Prava priroda seljačkih ustanaka (4. dio)

Prošli put smo stali sa temom Orlova kao simbola Visokih Bogova, i Zmija kao simbola pobunjenih zemaljskih duhova Terre: 

https://www.vijesti-iz-nesvijesti.com/kultura/2808748_prava-priroda-seljackih-ustanaka-3-dio

Tvrdim da je tradicija štovanja Visokih Bogova oduvijek bila praksa elite, i da seljaci nikada nisu osjećali nikakvu naklonost prema tome. Nadalje, sama priroda tih visokih bogova i njihov odnos prema čovječanstvu jest, iskreno, poprilično bizarna i antagonistička. Štoviše, Visoki Bogovi ne preživljavaju niti u jednoj narodnoj tradiciji za koju znam. Judeokršćanski progon i cenzura ne mogu to objasniti, jer postoji jednako toliko haram poganskih praksi koje su preživjele, od kojih su mnoge daleko veći tabu od štovanja Visokih Bogova, kao npr. priručnici seljačkih čarolija i priče o duhovima (na koje sam se prošli put referirao). Za razliku od narodnih duhova, ovi Visoki Bogovi čine se potpuno nedostupnima. Svaki spomen koji imamo o njima, u drevnim tekstovima, izričito ih povezuju sa elitnim, svećeničkim štovanjem, u gradskim hramovima.

Kult Visokih Bogova osjeća se kao potpuno strani transplantat, iskreno.

Ironija ironije: mržnjom ispunjeni i nepošteni kršćani uvijek me optužuju kako propovijedam "poganstvo", tj. štovanje Thora ili Marsa, ili nečeg sličnog. Ovo je ozbiljna uvreda u njihovim glavama i, prema njihovoj teologiji, zaslužujem smrt zbog: a) otpadništva i, b) pisanja o poganstvu. Ali, neopagani me mrze čak i više od kršćana! Jer izražavam duboku skepsu prema tim Visokim Bogovima, pa čak i prema tome koliko su autentični sačuvani izvori o njima.

Čak bih se usudio reći da je kult štovanja Visokih Bogova bio potpuno umjetan, ili čak i zaboravljen mnogo stoljeća prije nego što su ga ponovno otkrili povjesničari, pjesnici i nacionalisti u 19. stoljeću, te iskoristili u političke svrhe. Nemamo sačuvanih dokaza o bilo kakvom obliku olimpijskog štovanja, stoljećima, bilo gdje u Europi među narodom. Nasuprot tome, dovoljno je samo baciti kamen nekoliko desetljeća unatrag (na nekim mjestima) kako bi vidjeli seljake koji nastavljaju svoju narodnu tradiciju, onu koja se proteže stoljećima unatrag. Razne priče o vilama, patuljcima i duhovima, te praznovjerne mjere koje bi seljani poduzimali kako bi dobili njihov blagoslov ili izbjegli njihov gnjev, apsolutno obiluju u cijelom našem folkloru. Ove su priče u judeokršćanstvu jednako tabu i haram, kao što bi i svako spominjanje Thora trebalo biti, prema abrahamskoj doktrini. Pa ipak, nigdje se ne spominje Thor, ali ima mnogo, mnogo priča o patuljcima i vješticama u šumama, životinjama koje govore i duhovima koji žive u rijekama i potocima.

Zapravo, zanimaju me stvarna narodna vjerovanja i narodna kultura.

NE zanimaju me carski kultovi, univerzalni panteoni i religije filozofije. Ova razlika postaje još jasnija u kontekstu teme: pobuna kao koncept vezana uz prkos usmjeren prema Visokim Bogovima, a ne uz poslušnost prema njihovim diktatima. To sve prethodi nametanju hebrejskog panteona putem judeokršćanstva, što ću dokazati ispitivanjem starih mitova.

O narodnom štovanju zmija

U poganskom grčkom svijetu, zemaljski duhovi (kategorija potpuno odvojena od olimpijskog panteona) bili su poznati kao daimoni, te manje-više neutralni u svom raspoloženju prema čovječanstvu. Ako bi se obiteljski duhovi zanemarili, mogli bi postati zloćudni i tada su bili poznati kao lari. Nasuprot tome, pozitivni daimoni bili su poznati kao geni, i mogli bi poslužiti kao izvor inspiracije, informacija, sreće, možda čak i više od toga. Osvetoljubivi demon mogao se umiriti prinosima i pažnjom, i tako se vratiti u neutralno, čak pozitivno raspoloženje. Daimoni su bili neodvojivi od prirodnog svijeta, mogli su se naći u potocima, šumarcima i ognjištima u domu.

Mogli su se staviti u talismane, utkati u šarene mozaike sa uzorcima ili dekorativnu umjetnost. Spirale i jarke boje (koje su toliko sveprisutne u poganskoj umjetnosti) korištene su kako bi se privukla pozornost pozitivnih demona, poput načina na koji cvijeće privlači pčele.

Drevni poganski svijet bio je apsolutni nered boja, uzoraka i dizajna.

Usporedite to sa svečanim, izbijeljenim i potpuno strogim svijetom modernih vlada, koje postavljaju svoje birokrate i tajnu policiju u zgrade neoklasičnog dizajna. Ili modernih protestantskih crkava i fundamentalističkih islamskih crkava. Mnoge spirale i šareni ponavljajući uzorci su iscrtani kako bi privukli demona Agatosa, jednog od najstarijih, najpopularnijih i najomiljenijih daimona.

Oduvijek je prikazivan kao zmija.

Naravno, nakon što su kršćansko-antifa-boljševici preuzeli vlast, doslovno su "demonizirali" cijeli ovaj sustav metafizike. A simbol zemaljskih duhova, koji se nalazi u svim drevnim kulturama, kontinentima i vremenskim razdobljima, bila je, naravno, zmija. Ona je postala glavni zlikovac u svim judeokršćanskim slikama i motivima u budućnosti.

Zmija je slavno simbolizirala znanje i besmrtnost, i u poganstvu i u judeokršćanstvu, iako su joj se pripisivala dva različita moralna vrijednosna suda. Judeokršćani mrze i boje se znanja i razuma, vjerujući da se oni nalaze nasuprot njihovoj vjeri i umanjuju je, što zahtijeva neznanje da bi još jače sjalo. Logično, što manje netko zna, to više mora slijepo vjerovati, što znači da više mora prakticirati svoju vjeru, što se smatra dobrom stvari.

Dakle: neznanje i poslušnost postaju kardinalne vrline judeokršćanstva.

Idealno za sustav organizirane teološke helotrije, kojom upravljaju neprijateljske ksenokratske elite, zar ne?

Vječna pobuna zmije

Najpoznatija zmija je vjerojatno Ofion, omotana oko Orfičkog jajeta - svjetska zmija koja okružuje stvaranje. 

Iz jajeta se izleže Fanes (donositelj svjetlosti, isti bog kao Prometej, a kasnije i Lucifer). Fanes se potom pobuni protiv Kronosa.

Usput, u antičkim izvorima postoje mnoga duplicirana božanstva.

Poanta je: zmija je simbol pobune i narodnosti u antičkom svijetu.

Sama struktura zmije poput životinje evocira pobunu. Prizemljena je i zemaljska, te se propinje kako bi udarila svog smrtnog neprijatelja Orla. Doslovno sve kulture imaju ovu temu u svojim predajama, i vidite je na iznenađujućim mjestima. Pogledajte zastavu Meksika, samo kao primjer. Pogledajte i Gadsdenovu zastavu, koju sam spomenuo prošli put.

U Prometeju vidimo buntovnog Titana i prvaka čovječanstva, koji je vezan u planinama Kavkaza, i svakodnevno mučen od strane Zeusovog Orla. U pomoć mu dolazi junak Heraklo, divlji polubog iz stepe, koji ubija Orla posebnim strijelama. Budući da je Orao nadnaravno božanstvo, ne može se ubiti uobičajenim sredstvima. Stoga ga Heraklo mora ubiti strijelama koje su umočene u otrovnu krv zmije Hidre, koju je ranije ubio u svojim podvizima. 

Još jednom, moć zmije povezana je sa nečim što ima moć ozlijediti, čak i ubiti, visoke bogove. Hidrin "otac", Tifon, zmijski je olujni div, koji je gotovo svrgnuo Zeusa (u Hesiodovoj 'Teogoniji'). Dok Piton, masivna zemljana zmija koju je Apolon ubio u Delfima,  simbolizira proročansku obmanu i regeneraciju (njegovo tijelo "trune" i formira mjesto proročišta u Delfima).

To je ono što proročištima daje vizije, što ponovno povezuje zmije sa mističnim moćima.

Isti koncept imate u WH40K, ljušturu praznog zmaja kojega je ubio Car i pokopao u labirintu pod Marsom, što ih hrani inovativnom inspiracijom, i tisućljećima nakon toga.

Neki su čak istaknuli kako lanci oko Prometeja također izgledaju zmijskima, u nekom obliku. Ali, to je vjerojatno zbog varijacija priče, u raznim kulturama.

Zanimljiva varijacija teme jest o zatočeništvu Lokija, od strane visokih bogova nordijskog panteona. On je tamo vezan u agoniji tijelom zmije, koje se koristi kao lanci iz kojih otrov kaplje u njegovo lice, pritom Loki uzrokuje potrese dok stenje u agoniji. Navodno je Loki, Odinov brat, smatran bogom vatre, iako u priči nema ništa o tome da ukrade vatru i podijeli je sa ljudima.  Međutim, Loki je također zatočen do kraja vremena u nekom htonskom zatvoru, a njegovo puštanje na slobodu odgovara proročanskom vremenu Ragnaroka.

Čuli ste za Ragnorok, zar ne?

To je vrijeme kada će se htonski primordijalni vuk i htonska primordijalna zmija ponovno probuditi, i srušiti uspostavljeni poredak koji su izgradili visoki bogovi.

(Napomena moja: Zapravo ću vam uskoro ispričati dulju priču o Ragnaroku, vrlo je sve to interesantno)

Poput Zeusovog avatara, Orla, tako i Thor/Tyr pada pod utjecajem zmijskog otrova. Nakon bitke sa Jormungandrom, on načini devet koraka i pada od otrova. Orfici su čak imali proročanstvo o svrgavanju Zeusa, jednog dana. U biti: Zagrej/Dioniz, koji je dijelom bio Titan, zamijenio bi Zeusa u panteonu.

Prometej je imao plan svrgnuti Zeusa, tako što bi iskoristio jednog od Zeusovih budućih vanbračnih sinova. Zeus ipak saznaje za zavjeru, zatim Hermes muči Prometeja neka otkrije identitet majke ovog budućeg prvaka. Zeus se suzdržava od silovanja žena,  kako bi spriječio rođenje vanbračnog sina koji bi ga mogao svrgnuti. Umjesto toga, Ahileja porađa Tetida, ali on nema dovoljno moći koje bi su mu bile potrebne da se pobuni i sruši Zeusa.

Tetida predaje Ahileju svoj zmijski oklop.

Ipak, Ahilej, ispunjen tim buntovnim duhom, buni se protiv svjetovnih vlasti, a zatim i protiv hirova bogova koji se miješaju u sudbine ljudi, svojim neograničenim bijesom (metis).

Jedino što je film "Troja" dobro prikazao je bio Ahilejev prezir prema bogovima: 

I taj budući buntovnik protiv Zeusa još je uvijek vani, koliko znamo. Ili je možda Zeus već zamijenjen. Nitko ga nije vidio neko vrijeme, zar ne? Ili, zapravo, bilo kojeg od starih visokih bogova, što se toga tiče...

Ali, postoji još starija varijanta priče, i poznata je kao "Agnijevo ujarmljivanje", sadržana u fragmentiranom obliku u Rig Vedi. Agni, naravno, znači vatra, i tu riječ još uvijek imamo u slavenskim jezicima, jer slavenski jest samo sanskrt. Na ruskom je ogon', a na drugim slavenskim jezicima je agon'. Poznati ruski mistik, Roerich, zbog toga je svoj sustav joge nazvao Agni Yoga, kao "vatrena joga". U jogi/daoizmu postoji "vatrena staza/princip/sustav" za postizanje duhovne evolucije. Vjerojatno ste čuli za to, ali po nazivom Kundalini, što je u osnovi simbolizirano kao zmija koja je sastavljena od vatre i energije, pridiže kroz vašu kralježnicu i pomaže vam na putu do postizanja božanstva. Ali, o Lijevom putu ćemo govoriti drugi put. U Agni Yogi, ideja je osloboditi Agni iz sebe, tako što  podižete vatrenu zmiju, tj. Kundalini, uz kralježnicu.

Agni također pokušava uništiti nebesko Solarno/Apolonsko/Tirsko božanstvo gađajući ga strijelom: 

(Napomena: sve slike su prevedene putem google prevoditelja; do tekst nije)

Ali, u Rig Vedi nemamo puno više o njemu. Samo apokrifne tradicije i jogu.

U svakom slučaju, siguran sam da već vidite teme vatre, pobune i zmija, u svim tim mitovima.

Sjeme pobunjene zmije

Biblijski 'Postanak' definira sve metafizičko zlo u svijetu kao proizvod "sjemena zmije". Ovo je referenca na zmiju u zatvoru -zoološkom vrtu Edena - također se odnosi, sasvim očito, na narodne tradicije poganskog i nežidovskog svijeta, temeljene na zmijama. Ezav je, posebno, izravno vezan za "sjeme zmije", time postaje predstavnik rasnih neprijatelja Izabranog naroda, zbog svoje prirode proklete zmijama.

Ezav nastavlja stvarati Amalečane...

... i Biblija izdaje trajnu naredbu da se istrijebi Amalek i njegovi potomci gdje god se pojave: 

Što, prema crkvenim ocima i rabinima, uključuje poganski Rim i njegove narode, koji moraju biti uništeni. Kada stignemo do Otkrivenja, Rim je prikazan kao zmija i zmaj koje Jahve treba ubiti, baš poput Levijatana u Starom zavjetu. Ali, o svemu tome ću imati više za reći u drugoj seriji eseja.

Zanimljivo je, međutim, što zmija spašava Mojsija od gnjeva Jahve i njegovih anđela.

Iz nekog razloga, Jahve pokušava ubiti Mojsija više puta u Starom zavjetu. Prvo, spaljuje Mojsijevo lice na gori, gdje se susreću sa  njegovom "slavom", prisiljavajući Mojsija da do kraja života nosi veo kako bi prekrio, ili svoje rastopljeno lice, ili rogove, ili oboje.

Zatim postoji kriptična, dramatična epizoda u Izlasku 4:24–26 (odmah nakon Mojsijevog susreta sa gorućim grmom i poslanja na Sinaju) gdje Jahve ponovno pokušava ubiti Mojsija. Mojsijeva žena, Zipora, intervenira, tako što obrezuje njihovog sina kremenim nožem, premaže Mojsijev penis krvavom kožicom, nazivajući ga "krvavim zaručnikom". To stvara silovito polje oko Mojsija i odvraća prijetnju, a Jahve ga sada "pušta". Ova priča također dokazuje da je judeokršćanstvo najmoralnija religija, sa najmoralnijim Bogom u svom središtu.

Sada, treći napad Jahvea je još zanimljiviji. U biti je to zračni napad na Mojsijev konvoj, izveden uz pomoć Jahvinih anđela. Brojevi 21:4–9, gdje Izraelci zbog pritužbi na žeđ i glad tjeraju Jahvu u bijes, prema kojima šalje "vatrene zmije" ili "serafinske zmije" sa neba, neka ove grizu i muče ljude, što je zapravo božanski napad, ili kuga. Mojsije izrađuje brončanu zmiju na stupu i liječi oboljele od kuge njenom aurom i pogledom. Dakle, u biti, zaštitni talisman zmije se koristi za obranu od gnjeva visokog boga Jahvea? Mislim, ovo se slaže, pretpostavljam.

I to je priča koju je crkva 100% odobrila!

Kada smo već kod crkve, postoje čak i neki kršćani u Americi koji su, nekako, iz samih principa, rekreirali šamanske plesove zmija u planinama Apalača: 

Siguran sam da bi se usprotivili mojoj karakterizaciji njihovih praksi, ali meni se čini jasnim kako se iskonsko ponovno pojavljuje među tim ljudima, iako prekriveno tankim teološkim kršćanskim prividom, preko ove prakse.

To je ljepota iskonskog, jer mu ne treba ništa da bi se ponovno pojavilo; poput maslačka koji se pojavljuje u pukotinama, između cementnih ploča. Prepuštena sama sebi, šamanska religija, utemeljena na zmijama, ponovno bi se pojavila iz ruševina modernosti. Zato država ili državna religija moraju uvijek biti na oprezu zato da unište iskonsko, gdje god se ponovno pojavi.

Jer vječna pobuna zmija izvire vječno....

…

Konačno, tko može zaboraviti najmoćnijeg, najinspirativnijeg, i najpoznatijeg pobunjenika od svih?

Mislim, naravno, na Cobra Commandera, poznatog kao COMMANDER RURIK, i njegovu borbu protiv carstva G.I. Joea, Z.O.G.-a!

Gledaj!