3. Magija kaosa

Crowleyjev utjecaj se transformirao u postmodernu varijantu magije, poznato kao magija kaosa, koju predstavljaju Iluminati Tanaterosa (IOT), tajno društvo kojemu su pripadali Timothy Leary, Robert Anton Wilson i William S. Burroughs. Otkrivajući izvor svoje povezanosti sa sotonizmom, Leary je priznao: "Suočili smo se sa judeokršćanskom predanošću jednom Bogu, jednoj religiji, jednoj stvarnosti, koja je proklinjala Europu stoljećima, a Ameriku od naših dana osnutka. Droge koje otvaraju um višestrukim stvarnostima neizbježno vode do politeističkog pogleda na svemir. Osjetili smo da je došlo vrijeme za novu humanističku religiju, utemeljenu na inteligenciji, dobrodušnom pluralizmu i znanstvenom poganstvu."

Njegov bivši suradnik na Harvardu, Charles Slack, koji je tada radio kao novinar za njujorški časopis, prisjeća se kada je pitao Learyja koja je tajna njegovog uspjeha.

On je odgovorio jednom riječju: "Faust."

"Šališ se", rekao sam, kada sam shvatio što je rekao. 

"Ne", odgovorio je, "ali često počinje kao šala."

"Misliš da... ne misliš to ozbiljno. Ne."

"Mislim", rekao je. "Zar ne, Ed?"

"Naravno da misli", rekao je Ed mirnim glasom.

"O, Bože", rekao sam.

"Ali, upravo sam to i ja izgovorio u to vrijeme." 

Arhetip varalice postao je važan model za moderni okultizam, posebno kroz magiju kaosa i diskordijanizam, posvećeno je  štovanju Eride, božice kaosa i varalica. Njihovo "šaljivdžijstvo", prema Ianu Bearu, kako piše u neopaganskom časopisu 'Green Egg', naziva se "Božansko nepoštovanje":

"Varalica je sposobna, na humorističan način, pokrenuti pitanja koja su možda još uvijek previše kontroverzna da bi se o njima započele ozbiljnije rasprave. Spremnost da parodiramo sebe štiti nas od toga da postanemo uistinu smiješni, te čini parodije od strane naših neprijatelja potpuno beskorisnima. Da su New Ageovci bili spremniji parodirati sebe, njihova kultura bi možda filtrirala neke od svojih apsurdnijih pojmova, i poštedjela se mnogo zlobnog ismijavanja izvana. Posao je diskordijanca poremetiti nezdrave obrasce, uključujući i vlastite. Treba napomenuti da iznošenje besmislenih šala, baš kada energija dostiže vrhunac u ritualu, nije pozitivna upotreba nepoštovanja.

Na većoj skali, mađioničar kaosa sposoban je provesti ogromne promjene koje se ne mogu postići uobičajenim i urednim sredstvima." 

Learyjev model sa osam krugova ima istaknuto mjesto u magiji kaosa

Sigil Kaosa, često korišteni simbol magije kaosa

Kao što je objasnio Nevill Drury, u knjizi "Stealing Fire from Heaven: The Rise of Modern Western Magic": "Magija kaosa bila je poput punk rocka modernog okultizma." Neki kaos mađioničari također koriste psihodelične droge u praksama, kao kod npr.  kemognosticizma. Prema Grantu Morrisonu, koji je napisao predgovor za "Prime Choas" Phila Hinea, 1993. godine:

"'To' trenutno obuhvaća aspekte Crowleyjevog kulta, šamanizma, NLP-a [neurolingvističkog programiranja], Reichovog rada sa  tijelom, istočnjačke misli, vudua, situacionističke teorije, H.P. Lovecrafta, Clivea Barkera, Walta Disneyja, i svega ostalog što biste mogli dodati na taj popis. Istovremeno razbijajući i povezujući, uvijek spreman za smijeh, Kaos pruža jedan koristan model za sljedeću fazu u kolektivnom unapređenju ljudske svijesti."

Prema Brianu Morrisu, u knjizi "Religija i antropologija: Kritički uvod", postoje dva ključna utjecaja u razvoju magije kaosa. Prvi je H.P. Lovecraft i njegov Cthulhu Mythos, za koji se kaže da sadrži sve ključne elemente "magičnog sustava vjerovanja", ono što prihvaćaju mađioničari kaosa. Drugi je umjetnik i mistik, Austin Osman Spare, koji se uvelike smatra izvorom teorije i prakse magije kaosa. Spare je kratko bio član Crowleyjeve A∴A∴, ali se kasnije odvojio od reda i radio samostalno, promovirajući vlastiti sustav "Nove seksualnosti". Magiju kaosa praktičari opisuju kao "duhovnog nasljednika" škole magije inspirirane Spareom, koja je "fuzija telemitske magije, tantre, Zosovih čarolija [ili Zos Kia Cultusa] i Taoa". Iako je Spare umro prije nego što se pojavila, mnogi ga smatraju ocem magije kaosa zbog njegovog odbacivanja tradicionalnih magijskih sustava u korist tehnike temeljene na gnozi.

Dva imena, koja se najviše povezuju sa rođenjem magije kaosa, jesu Ray Sherwin i Peter Carroll, dva mlada britanska okultista sa snažnim zanimanjem za ritualnu magiju. Krajem 1970-ih, Sherwin i Carroll kreću sa objavljivanjem ​​časopisa 'The New Equinox', publikaciju koja služi kao službeni organ Crowleyjeve A∴A∴. Međutim, obojica su brzo postali nezadovoljni stanjem magičnih umjetnosti, kao i nedostacima koje su vidjeli u drugim okultnim skupinama. Godine 1977. se sastaju u Burg Lockenhausu, srednjovjekovnoj utvrdi koja je smještena u istočnoj Austriji i blizu mađarske granice, gdje su se i formalno organizirali u "Magični pakt Iluminata Tanaterosa", koji se obično skraćuje na "Pakt". Od tada se Pakt razvio u 16 hramova u Velikoj Britaniji, Njemačkoj, Austriji, Švicarskoj, Australiji i SAD-u. Learyjev model svijesti sa osam krugova ima istaknuto mjesto u magiji kaosa, što je detaljno opisao Dave Lee, u knjizi "Chaotopia!"; Lee je jedan od vodećih članova IOT-a.

Zamak Lockenhaus u Gradišću, istočna Austrija.

Lockenhaus je tada bio u vlasništvu Paula Antona Kellera, pisca priča o duhovima. Dvorac je izgrađen oko 1200. godine. 1535. godine došao je u posjed Franje II. Nadasdyja, "Crnog junaka Mađarske", potomka jedne od najmoćnijih i najbogatijih obitelji Mađarske. Franjo se oženio zloglasnom serijskom ubojicom Elizabetom Bathory, "Krvavom groficom", čija je obitelj bila nasljedni član Reda Zmaja. Zamak Lockenhaus je Rudolf Steiner, u svojoj misterioznoj drami "Kušnja duše", imenovao povijesnim dvorcem templara. Međutim, "neizbrisiva krvava mrlja" u velikoj dvorani, za koju se kaže da potječe od masakra nevinih templara, pokazala se kao crvene alge na vlažnoj cigli. U dvorcu se također nalazi tzv. "Soba kulta", kripta smještena u središtu zgrade i osvijetljena samo rupom na stropu, koja se navodno koristila za templarske rituale. Dvorac je trenutno templarski muzej, uz mučilište opremljeno Željeznom djevicom.

Prema Peteru Carrollu: riječ "Iluminati" korištena je u skladu sa navodnom tradicijom nazivanja onih koji su savladali tajne magije. Riječ "Thanateros" je kombinacija riječi "Thanat" (grčki bog smrti) i "Eros" (bog seksa). Njihova je ideja da seks i smrt predstavljaju pozitivne i negativne metode postizanja "magičke svijesti", iako se naravno čini kao da je to aluzija na seksualnu magiju i ljudske žrtve ili nekrofiliju. Poput Wiccanaca, IOT identificira Thanaterosa sa "rogatim bogom" Drevnih misterija ili Bafometom Templara, za kojeg su vjerovali da ga monoteističke religije lažno klevetaju kao "Vraga".

Rođenje magije kaosa dogodilo se krajem 1970-ih, otprilike u vrijeme kada su matematičari, ekonomisti i fizičari počeli ozbiljnije shvaćati znanost kaosa, a istovremeno se pojavljivala i punk rock glazbena scena. Magija kaosa je magija prilagođena modernom svijetu. Svjesno izbjegava dogmu magične "orhordoksije", umanjujući važnost tradicije i simbolike. Iz tog razloga, magija kaosa slobodno usvaja iz drugih tradicija i često ponovno izmišlja rituale, uključivanjem elemenata modernog doba. Eksperimentiranje jest rezultat mnogih čimbenika: kontrakultura 1960-ih i ranih 1970-ih; široko objavljivanje informacija o magiji od strane "magičara" poput Aleistera Crowleyja i Israela Regardieja; utjecaj diskordijanizma i Roberta Antona Wilsona; popularizaciju magije od strane Wicce i sotonizma; i upotrebu psihodeličnih droga.

U predgovoru svoje knjige iz 1976. godine, "Što žena želi?", Leary objašnjava kako je "dr. Adams", hinduistički znanstvenik sa Sveučilišta Rutgers, stigao na njegovo imanje Millbrook početkom 1960-ih i inicirao ga u ezoteričnu praksu hinduističkog sustava čakri. Leary je asimilirao ovo novo učenje tako što je zamijenio "čakru" modernim izrazom "krug", pritom je dodao zapadnjačku znanstvenu terminologiju, uz nedavna otkrića u genetici i kvantnoj fizici, te prema dovršetku "Egzo-psihologije". Izraz "krugovi" potječe iz prvog vala istraživanja i razvoja kibernetike u Sjedinjenim Državama 1970-ih.

Leary je prvi predložio model svijesti sa osam krugova, a proširili su ga Robert Anton Wilson i Antero Alli. Wilson govori o Learyjevom modelu u nekoliko svojih knjiga, "Cosmic Trigger" (1977.) i "Quantum Psychology" (1996.). Wilsonova knjiga "Prometheus Rising" iz 1983. godine, pisana je kao vodič "kako doći odavde do tamo", spoj Gurdjieffovih vježbi samopromatranja, opće semantike Alfreda Korzybskog, Crowleyjevih magičnih teorema, sociobiologije, joge, relativnosti i kvantne mehanike, među ostalim pristupima razumijevanju svijeta oko nas. Knjiga, koja je pronašla mnogo čitatelja među sljedbenicima alternativne kulture, također raspravlja o učinku određenih psihoaktivnih tvari i kako one utječu na mozak, tantričkim tehnikama disanja, te drugim metodama i holističkim pristupima proširenju svijesti. Trenutno izdanje uključuje uvod Israela Regardieja, okultista i osobnog tajnika i transkripcionista Crowleyja, široko poznatog po svojim knjigama i komentarima o Hermetičkom redu Zlatne zore.

Phil Hine, britanski pisac i okultist, postao je vođa engleske podružnice IOT-a početkom 1990-ih, nakon što je osnivač Peter Carroll odstupio sa mjesta vodećeg Magusa. Hine je izvore magije kaosa pripisao razvoju teorije kaosa u znanostima, kao i prenošenju diskordijanizma od Roberta Antona Wilsona. Prema Carole Cusack: "Široka poganska tendencija pronalaženja magije u životu,  općenito, a ne u formaliziranim radnjama, u skladu je sa diskordijanskim pristupom magiji, i sa nestrukturiranom i nehijerarhijskom magijom Kaos mađioničara." Unatoč širokim individualnim varijacijama, kaos mađioničari (ponekad nazvani "chaotes") često koriste kaotične i humoristične paradigme, poput štovanja Hunduna iz taoizma ili Erisa iz diskordijanizma.

Spareovo ezoterijsko nasljeđe uglavnom je održavao njegov prijatelj, Crowleyjev osobni tajnik, Kenneth Grant, osnivač tifonskog OTO-a. Prema Grantu, glavni praktičar Spareovog Zos Kia sustava u Sjedinjenim Državama je Michael Bertiaux. Bertiaux također vodi Choronzon klub, čiji se nastanak može pratiti do 1933. godine, sa malom skupinom homoseksualnih muškaraca, koji su se odvojili od izvorne grupe C. F. Russella da bi prakticirali Crowleyjev XI°. Russell je bio član A∴A∴ i Crowleyjevog OTO-a, također je  osnovao vlastiti magični red, GBG (različito objašnjavano kao "Veliko Božje bratstvo" ili "Gnostičko Božje tijelo"). Choronzon je demon ili vrag koji potječe iz djela Edwarda Kelleyja i Johna Deeja, važan element unutar mističnog sustava Theleme, gdje je "stanovnik u ponoru". Bertiaux je izuzetno suzdržan u vezi sa tajnom svrhom i prirodom ovog kluba i podosta toga se vrti oko temeljne prakse isključivo muškog homoseksualnog sadomasohizma, sa analnim seksom kao središnjom inicijacijom u 11. razredu. Prema Ardashirovoj "Frekvenciji 435": Choronzon klub je "toliko blizu otvorenom sotonizmu koliko je to moguće unutar konvencionalnog talamičkog okvira".

Bertiaux je poznat po svojoj knjizi "Voudon Gnostic Workbook", što je zbirka raznih okultnih lekcija i istraživačkih radova koji obuhvaćaju podoblasti Voodooa, neopitagoreizma, Theleme i gnosticizma. Ovo djelo okultisti dugo smatraju jednim od underground klasika okultizma 20. stoljeća. Bertiauxova vrlo prepoznatljiva i idiosinkratična vrsta magije također ima ezoterične veze sa Crowleyjevom Thelemom, H.P. Lovecraftom i seksualnom magijom Paschala Beverlyja Randolpha. Trenutno sebe opisuje kao hijerofanta Voudon Gnostičke struje.

Godine 1964. je Bertiaux otputovao na Haiti, gdje je studirao kod antropologinje Margaret Mead iz Cybernetics Group, supruge Gregoryja Batesona. Na Haitiju je Bertiaux iniciran u haićanski Vodoun, izvedenicu afričkog kulta štovanja vraga koji su na Karibe donijeli afrički robovi, dok se kasnije pomiješao sa rimokatoličanstvom, europskim misticizmom i slobodnim zidarstvom. Bertiauxovo tumačenje Vodouna je pod snažnim utjecajem martinizma. Godine 1772., Martinez de Pasquales, osnivač martinizma, putuje na Haiti, te je vjerojatno utjecao na rane mistične skupine na Karibima. Do kraja 18. stoljeća postojalo je nekoliko martinističkih redova u Francuskoj, kao i na Haitiju, gdje se nastojalo stopiti sa Voodooom. Nakon razdoblja stanke, martinizam je revidiran na Haitiju tijekom 1890-ih. Između dva svjetska rata nastaje i Neopitagorejska gnostička crkva.

Bertiaux je dugo bio povezan sa Ordo Templi Orientis Antiqua (OTOA). Pretpostavlja se da ga je, 1921. godine, na Haitiju osnovao Lucien-Francois Jean-Maine, pripadnik obiteljskih praktičara Voodooa koja seže sve do Pasqualesa. Prema vlastitoj povijesti reda, Jean-Mainea je za biskupa Gnostičke crkve u Francuskoj posvetio Emmanuel Fabre des Essarts (Synésius), nasljednik osnivača crkve,  Julesa Doinela. Bila je inspirirana drevnim gnosticima i katarima, prije nego što je postala "l'Église Gnostique Universelle" ("Univerzalna gnostička crkva"), tj. službena crkva Martinističkog reda. Tvrdi se da je Jean-Maine imao nekoliko susreta sa Papusom, tijekom svog boravka u Parizu, oko 1910. godine. Prema povijesti samog OTOA: Papusova smrt, 1916. godine, navodno je podijelila francuski OTO. Jedno krilo je u Lyonu predvodio Jean Bricaud (i odobrio ga Reuss), dok je Jean-Maine vodio izvornu parišku podružnicu. Kada se vratio na Haiti, 1921. godine, Jean-Maine je osnovao OTOA, navodno utemeljeno na Papusovoj Povelji OTO, koju je primio. Godine 1922. je Jean-Maine osnovao "La Couleuvre Noire" ("Crna zmija").

Manuel Cabrera Lamparter

OTOA također uključuje misterioznu "Fraternitas Lucis Hermetica" (FLH), P.B. Randolpha. Kaže se da je slavna Maria de Naglowska (članica Ur grupe i Bratstva Polaires) proučavala Voodoo sa učenicima Jean-Mainea, od 1921. do 1930. godine. Sina Jean-Mainea, Hector-Francois Jean Mainea, zaredio je Robert Ambelain, kasniji Bricaudov nasljednik na čelu "Église Gnostique Universelle".  Godine 1970., Hector-Francoisove "nasljedne linije" predane su Bertiauxu, koji ga je naslijedio kao Suvereni Veliki Majstor OTOA, te od 1975. godine i Veliki Hijerofant Konzervator Obreda Memphis Misraïm.

Knjižara Magickal Childe u Chelseaju je poslužila kao odskočna daska za eksplozivan rast Aleistera Crowleyjevog OTO-a u gradu.

Bertiauxove knjige, i knjige Petera Carrolla, objavljivali su Weiser Books. Bertiauxova djela također objavljuje i "Magickal Childe Bookshop", okultna knjižara u Chelseaju, u vlasništvu Hermana Slatera, američkog wiccanskog visokog svećenika. Rođen je u židovskoj četvrti niže srednje klase u New Yorku, Slater je vrlo rano bio izložen antisemitskim napadima, što je bio jedan od razloga koji ga je doveo do vještičarenja. Magickal Childe je poslužila kao odskočna daska za eksplozivan rast Aleistera Crowleyjevog OTO-a u gradu. Robert Anton Wilson i Robert Shea upravo su objavili svoju trilogiju "Illuminatus!", te je interes za tajna društva i okultno predanje zahvatio široke krugove kontrakulture. Grady McMurtry pokušavao je oživjeti OTO u Kaliforniji, i upravo je u to vrijeme uspio objaviti Crowleyjev Thoth tarot špil. Prema jednom sudioniku:

"Pankeri i proto-gotičari/industrijalci tražili su opskurne sotonističke traktate i rijetke traktate iz naizgled nepostojeće Procesne crkve Posljednjeg suda. Nepokajnički hipiji i ultra-feministi pronašli su zajednički jezik u blagom, šumovitom eko-kultu wicce, dostupnom u dovoljno varijantnih "tradicija" da zadovolji svako nepce sa dobrim apetitom za slatkišima." 

Prema Peteru Levendi: mnogi ljudi spomenuti u knjizi Mauryja Terryja, "Ultimativno zlo", koja je povezivala Davida Berkowitza (serijski ubojica poznat i kao "Samov sin") i Procesnu crkvu, bili su dijelom njegovog kruga prijatelja. "Između 1967. i 1969. godine", primijetio je Levenda, "u Sjedinjenim Državama bilo je puno misticizma, a Bronx nije bio iznimka." Dovodili su u pitanje učenja Crkve, i sa ratom u Vijetnamu koji je bio u punom jeku, dovodili su u pitanje i vladu. Osim djela Marxa i Engelsa, Maoa, Angele Davis i Abbie Hoffman, čitali su i Aleistera Crowleyja, Eliphasa Levija i MacGregora Mathersa.

"Ova mreža odnosa", objasnio je Peter Levenda, "povećala se nakon što je Herman Slater otvorio svoju poznatu trgovinu u ulici Henry u Brooklyn Heightsu, 1972. godine, poput ludog malog magneta koji je privlačio one na samom rubu društva." Zapravo, Levenda je u knjizi "Sinister Forces" (kojoj predgovor piše Paul Krassner) priznao da on i ovaj krug imaju i nekoliko zajedničkih prijatelja, u što je uključen i sam David Berkowitz. Prema Levendi:

"Od te godine, do 1984. godine, našao sam se u središtu mnogih incidenata opisanih u Terryjevoj knjizi, barem onih koji su uključivali Warlock Shop, Brooklyn Heights, OTO i razna druga tajna društva i kultove sa njihovim slabim vezama sa scijentolozima, Procesnom crkvom Posljednjeg suda, Crkvom Sotone, Ku Klux Klanom, Nacionalnom renesansnom strankom i svim raznim vještičarskim kovenima i osobnostima, od Gardnerijanaca do Aleksandrijanaca i velških tradicionalista, od Raymonda Bucklanda do Lea Martella i Margot Adler, od kovena homoseksualaca, heteroseksualaca i miješanih osoba, do kovena odjevenih i "u nebo odjevenih". Ono što se događalo bilo je mnogo očitije, mnogo energičnije, nego što je čak i Terry sumnjao." 

Član OTO, James Wasserman, bio je dizajner knjiga za Weiser Books. Wasserman je radio zajedno sa brazilskim okultistom i pretendentima na nasljedstvo OTO-a, Marcel Ramos Mottom, a kasnije i Grady McMurtryjem. Wasserman je osnovao jednu od najstarijih loža OTO-a, Ložu Tahuti, u New Yorku, 1979. godine. Odigrao je ključnu ulogu unutar Reda u objavljivanju književnog korpusa Aleistera Crowleyja. Wasserman je napisao svoje djelo "Templari i ubojice: Nebeska milicija" (2001.), te je ponovno objavio djelo Une Birch, "Tajna društva: Iluminati, masoni i Francuska revolucija".

"Necronomicon", knjiga mitologije Cthulhua, H.P. Lovecrafta

Wasserman je napustio Weiser Books 1977. godine, kako bi osnovao Studio 31, gdje je proizveo "Simon Necronomicon", svezak koji se predstavlja kao mitološki "Necronomicon", koji je proslavio H.P. Lovecraft. Objavljivanje djela je sponzorirao Herman Slater, vlasnik Magickal Childe. Navodni autor "Necronomicona", koji je uzeo pseudonim 'Simon', navodno je baš Peter Levenda, najpoznatiji po knjizi "Nesveti savez o ezoteričnom hitlerizmu i nacističkom okultizmu" i trilogiji "Zločeste sile". Među svojim brojnim bizarnim vezama, Levenda priznaje da je bio povezan sa ASPR-om (Američko društvo za psihička istraživanja); kao i da je "provalio" u katedralu sv. Patrika tijekom sprovoda RFK-a 1968. godine; da je kao tinejdžer bio povezan sa Američkom ortodoksnom katoličkom crkvom, kojoj je pripadao Davida Ferrie; da je radio sa jednim od agenata CIA-e, koji je bio dijelom  paravan operacije E. Howarda Hunta i Mullen Corporation; kaže da je radio za Bendix, kada su obučavali trupe u Saudijskoj Arabiji, a kasnije i za veliku izraelsku banku koja je slala kodirani promet u Tel Aviv putem teleksa. U razdoblju od 1968. do 1980. godine, tvrdi da se sastajao članovima PLO, IRA, 'Weathermen', Pantera, NORAID, Nacionalne renesansne stranke, KKK, itd. 

Simon sebe opisuje, u predgovoru drugog izdanja Necronomicona, kao "sa beretkom, u odijelu od nekog tamnog vlaknastog materijala i noseći aktovku, koja je sadržavala - osim korespondencije iz raznih balkanskih veleposlanstava i fotografije borbenog zrakoplova F-104 koji se izrađuje za otpremu u Luksemburg - dodatni materijal o Necronomiconu, koji mu je pružio autentične podatke." Govoreći o Simonu, Wasserman objašnjava: "Poznajemo se desetljećima i ne bih mogao bolje opisati ovu jedinstvenu osobu - naizgled jednako kao kod kuće u svjetovima tajnih obavještajnih agencija, korporativnih upravnih odbora i hramova osvijetljenih svijećama." 

Kao 'Simon', Levenda je priređivao zabave, raznih oblika "žive zabave" i insceniranih rituala, koje su predstavljale razne skupine okupljene oko trgovine i uključivale ljubitelje znanstvene fantastike, te okultne i Wicca krugove. Prisustvovao bi i Norman Mailer, sa svojom asistenticom Judith McNally, za koju se pričalo da je imala aferu sa Levendom. Levenda je imao aferu sa Bonnie Wilford, suprugom Chrisa Claremonta, poznatog autora stripova "X-Men", na kojega je utjecao Robert Heinlein.

Lilith Aquino izvodi ritual za Setov hram.

Setov hram, predvođen bivšim članom Crkve Sotone, Michaelom Aquinom, također je uključivao mitove o Cthulhuu u svoju verziju sotonizma. Godine 1975. je Aquino većinu članova Crkve Sotone uključio u svoju novu vjersku organizaciju, Setov hram. Hram je bio posvećen Setu, drevnom egipatskom bogu kaosa, ponekad zamjenjen i umirućim bogom Ozirisom, dok ga je Grant smatrao Siriusom, koji je prema Albertu Pikeu "plamteća zvijezda" slobodnog zidarstva. Aquino je sastavio ritual "Poziv Cthulhuu", prije nego je napustio Crkvu Sotone, i usvojio aspekte Lovecraftovog mita. Osmislio je "Ceremoniju devet kutova", što uključuje evociranje Lovecraftovih božanstava: Azathotha, Yog-Sothotha, Nyarlathotepa i Shub-Nigguratha.

Vijeće koje upravlja Crkvom Sotone Antona LaVeya također sebe naziva Vijećem devetorice, dijeleći ime sa grupom bestjelesnih entiteta za koje se pretpostavlja da su kontaktirali Okrugli stol Andrije Puharicha i Institut Esalen. Slično tome, Michael Aquino, kao službeni poglavar Setovog hrama, upravlja tom organizacijom putem Vijeća devetorice. "South Park" epizode - "Imaginationland Episode II" i "Imaginationland Episode III" - ocrtavaju "Imaginationland" koji je predvodilo "Vijeće devetorice" i sastojalo se od devet najpoštovanijih od svih imaginarnih likova: Aslana, Gandalfa, Glinde, Isusa, Lukea Skywalkera, Morpheusa, Popaja, Wonder Woman i Zeusa.

Setov hram se povezuje sa Setovim eonom, ezoteričnim eonom, kada umire sama Smrt. Navodno je počeo 1975. godine, Setov eon se povezuje sa Tifonskim redom Kennetha Granta. Setov hram prizvao je Princa tame. 21. lipnja 1975. godine je Aquino navodno primio izravno otkrivenje od Sotone, kasnije objavljeno kao "Knjiga dolaska noću" (1985.). U knjizi se Sotona predstavio kao Set, predstavio je 20. stoljeće kao početak novog sotonskog razdoblja, u koje je uključio Crowleyjevo proročanstvo o novom Horusovom dobu, obilježenom politikom moći i masovnim uništenjem.

Impresioniran moći i osvajanjima Trećeg Reicha, Aquino se bavio i nacističkim okultizmom. U knjizi "Crkva Sotone", svom izvještaju o vremenu provedenom unutar organizacije, Aquino ispisuje komunikaciju koju je, 1974. godine, poslao istaknutim članovima, uključujući LaVeya, gdje detaljno raspravlja o odnosu između nacizma i sotonizma:

"Prema sotonističkim kriterijima, važnost nacističke Njemačke je u tome što je uspjela dotaknuti samu srž čimbenika motivacije ljudskog ponašanja. Ukratko, Adolf Hitler je znao što ljude zaista pokreće i osnovao je političku stranku osmišljenu da te želje učini legitimnima i uglednima u njemačkom društvu. Kao što znate iz Sotonističke Biblije, ljude u osnovi motiviraju grube i zvjerske emocije - pohlepa, požuda, mržnja, zavist na tuđem uspjehu, želja za moći, želja za priznanjem, itd. Civilizacija je potisnula takve anarhične emocije kako bi ljudi mogli živjeti u određenoj količini mira. Kada netko namjerno oslobodi te emocije, posljedično će doći do malo neugodnosti - rata, domaćih čistki, ili slično.

Ključevi su tu za one koji ih mogu pročitati. Izneseni su u izvanrednim detaljima na najočitijem mjestu: Mein Kampf." 

Dvorana mrtvih u dvorcu Wewelsburg koju je koristio Himmlerov magični red, Ahnenerbe.

Michael Grumbowski, bivši pripadnik Reda Crnog Ovna, povezanog sa Nacionalnom renesansnom strankom (NRP) Jamesa Madolea, pridružio se ranom hramu, i postao magister i član središnjeg vijeća. Interes za nacizam i nacistički okultizam je vidljiv na opsežnom popisu literature za Setov hram: "Mein Kampf", Hitlerovi tajni razgovori (1941.–1944.), Rosenbergova "Rasna povijest i drugi eseji", te zloglasno djelo Madisona Granta o znanstvenom rasizmu, "Prolazak velike rase" (1916.). Popis literature također uključuje Dawkinsov "Sebični gen" i Saganov "Demonom opsjednuti svijet". Tijekom niza obilazaka NATO-ovih instalacija u Engleskoj, Belgiji i Njemačkoj, koje je organiziralo Vijeće za svjetske poslove, Aquino je održao magičnu ceremoniju u dvorcu Wewelsburg, koju je koristio Himmlerov Ahnenerbe. 1982. godine, u tajnoj komori unutar dvorca poznatoj kao Walhalla ili Dvorana mrtvih, Aquino je izveo ritualno prizivanje Princa tame.

Allen H. Greenfield u epizodi "Aliens & the Third Reich" iz serije "Ancient Aliens" (25.11.10.)

Godine 1976., Manuel Cabrera Lamparter postaje Bertiauxov predstavnik za Španjolsku i Portugal. Lamparter je gnostički biskup Ecclesia Gnostica Latina. Također, biskup Lamparterove crkve je i Allen H. Greenfield, američki okultist i pisac. Greenfield je izabran u mistični episkopat Neopitagorejske gnostičke skupštine 1986. godine; a dalje ga je posvetio, unutar Ordo Templi Orientis (OTO),  Frater Superior Hymenaeus Beta (1987.), ponovno i američki veliki majstor, general David Scriven, ali se odavno rastao s OTO-om u korist široko utemeljenog pokreta Slobodnih iluminata. Kao bivši član Društva za psihička istraživanja i Nacionalnog odbora za istraživanje zračnih fenomena (od 1960.), Greenfield je dva puta bio dobitnik nagrade UFolog godine Nacionalne konferencije o UFO-ima (1972. i 1992.). Prema Robertu Antonu Wilsonu: Greenfieldova "Tajna šifra UFOnauta" (posvećeno Kerryju Thornleyju), raspravlja o NLO-terminima. Prema Greenfieldu:

"Stajalište Malteških vitezova infiltriralo se u organizirani okultizam i UFologiju kroz vezu između pronacističkih Srebrnih košulja,  Williama Dudleyja Pelleyja, prije Drugog svjetskog rata i okultne Crne lože, unutar Trećeg Reicha, sa središtem u SS-u, društvu Ahnenerbe i prikladno nazvanom "Crni red", i koji potječe od crnih magijskih tijela poput Grupe Thule i Društva Vril, kako je detaljno opisano u Tajnoj šifri UFOnauta." 

Prema Greenfieldu su razni mitovi i simboli tajnih društava kodirane poruke, "komunikacija između ljudskih i ultrazemaljskih sila,  koje ratuju za kontrolu nad Zemljom". Ove "ultrazemaljske sile" najčešće se povezuju sa Siriusom. Posjetile su Zemlju u davna vremena, uspostavili su jezgru svećenika-kraljeva, koji su čuvali tajnu tradiciju kontakta. Drevne mitologije govore o vodozemnom stvorenju koje je podučavalo čovječanstvo po imenu Oannes, a koje je izjednačeno sa Enohom, Hermesom, te je zapamćeno kao Sveti Ivan u slobodnom zidarstvu. Takvo stvorenje je mitološki predak Merovinga, začetnika "gralske" loze mita Sionskog priorata. Prema Greenfieldu se ova mitologija "ponavljala kroz cijelu zabilježenu povijest, od drevnog Sumera do modernih priča o NLO-ima i Ljudima u crnom." 

U uvodu u Greenfieldovu knjigu "Tajni rituali Ljudi u crnom", Johnathan Sellers objašnjava značaj "autentične" ili "johanitske tradicije", koja vodi do Zlatne zore, Azijske braće, Sabbataija Zevija, na kraju i kabalista Provanse koji su stupili u kontakt sa "Elijom". Prema Sellersu:

"Tko su onda Ljudi u crnom? U kontekstu istraženom ovdje, oni su dijelom veliki misteriozni ljudi Autentične tradicije; a dijelom mogu biti i oni entiteti ili sile koje se pojavljuju ili se prizivaju u ritualima Ceremonijalne Magije. Osim toga, u klasičnom modelu UFologije, oni su misteriozna bića koja se obično pojavljuju u trojkama, dolaze niotkuda, uz cilj ušutkavanja onih koji bi javno objavili znanje o NLO-ima. Ufolozi, uglavnom, ne vole Ljude u crnom." 

Greenfieldu je Bertiaux dao mistični naslov i povelju 'Tau Sir Hasirim'. Greenfield izvještava da je, prema Michaelu Bertiauxu, "najviše rangiranom javnom inicirantu-adeptu, koji je poznat ovom piscu", Obred Memfisa-Misraima "paravan" za "ultrazemaljsku tehnologiju". U "Tajnim ritualima Ljudi u crnom" dodaje:

"Kao konzervator i Hijerofant zasebne grane ovih obreda, sigurno bi znao, a naši nalazi, potkrijepljeni opsežnim "praktičnim" znanjem o masonskim i kriptomasonskim ritualima, kao i samoj Tajnoj šifri UFOnauta, jasno pokazuju da je tvrdnja biskupa Bertiauxa ništa manje od čiste istine." 

Prema Greenfieldu: Malteški vitezovi su "uključeni u privatnu 'prodaju', suradnjom između ultrazemaljskih sila sumnjivih motiva i zemaljskih vlada i industrijskih grupa". Nadalje, tvrdi kako je osobno intervjuirao anonimnog malteškog viteza koji se, 1937. godine, sastao sa ezoteričnim vodstvom Trećeg Reicha (prisustvovao i Haushofer) da bi "prodao" nacistički režim, u kontaktu sa nečim što je nazvao "dolazećom rasom". Kada ga je Greenfield, 1979. godine, pitao da objasni što je mislio, odgovorio je:

"Ultrazemaljani, naravno. Nijemci su primijetili njihove "rakete duhove" u Švedskoj i bili su svjesni njihove moći. Većina starijih prisutnih nacista, međutim, bili su bivši članovi Društva Thule ili arhaičnog Društva Vril, i mislili su da govorim o Tibetancima ili arijevskim supermenima, ili nekoj sličnoj gluposti. Osim Haushofera, koji je znao bolje, i "Čovjeka sa zelenim rukavicama" koji je, iako navodno Tibetanac, svakako bio Ultrazemljanin." 

Slične tvrdnje iznio je kontroverzni Trevor Ravenscroft u svojoj knjizi "Koplje sudbine" (1972.). Nekoliko godina nakon Drugog svjetskog rata, Ravenscroft tvrdi da je upoznao Waltera Johannesa Steina, čije je istraživanje poslužilo kao osnova Evolinih teorija o Gralu. Međutim, prema Alecu Wynantsu: Ravenscroft je tijekom intervjua priznao da nikada nije upoznao Steina, već je "sa njim razgovarao samo posredstvom medija". Prema Ravenscroftu: Stein je tvrdio da je u knjižari pronašao važnu knjigu, rabljeni primjerak "Parzivala", Wolframa von Eschenbacha, koji je prije bio u Hitlerovom vlasništvu, i čije su bilješke otkrile značaj Svetog koplja, koplja kojim je Longinus probio bok Krista prilikom raspeća i za koje je Hitler navodno vjerovao da svom vlasniku može pružiti neograničenu moć činiti dobro ili zlo. Nadalje, nacističke misije u Tibetu imale su cilj uspostavljanja kontakta sa arijevskim precima u Shambhali i Agharti, adeptima Vrila, a spominje se i ponavljajuća priča o osnivanju Društva zelenih ljudi u Berlinu i njihovom tajanstvenom vođi, "Čovjeku sa zelenim rukavicama".