Prava priroda seljačkih ustanaka (2. dio)

BY: ♱ RURIK CHRISTWALKER ♱; 13.09.2025.

Izvorno sam namjeravao objaviti više o arhetipskom konceptu bratstva, kao dio zasebne serije sa kojom se igram već barem godinu dana. Ali, sve više sam shvaćao kako je koncept "bratstva" i "seljačkog ustanka", u biti, jedno te isto. Isprva sam mislio da je jedno jednostavno preduvjet za drugo; mora postojati dogovor kako bi došlo do dogovorene pobune. Ali, sve više sam shvaćao kako sve to zapravo ide puno dublje od toga. Kako bi stvarno objasnio što mislim, prvo moram objasniti koncept "Khtonskog bratstva lunarnog vuka".

Khtonsko bratstvo lunarnog vuka

Prvi put sam naišao na koncept "Khtonskih bratstava" u čarobnim knjigama Julija Evole, iako mi se tada nije baš svidjelo što je govorio. U osnovi, Evola je vjerovao da se ljudi mogu organizirati prema dva principa: solarnom/svećeničkom principu i lunarnom/ratničkom principu. Prvi su, u biti, vladari društva u njegovim kasnim fazama stabilnosti koja ustupa mjesto propadanju, dok su drugi pobunjenici koji ruše društvo i uspostavljaju novo. Potonji se povezuju sa dva simbola - mjesecom i vukom.

Sjetite se dva najpoznatija brata, vukova i razbojnika, u povijesti - Romula i Rema.

Legenda o osnivanju Rima kaže da su ti muškarci okupili skupinu odmetnika u brdima i divljini. Odatle su svoju skupinu ratničke braće odvodili u pljačke, silovali Sabejke iz susjednih plemena i vraćali ih kući kao ratne nevjeste. I, sve dok Rim nisu podrušili antifašisti, boljševici i kršćani, festival osnivanja Rima slavio se Luperkalijama.

Tijekom ovog festivala, muškarci bi seksualno uznemiravali žene progoneći ih ulicama i udarali ih po stražnjicama, kožom ili krznatim kožama.

Prije svega, ova je praksa probijala profinjenu "otmjenost" i podsjećala je Rimljane na to tko su oni zapravo, i tko je zapravo osnovao njihov grad - razbojničko bratstvo divljih vukodlaka.

Još važnije, tijekom Luperkalija, mladi inicirani muškarci, nazvani Luperci, bili bi odvedeni su u špilju u kojoj se navodno nalazila sama Lupa, koja je odgojila Romula i Rema, inicirana u okultne misterije zemaljskih duhova (Kult Fauna/Pana). Nakon žrtvovanja koza i psa, te pomazanja krvlju, muškarci bi bili dovedeni u stanje ekstatičnog smijeha, do božanskog ludila ili manije (ako vam je tako draže). Odatle bi ih puštali u grad, gole, neka trče po Palatinskom brdu. Pretpostavljalo se da su ovi mladi vukodlaci postali opsjednuti duhom Fauna, koji kasnije postaje predložak za ono o čemu danas razmišljamo kada vizualiziramo Sotonu: 

Kada su kršćani zabranili festival, tvrdili su kako je sotonistički i zloban prema ženama. To je zato što je, kao što vam stalno govorim, kršćanstvo ženska, subverzivna, umjetna religija, osmišljena da prije svega vodi rat protiv Primordijalne Istine.

Sada, nakon ratova ​​početkom 20. stoljeća, Evola je pisao teško čitljive političke knjige, savjetujući mladićima koji su bili zainteresirani za stare načine neka se organiziraju u ove lunarne podzemne kultove, zapravo neka se pripreme za priliku kada se mogu pobuniti protiv nove vlade. U početku se činilo kao da su njegove ideje pronašle plodno tlo, posebno tijekom razdoblja nemira i previranja u Italiji, tzv. razdoblja "olovnih godina". Ali, onda su došla dobra vremena i mladići su prestali pokazivati ​​interes za podzemne borilačke okultne redove, te je Evolin projekt završio neuspjehom. Vjerojatno nitko nije stvarno razumio o čemu ludi stari baron govori. To je zato što nije bio u stanju, ili nije želio deokultirati svoja učenja, i učiniti ih razumljivima i prenosivima kao što ja sada činim, možda iz straha od odmazde.

Drugi put sam naišao na koncept vučjih bratstava čitajući serijal "Horusova hereza", koji kroničarski opisuje futurističku, izmišljenu, ali arhetipsku pobunu, koju predvode genetski modificirani Titani-ljudi, sa mjeseca poznatog kao Chthonia. Ovi lunarni gangsteri i kriminalci su organizirani u legiju poznatu kao "Luna Wolves", prije početka glavne priče.

Pridružujemo im se dok se pripremaju za pobunu nakon što su, u biti, postali svemirski šamani. Zatim koriste svoje novostečeno znanje magije kako bi vodili rat i pobune protiv Imperija Čovječanstva, sljedećih deset tisuća godina.

Da, znam da često spominjem Warhammer 40K na blogu, ali imajte strpljenja sa mnom.

Zapravo ne moramo se pozivati ​​na buncanje luđaka, ili fantastičnu literaturu kako bi vidjeli stvarne primjere ovih "vučjih bratstava" u našoj povijesti. Gotovo svaka zemlja i kultura ih ima, uključujući i Slavene. U našem slučaju, naravno, mislim na bratstva osvajača i slobodnih ljudi, poznatih kao Kozaci stepe, i njihove tradicije.

Skriveni Kozak, Skriveni Hopak

Kozaci su stoljećima slavno pružali otpor pruskom okupacijskom režimu Petrograda, Varšave i Carigrada/Istanbula. Povijesni revizionisti tvrdili su kako su odgovorni za takozvane "mongolske" invazije na Rusiju, tijekom dinastičkih ratova za nasljeđe tijekom tzv. srednjeg vijeka i prije toga. Vidi: https://www.vijesti-iz-nesvijesti.com/kultura/2696027_temelji-euroazijstva

Oni su potom bili odgovorni i za sve kasnije pobune protiv careva, a zatim i boljševika. Za razliku od Slavena sjevernih teritorija, Kozaci nikada nisu bili u potpunosti helotizirani od strane pruske okupacijske vlade pseudo-Romanovih. Ali, njihove borilačke tradicije i duhovne prakse, nakon što bi pobunjeni atamani bili potkupljeni ili ubijeni, naravno, stavljene su pod strogu carsku cenzuru. Kasnije su boljševici izbrisali Kozaštvo.

Kako bi zaobišli carska ograničenja, Kozaci su izveli isti trik, baš kao što su to učinili hentai umjetnici u Japanu, ili borilački umjetnici u Kini, pod ugnjetavanjem dinastije Ming (sve ćemo to obraditi u četvrtom dijelu) - "okultirali" su ih.

I tako smo dobili poznati ples Hopak.

Znate onu - kada pomislite na Ruse, pomislite na njih kako se napiju i plešu taj ples, sa svim skokovima i udarcima nogama i zvižducima i harmonikama u pozadini, zar ne?

Sjećate li se kako sam jednom definirao kulturu?

Pa, rekao sam da je kultura svojevrsni proizvod, rezultat pokušaja naroda da zaobiđe stroge diktate zakona kreativnim sredstvima. Dakle: zakon je akcija, subverzija je reakcija, a kultura je sinteza. Uvijek. I nigdje ta hipoteza nije bolje potvrđena nego u skrivenoj priči o Hopaku, koji se kroz stoljeća preobražava iz rutine borilačkih vještina (koju su izvodila bratstva pobunjenika) u plesnu rutinu. Znanost, tehnika ili tehnologija postaje zamagljena i mistificirana vremenom, njeno je izvorno značenje uglavnom izgubljeno ili pogrešno shvaćeno... zar ne!?

Pa zapravo, sve više, više ne:

Također, u kozačkoj tradiciji, zadržali smo ostatke šamanskih i magijskih tradicija, pronađenih u stepi i među drugim poganskim skupinama, i to stoljećima nakon što su ih svugdje izbrisali carska vlada i Pravoslavna crkva. Unatoč njihovoj reputaciji žestoko pravoslavnih, Kozaci su također bili izuzetno heterogeni u svojim vjerovanjima, posebno vezano sa njihovim borbenim običajima.

Dakle, najpoznatiji primjer toga su ratnici-šamani, poznati kao Karakterniki.

Karakterniki su bili mitski, ili polulegendarni, kozački čarobnjaci nazivani "čarobni ljudi" (karakterni ljudi = ljudi koji posjeduju karakter, tj. simbol, u biti, ljudi talismana/amajlija), za koje se vjerovalo da posjeduju nadnaravne sposobnosti, izvedeno iz drevnog poganskog znanja i prilagođeno kozačkom životu.

Pojavljuju se u 15. i 18. stoljeću među zaporoškim Kozacima, tijekom beskrajnih ratova i pobuna protiv katoličkog, muslimanskog i pravoslavnog nasrtaja. Ponovno: izraz "kharakternik" potječe od "kharakter" (karakter ili znak), što implicira "označenu" ili iniciranu osobu, posebnog "karaktera" ili talismana koji mu daje moći.

Prema narodnim predajama i svjedočanstvima očevidaca iz bitaka, karakternici su mogli:

https://www.ancient-origins.net/myths-legends-europe/cossack-sorcerers-secretive-and-magical-warrior-society-ukraine-009812

  - Hvatiti metke ili strijele u zraku golim rukama; 

  - Hodati po vatri ili ugljenu bez ozljeda; 

  - Ostati pod vodom satima ili kontrolirati vrijeme kako bi prizvali oluje; 

  - Izazvati paniku ili iluzije kod neprijatelja (kozačka temrjava ili "kozački strah"), uzrokujući da neprijatelji haluciniraju neke barijere (npr. iluzorne rijeke), ili se okrenu jedni protiv drugih;

  - Zacijeliti rane, zaustaviti krvarenje, predvidjeti budućnost ili mijenjati oblik (npr. pretvoriti se u vukove); 

  - Ulaziti u stanje transa.

Šamani su tradicionalno poznati kao "gospodari vatre", i sve šamanske tradicije na svijetu imaju rituale ovladavanja vatrom, poput hodanja kroz plamen ili po ugljenu, kao i prizivanja unutarnje vatre (više o tome u drugom eseju).

Vidovnjaci-šamani stepskih vukova

Najpoznatiji od ovih kozačkih šamana bio je, naravno, Ivan Sirko.

Hvala na pojašnjenju, AI.

Unatoč onome što bi AI rekao, doista se vjerovalo kako je bio sposoban postati vukom, ili čovjek-vuk, ili možda kontrolirati vukove. Slavenski folklor prikazuje vovkulaky kao dobrovoljne mijenjače oblika, koji mogu postati vukovima kroz rituale (skakanje preko noževa, recitiranje bajalica), radi moći ili iz osvete. Kozaci, posebno karakternici, poput Ivana Sirka i njegovih ratnih družina, snažno se povezuju sa ovim folklorom o vukovima i ljudima-vukovima.

Sve ovo spominjem kako bih se pridržavao teme današnje i prošle objave o vukovima.

Postoji nekoliko glavnih izvora koje imamo o okultnim tradicijama stepskih Slavena, oba iz 19. stoljeća. Petro Jefimenkova "Zbirka ukrajinskih čarolija", prvi put objavljena 1875. (!!!) godine, bila je revolucionarna zato što je bilo prvo djelo koje je slavenske čarolije predstavilo kao zaseban oblik narodne kulture, odvojeno od pravoslavne ili carske tradicije. Knjiga ima preko 220 čarolija i, unatoč tome što je navodno napisana u pravoslavnoj zemlji, otkrivamo kako se narod i dalje aktivno opire diktatima Crkve i Krune, te prakticira narodnu magiju.

https://sovabooks.com.au/authors/petro-yefymenko/

Zamislite to.

Vidite, istina je da mi Slaveni nikada nismo bili kršćani u dubini duše. Naša vjera bila je samo tanka futrola, koju su nam nametnuli mrski ksenokrati, pred kojom smo se morali ritualno pokloniti. Niti smo ikada bili očarani materijalizmom i "empirizmom", poput anglosfere. U našim dušama uvijek smo gajili pobunu i ljubav prema onome što bi Anglosi oštrih zuba i orkovskih lica, ili jezivi, u crno odjeveni Prusi, sljedbenici kulta smrti, zlobno nazivali "istočnim praznovjerjem":

https://slavlandchronicles.substack.com/p/i-the-friend-question-and-you

Druga knjiga okultnih stepskih praksi bila je "Memoari Mikite Leontijoviča Korža" (1863.). Ovdje saznajemo o stepskim vidovnjacima Kozaka, koji su jurili za besmrtnošću:

"…Sa njima je došao pisar po imenu Popovič, vrlo inteligentan i pismen čovjek, a uz to je bio i veliki karakternik. Znao je sve što se događa i sve što će se dogoditi, zahvaljujući knjizi koju je imao, gdje je bila zabilježena sudbina svake osobe… Čak i tada [200 godina kasnije], pisar Popovič je još uvijek bio živ, jer je bio karakternik. Svakih deset godina negdje bi nestao, a nakon mjesec dana bi se vratio, izgledajući mlađe i zdravije.

Kada bi ga kozak pitao gdje je bio, odgovorio bi: 'Otišao sam ispiti vodu života'…"

"Kada ne bude ni vojske ni kozaka, neću više htjeti lutati svijetom; biti će dovoljno pisara i bez mene, jer će ih biti toliko mnogo da će vas to izluditi!" I s tim je umro. Sve se dogodilo upravo onako kako je pisar Popovič rekao: Seč je uništena, nije bilo vojske, ni kozaka, a nije više bilo ni ljudi kao što je nekad bilo!.."

Ali, moja omiljena referenca na stepske šamane dolazi u priči "Marko Prokleti" (1879.) o besmrtnom kozačkom skitnici.

Marko je prokleti prognanik, odbačen i od zemaljskog društva i od neba i pakla, i luta ukrajinskom stepom. On je, u biti, lutajuća sjena koja pomaže Kozacima u njihovim vječnim pobunama protiv svih pridošlica. Zapravo, njegovo postojanje bez korijena i pokroviteljstvo kozačkih skitnica, odražava se kroz Odinovu ulogu zaštitnika odmetnika i berserkera u Skandinaviji. Nije iznenađujuće što je Odinov put/princip također posvećen magiji, pobuni i bratstvu protiv utvrđenog poretka svećenika i vladara. Naravno, i vukovima - mnogo simbolike vukova je povezano sa Odinom.

Više o svemu tome u trećem dijelu.

Samo sam htio dati ne-Stalkerima uvid u ono što su propuštali iza paywalla, današnjim kraćim i otvorenim za čitanje unosom.

Sljedeći put ćemo obraditi Tyric vs Odinic koji ocrtavaju dvije arhetipske funkcije muškog izražavanja, unutar tradicionalnih društava. Ovo je u biti Evolina razlika između solarnog i lunarnog, koju sam spomenuo na početku eseja. A u okultizmu je također poznata kao Desni put vs Lijevi put. I da, ovo je paralelno sa mnogim drugim dualnostima, poput apolonske (uredne) i dionizijske (ekstatične) podjele, u grčkom visokom poganstvu.

Ili, možda ću obraditi odmetničke skupine šamana borilačkih vještina koji su započeli Boksački ustanak u Kini 19. stoljeća protiv svojih omraženih mandžurskih ksenokratskih gospodara. Ovaj događaj odražava pobunu Žutih turbana od prije mnogo stoljeća u Kini, koju su predvodili taoistički mađioničari, protiv konfucijanskih edikata carskog dvora Qin.

Možda ću umjesto toga pisati o tome kako je rimski senat zabranio kult Bakusa zbog poticanja pobune; o tome kako ga je Platon htio zabraniti u Ateni, kao i sve ostale ekstatične, dionizijske prakse, u svojoj utopijskoj budućoj državi. Trebam li obraditi i ratove robova? Znate, niz ustanaka robova u južnoj Italiji, koje su predvodili mađioničari?

Ili, još bolje, možda bih trebao početi objašnjavati što su zapravo "wendigosi" i kako su se pojavili kao dio šamanske pobune u Sjevernoj Americi protiv španjolskih robovlasnika, ili velikih pobuna plesa duhova protiv američke savezne vlade, Indijanaca sa  ravnica? Oh, jeste li znali da je i Tecumsah bio šaman?

Puno toga je za raspraviti u budućnosti, budući stalkeri.

Što se tiče danas, nadam se kako sada možete sami vidjeti (nadam se) da su koncepti bratstva i pobune i misticizma... i vukova, očito, vječno isprepleteni. Zato svoje čitatelje sa paywalla nazivam stalkerima, usput rečeno. Jer mi smo skitnice i istraživači, privučeni liminalnim i tajanstvenim. Upuštamo se u Zonu tražeći skrivene istine i novu braću sa kojom ćemo ih podijeliti. Zar ne? Dovraga, upravo mi je palo na pamet da je frakcija Slobode u igri S.T.A.L.K.E.R. također koristila simbol vuka.