Treći hram (5. dio)

"Sputnik" je izvijestio da je Kissinger savjetovao Trumpa kako "približiti Sjedinjene Države i Rusiju da bi se uravnotežilo kinesko vojno jačanje". Tijekom niza privatnih sastanaka, u razdoblju tranzicije vlasti, Kissinger je razmatrao plan prema kojem bi se bolji  odnosi sa Rusijom (uz uključivanje drugih zemalja u regiji) iskoristili za ograničavanje rastuće moći i utjecaja Kine. Prema riječima Paul Craig Robertsa, koji je dugi niz godina bio Kissingerov kolega u CSIS-u, ova situacija ukazuje na to da Kissinger pokušava iskoristiti bolje odnose sa Rusijom zato da bi je odvojio od njezinog strateškog saveza sa Kinom. Kako Roberts objašnjava: "Kissinger... je svjestan postojanja proameričkih elita unutar Rusije, te radi na stvaranju narativa o 'kineskoj prijetnji' koji bi one mogle iskoristiti da Rusiju uvedu u zagrljaj Zapada. Ako taj pokušaj uspije, ruski suverenitet će biti narušen, baš kao što je narušen suverenitet svake druge zemlje koja je u savezu sa SAD-om." Kissinger je tu ideju iznio i Trumpovom zetu, Jareda Kushneru. U srpnju 2016. godine, New York Times opisao je Kushnera kao Trumpovog "de facto voditelja kampanje". Kushner je bio poveznica sa desecima utjecajnih osoba, uključujući Kissingera.

Pravi arhitekt ruske povezanosti sa Trumpovom kampanjom niti ne može biti nitko drugi doli Kissinger: čovjek koji je bio povezan sa organizacijama RAND i CFR, makijavelist, istinski insajder. Trumpa se može usporediti sa likom Chaunceyja Gardinera iz filma "Being There" iz 1979. godine. Riječ je o jednostavnom čovjeku na kojeg nacija, zasićena banalnom američkom zabavom, projicira sve svoje naivne i prizemne težnje. Trump je teatralno skretanje pozornosti, vješt trik osmišljen za brzo promicanje cionističke agende, dok je ostatak svijeta zaokupljen njegovim lakrdijaštvom, zgrožen njegovom netolerancijom i nemoralom ili nasamaren njegovim lažnim obećanjima o "isušivanju močvare", borbi protiv "globalista", navodnoj marginalizaciji imigranata.

Baš poput Chaunceyja, Trump "voli gledati"; i poznat je po svojoj velikoj strasti prema televiziji. Ali, ne čita, baš kao što nije čitao Chauncey. Tony Schwartz, pisac iz sjene, koji je za Trumpa napisao knjigu "The Art of the Deal" (1987.), izjavio je za 'The New Yorker' kako tijekom 18 mjeseci provedenih sa Trumpom "nikada nije vidio knjigu na Trumpovu stolu, niti bilo gdje drugdje u njegovu uredu ili stanu." Schwartz je za taj časopis rekao: "Ozbiljno sumnjam da je Trump u svom odraslom životu ikada pročitao neku knjigu od početka do kraja." Trump je objasnio da nema potrebe za opsežnim čitanjem, jer je sposoban donositi ispravne odluke "uz vrlo malo znanja, osim onoga koje sam već posjedovao, uz dodatak onoga što zovemo 'zdrav razum' – jer imam mnogo zdravog razuma i veliku poslovnu sposobnost." 

Državni tajnik Rex Tillerson nazvao je Trumpa "jebenim moronom". O daljnjim pogrdnim komentarima piše novinar Michael Wolff, u senzacionalističkoj knjizi "Fire and Fury". Wolff je intervjuirao više od 200 ljudi iz Trumpova okruženja dok je ovaj bio kandidat za predsjednika, ali i predsjednik, uključujući visoke dužnosnike Bijele kuće. Prema Wolffu: savjetnik za nacionalnu sigurnost, H. R. McMaster, nazvao je Trumpa "glupanom"; ministar financija Steve Mnuchin i bivši predstojnik ureda Bijele kuće Reince Priebus,  obojica su ga nazivali "idiotom"; Rupert Murdoch je rekao da je Trump "jebeni idiot"; Trumpov glavni ekonomski savjetnik Gary Cohn opisao ga je riječima da je "glup k'o kurac", objasnivši: "Trump ne želi ništa čitati – dopise na jednoj stranici, niti kratke dokumente o politikama; baš ništa. Zna ustati i otići usred sastanka sa svjetskim čelnicima, jer mu je dosadno." 

Lord Jacob Rothschild i David Rockefeller

Zanimljivo je što se film "Being There" temelji na političko-satiričnom romanu iz 1971. godine, čiji je autor Jerzy Kosiński. Kosiński je rođen u Poljskoj, a školovao se u Sovjetskom Savezu, nakon čega je preselio u Sjedinjene Američke Države, gdje ga je financirala zaklada Ford Foundation. Eliot Fremont-Smith (književni kritičar 'The New York Timesa') je sa kolegom Geoffrey Stokesom, napisao tekst za "The Village Voice", gdje je optužio Kosińskog da su njegove romane zapravo pisali drugi autori (tzv. pisci iz sjene). Također, krajem 1950-ih je Kosiński, pod pseudonimom Joseph Novak, objavio prvi od dva antikomunistička spisa. U tome je navodno tajnu ulogu imala CIA, djelujući pod okriljem tadašnjeg programa "razvoja knjiga" ("book development") unutar agencije USIA. Kosiński je bio prijatelj George Harrisona i Romana Polanskog, čiji je film "Rosemaryna beba" producirao Robert Evans, prijatelj Henryja Kissingera. Kosiński je tvrdio da je (zbog izgubljene prtljage) za dlaku izbjegao dolazak u kuću Polanskog i Sharon Tate one noći kada su sljedbenici Charlesa Mansona, 1969. godine, ubili Sharon Tate. Njegov roman "Blind Date" se bavi upravo ubojstvima koja je počinila Mansonova skupina.

Kosinskijev roman predstavlja komičan pristup pojmovima "Dasein" ("Biti tu") i povratku vlastitim korijenima (tj. zaboravljenom Bitku), što je preuzeo iz filozofije Martina Heideggera. Radnja filma vrti se oko jednostavnog čovjeka, Chauncey Gardnera, koji o vanjskom svijetu ne zna ništa osim onoga što je usvojio putem televizije. Nakon smrti svog dobročinitelja, Chauncey dospijeva u stvarni svijet, gdje ga splet okolnosti dovodi do toga da ga skupina elitnih zavjerenika, predvođenih ostarjelim tajkunom Ben Random – odabere za sljedećeg predsjednika Sjedinjenih Američkih Država. Stvarni pandan liku Ben Randa, "kreatora kraljeva" iz filma, nije nitko drugi doli David Rockefeller, čija je obiteljska imovina, stečena u naftnoj industriji, oblikovala modernu povijest.

Film "Being There" sadrži jednu od najočitijih aluzija na Iluminate u suvremenoj kinematografiji. U završnim kadrovima filma, nosači lijesa prenose Randov kovčeg do grobnice, oblikovane u obliku piramide koja se nalazi na poleđini američke novčanice od jednog dolara. Ispod "svevidećeg oka" jasno je istaknuto ime RAND; što je ispisano velikim slovima i bez navođenja imena, te nedvojbeno upućuje na iznimno moćnu korporaciju RAND Corporation. 

Zaklada Ford, baš kao i Zaklada Rockefeller, služila kao jedan od glavnih kanala za financiranje CIA-e, također je financirala osnivanje korporacije RAND. Ime korporacije jasno je vidljivo ispod oka na piramidi, prikazano na samom kraju filma. Ta piramida podsjeća na drugu, također masonski nadahnutu piramidu, koja se nalazi na krovu Vrhovnog suda Izraela. Ključnu ulogu u njezinoj izgradnji imala je Yad Hanadiv, izraelska dobrotvorna zaklada na čijem je čelu lord Jacob Rothschild. David Rockefeller već dugo njeguje osobne odnose sa obitelji Rothschild. U jednom priopćenju za javnost Rockefeller je izjavio: "Lord Rothschild i ja poznajemo se već pet desetljeća. Veza između naših dviju obitelji i dalje je vrlo snažna." 

Trumpov savjetnik, Carl Icahn, poslužio je kao inspiracija za govor "Pohlepa je dobra", koji izgovara Gordon Gekko; lik kojeg u filmu "Wall Street" (1987.) redatelja Olivera Stonea tumači Michael Douglas.

Prema riječima Nine Burleigh iz "Newsweeka": "Ono što trenutno imamo u Washingtonu zapravo je napad njujorških milijardera." Trumpov kabinet sastavljen od milijardera mogao bi biti najbogatija administracija u povijesti. "Ovo nije ni približno uobičajen kabinet", izjavio je Charles Schumer (demokrat iz New Yorka), vođa manjine u Senatu. "Nikada nisam vidio kabinet u kojem ima toliko bankara i milijardera – ljudi koji su opterećeni golemim sukobima interesa, a pritom imaju vrlo malo iskustva ili stručnosti u područjima koja će nadzirati." Ipak, objašnjava Burleigh, iako Trumpovi prijatelji milijarderi spadaju među najbogatije ljude u New Yorku, oni se "nalaze stepenicu ispod kulturno-financijskog establišmenta, odnosno aristokracije." Jedan investicijski bankar sa  Manhattana, koji se bavi privatnim kapitalom i poznaje većinu njih, kaže: "Mislim da je zajednička crta svih tih ljudi to što nisu dio establišmenta moći ili novca." Burleigh dodaje:

"Većina milijardera koje je Trump privukao u Washington pripadnici su, baš kao i on sam, generacije iz 1980-ih, tj. generacije taktičara za preuzimanja uz pomoć zaduživanja ("leveraged buyouts"), "kraljeva" rizičnih obveznica ("junk bonds"), korporativnih predatora i "lešinarskih" kapitalista. Obogatili su se zahvaljujući novim financijskim taktikama osmišljenima kako bi se iskoristio veliki dar koji je Ronald Reagan podario Wall Streetu: ukidanje propisa uvedenih nakon Velike depresije." 

Uglavnom je riječ o procionistički nastrojenim židovskim milijarderima. Trumpov savjetnik je korporativni predator Carl Icahn (čije se bogatstvo procjenjuje na 16.6 milijardi dolara). Icahnov suradnik, Wilbur Ross (2.5 milijardi dolara), obnaša dužnost ministra trgovine; Stephen Schwarzman (11.8 milijardi dolara) je član tajnog društva "Skull and Bones" i osnivač grupacije "Blackstone", a djeluje kao savjetnik za politiku; a Stephen Feinberg (1.2 milijarde dolara), suosnivač je i glavni izvršni direktor tvrtke "Cerberus Capital Management", te je neslužbeni savjetnik za obavještajna pitanja. Međutim, Forbes je kasnije otkrio da je "Ross lagao" njihovom časopisu, te da su "neistine, pretjerivanja, prešućivanja, izmišljotine i krupne laži" trajale više od desetljeća, i na kraju su procijenili njegovu imovinu na nešto manje od 700 milijuna dolara. Među njujorškim investitorima u nekretnine, koji danas savjetuju predsjednika, nalaze se Steven Roth (čije se bogatstvo procjenjuje na 1.1 milijardu dolara) i Richard LeFrak (6.5 milijardi dolara). Roth i Richard LeFrak supredsjedatelji su Trumpova odbora za infrastrukturu. Robert Woods "Woody" Johnson IV. (vrijednosti 6.3 milijarde dolara) obnaša dužnost veleposlanika u Ujedinjenom Kraljevstvu. Obitelj zamjenika ministra trgovine Todda Rickettsa raspolaže imovinom procijenjenom na 5.3 milijarde dolara; on je suvlasnik bejzbolskog kluba Chicago Cubs.

(Napomena: kao što vidite, tekst spominje dužnosnike iz prvog Trumpova mandata. Serijal je završen prije pandemije covida; tako da me spominje trenutno Trumpovo predsjedništvo. Ali, kao što je jasno vidljivo, struktura "savjetnika" se nije puno promijenila) 

Godine 1985. su Peter Peterson i Stephen A. Schwarzman, koji su prethodno zajedno radili u "Lehman Brothers, Kuhn, Loeb Inc.", osnovali "Blackstone Group", najveću svjetsku tvrtku za alternativna ulaganja. Sjedište Blackstonea nalazi se u zgradi River House na Park Avenueu, na uglu 51. ulice; u istoj zgradi urede ima i tvrtka "Kissinger Associates". U sastavu Blackstonea, kao član Međunarodnog savjetodavnog odbora, djelovao je i lord Jacob Rothschild. Peterson je, 1985. godine, naslijedio Davida Rockefellera na mjestu predsjednika Vijeća za vanjske odnose (CFR), i tu dužnost je obnašao sve do umirovljenja 2007. godine. Trenutačno je član upravnih odbora organizacije "Japan Society" (koju je osnovala obitelj Rockefeller) i Muzeja moderne umjetnosti (MoMA); prethodno je bio član upravnog odbora tvrtke "Rockefeller Center Properties, Inc.". 

Peterson je također bio član upravnog odbora proruski orijentiranog think-tanka, "Center for the National Interest" (CFTNI), čiji je počasni predsjednik bio Henry Kissinger. Nakon odlaska sa dužnosti 1977. godine, Kissinger je imenovan u "Centar za strateške i međunarodne studije" (CSIS) pri Sveučilištu Georgetown, instituciju povezanu sa CIA-om. Godine 1982. Kissinger je osnovao tvrtku "Kissinger Associates" (KA), nakon što su osigurani zajmovi banke Goldman Sachs i konzorcija još triju banaka. KA pomaže svojim klijentima u pronalaženju strateških partnera i investicijskih prilika, pružaju im savjete o odnosima sa vladama diljem svijeta. Tvrtka ne objavljuje popis svojih korporativnih klijenata; navodno klijentima brani javno priznati postojanje njihovog poslovnog odnosa. Godine 1999., Kissinger sa Mack McLartyjem osniva tvrtku "Kissinger McLarty Associates". McLarty je bio član "Vijeća za vanjske odnose" (CFR), viši savjetnik u grupaciji "Carlyle Group" i predstojnik ureda Bijele kuće za vrijeme Billa Clintona. Tvrtka "Kissinger McLarty" je korporativni član organizacije "Council of the Americas", poslovne organizacije sa sjedištem u New Yorku, koju je 1965. godine osnovao David Rockefeller.

U studenome 2002. godine, predsjednik George W. Bush imenovao je Kissingera predsjedateljem novoosnovanog Nacionalnog povjerenstva za terorističke napade na Sjedinjene Države, čija je zadaća bila istražiti napade na Svjetski trgovinski centar 11. rujna 2001. godine. Kissinger je 13. prosinca 2002. godine podnio ostavku na mjesto predsjedatelja. To je učinio radije nego da otkrije popis svojih poslovnih klijenata nakon što su mu postavljena pitanja o mogućem sukobu interesa. Godine 2003. je Kissinger bio u Moskvi, gdje je prisustvovao večeri za ruske poslovne čelnike (tamo je bio i Mihail Hodorkovski, osnivač tvrtke "Yukos-Sibneft") i gdje je glavni govor održao George H. W. Bush u ime grupacije "Carlyle Group". Bush je ondje bio kako bi posredovao u poslu vrijednom 18 milijardi dolara, kojim bi američki naftni div "ChevronTexaco" stekao blokirajući udio u novoj tvrtki "Yukos-Sibneft".

Bush je također bio tamo zato da bi pomogao u dovršetku posla vrijednog 500 milijuna dolara između "Alfe" i "Carlyle Grupe". Sumnjivi utjecaj "Alfe" u Washingtonu tijekom 1990-ih je bio pomognut podrškom viših demokrata, poput Dicka Cheneyja i člana CFR-a Richarda Burta, bivšeg dužnosnika Reaganova State Departmenta i američkog veleposlanika u Njemačkoj, također bliskog Kissingerovog saveznika. "Moscow Times" je primijetio da je Bush došao u Moskvu u lipnju 1998. godine, samo dva mjeseca prije nego što je rusko gospodarstvo urušilo zemlju, na raskošno otvorenje ureda Goldman Sachsa. Kissinger je bio u upravnom odboru zaklade Hodorkovskog "Open Russia", položaj koji je (kako je sam rekao) prihvatio na poziv Lorda Jacoba Rothschilda, još jednog člana tog odbora. Zaklada Open Russia, sa sjedištem u Somerset Houseu u Londonu, u vlasništvu je Rothschildovog obiteljskog trusta, sa Kissingerom kao povjerenikom.

Burt je također viši savjetnik CSIS-a, ali je bio istraživački suradnik, a kasnije i pomoćnik ravnatelja "Međunarodnog instituta za strateške studije" (IISS), koji su 1958. godine osnovali članovi "Kraljevskog instituta za međunarodne poslove" (RIIA). Također je potpredsjednik "Američkog vijeća za Njemačku" i član CFR-a. Godine 1989. je predsjednik George H.W. Bush imenovao Burta glavnim pregovaračem za Ugovor o smanjenju strateškog naoružanja (START I) između Sjedinjenih Država i Sovjetskog Saveza, kao veleposlanika. Burt je potom napustio državnu službu i od tada je radio kao partner u konzultantskim tvrtkama: "McKinsey and Company", "Diligence", "McLarty Associates". Osim toga, bio je član upravnih odbora "Deutsche Bank's Scudder" (njemačka "obitelj" investicijskih fondova), "America Abroad Media", "International Games Technology", investicijskih fondova "UBS" i "Textron Corporation", te je bio član višeg savjetodavnog odbora "Alfa Bank".

Conrad Black, britanski bivši novinski izdavač rođen u Kanadi, koji je upravljao tvrtkom Hollinger International.

Burt je obnašao dužnost savjetnika u grupaciji "Carlyle Group", bio je povezan sa "RAND Corporation", kao i sa "Aspen Institute". Uz Kissingera, bio je povezan i sa tvrtkom "Hollinger International", čija je matična tvrtka bila "Hollinger Inc.", kanadska medijska kompanija sa sjedištem u Torontu, koju je osnovao Conrad Black. Njihov glavni list bio je "Chicago Sun-Times". Tvrtka "Hollinger" je također bila vlasnik novina "The Jerusalem Post"; uz udjele u australskim i kanadskim novinskim lancima. U upravnim i savjetodavnim odborima "Hollingera" su sjedili (između ostalih): barunica Margaret Thatcher, Valéry Giscard d’Estaing, Zbigniew Brzezinski, dr. Giovanni Agnelli, William F. Buckley, Newt Gingrich, Richard Perle, lord Jacob Rothschild i Paul A. Volcker.

Burt je također obnašao dužnost izvršnog predsjednika tvrtke "Diligence LLC", privatne globalne obavještajne tvrtke sa sjedištem u Washingtonu, u čijem je savjetodavnom odboru sjedio William Webster, bivši ravnatelj CIA-e i FBI-a. Suosnivač tvrtke Diligence bio je Nicholas Day, bivši časnik britanske obavještajne službe MI5. Predsjednik tvrtke Diligence je Michael Howard, bivši čelnik britanske Konzervativne stranke. Godine 2007. su protiv ove tvrtke podignute su optužbe zbog korporativne špijunaže, u slučaju koji je uključivao grupaciju "Alfa Group". Prema pisanju časopisa "The Nation", udio u tvrtki Diligence posjeduje Nathaniel Rothschild, poslovni partner Olega Deripaske. Tvrtka je Deripaski nudila usluge prikupljanja korporativnih obavještajnih podataka, lobiranja za vize, kao i pomoć pri dobivanju zajma od 150 milijuna dolara od Svjetske banke i Europske banke za obnovu i razvoj. Ovaj zajam je poslužio kao svojevrsno pokriće za zapadne ulagače koji su bili zabrinuti zbog tvrtke RUSAL.

Organizaciju CFTNI, koju čine prvenstveno članovi Vijeća za vanjske odnose (CFR) poput Kissingera, osnovao je bivši predsjednik Nixon, 1994. godine, kao "Nixon Center for Peace and Freedom", ali je 2011. godine preimenovana je u CFTNI. CFTNI izdaje list "The National Interest", dvomjesečnik posvećen vanjskoj politici, koji je 1985. godine pokrenuo Irving Kristol uz financijsku potporu tvrtke Hollinger. Kissinger je počasni predsjednik časopisa, a izdavač je Dimitri K. Simes, blizak prijatelj Vladimira Putina. Savjetodavnim vijećem predsjedao je James Schlesinger, sve do smrti 2014. godine. Schlesinger je bio sveučilišni profesor i istraživač u korporaciji RAND, a 1973. godine je postao i direktor CIA-e. Od 1973. do 1975. godine, za vrijeme predsjednika Nixona i Forda, obnašao je dužnost ministra obrane. U administraciji Jimmyja Cartera postao je prvi američki ministar energetike.

Počasni predsjednik CFTNI-a je Maurice R. Greenberg, predsjednik i glavni izvršni direktor korporacije "American International Group" (AIG), koja je bila najveća korporacija za osiguranje i financijske usluge u povijesti. Obnašao je dužnosti predsjednika, zamjenika predsjednika i direktora "Federal Reserve Bank of New York". Također je bio potpredsjednik i direktor CFR-a, i član Trilateralne komisije Davida Rockefellera. Bivši je predsjednik i sadašnji član upravnog odbora organizacije "Asia Society", počasni član upravnog odbora "Rockefeller University", te počasni član upravnog odbora Muzeja moderne umjetnosti (MoMA) – sve tri institucije osnovala je obitelj Rockefeller.

Predsjednik CFTNI-a je general Charles Boyd, koji obnaša dužnost programskog direktora CFR-a, te je predsjednik organizacije "Business Executives for National Security". Jedan od potpredsjednika CNI-ja je i Drew Guff, član CFRa, koji je odigrao ključnu ulogu u osnivanju tvrtke "Russia Partners" kao prvog velikog fonda privatnog kapitala koji je ulagao u Rusiju; također je i član upravnog odbora "Eurasia Foundation". Drugi potpredsjednik je Richard Plepler, glavni izvršni direktor (CEO) HBO-a, tvrtke u sastavu korporacije "Time Warner". Još jedan potpredsjednik, Dov Zakheim, obnašao je razne dužnosti u Ministarstvu obrane tijekom Reaganove administracije; također je član CFR-a i Međunarodnog instituta za strateške studije (IISS), vanjski suradnik "Heritage Foundation" i viši suradnik u Centru za strateške i međunarodne studije (CSIS).

Među ostalim članovima upravnog odbora nalaze se: Graham Allison, profesor na Školi za upravljanje "John F. Kennedy" pri Harvardu, koji se spominjao kao jedan od mogućih nasljednika Davida Rockefellera na mjestu predsjednika CFR-a; Jeffrey Bewkes, glavni izvršni direktor tvrtke Time Warner; Leslie Gelb, bivši dopisnik i kolumnist lista The New York Times, danas počasni predsjednik CFR-a; i guverner Jon Huntsman, bivši veleposlanik u Kini, kojega je Trump odabrao za novog veleposlanika u Rusiji. Huntsman je također predsjednik Atlantskog vijeća. Tu su i David Keene, urednik u The Washington Timesu, predsjednik Nacionalnog udruženja za oružje (NRA) i predsjednik Američke konzervativne unije; veleposlanik Zalmay Khalilzad; i David McCormick, član upravnih odbora Aspen instituta i Sveučilišta Carnegie Mellon, član Trilateralne komisije i CFR-a. 

Časopis "The National Interest" ima brojne veze sa organizacijom "New America Foundation". Nekoliko članova uredničkog odbora časopisa, predvođeni Francisom Fukuyamom i nezadovoljni promjenama uređivačke politike koje je uveo novi izdavač, su 2005. godine osnovali časopis "The American Interest". Walter Russell Mead, glavni je urednik "The American Interest", te jedan od suosnivača "New America Foundation", redoviti kolumnist "The Wall Street Journal" i istaknuti stručnjak na "Hudson Institute". Mead je, 1999. godine, suosnovao "New America", sa Ted Halsteadom, Sherle Schwenningerom i Michael Lindom.

Među članovima savjetodavnog vijeća "The National Interesta" su Morton Abramowitz, John Mearsheimer i Dov Zakheim. Suradnici-urednici su Ian Bremmer, Bruce Hoffman, Andrew Kohut, Paul R. Pillar i Kenneth M. Pollack, dok su Anatol Lieven i Nikolas Gvosdev viši urednici. Abramowitz je američki diplomat i bivši dužnosnik američkog State Departmenta. Obnašao je dužnost američkog veleposlanika u Tajlandu i Turskoj, kao i pomoćnika državnog tajnika za obavještajne poslove i istraživanja. Kasnije je postao predsjednik zaklade "Carnegie Endowment for International Peace" i osnovao organizaciju "International Crisis Group". Pollack je ugledni bivši obavještajni analitičar CIA-e, stručnjak za politiku i vojna pitanja na Bliskom istoku. Bio je član osoblja Vijeća za nacionalnu sigurnost (NSC), a trenutačno je viši suradnik na "Brookings Institution". 

Bremmer je predsjednik i osnivač tvrtke "Eurasia Group". Bio je stipendist na "Hoover Institute", danas djeluje kao kolumnist za vanjsku politiku i glavni urednik u časopisu "Time". U ožujku 2007. godine, "Eurasia Group" je preuzela imovinu "Intellibridge",  tvrtke za strateško savjetovanje sa sjedištem u Washingtonu, koju su osnovali bivši savjetnik za nacionalnu sigurnost Anthony Lake i David Rothkopf. U prosincu 2014. godine, Kevin Rudd, bivši australski premijer, pridružio se "Eurasia Group" kao viši savjetnik. Carter Page radio je za tu tvrtku već 1998. godine.

Hoffman je direktor Centra za sigurnosne studije i direktor Programa sigurnosnih studija pri Školi za vanjske poslove "Edmund A. Walsh" na Sveučilištu Georgetown. Obnašao je različite dužnosti u organizaciji RAND, uključujući voditelja korporativnog odjela za protuterorizam i suzbijanje pobuna. Kohut je bio predsjednik organizacije "Gallup", te je osnivač i direktor istraživačkog centra "Pew Research Center", a obnašao je i dužnost direktora njihova projekta "Global Attitudes Project". Pillar je akademik i veteran CIA-e, a trenutačno djeluje kao nerezidentni viši suradnik u Centru za sigurnosne studije Sveučilišta Georgetown i kao nerezidentni viši suradnik u Centru za sigurnost i obavještajne djelatnosti 21. stoljeća pri "Brookings Institute".

Lieven je britanski autor i viši istraživač u "New America Foundation", gdje se bavi globalnom strategijom SAD-a i ratom protiv terorizma; također je suradnik na "Transnational Crisis Project" i voditelj katedre za međunarodne odnose i studije terorizma na "King’s College London". Između 2000. i 2005. godine bio je viši suradnik za vanjsku i sigurnosnu politiku u "Carnegie Endowment for International Peace"; radio je kao urednik pri institutu IISS u Londonu, a prethodno je bio zaposlen u istočnom servisu BBC-ja.

Gvosdev je rusko-američki stručnjak za međunarodne odnose. Doktorirao je na koledžu St Antony’s u Oxfordu kao stipendist zaklade Rhodes, a trenutačno je profesor studija nacionalne sigurnosti na Ratnoj školi američke ratne mornarice. Koautor je knjige "Povlačeća sjena proroka: uspon i pad političkog islama". Gvosdev se pojavljivao kao analitičar i komentator na TV i radijskim postajama, npr. CNN, Fox News, MSNBC, National Public Radio, BBC, C-SPAN, CBC i Voice of America.

Kako navodi Alana Goodman za "The Free Beacon": veze CFTNI sa Rusijom protežu se kroz cijelu organizaciju. U savjetodavnom vijeću "The National Interest" je Aleksej Puškov, dužnosnik ruske Dume, koji je postao predmetom sankcija američke vlade kao odgovor na rusku invaziju na Ukrajinu. Puškov je bio kritiziran zbog tvrdnji da je Bushova administracija orkestrirala napade 11. rujna, kao i zbog toga što je za pucnjavu u kompleksu Navy Yard, 2013. godine, okrivio "američki iznimnizam". 

Godine 2005. su rusko-američke novine "Kommersant" izvijestile da su se savjetnik Kremlja Gleb Pavlovski, Oleg Deripaska i Paul Manafort sastali kako bi razgovarali o osnivanju think-tanka koji bi financirala Rusija. Godine 2008. je u New Yorku je osnovan istraživački centar pod pokroviteljstvom Kremlja, "Institut za demokraciju i suradnju" (IDC), na čelu sa Putinovim savjetnikom Andranik Migranjanom. Ova organizacija često surađuje sa CFTNI-jem. Prema povjerljivoj depeši State Departmenta, što je objavio WikiLeaks, Migranjana je za voditelja IDC-a odabrao ruski ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov.

Predsjednik "Centra za nacionalni interes" (CFTNI), Dimitri Simes, bliski prijatelj Vladimira Putina.

Vladimir Kozlovski, novinar rođen u Rusiji, a koji je upoznao predsjednika CFTNI-ja Dimitrija Simesa još 1970-ih, izjavio je kako je  Simes često isticao svoje veze unutar ruske vlade. Simes je rođen u Moskvi, gdje je diplomirao na Moskovskom državnom sveučilištu. Studirao je i radio na "Institutu za svjetsko gospodarstvo i međunarodne odnose" (utjecajni vanjskopolitički think-tank u tadašnjem Sovjetskom Savezu), dok je istovremeno obnašao dužnost zamjenika tajnika Saveza komunističke omladine (Komsomola). Simes je 1973. godine emigrirao u SAD. Na čelo CFTNI-ja, 1994. godine, postavio ga je bivši predsjednik Nixon, kojemu je Simes služio kao neformalni vanjskopolitički savjetnik, sa kojim je redovito putovao u Rusiju i druge bivše sovjetske države, kao i u zemlje zapadne i srednje Europe. Godine 2014. je Burt, uz Dimitri Simesa (tada predsjednika CFTNI-a i izdavača časopisa "The National Interest"), djelovao kao vanjskopolitički savjetnik u predsjedničkoj kampanji Rand Paula.

Prije osnivanja CFTNI-a, Simes je bio voditelj Centra za ruske i euroazijske programe pri "Carnegie Endowment for International Peace", gdje je također obnašao dužnost višeg suradnika. Ranije je bio direktor Programa za sovjetska i istočnoeuropska istraživanja, kao i istraživački profesor sovjetskih studija na Školi za napredne međunarodne studije "Nitze" (SAIS) pri Sveučilištu Johns Hopkins. Prije rada na SAIS-u, Simes je bio viši istraživač, a potom i direktor sovjetskih studija u "Center for Strategic and International Studies". Simes je autor knjige "After the Collapse: Russia Seeks its Place as a Great Power" (1999.), u kojoj je predvidio uspon ruskog autoritarnog nacionalizma.

Simes je blizak prijatelj Vladimira Putina. "Nitko ne komunicira izravno sa Putinom na razini na kojoj to čini Dimitri Simes", primijetio je jedan stručnjak za rusku politiku sa sjedištem u Washingtonu. "To se jednostavno ne događa." Godine 2013. Simes je, uz Putina, sudjelovao u radu "Valdai International Discussion Club", pri čemu su obojica sudjelovala u dvosatnoj panel-raspravi. Među ostalim sudionicima bili su bivši njemački ministar obrane, kao i premijeri Francuske i Italije. Putin se sa sudionicima kluba "Valdaj" sastaje svake godine još od 2004. godine. Među brojnim drugim dužnosnicima Kremlja, koji sudjeluju na sastancima kluba "Valdaj" se nalaze: Dmitrij Medvedev; predstojnik Ureda predsjednika Sergej Ivanov; ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov; Sergej Šojgu i drugi. 27. veljače 2017. godine je organizacija CFTNI ugostila raspravu na temu "Budućnost odnosa između SAD-a i Rusije". Govornik, dr. Andrej Sušencov, radi u Ministarstvu vanjskih poslova, te je upravljački je partner moskovske Savjetodavne skupine za vanjsku politiku i programski direktor Zaklade Valdaj.

Simes je iskoristio priliku i upoznao Kushnera sa ruskim veleposlanikom, Sergejem Kisljakom. Kushner se prvi put susreo sa Simesom i Kissingerom na ručku organizacije CFTNI u ožujku 2016. godine, u kompleksu Time Warner Center na Manhattanu. CNN je izvijestio kako američki obavještajni dužnosnici tvrde da je Kisljak visokopozicionirani ruski špijun i regrutator špijuna, što su ruski dužnosnici opovrgnuli. Kushner nije naveo ove, kao niti desetke drugih kontakata, kada je podnio zahtjev za dobivanje sigurnosne provjere najvišeg stupnja tajnosti, što zahtijeva prijavu svih susreta sa stranim vladinim dužnosnicima tijekom posljednjih sedam godina. Također nije otkrio svoje poslovne veze sa George Sorosom, Peter Thielom i bankom Goldman Sachs, kao niti činjenicu da ima dugove po kreditima u iznosu od milijardu dolara. To je posebno značajno, obzirom na to da je Soros ne samo česta meta ruske propagande kao vodeći "globalist" i zagovornik liberalnih ideja, već je i predmet brojnih diskreditiranih desničarskih teorija zavjere. Naime, desnica često optužuje Sorosa da je navodno plaćao prosvjednike protiv Trumpa, npr. na skupovima u gradskim vijećnicama, ili tijekom "Women’s March" koji je održan nakon inauguracije.

Također je objavljeno da se Kushner sastajao sa Sergej Gorkovom, čelnikom banke Vnešekonombank (VEB). Gorkov je blizak Putinu, prošao je obuku ruskih obavještajnih službi i upravlja državnom bankom (nalazi se na popisu subjekata pod američkim sankcijama). Dmitrij Medvedev – čija je navodna korupcija potaknula masovne prosvjede diljem Rusije u ožujku 2017. godine – član je nadzornog odbora te banke. Kremlj redovito koristi VEB za financiranje politički važnih projekata, uključujući dio infrastrukture za Olimpijske igre u Sočiju 2014. godine, što je rusku vladu stajalo oko 50 milijardi dolara. Ista je skupina 2013. godine pokušala vrbovati i Cartera Pagea, vanjskopolitičkog savjetnika u Trumpovoj kampanji koji je nastojao poslovati sa Gazpromom. Još jedan savjetnik u Trumpovoj kampanji, Michael Caputo, početkom 2000-ih radio je za tvrtku Gazprom Media.

Trumpov govor pod nazivom "America First", koji je napisao Richard Burt, održan je 27. travnja 2016. godine, u hotelu Mayflower u Washingtonu, u organizaciji centra CFTNI.

Efekt Kissinger

U članku za "The National Interest", Simes predviđa povratak novog hladnog rata, upozorava kako je Rusija sposobna nanijeti Sjedinjenim Državama veću štetu nego što to trenutno čini, i da bi Amerikanci trebali težiti normalizaciji odnosa sa Rusijom. "Washington bi to trebao učiniti bez iluzija i sa pozicije snage." Slično tome, tijekom Trumpova govora "America First", u hotelu Mayflower u Washingtonu, a što je bio Trumpov prvi veliki govor o vanjskoj politici – Trump je izjavio da je "popuštanje napetosti i poboljšanje odnosa sa Rusijom, sa pozicije snage, moguće." Simes je, uz Kushnera, bio organizator tog događaja. U pisanju Trumpova govora sudjelovao je i Richard Burt. Burt je izjavio da je glavna tema o kojoj je razgovarao sa Trumpom bila potreba da Sjedinjene Države vode "realističniju vanjsku politiku", u kojoj bi izbjegavale pokušaje "promjene režima" ​​u inozemstvu, a umjesto toga kao glavni cilj postavile zaštitu samih sebe i vlastitih interesa.

"Ne sumnjam da nas Rusi hakiraju", priznao je Henry Kissinger u intervjuu za "Face the Nation" na CBS-u, emitiranom 18. prosinca 2016. godine. "A nadam se da i mi hakiramo njih. No, o tome je vrlo teško razgovarati, jer nitko ne želi priznati razmjere onoga što čine." U istom je intervjuu Kissinger opisao Putina kao lik iz djela Dostojevskog, te dodao: "On je čovjek sa dubokim osjećajem povezanosti – unutarnje povezanosti – sa ruskom poviješću, onako kako je on vidi." 

Henry i Nancy Kissinger, Donald i Ivana Trump iza pozornice na nastupu Lize Minnelli u New Yorku, 11. lipnja 1987. godine

Schuyler Schouten, koji obnaša dužnost Trumpova posebnog pomoćnika predsjednika i pomoćnika pravnog savjetnika, bio je istraživački suradnik na Kissingerovim bestselerima, "Svjetski poredak" i "O Kini". Kissingerove nedavne preporuke Trumpu proizlaze iz duge diplomatske povijesti naklonjene ruskim interesima. U svojoj autobiografiji se Putin prisjetio kako je 1990-ih prvi put susreo Kissingera, koji mu je postavio niz pitanja. "Radio sam u obavještajnoj službi", naposljetku mu je rekao Putin. Na to je Kissinger uzvratio: "Svi pristojni ljudi počeli su u obavještajnoj službi. Tako sam i ja." Kako je Putin jačao svoju poziciju u ruskoj politici i naposljetku postao predsjednik, on i Kissinger održavali su srdačan odnos, čak i dok su se Sjedinjene Države i Rusija sve više udaljavale. Kissinger se sastao sa Putinom 08. prosinca 2015. godine, nekoliko tjedana nakon susreta sa Donaldom Trumpom 17. studenoga 2016. godine, ali i tjedan dana prije nego što su se Putin i Trump trebali sastati na summitu skupine G20 u Njemačkoj. Ovi su se susreti odvili unatoč brojnim kontroverzama oko ruskog uplitanja u izbore.

Kissinger, koji Trumpa poznaje privatno desetljećima, koji je savjetovao novoizabranog predsjednika o vanjskopolitičkim pitanjima, primijetio je: "Nisam doživljavao Donalda Trumpa kao predsjedničkog kandidata sve dok nije postao predsjednik." Ipak, Kissinger je opisao Trumpa kao "fenomen kakav strane zemlje još nisu vidjele... I vjerujem da ima potencijal ući u povijest kao vrlo značajan predsjednik." Kissinger odaje priznanje Trumpu, jer je "analizirao jedan aspekt američke situacije, razvio strategiju – unatoč otporu unutar vlastite stranke – i na kraju pobijedio." "Mislim da on djeluje na temelju svojevrsnog instinkta, što je drukčiji oblik analize od moje, koja je više akademska", rekao je Kissinger. "No, on je pokrenuo niz pitanja za koja smatram da su važna, vrlo važna. A ako im se pristupi na odgovarajući način, to bi moglo dovesti do dobrih – štoviše, izvrsnih – rezultata."