1. Titanomahija i Knjiga Enoha

Uvod i sažetak

Već sam mnogo puta spomenuo da je Titanomahija temeljna kozmološka priča koja podupire sve kasnije religije, poput judeokršćanstva. Pod tim mislim da su rane priče, pri stvaranju Septuaginte, preuzete iz grčkih mitova. Npr. Zeus/Jahve/Elov potop koji će uništiti čovječanstvo, spasitelj (Noa/Dukalion) koji gradi barku, te preživjeli koji slijeću negdje na Kavkaz. Utakmica po utakmica, ovo je ista priča, što se tiče zapleta.

Danas ću iznijeti argumente da su kasnije semitske svete knjige duplikati i perverzije ranijih helenskih priča.

Kao i obično, tvrdim da je hipoteza Russella Gmirkina, da su Septuagintu napisali platonisti u Aleksandriji oko 270. godine prije Krista, točna. A sličnosti, kao i cilj subverzije, postaju još jasniji, kada se narativ u Knjizi Henoka usporedi sa Titanomahijom i naknadnom Gigantomahijom. Sličnosti u pričama su toliko očite i zasjenjuju sve paralelizme koje sam ranije spomenuo kako bih potkrijepio svoje tvrdnje. Čak i ako ne prihvatite osnovu helenskih tekstova nad kasnijim hebrejskim pričama, i dalje nećete moći poreći da su redom sve priče vrlo slične.

Zapravo, judeokršćani nikada nisu poricali sličnosti. Oni jednostavno inzistiraju na vlastitom primatu i na doktrini "demonske imitacije" da bi objasnili te sličnosti. Ukratko, oni doslovno tvrde da su Platon i Aristotel morali imati primjerke Biblije, koje su kopirali za vlastitu filozofiju, kako bi objasnili ove sličnosti. A također i da su demoni šaputali poganima iskrivljene, poganske verzije priča iz Biblije, kako bi ih zbunili i bacili sumnju na tvrdnje Crkve o primatu njihovih judeokršćanskih mitova.

Drugim riječima: ovaj serijal ćete napustiti uvjereni da su priče iste, ali možda ćete se i dalje htjeti oduprijeti zaključku da su pisci vaših svetih tekstova bili duplikatori, a ne drevni pogani. U svakom slučaju, sjeme sumnje biti će posijano i namjeravam ga nastaviti zalijevati dok serija eseja nastavlja.

Dakle, evo plana za ovu seriju eseja: 

I. Usporedba narativa između Postanka i Knjige Enoha s Titanomahijom i Gigantomahijom

II. Uspostavljanje revidirane vremenske crte za usvajanje BoE (Book of Enoch) u judeokršćanstvo i njegovu naknadnu osudu

III. Objašnjenje kako je BoE oblikovala judeokršćanski metafizički model i motivirala svoj rat protiv prirodnog svijeta, poganske kulture i svih drugih ljudskih rasa

IV. Povezivanje gore navedenog sa njegovom najrafiniranijom destilacijom u kabalističkim tekstovima srednjovjekovne Europe

V. Objašnjenje kako se moderni judeo-anglo "scijentizam" također temelji na idejama BoE i Septuaginte

Nakon što smo to riješili, krenimo dalje....

Titanomahija i Gigantomahija

Već smo pričali o Titanomahiji. Ali, nismo pričali o Gigantomahiji koja je uslijedila. Osobno, mogao bih beskrajno pričati o ova dva seta priča i što otkrivaju, ili kako su možda bile izopačene, te duboko zaroniti u metafizičku predaju. Velike istine o skrivenoj prirodi naše stvarnosti skrivene su u tim starim mitovima. Za naše potrebe, međutim, važno je jednostavno pogledati osnovnu strukturu radnje, koju ću sada sažeti.

Ukratko, nakon rata Olimpijaca i Titana, započinje drugi rat: Gigantomahija. Ključna razlika između narativa dvaju ratova je uloga jednog od ključnih igrača, Gaje.

Prikazano: Gaja pomaže u stvaranju nove rase Divova (Giants) od iskonske krvi svog drevnog neprijatelja.

Ovdje moramo napraviti veliku tangentu u helensku predaju.
Pričvrstite se.

Tijekom ratova sa ​​Titanima, Gaja staje na stranu Zeusa protiv Titana i tako efektno preokreće rat u korist Olimpijaca. Razlog ovog saveza leži u događajima iz prvog sukoba na nebesima i njegovim posljedicama. U početku je Gaja potaknula i stala na stranu Krona u njegovom puču protiv Urana, svog muža. I Uran i Gaja su Praiskonski (Protogenoi), a Titani su njihovi potomci. Ali, Uran je zatočio njenu prvu djecu - gadosti i pobačaje koje poznamo kao Hekatonheire i Kiklope. Uran ih se bojao, ali Gaja ih je nastavila voljeti. Njihovo zatočenje uzrokovalo joj je veliku bol, jer je on u biti učinio ekvivalent guranja njezine djece natrag u njezinu utrobu.

Dakle, na kraju joj je bilo dosta toga svega i poziva na ustanak.

I samo Kron odgovara na njezin poziv. Geja zatim iskuje harfu (adamantin srp) da bi je Kron upotrijebio protiv Urana.

Hesiodova "Teogonija" nam govori da Geja tada postavlja zamku Uranu. Kada Uran popusti i dođe leći sa Gajom, Kron ga napadne iz zasjede i kastrira Urana svojim adamantskim srpom. Uran predviđa (ili proklinje) da će Krona na kraju svrgnuti vlastiti sin, prije nego što se povuče iz svijeta na nebo.

Sada, u ovom trenutku, Kron bi trebao ispuniti svoj dio dogovora oslobađanjem druge skupine božanskih bića koja su zarobljena unutar Geje. Ali, on prekrši svoje obećanje. U biti, zaključuje kako je Uran bio u pravu što ih se bojao. Izdaje Geju, stoga sada Geja počinje planirati svoju osvetu i protiv Krona. Zeus tada uspijeva pobijediti Titane u sljedećem ratu, i to samo zato što oslobađa gnusobe koje su zatočili njegovi prethodnici. Oni preokreću tijek bitke u njegovu korist.

O Hekatonheirima i Čuvarima u tami

Sada, ovi Hekatonheiri imaju više od samo prolazne sličnosti sa "biblijski ispravnim anđelima", svojim izgledom i funkcijom.

Mnoštvo (150) različitih udova i glava bila je njihova prepoznatljiva značajka.

Navikli smo na pročišćene i antropomorfizirane verzije anđela, koje se nalaze u crkvama. Ali, opisi anđela temeljeni na Bibliji su groteskni i odvratni, a da ne govorimo o njihovim opisima u kasnijoj judeokršćanskoj kabalističkoj tradiciji.

Biblijski prikazi anđela uvijek sadrže kakofoniju udova, glava, očiju i krila, a moguće i genitalija (ovo je eufemizirano upotrebom izraza "stopala" u Svetom pismu; izraz "stopala" gotovo uvijek se odnosi na genitalije u Bibliji; anđeli su uvijek prikazani kako stidljivo pokrivaju svoja "stopala".)

https://www.skepticsannotatedbible.com/topics/feet.html

Privežite se i razmislite o sljedećim svetim slikama judeokršćanskih anđela:

Štoviše, objema skupinama groteski Jahve/Zeus daje isti zadatak, nakon nebeskog rata: čuvati vrata Pakla/Tartara od Vragova/Titana, koji su tamo bili zatočeni nakon toga. Dakle, Hehatonheiri čuvaju vrata Tartara zato da bi (muške) Titane tamo držali zatočene.

A Anđeli/Čuvari čine isto u judeokršćanskoj tradiciji za Pale.

Nazivaju se "čuvari zatvora", "anđeli ponora" (1. Henok 20–21). U Otkrivenju 9:1 se čak spominje "anđeo koji drži 'ključ bezdana'". Sve su to jasne reference na Tartar, kojemu su se prije pripisivali potpuno isti opisi. Nijedan znanstvenik ili svećenik ne osporava da je judeokršćanski koncept pakla izveden iz Knjige Enoha i Biblije - "jama" ili "Šeol" iz Biblije. Ali, također se i doslovno naziva "tartaroō" u 2. Petrovoj 2:4. No, prevodi se kao "Pakao" u Bibliji kralja Jamesa, pa nadalje.

Dakle, očito se referiramo na isto mjesto - Tartar.

Zauzimate judeokršćanski stav kako su Grci čitali Knjigu Enoha i Bibliju da bi ih potom izopačili i poganizirali. Ili, zauzimate stav da se dogodilo suprotno. U svakom slučaju, sličnosti su neporecive.

Što se tiče bića koja čuvaju Tartar, pa, evo nekoliko riječi o Čuvarima.

U Knjizi Enoha postoje dvije skupine Čuvara: oni koji su na strani Jahve i postaju zatvorski čuvari, te oni koji se pobune protiv Jahve i potom budu zatvoreni. Ove potonje predvodi Semyaza/Azazel i čine prijestup iz Postanka 6. Oni:

   - silaze na zemlju; 

   - pare se sa ljudskim ženama; 

   - stvaraju Nefile;

   - poučavaju zabranjeno znanje;

   - kvare čovječanstvo; 

   - lutaju zemljom kao duhovne sjene nakon poraza.

Nefili su potpuna paralela narativu sadržanom u Gigantomahiji.

Ali, kako bi to razumjeli, moramo se još jednom duboko vratiti u helensko predanje.
Strpite se sa mnom....

Gaja se udružila sa Zeusom i Olimpijcima da bi oslobodila svoju prvu skupinu djece. Međutim, zgrožena je kada Zeus zatvori Titane u Tartar. Očito, ova samohrana majka nije najbolji poznavatelj karaktera kod muškaraca, kakvo iznenađenje…

U svakom slučaju, ovo pokreće još jednu pobunu.

Prvo, ona oslobađa Tifona, prvobitnu zmiju. Pobjeđuje ga Apolon, a njegove kosti čine izvorno mjesto hrama u Delfima i daju vizije proročištu, koje je tamo uspostavilo svoj kult. 

https://www.vijesti-iz-nesvijesti.com/kultura/2866360_prava-priroda-seljackih-ustanaka-4-dio

Zatim stvara Divove (Gigante) koji dižu pobunu protiv Zeusa.

Ona iskoristi iskonsku, prolivenu krv svog starog neprijatelja, Urana, kako bi ih oblikovala. Divovi su često prikazivani i sa zmijskim nogama, što naglašava njihovu htonsku, iskonsku prirodu.

Usporedba sa Nefilima je, u biti, jedan na jedan. Oboje su:

   - Rođeni iz božanskog prijestupa;

   - Hibridna/natprirodna bića; 

   - Gigantski, krvlju opčinjeni, u biti, berserkeri; 

   - Prijetnja kozmičkom redu Zeusa/Jahve;

   - Rat protiv njih uključuje i bogove i heroje;

   - Heraklo postaje Zeusov prvak na isti način na koji Henok postaje Jahvin prvak;

   - I Heraklo i Henok postižu apoteozu zbog svoje uloge u ratu; 

   - U konačnici, divovi/nefili su uništeni;

   - Njihovi zlobni duhovi ostaju nakon toga kao potresi od zakopanih divova (zemaljski vragovi od duhova Nefilima). 

Ono što je zbunjujuće kako enohijanska priča spaja Titane i Divove u jedan rat. Dakle, veliki grijeh Palih Čuvara protiv Boga jest u tome što ljude podučavaju magiji i metalurgiji. To je uloga Titana Prometeja i njegov iskonski prijestup protiv Zeusa. Nefili su rezultat potomstva ljudi i Palih Čuvara, koji stječu njihove sposobnosti. Poraz Nefilima i Čuvara jest poraz Divova i Titana.

U osnovi: dva odvojena grčka rata su spojena u jedan hebrejski rat. To je otprilike to.

No, postoje i druge zapanjujuće sličnosti.

Uranova krv pada na Geju i to stvara Divove. Pali Čuvari silaze i pare se sa ljudskim ženama što stvara Nefile. I Divovi i Nefili su rođeni iz mješavine božanskih krvnih loza. Njihovi potomci su (oboje) prikazani kao monstruozni, kaotični, nadljudi, koji su  naoružani magijom, naprednom metalurgijom, ekstremne fizičke građe.

I neće poznavati strah.

Čak je i ratna strategija Titana i Palih Čuvara slična. Oboje djeluju iz planinskih baza. Titani se okupljaju na planini Othrys, dok se Čuvari okupljaju na nekoliko planina na Zemlji. Čak se i vođa  pobunjenih Titana, kao i vođa Palih Čuvara, smatra zlom, zbog počinjenja istog prijestupa. Azazel, poput Prometeja, optužen je za dijeljenje zabranjenog znanja, metalurgije i magije sa  čovječanstvom, ili bolje rečeno: dijelom nabrojanog. 

Obojica su zatim bačeni u Tartar, gdje ih čuvaju druga božanska bića.

"I opet Gospodin reče Rafaelu: 'Zaveži Azazelu ruke i noge i baci ga u tamu: i napravi otvor u pustinji, koja je u Dûdâêlu, i baci ga u nju. I postavi na njega grubo i nazubljeno kamenje i pokrij ga tamom i neka tamo ostane zauvijek, i pokrij mu lice da ne vidi svjetlost. I na dan velikog suda biti će bačen u oganj."

(Henok, poglavlje 10)

Tamo su držani pod stražom do nekog budućeg datuma koji će označiti njihovo oslobađanje i uvesti još jednu veliku pobunu. To je priča iz Otkrivenja, koja prikazuje Prometeja/Sotonu/Lucifera/Lokija/Agnija, koji ustaju da bi zaratili protiv Zeusa/Jahve.

Prometej: "O, kada bi me samo bacio pod zemlju, da, pod Had... u neprohodni Tartar..."

"Zeus vlada tiranskim zakonima, i ono što se prije nije usudio, sada čini, uzdajući se u vlastitu snagu."

Okeanide Prometeju: "Previše si patio za smrtnike... Dao si im vatru, učitelja svih umjetnosti."

(Eshil: "Okovani Prometej", stihovi 150–160, 403–405, 235–250) 

Rat Svete Rase Protiv Krvi Titana

Henoh također postavlja temelje za rasizaciju ovih metafizičkih priča i prikazuje nežidove, posebno Grke, kao krvne potomke Titana i Divova, tj. Palih Čuvara i Nefilima. Time je otkrivena metafizička svrha onoga što će uskoro postati poznato kao judaizam i glavna direktiva nove vjere jest izbrisati potomstvo Nefilima na ovoj Zemlji. 

"I Gabrielu reče Gospodin: 'Idi protiv kopiladi i prokletnika, i protiv djece bluda: i uništi [djecu bluda i] djecu Čuvara među ljudima [i natjeraj ih da izađu]: pošalji ih jedne protiv drugih da se međusobno unište u bitci: jer neće imati dugog vremena. I nijedna molba koju oni (tj. njihovi očevi) postave prema tebi neće biti uslišena njihovim ocima u njihovo ime; jer se nadaju živjeti vječni život i 11 da će svaki od njih živjeti petsto godina.’

I Gospodin reče Mihaelu: ‘Idi, sveži Semjazu i njegove suradnike koji su se sjedinili sa ženama tako da su se oskvrnuli 12 njima u svoj njihovoj nečistoći. A kad se njihovi sinovi međusobno pobiju i vide uništenje svojih voljenih, čvrsto ih sveži za sedamdeset naraštaja u dolinama zemlje, do dana njihova suda i njihova svršetka, dok se ne izvrši sud koji je 13 zauvijek i zauvijek. U te će dane biti odvedeni u bezdan vatre: 14 i u muku i zatvor u kojem će biti zatočeni zauvijek. I tko god bude osuđen i uništen, od tada će biti vezan zajedno s njima do kraja svih 15 naraštaja.

I uništi sve duhove prokletnika i djecu Čuvara, jer 16 su nanijeli nepravdu čovječanstvu. Uništite svu nepravdu s lica zemlje i neka svako zlo djelo prestane: i neka se pojavi biljka pravednosti i istine: i biti će blagoslov; djela pravednosti i istine biti će zasađena u istini i radosti zauvijek."

(Knjiga Enohova, poglavlje 10)

Tu je jasan poziv na džihad da se povede rat protiv potomaka Titana/Čuvara.

I to će postati još jasnije u drugom dijelu, gdje dokazujem da su se prvi Židovi, koji su usvojili Septuagintu i Knjigu Enoha, izričito pozivali na Henokovu Knjigu da bi motivirali svoje masakre usmjerene na Grke i Perzijance tijekom Makabejskih ratova.

Ali, zašto povezuju Grke sa sjemenom Čuvara/Nefilima?

Pa, vidite, to je zato što su sami drevni Heleni povezivali svoje podrijetlo sa Titanima, a NE sa Olimpijcima, kako bi vas neki glupi neopagani na internetu koji obožavaju Zeusa i Thora htjeli uvjeriti. Sama imena drevnih mjesta koja oni naseljavaju su reference na Titane, zaboga.

Helen je bio mitski predak "Helena", tj. Grka, i podrijetlo zemlje Helade. Moderni Grci svoju zemlju i danas nazivaju Helas (ili Elada), a ne Grčka, što dolazi od latinskog Graecia. Helen je bio unuk Prometeja (i sam je bio Titan preko Japeta), tj. Helen je bio sin Dukaliona (ili Noe), koji spašava dio čovječanstva izgradnjom arke kako bi izbjegao Zeusov/Jahvin potop. Prema klasičnom mitu: Helen je praotac svih helenskih plemena (Eolaca, Dorana, Jonjana, Ahejaca). Njegovo ime znači "svjetlo" ili "sjajno svijetlo".  Helenska kultura nastavlja biti istinsko svjetlo narodima svijeta, do danas.

Dukalion, sin Prometeja, u biti ponovno naseljava svijet sa svojom suprugom Pirom nakon potopa. Razlog zašto su bijelci poznati kao "bijelci" jest taj što se vjerovalo da smo prošli kroz svoju etnogenezu na Kavkazu. To je vjerovanje oblikovano i mitom o Dukalionovoj arci koja je sletjela na Kavkaz, kao i činjenicom što je njemačka škola antropologije vjerovala da su planine mjesta etnogeneze i stvorila rasnu taksonomiju koja je utemeljena na toj teoriji. Dakle, kao rezultat toga dobili smo bijelce (bijelce), Altajce (Azijate), Urgike (Uralske planine/Fince), i ostale. To znači da nisam jedini koji vidi rasnu taksonomiju u tim starim mitovima. Oni su bili temelj znanosti o rasama koju je uspostavila kontinentalna škola, a koju je potom nemilosrdno potisnula judeo-anglo škola nakon Drugog svjetskog rata.

Ali, skrećem s teme...

Dovraga, čak je i riječ za Europu, a time i Europljane, izvedena od Titana. Najstariji skup mitova, orfički, identificira biće zvano Europa, kao jednu od mnogih nimfi/nižih božanskih figura, koje su bile kćeri Titana imena Ocean i Tethy.

Usput, ženske Titanice su izdale svoje muške srodnike u Ratovima Titana i zbog toga nisu bile zatočene u Tartaru. Učeći iz toga, Gaja je svoje kasnije divove učinila muškarcima (nešto poput Astartes, zar ne?) da bi bili odaniji cilju. Za mene, ovaj mit također objašnjava zašto su naše Europljanke jedinstveno perfidne i gaje toliku mržnju prema vlastitim muškarcima, iznad i izvan bilo koje druge rase. Ali, neću sada ulaziti u to. Dovoljno je loše što sam napao njihov bezvrijedni, univerzalistički panteon visokih bogova, neopagani će me sada uhvatiti i zato jer sam upucao njihove vikinško-arijske tradicionalne princeze. Čini se kao da ne razumiju da su drevni Europljani doslovno ukodirali ekstremnu sumnjičavost prema ženama i njihovim motivima u svoje temeljne mitove i priče o podrijetlu.

Ali, opet skrećem sa teme...

Postoji toliko mnogo titanskih, ili jednostavno htonskih legendi koje su povezane sa osnivanjem grčkih plemena i njihovih gradova-država, a da ne spominjemo širi antički svijet. Doslovno bih mogao napisati cijeli članak posvećen samo ovoj temi.

Moji favoriti, Autohtoni iz Arkadije, tvrdili su da su doslovno rođeni iz same Zemlje. Izraz "autohtoni" dolazi od grčkih riječi za "sebe" i "tlo", što znači "iznikli iz zemlje". Arkađani su se ponekad nazivali i "Proselēnoi", što znači predlunarno, tj. tvrdili su da je postojalo vrijeme prije Mjeseca, i stoga su bili pozitivno drevni. U grčkom mitu, "divovske krvi" često doslovno znači "rođeni iz zemlje", budući je Zemlja bila Gaja.

Ili, uzmimo primjer Tebe, junake koji su slomili kičmu Sparti u ratu.

Spartoi doslovno znači "posijani ljudi" - to su bili ratnici rođeni iz zmajevih zuba koje je Kadmo posijao u Tebi. Nemojte brkati Sparte sa Spartom, jer su Sparti Tebanci. U svakom slučaju, nakon što je Kadmo poslušao savjet Atene i posijao zmajeve zube u zemlju, vojska odraslih i naoružanih ljudi izašla je iz same zemlje. Kadmo je zatim bacio kamen među njih, tako da se međusobno bore, sve dok ih nije ostalo samo pet: Ehion, Udaj, Ktonius, Herenor i Pelor. Ovih pet preživjelih pomoglo je Kadmu osnovati grad Tebu i smatraju se precima pet najstarijih obitelji.

Doslovni ratnici rođeni od zmaja/zmije rođeni abiogenetički iz Geje, ljudi.