Treći hram (6. dio)

Preporučeno čitanje prije ovog nastavka serijala: https://www.vijesti-iz-nesvijesti.com/svijet/2951572_katehon

Važna neutralna točka susreta dužnosnika iz Trumpove kampanje i njihovih ruskih pandana bio je Prag. U ostvarivanju geopolitičke agende, Aleksandar Dugin uspostavio je opsežan popis kontakata koji čine njegovu "euroazijsku mrežu"; među njima je i mađarski premijer Viktor Orbán. Prema riječima Andrasa B. Göllnera, mađarskog političkog disidenta koji danas živi u Montrealu, gdje je profesor emeritus na Sveučilištu Concordia: Arthur J. Finkelstein (dugogodišnji suradnik Donalda Trumpa koji je radio i za Orbána) se nalazio u središtu zavjere o dosluhu sa Rusijom. Otkako je došao na vlast, Orbán blisko surađuje sa Putinom, te dopušta Kremlju unutar mađarskih granica djelovati kako god žele. Göllner je istaknuo da su različiti savjetnici iz Trumpove kampanje boravili u Budimpešti i okolici. U srpnju 2016. godine, Orbán je prvi strani čelnik koji je podržao Trumpovu kandidaturu za predsjednika, ustvrdivši da su njegove politike po pitanju imigracije i borbe protiv terorizma bolje rješenje za Mađarsku i Europu od njegove demokratske suparnice Hillary Clinton. Orbána, koji je desetljećima u bliskim odnosima sa Netanyahuom, opisuje se kao "jednog od najbližih saveznika g. Netanyahua u Europi". Izraelska tvrtka "Black Cube" vodila je kampanju protiv liberalnih nevladinih organizacija povezanih sa George Sorosom, uoči mađarskih izbora u travnju 2018. godine, podupirući pritom Orbánovu borbu protiv organizacija koje se protive njegovim politikama.

Ako je Putinov cilj, pomaganjem Trumpu pobijediti na izborima, bilo potkopati američki autoritet u svijetu – onda u tome uspijeva. Prema izvorima iz tzv. "Trump Dossiera", čiji je autor Christopher Steele (bivši voditelj odjela za Rusiju pri britanskoj obavještajnoj službi MI6) – cilj ruske kampanje utjecaja bilo je sijanje razdora i nesloge unutar samih Sjedinjenih Država, a osobito unutar NATO saveza, koji se smatrao neprijateljskim prema ruskim interesima. "Izvor C" kao visoki ruski financijski stručnjak, naveo je da "Operaciju Trump" treba promatrati u kontekstu Putinove želje za povratkom politici "velikih sila" 19. stoljeća; politici utemeljenoj na interesima pojedinih nacija, a ne na međunarodnom poretku zasnovanom na idealima, kakav je uspostavljen nakon Drugog svjetskog rata. Taj je izvor, naime, u nekoliko navrata čuo Putina kako o tome razgovara sa svojim bliskim suradnicima.

Iako se Trump divi Putinu kao "velikom vođi" - Putin je zapravo njegova suprotnost. Trump je desetljećima gradio svoj osobni brend, oslanjao se na vlastitu popularnost i imidž stereotipnog tajkuna da bi osnažio svoje poslovne pothvate. On je naprasit. Isti je pristup Trump primijenio i u politici, naivno vjerujući kako će mu njegov (pomno konstruiran) ugled "onoga koji sklapa poslove"  omogućiti probiti se kroz svjetske političke izazove i nametne rješenja. Putin je posve drukčiji; on je tih i nenametljiv. Vjerojatno zahvaljujući iskustvu koje je stekao kao agent KGB-a, Putin je naučio što se sve može postići tajnim djelovanjem. Upravo zato svijet nije naslutio razmjere njegovih ambicija i dubinu njegove lukavosti.

Kao iskusni obavještajac, Putin je spoznao učinkovitost "meke moći", promatrajući brojne američke uspjehe u primjeni te taktike, te ju je iskoristio u korist Rusije. Istraživanja o američkom emitiranju programa prema sovjetskom bloku, kao i svjedočanstva češkog predsjednika Václava Havela, poljskog predsjednika Lecha Wałęse i ruskog predsjednika Borisa Jeljcina, potvrđuju da su napori Sjedinjenih Država i njihovih saveznika u primjeni meke moći tijekom Hladnog rata bili uspješni, jer su stvorili povoljne uvjete koji su naposljetku doveli do raspada Sovjetskog Saveza. Amerika je stoga bila potpuno zatečena kada je Rusija, nakon što se uspješno restrukturirala poslije raspada Sovjetskog Saveza – pokrenula veliku, sveobuhvatnu i dugoročnu strategiju sa ciljem obnove svog položaja i percepcije u svijetu kao globalnog aktera.

Kako ističe Keir Giles, u istraživačkom radu za Kraljevski institut za međunarodne odnose (RIIA), postoje raširene zablude o prirodi ruskog informacijskog ratovanja i najboljim načinima suprotstavljanja istom. Osobito je pogrešna predodžba da ruske kampanje ne uspijevaju zbog svojih nevjerojatnih narativa ili se može suprotstaviti pobijanje dezinformacija racionalnim protuargumentima. "No, primjenom zapadnjačkih shvaćanja o prirodi i važnosti istine", napominje Giles, "ovaj pristup procjenjuje te kampanje prema potpuno pogrešnim kriterijima i temeljno pogrešno shvaća njihove ciljeve." Kako objašnjava Peter Pomerantsev: "Svrha ove nove propagande nije nikoga uvjeriti, već zadržati pozornost gledatelja i odvratiti mu misli – narušiti zapadne narative, a ne ponuditi protunarativ." 

Pozivajući se na istraživanje Adriana Chena, Andrew Weisburd i Clint Watts usporedili su ruske taktike tijekom američkih izbora 2016. godine - sa strategijama Sovjetskog Saveza iz doba Hladnog rata. Watts je bivši agent FBI-a, viši suradnik u Institutu za istraživanje vanjske politike, te viši suradnik u Centru za kibernetičku i domovinsku sigurnost pri Sveučilištu George Washington. Prema riječima Wattsa, koji je pozvan svjedočiti na saslušanju u Kongresu o ruskom uplitanju: ruske taktike predstavljaju nastavak "aktivnih mjera" iz sovjetskog doba; one su podrazumijevale korištenje "snage politike", a ne "politike sile", kako bi se američka demokracija potkopala iznutra. Umirovljeni general-bojnik KGB, Oleg Kalugin, opisao je "aktivne mjere" kao "srce i dušu sovjetske obavještajne službe" i pojasnio: "Nije riječ o prikupljanju obavještajnih podataka, već o subverziji: aktivnim mjerama usmjerenim na slabljenje Zapada, stvaranje razdora unutar zapadnih saveza, osobito NATO-a; sijanje nesloge među saveznicima i slabljenje Sjedinjenih Država u očima naroda Europe, Azije, Afrike i Latinske Amerike, a sve sa ciljem pripreme terena za slučaj da do rata doista dođe." 

Detalje o sovjetskim aktivnim mjerama otkrio je službeni povjesničar britanske obavještajne službe MI5, Christopher Andrew, oslanjajući se na "Mitrohinovu arhivu"; zbirku rukom pisanih bilješki koje je Vasilij Mitrohin tajno sastavljao tijekom 30 godina rada kao arhivist u vanjskoj obavještajnoj službi i Prvoj glavnoj upravi KGB-a. Kada je, 1992. godine, prebjegao u Ujedinjeno Kraljevstvo, sa sobom je ponio i tu arhivu. Mitrohinova arhiva opisuje aktivne mjere koje su, između ostalog, uključivale: teorije o atentatu na J. F. Kennedyja, iznesene u knjizi Marka Lanea, "Prenagljeni sud", koja je postala najprodavanije meko ukoričeno izdanje 1967. godine; diskreditiranje CIA-e uz pomoć Philip Ageeja, operativca CIA-e i pisca, najpoznatijeg kao autora knjige iz 1975. godine, "Inside the Company: CIA Diary"; širenje nepotvrđenih glasina da je direktor FBI-a J. Edgar Hoover homoseksualac; poticanje rasnih napetosti u Sjedinjenim Državama slanjem lažnih pisama u ime KKK; postavljanjem eksplozivne naprave u "crnački dio New Yorka" (operacija PANDORA); te širenjem teorija zavjere prema kojima je atentat na Martina Luthera Kinga ml. isplanirala američka vlada. Među agentima koji su radili za KGB i koje je identificirao Mitrohin, nalazio se i Alexandre Kojève, prijatelj Lea Straussa i Carla Schmitta.

Portal "Politico" je izvijestio, pozivajući se na više od šest sadašnjih i bivših dužnosnika, kako je Obamina administracija, u razdoblju od 2014. do 2016. godine, primila niz upozorenja od dužnosnika zaduženih za nacionalnu sigurnost. Upozorenja su ukazivala da Rusi intenziviraju svoje obavještajne operacije i grade mreže za širenje dezinformacija, uz cilje destabilizacije američkog političkog sustava. Prema riječima jednog dužnosnika je administracija, još u proljeće 2014. godine, primila izvještaj koji je putem sigurnih kanala e-pošte i službenih depeša distribuiran Vijeću za nacionalnu sigurnost (NSC), obavještajnim agencijama i State Departmentu, a koji je bio dijelom šire procjene ruskih namjera u Ukrajini. Izvještaj je sadržavao izjavu ruskog izvora koji je upozorio američke dužnosnike u Moskvi: "Nemate pojma koliko su te mreže razgranate u Europi... a u SAD-u je Rusija infiltrirala medijske organizacije, lobističke tvrtke, političke stranke, vlade i vojske u svim tim sredinama." 

U rujnu 2015. godine je FBI prvi put pokušao upozoriti Nacionalni odbor Demokratske stranke (DNC) da je njihova računalna mreža kompromitirana. U studenome je FBI upozorio DNC da se podaci prenose natrag u Rusiju. 19. ožujka 2016. godine su ruski hakeri uspješno provalili u e-mail Johna Podeste, voditelja kampanje Hillary Clinton. E-mailove su ukrali hakeri povezani sa ruskim obavještajnim službama; potom ih je u lipnju i srpnju objavila platforma DCLeaks, dok ih je WikiLeaks objavio 22. srpnja 2016. godine. Ruska ofenziva mogla se naslutiti još u veljači 2016. godine, kada je Andrej Krutskih, visoki dužnosnik Kremlja, na konferenciji ruskih stručnjaka za računalnu sigurnost izjavio da će Putinova vlada pokrenuti napad koji će američke dužnosnike natjerati neka počnu poštovati ruske kibernetičke sposobnosti. U svibnju 2016. godine, jedan ruski vojni obavještajac iz GRU-a se  pohvalio kolegi da se njihova organizacija sprema osvetiti Hillary Clinton za ono što je Putin smatrao operacijom utjecaja koju je ona, u svojstvu državne tajnice, orkestrirala protiv njega pet godina ranije. Rekao je da će GRU izazvati kaos na predstojećim američkim izborima.

Američki Ured ravnatelja nacionalne obavještajne službe (DNI), a koji zastupa 17 obavještajnih agencija, uz Ministarstvo domovinske sigurnosti (DHS) zajednički su zaključili da je Putin osobno "naredio kampanju utjecaja 2016. godine usmjerenu na američke predsjedničke izbore", te je, umjesto pokušaja "ocrniti" Hillary Clinton, prešao na iskazivanje "jasne naklonosti prema novoizabranom predsjedniku Trumpu". Tvrtke za kibernetičku sigurnost, uključujući CrowdStrike, Fidelis Cybersecurity, Mandiant i ThreatConnect, navele su da su kibernetičke napade izvele ruske obavještajne skupine Fancy Bear i Cozy Bear. Agencije su "visokom razinom sigurnosti" zaključile da je ruski GRU stvorio "osobu" imena "Guccifer 2.0" i internetsku stranicu "DCLeaks.com" kako bi objavio Podestine e-mailove. Utvrđeno je da su neki od objavljenih dokumenata bili krivotvorine sastavljene od javno dostupnih informacija i podataka iz ranijih hakerskih napada, u koje su zatim umetnute dezinformacije. Prema izvještaju: kada te objave nisu privukle dovoljnu pozornost, GRU je "proslijedio materijale koje je pribavio od DNC-a [Nacionalnog odbora Demokratske stranke] i visokih dužnosnika Demokratske stranke organizaciji WikiLeaks." 

Prema autorima Andrewu Weisburdu, Clintu Wattsu i Jimu Bergeru, u tekstu "Trolanje za Trumpa: Kako Rusija pokušava uništiti našu demokraciju", stranice poput WikiLeaks i DC Leaks "otvoreno tvrde da razotkrivaju korupciju i promiču transparentnost objavljivanjem privatnih informacija ukradenih tijekom hakerskih napada. No, tajming i mete njihovih aktivnosti pomažu u usmjeravanju proruske retorike i oblikovanju poruka putem objavljivanja kompromitirajućih informacija o odabranim protivnicima." 

CIA, FBI i NSA zaključile su, u siječnju 2017. godine, da je WikiLeaks "aktivno surađivao sa ruskim glavnim međunarodnim propagandnim kanalom, RT-om" kod curenja e-poruka DNC-a. Assange je zanijekao da je Rusija bila izvor tih e-poruka. Trump je također odbacio te optužbe: "Ne vjerujem da su se umiješali u izbore", izjavio je za časopis Time. Što se tiče hakerskih napada, rekao je: "To bi mogla biti Rusija. A mogla bi biti i Kina. Ili pak neki tip u svom domu u New Jerseyju." 

Trump Tower, Moskva

Prema "Trumpovom dosjeu", koji se poziva na "Izvor A": operaciju uplitanja podržavao je i usmjeravao Putin. "Izvor A" i "Izvor B" (navodno bivši visokopozicionirani ruski obavještajac) su potvrdili da ruske vlasti grade odnos sa Trumpom već najmanje pet godina. "Izvor A" je naveo da ruska vlada već nekoliko godina opskrbljuje Trumpa i njegov tim vrijednim obavještajnim podacima o njegovim protivnicima, uključujući Clintonovu. "Izvor E" (opisan kao etnički Rus i blizak suradnik republikanskog kandidata) je povjerio kako iza curenja e-mailova iz Demokratskog nacionalnog odbora (DNC) stoji ruski režim, koji je iskoristio WikiLeaks radi "uvjerljive mogućnosti poricanja". Operacija je, navodno, provedena uz puno znanje i podršku Trumpa, te visokih članova njegova izbornog stožera. Zauzvrat, Trumpov je tim pristao da rusku intervenciju u Ukrajini ne spominje kao temu u kampanji. Novčane isplate hakerima koji su radili za ruske obavještajne službe izvršene su na tajnom sastanku u Pragu u kolovozu 2016. godine, gdje su sudjelovali Trumpov osobni odvjetnik i čovjek za rješavanje problema ili tzv. "fixer", Michael Cohen, kao i predstavnici Kremlja.

Prema Trumpovoj knjizi "The Art of the Deal", prvi od nekoliko Trumpovih pokušaja izgradnje Trump Towera u Moskvi (1987.) je planiran u suradnji sa "Intouristom", vodećom sovjetskom državnom agencijom za međunarodni turizam. Intourist je djelovao kao svojevrsna podružnica KGB-a; u sovjetsko doba bio poznat po tome što je služio za prikupljanje "kompromata" (kompromitirajućih materijala) o stranim posjetiteljima. Kako Trump navodi u knjizi, "Intourist" je pokazao interes za zajednički projekt izgradnje i upravljanja hotelom u tom gradu. Nekadašnji glavni hotel "Intourista" danas je moskovski "Ritz-Carlton" (hotel koji se spominje u Steeleovom dosjeu), a gdje je Trump, navodno, sudjelovao u neprimjerenim radnjama, što je ruskoj vladi osiguralo "kompromat" o Trumpu. U prosincu iste godine, Gorbačov je otputovao u povijesni trodnevni posjet SAD-u radi sastanka na vrhu sa Reaganom, uz svečanu večeru u Bijeloj kući. Reagan je pozvao i Trumpa, koji se tom prigodom ponovno susreo sa Gorbačovom. Trump je kasnije prepričao njihov razgovor za 'The Washington Post': "Žele imati vrhunski hotel i žele da ga upravo ja realiziram." 

CNN je, 01. veljače 2019. godine, izvijestio da istražitelji iz Senata žele ispitati Davida Geovanisa, američkog poslovnog čovjeka sa sjedištem u Moskvi, koji je dugo povezan sa Trumpom. Do toga je došlo nakon što su svjedoci izjavili da bi on mogao rasvijetliti Trumpove poslovne i osobne aktivnosti u Rusiji, koje sežu još u 1990-e godine. CNN je također naveo da je imao uvid u pisani iskaz trećeg svjedoka, prema kojem bi Geovanis mogao biti važan izvor informacija o tome posjeduje li Rusija kompromitirajući materijal o Trumpu. Godinama kasnije, Geovanis je radio za Olega Deripasku, saveznika Vladimira Putina.

Geovanis je pomogao organizirati Trumpov posjet Moskvi 1996. godine, u sklopu još jednog neuspjelog dogovora oko izgradnje Trumpovog tornja u Rusiji. U to je vrijeme Geovanis započeo svoju karijeru u Rusiji radeći za "Brooke Group", koja je posjedovala zemljište predviđeno za izgradnju planiranog Trumpovog tornja. Na tom su putovanju bili i vlasnici tvrtke "Brooke Group", magnati u sektoru nekretnina, Bennett LeBow i Howard Lorber, prijatelji i poslovni partneri Carl Icahna. Lorberov portfelj uključivao je tvrtku "Liggett-Ducat", treću najveću američku duhansku kompaniju, uz značajne nekretnine u New Yorku i Moskvi. LeBow je ušao u partnerstvo sa Vadimom Rabinovičem, proruskim ukrajinskim oligarhom koji je proveo 7 godina u zatvoru zbog pronevjere. Samo mjesec dana prije sastanka u Moskvi, Rabinovič je sudjelovao na skupu u Tel Avivu, gdje je Semjonu Mogileviču dodijeljena kontrola nad trgovinom energentima u Ukrajini.

U siječnju 2019. godine se na internetu pojavila arhivska snimka Trumpovog posjeta Moskvi (1996.), i tamo se vide Lorber, LeBow i Trump u razgovoru sa tadašnjim zamjenikom moskovskog gradonačelnika Vladimirom Resinom i njegovim suradnicima, dok Geovanis promatra. Gradonačelnik Moskve, Jurij Lužkov, duboko je povezan sa Mogilevičem. LeBow i Lorber, koji su kasnije postali značajni donatori Trumpove predsjedničke kampanje iz 2016. godine, promijenili su ime svoje tvrtke u "Vector Group". Među tri najveća dioničara te tvrtke nalazi se "Renaissance Technologies", hedge-fond kojim je nekoć upravljao Robert Mercer. Trump je osobno spomenuo taj dvojac sa govornice, nakon pobjede na republikanskim predizborima u New Yorku 2016. godine, nazvavši ih "jednima od najvećih poslovnih ljudi na svijetu".

Također, 22. siječnja 1997. godine, Aleksandar Lebed (umirovljeni ruski general koji je težio postati predsjednikom Rusije) je doputovao u Sjedinjene Države i sastao se sa Trumpom. Njihov jednosatni sastanak u Trump Toweru bio je zatvoren za medije. Trump je novinarima rekao da su razgovarali o planovima za izgradnju "nečeg velikog" u Rusiji. Iste je godine Trump, sa ruskim umjetnikom Zurab Ceretelijem, radio na planu podizanja golemog kipa Kristofora Kolumba na rijeci Hudson, koji bi bio gotovo dva metra viši od Kipa slobode. Trump je tvrdio da je kip donacija ruske vlade.

U studenome 2018. godine, Trumpov bivši odvjetnik i "osoba za rješavanje problema", Michael Cohen, priznao je krivnju za laganje Kongresu o još jednom projektu "Trump Tower Moskva" na kojem se radilo tijekom kampanje; unatoč Trumpovim opetovanim tvrdnjama kako "nema nikakve veze sa Rusijom". U pokušajima postizanja dogovora sa Moskvom, Cohen je surađivao sa Felixom Saterom, koji je tada bio posrednik za "Trump Organization". Godine 2005. je Trumpova organizacija potpisala jednogodišnji ugovor o građevinskom projektu u Moskvi sa Saterovom tvrtkom "Bayrock Group". Nakon održavanja izbora za Miss Universe u Rusiji,  2013. godine, Trump je na Twitteru objavio: "Sljedeći je na redu TRUMP TOWER – MOSKVA". 

Upravo u vrijeme održavanja tog izbora za ljepotu, Trump je navodno potpisao ugovor o izgradnji Trump Towera u Moskvi sa  Aras Agalarovom, azerbajdžansko-ruskim milijarderom, koji je poslužio kao veza između Trumpa i Putina. Njegov sin, Emin, pomogao je organizirati zloglasni sastanak u Trump Toweru, 09. lipnja 2016. godine, na kojem su sudjelovali ruska odvjetnica Natalija Veseljnickaja, Donald Trump mlađi, Jared Kushner i Paul Manafort.

Donald Trump, Tevfik Arif i Felix Sater

Prema Saterovim riječima, on i Cohen su razgovarali o mogućnosti ruskom predsjedniku Vladimiru Putinu ustupiti penthouse u tom tornju, vrijedan 50 milijuna dolara, uz obrazloženje da bi Putinov boravak ondje povećao vrijednost i tržišnu privlačnost ostalih jedinica. Andrej Rozov, ruski investitor u nekretnine i glavni izvršni direktor tvrtke "IC Expert" (i koji je sa Donaldom Trumpom supotpisao "pismo namjere" za projekt Trump Tower u Moskvi), naveo je istu adresu u New Yorku kao i Carter Page. Činilo se također da Rozov, koji je pregovarao sa Michael Cohenom i organizacijom Trump Organization, raspolaže sa neobjašnjenih 6 milijardi rubalja (90 milijuna dolara), iznosom koji se pojavio nakon što je tvrtka "IC Expert", tjednima nakon postizanja dogovora sa  Trumpom, primila kao zajam od "Sberbanke". Sater i Ilja Bikov, porezni računovođa Arasa Agalarova, zastupali su Rozova 2015. godine pri kupoprodaji jedne poslovne zgrade u New Yorku.

Dok se Trump, krajem 2015. i početkom 2016. godine, kandidirao za predsjednika, Sater je Cohenu uputio niz e-poruka u kojima je obećao da će uz Putinovu pomoć realizirati posao sa nekretninama, ali do toga nikada nije došlo. Sater je očekivao da će taj projekt istaknuti Trumpove vještine sklapanja poslova i dati vjetar u leđa njegovoj predsjedničkoj kandidaturi. Sater je tvrdio da je osigurao financiranje tornja putem banke VTB, koja je pod državnom kontrolom. Ruska vlada posjeduje 60.9% dionica banke VTB; banke koja je također blisko povezana sa Putinovom obavještajnom službom, FSB-om. Predsjednik uprave banke, Andrej Kostin (navodi se da je bivši operativac vanjske obavještajne službe KGB-a) je od Putina primio nekoliko državnih odlikovanja. I VTB i Gazprom trenutno su pod američkim sankcijama zbog svoje uloge u Ukrajini.

Cohen, čija je supruga Ukrajinka, godinama je održavao poslovni odnos sa Trumpom, djelujući u sektoru komercijalnih nekretnina u New Yorku. Prema Dosjeu, Cohenova supruga je ruskog podrijetla, a njezin je otac vodeći moskovski investitor u nekretnine. U svom iskazu pred Odborom za pravosuđe Senata, Glenn Simpson iz tvrtke "Fusion GPS" (koja je naručila tzv. Trumpov dosje) je izjavio: "Saznali smo da je Cohenov posao uključivao bavljenje upitima vezanim uz Rusiju, pri čemu se činilo da on preuzima sve ozbiljne upite, odnosno istraživačke upite o Rusiji." 

U e-poruci upućenoj Cohenu 03. studenoga 2015. godine, osvrćući se na vrijeme kada je pomogao u organizaciji putovanja Ivanke Trump u Moskvu 2006. godine, Sater se pohvalio:

"Michael, sredio sam da Ivanka sjedne u Putinovu privatnu stolicu, za njegov radni stol u njegovu uredu u Kremlju. Uključiti ću Putina u ovaj plan i osigurati ćemo Donaldov izbor. Obojica znamo da nitko drugi ne zna kako to izvesti, a da se pritom ne ispriječe glupost ili pohlepa. Znam kako to odigrati i obaviti ćemo to. Naš čovjek može postati predsjednik SAD-a, a mi to možemo orkestrirati. Pridobiti ću cijeli Putinov tim za ovo; ja ću upravljati tim procesom."

Prema "Trumpovom dosjeu" je Cohen imao "ključnu ulogu" u odnosima između Trumpa i Rusije, održavajući "tajni odnos sa  Rusijom", pritom je organizirao prikrivanja i "gotovinska plaćanja koja se mogu poreći", te je njegova uloga postala još značajnija nakon što je Manafort napustio kampanju. U jeku otkrića o Manafortu i Pageu, navodi se u dosjeu, Trumpov odvjetnik Michael Cohen se tajno sastao sa dužnosnicima pravnog odjela Ureda predsjednika Rusije u Pragu, u kolovozu 2016. godine, kako bi razgovarali o ublažavanju štete. Iako je Cohen negirao da je ikada bio u Pragu, portal "McClatchy" je izvijestio (pozivajući se na dva izvora upućena u slučaj) kako posebni istražitelj Ministarstva pravosuđa, Robert Mueller, raspolaže dokazima koji govore suprotno. Istražitelji su navodno pronašli dokaze da je Cohen ušao u Češku Republiku preko Njemačke, što tvrde izvori koji su željeli ostati anonimni jer je istraga povjerljiva.

Nadalje, prema dosjeu su Cohena na tajnom sastanku u Pragu pratila tri suradnika, a razgovarali su s predstavnicima Ureda predsjednika (pod vodstvom Ivanova), kao i povezanim operativcima i hakerima. Dnevni red sastanka, prema dosjeu, uključivao je načine isplate gotovine operativcima (uz mogućnost poricanja tih isplata), planove za prikrivanje operacija i postupanje u slučaju pobjede Clintonove. Jedan od glavnih ruskih sugovornika bio je Oleg Soloduhin, koji je djelovao pod okriljem "Rossotrudnichestva", Putinove glavne institucije za širenje "meke moći". Obje strane dogovorile su povlačenje skupine "rumunjskih hakera", dok su se ostali operativci trebali uputiti prema "sigurnom utočištu" u Plovdivu (Bugarska) i tamo ostati "u ilegali". 

Len Blavatnik, Mihail Fridman, lord Browne od Madingleyja i Viktor Vekselberg

U svibnju 2017. godine, Alfa grupa, partneri Vekselbergove Grupe Renova, podnijela je tužbu za klevetu protiv portala BuzzFeed zbog objavljivanja tzv. "Trump Dossier". U tom se dokumentu navode financijske veze i tajni dogovori između Putina, Trumpa i vlasnika Alfa banke. Prema dosjeu je jedan visoki ruski vladin dužnosnik izvijestio da su Alfa grupa (vode je Mihail Fridman i njegovi partneri, Petr Aven i German Han) u vrlo dobrim odnosima sa Putinom, pružaju mu neformalne savjete o vanjskoj politici, posebno u vezi sa SAD-om. Ključni posrednik pritom je Oleg Govorun, trenutno voditelj jednog odjela u Predsjedničkoj administraciji. Govorun je bio blizak suradnik Vladislava Surkova (inače partner Aleksandra Dugina u sumnjivim pothvatima), koji sa Alfa bankom surađuje od veljače 1997. godine. Govorun je navodno prethodno djelovao kao "kurir" za Alfa grupu i dostavljao nezakonite novčane iznose Putinu dok je ovaj bio gradonačelnik Sankt Peterburga. U dosjeu se tvrdi da je Alfa grupa informacije čuvala kao "kompromat" protiv Putina, koji je mogao iskoristiti svoj politički utjecaj kako bi prisilio Alfa grupu na ispunjavanje zahtjeva.

31. listopada i 02. studenoga 2016. godine je portal Slate izvijestio o neuobičajenim, opetovanim aktivnostima između dvaju računalnih poslužitelja registriranih na Alfa banku u Moskvi i poslužitelja u vlasništvu "Trump Organization". Aktivnosti su uključivale i komunikaciju sa poslužiteljem tvrtke "Spectrum Health", lanca zdravstvenih ustanova koji vodi Dick DeVos, suprug Betsy DeVos. 10. ožujka 2017. godine je CNN izvijestio da FBI nastavlja istraživati ​​neuobičajene računalne aktivnosti između Alfa banke i Trumpove organizacije, koje su se odvijale tijekom ljeta 2016. godine, o kojima su mediji izvijestili prije američkih predsjedničkih izbora. U lipnju 2017. godine je predsjednik Trump imenovao Brian Benczkowskog (bivšeg odvjetnika grupe Alfa) kao pomoćnika glavnog državnog odvjetnika u Kaznenom odjelu Ministarstva pravosuđa Sjedinjenih Američkih Država.

Godine 2017. se kćer Germana Khana, suosnivača i suvlasnika grupe Alfa, udala se za Alexa Van der Zwaana, nizozemskog odvjetnika, koji je u veljači 2018. godine priznao krivnju u okviru istrage koju je vodio posebni savjetnik. Van der Zwaan ima ruske korijene i američki tužitelji naveli su da je održavao aktivne veze sa ruskim obavještajnim službama. Pomagao je tvrtkama ruskog oligarha Romana Abramoviča, vezano uz rudarsku imovinu u Ukrajini. U veljači 2018. godine je Van der Zwaan optužen za davanje lažnih iskaza FBI-u i istražiteljima posebnog savjetnika Roberta Muellera o svojim kontaktima sa Rick Gatesom, te sa još jednim neimenovanim dugogodišnjim suradnikom Paula Manaforta koji djeluje u Ukrajini.

Van der Zwaan je radio za međunarodnu odvjetničku tvrtku sa sjedištem u New Yorku, "Skadden, Arps, Slate, Meagher & Flom", te je sudjelovao u izradi izvještaja (naručenog od strane Janukovičeve vlade posredstvom Manaforta) kojim se opravdavao kazneni progon Janukovičeve suparnice, bivše ukrajinske premijerke Julije Timošenko. Van der Zwaan je otputovao u Ukrajinu i radio na tom izvještaju, a djelovao je i kao savjetnik za vladavinu prava pri Ministarstvu pravosuđa Ukrajine. Klijent njegove tvrtke zauzima središnje mjesto u optužnici. Prema podnesku američke vlade o prijedlogu kazne u slučaju Van der Zwaana, iznos od 4 milijuna dolara za taj izvještaj osigurao je neimenovani ukrajinski oligarh, a sredstva su prebačena putem bankovnog računa na Cipru; računa koji su kontrolirali Manafort i Gates.

Arthur J. Finkelstein upoznao je Paula Manaforta sa Putinovim proruskim ukrajinskim oligarsima, a također je imao značajnu ulogu u uključivanju Manaforta u Trumpov izborni stožer. U knjizi "Zavjera za hakiranje Amerike: Kako su Putinovi kibernetički špijuni i WikiLeaks pokušali ukrasti izbore 2016.", Malcolm Nance, umirovljeni viši glavni dočasnik Ratne mornarice SAD-a, govori o pojedincima koji su povezani i sa Rusijom i sa Trumpom – skupini koju naziva "kremaljskom ekipom" ("Kremlin Crew"). U tu skupinu spadaju Manafort, Michael Caputo (štićenik Roger Stonea), Carter Page, te umirovljeni general-pukovnik Michael T. Flynn, koji je bio Trumpov prvi izbor za savjetnika za nacionalnu sigurnost, ali je bio prisiljen podnijeti ostavku nakon sumnjivih kontakata sa ruskom vladom i otkrića da je o tim kontaktima lagao potpredsjedniku i FBI-u.

Michael Caputo bio je predmet istrage Stalnog posebnog odbora za obavještajne poslove Zastupničkog doma SAD-a, u sklopu istrage o ruskom uplitanju u američke predsjedničke izbore 2016. godine. Tijekom Reaganove administracije radio je sa Oliver Northom na širenju propagande u korist Reagana u Srednjoj i Južnoj Americi, a obnašao je i dužnost direktora medijskih usluga u kampanji predsjednika George H. W. Busha za izbore 1992. godine. Nakon raspada Sovjetskog Saveza, Caputo se 1994. godine  preselio u Rusiju, gdje je savjetovao Borisa Jeljcina i pomogao mu osvojiti drugi predsjednički mandat. Godine 2000. radio je za "Gazprom Media", gdje je pomagao u poboljšanju imidža Vladimira Putina u SAD-u. Kasnije se vratio u SAD i osnovao tvrtku za odnose s javnošću. Potom je otišao u Ukrajinu da bi radio na parlamentarnoj kampanji jednog kandidata; i u Kijevu je upoznao svoju drugu suprugu.

Osim toga, Trump je angažirao Cartera Pagea, koji dobro poznaje rusku politiku, kao jednog od svojih vanjskopolitičkih savjetnika. Page, koji održava bliske veze sa nizom istaknutih ruskih političara i poslovnih ljudi, radio je na otvaranju ureda tvrtke Merrill Lynch u Moskvi. Page je poznat kao gorljiv zagovornik ruskih ambicija, ali i kao redovit kritičar aktualnih kreatora američke politike. Prema vlastitom priznanju, njegov se "pretinac e-pošte napunio pozitivnim porukama ruskih kontakata", koji su sa oduševljenjem gledali na mogućnost jačanja veza sa SAD-om. Page je živio u Moskvi od 2004. do 2007. godine, radeći kao mlađi investicijski bankar za Merrill Lynch. Kasnije je pokrenuo "Global Energy Capital", njujorški investicijski fond i konzultantsku tvrtku specijaliziranu za naftni i plinski sektor u Rusiji i Srednjoj Aziji. Njegov partner u tom pothvatu je Sergej Jacenko, bivši rukovoditelj u Gazpromu. Page je bio obuhvaćen istragom FBI-ja iz 2013. godine, koja je bila usmjerena na osobe za koje se sumnjalo da su ruski obavještajci u New Yorku, ali protiv njega nije podignuta optužnica. Jedan od trojice muškaraca, koji su kasnije optuženi da su djelovali kao neregistrirani agenti strane sile, susreo se sa Pageom na jednom energetskom simpoziju. U siječnju 2017. godine Page, čije se ime opetovano spominjalo u tzv. "Trumpovom dosjeu", bio je predmetom istraga koje su provodili FBI, CIA, NSA, ODNI i FinCEN.

U srpnju 2016. godine je Page od J. D. Gordona (svog nadređenog u Savjetodavnom odboru za nacionalnu sigurnost unutar izborne kampanje) zatražio dopuštenje za putovanje u Rusiju, no Gordon ga je od toga snažno odgovarao. Gordon je prethodno radio u Pentagonu pod vodstvom ministara obrane Donalda Rumsfelda i Roberta Gatesa. Andras Göllner ukazao je na šest Gordonovih putovanja u Budimpeštu, gdje je on javno iznosio stajališta o Ukrajini, koja su bila u skladu sa stajalištima Kremlja. U srpnju 2016., neposredno prije konvencije Republikanske stranke u Clevelandu, Gordon je kod izabranih delegata uspješno zagovarao ublažavanje predloženog amandmana Republikanskog nacionalnog odbora, kojim se tražilo slanje "ubojitog obrambenog oružja" ukrajinskoj vladi. Iako je Trumpova kampanja poricala bilo kakve kontakte sa ruskim diplomatima, Gordon se sastao s ruskim veleposlanikom u SAD-u, Sergejem Kisljakom, tjedan dana nakon kontroverze oko izmjene stranačkog programa. "Izuzetno cijenimo i poštujemo premijera Orbána, kao i ono što čini kako bi Mađarsku ponovno učinio velikom", izjavio je Gordon na konferenciji u Mađarskoj, 02. prosinca 2016. godine. "Tim gospodina Trumpa duboko cijeni i poštuje Viktora Orbána." 

Prema riječima bivšeg savjetnika u kampanji, Page je potom poslao e-poruku Lewandowskom, koji mu je rekao da može otići na put, ali ne kao službeni predstavnik kampanje. Page je svjedočio da je, osim Lewandowskog, o svom putu obavijestio Jeffa Sessionsa, Hope Hicks, te supredsjedatelja kampanje Sama Clovisa, koji je kasnije postao viši savjetnik Bijele kuće pri Ministarstvu poljoprivrede Sjedinjenih Država. Page je također naveo da je od njega Clovis zatražio potpisivanje ugovora o povjerljivosti vezanog uz taj put.

Putin i Igor Sečin

Iako je prethodno poricao takve kontakte, Page je na sastanku sa istražiteljima naposljetku otkrio da se sastao sa Arkadijem Dvorkovičem, ruskim potpredsjednikom vlade, visokim dužnosnikom tvrtke "Rosnjeft" i zaposlenikom "Gazproma". Pageova priznanja podupiru navode iz "Trumpovog dosjea", gdje se tvrdi da se Page sastao sa Igorom Sečinom, čelnikom Rosnjefta, bivšim pripadnikom sigurnosnih službi KGB-a i FSB-a; Putinovim "de facto zamjenikom". Prema riječima njegova suradnika, razgovarali su o budućoj bilateralnoj energetskoj suradnji i ukidanju sankcija Rusiji uvedenih zbog Ukrajine. Osoba bliska Sergeju Ivanovu, tadašnjem predstojniku Ureda predsjednika, povjerila je jednom višem kolegi da se Page sastao s Igorom Divjekinom, koji je navodno otkrio da Kremlj posjeduje kompromitirajuće informacije o Hillary Clinton, te je razgovarao o njihovu prosljeđivanju Trumpovoj kampanji.

Kako navodi osoba upoznata sa sadržajem poruke, "The New York Times" je izvijestio da je Page, nedugo nakon putovanja, poslao e-mail barem jednom suradniku iz Trumpove kampanje, opisujući spoznaje do kojih je došao nakon razgovora sa ruskim vladinim dužnosnicima, zakonodavcima i poslovnim čelnicima. "Uskoro ću vam poslati izvještaj o nevjerojatnim spoznajama i kontaktima koje sam ostvario sa nekoliko ruskih zakonodavaca i visokih dužnosnika predsjedničke administracije", napisao je. Tijekom putovanja održao je govor na svečanosti dodjele diploma na Novoj ekonomskoj školi (NES), tamošnjem sveučilištu, gdje je kritizirao američku politiku. Rad NES-a sponzorira Petr Aven iz ruske Alfa banke. Prije samog događaja govorio je i ruski potpredsjednik vlade Arkadij Dvorkovič, koji je ujedno i član upravnog odbora NES-a. "Washington i druge zapadne prijestolnice kočili su mogući napredak svojim često licemjernim fokusom na ideje poput demokratizacije, nejednakosti, korupcije i promjene režima", rekao je Page u svom govoru.

Medijska kuća "Tsargrad", u vlasništvu Konstantina Malofejeva, pratila je Pagea prije, tijekom i nakon njegova govora na NES-u. Dugin je također na Twitteru izrazio podršku Pageu, čiji je govor portal "Katehon" prenosio uživo. Page je, međutim, izjavio kako ne poznaje niti Malofejeva, niti Dugina.

S druge strane, Lewandowski je rekao: "Nikada u životu nisam upoznao Cartera Pagea, niti sam s njim razgovarao." Izborni stožer otpustio je Lewandowskog 20. lipnja 2016. godine. Paul Manafort, koji je zamijenio Lewandowskog, izjavio je da nije imao nikakvih saznanja o bilo kojem aspektu Pageova putovanja, pa tako ni o tome jesu li ga Lewandowski ili netko drugi odobrili. Iako je Page u više navrata negirao bilo kakve nepravilnosti vezane uz svoj posjet Moskvi, dva tjedna kasnije stupio je u kontakt sa Sergejem Kisljakom na Nacionalnoj konvenciji Republikanske stranke u Clevelandu. Samo nekoliko dana nakon što je Kisljak razgovarao s Pageom, Gordonom i Jeffom Sessionsom, WikiLeaks je objavio e-mailove Demokratskog nacionalnog odbora (DNC).

Joseph Mifsud

Page je otputovao u Rusiju ubrzo nakon Georgea Papadopulosa, bivšeg savjetnika za politiku u Trumpovoj kampanji, koji je zatražio organiziranje sastanka između ruskih dužnosnika i članova Trumpova izbornog stožera. Papadopoulos je živio u Londonu i radio kao istraživač za Hudson Institute, gdje je od 2011. do 2014. godine prvo bio na praksi, a zatim radio kao vanjski istraživač i sudjelovao u izradi publikacija vezanih uz Izrael, Cipar i Grčku. Tijekom tih godina je Papadopoulos upoznao Eli Gronera, koji od 2015. godine obnaša dužnost jednog od najbližih suradnika izraelskog premijera Benjamina Netanyahua. U listopadu 2015. godine je napisao kolumnu za list "Haaretz" pod naslovom "Prirodni plin nije samo pitanje Izraela". Također je sudjelovao na nizu energetskih konferencija u Izraelu, uključujući onu održanu u travnju 2016. godine, samo nekoliko dana nakon što je imenovan u Trumpov izborni stožer. Prije nego se pridružio Trumpovoj kampanji, Papadopulosa je voditelju kampanje Bena Carsona, Barry Bennettu, preporučio Kenneth R. Weinstein, izvršni direktor instituta Hudson. Weinstein je, uz Josha Spinnera (izvršnog direktora Lauder Institute, koji je u vlasništvu Ronalda Laudera) bio član upravnog odbora Foruma za židovsko vodstvo (Forum for Jewish Leadership).

10. svibnja 2016. godine, u jednom otmjenom londonskom vinskom baru, Papadopoulos je australskom veleposlaniku u UK,  Alexanderu Downeru, a sa kojim ga je upoznao jedan izraelski diplomat, rekao kako Rusija posjeduje kompromitirajuće informacije o Hillary Clinton. Downeru je ta tvrdnja bila toliko zabrinjavajuća da je o njoj izvijestio australske dužnosnike, koji su informaciju prenijeli svojim američkim partnerima, čime je službeno pokrenuta istraga FBI-ja o Trumpovim vezama sa Rusijom.

Sudski dokumenti pokazuju da je jedan neimenovani "nadzornik" u Trumpovoj kampanji potaknuo Papadopulosa neka otputuje u Rusiju i sastane se sa predstavnicima ruskog Ministarstva vanjskih poslova, nakon što je Papadopoulosu rečeno da Rusija posjeduje "kompromate" o Hillary Clinton u obliku "tisuća e-mailova". Taj "nadzornik" kampanje kasnije je identificiran kao Sam Clovis. Na sastanku održanom 06. ožujka 2016. godine, dužnosnik mu je navodno rekao da je "jedan od glavnih vanjskopolitičkih fokusa kampanje poboljšanje odnosa SAD-a sa Rusijom". Clovis poriče da je to izjavio.

"Rusi imaju Clintonine e-mailove", rekao je Papadopoulosu neimenovani profesor povezan sa Rusijom, tijekom doručka u jednom londonskom hotelu, 24. ožujka 2016. godine. To se dogodilo prije nego je u javnosti postalo poznato da je hakiran DNC.  U sudskim dokumentima profesor nije imenovan, no prema navodima agencije "Associated Press", riječ je o Josephu Mifsudu. Boris Johnson, istaknuti član skupine "Vote Leave" u kampanji za Brexit, također se našao pod povećalom nakon što se pojavila fotografija njegove večere sa Mifsudom. Mifsud je član "Valdai Discussion Group", kao i "Europskog vijeća za vanjske odnose"  (ECFR), paneuropskog think-tanka sa uredima u Berlinu, Londonu, Madridu, Parizu, Rimu, Varšavi i Sofiji. Glavni financijer ECFR-a jest zaklada Otvoreno društvo, Georgea Sorosa. Nekoliko dana nakon što je imenovan Trumpovim savjetnikom za vanjsku politiku, Mifsud je upoznao Papadopoulosa sa ruskim veleposlanikom u UK. Također ga je upoznao i sa trećom, neimenovanom osobom, koja je tvrdila da ima veze sa ruskim Ministarstvom vanjskih poslova. Njih su dvojica potom razmijenila e-mailove o mogućem sastanku između suradnika iz Trumpove kampanje i dužnosnika ruske vlade.

Dan prije nego što je saznao za hakirane e-mailove, Papadopoulos je poslao e-poruku Stephenu Milleru, tadašnjem višem savjetniku za politiku u izbornoj kampanji, navodeći da Trump ima "otvoreni poziv" od Putina neka posjeti Rusiju. Sljedećeg dana napisao je Milleru kako prima "neke zanimljive poruke iz Moskve o putovanju, kada za to dođe pravo vrijeme". Papadopoulos je opetovano promicao ideju o susretu Trumpa i Putina, koji bi "ušao u povijest". Među primateljima e-poruka o uspostavljanju kontakata sa ruskom vladom navodno su bili: Clovis, Corey Lewandowski, Manafort, Gates, predstavnik ruskog Ministarstva vanjskih poslova Ivan Timofejev i drugi. U svibnju je Manafort odgovorio na jedan takav prijedlog rekavši: "Trump neće ići na takva putovanja. Trebao bi otići netko sa nižom pozicijom u kampanji, kako se ne bi slale nikakve poruke." Papadopoulos je tada predložio da on sam, možda uz još jednog dužnosnika iz kampanje, otputuje u Moskvu na sastanak sa Rusima.

Međutim, Trump je umanjio važnost tih otkrića ustvrdivši da se Papadopoulos "već pokazao kao lažljivac". Glasnogovornica Bijele kuće, Sarah Huckabee Sanders, izjavila je kako je njegova uloga bila "iznimno ograničena" i "nikakve aktivnosti nisu poduzete u službenom svojstvu u ime kampanje." Kada je "Washington Post" u ožujku 2017. godine (isti tjedan se Papadopoulos sastajao sa  Mufsidom) zatražio od Trumpa neka navede članove svog vanjskopolitičkog tima, on je pročitao pet imena: Keith Kellogg, Carter Page, Walid Phares, Joseph Schmitz i Papadopoulos. Trump je tada opisao Papadopoulosa kao "savjetnika za energetiku i naftu, izvrsnog čovjeka." Nedugo nakon toga, Trump je na Twitteru objavio fotografiju sa sastanka svog savjetodavnog vijeća, na kojoj se Papadopoulos nalazio među nekolicinom savjetnika za predsjedničkim stolom. Papadopoulos je čak sudjelovao u uređivanju Trumpova govora o vanjskoj politici, održanog u hotelu Mayflower. Od ožujka do kolovoza 2016. godine, utvrđeno je da je Papadopoulos "u najmanje desetak navrata bio u kontaktu sa visokim dužnosnicima Trumpove kampanje." 22. siječnja 2017. godine, nedugo nakon Trumpove inauguracije za predsjednika, Papadopoulos se u Washingtonu sastao sa Yossi Daganom, čelnikom izraelskog Regionalnog vijeća Shomron. Navodi se kako je Papadopoulos prenio Daganu da Trumpova administracija želi blisko surađivati ​​sa Izraelom po pitanju naselja.

05. listopada 2017. godine, Papadopoulos se izjasnio krivim za davanje lažnih iskaza FBI-ju o svojim kontaktima sa Rusima. Međutim, njegova supruga, Simona Mangiante, izjavila je kako njezin suprug nije sudjelovao u nikakvoj tajnoj suradnji, te je priznao krivnju kako bi izbjegao optužbe da je djelovao kao agent izraelske vlade.

Sergei Millian (lijevo), Donald Trump i Jorge Perez, na fotografiji koju je Millian 2014. godine objavio na Facebooku.

Prema tzv. "Trumpovom dosjeu", jedan visoki dužnosnik ruskog Ministarstva vanjskih poslova povjerio je informaciju da Kremlj već nekoliko godina opskrbljuje Trumpa i njegov tim vrijednim obavještajnim podacima o njegovim protivnicima, uključujući Hillary Clinton. To je potvrdio Sergei Millian (u dokumentu označen kao "izvor D"), Trumpov bliski suradnik koji je organizirao i vodio njegova putovanja u Moskvu. Millian, koji je također surađivao sa agencijom "Rossotrudničestvo", opisivao je sebe kao ekskluzivnog posrednika za Trumpovu organizaciju, u pogledu potencijalnih poslova sa ​​nekretninama u Rusiji. U intervjuu za rusku državnu novinsku agenciju "RIA Novosti", Millian se pohvalio da je izgradio čvrste veze sa Trumpom i njegovom organizacijom, te izrazio uvjerenje da će se odnosi između Rusije i SAD-a poboljšati tijekom njegova predsjedničkog mandata. "Mogu vas uvjeriti da je on vrlo pozitivan i prijateljski nastrojen", izjavio je za "RIA Novosti". Millian je, 2016. godine, rekao svojim  suradnicima da je u redovitom kontaktu sa Papadopoulosom. Epshteyn je izjavio da se taj sastanak nikada nije dogodio. Millian je fotografiran u društvu Olega Deripaske na Međunarodnom ekonomskom forumu u Sankt Peterburgu u lipnju 2016. godine.

Millian se našao pod sumnjom u sklopu šire istrage FBI-ja, potaknute zabrinutošću američkih obavještajnih službi da Rusija aktivira mreže za koje se smatralo da su prestale postojati nakon završetka Hladnog rata. Millian, čelnik "Rusko-američke gospodarske komore" (RACC), bio je jedna od osoba koje su tvrdile da su osigurale priljev ruskog kapitala u Trumpove projekte. Millian se spominje u članku "Financial Timesa", koji Trumpa dovodi u vezu sa shemom pranja novca. Prema članku: Trumpovi poslovi sa nekretninama su korišteni, ne samo za prikrivanje priljeva kapitala iz Rusije i bivših sovjetskih država, već i za pranje stotina milijuna koje su prisvojili oligarsi. U članku se citira bivši ruski zastupnik Konstantin Borovoj, koji navodi da je ta komora u sovjetsko doba služila kao paravan za obavještajne operacije. Borovoj, koji je ujedno i stručnjak za KGB, izjavio je: "Institucije poput gospodarskih komora vidljivi su dio agentske mreže... Rusija je na to potrošila goleme svote novca." Jedan od glavnih podupiratelja RACC-a je Mihail Morgulis, istaknuti sovjetski emigrant koji obnaša dužnost počasnog konzula Bjelorusije u SAD-u. Morgulis je za "Financial Times" izjavio kako mu je Millian objasnio da pomaže Trumpu i Republikanskoj stranci. "Raspolažemo 'mekom moći' i sada pokušavamo promijeniti odnose", rekao je Morgulis.

"Izvor E", ruski bliski suradnik Trumpa, priznao je postojanje "dobro razrađene zavjere o suradnji" između njih i ruskog vodstva, kojom su sa Trumpove strane upravljali Manafort i Carter Page. Prema izvorima iz dosjea: Divjekin je tijekom sastanka u Pragu dao naslutiti Pageu da Rusi posjeduju "kompromat" o Trumpu, što bi on trebao imati na umu u svojim odnosima sa njima. Najeksplozivnije tvrdnje u dosjeu potječu od "Izvora D", koji navodi da je Trump u moskovskom hotelu Ritz-Carlton angažirao prostitutke i da Kremlj posjeduje snimke tog susreta. Moskovski Ritz-Carlton nekoć je bio glavni hotel "Intourista", službene ruske turističke agencije za koju se znalo da je pod kontrolom KGB-a, te služi kao izvor kompromitirajućeg materijala. Upravo je "Intourist" bila agencija koja je, 1987. godine, prva predložila izgradnju Trump Towera u Moskvi. Jedno je vrijeme Intourist vodio Vladimir Stržalkovski, bivši časnik KGB-a, a koji je naslijedio Wilbur Rossa na mjestu potpredsjednika upravnog odbora "Bank of Cyprus". Još jedan veliki dioničar ove banke je Viktor Vekselberg.

Iste navode je potvrdio i "Izvor E". Prema dosjeu su za taj incident znali "izvor E" i nekoliko članova osoblja. "Izvor E" je omogućio kontakt između jednog ruskog operativca i "Izvora F", zaposlenice hotela. Još jedan izvor, koji raspolaže neposrednim saznanjima, izjavio je da Trumpov minimalan investicijski angažman u Rusiji nije bio posljedica nedostatka truda. Trump je poduzeo određene korake u sektoru nekretnina u Sankt Peterburgu i Moskvi, ali (prema riječima tog izvora) se morao zadovoljiti opsežnim korištenjem seksualnih usluga lokalnih prostitutki.

Prema glasinama je "Izvor E" bio Boris Epshteyn, bivši viši savjetnik u Trumpovoj izbornoj kampanji, što je Joseph Cannon uspio potvrditi uz pomoć anonimnog izvora. Epshteyn je američki politički strateg iz redova Republikanske stranke, investicijski bankar i odvjetnik; rođen je u Rusiji i židovskog je podrijetla. U listopadu 2013. godine moderirao je panel na konferenciji u New Yorku, pod nazivom "Invest in Moscow!". Na panelu su uglavnom sudjelovali dužnosnici gradske uprave Moskve, poput Sergeja Čeremina, gradskog ministra koji vodi odjel za vanjske gospodarske i međunarodne odnose. Epshteyn je prethodno radio u izbornoj kampanji McCain-Palin. Tijekom studija na Sveučilištu Georgetown je upoznao Erica Trumpa, sina Donalda Trumpa. Nakon Trumpove pobjede na izborima, Epshteyn je imenovan direktorom za komunikacije pri Odboru za predsjedničku inauguraciju; potom i pomoćnikom direktora za komunikacije zaduženim za operacije s vanjskim suradnicima u administraciji. Na toj je dužnosti ostao do ožujka 2017. godine, kada je podnio ostavku.

Nakon toga, Epshteyna je angažirala medijska kuća "Sinclair Broadcast Group", sa sjedištem u Hunt Valleyju (Maryland). Riječ je o drugom najvećem operateru televizijskih postaja u Sjedinjenim Državama (odmah iza grupacije "Nexstar Media Group") prema broju postaja i najveći prema ukupnoj pokrivenosti. Komentirajući to imenovanje, Scott Livingston iz Sinclaira izjavio je, između ostalog: "Razumijemo frustraciju vladom i tradicionalnim institucijama." Jared Kushner je, u prosincu 2016. godine, tijekom privatnog poslovnog ručka, izjavio da su čelnici Sinclaira surađivali sa Trumpovom kampanjom na širenju poruka podrške Trumpu putem informativnih emisija. Te emisije dopiru do 81% tržišta u ključnim dijelovima SAD-a, koji su podržali Trumpa. Ovo je Sinclair "odlučno opovrgnuo".

Prema pisanju "The Washington Post": Papadopoulos je, u rujnu 2016. godine, poslao e-poruku Epshteynu u kojoj mu je ponudio da ga poveže sa svojim prijateljem Sergejem Milijanom. Prema Epshteynu i kako se navodi u Dosjeu, "cilj curenja e-mailova Demokratskog nacionalnog odbora (DNC) na WikiLeaks tijekom Demokratske konvencije bio je odvratiti pristaše Bernieja Sandersa od Hillary Clinton i usmjeriti ih prema Trumpu. Ti su birači viđeni kao aktivisti, protivnici statusa quo i establišmenta, te su u tom pogledu dijelili mnoge karakteristike sa Trumpovom kampanjom, uključujući duboku odbojnost prema Hillary Clinton. Taj je cilj osmislio i promicao, između ostalih, Trumpov vanjskopolitički savjetnik Carter Page, koji je o tome izravno razgovarao sa suradnikom ruskog podrijetla [Epshteynom]." Ipak, Epshteyn je također priznao da je unutar Trumpova tima vladalo prilično mnogo ljutnje i ogorčenosti zbog toga što je Putin iskoristio taj cilj (tj. slabljenje Clintonove i jačanje Trumpa) da bi potkopao američku vladu i demokratski sustav u cjelini.

Epshteyn, "Izvor E", potvrdio je da iza curenja podataka iz DNC-a stoji Rusija, pri čemu je WikiLeaks poslužio kao sredstvo za održavanje "vjerodostojnog poricanja". Operacija je provedena uz puno znanje i podršku Trumpa, kao i visokih članova njegova izbornog stožera. Prema "Trumpovom dosjeu": suradnik Sergeja Ivanova, kao i uključeni ruski operativci i hakeri, bili su plaćeni i od strane Trumpova tima i od strane Kremlja. Međutim, njihove su naredbe i konačna odanost bile vezane uz Ivanova, koji je (kao predstojnik Ureda predsjednika Ruske Federacije) snosio krajnju odgovornost za operaciju. Putin je 12. kolovoza 2016. godine smijenio Ivanova sa ​​dužnosti predstojnika Ureda i na njegovo mjesto postavio Antona Vaina. Izvori navedeni u Dosjeu tvrde da je smjena Ivanova bila povezana sa razotkrivanjem ruske operacije.

Trump sa Eminom i njegovim ocem, Arasom Agalarovom, na izboru za Miss Universe u Moskvi 2013. godine

Već dugo postoje nagađanja o tome je li Donald Trump znao da se njegov sin, 09. lipnja 2016. godine, u Trump Toweru sastao sa Rusima koji su nudili kompromitirajuće informacije o Hillary Clinton: Pritom se ukazuje na telefonske pozive koje je Donald Trump Jr. primio sa skrivenog broja u vrijeme održavanja sastanka. "The New York Times" naveo je Howarda Lorbera kao osobu koja je sa Donaldom Jr.-om razgovarala sa skrivenog broja. Navodna svrha sastanka (na kojem su sudjelovali Donald Jr., Paul Manafort, Jared Kushner i ruska odvjetnica Natalija Veseljnickaja) bila je razgovor o dobivanju "kompromata" o Hillary Clinton u zamjenu za ublažavanje sankcija. "Jasno je da su interes i cilj tog sastanka bili ukidanje Zakona Magnicki", izjavio je Bill Browder pred Odborom za pravosuđe Senata. Browder, osnivač i bivši izvršni direktor tvrtke "Hermitage Capital Management", Amerikanac je koji je od 1996. do 2005. godine osnovao i vodio jednu od najvećih investicijskih tvrtki u Rusiji. Kada su on i njegov odvjetnik Sergej Magnicki otkrili golemu korupcijsku shemu, obratili su se nadležnim tijelima. Međutim, Browderu je onemogućen povratak u zemlju, dok je Magnicki bio mučen i ubijen. Zahvaljujući Browderovom zalaganju, Kongres je 2012. godine donio Zakon Magnicki. Taj zakon cilja na ruske počinitelje kršenja ljudskih prava tako što zamrzava njihovu imovinu u SAD-u i zabranjuje im ulazak u Sjedinjene Države.

Veselnickaja je postala, kako ju je Browder nazvao, "glavna osoba" u ruskoj borbi za ukidanje tog zakona i godinama je lobirala protiv njega. U intervjuu za "NBC News", 27. travnja 2018. godine, Veselnickaja je priznala da nije samo privatna odvjetnica, već i izvor informacija za Jurija J. Čajku, glavnog tužitelja Kremlja. "Ja sam odvjetnica i informatorica", rekla je. "Od 2013. godine aktivno komuniciram sa uredom ruskog glavnog tužitelja." U nizu e-poruka razmijenjenih prije sastanka, Trumpu Jr. je rečeno da Veselnickaja posjeduje kompromitirajuće informacije o Hillary Clinton, koje joj je dostavila ruska vlada zato da bi pomogla predsjedničkoj kampanji njegova oca. Veselnickaja je pred Odborom za pravosuđe Senata izjavila da ju je Trump Jr. pitao ima li dokaze o nezakonitim donacijama Zakladi Clinton, a kada je odgovorila da nema, izgubio je interes za sastanak.

Rinat R. Ahmetšin, bivši sovjetski vojni časnik koji je služio u protuobavještajnoj jedinici

Prisutan je bio i Rinat R. Ahmetšin, bivši sovjetski vojni časnik koji je služio u protuobavještajnoj jedinici, a ujedno je i poznati vašingtonski lobist i radio je za organizaciju kojom je upravljala Veselnicka. Navodi se da Ahmetšin ima veze sa ruskom obavještajnom službom, ali on te optužbe poriče i naziva ih "kampanjom blaćenja". Nakon dolaska u SAD, 1990-ih, Ahmetšin je sa Akežanom Kažegeldinom, bivšim premijerom Kazahstana, pokrenuo vlastiti think-tank, "Međunarodni euroazijski institut". Godine 2010. je, u ime Viktora Ivanova (jedan od najbližih Putinovih saveznika i bivši čelnik ruske službe za suzbijanje narkotika), poslao je "op-ed" u "The Washington Times". Na pitanje odvjetnika zna li da je Ivanov radio za KGB, Ahmetšin je odgovorio: "Možda i znam". Oko 2010. godine Ahmetšin je surađivao i sa Konstantin Kilimnikom (suradnik Paul Manaforta i agent GRU) na pokušaju prodaje knjige koja je ocrnjivala jednog od Janukovičevih protivnika.

"Mislim da jednostavno imam talent za medije", rekao je Ahmetšin odvjetnicima 2012. godine. "Živeći u Sjedinjenim Državama, promatrao sam politički život, posebno u Washingtonu. I mislim da prilično dobro razumijem ovaj politički sustav. A što se tiče medijskog ciklusa, njega razumijem vjerojatno bolje od većine Amerikanaca." Prema pisanju "New York Timesa", Ahmetšin (koji se hvali svojom vještinom rada sa računalima) je bio optužen za sudjelovanje u dvjema hakerskim kampanjama, a navodno je imao i razgranatu mrežu ruskih veza. Ahmetšina je angažirala skupina poslovnih ljudi predvođena Sulejmanom Kerimovim, financijerom koji je blizak Putinu i koji je bio u sporu sa konkurentom, Ašotom Egiazarjanom. Ahmetšin je u američkom i ruskom tisku plasirao negativne priče o Egiazarjanu, te istraživao političke tvrtke koje bi mogle pomoći u manipuliranju rezultatima internetskih pretraga. Godine 2015. je kazahstanska rudarska tvrtka "International Mineral Resources" (IMR) ustvrdila kako ih je hakirao Ahmetšin i pritom je otuđio osjetljive i povjerljive materijale u sklopu navodne tajne operacije za diskreditiranje tvrtke. 

Ahmetšin je bio povezan sa tvrtkom "Fusion GPS" iz Washingtona; istom tvrtkom koja je angažirala Christopher Steelea, autora tzv. "Trumpovog dosjea". Fusion GPS osnovao je Glenn R. Simpson, bivši američki novinar "The Wall Street Journala". Simpson je, zajedno sa Larry Sabatom (osnivačem i direktorom "Center for Politics"), koautor knjige "Prljave male tajne: Ustrajnost korupcije u američkoj politici". 

Bill Browder optužio je Simpsona i "Fusion GPS" da su izbjegli registraciju kao strani agenti, obzirom na to da su vodili kampanju sa ciljem utjecaja na "Magnitsky Act" i njegovo ukidanje. Godine 2013., Ministarstvo pravosuđa SAD-a, koje je zastupao Preet Bharara, pokrenulo je tužbu protiv tvrtke "Prevezon Holding" (korporacije sa Cipra registrirane u SAD-u kao strana poslovna korporacija), pozivajući se na "Magnitskijev zakon" zbog pranja novca. Jedini dioničar Prevezona je ruski državljanin Denis Kaciv, čiji je otac, Pjotr ​​Kaciv, potpredsjednik ruskog državnog željezničkog monopola i poslovni suradnik Vladimira Jakunjina, Putinova bliskog suradnika. Budući Kacivova odvjetnica, Natalija Veseljnickaja, nije imala licencu za rad u SAD-u, Kaciv je za zastupanje Prevezona angažirao odvjetničko društvo "BakerHostetler", koje je početkom 2014. godine, angažiralo "Fusion GPS" za pružanje istraživačke podrške. U svibnju 2017. godine, dva mjeseca nakon što je Trump smijenio Bhararu, spor je riješen nagodbom u iznosu od 6 milijuna dolara, pri čemu Prevezon nije priznao nikakvo nedjelo i obje su strane proglasile pobjedu.

27. srpnja 2017. godine je tvrtka "Fusion GPS" optužila Bijelu kuću za pokušaj "ocrnjivanja" zbog istraživanja navodnih veza predsjednika sa Rusijom. Glasnogovornica Bijele kuće, Sarah Huckabee Sanders, istaknula je svjedočenje Billa Browdera kao potvrdu Trumpovih tvrdnji. Međutim, iz "Fusion GPS" su uzvratili da su surađivali isključivo sa odvjetničkim uredom u New Yorku, "kako bi pružili podršku u građanskoj parnici", koja nije bila povezana sa ruskim nastojanjima da se ukine Zakon Magnicki; dodajući da nisu imali razloga registrirati se prema Zakonu o registraciji stranih agenata (FARA). Predsjednik Odbora za pravosuđe Senata, Grassley, i vodeća demokratkinja u tom odboru, Dianne Feinstein, u srpnju 2017. godine su dogovorili  svjedočenje Glenna Simpsona pred njihovim odborom. Očekivalo se da će senatori saslušanje iskoristiti "kako bi od dužnosnika Ministarstva pravosuđa zatražili informacije o tome što znaju o Veselnickoj, tvrtki Prevezon, Fusion GPS, te njihovim vezama sa  Trumpovom kampanjom ili ruskom vladom."

Sastanak u Trump Toweru dogovorio je publicist Rob Goldstone u ime svog klijenta, ruske pop-zvijezde Emina Agalarova. U e-poruci koju je, 03. lipnja 2016. godine, poslao Trumpu Jr., Goldstone je napisao: "Ovo su očito vrlo osjetljive informacije na visokoj razini, no one su dio podrške koju Rusija i njezina vlada pružaju g. Trumpu – uz pomoć Arasa i Emina [Agalarova]." Goldstone je britanski glazbeni publicist čija suradnja sa obitelji Trump seže do izbora za Miss Universe 2013. godine u Moskvi, a čiji je suvlasnik bio Donald Trump. Eminov otac, Aras Agalarov, osnivač je tvrtke "Crocus Group" (jedan od najvećih ruskih investitora u nekretnine) i ponekad da nazivaju "ruskim Trumpom", blizak je Putinu. Agalarov je sa Putinom imao ugovor o izgradnji prve dionice ključne nove obilaznice oko Moskve. U studenome 2013. godine je Putin Agalarovu dodijelio ruski Orden časti.

The Act, Las Vegas

Trump se prvi put susreo sa Goldstoneom, Arasom i Eminom Agalarovom u Las Vegasu, tijekom izbora za Miss SAD-a 2013. godine. Zajedno sa Michaelom Cohenom i još jednim Trumpovim suradnikom, Ike Kaveladzeom (potpredsjednik tvrtke "Crocus International" u vlasništvu obitelji Agalarov, sa sjedištem u SAD-u) bili su na večeri. Godine 2000., izvješće Vladinog ureda za odgovornost je otkrilo da je tvrtka kojom je upravljao Kaveladze otvorila više od 2000 bankovnih računa u dvjema američkim bankama, a za potrebe posrednika iz Rusije. Ti su računi korišteni za prebacivanje više od 1.4 milijarde dolara od pojedinaca iz Rusije i istočne Europe diljem svijeta, u operaciji za koju se u izvješću navodi da je služila "pranju novca". Tvrtka "Crocus" je u to vrijeme bio glavni Kaveladzeov klijent.

Nakon večere otišli su u provokativni noćni klub, "The Act", gdje su nastupale polugole žene izvodeći točke koje su uključivale simulaciju mokrenja. Zbog pritužbi na opscene nastupe, klub The Act našao se pod tajnim nadzorom Odbora za kontrolu igara na sreću savezne države Nevade, kao i istražitelja koje je angažirao vlasnik prostora i to je bio hotel Palazzo, u vlasništvu Sheldona Adelsona. Klub The Act zatvoren je nakon sudske odluke. Sljedeće večeri, obitelj Agalarov i Trump potpisali su ugovor o održavanju izbora za Miss Universe u Moskvi. Agalarov je Trumpu platio 20 milijuna dolara za organizaciju događaja, koji je održan 09. studenoga 2013. godine, u njegovoj dvorani "Crocus City Hall", gdje je nastupio i njegov sin Emin. Sljedećeg jutra Trump se pojavio u glazbenom spotu sa Eminom, uz sudjelovanje mnogih natjecateljica izbora za Miss.

Aras Agalarov izjavio je za "Washington Post" da je Putin planirao susret sa Trumpom tijekom njegova posjeta Moskvi 2013. godine. Prema navodima više osoba upoznatih sa dokumentom, "Washington Post" je izvijestio da je Trump toliko želio da Putin prisustvuje izboru za Miss Universe, pa mu je uputio osobno pismo sa pozivom. Na dnu otipkanog pisma Trump je dodao napomenu u kojoj navodi da se veseli susretu sa "lijepim" ženama tijekom svog putovanja. Uoči događaja, Trump je na Twitteru nagađao: "Ako dođe, hoće li postati moj novi najbolji prijatelj?" Thomas Roberts sa MSNBC-ja je tada upitao Trumpa je li u nekakvom odnosu sa Putinom. "Imam odnos i mogu vam reći da ga jako zanima ono što ovdje danas radimo", odgovorio je Trump. "Vjerojatno ga jako zanima što... danas govorim, a siguran sam da će to na neki način i vidjeti." Trump je primio privatnu poruku iz Kremlja, koju je prenio Aras: "Gospodin Putin želio bi se sastati sa gospodinom Trumpom." Ipak, Putin je morao otkazati susret zbog preklapanja obveza. Obitelj Agalarov prenijela je prijateljsku poruku od Putina i uručila Trumpu rusku kutiju kao dar.

Prema "Trumpovom dosjeu", dva dobro upućena izvora iz Sankt Peterburga tvrde da je Trump ondje davao mito i sudjelovao u seksualnim zabavama, te vjeruju da Aras Agalarov zna pojedinosti o tome. Emin, koji je poznat po tome što ga često prate lijepe žene i koji je neko vrijeme bio u braku sa kćeri azerbajdžanskog predsjednika – navodno je ponudio poslati prostitutke u Trumpovu hotelsku sobu u hotelu Ritz-Carlton večer uoči događaja. Taj se termin poklapa sa večeri u kojoj su se, prema navodima iz Trumpova dosjea, odvijali događaji povezani s tzv. "zlatnom kišom".