Mogu vam reći kako će američko carstvo završiti...

Published on 16 November 2026 at 22:13

....Duboka će država uništiti naciju iznutra

 

BY: Slavlander (bivši Rurik); 08.11.2026. 

 

Ako mislite da je izvještavanje zapadnih "disidenata" o ratu u Donbasu loše... pa, loše je – riješimo to odmah na početku. Ruska vojska morala se povući iz Limana, a za to ne biste znali da ste i dalje pratili razne medijske operacije tipa "ZAnon".

Također, Putin je naposljetku dopustio napade na mostove preko Dnjepra u Kijevu.

Godinama su nam govorili da je to:

   - Nemoguće – jer je sovjetska inženjerija neuništiva; 

   - Nemoralno – jer Putin navodno vodi "humanitarni rat"; 

   - Nevažno – uz tvrdnju: što više NATO-ove opreme i ukrajinskih vojnika stigne u Donbas, to je zapravo bolje, jer je cilj rata "samljeti" (izvršiti genocid nad) mušku populaciju Ukrajine, a sve u ime "pravoslavnih, multipolarnih kršćanskih vrijednosti".

Sada, kada su mostovi uništeni, logika sprječavanja dotoka opreme i vojnika u Donbas odjednom postaje sasvim jasna svima onima koji su još dan ranije oštro kritizirali takve poteze.

 

Prikazano: most na Dnjepru izgrađen je kao "šuplja" konstrukcija da bi bio lagan, što ga ujedno čini lakšim za uništavanje.

 

Znate li na što me podsjeća "ZAnon"?

Podsjeća me na one zagovornike (tzv. "shillove") iz pokreta QAnon/MAGA koji su bezumno navijali za Trumpovu administraciju i sve njezine duboko nepopularne politike, kao i na njihovu potpuno promašenu i antagonističku medijsku strategiju. Unatoč svim dokazima na terenu, tj. da Republikansku stranku čeka katastrofa, zagovornici su uporno tvrdili da će Trumpizam na izborima na sredini mandata ostvariti uvjerljivu pobjedu. Štoviše, sada tvrde – vjerovali ili ne! – da su JD Vance i Rubio sigurni kandidati za 2028. godinu! Povrh toga, doznajemo da je njihovo koordinirano zagovaranje doprlo čak i do Bijele kuće, stvorivši svojevrsnu pozitivnu povratnu spregu na koju se Bijela kuća oslanjala kako bi procijenila reakciju javnosti na svoje politike.

Andrew Korybko smatra da nešto slično, svojevrsni "potemkinizam", postoji i u Kremlju. Drugim riječima, baš kao i u Americi, Kremlj angažira ljude koji će ih hvaliti, uvjeravati ih kako odlično rade svoj posao, kako su njihove mjere popularne u svijetu i slično. Zatim se ti isti plaćeni zagovornici predstavljaju dužnosnicima u Kremlju da bi ih umirili i nahranili njihov ego. Dakle, zapravo imamo zatvorenu petlju, gdje podređeni – poput bespogovornih poslušnika – stvaraju hvalospjeve za nadređene.

U tom sustavu svi pobjeđuju, osim onih koji govore istinu.

Šefovi nagrađuju one koji im hrane ego, pa podređeni angažiraju ljude sposobne osmisliti laskave ideološke narative. Besmislice koje ti plaćenici iznose potom se prenose natrag prema vrhu, donoseći podređenima potrebne pohvale, a samim medijskim zagovornicima – koji se nalaze niže u lancu, daleko od samog Kremlja – dodatne bonuse.

Trostruka pobjeda.

No, time se ne želi reći da javno mnijenje utječe na politiku.

O politikama odlučuje Duboka država, svojevrsna himera sastavljena od tajne policije (tzv. Krypteia) i poduzetnika koje podupire država (tzv. Oligarchia), a koji djeluju zajednički. Upravo ta himera vremenom iznutra uništava carstvo. Do toga dolazi zbog "pretjeranog bujanja parazitizma". Jednostavnije rečeno, tajna policija i oligarsi kradu previše i njihov se broj prebrzo povećava, čime guše produktivni dio gospodarstva. Kao što je slučaj sa svakim parazitom ili infekcijom u živom organizmu, domaćin na kraju podlegne grabežljivom djelovanju parazita. U stvarnosti to znači kako "izra-elita" (Isra-Elite), koja vlada društvom, sve veći dio tog društva stavlja pod svoj monopol. Tako je, npr. Tucker Carlson u svojoj nedavnoj emisiji – gdje je analizirao poraz Republikanske stranke – iznio sljedeći statistički podatak.

Rekao je: "Polovica naših izabranih dužnosnika u Kongresu radila je u obavještajnim službama. Zapravo, svi su oni špijuni." ....nakon čega je odmah krenuo zdušno promovirati svog dobrog prijatelja Joe Kenta, časnika CIA-e.

https://substack.com/@rurikskywalker/note/c-380100672

Zanimljiva stvar kod tog ispada jest to što se dogodio u kontekstu gdje Tucker zapravo brani Putina, svog prijatelja Joe Kenta (kao i samoga sebe), tvrdeći, u biti, kako nije nikakav problem biti dijelom tajne službe. Njegova je teza da u toj mreži već postoji toliko pripadnika na moćnim položajima – kako u Americi, tako i u inozemstvu – stoga je licemjerno isticati te činjenice i koristiti ih protiv Kenta, Putina (ili njega samoga), obzirom na to da su svi koji drže vlast zapravo i sami obavještajci.

Iako je takve stvari teško precizno izmjeriti, može se priličnom sigurnošću reći da je udio članova Kongresa koji su "bivši" agenti i časnici tajnih službi eksponencijalno narastao od završetka Drugog svjetskog rata do danas. To je jasan znak da je parazitizam izmaknuo kontroli i ušao u svoju završnu fazu. Ako je tajna služba već "proždrla" polovicu Kongresa, onda Amerika ubrzano dostiže razinu parazitizma Duboke države kakva postoji u Rusiji.

Sigurno ste čuli tvrdnju da je Putinova Rusija zapravo "KGB-ovska država", zar ne?

To, naime, znači da je pojedinac morao biti dijelom KGB-a kako bi kasnije, prelaskom u civilni život, mogao ubirati plodove. Nakon što bi savjesno obavili svoje dužnosti u KGB-u ili FSB-u, nagrada bi obično stizala u obliku tvornice, guvernerske pozicije ili mjesta u Dumi; supruga bi, primjerice, dobila upravljanje umjetničkom galerijom iz koje bi potom počela nestajati remek-djela vrijedna milijune, itd. Većina članova stranke Jedinstvena Rusija ima karijere vezane uz stari KGB i FSB. Cjelokupna nova ruska aristokracija sastoji se od obitelji koje su imale (i još uvijek imaju) veze sa KGB-om; i to je jedini stvarni rezultat perestrojke. Vojni vrh, stara civilna vlast i većina vladajuće stranke uklonjeni su u čistkama, a sve je preuzeo KGB. Kako bi netko u novoj RF uopće nešto značio, odnosno bio "plemić" koji može sudjelovati u gospodarstvu ili politici – morao je biti dijelom te mreže.

Štoviše, čak je i Strelkov (kojega mi na ovom blogu inače simpatiziramo) bio operativni časnik FSB-a. To je vjerojatno jedini razlog zašto je samo završio u zatvoru, a nije likvidiran poput svih ostalih poznatih zapovjednika iz Donbasa. "Plemići" svakog carstva uživaju posebne privilegije, što znači da se vladavina prava na njih odnosi znatno drugačije nego na sve ostale. Vjerojatno je to i razlog zašto Tucker smije otvoreno iznositi svoja stajališta, i to ni manje ni više nego na YouTubeu! Tucker gotovo sasvim otvoreno govori o problemu židovske nadmoći, ponavljam: na YouTubeu! Svi ostali moraju hodati kao po jajima, suočeni sa  drakonskom cenzurom, koja se neprestano širi. Štoviše, zabranjeno je čak i koristiti čitav niz engleskih riječi (npr. "ubojstvo", "samoubojstvo" ili "Židov"), jer ih algoritmi umjetne inteligencije automatski filtriraju i kažnjavaju račune na kojima se pojave.

A ta je ideja stara koliko i Platon i Aristotel, sjećate li se?

U Aristotelovom sustavu, koji se temelji na Sparti, poznato je da postoje dva skupa zakona. Elita uživa zaštitu sustava i njegovih zakona, dok su svi ostali prepušteni prirodnom zakonu, tj. zakonu džungle, i nemaju nikakvu drugu zaštitu osim one koju im možda udijele božica sreće, ili pokroviteljstvo nekog drugog božanstva. Uzgred, teška vremena kada cvjeta korupcija su upravo razdoblja u kojima se mase okreću "praznovjerju", jer zaštitu ne mogu pronaći nigdje drugdje. Lako se izrugivati ​​masama koje se, u svom očaju, okreću molitvama i prošnjama upućenima božanstvu, koje je ravnodušno i ne odgovara na njih. Zbog toga nastojim ne ismijavati taj poriv, ​​čak i ako se ne slažem sa teologijom koja stoji iza svega i smatram da je riječ o uzaludnom pothvatu. I sam sam se našao u nekoliko teških situacija (dok sam još bio pravoslavac) i molio za pomoć koja nikada nije stigla; stoga, i u tom pogledu, nisam ništa bolji od bilo koga drugoga.

Kada biste proširili opseg svog istraživanja, otkrili biste da su – pa, gotovo svi u američkim medijima – obavještajni agenti ili časnici, odnosno da su to bili članovi njihovih užih obitelji. Tucker Carlson, unatoč svom kvalitetnom radu, postaje uznemiren kada se spomene karijera njegova oca, koji je u Južnoj Americi krijumčario drogu i bio propagandist neokonzervativne trockističke propagande usmjerene protiv SSSR-a; kao i njegova vlastita rana uključenost u promjenu režima u Nikaragvi, njegova svesrdna podrška Dubokoj državi na početku karijere (jer, kako bi inače uopće dospio na kabelsku televiziju?), također i  njegova – navodno odbijena – prijava za ulazak u CIA-u nakon završetka studija. Putin je bio u pravu kada je tijekom onog slavnog intervjua istaknuo da njih dvojica imaju nešto zajedničko. Medije se već dugo naziva "medijima rugalice" ("Mockingbird Media"), što je aluzija na projekt CIA-e – za koji se saznalo putem curenja informacija – a koji je od 1970-ih nadalje imalo za cilj potkupiti ili eliminirati novinare u društvu. No, čak su i unutar američkog gospodarstva čitave industrije danas pod kontrolom tajne službe, koja ih popunjava svojim kadrovima. Tehnološki sektor najočitiji je primjer, budući su ga pokrenuli ARPA (kasnije DARPA) i Ratna mornarica. A zašto je sva ta tehnologija uopće razvijena? Pa, sa ciljem proširenja sposobnosti američke vojske. Danas je već svima poznato da je Zuckerbergov projekt Facebook financirao "In-Q-Tel", investicijski fond koji služi kao paravan za CIA-u. A tko stoji iza projekta Palantir, čiji je cilj uspostava sustava masovnog nadzora u stvarnom vremenu, kojim upravlja umjetna inteligencija? Vjerojatno iste one obavještajne službe koje su likvidirale JFK-a.

Kako je moguće da sustav, toliko blokiran i spor poput američkog, uspijeva na silu progurati mjere kojima se tiho i brzo uspostavlja golema mreža podatkovnih centara diljem Amerike? Pa, razlog je taj što iza svega stoje isti ljudi – himera poznata kao Duboka država. Njih ne sputavaju pitanja "kulturnog rata", niti politička blokada između dviju stranaka, kao što sputavaju nas. Kada god želimo nešto popraviti, obaviti, ukinuti ili provesti, brzo nas podsjete na onu frustrirajuću činjenicu da živimo u demokraciji – što zapravo znači da se ništa od onoga što želimo postići – neće ostvariti.

Često je blokada djelo jedne ili dvije naizgled dobroćudne starije gospođe (koje raspolažu opscenim bogatstvom nepoznatog podrijetla), a koje tiho sjede u upravnim odborima raznih vijeća ili povjerenstava, tj. istih tijela od kojih moramo ishoditi dozvole, odobrenja, glasove i slično. Riječ je o ljudima koji su gotovo potpuno izvan medijske pozornosti; desetljećima zauzimaju razne položaje i – naizgled nasumično – stavljaju veto na projekte u gotovo svakoj lokalnoj sredini. Objašnjavaju kako nemogućnost da se putem državnih institucija – ma koliko one bile "lokalne" – ostvari bilo što konkretno, mjerljivo i stvarno, zapravo posljedica dizajna samog sustava, osmišljenog tako da spriječi uspon fašizma. Sustav je, eto, "previše moralan" da bude djelotvoran i učinkovit. Sve zato da se ne dopusti da se u redovima vlasti uzdigne neki autoritarac, koji obećava da će "stvari doista obaviti".

No, kada njima treba nešto obaviti, odjednom stječu moć egipatskih faraona i jednim potezom prsta pokreću goleme infrastrukturne projekte. A što je još gore, banalnost tog sustava kontrole djeluje toliko svakodnevno i dosadno da ga je gotovo nemoguće suvislo komentirati, ili na njega smisleno prigovoriti.

*************************

U Americi, zemlji slobodnog tržišta i prilika, prosječan pripadnik srednje – pa čak i više srednje – klase ne može u vlastitom susjedstvu otvoriti običan kafić. Zbog goleme birokracije i prevelikog rizika, većina ljudi radije ulaže svoj novac u dionice ili nekretnine. No, u svakom gradu gdje žive imućni ljudi postoji i jedna ili više privilegiranih obitelji, koje ipak lakoćom otvaraju kafiće ili otkupljuju časopise. Čini se kao da za njih ne vrijede nikakva pravila – čak niti onda kada njihova djeca, obično predsjednici razreda ili kapetani sportskih timova, pod utjecajem opijata zabiju svoj BMW u hidrant i pritom slome nogu starijoj gospođi koja je šetala psa. Nekako, nakon malo društveno korisnog rada i odlaska u episkopalnu, prezbiterijansku ili anglikansku crkvu tijekom mjesec ili dva - cijela se stvar zataška. No, da ste vi učinili nešto takvo, vaš bi život, naravno, bio uništen. A kada se u njihovu gradu snima epizoda serije "Housewives", upravo su oni ti u čijim se predsobljima nalaze filmske ekipe, koje snimaju njihov profinjeni interijer.

Novac, prijatelji, tračevi i privilegije kruže oko tih povlaštenih obitelji poput tornada.

Dok sam još išao u školu, bio sam u razredu sa kćeri jedne takve obitelji. Ona je sama po sebi bila sasvim u redu, čak prilično ljubazna i šarmantna – iako je, zapravo, lako mogla biti pravo čudovište i da pritom ne snosi nikakve društvene posljedice. To što je netko rođen u takvim privilegiranim okolnostima ne znači da je po prirodi zao. Primijetio sam kako se neki od tih potomaka i nasljednika čak pomalo srame bogatstva i prošlosti svojih obitelji. Kako god bilo, njezina je obitelj doista posjedovala većinu nekretnina u glavnoj ulici malenog središta grada, kamo su svi rado odlazili na večere tijekom vikenda. Također, velika je stvar bila kada je ta obitelj kupila lokalni časopis o životnom stilu i nekretninama, koji je pratio vrijednosti nekretnina i prikazivao projekte uređenja interijera.

Pojaviti se sa svojim domom na tim uglednim, sjajnim stranicama, u punom koloru bio je najveći san većine kućanica u okrugu. Žene su ulagale stotine tisuća dolara – novac svojih muževa ili očeva – u tu svojevrsnu utrku u naoružanju, kada je riječ o uređenju interijera. Ta je informacija nekako dopirala i do djece koja, iako nisu baš razumjela o čemu je riječ, u školi ipak uspostavljala društvene hijerarhije, koje su gotovo savršeno odražavale imovinsko stanje njihovih roditelja i njihov položaj u društvenoj hijerarhiji odraslih. Ukratko, na kraju uvijek ispadne da su te najmoćnije obitelji imale, prema glasinama, veze sa  organiziranim kriminalom ili tajnom policijom. Primjerice, glavni diler droge u mojoj školi potjecao je iz vrlo utjecajne židovske obitelji, koja je organizirala ljetne kampove za mlade u suradnji sa izraelskom vojskom (IDF-om), a čiji je otac posjedovao tvrtku za proizvodnju pića koju je prodao Coca-Coli za – pa, za stotine milijuna dolara. Svi u školi nekako su znali tu priču, iako nitko od nas nije bio dovoljno star da je doista shvati. Ta je obitelj imala tri sina, a svaki od njih postao je glavni dobavljač droge za ostalu djecu, čim bi stigli u srednju školu. Svi su to znali, čak i policija. Ali, nitko nikada nije poduzeo ništa.

Tako to ide. Kasnije u životu, kada sam se preselio i neko vrijeme živio s djedom i bakom u Ukrajini, zabavilo me otkriće da ljudi ondje vode iste razgovore kakve ste mogli čuti za večerom kod susjeda u Americi. "Odakle onom-i-onom novac za onu ogromnu kuću i zid koji su oko nje podigli? Pa, dadilja prijateljica supruge onog-i-onog, koja radi za njih, rekla je da su oni…" 

*************************

Carstvo u "kasnoj fazi" je carstvo koje se prestalo širiti. 

U smislu "RealPolitik", to znači da sustav ne može potaknuti vlastitu elitu na lojalnost i poštivanje pravila, čime bi se spriječilo da unutarnji sukobi unište carstvo iznutra. Sve dok "kolač" raste, elita može usmjeriti svoje napore na širenje carstva i prisvajanje koristi od tog širenja. Bilo da je riječ o rudnicima osvojenim u prekomorskim kolonijama, novim naftnim bušotinama ili tržištima otvorenima pod prijetnjom oružja – elita mora surađivati ​​kako bi osigurala te nove resurse. A jednom kada ih osiguraju, mogu prodavati Coca-Colu ljudima koje su "oslobodili" od prethodne vlasti.

Tako elite u domovini dolaze do svojih dividendi i bonusa, što njihovim suprugama omogućuje preuređenje interijera – koji potom završavaju na stranicama lifestyle časopisa, ili čak u televizijskim emisijama o "kućanicama" – pružajući im ono za čime istinski žude: grizodušnu, proždrljivu zavist svojih društvenih pandana i onih koji stoje niže na društvenoj ljestvici.

Tako to funkcionira.

Trumpova vanjska politika, vođena gangsterskom logikom, bila je upravo provedba te strategije u praksi. Nastojao je priskrbiti plijen za sebe i svoju kliku "Izra-elita". Siguran sam da će, do trenutka kada napusti dužnost, za njih osigurati i unosno monopolističko tržište na Kubi.

https://www.vijesti-iz-nesvijesti.com/svijet/3009896_da-kuba-je-takoder-napustena

Ako se Kushnerov dogovor sa Putinom ostvari, Trump će osigurati plijen za američku izraelsko-američku elitu na Sahalinu i u Arktičkom krugu. Ako uspije ukloniti Zelenskog sa vlasti (što se još uvijek čini vrlo malo vjerojatnim) i na njegovo mjesto postaviti čovjeka spremnog na poslovanje sa elitom Republikanske stranke, proširiti će "kolač" za svoju kliku i na Ukrajinu.

Sama Amerika sve više nalikuje lešu.

Budući je industrija nestala, a vjerni kupci iz srednje klase – koji su nekad dobro plaćali za droge – pomrli, uslijed uvođenja fentanila i cjepiva koja uzrokuju stvaranje ugrušaka, što je preostalo? Zapravo, čini se kao da su preostali samo vlasnički softver iz Silicijske doline, američki vojno-industrijski kompleks, zdravstveni sektor (koji je tek prijevara osmišljena za krađu novca poreznih obveznika) i možda ukapljeni prirodni plin (LNG) koji Amerika još uvijek proizvodi i prisiljava Europu da ga kupuje po znatno višoj cijeni.

Kako se tajna policija širi, mora osigurati unosne, a nezahtjevne položaje za svoje lojaliste. Isto vrijedi i za oligarhiju koja se također širi.

Što se događa kada 50% nekretnina u glavnoj gradskoj ulici postane 100% i kada sve to završi u rukama jedne kriminalne obitelji?

Jednostavno rečeno: ako ponestane plijena, početi će međusobni sukobi.

Ako Amerika ne proširi svoje Carstvo – i time stvori nove prilike za pljačku za svoju klasu "himera", koja se neprestano širi – njezini će se pripadnici početi otimati oko sve manjeg kolača. Riječ je o začaranom krugu. Politike koje nameću "himere" su nepravedne i nepopularne, što izaziva sve veće nezadovoljstvo među stanovništvom. To pak prisiljava "himere" proširiti svoje djelovanje kako bi nadzirale i gušile nezadovoljstvo koje su same stvorile. Ipak, zasad smo vidjeli tek uvodne, početne okršaje nečega što nalikuje građanskom ratu unutar same elite.

Pripadnici elite, poput Tuckera, svjesni su kako im rat protiv Irana neće povećati udio u kolaču.

Ne zaboravite da je Tucker opsceno bogat. Njegov šukunšukundjed po majčinoj strani bio je Henry Miller, njemačko-američki poduzetnik, koji je u povijesti poznat kao "kralj stoke iz Kalifornije". Na vrhuncu moći, obiteljski posjedi navodno su obuhvaćali 3 milijuna akera zemlje, rasprostranjeno kroz Kaliforniju, Oregon, Washington i Nevadu. To je zemljišno nasljeđe kasnije Carlsonu donijelo znatan prihod, putem tantijema od nafte i plina. Obitelj je potom stekla još više novca povezavši se brakom sa obitelji Swanson (poznati po zamrznutoj hrani i gotovim obrocima za "proletere"). Sve u svemu, samo zahvaljujući obiteljskim vezama, Tucker bi mogao raspolagati sa čak 200 milijuna dolara. Kada se tome pridodaju desetci milijuna koje je zaradio na Fox Newsu ili oni koje danas zarađuje na YouTubeu – gdje je svaki njegov video ispresijecan sa 16 Googleovih oglasa i njegovim vlastitim, 30-sekundnim reklamama za zlato, životno osiguranje i preskupu kavu brenda "Navy SEAL" – jasno je da se radi o čovjeku koji se, punim pravom, može smatrati pripadnikom one "sitne" oligarhije koja vlada Amerikom.

Ono što on i drugi nezadovoljni "plemići" poput njega žele jest ponovno pregovarati o uvjetima sa svojim višim partnerima unutar vladajuće Himere.

Židovski dio židovsko-anglosaksonske vladajuće koalicije (koja upravlja Amerikom), temeljito je iscrpio resurse Amerike; pritom nije podijelio dobit ostvarenu u imperijalnim ratovima koje Izrael vodi na Bliskom istoku. Elite, poput obitelji Carlson, ne zarađuju dovoljno, možda uopće ne zarađuju, na trgovini heroinom koju vode pripadnici postrojbe Navy SEAL, ili na prodaji oružja SBU-u pod kontrolom Zelenskog, ili na operacijama bombardiranja Irana. Ono čemu danas svjedočimo zapravo je igra balansiranja na rubu ponora (tzv. "politika ruba"), koju oni vode protiv "izraelskog" dijela vladajuće elite.

Oni će mobilizirati javnost i zatim će povući podršku američkog naroda toj "izraelskoj" eliti, njezinim ratovima i raznim drugim shemama za pljačku, vjerojatno i podatkovnih centara za umjetnu inteligenciju. To se, naravno, već događa, i upravo je zato Tucker popularan. No, vjerojatno neće daleko dogurati, jer "Velika Tuckerova pobuna" vjerojatno nema dovoljno podrške unutar same elite, kako bi izbjegla svoje konačno gušenje od strane Himere.

Da se neki od navodnih američkih neprijatelja – npr. Rusija, Iran ili Kina – doista uspravio i zadao udarac proždrljivim čeljustima imperijalnih vojski, to bi moglo pokrenuti lančanu reakciju unutarnjih sukoba unutar same elite, i dovesti do potkopavanja Američkog Carstva iznutra. No, nažalost, čini se da svi američki imperijalni ratovi teku prilično dobro. Ne gube vojnike, ne trpe poraze, a što je najvažnije: "kolač" koji dijele neprestano raste. Stoga, zapravo nema razloga da se "izraelska" elita u Americi počne međusobno sukobljavati oko podjele sve manjeg plijena.

Barem ne još.

Ipak, ništa od ovoga nas se zapravo ne tiče. Najbolje što možemo učiniti jest iskoristiti vrijeme za proučavanje i upoznavanje imena onih koji drže moć, kao i imena njihovih unutarnjih protivnika, kako bismo bolje shvatili na koji način funkcionira njihova kontrolna mreža – ona koja golemu i uzavrelu masu siromašnih i nezadovoljnih ljudi drži u stanju trajne zbunjenosti i straha,  onemogućujući im da se odupru Himeri (Kripteji i Oligarhiji).

Što još možemo učiniti?

Ah, da. Kada bi mi mogao poslati nešto novca, to bi također bilo lijepo: https://buymeacoffee.com/slavlandchronicles

 

Add comment

Comments

There are no comments yet.