Prava priroda seljačkih ustanaka (5. dio)

Danas ćemo razgovarati o dva arhetipska oblika plesa u odnosu na dva arhetipska oblika religije.

Prva vrsta su plesovi "zmija" ili "kružni" plesovi, povezani s htonskim božanstvima, o kojima sam već pisao.

Druga vrsta je "spartanski" ili "olimpijski" ples, koji je stvoren da zamijeni prethodno spomenuti.

Prvobitni ples zmije

Ritmički ples u krugovima oblik je prvobitnog plesa. To je plesni uzorak koji svi ljudi prirodno usvajaju i repliciraju. Djeca će spontano početi plesati u krug, ako su prepuštena sama sebi. To je vjerojatno razlog zašto su djeca toliko rijetko prepuštena sama sebi, posebno danas.

Kružno kretanje se izvodi kako bi se pokrenulo izmijenjeno stanje - isti princip stoji iza vrtuljaka putujućih okultnih cirkusa. Tu je i glazbeni element na narodnim festivalima i proslavama (cvrkutave melodije), koji također pomaže u pokretanju izmijenjenog stanja.

Podsjetimo se: izvorni kršćanski misionarski napor je bio uokviren kao kampanja protiv zmija u Svetom pismu, mitskim hagiografijama svetaca, i spisima prvih kršćanskih teologa.

Kružni ples, koji je zmijski/iskonski ples, budući je ključna komponenta narodno-poganske prakse, sasvim bi se dobro uklopio pod bilo kakvu zabranu religije koja je utemeljena na zmijama/poganstvu. U tom smislu, Laodicejski sabor (oko 364. godine) izričito zabranjuje ples u crkvama, ciljajući na ekstatične ili poganske plesove (Kanon 53). Većina ovih plesova, usput rečeno, tradicionalno se (čak i do danas u nekim kulturama) odvijala tijekom vjenčanja.

U našem umu bi se trebao pojaviti ​​uočljiv obrazac teologije protiv pogana, odnosno, protiv zmija i plesa. Jednostavno rečeno: bilo je stigmatizirano i zabranjeno, jer je dovodilo do ustanaka.

Zapravo, doslovno sve nativističke, seljačke i robovske pobune, započinju plesom u krugu. Nimalo ne pretjerujem kada ovo kažem. Ali, upotreba ove tehnike nije ograničena samo na niže slojeve društva. Zapravo, sve borilačke kulture imale su oblik inicijacije ratnika ili pripreme za bitku, koji je uključivao ples u krugu. Našu su kulturu, naravno, crkva i država uništile i sustavno zabranile. Sve se to može pratiti do Platonove izvorne fetve koja je izdana protiv "zmijskog" plesa.

Ili bolje rečeno, Platon je jednostavno prva kodifikacija zabrane.

Kampanja protiv plesa zmija može se pratiti još dalje unatrag, do izvornih priča koje su uspostavile temelje za cijelo naše metafizičko razumijevanje svijeta. Mislim, naravno, na Titanomahiju, temeljnu religijsku priču, koja podupire samu srž naše civilizacije. Priču o tome kako su olimpijski junaci, poput Helija, Apolona i Zeusa, poubijali Titane i okončali njihovu vladavinu.

Priče iz Tore, naravno, dobivaju ovaj prestiž od uzurpatorske kršćanske crkve. Ali, kao što sam iscrpno argumentirao do ovog  trenutka, Septuaginta je napisana nakon Titanomahije i kopirala je ove grčke mitove, a istovremeno im je dodala i hebrejski nacionalistički prizvuk.

Želite li znati gdje se u svemu ovome uklapa ples sa zmijama?

Ne čini li se prilično nebitnim i besmislenim stalno raspravljati o ovim kružnim plesovima i zmijskim božanstvima, kojima su bili posvećeni?

Rođenje olimpijskog ratnog plesa

Pa, u Titanomahiji, prva stvar koja se radi u spomen na pobjedu Olimpijaca nad Titanima jest stvaranje nove vrste plesa. To se zove Pirik. Platon nam kaže kako je Atena, Olimpijka, bila njegovim začetnikom, te je to bilo ekvivalent bacanja prašine u lice poraženom protivniku. 

Nije iznenađujuće što ovaj ples potom postaje vrlo popularan u Sparti, samom središtu svega Zla koje je rođeno na ovom svijetu.

Danas čak imamo i povijesne rekonstruktore izvedbe plesa. Možete se sami uvjeriti da je ples ukočen, dosadan i potpuno umjetan.

Napravimo jednostavnu usporedbu i kontrast između dva plesa, posvećena dvama različitim panteonima bogova:

Još je zanimljivije to što imamo Aristotelov kasniji projekt prepisivanja Ilijade, koji sam već mnogo puta spomenuo u kontekstu njegovog mentorstva Aleksandru Velikom. Jedna od mogućih izmjena je bila i njegov (navodni) urednički stav o plesu koji Ahilej izvodi na Patroklovoj pogrebnoj lomači.

Jednostavno rečeno: ideju da se tamo izvodio Pirik, a ne Dionizijski ples, dobivamo iz akademske aristotelovske glasine. 

Ali, čini se vrlo malo vjerojatnim da bi se Pirhika izvodila na ceremoniji žalosti za Patrokla. Zašto? Pa, zato što se Pirhika izvodi u čast Olimpijaca, a Ahilej je doslovno okrivio Apolona za nepravednu intervenciju u dvoboju koji je Patroklo imao s Hektorom, prevagnuo je vagu borbe u korist Trojanca i doveo do smrti Ahilejovog najbližeg prijatelja.

Cijela ta epizoda sa Ahilejem, Hektorom, Patroklom, Apolonom, Agamemnonom i Zeusom, apsolutno je ključna za razumijevanje problema, koji su Platon i Aristotel imali sa Homerovim epom.

Pogledajte: Ahilej je doslovno upleten u međusobni sukob, protiv olimpijskih bogova, putem njihovih posrednika. Cijeli njegov lik je vođen osobnim bijesom, pobunom protiv olimpijskih bogova i njihovog poretka. Cijela njegova priča definira kasniji žanr tragedije,  kako je poznajemo u zapadnom kanonu - uzaludna, ali plemenita borba, protiv viših sila ovoga svijeta. Ne postoji način da se to u priči jasnije objasni. Ipak, doslovno svi koji se oduševljavaju klasicima, iz nekog razloga ne obraćaju pažnju na stvarnu središnju bit.  Bilo je važno umanjiti ovu glavnu radnju, i za Platona i Aristotela, koji otvoreno izjavljuju da se protive lošem prikazu olimpijskih bogova u ovim epskim pjesmama, pa su ih stoga zabranili, cenzurirali i uredili. Što nas dovodi do prave prirode plesa, koji Ahilej pleše za svog mrtvog prijatelja Patrokla. Zašto bi toliko sitni, beznačajni, pedantno opisani detalj, uopće mogao biti značajan ili vrijedan pisanja.

Pitanje: Je li to bio ples u olimpijskom stilu, koji se izvodio u znak zahvalnosti i počasti Apolonu, Zeusu, Ateni i ostalima? Ima li smisla da bi plesao njihovu plesnu ritmiku, nakon što je okrivio te iste bogove za smrt svog prijatelja? Ima li to smisla?

Ne znamo.

Usput, Atena se često krivo shvaća kao Ahilejeva zaštitnica, ali u stvarnosti, priča je prilično jasna o tome kako je ona uglavnom Zeusova agentica. Zeus je odredio da će Ahilej umrijeti i želi ga ubiti, ali ako bude prisiljen na kompromis, Ahileju će barem biti dopušteno neka stekne slavu, prije nego što bude zaklan. Atena je tu kako bi se pobrinula da Zeus ispuni svoj dio dogovora prema Tetidi, Ahilejevoj majci. Razlog zašto Zeus mrzi Ahileja i želi ga mrtvog jest zbog prometejskog/orfičkog proročanstva o tome kako će Tetida roditi sina koji će biti razlogom njegovog svrgnuća, nakon što ju je silovao, baš kao što je i planirao. Prometeja je Hermes nekako MK-Ultra naveo neka razotkrije dio zavjere za svrgavanje Zeusa, gdje bi Tetida bila ključni lik, primalja budućeg novog boga-vladara.

Ali, vratimo se plesovima....

Jednostavno rečeno: Platon, Aristotel i Spartanci vole i preferiraju Pirikov ples, te nastoje njime zamijeniti dionizijski ples.

I na kraju, Pirikov teatar se razvija u krute, linearne, potpuno nekružne vježbe marširanja. Možda u našoj europskoj kulturi više nemamo dionizijskih plesova, ali oni koji su na vlasti nemaju problema sa podučavanjem seljaka vježbama marširanja. To je zato što se čini da marševi potiču poslušnost seljaka i jačaju platonovsku moć elite. Pa, možda su i to odlučili ukinuti posljednjih godina. Samo se prisjećam nedavne parade Palantir, koja je bila potpuno neusklađena šala, i koju su Trumpovi pristaše iz srama pohranili na internetu.

U neo-Sparti, odnosno Pruskoj, ovo se diže na potpuno novu razinu. Pirikina rotacija postaje svojevrsni državno propisani ples za sve građane, od djetinjstva preko gimnazije, i nadalje u vojsci....Stechschritt, tj. guščji korak. Pruski stil marširanja je imao veliki psihološki učinak na vojnike - marš je osmišljen kako bi se smanjilo bijeg vojnika i doslovno ih se učinilo robotskima, što je korisno ako ih šaljete ravno u smrt, protiv zida čelika i olova.

To nije moglo biti više u suprotnosti sa borilačkim tradicijama slobodnih naroda.

Uzmimo za primjer Berserkere: 

Nisu marširali, niti izvodili Pirike. Umjesto toga, ritmički su plesali oko vatre, u krugovima, kako bi izazvali opsjednutost duhovima. Imamo izravne izvore koji svjedoče o ovim borilačkim praksama plesa u krugu:

Također bi urlali u ekstazi i žvakali svoje štitove, u duhovno izazvanoj mahnitosti.

Zapamtite: "Goetia" znači "urlanje".

Film "Northman" (koji nisam gledao) čini se kao da je vrlo točno prikazao ples Berserkera, rogove, vatru, krugove i ekstazu, sve uključeno: 

Postoji jedna primamljiva mala nit, koju vučem već godinama, pitajući se zašto su točno ti ratnici-šamani uopće plesali te plesove. Ako bih morao nagađati, to je zato što su vjerovali da im to daje borbenu prednost u borbi. Kakva je priroda te prednosti? Pa, to mi je stvarno počelo sijati u glavi tek kada sam počeo proučavati Indijance sa ravnica i njihove ratničke plesove, te shvatio da su identični plesovima Berserkera. Indijanci sa ravnica su vjerovali da ples može prizvati neku vrstu "duhovne košulje" oko tijela. Pomalo kao što se riječ "berserker" odnosi, ili na "košulju/kožu" anime ili na doslovno njen duh, nošen oko ratnika. Sve ove različite skupine šamanskih ratnika vjerovale su da ples ima sposobnost odbijanja fizičkih udaraca, oštrica ili projektila.

Dovraga, Kozaci su imali potpuno iste legende o svojim Karakternikima ili stepskim šamanskim ratnicima, o kojima smo već pisali. Vjerovali su da moći tih šamana, obično povezane s njihovim amuletima i talismanima, obavijaju ratnike zaštitnim "oklopom od  vragova", koji bi odbijao metke i štitio šamane od vatre.

I ovdje zapravo ne mogu odoljeti da ne podijelim kratku anegdotu o ovoj temi.

Vidite, moja obitelj je morala promijeniti prezime zbog boljševika i odreći se svojih zemalja (bili smo uzgajivači konja) zbog lova na preživjele Kozake, koje su vlasti provodile nakon Drugog svjetskog rata. Naše izvorno obiteljsko prezime bilo je kozačko i uvijek je zvučalo vrlo čudno. Nešto što bi trebali znati o seljačkim i kozačkim imenima Istočnih Slavena - ona su izuzetno... prizemljena. Kao, sva su to reference na prirodu, ili nekakve grube šale. Neki od njih djeluju pogrdno poput "krivog nosa", "poput zeca", "mamac za komarce", u svojoj izvornoj verziji. Općenito, ne volimo grandioznost i izbjegavamo pretencioznost kao narod, što uzrokuje da nas druge, niže rase, smatraju neotesanima ili bezobraznima.

U svakom slučaju, naše kozačko obiteljsko prezime bilo je "Školjka".

Izvorno je to bila više titula nego ime, a zaslužio ju je jedan od naših kozačkih predaka zbog toga kako su se meci bezopasno odbijali od njega u bitci, navodno. U biti, opisujem vojničko praznovjerje, vrlo staro i iskonsko, i gotovo svi vojnici koji idu u bitku imaju talismane i male molitve koje mrmljaju kako bi spriječili da ih meci pogode baš danas. I ovo je očito vječno i iskonsko.

Dovraga, u Americi, u prvim vjerskim ratovima koje su protestantski cionisti vodili protiv "Filistejaca" i "Kanaanaca" Novog svijeta, borili su se protiv domaćih šamana, koji su vjerovali u potpuno istu stvar. Powhatanski ratnik zvan Jack od Pera vjerovao je da ga meci ne mogu ozlijediti. 

Možda su ove američke skupine preuzele praksu od Vikinga koji su došli u Vinland nekoliko stoljeća ranije. Ili je možda ovo iskonska praksa koja se spontano javlja, kao što ja vjerujem.

Naravno, unatoč tome što Amerika navodno vrlo ozbiljno shvaća slobodu vjeroispovijesti, zapravo postoje dvije vjerske prakse koje su ionako zabranjene. Mislim na Ples duhova i Ples Sunca. Ples Sunca je bio krvna žrtva Bogu Sunca, iznuđena kroz mučenje i samopovređivanje sudionika. Nasuprot tome, htonski Ples duhova bio je ples pričesti predaka, i nije zahtijevao krvne žrtve.

To je uvijek slučaj kada se uspoređuju "solarne" i "lunarne" duhovne prakse.

Razlog zabrane plesova? Isti kao i razlog zašto su Platon, Rimski senat i protestantski učeni mudraci Novog Siona htjeli to zabraniti.

Jer vodi do ustanaka!!!

U svakom slučaju, mislim da sam za sada rekao dovoljno.

Oh, čekajte, da, još jedna stvar: "košulja" ili "školjka", koja se povezuje sa ratnicima-šamanima koji plešu u krugu se vjerojatno  odnosi na plazma/auru ljuske, koje ljudi imaju, koja bude ojačana ovim činom. Jedan od razloga zašto bi ovi Berserkeri išli u bitku neoklopljeni je zato što su vjerovali u ovu "školjku" ili "košulju".

Ja ne bih riskirao.

Mislim da je Jack of the Feather na kraju na kraju upucan. Sjećam se da sam za ovu legendu učio u američkoj školi. Kasnije sam, međutim, saznao da ne postoji izvor za ovu apokrifnu tvrdnju.