Prije Irana je bio Grenland

Američko gospodarstvo ne stoji baš najbolje, ako niste primijetili. To je posljedica desetljeća loših političkih odluka, deregulacije bankarskog sustava koja ga je pretvorila u hiperinflacijsko dužničko gospodarstvo i na ogromnu štetu njihove proizvodne baze, prenapuhane vojne industrije, ali i duge ratne kampanje kojoj se ne nazire kraj. Sve su to troškovi koji nemaju nikakav stvarni povrat fizičkom gospodarstvu zemlje. Ne postoji stvarno bogatstvo koje generira stalno rastući Wall Street, kao i stalno rastući vojnoindustrijski kompleks. Zemlja se samo prazni da bi se platile ove ekstravagantne navade, koje koriste malobrojnima.

Nakon desetljeća zlouporaba, Sjedinjene Države su se našle u priličnom egzistencijalnom paradoksu, te se suočavaju sa stvarnosti, koja ih je pogodila punom snagom baš 2026. godine. Žele održati hegemoniju u svijetu. No, kako je već pisano, ipak prošle godine nisu uspjele pokušati "obuzdati" Kinu i snažno uravnotežiti kinesku "neravnotežu" u izvozu. Kina je zapravo imala rekordno visoku godinu izvoza u 2025. godini. U međuvremenu, američki izvoz je zapravo jako opao, unatoč svim carinskim prijetnjama. Dolar je također slab. Deutsche Bank je već stavila na znanje kako dolar prestaje biti sigurna luka.

Sve su ovo dosta loše vijesti za SAD, koji toliko voli stvarati krizne scenarije...

Ironično, kako se kriza na Bliskom istoku pojačava i to baš zahvaljujući Sjedinjenim Državama - sve više stranih investitora gubi vjeru u SAD kao svjetsku rezervnu valutu i više ne žele zadržati američki dug. To su loše vijesti na nekoliko frontova za dužničko gospodarstvo Sjedinjenih Država.

Preko 8 bilijuna dolara je u riziku ako dođe do stranog dampinga.

Još više ironije. Gospodarstvo Sjedinjenih Država, koje je trenutno na rubu ekonomskog sloma, sve se više nalazi na milosti svojih stranih investitora. Možda će vas ovo iznenaditi, ali SAD se oslanja na to da svijet vjeruje u to da je Amerika globalna supersila; i sve dok ta "vjera" potraje, SAD se može zaduživati ​​od svijeta da bi održao status, tj. da bi održao "američki san". Luda stvar, znam.

Sve dok je američki dolar treba biti svjetska rezervna valuta, držanje američkog duga bilo je unosno strano ulaganje. Međutim, sve je jasnije kako američki dolar udiše svoj posljednjim dah, te će nova svjetska rezervna valuta uskoro biti imenovana.

Zbog svega ovoga, zadržavanje američkog duga više nije "sigurna" oklada. Valuta će se brzo pretvoriti u toaletni papir, a Sjedinjene Države koje su izazvale rat na Bliskom istoku samo su to ubrzale. 

Zato Kina i druge zemlje BRICS-a, koje se zalažu za uklanjanje američkog dolara kao svjetske rezervne valute, odbacuju američke državne obveznice. To čine zato jer je "vjera" stranih investitora u američki dolar - na najnižoj razini ikad. To je i logičan potez,  obzirom na to da SAD sve više koristi položaj za nametanje sankcija kako bi obuzdali zemlju koju smatraju "prijetnjom" svom hegemonskom statusu. Zašto bi zemlje financirale vlastito ekonomsko obuzdavanje? Zašto bi, posebno zemlje BRICS-a, željele i dalje financirati Sjedinjene Države u neprekidnoj misiji ometanja njihovog gospodarskog rasta? Dakle, odbacivanje američkih državnih obveznica ne treba nikoga ovdje iznenaditi. Za one koji nisu svjesni, to i jest ono što je SAD-u dalo poziciju sankcioniranja onoga koga god žele. Ako SAD izgubi svoj status svjetske rezervne valute, onda više neće moći nametati sankcije svjetskoj trgovini.

Oni koji tvrde da Sjedinjene Države trenutno vode rat protiv Londonskog Cityja - trebali bi provjeriti tko je bio najveći kupac američkih državnih obveznica prošle godine da bi nadoknadio kinesko odbacivanje obveznica, i tko je uvelike nadoknadio odbacivanje obveznica od strane drugih zemalja članica BRICS-a. Zašto bi Londonski City spašavao američki dolar, ukoliko je  neprijatelj Trumpove administracije? Kanada pod Markom Carneyjem, bivšim čelnikom Banke Engleske, isto je kupila dodatnih 55.4 milijarde dolara američkih državnih obveznica da bi ojačala američki dolar i održala svoje dužničko gospodarstvo. Ovdje se pokazuje pravo lice zemalja, UK i Kanada rade na podupiranju Trumpove administracije, kao i financiranju vojnih napora.

Unatoč tome što se Kina odriče američkih državnih obveznica, ona i dalje ostaje treći najveći vlasnik, dakle ima još dosta obveznica kojih se može riješiti. Samo time Kina drži američko dužničko gospodarstvo na nišanu. Međutim, ovdje će se govoriti o dva druga glavna fronta, koja Kina drži kao šah-mat potez, ukoliko se tenzije pojačaju. Kina je, početkom 2025. godine, bila drugi najveći imatelj američkih državnih obveznica. Japan se riješio značajnog dijela svojih američkih obveznica u proljeće 2025. godine, ali čini se da se vratio svom statusu vjernog psa sa svojom novom premijerkom.

Kina je značajno povećala kupnju američkih državnih obveznica 2008. godine, nakon financijske krize. Kupnjom američkog duga je  Kina uvelike pomogla američkom gospodarstvu. U to vrijeme, ulaganje je imalo smisla za Kinu, jer tako pomažući američkom gospodarstvu i njegovoj potrošačkoj bazi, to bi zauzvrat pomoglo i kineskom gospodarstvu, jer su američki potrošači kupovali kinesku robu. Međutim, nakon Trumpovog katastrofalnog uvođenja carina (kao financijskog oružja) prošle godine - Kina je ubrzala svoje odvajanje od američkog gospodarstva. Kina ne želi ovisiti o američkim potrošačima, nakon što su SAD prošle godine pokušale naoružati tu bazu. Stoga, nema razloga pomagati u podupiranju američkog dužničkog gospodarstva (ako ste Kina), pogotovo ako je SAD odlučna obuzdati kineski izvoz u svijet, uključujući ovdje i američku potrošačku bazu.

Ovdje treba ponovno spomenuti da su sada objavljeni rezultati za tarife iz 2025. godine. Vidljivo je kako je američka proizvodna, poslovna i potrošačka baza "pojela tarife": 

To je bio izuzetno loš tajming sa strane SAD-a.

Nisu provodili ove tarife sa pozicije snage, već slabosti, i Kina je otkrila blef. Sada brod tone još brže.

SAD je odabrao nesretnu strategiju prijetnje cijelom svijetu kako bi nastavili ulagati u njih. Tarife su uvedene kao prijetnje svakoj naciji koja je htjela izaći iz američkog duga i potražiti investicijske i trgovinske prilike negdje drugdje. Ali, umjesto da SAD nešto ponudi zauzvrat, jednostavno se traži neka se klekne, poljubi prsten i žrtvuje vlastito gospodarstvo i dobrobit, u ime slave američkog carstva. Tko bi tome mogao odoljeti?

To je kao izreka: "Ako duguješ banci 1000 dolara, TI si u problemima. Ako duguješ banci milijun dolara, BANKA je u problemima". Tako SAD predvode predstavu, još otkako su postale dužnička ekonomija.

Postoji još jedna problematična točka, osim činjenice da se čini kao da svijet više ne želi poljubiti prsten. Ne samo da je potvrđeno da američko gospodarstvo više ne može ugroziti kinesko gospodarstvo, nakon prošlogodišnjih katastrofalnih rezultata; smatralo je da je za Kinu nemoguć zadatak izvuči se iz vode. Postoji jasna mogućnost da bi Kina mogla zamijeniti američku potrošačku bazu u roku od godinu dana, i dalje imati veći trgovinski suficit.

Ovo je razina američkih globalnih tarifa iz kolovoza 2025. godine, i većim dijelom nisu značajno promijenjene. Primijetite da piše da je Rusija izuzeta, ali imajte na umu da postoje teške sankcije na rusko gospodarstvo.

Kao da ovo nije dovoljno loša vijest za Sjedinjene Države, izgledalo je kao da šanse SAD-a za uspješnu pobjedu u ratu s Kinom nisu bile dobre. U biti, propustili su priliku, da tako kažem. Planirani scenariji za rat sa Kinom, između 2025. i 2030. godine, pokazali su kako je Kina već stvorila snažan obrambeni sustav protiv kojeg Amerikanci vjerojatno neće pobijediti.

Prema CIMSEC (Centar za međunarodnu pomorsku sigurnost), koji je pregledao mnoge ratne igre, koje simuliraju ishod rata između Sjedinjenih Država i Kine, zaključili su: Sjedinjene Države ili gube rat, ili dolazi do zastoja i obje strane su devastirane. Ove ratne scenarije izrađuju zapadnjački think tankovi, a njih prvenstveno financira američka vlada.

Postojala su četiri ratna scenarija iz think tankova koji su zaključili da će Amerika biti poražena u ratu s Kinom. Tri scenarija su završila pat pozicijom, uz velike gubitke. Samo dva think tanka su zaključila da će Amerika biti pobjednica. Međutim, jedan think tank, ratna igra američkih zračnih snaga, zaključio je kako bi to bila "pirova" pobjeda, tj. pobjeda postignuta uz preveliku cijenu.  Dakle, ne baš pobjeda. Jedini think tank koji je zaključio stvarnu pobjedu bio je od strane CSIS-a, kanadske obavještajne agencije, iako priznaju da bi to bilo "krvavo", što god to značilo. Čovjek se zapita potiče li kanadski CSIS zapravo SAD neka krenu u takav rat?  

Naravno, ovdje se može očekivati ​​da je Kina poboljšala i proširila svoje obrambene sposobnosti, od posljednje spomenute studije ratnih igara think tankova iz 2023. godine. Dakle, razuman pristup Kini, od strane SAD-a, značio bi izbjegavanje izravnog rata.

Ali, zdrav razum nema ovdje nikakvog utjecaja....

Studija slučaja No 3: Grenland, ključni dio Arktika

U slučaju da već niste znali: Kina kontrolira veliki dio svjetskog lanca opskrbe ključnim mineralima: 

Ovo nije potpuni popis, ali daje okvirnu ideju. Izvor: https://encyclopedia.pub/entry/26595

Kao što možemo vidjeti na gornjoj karti, kineski teritorij posjeduje niz kritičnih minerala koje trenutno prerađuje i rafinira. Mnoge zemlje posjeduju kritične minerale na svojim teritorijima, ali nemaju mogućnost prerade i rafiniranja. Kina je jedina zemlja koja može prerađivati ​​i rafinirati sve ove kritične minerale.

A u slučaju rijetkih zemaljinih minerala, mangana i prirodnog grafita, Kina kontrolira preko 90% (čak i do 100%) globalnog lanca opskrbe. Ponovno: razlog zašto je Kina u ovoj poziciji jest zato što su odvojili vrijeme za istraživanje, razvoj i izgradnju ovih naprednih kapaciteta za preradu i rafiniranje.

(Napomena: Ovo se može usporediti sa osnivanjem željezne industrije Johna Winthropa, unutar kolonije Massachusetts Bay, početkom 17. stoljeća. Željezna industrija bila je ključna za izgradnju proizvodne industrije i omogućila je masivan gospodarski rast,  koji je pomogao Sjedinjenim Državama da postanu svjetski lider u industriji. Winthropovi su morali proučavati i istraživati ​​tehnike,  prije nego su u tome uspjeli, jer su bili među prvima koji su radili sa novom tehnologijom. Biti među prvima dalo im je ogromnu konkurentsku prednost, kao i sposobnost da budu samostalni, što je bilo ključno za kolonije koje su se još uvijek smatrale britanskim podanicima. Postizanjem ekonomske samostalnosti, sve su više bili u poziciji diktirati vlastitu sudbinu. Britansko Carstvo je to smatralo prijetnjom i zaratilo je sa kolonijama, ali u stvarnosti, Sjedinjene Države nikada nisu imale namjeru ratovati sa Britanijom, već samo braniti svoje pravo da biraju svoj put kao slobodan narod. Možda je ovo vrijedna lekcija za Amerikance da se prisjete u ovim kaotičnim vremenima kako borba za samostalnost nije objava rata...) 

Ključni lanci opskrbe mineralima su upravo to - ključni. Potrebni su za sve što danas koristimo, i uključuje određeni stupanj tehnologije. Od naših pametnih telefona i prijenosnih računala do naših televizora, raznih drugih uređaja i modernih automobila. Također su ključni za vojnu industriju, posebno zbog proizvodnje poluvodiča.

Prilično je zbunjujuće zašto Sjedinjene Države nisu same razvile sposobnost prerade i rafiniranja ovih ključnih minerala. Međutim, to je situacija u kojoj se danas nalazimo. Kina će igrati dominantnu ulogu u ključnom lancu opskrbe mineralima, barem sljedećih deset godina, ali vjerojatno i puno dulje od ovoga, ikoliko uzmemo u obzir rastući savez zemalja BRICS-a (u cjelini).

Kao što možemo vidjeti iz gornjeg grafikona: Kina jest značajan lider u rudarenju rijetkih magnetskih elemenata, uz neočekivane promjene do 2030. godine, osim Australije. Mjanmar je drugi po količini koja se iskopava. Mjanmar je također izrazio interes za pridruživanje BRICS-u, u rujnu 2025. godine. Što se tiče rafiniranja rijetkih magnetskih elemenata, očekuje se da će Kina do 2030. godine, pasti sa oko 90% na 78% svjetske rafinerije. Međutim, broj dva na ovom popisu je Malezija, koja je bliski saveznik Kine, te je  nedavno postala partnerska zemlja u BRICS-u. Dakle, posebno u rafinerijskim kapacitetima, ako Kina i Malezija nastave surađivati ​​kao bliski saveznici, onda će zadržati oko 87% svjetskih rafinerijskih kapaciteta u 2030. godini. Dakle, i dalje je to ogroman ulog. Trenutno, oni zajedno čine oko 95% svjetskih rafinerijskih kapaciteta za rijetke magnetske elemente.

Sjedinjene Države se bore nadoknaditi ovu dominaciju. Ali, i potpuno realno gledajući, to nije moguće postići u kratkom roku;  trebalo bi gotovo cijelo desetljeće, ali ni tada ništa nije zajamčeno, jer neće Azija vrijeme stagnirati. Specijalizacija u preradi i rafiniranju nije lak zadatak. Kina dominira znanjem o specijalizaciji i razumljivo je zašto to znanje ne želi podijeliti sa SAD-om. 

SAD isto treba ovakve inpute za izradu robotike.

Tu je i slučaj volframa. Kina je uvela kontrolu izvoza volframa, metala koji je ključan za proizvodnju oružja. Volfram se koristi u cijelom američkom gospodarstvu: žicama, elektrodama, zavarivanju, grijanju, jer je volfram jedan od najjačih metala na svijetu. Stoga ga sve industrije trebaju ako žele vrhunsku kvalitetu. Također ga trebaju za izradu kaljenog čelika.

Kina je, samo u 2024. godine, iskopala 67.000 tona volframa. Mnogo više nego bilo koja druga zemlja. SAD nije proizveo ništa. Ostali dobavljači su bile članice BRICS-a ili dobri saveznici Kine. To je veliki problem za SAD, čija industrija ne može postojati bez volframa.

Volfram se ne koristi samo za oružje i vojsku, već je potreban i za izradu poluvodiča. Tvrtke poput Nvidije i TSMC-a oslanjaju se na volfram za proizvodnju svojih čipova.

Ministarstvo obrane očajnički pokušava ojačati svoj lanac opskrbe volframom, ali stvari ne izgledaju dobro...

Rusija, Kina i Sjeverna Koreja drže oko 90% proizvodnje: 

Ovdje upada Kanada: 

Ovo je daleko od proizvodnje bilo čega značajnog, te je samo još jedna stvar dodana na ogroman popis troškova i novca, a koji SAD želi prikupiti od svojih, posebno stranih investitora...

Carinski rat koji su pokrenule SAD nije im nimalo pomogao u dobivanju pristupa kineskim lancima opskrbe kritičnim mineralima. Osim volframa, Kina je zabranila izvoz mnogih rijetkih minerala u SAD. Ova ograničenja će ozbiljno ograničiti američku industriju, posebno kod ulaganja u njen omiljeni sektor - vojnu industriju.

Osim galija i germanija, Kina je zabranila izvoz kritičnijih metala, što i uključuje bizmut, koji se koristi u atomskim istraživanjima, i ovdje Kina kontrolira 80% tržišta. Telurij koji se koristi u memorijskim čipovima, Kina kontrolira ¾ rafinirane proizvodnje. Molibden  se koristi za čelične legure i u naftnoj industriji kao katalizator. Kina čini 40% globalne proizvodnje, 3 puta više nego SAD prošle godine. I da stvar bude još gora (ili možda optimistična, ali to ovisi o tome kako gledate na stvari), Kina je uvela velike sankcije brojnim američkim obrambenim tvrtkama. U posljednjih nekoliko mjeseci su donijeli i dodatnu seriju sankcija (da vam ovdje ne ispisujem poprilično dugačak popis, sve je dostupno na stranicama kineskog ministarstva vanjskih poslova).

Kina je tako, prije svega, uvela zabranu trgovine sa navedenim američkim obrambenim tvrtkama, uz pristup kineskim rafiniranim ključnim mineralima. To je katastrofa za američku industriju poluvodiča i to je još nešto što Trump pokušava spriječiti (od svog prvog mandata), jer je ključno za američku vojnu snagu.

Analitičari procjenjuju: bez pristupa ključnom kineskom lancu opskrbe mineralima, SAD ima zaliha za oko 8-12 mjeseci. Bilo to istina ili ne, jednostavno možemo izračunati da postoji ograničenje sposobnosti SAD-a u izgradni svoje vojne strukture, koja će najvjerojatnije vrlo brzo udariti u zid. Uz tekući rat protiv Irana, polako vidimo pukotine. 

Dakle, ovo jest drugi šah-mat koji Kina sada drži iz nad SAD-om, uz to što drži američke državne obveznice. Ovo su dva ne-vojna, i relativno mirna scenarija, za pobjedu u "ratu" protiv Sjedinjenih Država.

Tu na scenu stupaju Grenland i "Tvrđava Sjeverna Amerika", barem je tako u mašti neokonzervativaca...

(UI pregled pojma "Tvrđava Amerika". Tvrđava Sjeverna Amerika odnosi se na strategije usmjerene na osiguranje i obranu sjevernoameričkog kontinenta, povijesno i u vojnom smislu, a danas u trgovini i sigurnosti resursa.

Povijesni vojni kontekst:

Pojam Tvrđava Sjeverna Amerika nastao je tijekom Drugog svjetskog rata i postao je istaknutiji u Hladnom ratu. Opisivao je strategiju obrane Kanade i Sjedinjenih Država ako bi ostatak svijeta bio izgubljen u korist neprijateljskih sila, poput fašista ili komunista. Ovaj pristup smatrao se posljednjom opcijom, naglašavajući kontinentalnu obranu nad međunarodnim sudjelovanjem. Tijekom Hladnog rata utjecao je na stvaranje NORAD-a i radarskih linija u kanadskom Arktiku, za praćenje potencijalnih prijetnji. Neki američki izolacionisti podržavali su utvrđivanje Sjeverne Amerike i smanjenje prekomorskih obveza, iako je to na kraju odbačeno formiranjem NATO-a i stalnim raspoređivanjem trupa u Europi. Nakon napada 11. rujna, koncept se ponovno pojavio kao strategija zaštite obje nacije od terorizma, uz održavanje otvorene granice za trgovinu.

Suvremeni ekonomski i kontekst sigurnosti resursa:

U suvremenom smislu, Tvrđava Sjeverna Amerika primjenjuje se na trgovinu i sigurnost kritičnih minerala. Koncept uključuje produbljivanje ekonomske i strateške integracije između SAD-a, Kanade i Meksika, kako bi se smanjila ovisnost o stranim silama poput Kine i Rusije. Primjerice, Kanada je predložila savez za uran sa SAD-om kako bi osigurala lance opskrbe i zajednički dovršila ciklus nuklearnog goriva, osiguravajući energetsku sigurnost i podržavajući širenje nuklearne energije u Sjevernoj Americi. Slično tome, pojam se koristi za opisivanje bližeg usklađivanja trgovine, zajedničkih sigurnosnih interesa i regionalne samostalnosti u pogledu kritičnih roba, kao što se vidi u kontekstu USMCA-e i koordiniranih tarifnih strategija.

Ključne značajke koncepta:

- Vojna obrana: Kontinentalni obrambeni sustavi, radarske linije, NORAD i strategije krajnje nužde tijekom globalnih sukoba.

- Trgovinska i ekonomska integracija: Koordinirane politike između SAD-a, Kanade i Meksika radi zaštite lanaca opskrbe i kritičnih resursa.

- Sigurnost resursa: Savezi za uran i druge kritične minerale kako bi se smanjila ovisnost o nestabilnim ili suprotstavljenim zemljama.

- Strateška autonomija: Balansiranje kontinentalne samostalnosti s globalnim sudjelovanjem u trgovini, uz ublažavanje rizika od vanjskih ekonomskih pritisaka.

Sažetak:

Tvrđava Sjeverna Amerika je višestruki koncept koji se razvio od vojne obrambene strategije do modernog okvira za ekonomsku, energetsku i resursnu sigurnost. Povijesno se usredotočio na zaštitu kontinenta od globalnih prijetnji, dok danas naglašava regionalnu integraciju, sigurnost lanca opskrbe i strateška partnerstva među sjevernoameričkim narodima kako bi se održala otpornost na vanjske ekonomske i geopolitičke pritiske.)

Sigurno danas svi znaju da Sjedinjene Države žele cijeli Grenland pod svojom kontrolom. Jedan od glavnih razloga jest taj što bi sa s Grenlanda SAD, teoretski, mogla kontrolirati sve tri glavne arktičke rute. Kao što je već prije spomenuto: ruska flota u sjeni, koja prevozi sankcioniranu rusku naftu, povećava svoju prisutnost u tim vodama. Dakle, kada Trump govori o "ruskoj prijetnji", onda on time misli na ekonomsku prijetnju, posebno u trgovini energentima, gdje Sjedinjene Države žele dominirati globalnom opskrbom. 

Trump naziva Rusiju "prijetnjom", ali isto naziva i zemlje BRICS-a "prijetnjom", jer vode "antiameričku politiku". Time misli da ove zemlje donose ekonomske odluke na temelju interesa svojih zemalja i ne stavljaju američko gospodarstvo na prvo mjesto.

U biti, Sjedinjene Države žele kazniti nacionalne države, jer djeluju kao nacionalne države, a ne kao američke satrapije...

Ovo je nova definicija onoga što predstavlja egzistencijalnu "prijetnju" Sjedinjenim Državama, budući se njihovo gospodarstvo nalazi na rubu propasti. Stoga su SAD pokazale kako su spremne ući u rat, bilo ekonomski ili vojno, zato da bi "obranile" svoju ekonomsku hegemoniju nad svijetom. Svaka zemlja koja ne stavi američke interese na prvo mjesto se smatra "egzistencijalnom  prijetnjom" američkoj "sigurnosti", tj. američkoj dominaciji. 

Sjedinjene Države razumiju da neće moći sustići Kinu u ključnom lancu opskrbe mineralima u poštenoj borbi. Stoga se nadaju da mogu dominirati glavnim pomorskim trgovačkim rutama i lukama da bi diktirali iznose za ogromne "poreze" u svjetskoj trgovini, kao i zadržali pravo zaplijeniti bilo koji teret žele. Jasno je zašto američka vlada surađuje sa BlackRockom. O tome se radilo i oko dvije luke CK Hutchisons u Panami. Jasno se vidjelo pokušajem BlackRocka kupiti 43 (od ukupno 53) međunarodne luke od CK Hutchisona sa sjedištem u Hong Kongu. Kina je blokirala sporazum, ali luke u Panami jesu nedavno zauzete, i sada su efektivno pod američkom kontrolom. Nikada se nije radilo o tome da će Kina isključiti SAD iz korištenja Panamskog kanala, već o tome da SAD zadrži potpunu kontrolu nad tim strateškim pomorskim uporištima da bi odsjekle Kinu od pomorske trgovine.

Grenland je još jedno strateško pomorsko uporište koje SAD želi steći - odmah.

Sjedinjene Države zapravo žele povratak u slavne dane Britanskog Carstva, najuspješnijih i najmoćnijih morskih pirata, koji su cijeli svijet smatrali svojim.

Proglašavajući Grenland svojom vojnom bazom, SAD će kontrolirati arktički koridor, ili se barem tome nadaju. Kontroliranjem ovog koridora nadaju se, ne samo kontrolirati vitalnu arteriju za trgovinu energentima, nego i zaobići kineski lanac opskrbe.

Grenland se nalazi na sredini dva arktička trgovačka puta: Sjeverozapadnog prolaza i Transpolarnog morskog puta. Ovi trgovački putevi će biti ključni. Ako Trump dobije kontrolu nad Grenlandom, time SAD zaista dobiva strateški vrlo važnu kopnenu masu. Amerikanci bi tako učinkovito kontrolirali prečac između Atlantika i Tihog oceana. Samo kroz Sjeverozapadni prolaz možete smanjiti vrijeme putovanja za 20-30%. To je ušteda puno vremena i novca.

Ali, ne samo da će Rusija i Kina izgubiti ako SAD okupira Grenland, nego i zemlje G7. Trump i njegovi prijatelji žele da veliki dio svjetske trgovine logistički bude na milost i nemilost SAD-a. To sigurno neće olakšati stvari, ako Trump u ovome uspije. 

Kineski lanac opskrbe može zadržati svoju dominaciju samo ukoliko može zaštititi svoje trgovačke putove i pristup lukama. Ako SAD uspješno odsjeku svijet od kineskog lanca opskrbe, ideja se temelji na tome da će ovo dati Sjedinjenim Državama vremena sustići i ponovno obuzdati Kinu, ali ovaj put pomorskom silom.

Međutim, i ova je ideja kratkovidna. Trenutno svijet, uključujući i Sjedinjene Države, nema sposobnost rafiniranja velikog dijela  kritičnih minerala, nikako ne u količinama koje su im potrebne. Možda su Sjedinjene Države spremne zauzeti svjetske zalihe kritičnih minerala, pa onda ostaviti te zemlje bez mogućnosti da tehnološki održe korak ili napreduju, i sve baciti u peći rata zbog američke očajničke želje za "nadmoći". Ipak, ovo i dalje ostavlja ogromnu prazninu, u smislu zaliha kritičnih minerala bez Kine.

SAD želi izgraditi svoju vojnu prisutnost na Grenlandu, želi masovno povećati veličinu svoje američke mornarice, i uz sve to je pokrenuo rat protiv Irana. Opet se ostavlja otvorenim jedno bitno pitanje: Odakle će stići kritični minerali za izgradnju ove američke armade brodova, kamoli mnoštva arsenala projektila i presretača?

Sjedinjene Države imaju u planu izgraditi brodove, od podmornica do borbenih logističkih brodova. Mnogi od njih će biti iskorišteni za osiguranje lanaca opskrbe, čak i za zapljenu "sankcioniranih" plovila (danas je to odluka koja se odluči na temelju hira). Govore kako žele masovno jačanje američke mornarice u sljedećih dvadeset do trideset godina.

Odakle će doći taj novac, sada kada gospodarstvo Sjedinjenih Država posrće?

Dodatno, sada, usred energetske krize, hiperinflacija je na vidiku za Sjedinjene Države. Sredstva koja se traže za vojsku ne uključuju sredstva koja bi bila potrebna za rudarenje ključnih minerala, istraživanje i razvoj potreban za njihovu preradu i rafiniranje, kao niti za troškove izgradnje najsuvremenijih tvornica diljem Amerike. Sve se ovo događa i usred masivne izgradnje podatkovnih centara za hranjenje mjehura umjetne inteligencije. Primijetite kako se u ovome svemu ne spominje previše dobrobit američkog naroda.

Grafikoni ne mogu pratiti brzinu kojom raste američki nacionalni dug. Trenutno iznosi 38,5 bilijuna dolara.

Kakvo će biti stanje stvari za američki narod sa svom ovom potrošnjom? Kako će se američko gospodarstvo održati, usred sve te ekstravagantne potrošnje, uglavnom za vojsku? Može uspjeti samo ako svijet doslovno "kupi" ovo. Ako kupi vlastito ropstvo.

Kao što je već spomenuto, SAD funkcionira kao dužničko gospodarstvo i američki ministar financija, Scott Bessent, pokušava povećati strana ulaganja i kupnju američkog duga da bi financirao američki vojni ekspanzionizam i globalnu nadmoć "Amerika na prvom mjestu". Posebno je bitno prodati američke državne obveznice da bi sve funkcioniralo. Ali, ako ih nitko ne želi kupiti (iz već objašnjenih razloga) ovdje stiže nedavna shema između ministra financija i Federalnih rezervi (više o tome poslije). 

Dakle, budimo potpuno jasni: položaj Sjedinjenih Država kao svjetskog hegemona potpuno ovisi o tome da svijet ulaže u ovo!!! 

Unatoč svim pričama o tome što SAD čini za svijet u Trumpovim beskrajnim tiradama, istina bi sada trebala biti svima jasna. Upravo je cijeli svijet onaj koji podupire Sjedinjene Države od njihovih početnih dana kao hiperfinancijalizirane kasino ekonomije. To je gospodarstvo koje prodaje svoj dug svijetu kao da je njihov dug vrijedniji od zlata. Pa, nedavnim porastom kupnje zlata, što je jednako nedostatku "vjere" i odbijanju ulaganja u Sjedinjene Države, trebalo bi neporecivo pokazati kako svijet ipak zna da je ova kasino ekonomija na izdisaju. 

Studija slučaja No. 4: "Tvrđava Sjeverna Amerika" i globalna dominacija u ključnim mineralima

Imate li stvarno osjećaj da Mark Carney ne voli Trumpa? Pa, ovo bi trebalo malo razjasniti stvari. Kanada zapravo nije protiv američke vanjske politike, oni se samo malo više ispričavaju i nekako su kao "pristojni", vezano uz sve to....

Mark Carney je od tada pokušavao zaplivati leđno. Ali, što je rečeno, rečeno je. Carney je pokazao svoju podršku američkom neokonzervativnom ratu protiv Irana, i samo je pokušao popustiti pred javnim mnijenjem. Jer ljudi su dovoljno glupi i misle da je Carney prava opozicija Trumpu. Kao da Carney nije zapravo britanski imperijalist. Pa, zašto bi onda imao ikakav problem sa američkim planom za globalnu dominaciju, kao u Rodeziji?

https://www.cbc.ca/radio/frontburner/carney-supports-iran-war-with-regret-9.7113538

Kanada zapravo pregovara sa SAD-om o planu ujedinjenja triju zemalja: SAD-a, Kanade i Meksika, u okviru strateške inicijative nazvane "Tvrđava Sjeverna Amerika". Tako će tri zemlje surađivati ​​na poboljšanju svoje energetske sigurnosti i gospodarskog rasta. Prijedlog uključuje "produbljivanje suradnje na području kritičnih minerala, provjeru ulaganja, digitalnu trgovinu i energetsku integraciju… Savez se smatra potrebnim i mogućim, posebno obzirom na potrebu regionalnih lanaca opskrbe za promicanje ekonomske sigurnosti…"

https://theoregongroup.com/commodities/uranium/fortress-north-america-a-uranium-alliance/

Inicijativa je posebno usmjerena na opskrbu uranom.

Oregon Group piše:

"Sjedinjene Američke Države su najveći svjetski proizvođač nuklearne energije i čine oko 30% svjetske proizvodnje nuklearne električne energije. Taj će se kapacitet utrostručiti do 2050. godine, za napajanje podatkovnih centara umjetne inteligencije i neto nulte potražnje… Nedavno izvješće američkog Ministarstva energetike opisuje kako bi takvo povećanje značilo i utrostručenje potražnje za uranijem.

Kanada je drugi najveći proizvođač i izvoznik uranija na svijetu, sa koncentracijama uranija i do 100 puta većim od globalnog prosjeka. 65% izvoza uranija ide u Sjevernu Ameriku i Latinsku Ameriku, sa procijenjenih 20 milijuna domova u SAD-u, ili 13%, koji se napajaju uranijem iz Kanade.

Da, postoje alternativni dobavljači za Kanadu, ali svaki sa svojim jedinstvenim izazovima:

- Kazahstan: trenutno najveći svjetski proizvođač uranija, Kazahstan se suočava sa proizvodnim izazovima zbog nestašice sumporne kiseline i rastuće potražnje iz Kine.

- Rusija: SAD su 2024. godine zabranile uvoz nisko obogaćenog uranija iz Rusije.

- Australija: unatoč tome što ima najveće poznate rezerve uranija u svijetu, i četvrti najveći proizvođač, Australija ima težak odnos sa rudarenjem uranija, koje je zabranjeno u većem dijelu zemlje.

- Afrika: treći najveći izvoznik uranija na svijetu, 2022. godine, bila je Namibija, sa očekivanim porastom proizvodnje po složenoj godišnjoj stopi rasta od 5%, između 2022. i 2026. godine. Međutim, neke zemlje na kontinentu predstavljaju značajan rizik; npr. u Nigeru, sedmom najvećem izvozniku uranija na svijetu, nedavni državni udar destabilizirao je izvoz zbog sankcija."

Iz popisa je vidljivo kako Sjedinjene Države nemaju mogućnost preuzimanja tržišta urana, jer se većina njihove proizvodnje nalazi u Aziji i Africi. Međutim, savez bi bio značajan u smislu pristupa resursima, dok je mogućnost prerade i rafiniranja tih resursa sasvim drugo pitanje.

Možemo vidjeti kako Sjedinjene Države računaju na podršku Kanade, Meksika i Europe da bi na svaki način osigurale američku vojnu dominaciju i sa posebnim naglaskom na sjevernim koridorima. Nije sigurno hoće li cijela Europa sudjelovati u tome. Međutim, ovo je unija većinom urušenih gospodarstava, gospodarstava koja su se namjerno iscrpila u svojim energetskim i industrijskim kapacitetima, a posebno vojnim sposobnostima. Opet, čak niti ove zemlje zajedno, ne mogu se približiti kineskom lancu opskrbe ključnim mineralima, a koji su bitni za proizvodnju poluvodiča i vojni rast.

Grenland je još jedna potencijalna riznica prirodnih resursa.

Trump želi Grenland ne samo zbog vojne baze, već i zbog onoga što je pod ledom, ako ikada uspije doći do toga...

Prisjetimo se navedenih činjenica: otkriveno je da će projekt obnove najveće svjetske infrastrukture za naftne rezerve, odnosno Venezuele, koštati procijenjenih 100 milijardi dolara tijekom sljedećih 10 godina. Trump je za ovo očito saznao tek nakon užasne  turneje po Venezueli, sa izvršnim direktorima velikih američkih naftnih tvrtki, koji su mu rekli da Venezuela nije za "ulaganja". 

Ovo daje makar malu ideju koliko su dobro promišljene ove sheme. Čini se kao da nema kompetentnih studija izvedivosti, već samo hrpa "poslušnika" oko Trumpa. Dvor beskorisnih dvorjana, koji su više zainteresirani za dodvoravanje Trumpovoj Americi.

U slučaju Grenlanda: procijenjeni trošak rudarenja je još skuplji, procijenjeno je na 1 bilijun dolara.

Zbog svega toga, blago vrijedno 200 milijardi dolara zakopano na Grenlandu - ne izgleda više toliko profitabilno. Opet, to ne  uključuje cijenu istraživanja ili izgradnju rafinerijskih kapaciteta koji su potrebni za pretvaranje ovog bogatstva u vojnu snagu - što jest glavna poanta ulaska u sve ovo, nemojmo se zavaravati.

Imajmo također na umu kako je ovo plan zamišljen prije više od dva desetljeća...

Zatim, tu je i dugo očekivani projekt za Ukrajinu.

Jedan od najranijih projekata, a u koje su SAD polagale nade za lako rudarenje rijetkih minerala - bila je Ukrajina. Ispostavilo se da Ukrajina zapravo ne posjeduje rijetke minerale, makar ne kao Rusija. BlackRock je angažiran nadgledati "obnovu Ukrajine".

Zatim imamo slučaj Latinske Amerike i njihove uloge u izgradnji "Tvrđave Amerika".

Vlada Sjedinjenih Država objavila je izvješće o "Strategiji nacionalne sigurnosti" u studenom 2025. godine. U ovom kratkom dokumentu, nešto više od 30 stranica, Sjedinjene Države su napisale kako smatraju Kinu glavnom prijetnjom svojoj globalnoj dominaciji. Međutim, Washington sada prepoznaje da je Kina premoćna za direktni vojni, politički i ekonomski izravan izazov, stoga su morali promijeniti svoju strategiju.

Kratkoročno gledano: Sjedinjene Države se žele ekonomski odvojiti od kineskog utjecaja razvojem novog lanca opskrbe. Međutim, nakon nedavne kineske zabrane trgovine prema američkim obrambenim tvrtkama, ćini se kao da nemaju toliko vremena koliko su maštali da će imati prošle jeseni. Valjda su mislili kako će Kina strpljivo čekati dva desetljeća da Sjedinjene Države obnove ogromnu vojsku i preuzmu cijeli svijet...

Sada izgleda kako je najnoviji san stvoriti lance opskrbe koji mogu parirati Kini, pritom iskoristiti prirodne resurse "Tvrđave Amerike", koja uključuje Latinsku Ameriku, ali i neke regija Europe. Opet, hoće li se zemlje složiti sa ovom fantazijom, drugo je pitanje. Sigurno će postojati značajan otpor i to je nešto sa čime se SAD nemaju vremena, niti novaca nositi, trenutno. 

U svom sigurnosnom izvješću ne kriju činjenicu da Latinsku Ameriku vide kao dio Američkog Carstva, pritom imaju "pravo" preuzeti resurse i iskoristiti ih za svoje vojne opsesije.

https://www.whitehouse.gov/wp-content/uploads/2025/12/2025-National-Security-Strategy.pdf

U izvješću se navodi: "Želimo održati nenadmašnu 'meku moć' Sjedinjenih Država, putem koje ostvarujemo pozitivan utjecaj diljem svijeta i koji promiče naše interese. Pritom se nećemo ispričavati za prošlost i sadašnjost naše zemlje, a istovremeno ćemo poštovati različite religije, kulture i upravljačke sustave drugih zemalja. 'Meka moć', koja služi istinskom nacionalnom interesu Amerike, učinkovita je samo ako vjerujemo u inherentnu veličinu i pristojnost naše zemlje." 

Oni sami sebe nazivaju "pristojnima". Vrlo je čudno opisano kako se možete "ne ispričavati prošlost i sadašnjost" svoje zemlje, dok ćete istovremeno "poštovati različite religije, kulture i upravljačke sustave drugih zemalja". 

U sigurnosnom izvješću se cijela zapadna hemisfera naziva "našom hemisferom", tj. "američkom hemisferom", cijela zapadna hemisfera pripada Sjedinjenim Državama. Žele kontrolirati sve prirodne resurse cijele Amerike bez moguće konkurencije, žele  dominirati na "svojoj" hemisferi. Toliko o poštovanju prema različitim upravljačkim sustavima drugih zemalja...

To bi uključivalo: venezuelansku naftu (nikada nije bilo riječ o narko kartelima), zlato i minerale; brazilsku željeznu rudu i naftu;  kolumbijsku naftu; rezerve litija u Boliviji i Čileu, uz velike rezerve vode (vjerojatno prioritet imaju podatkovni centri) i poljoprivrednu proizvodnju Latinske Amerike. Sve se to sada smatra vlasništvom vlade Sjedinjenih Država - prema ovom sigurnosnom izvješću.

Dakle, ne. Nikada se nije radilo o nikakvom "oslobađanju" venezuelanskog naroda ili naroda Grenlanda, niti se radi o oslobađanju iranskog naroda - uvijek se radilo o stjecanju resursa i pristupu strateškim pomorskim uporištima, a sve u službi američke vojske. Sve ovo će doći na štetu američkog naroda, cijelog naroda Amerike, podanicima novog Svetog Rimskog Carstva...

Sve američke administracije, od 11. rujna nadalje, provode istu vanjsku politiku, od Busha Jr., preko Obame, Trumpa, Bidena, pa ponovo Trumpa. Politika se uvijek svodila na vojni ekspanzionizam i obuzdavanje Rusije i Kine.

Zapravo objašnjava kako je Trumpova vanjska politika skinula masku i pokazala lice Dicka Cheneyja, koje je cijelo vrijeme bilo ispod maske. Sjetite se kada su Amerikanci prozivali konferenciju za novinare Kamale Harris sa Liz Cheney, samo nekoliko tjedana prije američkih izbora, i kako je glas za Kamalu glas za Treći svjetski rat. Ispostavilo se da je odluka ovisila samo o tome koliko su javne podrške mislili da mogu dobiti sa Kamalinom maskom u odnosu na Trumpovu masku. Trumpova maska ​​je ponovo pobijedila. Stoga, pristaše MAGA danas, bez treptanja, podržavaju vanjsku politiku Dicka Cheneyja, politiku koju nikada ne bi podržali pod Kamalinom maskom. Sada se nekako opravdavaju kako je njihov izbor bombardiranja Irana, zajedno sa Izraelom, drugačiji i plemenitiji - od onoga što su neokonzervativci predlagali cijelo vrijeme...

Američka vanjska politika ostala je ista od lažne zastave 11. rujna i lažnog Rata protiv terora. Samo kako bi se osigurala anglo-američka nadmoć, i pritom Rusija i Kina moraju biti obuzdane ili dovedene na koljena, kao jedine dvije zemlje koje se smatraju "prijetnjom" rastu i dominaciji ovog kolosa. Kolosa Cecila Rhodesa, zar ne?!

Zašto mislite da je u američkim vladama tijekom puno  desetljeća bilo toliko Rhodesovih znanstvenika?

Zapravo, sigurnosno izvješće iz studenog 2025. godine, više puta spominje i Monroeovu doktrinu, inspiriranu kolonijalnim iskrivljavanjem anglofilskog izdajničkog predsjednika Teddyja Roosevelta. Njega je, također, inspirirao britanski kolonijalist, Cecil Rhodes, te je želio oponašati Rhodesa kao rješenje za Latinsku Ameriku, narod podložan Sjedinjenim Državama.

Rhodesov kolos, koji je inspirirao Teddyjevu verziju Monroeove doktrine, poznate i kao Rooseveltova koralija, izravno je inspirirao i Trumpovu koraliju: