Da, Kuba je također napuštena...

Trumpov režim dokazuje da se doista može hodati i žvakati žvakaću u isto vrijeme. Odmah nakon što je objavljeno da se druga američka skupina nosača aviona razmješta uz obalu Irana, počele su stizati i vijesti o teškoj situaciji na Kubi. Unatoč tome što su Epsteinova curenja informacija očito razotkrila prljave detalje o ljudima na vlasti, globalna policijska operacija nastavlja se ubrzano, bez ikakvih problema ili uhićenja.

Blokada Kube postala je doista vrlo ozbiljna vijest.

Venezuela je bila sirovinska žila kucavica za otok. Rusija, pa, iskreno, ne znam što je Rusija pružala Kubi, osim moralne podrške. Meksiko je poslao nešto riže, ali osim toga, Kuba je ostala bez goriva, i čini se da pati od unutarnje sabotaže koju je vodio... netko.

Možda je red na potpuni sažetak trenutne situacije iz Guardiana:

https://www.theguardian.com/news/ng-interactive/2026/feb/15/cuba-crisis-oil-shortage-venezuela-donald-trump-havana

"U zelenim vrtovima havanske diplomatske četvrti Siboney, veleposlanici zemalja, tradicionalno saveznica Sjedinjenih Država,  izražavaju sve veću frustraciju Washingtonovim pokušajem svrgavanja kubanske vlade, dok istovremeno izrađuju planove za smanjenje broja svojih misija.

Kuba je u krizi. Već se oporavlja od četverogodišnjeg gospodarskog pada, pogoršanog hiperinflacijom i migracijom gotovo 20% stanovništva, 67-godišnja komunistička vlada je u najslabijem stanju. Nakon uspješne vojne operacije Washingtona protiv kubanskog saveznika Venezuele početkom siječnja, američka administracija aktivno traži promjenu režima.

Guardian je razgovarao sa više od pet visokih dužnosnika iz različitih zemalja i čuo pritužbe da američki otpravnik poslova, Mike Hammer, nije podijelio nikakav detaljan plan, osim zaustavljanja otoka uskraćivanjem nafte. Jedan je rekao: "Priča se o ljudskim pravima i da je ovo godina kada se Kuba mijenja – ali, malo se govori o tome što se događa nakon toga."

Neki se nadaju da bi glasine o razgovorima na visokoj razini u Meksiku između kubanske vlade – u liku generala Alejandra Castra Espína, sina 94-godišnjeg bivšeg kubanskog predsjednika Raúla Castra – i američkih dužnosnika, mogle rezultirati dogovorom, ali zasad nema znakova napretka.

Drugi se nadaju da će komentari Marca Rubia, američkog državnog tajnika, ovog vikenda u Münchenu pokazati da su se SAD spremne zaustaviti, prije promjene režima. U intervjuu za Bloomberg rekao je da je davanje Kubancima "više slobode, ne samo političke slobode, već i ekonomske slobode, potencijalni put naprijed".

Ali, diplomati u Havani pripremaju se za alternativnu taktiku: zemlja će biti izgladnjela dok ljudi ne izađu na ulice i dok SAD ne intervenira. "Pokušavamo ostati hladne glave", rekao je jedan veleposlanik. "Veleposlanstva su izgrađena na planiranju neočekivanog – nadamo se prije nego što postane očekivano", rekao je drugi."

Ne pomaže ni to što je trenutni vođa Kube odvratni etnički globalist, ako me razumijete. Mislim, samo pogledajte njušku i izraz lica ovog tipa. Izgleda kao da bi se osjećao kao kod kuće u Bank ulici u Kijevu, sa Zelenskijevim prijateljima, ili u Kremlju, gdje se najeo tik uz Sečina, Abramoviča i Kirijenka, ili na Epsteinovom otoku nedaleko Kube.

No, i sami Castrovi su gotovo sigurno bili etnički pedo-otočni globalisti.

Zapravo, Fidel Castro je bio pomalo iznimka u kasnijem komunističkom bloku zbog svoje početne podrške cionizmu i Izraelu, te svih privilegija koje je dao kubanskom stanovništvu Tore i Talmuda. Bili su npr. izuzeti od vjerskih pogroma i konfiskacija, koje su bile usmjerene na nežidove. To je još čudnije zbog antiizraelskog stava sovjetskog bloka, zahvaljujući Staljinovom zaokretu prema podršci arapskom nacionalizmu. Castro je također promijenio politiku po pitanju Izraela, ali je u početku bio vatreni pristaša uspostave Izraela. Još čudnije, tvrdokorni komunist, Fidel Castro, nekoć je u mladosti bio pobožni kršćanin i pohađao je najbolje isusovačke škole radi obrazovanja.

Zapravo, po tom pitanju Castro uopće nije jedinstven!

Prelazak kršćanskog studenta u komunističkog revolucionara vrlo je stvarna i prilično česta pojava. Cijeli sam esej posvetio istraživanju izvanredne priče o tome kako je komunističko vodstvo Sjeverne Koreje u svojim ranim danima bilo odgojeno, obrazovano i financirano od strane kršćanskih skupina. To je zato što su komunizam i kršćanstvo kompatibilni, koliko su slične  njihove metode i vizija svijeta (pogledajte prethodni tekst).

Također, nikad nisam pisao o ovome, ali jeste li čuli koliko se tvrdokornih kršćanskih starovjeraca pridružilo boljševicima i drugim revolucionarnim skupinama u Rusiji, a zatim postali članovi tajne policije nakon preuzimanja vlasti? Ne? Priča za neki drugi put.

Dakle, vremenska crta Kube je otprilike ovakva:

   - Vladajući u nadmoćnoj katoličkoj moralnoj sili Španjolskoj, i Kubom su stoljećima vladali sefardski trgovci robljem i vlasnici plantaža. Ljudi Kube su živjeli u bijednom, pobožnom novozavjetnom siromaštvu, pod svojim starozavjetnim gospodarima.

   - Batista preuzima vlast kao populistički čovjek iz naroda, ali daje ogromne ekonomske privilegije etničkim izbjeglicama iz Europe, koji Kubu pretvaraju u piratsku bazu za pranje novca Las Vegasa za međunarodni kapital i ogromno središte trgovine ljudima.

   - Castro, uz pomoć CIA-e, preuzima vlast na Kubi, svrgnuvši Batistu, te započinje neprestano i nemilosrdno klati lokalno stanovništvo.

Zašto je Batista svrgnut?

Jednostavno, jer nije dovoljno snažno pljeskao za podjelu Palestine 1947. godine, kod uspostavljanja modernog Izraela. Koliko ja shvaćam, bojao se da će izgubiti etničke globaliste koji su došli na Kubu iz Europe, i kako će ovi emigrirati u Izrael, baš kao što se bojao i Staljin.

Obojica su nastojala spriječiti emigraciju globalista u Izrael i njihovo prelaženje na cionističku stvar. Ako vam ono što sam upravo rekao zvuči pogrešno ili zbunjujuće, zaista se trebate ovdje zaustaviti i odvojiti vrijeme da pročitate esej koji sam napisao o borbi između cionizma i komunizma, koja je u stvarnosti definirala takozvani "Hladni rat".

Nećete pronaći ništa slično nigdje drugdje na internetu, vjerujte mi:

https://slavlandchronicles.substack.com/p/vii-the-history-of-soviet-zionist

Dakle, kada je Castro došao na vlast, odmah je priznao Izrael u ime Kube i ponudio podršku Alijah (alija), tj. globalističkoj migraciji u Izrael, kao dijelu rastuće cionističke etno-religijske svijesti o kraju vremena.

Znam grube nacrte ove priče, jer sam (bizarno!) na fakultetu bio prisiljen studirati Kubu, umjesto nečega relevantnijeg za moje interese. Sva zabavnija i relevantnija područja geopolitičkog proučavanja za koja su dijelili bodove, dodijeljena su drugim studentima. I tako sam morao studirati Kubu, sa hrpom Kubanaca i Izraelaca. Vjerojatno sam bio jedina osoba tamo koja nije govorila španjolski u cijelom razredu i jedina koja nije dobro tamnila na suncu. To me je također dovelo do toga da sam se skoro pridružio republikancima na fakultetu, uglavnom zato što sam pokušavao spavati sa Kubankom. Nikada joj se nisam uvukao u brkove, ali kao drugoplasirani shvatio sam da i konzervativnu kulturu mladih na kampusu, iz nekog razloga, u potpunosti vode Kubanci i Izraelci.

U svakom slučaju, danas možete provjeriti moje tvrdnje u samo 5 sekundi na Googleu ili ChatGPT-u, i da ne morate potrošiti tisuće dolara za beskorisnu diplomu:

Zatim, 90-ih, padom komunizma kao alternative cionizmu koji je podržavao Zapad, Castrova vlada slijedila je primjer i poništila svoj moratorij na aliju (kopirali su Staljinovo poništavanje cionizma i alije). Castro je potom tajno pokrenuo Operaciju Cigara i počeo plaćati preseljenje kubanskih etničkih globalista u Izrael.

Ovaj egzodus globalista iz ropstva u "Egiptu" događao se i pod Gorbačovom, Jeljcinom, a kasnije i pod Putinom. Bio je to dio ultimatuma koji je izdao američki State Department, zahtijevajući neka Moskva dopusti cionističku emigraciju ili će se suočiti sa sankcijama, sjećate se? Amerika i Izrael su desetljećima ZAHTJEVALI neka bivše komunističke države dopuste aliju, pod prijetnjom pištolja. Odbijanje prihvaćanja tih zahtjeva bilo je ono što je zapravo i bio Hladni rat.

Kuba je tijekom 90-ih prošla kroz vrlo sličan proces, kao i SSSR tijekom 90-ih.

Prvo: preuzeli su je izraelski špijuni-oligarsi, koji su radili u tandemu sa navodno anticionističkom lokalnom vladom, baš kao što je Rusija bila pod Jeljcinom i Putinom. Da. Kuba je prodana za sitne pare ljudima poput Rafija Eitana, izraelskog špijuna, koji se uzdigao u redovima Mossada kao lovac na naciste po Južnoj Americi. Rafi, doslovno jedan od najviše rangiranih obavještajnih kapetana Izraela, postao je i najveći vlasnik privatne plantaže na Kubi. Također, bio je siguran kako će, uz Castrov blagoslov, u središtu Havane osnovati Memorijalni centar Holokausta, posvećeno patnjama europskih globalista tijekom Drugog svjetskog rata.

https://www.removepaywall.com/search?url=https://www.nytimes.com/2019/03/23/obituaries/rafi-eitan-dead.html

Kakve su šanse, ha?

'Times of Israel' piše sjajne povijesne članke, koji sažimaju njihovo preuzimanje kubanskog gospodarstva pod Raulom Castrom, kao i veliko prijateljstvo koje su uspostavili sa vladom u Havani od 90-ih: 

https://www.timesofisrael.com/israeli-trade-delegation-to-cuba-may-augur-a-diplomatic-thaw/

"Početkom prosinca, Kuba je tiho dočekala izraelsku trgovinsku delegaciju u Havani, prvi put otkako je Kuba prekinula veze sa židovskom državom 1973. godine.

Delegacija je stigla otprilike u isto vrijeme kada je Castrov režim - koji ima klimave odnose sa Washingtonom, ali nikakve sa  Jeruzalemom - označio priznanje Jeruzalema kao glavnog grada Izraela od strane predsjednika Donalda Trumpa kao "teško i flagrantno kršenje" Ujedinjenih naroda, koji su 21. prosinca uvjerljivo osudili odluku SAD-a.

Ne treba niti spominjati da službeni diplomatski odnosi sa Izraelom još uvijek nisu na dnevnom redu.

Ukupno se 14 Izraelaca pridružilo misiji na Kubi, od 5. do 7. prosinca, plaćajući u prosjeku 2500 dolara svaki za putovanje. Posjet je uključivao izlete u industrijsku slobodnu zonu Mariel, razne tvornice, i lokalni spomenik Holokaustu.

Gabriel Hayon, izvršni direktor Izraelsko-latinoameričke trgovinske komore sa sjedištem u Tel Avivu, rekao je da je neobično putovanje bilo uspješno, čak i ako još nije rezultiralo nikakvim konkretnim poslovnim dogovorima.

'Naše najveće postignuće bio je topao prijem koji smo dobili od Kubanske trgovinske komore', rekao je Hayon. 'Sa kubanske strane je bilo mnogo vladinih dužnosnika čije su agencije povezane sa sektorima koji su zanimali naše ljude: biofarmacija, turizam, poljoprivreda i infrastruktura'." 

Ulaz u trgovački centar Miramar, koji financira Izrael, uz aveniju Quinta u Havani. (Larry Luxner/Times of Israel)

"Prema Hayonovom mišljenju, glavna prepreka izraelskoj trgovini sa Kubom nije nedostatak diplomatskih odnosa između dviju zemalja, već nedostatak gotovine koju Castrov režim ima (tj. nema) na raspolaganju za trošenje na izraelske proizvode i znanje.

'Izraelci će biti vrlo oprezni kada posluju sa Kubom', rekao je Hayon za 'The Times of Israel'.'Ne očekujemo da će itko unaprijed dati novac, od prvog dana. Ali, sa kubanske strane stvari traju puno vremena.'

Iznenadno cvjetanje kulturnih veza

Čak i bez diplomatskih veza, tempo kojim se nekada ledeni odnosi između Havane i Jeruzalema odmrzavaju, bio je ništa manje nego dramatičan.

U listopadu 2016. godine, Izrael se prvi put ikada suzdržao, zajedno sa Sjedinjenim Državama, u godišnjem ritualu UN-a osuđujući američki trgovinski embargo. To je omogućilo da rezoluciju usvoji Opća skupština UN-a sa 191 glasom za i 0 protiv.

Početkom listopada, ministrica kulture, Miri Regev, otputovala je na Kubu, što je bio prvi put od 1973. godine, da je izraelski ministar kročio nogom na otok. Zatim je, početkom studenoga, kubanska poznata plesna družina 'Lizt Alfonso' održala četiri rasprodana nastupa u Operi u Tel Avivu, nakon čega su uslijedili koncerti u Ašdodu, Jeruzalemu i Haifi.

Kubanski Buena Vista Social Club je, u prosincu, održao niz koncerata diljem Izraela.

Nijedno od ovih putovanja ne bi se moglo dogoditi bez službenog dopuštenja Castrovog režima - ili bez poticaja vlade premijera Benjamina Netanyahua."

Gabriel Hayon, izvršni direktor Izraelsko-latinoameričke trgovinske komore, govori o nadolazećoj trgovinskoj misiji svoje organizacije na Kubu. (Larry Luxner/Times of Israel)

"'Naravno, postoji interes za obnovu naših odnosa sa Kubom, zajedno sa drugim zemljama koje su prekinule veze s nama', rekao je Yoed Magen, direktor odjela za Srednju Ameriku, Meksiko i Karibe pri izraelskom Ministarstvu vanjskih poslova, kada su ga pitali hoće li se takve veze uskoro obnoviti. 'Ali, to neće biti tako lako - i ovako je trenutno.'

Početkom 2017. godine, Izrael je obnovio diplomatske odnose sa lijevo orijentiranom sandinističkom vladom Nikaragve, nakon sedmogodišnje stanke. Dio rastućeg interesa za Latinsku Ameriku bio je i u tome što je, u rujnu, premijer Benjamin Netanyahu prvi put posjetio Latinsku Ameriku kao izraelski šef države (proveo je 10 dana u Argentini, Meksiku i Kolumbiji, prije nego što je krenuo u New York na govor u Ujedinjenim narodima).

Magen, bivši izraelski veleposlanik u Panami i Kolumbiji, priznao je da smo 2016. godine, 'promijenili način na koji smo glasali o Kubi [u UN-u], zajedno sa Amerikancima. Međutim, odnosi SAD-a i Kube postoje sami za sebe. Mi ne ovisimo o njima, a oni sigurno ne ovise o nama. To je puno složenije.'

Na inzistiranje na detaljima, dodao je sa osmijehom: 'Ako se vode tajni razgovori [s Kubom] kao što su bili sa Nikaragvom, ne možemo to komentirati. Znate kako je'." 

Izraelski rukovoditelji slušaju prezentaciju o poslovanju na Kubi održanu 9. studenog u Tel Avivu. (Larry Luxner/Times of Israel)

"Navodno su se tajni razgovori vodili prije samo godinu i pol, a vodio ih je Magenov šef, Modi Ephraim, a Kanada je djelovala kao posrednik. No, ti su razgovori propali, nakon što je izabran američki predsjednik Donald Trump.

Kasnije, nakon Trumpovog suzbijanja američkih putovanja na Kubu, Izrael je promijenio kurs i vratio se svojoj tradicionalnoj podršci embargu - glasajući, zajedno sa Sjedinjenim Državama, protiv rezolucije UN-a o njegovoj osudi. Promatrači kažu da Izrael nije imao drugog izbora nego surađivati.

Duga povijest prijateljstva

Iznenađujuće, Izrael i Kuba nisu uvijek bili u sukobu. Još 1919. godine, kubanski Senat priznao je pravo židovskog naroda na nacionalnu neovisnost, a 1942. godine - sa nacističkim istrebljenjem Židova, koje je već bilo u tijeku - osudio je "na najenergičniji način progon hebrejske rase od strane vlasti Osovine".

Pod Batistinom diktaturom, koja je trajala od 1952. do 1958. godine, oko 15.000 Židova na otoku uživalo je neusporediv ekonomski uspjeh, u maloprodaji i proizvodnji. Čak i kada su Castro i njegova skupina revolucionara svrgnuli Batistin režim, i kada je većina kubanskih Židova pobjegla u Južnu Floridu, ovi topli odnosi su se nastavili.

'Izrael je bio jedna od prvih država koja je priznala revolucionarnu vladu', primjećuje povjesničarka Margalit Bejarano, direktorica odjela za Latinsku Ameriku, Španjolsku i Portugal na Hebrejskom sveučilištu u Jeruzalemu."

Kameni spomenik Jeruzalemu krasi predvorje hotela Raquel, butik hotela židovske tematike u Staroj Havani. (Larry Luxner/Times of Israel)

"'U očima izraelske vlade, entuzijazam koji je okruživao Castrovu revoluciju bio je sličan atmosferi novonastalog Izraela 1948. godine. Ministrica vanjskih poslova, Golda Meir, ponudila je tehničku pomoć Kubi, ne samo kao diplomatsko sredstvo, već i zato što je osjećala ideološku povezanost sa kubanskom socijalističkom revolucijom i bila je predana pomaganju zemljama u razvoju', kaže Bejarano.

Tom prijateljstvu nije bilo suđeno potrajati. Unatoč Fidelovom nepokolebljivom protivljenju antisemitizmu i njegovoj osudi poricatelja Holokausta, Castrov režim postao je usko povezan sa palestinskim ciljem. Nakon Šestodnevnog rata, 1967. godine, kubanski državni mediji počeli su napadati 'izraelsku agresiju', a Havana je tiho počela surađivati ​​sa Palestinskom oslobodilačkom organizacijom Jasera Arafata, kako bi obučavala gerilce.

Kubanski prezir prema službenoj izraelskoj politici nastavio se, unatoč konačnom raspadu Sovjetskog Saveza, što je otok dovelo do ekonomskog očaja.

Pa ipak, antisemitizam nikada nije bio problem. Godinama je oko 1000 kubanskih Židova primalo posebne obroke košer mesa, a prema dogovoru kodnog naziva "Operacija Cigara", stotinama njih je dopušteno preseliti se u Izrael. (U prosincu 1998. godine, sam Fidel posjetio je sinagogu Patronato u havanskoj četvrti Vedado, gdje je stavio kipu na glavu i pomogao paliti svijeće za Hanuku. Fotografija snimljena tijekom tog dvosatnog posjeta i danas visi na zidovima Patronatoa.)"

Bivši šef Mossadove špijunske službe Rafi Eitan, 90, sluša govornike tijekom seminara u Tel Avivu o poslovanju na Kubi. Eitanova Grupo BM ima opsežne interese na otoku. (Larry Luxner/Times of Israel)

"Jedan od Fidelovih prijatelja bio je Rafi Eitan, jedan od najslavnijih Mossadovih obavještajnih agenata."

Komunistički štićenici Otpora doživjeli bi srčani udar kada bi saznali da je njihov voljeni Castrov kriminalni sindikat neraskidivo povezan sa najvećim izraelskim špijunom svih vremena, Rafijem Eitanom.

Istina izbjegava uredne male ideološke kategorije.

"Eitan je bio poznat u Izraelu po tome što je osmislio hvatanje nacističkog ratnog zločinca Adolfa Eichmanna, u Buenos Airesu, 1960. godine. Eitan je također bio zadužen za Jonathana Pollarda - analitičara američke mornarice, koji je 1985. godine uhvaćen u špijunaži za Izrael i osuđen je na doživotni zatvor. Proglašen personom non grata, od strane Washingtona, Eitan se pojavio na Kubi, gdje je njegov odnos sa Fidelom bivšem špijunu donio prvi ugovor sa kubanskom vladom.

Neprimjenjivost na Kubi

Eitanova tvrtka, Grupo BM, postupno je pretvorila propali voćnjak citrusa, od 40.000 hektara u blizini Jagüey Grandea, u pokrajini Matanzas, u uspješan izvozni pogon. BM se kasnije proširio na građevinarstvo i nekretnine; sredinom 1990-ih, zajedničko ulaganje pod njegovom kontrolom - Inmobiliaría Monte Barreto - izgradilo je Trgovački centar Miramar u predgrađu Havane, u kojem se danas nalaze uredi desetaka stranih tvrtki.

'Nije tajna da tvrtke koje posluju na Kubi imaju problema zbog američkog embarga', kaže Ronen Peleg, BM-ov voditelj izvoza. 'Većina njih pokušava ostati neprimjetna i ne upasti u nevolje'." 

Izraelski turisti pregovaraju s taksistom na terminalu za kruzere u Staroj Havani. (Larry Luxner/Times of Israel)

"Peleg, 51, surađuje sa Grupo BM, od siječnja 1993. godine. Tijekom 20 godina, sudjelovanje tvrtke u poslovanju sa agrumima,  Jagüey Grande, pomoglo je ostvariti 680 milijuna dolara izvoza naranči i grejpfruta za Kubu.

'Ovo je počelo kao ugovor o financiranju i nadogradnji postojećeg voćnjaka agruma', objasnio je. 'Nismo uložili vlastiti novac. Ono što smo donijeli bilo je znanje i kreditne linije od vanjskih subjekata'. 

BM se više ne bavi agrumima, niti je dioničar Monte Barreta, iako se njegove operacije još uvijek odvijaju u Edifio Jerusalénu,  Trgovačkog centra Miramar - jednoj od šest zgrada koje čine najveći uredski kompleks na Kubi.

Peleg kaže da BM ima oko 20 zaposlenika i godišnji promet od 25 milijuna dolara. To dolazi od prodaje traktora, poljoprivredne opreme, gnojiva, tehnologije navodnjavanja i srodnih strojeva raznim kubanskim državnim subjektima. 'Na Kubi svi imaju posla sa  vladom', rekao je. 'Nema druge mogućnosti'."

Ford iz 1950-ih prolazi pored kruzera Empress of the Seas usidrenog u Habana Vieji. (Larry Luxner/Times of Israel)

"Carlos Alzugaray, bivši kubanski veleposlanik u Europskoj uniji i česti komentator odnosa SAD-a i Kube, kaže da buduće veze njegove zemlje sa Izraelom, u velikoj mjeri počivaju na sposobnosti židovske države da sklopi mir sa Palestincima.

'Ne mislim da mi na Kubi nismo suosjećajni prema izraelskoj tradiciji. I sam sam bio veliki obožavatelj kibuc pokreta', kaže Alzugaray. 'Ali, naš stav prema Izraelu je kontradiktoran. Kako mi to vidimo, Izrael previše temelji svoju neovisnost i samoodređenje na zlostavljanju Palestinaca i uskraćivanju im domovine. Ne znam hoće li se Izraelci ikada moći izvući iz ovog problema'. 

U međuvremenu, posao je posao - a Hayon kaže da su najatraktivniji sektori za izraelske tvrtke na Kubi poljoprivreda (perad, riba, svinjetina, navodnjavanje, agrumi, gnojivo, sjeme i pesticidi); pročišćavanje vode i otpadnih voda; energija (posebno tehnologija vjetra i sunca); proizvodnja hrane (kava, sokovi i alkohol); nekretnine (uredi, tvornice i upravljanje hotelima); kemikalije (za lokalnu industriju i poljoprivredu) i farmaceutski proizvodi (i za lokalno tržište i za potencijalni izvoz u Latinsku Ameriku i Karibe)."

Dakle, sada znamo zašto je Kuba trenutno pod embargom. To ima veze sa Gazom, kao i potpunom i totalnom predanošću Trumpove administracije projektu Velikog Siona Benjamina Netanyahua. Kubanskim gospodarstvom i vladom upravljaju doslovni etnički rođaci ljudi koji su trenutno na vlasti u Tel Avivu, ali prosječni Kubanac je i dalje izložen brutalnim premlaćivanjima od strane sadističkih nasilnika policijske države, a sada ih sve više i izgladnjuju. 

To se ne razlikuje previše od situacije sa kojom su se suočili stanovnici Gaze.

Njihovo vlastito vodstvo, Hamas, u potpunosti je vodio Mossad. No, iako nisu predstavljali stvarnu prijetnju Izraelu, očito su ih Izraelci i dalje spaljivali i izgladnjivali do smrti u desecima tisuća, dok je cijeli svijet gledao i ništa nije učinio da to zaustavi. Vlada u Havani je potpuno u skladu s etničkim cionistima i sastoji se od njih, i oni nemaju nikakvih stvarnih problema sa ljudima na vlasti u Izraelu. Ipak, evo nas, sa ovom novom opsadom koja se trenutno uspostavlja.

To "nema smisla" prosječnoj osobi, jer prosječna osoba ne može shvatiti dubinu sadizma, neuroticizma i ogorčenosti, koju nacija svećenika koji su napisali vaše svete knjige (bilo da se radi o Marxu ili Mojsiju) - posjeduje na dubokoj i neurološkoj razini.

Ovaj esej bi vam mogao pomoći da bolje razumijete:

https://slavlandchronicles.substack.com/p/what-is-the-hoax-war-hypothesis-exactly

No, vratimo se na taj izvorni pregledni članak u Guardianu, o krizi sa kojom se Kuba sada suočava: 

"Zabrinutost izaziva vijest da nedostatak goriva ometa napore Svjetskog programa za hranu UN ublažiti patnje od prošlogodišnjeg uragana Melissa. Organizacija, koja je na otoku suptilno prisutna, sada mora izraditi planove za novu i daleko veću krizu. 'Već vidimo utjecaj na dostupnost svježih proizvoda u gradovima', rekao je Étienne Labande, direktor WFP za tu zemlju.

Diplomati su izrazili zabrinutost koliko brzo nedostatak goriva – za struju, vodu i prijevoz hrane – može uzrokovati ekstremnu patnju. 'To je pitanje tjedana', rekao je jedan. 'Stajalište je, ljudi u ruralnim selima poput Viñalesa mogu biti dobro, ali oni u gradovima bili bi u strašnoj opasnosti.'

Najnovija kubanska kriza slijedi nakon izvršne uredbe koju je Donald Trump potpisao u siječnju, a kojom se nameću carine svakoj zemlji koja opskrbljuje Kubu naftom. Unatoč ogorčenju tradicionalnih saveznika Kube, Kine i Rusije, prijetnja se pokazala učinkovitom.

Čak je i Meksiko, koji je prošle godine zamijenio Venezuelu kao najvećeg dobavljača na otoku, prestao je slati tankere, iako je njihova predsjednica, Claudia Sheinbaum, upozorila na humanitarnu katastrofu na otoku i poslala 800 tona pomoći. 'Nitko ne može ignorirati situaciju koju kubanski narod trenutno doživljava zbog sankcija koje Sjedinjene Države nameću na vrlo nepravedan način', rekla je u utorak."

Ah da, Sheinbaum....

… postoji li ijedan vođa u Južnoj Americi kojeg nije bog izabrao? Tko zapravo posjeduje Karibe?

Što je sa Afrikom? Kongo?

Hmm....

"Na zabavi u američkoj rezidenciji, 28. siječnja, Hammer se osvrnuo na 68-godišnji američki embargo na otoku, rekavši gostima: 'Kubanci se godinama žale na 'blokadu', ali sada će doći do prave blokade'." 

Da. Zanimljivo je primijetiti da Washington zapravo nikada nije blokirao Kubu. Ljudi misle da jesu, ali to je uglavnom bio PR napor, kojim su iskrivljavali istinu. Hrana, gorivo i imigranti su se nekažnjeno slijevali na/iz Kubu, i to daleko nakon raspada SSSR-a. Castro je također rutinski istovarivao ogromne dijelove otočnog stanovništva na Floridu, kako bi ublažio posljedice svoje organizirane pljačke zemlje. Amerika je velikodušno pomagala njegovoj vladi, primajući ove izbjeglice, a u mnogim slučajevima i kriminalce, te im dajući zelene karte.

Drugi američki saveznici, poput Kanade, slobodno su trgovali sa Kubom i Washington nije ništa poduzeo po tom pitanju. Sada kada je Trump, na nagovor Marca Rubia, odlučio potpuno i istinski blokirati otok, ljudi se češu po glavi i pitaju se zašto to nije učinjeno ranije, ako je uvijek bilo tako lako pokoriti Kubu. Ne znam sve detalje, ali objašnjenje mi se čini dovoljno jednostavnim - ljudi iz CIA-e, isti oni koji su i doveli Castra na vlast - bili su uglavnom zadovoljni poslom koji je obavljao. Zahvaljujući Castrovom klepto-režimu, stanovništvo Kube bilo je devastirano. Kubanske kriminalne operacije, vezane uz oružje, drogu i trgovinu ljudima, bile su uspješno  uspostavljene, u suradnji sa CIA-om, diljem Afrike i Južne Amerike.

Ali, to vrijedi zasebnog eseja.

"Ubrzo nakon toga započeo je turneju po istočnoj Kubi, dijeleći američku pomoć, tijekom koje su ga male skupine prosvjednika,  koje podržava vlada, dočekale sa uvredama. Sada se vjeruje da ide u Rim na razgovore s Vatikanom, sve većom silom na otoku."

Rim je podržavao komuniste diljem Južne Amerike. Ovo je jednostavno povijesni i lako provjerljiv dio nedavne političke povijesti. Razlog? Socijalna učenja komunista bila su očito usklađena sa katoličkim socijalnim učenjem. Tko bi rekao! Čak i kada su komunisti namjerno ciljali i ubijali seoske svećenike, Crkva nikada nije prestala surađivati ​​sa komunističkim pokretima. Onim istim komunističkim pokretima koje je pak podržavala CIA, ali ne i KGB, kojima Monroeova doktrina nije dopuštala djelovanje u Južnoj Americi.

Od kršćanstva do komunizma, pa opet kršćanstvo - čini se da je to sudbina koja čeka Kubu.

"Glasnogovornica veleposlanstva rekla je kako se redovito sastaju sa diplomatskim kolegama, ali 'naravno, ne raspravljamo o detaljima naših sastanaka'. 

Posljedice američke naftne blokade stigle su brže nego što je itko očekivao, što je dodatno zabrinulo diplomate. Sve tri zrakoplovne tvrtke, koje prevoze turiste na Kubu iz Kanade, obustavile su svoje usluge ovog tjedna zbog nedostatka zrakoplovnog goriva na otoku. Dvije ruske zrakoplovne tvrtke slijedile su primjer. Svih pet prijevoznika započelo je proces repatrijacije putnika.

Tri četvrtine milijuna Kanađana posjetilo je Kubu 2025. godine, što je daleko najveća skupina. Rusi su treća najbrojnija kategorija posjetitelja, nakon kubanskih iseljenika. U srijedu je britansko Ministarstvo vanjskih poslova prilagodilo svoje savjete za putovanja,  kako bi preporučilo samo neophodna putovanja na otok."

Oh, Putin je također napustio Kubu.

Ako nije uskočio podržati Madura ili Assada, mislite li stvarno da bi Putin uskočio spasiti kubansku vladu?

Stvarno?

Pa, onda jednostavno nisi obraćao pažnju.

Ja, međutim, jesam. Zato, molim te, pročitaj ovo o Maduru:

https://slavlandchronicles.substack.com/p/putin-apparently-offered-to-help

... i usporedite sve to sa najnovijim vijestima o poboljšanju venezuelansko-izraelskih odnosa ...