New Age (9. dio)

Remote Viewing (Gledanje na daljinu) 

Institut za noetičke znanosti (IONS) (nazvan tako prema konceptu noosfere Pierre Teilhard de Chardina) je osnovan radi poticanja i provođenja istraživanja o noetičkoj teoriji i ljudskim potencijalima. IONS su, 1973. godine osnovali, Edgar Mitchell; bivši nacist i NASA raketni znanstvenik, Wernher von Braun; i milijarder i investitor, Paul Nathaniel Temple Jr., koji je obnašao dužnost počasnog predsjednika. Temple je putem svoje zaklade "Three Swallows Foundation" bio glavni financijer i organizacije IONS i organizacije "The Fellowship" (poznate i kao "Veriede’s The Fellowship"). IONS je financirao eksperimente daljinskog gledanja u institutu SRI, sve dok CIA naposljetku nije preuzela odgovornost za njih, u sklopu Projekta Stargate.

Projekt Stargate bio je kodni naziv za jedinicu američke vojske osnovanu 1978. godine, u bazi Fort Meade; osnovali su je Obrambena obavještajna agencija (DIA) i ugovorni partner, SRI International iz Kalifornije, kako bi istražili potencijalne primjene paranormalnih pojava u vojne i domaće svrhe. To se prvenstveno odnosilo na daljinsko gledanje, odnosno navodnu sposobnost psihičkog "viđenja" događaja, mjesta ili informacija sa velike udaljenosti. Iako se ne spominje izravno po imenu, Projekt Stargate je  tema knjige Jona Ronsona, "The Men Who Stare At Goats" (2004.), te istoimenih dokumentarnih filmova kanala Channel 4, koji istražuju utjecaj ideja pokreta New Age na američku vojsku. Knjiga je također poslužila kao predložak za britansko-američku ratnu parodiju i komediju iz 2009. godine, u kojoj glavne uloge tumače George Clooney, Ewan McGregor, Jeff Bridges i Kevin Spacey.

Pod utjecajem okultizma, tajni projekti CIA-e su nastojali iskoristiti psihodelične droge da bi stvorili osobu koja bi bila sposobna  uspostiti kontakt sa svijetom duhova, ili stanovnicima onostranog svijeta koji se danas češće nazivaju "izvanzemaljcima". CIA-in program kontrole uma, Mk-Ultra, bio je neobičan spoj i uključivao je izazivanje takvih kontakata i drugih psihičkih iskustava, uz primjenu kibernetike, sa ciljem razvoja ne samo osobnog računala, već posebice UI. Krajnji cilj je bilo stvaranje sveznajuće globalne računalne mreže, izjednačene sa masonskim "svevidećim okom" (koja se nalazi na poleđini američke novčanice od jednog dolara).

Daljinsko gledanje i ESP (izvansjetilna percepcija) postižu se putem medijstva – ponekad nazivano demonskom opsjednutošću ili kontaktom sa bestjelesnim entitetima; oba predstavljaju središnje misterije okultizma, odnosno duhovne opsjednutosti (poznate kao medijstvo) i obično bi se izazvali magijskim ritualima. U ranoj okultnoj i spiritističkoj literaturi se daljinsko gledanje (povezano sa izmijenjenim stanjima svijesti) nazivalo telestezijom i putujućim vidovnjaštvom. Rosemary Guiley, američka autorica koja se bavi okultnim i paranormalnim temama, opisala je to stanje kao "vidovnjačko opažanje udaljenih ili skrivenih objekata unutarnjim okom ili tijekom navodnog izvantjelesnog putovanja". U okultizmu je to poznato kao astralna projekcija, svojevrsni oblik telepatije. Počiva na pretpostavci o postojanju duše ili svijesti zvane "astralno tijelo" koje je odvojeno od fizičkog tijela. Astralno je tijelo navodno sposobno putovati svemirom, gdje stupa u interakciju sa drugim astralnim tijelima i može usaditi ideje u umove drugih ljudi. Prema hermetizmu, neoplatonizmu, kao i kasnijim teozofskim i rozenkrojcerskim učenjima, astralno tijelo je posredničko svjetlosno tijelo koje povezuje racionalnu dušu sa fizičkim tijelom, dok je astralna ravan posredni svjetlosni svijet između Neba i Zemlje, sastavljen od sfera planeta i zvijezda. Vjerovalo se da su te astralne sfere nastanjene anđelima, demonima i duhovima.

Emanuel Swedenborg bio je jedan od prvih praktičara koji je opširno pisao o iskustvu izvan tijela. Ideja astrala zauzimala je važno mjesto i u radu Eliphas Levija, vodeće figure okultnog preporoda 19. stoljeća. Istu su ideju potom preuzeli i dalje razvili teozofi, a kasnije su je koristili i drugi ezoterijski pokreti, uključujući Zlatnu zoru (Golden Dawn). U okultnim tradicijama, prakse se kreću od izazivanja stanja transa do mentalnog stvaranja drugog tijela, koje je Aleister Crowley nazivao "Tijelom svjetlosti", putem vizualizacije i kontroliranog disanja, nakon čega slijedi prijenos svijesti u to sekundarno tijelo mentalnim činom volje. Andrija Puharich bio je mentor Roberta Monroa, koji je postao poznat po istraživanju iskustava izvan tijela i osnivanju Instituta Monroe. 

Jedna od deset osoba doživi iskustvo izvan tijela (OBE), jednom ili češće, nekoliko puta tijekom života. Iskustva izvan tijela mogu biti izazvana traumama mozga, senzornom deprivacijom, iskustvima bliske smrti, disocijativnim i psihodeličnim drogama, dehidracijom, nespavanjem ili električnom stimulacijom mozga. Oni koji doživljavaju ovakva iskustva ponekad prijavljuju prethodno i inicijalno stanje lucidnog sna. U mnogim slučajevima, ljudi prijavljuju da su na rubu sna ili da su već zaspali, prije iskustva. Fizički spavaju bez gubitka svijesti. Neke osobe su prijavile percepcije slične opisima astralne projekcije, koje su izazvane raznim halucinogenim i hipnotičkim sredstvima, uključujući samohipnozu. Iskustva bliske smrti mogu izazvati halucinogeni poput ketamina, DMT, MDA, i LSD-a. Drugi oblik spontanog izvantjelesnog iskustva je iskustvo bliske smrti (NDE).

Schiavonetti, "Duša napušta tijelo", 1808.

Stanje "budnog uma i usnulog tijela" se često navodi kao uzrok iskustava izvan tijela (OBE), bilo su ona namjerna ili ne. Namjerno balansiranje između budnosti i sna može izazvati spontane epizode transa, što se pokazalo korisnim pri pokušajima izazivanja iskustva izvan tijela. Kako se osoba sve dublje opušta i um pritom ostaje budan, može se javiti osjećaj "klizanja",koji se opisuje kao napuštanje fizičkog tijela. Neki smatraju progresivno opuštanje pasivnim oblikom senzorne deprivacije. Thomas Edison, član Teozofskog društva, koristio je takva stanja za rješavanje problema tijekom rada na izumima. Za Salvadora Dalíja se govorilo da koristi "paranoično-kritičku" metodu kako bi dobio neobične vizije, koje su nadahnule njegove slike.

Prema Monroeovim riječima: upravo ga je Puharich naučio kako mijenjati stanje svijesti po želji, što je rezultiralo iskustvima izvan tijela. Monroeovoj knjizi iz 1971. godine, "Journeys Out of the Body" ("Putovanja izvan tijela"), upravo se i pripisuje popularizacija pojma "izvatjelesno iskustvo". Monroe je, u svojim memoarima, zapisao da je jedan od njegovih prvih pokusa bio posjet Puharichu. Monroe je navodno točno opisao lokaciju, ali se Puharich nije sjećao tog kontakta. Kada je Monroe počeo koristiti svoja iskustva izvan tijela za seksualne pustolovine u drugoj dimenziji, Puharich ga je proglasio prevarantom.

Cilj projekta SRI bio je istražiti tvrdnje o psihičkim fenomenima sa potencijalnom vojnom i civilnom primjenom, posebice kada se radi o "daljinskom gledanju" ("remote viewing"). Godine 1970. je, reagirajući na tvrdnje američkih obavještajnih izvora da su sovjetska istraživanja na području "psihotronike" dala rezultate, CIA počela financirati novi program pod nazivom SCANATE. Ironično, ali ruski je projekt pokrenut kao odgovor na tvrdnje objavljene u francuskim novinama da Amerikanci koriste izvanosjetilnu percepciju (ESP) na svojoj podmornici "Nautilus" za komunikaciju sa kopnom. 

Fizičari specijalizirani za lasere i parapsiholozi, Russell Targ i Harold Puthoff, vodili su program pri institutu SRI, sa ciljem istraživanja paranormalnih sposobnosti Uri Gellera, Inga Swanna, Pat Pricea, Joseph McMoneaglea i drugih; sve u sklopu projekta "Stargate". Barem trojica ključnih praktičara daljinskog gledanja u SRI-ju (Hal Puthoff, Ingo Swann i Pat Price) bivši su i istaknuti članovi Hubbardove Scijentološke crkve. Puthoff, viši istraživač u SRI-ju, nekoć je bio vodeći scijentolog. Price, bivši načelnik policije, nakon obuke za daljinsko gledanje počeo je raditi za CIA-u. Ingo Swann, umjetnik iz New Yorka, bio je tzv. "Operating Thetan" VII. stupnja i osnivač Scijentološkog centra u Los Angelesu. Laboratorijski asistent Puthoffa i Targa bio je scijentolog u braku sa svećenikom iste crkve. Kada se Swann pridružio SRI-ju, otvoreno je izjavio da u eksperimentima sudjeluje 14 osoba stupnja tzv. "Clear". Swann je kasnije obučavao praktičare gledanja na daljinu u Pentagonu.

Početkom 1970-ih, Puthoff i Targ su se pridružili Laboratoriju za elektroniku i bioinženjering pri Institutu za istraživanje Stanford (SRI), gdje su pokrenuli istraživanja paranormalnog, koja su isprva bila financirana privatnim sredstvima zaklade Parapsychology Foundation i Instituta za noetičke znanosti (IONS). IONS je osnovan radi poticanja i provođenja istraživanja noetičke teorije i ljudskih potencijala, istražujući teme poput paranormalnih pojava, npr. spontanog povlačenja bolesti, meditacije, svijesti, alternativnih metoda liječenja, zdravstvene skrbi utemeljene na svijesti, duhovnosti, ljudskih potencijala, psihičkih sposobnosti, psihokineze i ostanka svijesti nakon tjelesne smrti. Riječi "noosfera" i "noetički" potječu od grčke riječi "nous", što znači "um" ili "načini spoznaje". Teilhard de Chardin preuzeo je taj pojam od Williama Jamesa, koji je govorio o "noetičkoj sposobnosti". Prema Jamesovoj definiciji iz 1902. godine: pojam "noetički" odnosi se na "stanja uvida u dubine istine koje diskurzivni intelekt ne može dosegnuti. To su prosvjetljenja, objave, pune značenja i važnosti, iako ostaju neizrecive; i u pravilu nose sa sobom neobičan osjećaj autoriteta..."

Među direktorima IONS-a bili su Willis Harman, James Fadiman iz organizacije IFAS i Howard Rheingold. U svibnju 1974. je Harman predvodio studiju instituta SRI, "Promjenjene slike čovjeka" ("Changing Images of Man"). Izvještaj je izradio tim gdje su bili  Margaret Mead, B. F. Skinner, Ervin Laszlo i sir Geoffrey Vickers iz britanske obavještajne službe. Ostali sudionici su bili: Carl Rogers, James Fadiman, Ralph Metzner i Joseph Campbell. Navedeni cilj studije bio je promijeniti sliku čovječanstva kao one usmjerene na industrijski napredak na onu usmjerenu prema "spiritualizmu". Izvještaj je naglašavao važnost Sjedinjenih Država u promicanju masonskih ideala, čime bi se zapravo stvorila idealna masonska država.

U knjizi "Global Mind Change: The Promise of the 21st Century", objavljenoj uz potporu organizacije IONS, Harman je istaknuo: "Proživljavamo jednu od najtemeljnijih promjena u povijesti – promjenu samog sustava vjerovanja zapadnog društva. Nikakva ekonomska, politička ili vojna moć ne može se mjeriti sa moći promjene svijesti. Svjesnim mijenjanjem svojih predodžbi o stvarnosti, ljudi mijenjaju svijet." Rješenje je, prema njegovu mišljenju, ležalo u preispitivanju empirizma modernih zapadnih društava i povratku spoju znanosti i misticizma, kako je bilo očitovano u rozenkrojcerstvu i slobodnom zidarstvu. Prema Harmanu:

"Temeljna pretpostavka slobodnog zidarstva bila je da postoje transcendentne razine stvarnosti u kojima i mi egzistiramo, te o kojima možemo steći svjesno znanje. Iako su obrasci i sile tih razina nedostupni fizičkim osjetilima, moguće ih je istraživati ​​poniranjem u dubine vlastita uma. One igraju važnu ulogu u oblikovanju evolucijskih i ljudskih zbivanja i od njih se može zatražiti snaga i vodstvo." 

Harman je vjerovao da simbol piramide sa lebdećim vršnim kamenom na Velikom pečatu (prikazano na novčanici od jednog dolara) "ukazuje na to da će nacija procvjetati samo ako njezine vođe vodi nadsvjesna intuicija", koju je definirao kao "božanski uvid". Izraz "novus ordo seclorum" ("novi poredak vjekova"), označava rađanje ne samo još jedne nacije, već novog Novog svjetskog poretka utemeljenog na duhovnosti. Prema Harmanu:

"…Snaga tih simbola na kolektivnu psihu tolika je da će, ako američka nacija želi povratiti svoj prijašnji položaj moralnog vođe u svijetu, to postići naporom usmjerenim upravo na te simbole i njihova značenja, a ne na bilo koje druge." 

Osnivač organizacije IONS, Edgar Mitchell, šesti astronaut koji je hodao Mjesecom, tvrdio je da je tijekom povratnog leta na Zemlju doživio iskustvo kozmičke svijesti. Mitchell je osnovao IONS da bi potaknuo i provodio istraživanja ljudskih potencijala. IONS igra središnju ulogu u romanu Dan Browna, "Izgubljeni simbol", koji se bavi slobodnim zidarstvom. Ta organizacija tvrdi da "provodi, sponzorira i surađuje na vrhunskim istraživanjima potencijala i moći svijesti, istražujući pojave koje se ne uklapaju nužno u konvencionalne znanstvene modele, a pritom zadržava predanost znanstvenoj strogoći." Prema Dan Brownu: riječ je o drevnim tajnama koje su tajna društva hrabro sačuvala od progona Katoličke crkve i koje predstavljaju latentni potencijal u nama samima, sposoban omogućiti ljudima postati "poput bogova".

Andrija Puharich i Uri Geller

ESPionage

Kako navode Lynn Picknett i Clive Prince, u knjizi "The Stargate Conspiracy": Uri Geller (rođen u Izraelu, nekadašnji mađioničar koji se proslavio TV nastupima gdje je savijao žlice i izvodio druge navodne paranormalne podvige) je uveden u američku obavještajnu zajednicu pod prvotnim pokroviteljstvom Andrije Puharicha. Poput Puharicha, i Geller je povremeno bio u službi Mossada i Shin Beta. Edgar Mitchell, osnivač Instituta za noetičke znanosti (IONS), poznavao je Puharicha još od 1970. godine i 1972. godine je podržao Gellera tijekom testiranja sa američkim znanstvenicima (i ona provedena u institutu SRI), te je pozvan izvijestiti CIA-u o rezultatima tih ispitivanja, u vrijeme dok je na čelu te organizacije bio George Bush.

CIA i Obrambena obavještajna agencija (DIA) pokrenule su program pod nazivom "ESPionage" i financirale istraživanja koja je provodio institut SRI. Taj je institut, 1974. godine, angažirao Jack Sarfattija i skupinu "Fundamental Fysiks Group" da bi pomogli u istraživanju vezanom uz Gellera. Jack Sarfatti američki je teorijski fizičar školovan na sveučilištu Cornell, odakle, kako je sam objasnio, "CIA regrutira mnoge svoje akademske stručnjake". Nekoliko njegovih profesora sudjelovalo je u projektu Manhattan. Od 1967. do 1971. godine je Sarfatti radio kao docent fizike na Državnom sveučilištu u San Diegu; 1971. i 1972. godine je radio na londonskom koledžu Birkbeck sa David Bohmom, američkim znanstvenikom kojeg se smatra jednim od najznačajnijih teorijskih fizičara 20. stoljeća; također se školovao i istraživao na Centru za svemirska istraživanja Sveučilišta Cornell (Cornell Space Science Centre); u britanskom Institutu za istraživanje atomske energije (UK Atomic Energy Research Establishment); na Institutu Max Planck za fiziku u Münchenu; 1973. i 1974. godine provodio je istraživanja o mini crnim rupama u Međunarodnom centru za teorijsku fiziku (ICTP) u Trstu.

Sarfatti se zanimao za podrijetlo svog prezimena, sefardskog židovskog prezimena koje na hebrejskom doslovno znači "Francuz". 1980. godine je tijekom sastanka Američke udruge za unapređenje znanosti (AAAS), upoznao David Padwu, koji je proučavao povijest te obitelji. Padwa je bio prijatelj sa pjesnikom "beat" generacije, Gregory Corsom; a sa Ram Dassom je putovao u Indiju. Prema Padwinim riječima, njihovo se podrijetlo moglo pratiti sve do srednjovjekovnog francuskog rabina Rashija iz Troyesa.

Padwa je iznio židovsku predaju prema kojoj je jedna od Rashijevih kćeri otišla u Španjolsku i njeni su potomci osnovali talijanski ogranak obitelji Sarfatti, nakon progona španjolskih Židova (govornika ladina), 1492. godine. Jack je također spomenuo Samuela Sarfattija, osobnog liječnika pape Julija II., te ispričao kako je Samuel bio prijatelj sa Michelangelom i iskoristio svoj utjecaj kod pape da bi Michelangelu osigurao narudžbu za oslikavanje stropa Sikstinske kapele. Sarfatti također tvrdi da je u "dalekom" srodstvu sa  Margheritom Sarfatti, Mussolinijevom židovskom ljubavnicom i biografkinjom. Napominje da je Margheritin otac, Amedeo Grassini, bio dugogodišnji blizak osobni prijatelj i financijer pape Pija X. (Gassinija su zvali "Papinim Židovom"); također kaže da su Margheritu 1920-tih godina zvali "neslužbenom kraljicom Italije". 

Sarfatti, čija politička uvjerenja naginju desnici, bio je u vezi sa ženom čiji je otac bio dr. Robert Dickson Crane (prijatelj Pata Buchanana, bivši savjetnik pokojnog američkog predsjednika Richarda Nixona i bivši zamjenik direktora (za planiranje) Vijeća za nacionalnu sigurnost). Crane je, 1962. godine, bio jedan od četiriju suosnivača prvog vanjskopolitičkog instituta ("think-tanka") sa sjedištem u Washingtonu, Centra za strateške i međunarodne studije (CSIS). Sarfatti tvrdi da mu je Crane poslao rukopis o kabali i mističnom jedinstvu judaizma, kršćanstva i islama. Djed te žene bio je heroj Luftwaffea, Hans Ulrich Rudel, blizak prijatelj Savitri Devi i Otta Skorzenyja, jedna od najpopularnijih i najistaknutijih figura poslijeratne neonacističke scene.Uz pomoć Otta Skorzenyja, Rudel je odigrao važnu ulogu u regrutiranju velikog broja bivših nacističkih bjegunaca iz Argentine za ključne položaje u Egiptu.

Ira Einhorn bio je voditelj programa na prvom skupu povodom Dana planeta Zemlje, održanom 22. travnja 1970. godine.

Dok je djelovao kao njegov "književni agent", utjecajni guru kontrakulture i predavač u institutu Esalen, Ira Einhorn, upoznao je Sarfattija sa Arthur M. Youngom, te se ponudio upoznati ga i sa Stewart Brandom. Prema Sarfattijevim riječima: Einhorn je bio vrlo zabrinut zbog "sovjetskih prodora na području psihotronskog oružja za kontrolu uma na daljinu pomoću ELF i zvučnih valova". Einhornova zabrinutost je proizlazila iz tvrdnji koje je Puharich iznio tijekom predavanja na londonskom koledžu King’s College, jer je tada upozorio publiku da su zujanje u ušima koje osjećaju milijuni ljudi diljem svijeta, neredi u Kanadi, potres u Pekingu (iste godine) i legionarska bolest – sve posljedicom novog sovjetskog oružja koje je pokazalo potencijal za kontrolu uma na globalnoj razini. Puharich je tvrdio da su Sovjeti na tom području bili najmanje 20 godina ispred Amerikanaca. Nadalje, Puharich je tvrdio da je radio za kanadsku vladu na istraživanju učinaka niskofrekventnog zračenja koje su koristili Sovjeti, te je nedugo prije savjetovao predsjednika Jimmyja Cartera i premijera Pierrea Trudeaua. Ustvrdio je da su Sovjeti, oslanjajući se na rad Nikole Tesle, izgradili dva odašiljača u blizini Rige i Gomelja, u zapadnom dijelu SSSR-a, namijenjena kontroli ljudi, budući su frekvencije ELF valova bliske frekvencijama ljudskog mozga tijekom psihičke aktivnosti. Različite brzine pulsiranja mogu izazvati učinke u rasponu od pospanosti do agresije. Jedina protumjera, prema Puharichu, jest meditacija kojom se stvara obrazac moždanih valova sposoban poništiti taj učinak.

Einhorn je skupinu znanstvenika, okupljenu oko Puharicha. nazivao svojom "psihičkom mafijom", opisujući ih kao zajednicu istraživača posvećenih uvođenju psihičkih i paranormalnih pojava u glavne tokove društva. Početkom 1970-ih, Sarfatti i Einhorn su se pridružili Puharichu i Gelleru u njegovu novom sjedištu, u Ossiningu u državi New York. U Ossiningu, mjestu koje je nazivao "Farma purana", Puharich je provodio eksperimente na djeci, poznatoj kao "Gellerova djeca" ili "Svemirska djeca", kako bi stupio u kontakt sa izvanzemaljskim inteligencijama. Puharich je stekao vještine majstora hipnoze, što mu je omogućilo primjenu tehnika kao "tehnike trenutne zapovijedi" i redovito je hipnotizirao svoje mlade ispitanike, vjerujući da mu njihove moći omogućuju komunikaciju sa "izvanzemaljcima". Astronaut Gordon Cooper je, u svojoj knjizi "Leap of Faith", ukratko opisao kako je Puharich za eksperimente koristio Faradayev kavez. Steven Levy je napisao: "Djeca opisuju neobične gradove sa obilježjima znanstvene fantastike i tvrde da su glasnici tih dalekih civilizacija." Svrha Projekta "Space Kids" bilo je utvrditi posjeduju li ta djeca sposobnosti koje bi se mogle iskoristiti u obavještajne svrhe. Puharich je djecu obučavao u tehnici "remote viewing", zadajući im ciljane lokacije koje su uključivale vojne ili obavještajne objekte, poput Pentagona, Kremlja, čak i Bijele kuće.

Einhorn je kasnije postao zloglasno poznat kao "Unicorn Killer", nakon što je nasmrt pretukao svoju bivšu djevojku Holly Maddux, a njezino tijelo više od godinu dana držao u ormaru u svom stanu, prije nego što ga je policija pronašla. Nakon što je optužen za ubojstvo, Einhorn je proveo nekoliko tjedana u Esalenu. Njegov odvjetnik bio je senator Arlen Specter, a troškove pravne obrane navodno je podmirio jedan od članova obitelji Bronfman iz Toronta. Specter je bio pomoćnik pravnog savjetnika u Warrenovom povjerenstvu koje je istraživalo atentat na JFK-a i sudjelovao u formuliranju "teorije jednog metka". U obrani je Einhorn tvrdio da su Maddux ubili agenti CIA-e i onda su zločin pripisali njemu zbog njegovih istraživanja o Hladnom ratu i "psihotronici". 

Grupa Fundamental Fysiks (oko 1975.). Slijeva nadesno: Jack Sarfatti, Saul-Paul Sirag, Nick Herbert; u donjem kutu: Fred Alan Wolf.

Sarfatti opisuje kako mu je, 1974. godine, pristupio britanski agent i rekao: "Doktore Sarfatti, moja je dužnost obavijestiti vas o parapsihološkom ratu koji se širom kontinenata vodi između Sovjetskog Saveza i vaše zemlje." Sarfatti je priznao: "Tada sam bio tek mlad, neiskusan i naivan 'korisni idiot' u vrlo sofisticiranoj i uspješnoj tajnoj psihološkoj operaciji koju su vodili Brendan O’Regan i Harold Chipman, a potonji je bio šef CIA-e zadužen za sva istraživanja kontrole uma u području San Francisco Bay Area  tijekom 70-ih godina." O’Regan je bio bivši savjetnik Centra za proučavanje socijalne politike pri institutu SRI, pomoćnik urednika časopisa "International Journal of Psychoenergetic Systems", koordinator istraživanja za Buckminster Fullera, te potpredsjednik za istraživanja u organizaciji IONS od 1975. pa sve do svoje smrti, 1992. godine.

Sarfattijeva grupa "Fundamental Fysiks" bila je neformalna skupina fizičara pri Nacionalnom laboratoriju Lawrence Berkeley,  tijekom 1970-ih. Grupu je osnovala Elizabeth Rauscher iz instituta SRI, a u njoj su bili: Henry Stapp, Fred Alan Wolf, Nick Herbert, Fritjof Capra, John Clauser, Philippe Eberhard, Saul-Paul Sirag i George Weissman. Sarfatti i Fred Wolf pomogli su u organizaciji niza pokusa na koledžu Birkbeck, koje je vodio John Hasted. 21. i 22. lipnja 1974. godine, Hasted i Sarfatti pridružili su se David Bohmu, Arthur Koestleru, Arthur C. Clarkeu i još dvojici suradnika vidovnjaka Urija Gellera, Ted Bastinu i Brendan O’Reganu, kako bi promatrali Gellera dok je, naizgled, savijao četiri mjedena ključa marke Yale i disk promjera 1 cm, kako je utjecao na Geigerov brojač i skretao iglu kompasa. Uspješni rezultati testiranja su pobudili zanimanje Ministarstva obrane. Direktor za istraživanje ponašanja pri agenciji ARPA zatražio je od Ray Hymana, profesora psihologije na Sveučilištu u Oregonu, neka posjeti SRI i provede istragu. Hyman je u svom izvješću zaključio da je Geller "potpuni prevarant", zbog čega su Targ i Puthoff izgubili vladin ugovor.

Prema riječima povjesničara znanosti, Davida Kaisera, izneseno u knjizi "How the Hippies Saved Physics" ("Kako su hipiji spasili fiziku"): skupina "Fundamental Fysiks Group" je pridonijela razvoju nekih alternativnih ideja u kvantnoj fizici, koje danas čine temelj kvantne informacijske znanosti. Članovi skupine postali su poznate osobe u San Franciscu. Časopis "City of San Francisco" im je posvetio čak 2 stranice 1975. godine, nedugo nakon što je časopis preuzeo filmski redatelj Francis Ford Coppola. Članak je sadržavao fotografiju Sarfattija, Saul-Paula Siraga, Fred Alan Wolfa i Nick Herberta, te je opisao kako "padaju u trans, bave se telepatijom [i] zaranjaju u svoju podsvijest tijekom eksperimenata usmjerenih na psihičku pokretljivost". 

Prema Kaiseru: SRI je zatražio od Jacka Sarfattija i njegove skupine neka iskoriste kvantnu teoriju, posebice Bellov teorem, kako bi objasnili ono što je Geller naizgled činio. Izvan vladinih krugova, za kvantnu teoriju su se zanimale skupine unutar pokreta za ljudski potencijal ("Human Potential movement"). Werner Erhard, osnivač organizacije "Erhard Seminars Training" (EST) je stupio u kontakt sa Sarfattijem i Fredom Wolfom. Među aktivnostima zaklade EST bila je i godišnja konferencija o teorijskoj fizici, koja je privlačila vodeća imena tadašnje teorijske fizike, uključujući Stephen Hawkinga, Leonard Susskinda i Richard Feynmana. Erhard se posebno zanimao za teorijsku fiziku. Iako je rođen kao John Paul Rosenberg (od oca Židova), 1960. godine odlučio je promijeniti ime; i nazvao se prema tadašnjem zapadnonjemačkom ministru gospodarstva Ludwigu Erhardu i njemačkom teorijskom fizičaru Werneru Heisenbergu. 

Kružile su glasine da je Erhard izjavio kako je promijenio ime zato da bi "zamijenio židovsku slabost njemačkom snagom". Heisenberg je bio jedan od ključnih pionira kvantne mehanike, poznat po razvoju Heisenbergova načela neodređenosti, na kojem je temeljio svoju filozofiju. Nacisti su ga kritizirali i nazivali ga "bijelim Židovom", ali ga je Heinrich Himmler zaštitio od progona, te je tijekom Trećeg Reicha rehabilitiran unutar zajednice fizičara. Godine 1939., nedugo nakon otkrića nuklearne fisije, Heisenberg je bio jedan od glavnih znanstvenika na njemačkom projektu nuklearne energije, poznato i kao "Uranijski klub" ("Uranverein"). U prosincu 1944. godine, Heisenberg je održao predavanje u neutralnoj Švicarskoj. OSS je poslao Moe Berga, bivšeg hvatača iz prve bejzbolske lige, neka prisustvuje predavanju i bude naoružan pištoljem, uz zapovijed neka upuca Heisenberga ako izlaganje bude upućivalo na to da je Njemačka blizu dovršetka izrade atomske bombe. Heisenberg nije dao takve naznake, pa je Berg odlučio ne pucati u njega. Nakon rata je Heisenberg uhićen u sklopu operacije Alsos i zadržan u pritvoru u Engleskoj u okviru operacije Epsilon. Imenovan je direktorom Instituta Kaiser Wilhelm za fiziku. Institut je ubrzo potom preimenovan u Institut Max Planck za fiziku, ali je izvorno osnovan 1917. godine kao Institut Kaiser Wilhelm za fiziku. Sporazum između američke Zaklade Rockefeller i nacističke vlade omogućilo je financiranje zgrade Instituta u Berlinu. Heisenberg je bio njegov direktor do 1958. godine.

Tijekom 1970-ih i 1980-ih, Herbert i Sirag organizirali su godišnji seminar u Esalenu na temu "prirode stvarnosti", gdje su se  okuplili radi rasprave o njihovim tumačenjima kvantne mehanike. Sa Richard Shoupom iz tvrtke Xerox PARC, Herbert je konstruirao "Metafazni pisaći stroj" ("Metaphase Typewriter", uređaj kojim se upravljalo kvantnim procesima, a čija je svrha "komunikacija sa bestjelesnim duhovima". Sarfatti je stekao određenu reputaciju u krugovima oko Esalena zahvaljujući izumu za koji se tvrdilo da prenosi kodirane informacije brže od svjetlosti, a čiji je dizajn navodno vizualizirao na daljinu (metodom remote-viewing) putem kontakta sa izvanzemaljcima ili umjetnim inteligencijama iz naše budućnosti. Sirag je živio s Barbarom Honegger, izvorom informacija za teoriju zavjere o "October Surprise", a koja je opet surađivala s Jim Hickmanom, Brendan O’Reganom i osnivačem Esalena, Michael Murphyjem. Upravo je Russell Targ prenio detalje istraživanja instituta SRI o vizualizaciji na daljinu Michaelu Murphyju. Honegger je bila članica izbornog stožera kampanje Reagan-Bush 1980. godine, također i politička analitičarka u Reaganovoj Bijeloj kući. Također je tvrdila da je Reaganov tim donio odluke o raspoređivanju projektila MX, jer vjeruju da metoda vizualizacije na daljinu doista funkcionira.

Godine 1975. su Erhard, Sarfatti i Michael Murphy osnovali u Esalenu neprofitnu istraživačku skupinu (ili "think tank") naziva "Istraživačka skupina za fiziku i svijest" ("Physics-Consciousness Research Group ili PCRG"); Sarfatti je bio predsjednik, a Saul-Paul Sirag potpredsjednik. Skupina je okupljala Wolfa, Herberta i Siraga, uz Fritjofa Capru, Saula Paula, Henryja Dakina, Roberta Antona Wilsona, Urija Gellera, Barbaru Honegger, Brendana O’Regana, Georgea Leonarda, Garyja Zukava, Iru Einhorna i umjetnicu Lynn Hershmann. Uz financijsku potporu Erharda, Jeana Laniera i Georgea Koopmana, PCRG je financirao knjige, kao što su Sarfattijeva "Space-Time and Beyond"; Caprina "The Tao of Physics"; Zukavina "The Dancing Wu Li Masters"; "Cosmic Trigger I: The Final Secret of The Illuminati", Roberta Antona Wilsona; i "The Roots of Consciousness" Davida McClellanda. Koopman, blizak prijatelj Dana Aykroyda, izjavio je da je PCRG poslužio i kao nadahnuće za film "Istjerivači duhova". Prema Sarfattijevim riječima: Koopman je "osiguravao novac putem vojnih ugovora sa Ratnim zrakoplovstvom i Zapovjedništvom za oklopne snage američke kopnene vojske, preusmjeravajući sredstva preko svoje tvrtke Insgroup iz Irvineu u Kaliforniji." 

Kako dalje navodi Sarfatti, mnogi članovi skupine PCRG, uključujući John Lillyja i Claudija Naranja, sudjelovali su na prvoj obuci pokreta Arica u Čileu. Naranjo je, poput Idriesa Shaha, također bio član američkog ogranka Rimskog kluba, a 1969. godine angažiran je kao savjetnik za Centar za istraživanje obrazovne politike, koji je pri institutu SRI osnovao Willis Harman. Sarfatti je izvijestio da je Koopman također uspješno špijunirao organizaciju Arica, koju su u Čileu pokrenuli visokorangirani nacistički bjegunci, tzv. "majstori okultnog". Jan Brewer rekla je Sarfattiju da nacistički "Četvrti Reich" koristi pokret Arica da bi utjecao na pokret New Age. Brewer će kasnije (2009.-2015.) obnašati dužnost 22. guvernerke savezne države Arizone; također je podržala kandidaturu Donalda Trumpa za predsjednika SAD-a, pohvalivši pritom njegova stajališta o imigraciji.