Kako okupirati snijeg i led?

Dakle, krenimo sa Minnesotom....

Situacija u Minnesoti je nastavila dominirati američkim vijestima. Sukobi između prosvjednika protiv ICE (saveznih službenika) se i dalje zaoštravaju. Prema najnovijim info: predsjednik je stavio stotine američkih vojnika u pripravnost i naredio im neka se pripreme za sukob. Ljevičari odgovaraju upadima u crkve, kao i drugim predvidljivo-poznatim neodgovornim ponašanjem. Ako upadne vojska, onda to definitivno ide na ruku onima koji se nadaju zapaliti iskru, koja će pokrenuti drugi građanski rat u Americi. Minnesota je trenutno mikrokozmos cijele nacije. Napeto je. Emocionalno nabijeno. Visoko podijeljeno. Svaka strana traži ključan trenutak koji može iskoristiti za osvajanje bodova kod svojih birača, uz pretvaranje u širu krizu, stvarajući pritom samo više kaosa u svijetu koji očajnički žudi za stabilnošću.

Nije baš sigurno da je optika koja dolazi iz Minnesote toliko crno-bijela kako se želi prikazati većini Amerikanaca, kroz uobičajenu msm lijevo-desnu paradigmu, kako se prenosi kroz objektive Fox Newsa, CNN-a, MSNBC-a, pa čak i 'alternativnih' medija. Svi njihovi izvještaji su o izoliranim događajima izolirano, odbijaju povezati točke i pitati se: "Tko ima koristi od eskalacije situacije?"

Mislim kako će američki građani na teži način naučiti kako su događaji u Minnesoti više vezani sa proširenjem ovlasti savezne moći, nego sa nekakvim programom deportacije. Kada imate posla sa ovakvim moćnicima na visokim položajima, onda je pravi problem uvijek maskiran iza nekog drugog problema. U ovom slučaju maska ​​je imigracijska i somalijska prijevara u vrtićima.

U slučaju Irana, to je "oslobađanje" potlačene skupine ljudi u dalekoj zemlji. Možda bi u tom istom slučaju trebalo napasti i Saudijsku Arabiju (gotovo isti uvjeti i politika), ali oni su trenutni američki "prijatelj".  

Ipak, neki od istih ljudi koji su govorili kako "prikazani problem nikada nije pravi problem“ sada nasjedaju na mamac u Minnesoti. Vjeruju Trumpovoj administraciji sve što kažu, navijaju za ono što se događa u Minnesoti, sve u ime sigurnosti granica i javne sigurnosti. No, ako ova operacija skrene u pogrešnom smjeru, onda će zauvijek promijeniti zemlju. Možda se onda ti neki budu pitali: "Kako smo bili toliko slijepi?" Ovdje dodajem kako je zabrinjavajuće vidjeti razinu naivnosti unutar konzervativne zajednice. Doduše, to je već bilo vidljivo kod njihovih izvješča o situaciji u Iranu, kada su mislili da je Trumpova namjera - jer su uzeli njegove komentare zdravo za gotovo - donijeti slobodu i "demokraciju" perzijskom narodu. Bez obzira koliko puta se opeku na Trumpa, oni i dalje čekaju novu dozu obmane. 

Bilo da se radi o Iranu, Venezueli, Grenlandu ili Minnesoti - svi ovakvi narativi idu na ruku globalističkim moćnim elitama, koje trenutno žele uništiti Ameriku, samljeti je kroz beskrajne strane ratove i unutarnje sukobe, istovremeno povećati veličinu i moć savezne vlade sa svakom novom krizom, bilo stvarnom ili umjetno stvorenom.

Da, problem ilegalne imigracije u SAD-u je definitivno stvaran i opasan. Ali, ovdje je na djelu školski primjer Hegelove psihološke operacije koja se vodi protiv Amerikanaca, i koja trenutno uključuje sve agresivnije savezne policijske snage. Agenti savezne ICE, teško naoružani smrtonosnim oružjem, sada idu od vrata do vrata, traže od ljudi neka pokažu dokaz o državljanstvu, izvlače očito nenaoružane ljude iz automobila, ljude koji ne predstavljaju neposrednu fizičku prijetnju. Upotreba sile bi uvijek morala biti u skladu sa neposrednom fizičkom prijetnjom. Pravilno obučeni policajci koriste prilike za deeskalaciju situacija. To se trenutno ne događa u Minneapolisu. 

Nekoliko rečenica o srebru....

Što donose prvi dojmovi o 2026. godini? Brzina ciklusa vijesti je ubrzana na Warp 9 i to je dijelom namjerno. Ono što se nekada nazivalo "svjetskim događajima" je dana jednostavno ono što Donald Trump izbljuje na svoju platformu Truth Social.

U magli davne povijesti, tijekom božićnih blagdana, prije tri tjedna, zaprepastilo me neobično ponašanje tržišta srebra. U osnovi, cijenu srebra su godinama potiskivale zapadne financijske institucije, i to zbog vlastitih zlokobnih ciljeva: osakaćivanja potencijalnog konkurenta dolaru, a uz to su ove iste institucije obećavale srebro klijentima koje zapravo nisu imale.

Zapadnim trezorima žalosno je nedostajalo sjajnog metala, a prljava tajna je izlazila na vidjelo. Kina je godinama usisavala svjetske zalihe srebra. 01. siječnja 2026. godine je samo trebala spriječiti izlazak srebra iz zemlje, jer se jednostavno radi o strateškom materijalu. Srebro nije samo plemeniti metal. Srebro se koristi kod proizvodnje solarnih panela, pametnih telefona, neophodni su u podatkovnim centrima UI, kao i gotovo svim gadgetima i uređajima koji su bili u modi od 2020-ih.

Dakle, ključna komponenta modernog svijeta je presušivala, dok je cijena počela rasti. Elon Musk tvita: "To nije dobro. Srebro je potrebno u mnogim industrijskim procesima."

Pogotovo što se to tiče i njegove vlastite industrije.

Što bi se točno dogodilo kada bi najprofiliranije i neobično nepotističke tehnološke korporacije postupno počele ostajati bez životne snage, kada bi ostale bez državnih ulaganja ili toliko potrebnih komponenti?

Ovo se pitanje nekako nije činilo važnim, jer su prizori američkih USS Iwo Jime i USS Geralda Forda, kako se motaju po Karibima,  kod obale Venezuele, kao i naknadna otmica predsjednika Madura od strane Delta Forcea - bili beskrajno zanimljiviji od nekoliko redaka na nekim grafovima. Pa, se pitanje srebra zanemarilo i gurnulo iza zavjese. 

Ono što se nazvalo "Operacija Resolve" je bilo maksimalno viralno na društvenim mrežama. U improviziranoj ratnoj sobi Mar-a-Lago, Twitter-X se isticao kao pozadinska slika. 

U promjeni režima koja se nije dogodila, vijesti su se istovremeno pratile i stvarale....

U međuvremenu, srebro! Američka kovnica prodaje srebrne kovanice od jedne unce za 169 dolara. Naravno, američka kovnica novca uvijek prodaje svoje kovanice uz premium cijenom, ali i tako je smiješno. Očekuju li da će cijena srebra, 2026. godine, time  daleko premašiti granicu od 100 dolara? Ako je tako, onda će to uzrokovati ogromne neravnoteže u globalnom financijskom sustavu. Posljednjih tjedana bilo je više pokušaja suzbijanja cijene srebra, ali svi su neslavno propali. U tijeku je globalna borba za fizičkim srebrom, a papirnate igre - koje su nekoć bile tako učinkovite - više jednostavno ne funkcioniraju.

Prošli tjedan, američka kovnica novca privremeno je obustavila prodaju srebrnih kovanica, navodno zato da mogu ažurirati cijene. Svi su znali da dolaze značajna poskupljenja, ali nitko nije bio spreman za kolosalna povećanja cijena. No, slobodni su naplaćivati koliko god žele. Mnogi će ljudi progutati srebrne kovanice koje se ponude, bez pitanja za cijenu.

"Cijene zlata i srebra u ponedjeljak su dosegle nove vrhunce, jer su se investitori zbog rastućih napetosti okrenuli sigurnim ulaganjima, nakon što je američki predsjednik Donald Trump zaprijetio uvođenjem dodatnih carina europskim zemljama zbog kontrole nad Grenlandom." Cijena srebra trenutno iznosi 93,52 dolara po unci. U Aziji se prodaje za još i više. Zalihe fizičkog srebra postale su vrlo ograničene, dok se ono koristi u tisućama i tisućama važnih visokotehnoloških proizvoda.

Zapravo, više od pola globalne potražnje za srebrom "stiže od proizvodnje": "Za razliku od zlata, koje se uglavnom drži kao sredstvo pohrane vrijednosti, ili za nakit, srebro je uže povezano sa industrijskom aktivnošću. Više od polovice globalne potražnje za srebrom dolazi iz proizvodnje, potaknute njegovom upotrebom u elektronici, solarnim panelima i elektrifikaciji, prema podacima Instituta za srebro." Bez dovoljnih zaliha srebra, visokotehnološka gospodarstva se urušavaju. Prošlog ljeta, SAD jesu službeno proglasile srebro "strateškim metalom", i tu je započela divlja gužva. I kao što je gore napisano, Kina je odlučila uvesti vrlo stroga ograničenja na izvoz srebra, i time podigla igru na potpuno drugu razinu: "Ranije ovog mjeseca, Kina je objavila popis od 44 tvrtke kojima je odobren izvoz srebra, prema novim mjerama u 2026. i 2027. Nova pravila u 2026. također ograničavaju izvoz volframa i antimona, materijala kojima dominira kineski lanac opskrbe, i koji se široko koriste u obrani i naprednim tehnologijama. Iako Kina nije izričito najavila opću zabranu izvoza srebra, državni Securities Times je u utorak citirao neimenovanog insajdera iz industrije, koji je rekao da nova politika formalno uzdiže metal sa pozicije obične robe na strateški materijal, stavljajući njegove izvozne kontrole na istu regulatornu osnovu, kao i rijetke minerale." 

Svi se sada trude osigurati dovoljne zalihe fizičkog srebra u 2026. godini, ali i za kasnije. Oni koji su pokušavali umjetno manipulirati cijenom srebra više nemaju kontrolu nad tim. Bez obzira na papirnate igrice - ništa neće zaustaviti globalnu borbu za fizičko srebro. To možda jesu divne vijesti za ulagače u srebro, ali ostale vjerojatno čeka velika šteta. 

Malo podulje o Grenlandu i Carstvu....

(iz perspektive Sir Keira Starmera)

Kako je britanski premijer savladao umjetnost klanjanja dok je tvrdio da stoji čvrsto. Geopolitička analiza govora Keira Starmera od 19. siječnja 2026. godine - Tko zapravo piše scenarij i kamo će odvesti ubrzani pad Britanije u beznačajnost.

19. siječnja 2026. godine je britanski premijer Keir Starmer održao govor koji će budući povjesničari proučavati kao definitivan primjer toga kako osuditi imperijalnu agresiju, a istovremeno podmazivati kotače tog istog carstva. To je kao da gledate nekoga tko glasno osuđuje krađu, dok pomaže provalniku iznijeti vaš televizor kroz ulazna vrata, a zatim kaže kako je to "pragmatičan pristup imovinskim pravima".

Izvedba je bila uistinu spektakularna. Starmer je uspio kritizirati američko ponašanje i nazvao "potpuno pogrešnim", ali je  istovremeno bio apsolutno siguran u to da Britanija neće ništa poduzeti po tom pitanju. Branio je principe, istovremeno ih i  napuštao. Stajao je uz saveznike, dok je istovremeno odbijao stati uz saveznike. Podržavao je suverenitet, a istovremeno se pokoravao njegovom kršenju. Da je licemjerje olimpijski sport, govor osigurao Britaniji prvu zlatnu medalju. 

Ali, ono što ovu posebnu kapitulaciju razlikuje od uobičajenog westminsterskog ropstva jest da se više ne radi samo o Americi. Kada malo dublje pogledate tko ima koristi od Starmerove slabosti, tko zapravo usmjerava i Trumpovo i Starmerovo ponašanje, odnosno kojim interesima služi sustavna podređenost Britanije - onda istina postaje puno neugodnija. Niti Trump, niti Starmer ne donose neovisne odluke. Oni izvršavaju scenarij koji su napisali interesi koji nadilaze nacionalni suverenitet, stranačku politiku, pa čak i "posebne odnose". 

Grenlandska kriza nije o Grenlandu.

Trumpova ponuda azila britanskim Židovima nije o britanskom antisemitizmu.

Starmerova kapitulacija nije o održavanju trgovinskih odnosa.

Sve su to potezi u mnogo većoj igri globalne konsolidacije moći. Pravi igrači uopće nisu vlade.

Američki carski šoping 

Od svoje inauguracije, 20. siječnja 2025. godine, Donald Trump provodi ono što se može opisati samo kao carski šoping, ili kao  pohod pijanog američkog turista po pariškim kafićima. Samo početak siječnja 2026. godine je bio kompilacija najvećih hitova kršenja međunarodnog prava:

   - 02. siječnja - Venezuela napadnuta, predsjednik Maduro zarobljen, promjena režima dovršena. Opravdano je svježe skovanom "Trumpovom posljedicom Monroeove doktrine", ili jasnije: "zapadna hemisfera je američko dvorište, i mi ćemo napasti bilo koga tko nam se prokleto ne sviđa". 

   - 04. siječnja - Zaplijena venezuelskih tankera na otvorenom moru, pritom prekršen svaki pomorski zakon, koji je napisan otkad su pirati izašli iz mode. Ali, pirati su svakako imali bolje šešire.

   - 05. siječnja -Povlačenje iz 66 međunarodnih organizacija, uključujući više tijela UN-a i okvira za praćenje ljudskih prava. Kada planirate zločine, najbolje je raditi bez svjedoka. 

   - 06. siječnja, nadalje -Kršenja primirja u Gazi (očito je "ceasefire" američki izraz za "kratki prekid"). Otvoreno se prkosi nalozima MKS za uhićenje Netanyahua. Sankcije su nametnute dužnosnicima MKS zato jer su istraživali ratne zločine. 

   - 09. do 12. siječnja - Pokrenuta su tržišta predviđanja, koja su Wall Streetu omogućila kockanje o tome koje će zemlje biti sljedeće napadnute, koji će tankeri biti zaplijenjeni, hoće li Grenland biti pripojen. Ništa ne govori o "napretku civilizacije" više nego monetizacija vojnog osvajanja.

   - 17. i 18. siječnja - Prijetnje carinama protiv osam saveznica u NATO-u (Danske, Finske, Francuske, Njemačke, Nizozemske, Norveške, Švedske i Ujedinjenog Kraljevstva), osim ako Danska ne pristane na "potpunu i totalnu prodaju Grenlanda". 

Dakle, ovo nikako nije normalna politika velikih sila. Ovo čak nije niti abnormalna politika velikih sila. Ovo su Sjedinjene Države,  koje otvoreno izjavljuju da je međunarodno pravo neobično izmišljanje za nacije koje nemaju nosače zrakoplove i da se tuđi, suvereni teritorij savezničkih nacija, može uzeti putem onoga što bi mnogi nazvali - mafijaški reket. Impresivan uspjeh u kratko vrijeme: Amerika je od "svjetskog policajca" postala "svjetski mafijaški don". 

Trump je putem Truth Sociala objavio, jer čemu koristiti diplomatske kanale kada imate platformu društvenih medija, nazvanu po nečemu što nikada niste rekli? 

   -  Carine od 10% na svu robu iz osam europskih zemalja, počevši od 1. veljače 2026. godine; 

   -  Povećanje na 25% od 1. lipnja 2026. godine; 

   -  Carine ostaju, dok se "ne postigne dogovor o potpunoj i totalnoj kupnji Grenlanda"; 

   -  Sve je ovo opravdano, jer europske vojne vježbe na Grenlandu predstavljaju "vrlo opasnu situaciju za sigurnost, zaštitu i opstanak našeg planeta". 

Prevedimo ovo sa diplomatskih gluposti na pravi engleski: Amerika želi Grenland. Danska je rekla ne. Amerika sada prijeti ekonomskim kažnjavanjem osam NATO saveznika dok Danska ne preda suvereni teritorij. Kada ti saveznici provode zajedničke vojne vježbe koje podržavaju danski suverenitet (ono za što NATO navodno postoji), Amerika TO naziva opasnom situacijom.

Europski odgovor: Neviđeno jedinstvo

Ono što se sljedeće dogodilo trebalo bi prestrašiti svakoga tko je pratio europsku politiku tijekom proteklog desetljeća. Osam europskih nacija - koje se obično ne mogu složiti oko pravilne zakrivljenosti banana, a kamoli vanjske politike - izdale su zajedničku izjavu 18. siječnja 2026. godine: "U potpunosti smo solidarni sa Kraljevinom Danskom i narodom Grenlanda. Carinske prijetnje potkopavaju transatlantske odnose i riskiraju opasnu silaznu spiralu. Nastaviti ćemo biti ujedinjeni i koordinirani u svom odgovoru. Posvećeni smo očuvanju našeg suvereniteta.“

Pojedinačni vođe otišli su još i dalje:

   - Emmanuel Macron (Francuska): "Nikakvo zastrašivanje niti prijetnja neće na nas utjecati, niti u Ukrajini, niti na Grenlandu, niti bilo gdje drugdje u svijetu. Carinske prijetnje su neprihvatljive. Europljani će odgovoriti jedinstveno i koordinirano." 

   - Mette Frederiksen (Danska): "Europa neće biti ucijenjena.”

   - Ulf Kristersson (Švedska): "Vrlo jasan signal: nećemo biti ucjenjivani i biti će europski odgovor.“

   - Lars Klingbeil (Njemačka): "Nećemo biti ucjenjivani i biti će to europski odgovor.“

Ovo je izvanredno. Sjetimo se, ipak su to nacije koje su međusobno nekada ratovale oko ribljih kvota. Sada su ujedinjene u tome da Americi kažu da je prijetnja saveznicima radi stjecanja teritorija - mjesto gdje se povlači crvena crta, trajnim markerom. EU saziva hitne sastanke. Francuska je aktivirala svoj Instrument protiv prisile (tzv. "trgovinska bazuka"). EU je počeo pripremati 93 milijarde eura odmazde. Ovo bi moglo izgledati kao geopolitički ekvivalent tihog djeteta koje se konačno suprotstavlja nasilniku. I to je veličanstveno.

A onda je tu i Britanija. Oh, Britanija… Sir Keir Starmer i njegov govor. 

Na prvu, Starmerov govor ima neke površno ispravne note:

   - Budućnost Grenlanda pripada samo Danskoj i Grenlanđanima ✓

   - Korištenje carina protiv saveznika je "potpuno pogrešno" ✓

   - To "nije pravi način rješavanja razlika unutar saveza" ✓

   - Britanija podržava međunarodno pravo i saveze "utemeljene na povjerenju" ✓

On čak jasno navodi kako "svaka odluka o budućem statusu Grenlanda pripada isključivo narodu Grenlanda i Kraljevine Danske." 

Izvrsno! Principi obranjeni! Suverenitet zaštićen! Vladavina prava potvrđena! Osim...

Ispitajmo što Starmerov govor zapravo komunicira kada uklonimo retoričko podmazivanje:

   - O Trumpovom ponašanju: Unatoč priznanju kako su carine protiv saveznika "potpuno pogrešne", Starmer odmah prelazi na objašnjenje zašto Britanija treba održavati snažne odnose sa Amerikom. Struktura je žrtva udžbeničkog zlostavljanja: "U krivu ste, ALI naš odnos je važniji i od ispravnog i od pogrešnog"; 

   - O posljedicama: Starmer spominje kako je razgovarao sa Trumpom, europskim čelnicima i glavnim tajnikom NATO-a, "kako bi pronašli rješenje utemeljeno na partnerstvu, činjenicama i međusobnom poštovanju". U prijevodu: "Možemo li, molim vas, o ovome samo razgovarati? Britanija će pregovarati umjesto da uzvrati. Obećavamo da ćemo biti razumni ako obećate da ćete nas nastaviti napadati“;

   - O britanskim interesima: Najduži dio govora usredotočuje se na to zašto Britaniji treba Amerika, tj. za "sigurnost, prosperitet i stabilnost na koju ljudi ovdje kod kuće ovise“. Ovo nije govor u kojem se brani načela. Ovo je govor koji objašnjava zašto se načela moraju žrtvovati na oltaru održavanja pristupa američkoj moći; 

   - O ekonomskoj prisili: Iako naziva carine "potpuno pogrešnima", Starmer izričito navodi kako je njegov posao "uvijek djelovati u nacionalnom interesu Ujedinjenog Kraljevstva". U ovom slučaju to očito znači pregovaranje sa iznuđivačem, a ne pridruživanje ujedinjenom europskom otporu.

Majstorski. Starmer je postigao diplomatski ekvivalent osude obiteljskog nasilja, a istovremeno je objasnio zašto si žrtva zapravo ne može priuštiti prekid veze. Govor slijedi specifičan obrazac, koji bi natjerao u akciju savjetnika za zlostavljanje, jer:

  1. Priznaje kako je Trumpovo ponašanje pogrešno (minimalno, nevoljko)

  2. Odmah naglašava važnost odnosa sa SAD-om (opsežnih, strastvenih)

  3. Istaknuo je konkretne koristi koje Britanija dobiva od Amerike (detaljno, zahvalno)

  4. Uokvirio britansku kritiku kao neslaganje oko "zrelog saveza" (ublažavanje, ispričavanje)

  5. Obećao je rada na rješenjima kroz dijalog (kapitulacija, prikriveno kao diplomacija)

  6. Upozorio na "performativno" protivljenje (napad na bilo koga tko ima pravu kralježnicu)

  7. Zaključio potvrdom predanosti partnerstvu (potpuna predaja, uz duboki naklon).

Ovo nije diplomacija. Ovo je žrtva zlostavljanja koja zabrinutim prijateljima objašnjava zašto prekid veze nije praktičan - zato jer  ovisi o plaći zlostavljača, pa "on" zapravo i nije toliko loš većinu vremena, a nasilje je toliko jaka riječ. Promijenimo temu...

"Nećemo se upuštati u komentare i gestikulacije koje štete britanskom narodu. Ali, biti pragmatičan ne znači biti pasivan. A partnerstvo ne znači napuštanje principa.“ Prevedeno sa političkog jezika na engleski: "Nećemo se pridružiti snažnom europskom odgovoru, jer bi se Amerikanci mogli naljutiti. Biti pragmatičan znači prihvatiti sve što Amerika učini. Partnerstvo znači da radimo ono što nam se kaže,  dok se pretvaramo kao da je to naš izbor.“ 

Izraz "gestikulacije" je otkrivajući. Starmer preventivno odbacuje snažnije reakcije kao performativne, jer kada je stvarna izvedba njegov vlastiti govor, onda je to kazališna produkcija pod nazivom: "Kako braniti suverenitet, dok ga napuštamo: One-Man Show."

Predstava Trump-Garson o azilu (kada prijetnje stignu kao poklon) 

Evo gdje postaje zanimljivo. Dana 18. siječnja 2026. godine, tj. dan prije Starmerovog obraćanja - Robert Garson, Trumpov osobni odvjetnik - javno je objavio da Trumpova administracija raspravlja o ponudi azila britanskom židovskom stanovništvu.

Garson, koji je član američkog Vijeća za memorijal holokausta, rekao je za 'The Telegraph' kako Britanija "više nije sigurno mjesto za Židove", i da je razgovarao sa State Departmentom o pružanju utočišta britanskim Židovima, koji bježe od navodnog antisemitizma. Osobno je okrivio Keira Starmera, koji je "dopustio da rašireni antisemitizam postane uobičajen u društvu".

Ovo nije slučajno. Ovo je koordinirana kampanja pritiska. Dešifrirajmo ovu poruku: 

  1. Tajming: Dan prije nego Starmer mora odgovoriti na američke prijetnje, zajedno sa europskim saveznicima u NATO-u. Slučajnost? U politici nema slučajnosti - samo slučajnosti koje nekome koriste; 

  2. Glasnik: Trumpov osobni odvjetnik, a ne neki slučajni komentator. Kada pravni zastupnik američkog predsjednika daje javne izjave o ponudi azila određenoj etničkoj skupini u savezničkoj naciji, onda je to poruka administracije; 

  3. Opravdanje: Za antisemitizam u Britaniji okrivljuje se Starmer, i to isti onaj Starmer čijim kabinetom dominiraju članovi Laburističke stranke, Prijatelji Izraela, i koji je već podredio britansku vanjsku politiku izraelskim interesima, onaj Starmer koji se neće obvezati na uhićenje Netanyahua, unatoč nalogu Međunarodnog kaznenog suda; 

  4. Prava poruka: "Britanijo, nisi dovoljno podređena. Čak ni tvoja najproizraelskija vlada u povijesti nije dovoljno proizraelska. Sada javno predlažemo da tvoje židovsko stanovništvo treba pobjeći u Ameriku. Ako želiš da prestanemo, možda budi od veće pomoći oko Grenlanda, sankcija Međunarodnog kaznenog suda, kao i svih drugih zahtjeva koje postavimo.“

  5. Ovo je reketarenje: "Lijepu židovsku zajednicu imate ovdje. Šteta ako se nešto dogodi sa njihovom sigurnosti. Trebali ste biti  kooperativniji sa našom akvizicijom Grenlanda, onda ne bi morali javno dovoditi u pitanje jesu li britanski Židovi sigurni ovdje." 

Garson je čak korisno precizirao da su britanski Židovi "visoko obrazovana zajednica, koja govori engleski kao izvorni jezik, koja je obrazovana i nema visok udio u kriminalu". To je vrsta jezika koju koristite kada ne nudite azil - regrutirate vrijedan ljudski kapital od saveznika, kojega sustavno potkopavate. Dakle, implikacije su slijedeće....

   - Ako se Starmer opire okupaciji Grenlanda, onda njegovi američki saveznici javno dovode u pitanje štiti li Britanija svoju židovsku zajednicu. Nakon toga, slijedi međunarodna osuda i domaće izraelske lobističke skupine imaju dodatnu prednost za zahtijevanje promjena politike.

   - Ako Starmer kapitulira na pitanju Grenlanda ipotvrdi se položaj Britanije kao pouzdane američke klijentske države, tada  razgovori o azilu potiho prestaju i britanska židovska zajednica i dalje ostaje "sigurna", jer Britanija ostaje poslušna.

   - Ovo je diplomatsko uzimanje talaca, ali taoci su britanski državljani, a otkupnina je britanski suverenitet.

   - Kako je Starmer odgovorio? U svom govoru jedva je spomenuo međunarodno pravo, nije ništa rekao o nalogu za uhićenje Međunarodnog kaznenog suda, te se u potpunosti usredotočio na održavanje "posebnog" odnosa sa Amerikancima. Platio je otkupninu, prije nego što ju je itko uopće tražio.

Koga to Starmer zapravo brani?

Pogledajmo što britanskim građanima zapravo treba:

   1. Ekonomska sigurnost: Britansko gospodarstvo duboko je integrirano sa Europom. Geografska blizina, zajednička tržišna moć, usklađenost propisa. Dakle, britanski trgovinski interesi usklađeni su sa Europom, a ne s Amerikom. Antagoniziranje Europe odbijanjem pridruživanja njihovom jedinstvenom odgovoru šteti britanskoj trgovini i to daleko više nego što joj pomaže održavanje američke dobre volje.

   2. Demokratski suverenitet: Britanski građani imaju temeljni interes u održavanju načela da se teritoriji suverenih nacija ne mogu steći ekonomskom prisilom. Ako Amerika može prijetiti saveznicima neka predaju Grenland, što ih sprječava da zaprijete Velikoj Britaniji da se pridržava politika o svemu, od privatizacije NHS-a do vojnih izdataka, ili do toga smiju li regulirati američke tehnološke kompanije?

   3. Međunarodno pravo: Britanija je pomogla u stvaranju međunarodnog pravnog poretka nakon Drugog svjetskog rata. Britanski građani imaju koristi od sustava temeljenog na pravilima. i gdje srednje sile nisu podložne utjecajima velikih sila. Starmerov govor učinkovito priznaje kako je taj poredak mrtav, onda kada su u pitanju američki interesi.

   4. Kredibilitet saveza: Ako Britanija neće stati uz europske saveznike protiv američkog ekonomskog ratovanja, zašto bi joj bilo koji saveznik vjerovao u budućim krizama? Starmerov pristup mijenja dugoročni kredibilitet saveza za kratkoročno upravljanje odnosima sa sve nestabilnijom supersilom.

Ništa od ovoga ne služi običnim britanskim građanima. Ali, služi nekome drugome…

Američki sigurnosni establišment (stvarna britanska izborna jedinica)

Starmer posvećuje mnogo vremena naglašavanju na "stotinama milijardi funti" u američkim investicijama, suradnji u obrani i nuklearnoj energetici, dijeljenju obavještajnih podataka, trgovinskim uvjetima koji štite britanska radna mjesta u ključnim sektorima. Dakle, govori jezikom ovisnosti. Točnije, jezikom britanskog obrambenog i sigurnosnog establišmenta, koji opravdava svoje proračune i održava institucionalne odnose sa američkim kolegama. Britanska obrambena industrija oslanja se na američke ugovore. Britanske obavještajne agencije oslanjaju se na pristup sustava Five Eyes. Britansko sigurnosno razmišljanje jest, u biti, američko sigurnosno razmišljanje, izneseno britanskim naglaskom i od strane nekoga tko je išao na bolje sveučilište.

Kada Starmer kaže kako Britanija ovisi o Americi što se "sigurnosti" tiče, pritom misli na to da britanski sigurnosni establišment ovisi o Americi za svoju institucionalnu održivost i osobne karijerne izglede.

Transatlantska politička klasa (čije hipoteke ovise o statusu quo)

Postoji politička klasa koja obuhvaća američke think tankove, britanske političke institute, sigurnosne tvrtke i multinacionalne korporacije i čiji prosperitet ovisi o održavanju "posebnog odnosa", bez obzira na to što taj odnos podrazumijeva. Ova klasa uključuje: bivše ministre koji postaju obrambeni savjetnici; članove think tankova koji se rotiraju između Londona i Washingtona; zaštitne izvođače radova sa transatlantskim portfeljima; akademike čija istraživanja ovise o transatlantskom financiranju; novinare čije karijere zahtijevaju pristup sigurnosnim izvorima; direktori tvrtki čiji ugovori prelaze Atlantik. 

Za ovu klasu, principijelno protivljenje američkom ponašanju prijeti njihovim institucionalnim položajima, prihodima, karijernim izgledima, kao i samom društvenom statusu. Bolje je održavati odnose i "rješavati problem" putem ustaljenih kanala, nego riskirati isključenje iz foruma gdje se raspravlja o politici, dodjeljuju ugovori i grade karijere.

Starmerov govor je pisan za ovu publiku. On signalizira da će, unatoč svim mogućim javnim kritikama, Britanija ostati unutar transatlantskog institucionalnog okvira, osiguravajući da ova klasa zadrži svoj pristup, utjecaj i prihode. Nisu baš korumpirani (pa, ne baš svi). Jednostavno, oni imaju strukturne poticaje koji su usklađeni sa američkim, a ne britanskim interesima. Uvjerili su sami sebe kako to pragmatizam, a ne ponašanje klijent-države.

Izraelski lobi (dar koji nastavlja pristizati)

I ovdje se moramo upustiti u područje koje mainstream analiza pažljivo izbjegava, unatoč tome što su dokazi toliko očiti da njihovo ignoriranje zahtijeva aktivnu intelektualnu neiskrenost. 28% britanskih zastupnika prihvatilo je financiranje od proizraelskih lobističkih skupina. Sam Starmer je član Laburističke stranke Prijatelji Izraela. U njegovom kabinetu dominiraju pristaše LFI. Ali, ovo uveliko podcjenjuje problem, jer izraelski lobi ne lobira. On režira.

Ono što postoji u Britaniji, postoji svugdje gdje zapadne nacije vode vanjsku politiku:

   - Sjedinjene Države: Moć AIPACa nad Kongresom je toliko apsolutna da nijedan kandidat za saveznu dužnost ne može pobijediti bez odobrenja AIPAC-a; kritika Izraela odmah okončava političke karijere; američka vanjska politika na Bliskom istoku savršeno je usklađena sa izraelskim interesima i to već 75 godina; Amerika Izraelu godišnje daje minimalno 3.8 milijardi dolara bez ikakvih uvjeta, unatoč tome što je Izrael bogata nacija.

   - Njemačka: Vlada kancelara Merza, unatoč protivljenju Trumpovim prijetnjama Grenlandu, održava čvrstu podršku Izraelu, uključujući: suzbijanje propalestinskog govora; kriminalizacija BDS pokreta; obezbjeđivanje oružja tijekom postupaka za genocid nad Međunarodnim sudom pravde; poznata izjava Angele Merkel kako je sigurnost Izraela njemački "raison d'état" (razlog postojanja).

   - Francuska : Macron, unatoč retorici o europskom suverenitetu je kriminalizirao kritike Izraela; podržavao izraelske operacije unatoč istrazi Međunarodnog kaznenog suda; omogućuje francusko-izraelskim državljanima dvojno služenje u Izraelskim obrambenim snagama uz zadržavanje francuskog državljanstva; dosljedno glasa sa Izraelom na međunarodnim forumima. 

   - Kanada: Sve glavne stranke natječu se kako bi dokazale što veće proizraelske kvalifikacije; kritika Izraela poistovjećena sa  antisemitizmom u zakonu; političari su prisiljeni dati ostavku zbog propitivanja izraelske politike; vanjska politika je usklađena sa izraelskim interesima, čak i kada je u suprotnosti s kanadskim interesima. 

Zašto SVAKA zapadna demokracija podređuje svoje nacionalne interese interesima Izraela? Zašto se kritika ove podređenosti naziva antisemitizmom, dok se kritika bilo koje druge strane nacije ne naziva? Zašto je Izrael jedina strana nacija čije lobističke skupine djeluju potpuno nekažnjeno, u svakoj zapadnoj prijestolnici?

Uobičajeni odgovor: Zajedničke demokratske vrijednosti, krivnja za Holokaust, moralna dužnost zaštite židovske države.

Alternativni odgovor: Budući Izrael nije strana nacija koja utječe na zapadnu politiku. Izrael JEST zapadna politika, ili točnije, zapadna politika jest izraelska politika sa dodatnim koracima.

Trump - savršena marioneta (koja misli da je predsjednik)

Glavni mediji predstavljaju Trumpa kao nepredvidljivog, impulzivnog i nepredvidljivog. Ali, kada pratite TKO IMA KORISTI od Trumpovih postupaka, pojavljuje se savršena dosljednost.

Trumova obitelj: Jared Kushner (zet) je ortodoksni Židov sa opsežnim izraelskim vezama; primio 2 milijarde dolara od saudijskog državnog fonda nakon što je napustio Bijelu kuću (Saudijci koji su normalizirali odnose sa Izraelom); arhitekt Abrahamovog sporazuma (arapska normalizacija sa Izraelom); glavni savjetnik za vanjsku politiku. 

Kabinet: Trumpovom administracijom dominiraju:

  - Stephen Miller: Arhitekt imigracijske politike, ortodoksni cionist, savjetnik za Grenland

  - Marco Rubio: Državni tajnik, prima ogromno financiranje od AIPAC-a, tvrdokorni pro-izraelski

  - Robert Garson: Osobni odvjetnik koji prijeti azilom, član Vijeća za memorijal Holokausta

  - Rabin Jehuda Kaploun: Posebni izaslanik za borbu protiv antisemitizma (ne postoji Posebni izaslanik za borbu protiv islamofobije, antihispanskih predrasuda ili bilo koje druge diskriminacije - samo antisemitizam dobiva posebnog izaslanika)

  - kao i mnogi drugi...

Donatori: Najveći donatori Trumpove kampanje su:

  - Sheldon Adelson (preminuo, ali supruga Miriam nastavlja): Kasino magnat, donirao 218 milijuna dolara republikanskim ciljevima, ekstremni proizraelski stavovi, uključujući podršku korištenju nuklearnog oružja protiv Irana.

  - Paul Singer: Milijarder, upravitelj hedge fonda, agresivni proizraelski aktivist, financirao je antiiranske kampanje.

  - Bernie Marcus: Osnivač Home Depota, glavni republikansko-izraelski prikupljač sredstava. 

Kada pratite Trumpovu politiku u odnosu na interese njegovih donatora, a ne na njegovu retoriku, pojavljuje se savršena dosljednost: Veleposlanstvo u Jeruzalemu (Adelsonova cijena za donaciju od 35 milijuna dolara); Abrahamovi sporazumi (Kushnerov diplomatski projekt u službi normalizacije odnosa s Izraelom); Iranska politika (Potpuno se podudara sa  preferencijama izraelskog sigurnosnog establišmenta); Sankcije MKS (Štite Netanyahua kako je tražila izraelska vlada); Invazija na Venezuelu (Uklanja antiizraelsku vladu sa zapadne hemisfere); Akvizicija Grenlanda (Proširuje američko-izraelsku obavještajnu/vojnu suradnju na Arktik). 

Trump ne kreira vanjsku politiku. On provodi kontrolnu listu koju su dostavili donatori čija je primarna odanost Izraelu...

Nacionalne vlade ne kontroliraju nacionalnu politiku na Zapadu.

Umjesto toga, politiku određuju:

1. Financijska klasa: BlackRock, Vanguard, State Street (upravlja sa više od 20 bilijuna dolara) čiji su najveći pojedinačni dioničari u velikoj mjeri zastupljeni proizraelskim interesima

2. Vojno-industrijski kompleks: Lockheed, Raytheon, Northrop Grumman čiji profit ovisi o stalnom sukobu (Bliski istok, sada u ekspanziji)

3. Obavještajne službe: Koordinacija Mossada, CIA-e i MI6 toliko je opsežna da funkcionira kao jedan entitet s različitim regionalnim uredima

4. Medijske korporacije: Šest tvrtki kontrolira 90% američkih medija, a sve vode proizraelski rukovoditelji

5. Tehnološki monopoli: Google, Facebook, Amazon, Microsoft, svi s opsežnim vezama s izraelskom vojnom obavještajnom službom (Jedinica 8200)

6. Lobističke skupine: AIPAC, ADL, LFI, CFI itd. — ne lobiranje već operativna kontrola političara

Sve ove institucije su: transnacionalne (djeluju izvan svih granica); neizabrane (bez demokratske odgovornosti); koordinirane (dijeljenje osoblja, financiranja, ciljeva) i proizraelske (u različitim stupnjevima, ali dosljedno). 

Samo neki od dokaza koji su su javni, ali se ignoriraju

Izraelska jedinica 8200 (vojna obavještajna služba): Pruža diplomante koji su osnovali: Checkpoint (kibernetička sigurnost), Waze (u vlasništvu Googlea), Palo Alto Networks i bezbroj drugih. Sve ove tvrtke imaju vladine ugovore u SAD-u, Velikoj Britaniji i EU za kritičnu infrastrukturu. Ugrađena stražnja vrata za izraelske obavještajne službe široko dokumentirana, ali neprocesuirana.  Omogućuje Izraelu pristup zapadnim komunikacijama, financijskim sustavima i infrastrukturi. 

Mossadove operacije u zapadnim zemljama: Atentati na savezničkom tlu (Dubai, UK, drugi) bez posljedica. Špijunski krugovi razotkriveni, a zatim tiho zakopani (slučaj Pollard, špijunaža AIPAC-a). Operacije utjecaja usmjerene na domaću politiku dokumentirane, ali nisu zaustavljene. Jednosmjerna razmjena obavještajnih podataka (Zapad dijeli sve, Izrael dijeli selektivno). 

Financijska poluga: Larry Fink (izvršni direktor BlackRocka): Židov, pro-izraelski, upravlja sa 10 bilijuna dolara, više od BDP-a većine zemalja. Velike zapadne banke uložile su velika sredstva u izraelske obveznice, tehnološki sektor i vojnu industriju. Pokret BDS kriminaliziran, jer bi njegov učinkoviti bojkot istovremeno oštetio izraelsko gospodarstvo i zapadni financijski sektor. Prijetnja odljeva kapitala disciplinira svakog političara koji razmatra neovisnu politiku. 

Ništa od ovoga nije skriveno. Sve je javno dostupno:

     - Donacije lobističkih skupina: javno objavljeno; 

     - Diplomske tvrtke Jedinice 8200: oni ovo reklamiraju; 

     - Vlasništvo nad medijima: stvar evidencije; 

     - Obavještajna suradnja: službeno priznata; 

     - Financijske veze: dokumentirane u korporativnim dokumentima. 

Ono što je skriveno jest spremnost da se JAVNO kaže što to znači: Izrael želi postati Carstvo. I Carstvo želi Grenland. 

Ali, jer uvijek postoji ono ali... ovo dolje su samo jedni od onih sa starim novcem.