Skandalozna istinita priča: Kako su se pedofili infiltrirali u vladu

Upravo sam završio seriju o Hugh Hefneru i njegovom Playboy-carstvu, gdje sam pokazao i vjerujem da je cijela stvar, Playboy i sve ostalo - zapravo bilo dijelom CIA programa MKUltra. Tijekom istraživanja, jedna stvar koja me stvarno šokirala bila je očita pedofilija. Mislim, kada pomislite na Playboy, zadnje što vam padne na pamet jest pedofilija (ili trgovina ljudima), no ona je tu, u samoj srži i organizacije i vlade, i kada je jednom vidite, ne možete je više ne vidjeti. To me navelo na razmišljanje: "Kako je zlostavljanje djece postalo toliko uobičajeno da je prihvatljivo objavljivati ​​pornografske slike djece u mainstream časopisima, bez uhićenja?" Pomislio/la sam da ću na trenutak proviriti po povijesti, ali evo nas….

https://chemtrails.substack.com/p/the-playboy-shadow-mansions-the-cia

BY: AGENT131711; https://chemtrails.substack.com/p/fake-and-gay-how-pedophiles-infiltrated

(Napomena: tekst obiluje linkovima na dokumente i ostale tekstove, ali ja ću tekst samo prevesti. Original link na tekst je priložen)

Ispričati ću vam jednu priču....

Početkom 1900-ih, živio je tip po imenu René Guyon. René je bio odvjetnik u Francuskoj koji se preselio u Siam (današnji Tajland). U Tajlandu je radio kao savjetnik u Ministarstvu pravosuđa i počeo pisati pravne kodekse. Kao što vidite, ovaj tip je bio velika stvar. Ne samo da je bio velika stvar, bio je i veliki pedofil, koji se otvoreno zalagao za pedofiliju. Da, tip koji je savjetovao pravosudni sustav Tajlanda, pa čak i pisao pravne kodekse, bio je super zaljubljen u djecu. Zapravo, skovao je frazu: "Seks do osme godine, inače je prekasno."

Za referencu, ovo je osmogodišnje dijete:

G. Guyon je nastavio razvijati opsežnu zakonodavnu strategiju za ukidanje zakona o seksualnim prijestupnicima. Počeo je objavljivati ​​knjige koje su se zalagale za to. Među tim publikacijama bile su "Etika seksualnih činova" (1930.) i "Seksualna sloboda" (1939.). Obje su bile dostupne na engleskom jeziku tijekom 1940-ih.

Je li Rockefeller došao do Reneovih knjiga ili ne, nije poznato, ali poznato jest da je 1942. godine u Americi, Alfred Kinsey primao sredstva od Rockefellerove zaklade. Ako se ne sjećate, Kinsey je bio seksualni devijant i, iskreno rečeno, užasna osoba. Nadgledao je "projekt" koji je uključivao zlostavljanje djece već od dojenčadi. (Više o tome pročitajte u knjizi "Psihologija seksualnog odgoja" (serija), ili e-knjizi i mom dubokom istraživanju Hefnerovog carstva Playboy-CIA.)

Što se tiče uključenosti Rockefellera u Kinseyjeve bolesne "studije", cilj je bio da Kinsey izradi izvješća, što je i učinio. Kinseyjevo izvješće "Seksualno ponašanje kod muškarca" je objavljeno 1948. godine, a "Seksualno ponašanje kod žene" je stiglo 1953. godine. Možda se pitate što se točno može naučiti zlostavljanjem djece tijekom niza godina, pa dopustite da vam kažem. Kinseyjeva otkrića uključivala su sljedeće:

   - 40% muške djece imalo je neku vrstu seksualnog iskustva, a lavovski udio dogodio se prije puberteta.

   - Oko 12% njih sudjelovalo je u homoseksualnoj aktivnosti, koja je započela s pet godina ili ranije.

   - Navodno je potpuni orgazam (osim ejakulacije) uočen kod petomjesečnog muškarca, ali i kod dojenčeta djevojčice koja je bila stara samo četiri mjeseca. ("Orgazam“ se smatrao plakanjem, drhtanjem, otporom, konvulzijama i drugim znakovima traume,  ovisni o dobi. Naravno, za Kinseyja plakanje nije bio znak traume; nego je bio znak uživanja.)

   - Neka muška dojenčad mogla su postići višestruke vrhunce (bez ejakulacije).

   - Kod jednog predadolescenta, četverogodišnjaka, primijećeno je 26 orgazama unutar 24 sata kada je bio seksualno uzbuđen. (Da, četverogodišnjak je bio zlostavljan 24 sata bez prestanka, kako bi se prebrojali njegovi takozvani "orgazmi".)

Što se tiče odraslih, Kinsey je tvrdio da je, između ostalog, otkrio da su 95% američkih muškaraca pedofili seksualni prijestupnici.

Nastavio je uzvikujući kako njegovi podaci jasno pokazuju da djeca uvelike uživaju u seksualnom kontaktu sa odraslima, i da odrasli uživaju u kontaktu sa djecom. Zbog toga je pedofilija bila "zločin bez žrtava". Zapravo, bila je toliko bez žrtava da je, od 4441 žene koju je intervjuirao, otkrio da je samo jedna možda ozlijeđena seksualnim napadom u djetinjstvu. Preostalih 4440 djevojčica bilo je oduševljeno što ih dodiruju prljavi starci, tako da nije bilo nikakve štete.

Kinsey je zaključio da problem u društvu nije ono što se radi djeci; to je zapravo "kulturno uvjetovanje". Izjavio je: "Ako dijete nije kulturno uvjetovano, malo je vjerojatno da bi ga uznemiravali seksualni pristupi. Teško je razumjeti zašto bi dijete, osim zbog svoje kulturne uvjetovanosti, trebalo biti uznemireno dodirivanjem genitalija, ili uznemireno gledanjem genitalija drugih osoba, ili uznemireno čak i specifičnijim seksualnim kontaktima. Kada roditelji i učitelji djecu stalno upozoravaju na kontakte sa  odraslima, onda su spremna postati histerična čim im se približi bilo koja starija osoba, ili se zaustavi i progovori s njima na ulici, ili ih mazi, ili predloži da nešto učini za njih, iako odrasla osoba možda nije imala seksualni cilj na umu." 

Kinsey je također izjavio: ako bi jedan posto muške populacije bio uhićen zbog djela uobičajenih svim muškarcima, tada bi vlada morala uhiti cijelu naciju, ili pomilovati progonjenih jedan posto. Naši zakoni, rekao je, zastarjeli su. Vremena su se promijenila, društvo se promijenilo i ono što nije bilo normalno postalo je normalno. Postojalo je samo jedno rješenje: zakoni se moraju promijeniti. Govoreći o silovanju žena, Alfred Kinsey je rekao: "Razlika između silovanja i dobre zabave ovisi o tome jesu li djevojčini roditelji bili budni kada se konačno vratila kući." 

Možda mislite da je ovo najsmješnija glupost koju ste ikada čuli, jer očito mala djeca ne žele da ih diraju starci, i ne, nisu svi muškarci seksualni zlostavljači djece, i očito žene ne žele da ih se prisiljava seks kada nisu zainteresirane, ali američka vlada nije tako mislila. Kinsey je doveden svjedočiti pred kalifornijsko zakonodavstvo. U to vrijeme je preporučio smanjenje kazne za seksualne zločine, smanjenje kazni za počinitelje, pa čak i uvjetni otpust za nasilne seksualne prijestupnike. Uostalom, prema njemu, djeca to vole i svi to rade. 

Dodajem dijagram toka, posebno dijagram toka iz moje serije Playboy-CIA. Povežimo Alfreda Kinseyja i sudski sustav:

Beryl Levy 

Mnogi moćnici priskočili su u pomoć g. Kinseyju. Među njima je bio i Židov, Beryl H. Levy. Beryl je bio savezni sudac upravnog prava, i također je predavao pravnu teoriju na Sveučilištu Columbia. Osim toga, bio je znanstvenik židovskog američkog suca Vrhovnog suda, Benjamina Nathana Cardoza. Beryl je autor brojnih utjecajnih djela, počevši od 1930-ih, pa sve do svoje smrti. 

Kako bi podržao Kinseyjev rad, g. Levy je napisao članak za publikaciju 'Seksologija'. Naslovio ga je "Što je silovanje?" U njemu se zalagao za blažu kaznu za silovatelje. Govoreći o silovanju žena, izjavio je:

"Mora se pokazati da se žena borila kao tigar (da tako kažem). Mora se pokazati da se opirala svom snagom i svim sredstvima koja su joj bila na raspolaganju: udaranjem, grebanjem, grizenjem, udaranjem nogama, vrištanjem itd." Nastavio je rekavši da je nemoguće da muškarac siluje ženu prosječnog zdravlja i snage, te je dodao da žene mogu imati deluzijske fantazije o silovanju u kojima misle da su silovane, iako muškarac nije bio ni blizu njih. Zbog toga je zakon o silovanju trebalo preispitati. Objasnio je da se trenutni zakon temelji na "starim idejama običajnog prava, koje su bile zaštita nevinih mladih djevica", a vremena su se promijenila; stoga se zakon mora preispitati. Razmislite o tome, ljudi: savezni sudac upravnog prava i učitelj prava nije vjerovao kako je moguće da muškarac siluje ženu, a čak i da jest, ako je bila previše prestrašena da bi se branila ili ako nije bila dovoljno jaka, to se nije računalo; stoga je morala uživati ​​u tome. Odvratno.

Mišljenje gospodina Levyja izvedeno je izravno iz Kinseyjevog rada, posebno iz njegovog istraživanja o ženama, u kojem je tvrdio da je otprilike 80% žena počinilo preljub, a za one koje nisu, rekle su da hoće. Ovi "podaci" bi dokazali kako žene nisu bile nevine djevojke. Ne, gospodine. Nisu bile vjerne, odane i pune ljubavi supruge; bile su tajno opsjednute seksom, česte varalice koje nisu ozbiljno shvaćale svoje bračne zavjete ili obitelji. Ova informacija šokirala je društvo. Bio je to takav šok, te kao da se činilo da su jedini koji su u to povjerovali bili oni na pozicijama moći. Nažalost, kada je riječ o pravnom sustavu, jedini ljudi koji su važni su oni koji imaju ovlasti da ga diktiraju.

Beryl Levy nije bila jedina moćna osoba koja se zalagala za Kinseyjev sustav vjerovanja. Craig Palmer (Sveučilište Colorado) i Randy Thornhill (Sveučilište New Mexico) napisali su:

"Čvrsto vjerujemo da, baš kao što su leopardove pjege i izduženi vrat žirafe rezultati eona prošle darvinističke selekcije, tako je i silovanje. Silovanje je prirodni, biološki fenomen, koji je proizvod ljudske evolucijske baštine."

Bilo je službeno: naši stari, zastarjeli zakoni morali su biti izbačeni kroz prozor i zamijenjeni novim, modernim kaznenim zakonima - i upravo se to dogodilo…

Novi zakoni 

Utvrđeni su novi propisi prema kojima bi se donijela odluka o tome može li se djevojka silovati. Jedan od muškaraca na čelu stvaranja novih zakona bio je Thorsten Sellin.

Sellin je bio savjetnik FBI. Također je vodio, ili bio član, raznih stručnih panela Ujedinjenih naroda za kriminološka pitanja. Osim toga, bio je predsjednik Međunarodnog društva za kriminologiju. Sellin je bio toliko važan, te je 'Sellin Centar' za studije kriminologije i kaznenog prava Sveučilišta u Pennsylvaniji, nazvan upravo po njemu. Kao autor ALI Modela Kaznenog zakonika, pomogao je u izradi Zakona o jedinstvenoj kriminalističkoj statistici SAD-a.

Kao dio novog projekta reforme prava, Ministarstvo pravosuđa SAD-a dodijelilo je potporu Sellinu i njegovom studentu Marvinu Wolfgangu. Potpora je omogućila paru kreirati ljestvicu "Nacionalne težine kriminala" za suce i porote. Prije nego što vam kažem o ovome, dopustite mi da vam ukratko kažem tko je Wolfgang bio.

Wolfgang je završio obuku o seksualnosti na Kinsey institutu. Godine 1970., kada je bio članom Komisije državnog odvjetnika za opscenost i pornografiju, dr. Wolfgang zagovarao je pristup djece pornografiji. On je također razvio koncept ugradnje stanovanja ljudi sa niskim prihodima u područja sa višim prihodima. Inzistirao je na tome da će kriminal nestati, ukoliko se područja stanovanja ljudi sa niskim prihodima raštrkaju po cijeloj zemlji. Rezultat je bio takav da se kriminal premjestio u sigurna susjedstva. Tek nakon što je njegov koncept proveden, priznao je da je bio u krivu, no do dan danas, bez obzira gdje živite u SAD-u, u neposrednoj blizini postoji opasno susjedstvo.

U svakom slučaju, taj tip i Sellin stvorili su vodiče za izricanje kaznenih kazni Ministarstva pravosuđa. Ono što su učinili bilo je rangiranje 204 zločina prema ljestvici težine. Svakako su isključili silovanje djece, grupno silovanje, homoseksualno silovanje, kriminalno korištenje djece u prostituciji ili pornografiji, i slične zločine. Svi su ovi zločini izbrisani sa radara kao problematični. 

Osim toga, ovaj dvojac koji je bio financiran od strane Ministarstva pravosuđa je razvio obrambenu strategiju za silovatelje,  stvaranjem kriterija za pomoć počinitelju. Ovaj novi sustav se usredotočio na to može li se dokazati da je žrtva imala "razvratnu" prošlost. Međutim, "razvratna" prošlost nije bila pravno definirana u njihovim novim kaznenim zakonima (ALI-MPC). Zbog toga se mogla prepustiti tumačenju. Ako žrtva ima ono što bi pravni tim, koji zastupa napadača, mogao tvrditi kao "razvratnu" prošlost, onda bi žrtva mogla biti označena kao "prostitutka". Ako bi se mogla tako označiti, čak i kada je bila žrtva grupnog silovanja ili užasno nasilnog silovanja, počinitelji bi mogli biti oslobođeni svih optužbi. U osnovi je to obrana: "Ona je to htjela".

Kroz nove kaznene zakone, Sellin i Wolfgang su koncept "zločina bez žrtve" progurali sve do američkih sudnica, a sve se to oslanjalo na Kinseyjev rad, koji je "dokazao" kako su zlostavljanje djece, preljub, silovanje, pa čak i incest - sada kulturne norme - zapamtite, sve se to odvija istovremeno sa časopisom Playboy, ali i časopisima Penthouse i Hustler, koji promoviraju pedofiliju, incest, nevjeru, pa čak i kriminalne aktivnosti.

To je na kraju dovelo do ideje kako seksualni prijestupnici, nakon što budu pušteni iz zatvora, nikada neće počiniti drugi zločin. Uostalom, to zapravo nije niti zločin, jer žene i djeca uživaju u tome. Samo udari tipa po ruci i pošalji ga svojim putem.

Industrija psiholoških operacija

Sada kada su postojali novi pravni propisi (koji su se prilagođavali pedofilima i silovateljima), i psiholozi su morali biti obučeni u ovakvom "moderniziranom". Kako bi razumjeli što se ovdje događa, morate razumjeti cijeli temelj psihološke industrije, koju je stvorio Židov Sigmund Freud. Zato ću samog sebe prepisati: 

"Freud je postao doktor medicine 1881. godine, u Italiji. Samo nekoliko godina kasnije, 1886. godine, otvorio je privatnu praksu,  specijaliziranu za "živčane poremećaje". Zanimljiva činjenica: Iste godine oženio se unukom poznatog glavnog rabina, Isaaca Bernaysa. Upravo sada razmišljate: "Bernays? Ma, gdje sam već čuo ovo ime?" Odgovor: Edward Bernays je jedan od najuspješnijih svjetskih propagandista. On je, između ostalog, naveo Ameriku da puši cigarete i uvjerio naciju da nam je potrebna fluorizacija vode.

08. prosinca 1897. godine, 11 godina nakon otvaranja privatne prakse, Freud je iniciran u njemačko židovsko "kulturno udruženje", B'nai B'rith. Zašto je to važno? Zato što je, nedugo prije Američkog građanskog rata, B'nai osnovala Britanska monarhija sa ciljem uništenja Sjevera (države Unije) i stvaranja robovlasničkog carstva. Povjesničari tvrde kako je ova organizacija zapravo bila tajna služba Konfederacije, a njihova je dužnost bila prikupiti novac za svoje operacije, odnosno rat.

Odmah nakon što se pridružio B'Naiju, Freud je počeo držati govore o "tumačenju snova" i objavio je knjigu o toj temi. Ovaj sljedeći dio koji ću vam reći toliko je šokantan i vjerojatno ćete pomisliti da izmišljam, ali uvjeravam vas da ne izmišljam. Zapravo, ove informacije se još uvijek ponosno nalaze na web stranici Sveučilišta Stanford. I nužno je da ih Čitate, jer morate razumjeti dvije stvari: prva je koliko su ti ljudi đavolski. Druga jest kako se ovdje radi o industriji psihologije - nije to slučajni bolesnik, to je cijela industrija. Na tome je cijela industrija utemeljena. To je ono što su profesionalci bili obučeni vjerovati da je istina.

Freud je razvio ono što je nazvao "infantilnom seksualnošću". Bio je toliko odvratan čovjek, te je tvrdio da kada dojenče siše mlijeko iz majčinih grudi, ono zadovoljava njegove seksualne potrebe. Nadalje je tvrdio da kada dojenče siše palac, ono u biti simulira spolni čin, ili zadovoljava samo sebe. Rekao je da je to razlog zašto bebe stavljaju bilo što u usta, čak i "tuđi organ", i u tome osjećaju zadovoljstvo. U isto vrijeme (od rođenja do godinu i pol), dojenče će započeti rane faze masturbacije.

I ako vam to nije dovoljno morbidno, ovaj psihološki stručnjak, Sigmund Freud, tvrdio je da djeca u dobi od godinu i pol do tri i pol godine uživaju u analnoj aktivnosti. Kada se uče obavljati nuždu, postižu seksualno zadovoljstvo svaki put kada imaju stolicu. Rekao je da je razlog zašto djeca uživaju u igri s Play-Dohom ili blatom je zato što je to kao igranje sa izmetom. Djeca toliko uživaju u izmetu da će do kraja života tražiti zamjene, jer se ne mogu igrati s njim. Jedna takva zamjena je novac, jer baš kao što izmet dolazi iz naših tijela, novac dolazi od zlata. Druga zamjena znači imati dijete, jer dijete dolazi od majke. A treća zamjena je penis. Samo imati jedan jest dovoljno da zadovolji tvoju želju za igranjem sa govnima, govorio je.

Kada djeca rastu do točke gdje nauče razliku između djevojčica i dječaka, djevojčice postaju vrlo ljubomorne zato što nemaju penis. Za to je Freud skovao novi izraz, "zavist na penis". Da, otuda potječe taj izraz. Zavist na penis uzrokuje da se djevojčice ljute na svoje majke, što pritom potiče djevojčice da umjesto majke potraži naklonost od svog oca.

Freud je također službeno objavio da su ovisnosti, uključujući i duhan, samo zamjena za masturbaciju, koju je nazvao "jednom velikom navikom". To je dovelo do Freudove odluke kako "seksualni poremećaji" uzrokuju manifestacije i slabost.

Freud se upustio u hipnozu i "potisnuta sjećanja". Uvjerio je svoje pacijente da pate od "teorije zavođenja", što znači da su bili zlostavljani kao djeca, te su zbog toga trenutno imali druge probleme u svojim životima. Ta "potisnuta sjećanja" na zlostavljanje isplivala bi na površinu samo nakon njihovih izvršenih seansi sa Freudom."

Dakle, to je tip koji je stvorio ono što danas poznamo kao "psihologiju". Također, smatra se jednim od 100 najutjecajnijih Židova u povijesti (1951.). Prema publikaciji: jedini Židovi koji su bili više rangirani od Freuda su (redom): Mojsije, Isus i Albert Einstein.

Sada se možda pitate zašto je psihološka industrija važna kada se govori o pedofiliji, posebno zakonima koji se njome bave? Pa, zato jer je psihologija ključ sudskog sustava, posebno obiteljskog sudskog sustava.

(Napomena autora: Ponekad se ljudi osjećaju uvrijeđeno kada istaknem da veliki broj igrača na samom vrhu tih reketa tvrdi da su Židovi. Dozvolite mi da objasnim zašto je to važno za priču: Kao istraživač istražujem teme. Dio tog procesa je traženje anomalija. Židovska populacija čini vrlo, vrlo mali postotak stanovništva Amerike, otprilike 2,3%. To znači: od 100 ljudi, dvoje ili troje statistički mogu biti Židovi. Dakle, kao istraživač, kada istražujem i tragam za ključnim igračem i ako je slučajno dijelom zločina, a ujedno i Židov - onda je ovo anomalija. Od 100 ključnih igrača, ako je 40 Židova, to prkosi statistici do te mjere da se mora ispitati. U ovom slučaju (vladina i društvena pedofilija koja se proteže od Playboya do psihološke industrije), od otprilike 18 ključnih ljudi, otprilike devet je potvrđeno da su Židovi, a pet se sumnja da su Židovi, ali nije potvrđeno. To je barem polovica, čak i do 80%, onih koji su uključeni u ovaj pothvat. To su činjenice koje nijedan istraživač, koji želi pružiti temeljit sadržaj, ne može ignorirati. Prema donjoj tablici, zaboravio sam navesti Freuda. I on je Židov. Hefner je navodno izjavio da je Židov u dokumentarcu A&E-a, kao i u izdanju Playboya iz 1970. godine, ali to ne mogu potvrditi, pa nije navedeno.)

Bila bi anomalija da su većina ili svi homoseksualci, većina ili svi diplomanti Sveučilišta Columbia, većina ili svi u rodu sa  Rockefellerom, većina ili svi masoni, većina ili svi iz New Yorka, itd. Ne bi bila anomalija da se istraga provodi u Izraelu i otkrije veliki broj Židova, ali istraga se provodi u Americi.

Ako se odlučite uvrijediti ako istražitelj bude temeljit i ukaže na anomaliju, to je vaš izbor. Anomalije su činjenice. Činjenice nisu rasističke, niti fanatične. Reći da je netko Židov, kada to kaže njegova Wikipedia stranica ili su to rekli u intervjuima, nije fanatično. Židov nije ružna riječ. Židov nije rasna uvreda. Da su ti ljudi uglavnom svi scijentolozi i da sam to istaknuo, ne biste li to smatrali vrlo važnim dijelom priče? Nije li to nešto što bi svaki pristojan istražitelj trebao otkriti? Treba li činjenicu da su scijentolozi izbrisani iz zapisnika kako bi se izbjegla rasprava o religiji? Je li fanatično označavati scijentologe scijentolozima? Ne mislim tako.

Sljedeće pitanje: zašto nisam označio religiju svih? Zašto nisam označio one koji tvrde da su kršćani? Za početak, ne bi bila anomalija da svi tvrde da su kršćani, jer je to najčešća religija u Americi. Trebalo bi očekivati ​​da se od 100 ljudi barem 60 do 70 identificira kao kršćani. S druge strane, ako bih istraživao skandal u Indiji i velika količina počinitelja tvrdi da su kršćani, to bi bila anomalija, jer se samo 2% cijele zemlje identificira kao kršćani, i to bih doista istaknuo. Osim toga, budući da se većina ili svi pojedinci identificiraju kao Židovi, ili su im religije nepoznate, nema se što označiti. I opet, ne tražim označavanje ljudi radi označavanja ljudi. Tražim anomalije. Kada bi jedna osoba od sedam bila Židov, ne bi bilo anomalije, a stoga ništa za označiti.

Po mom mišljenju, kada napadamo ljude zbog ukazivanja na činjenice, propuštamo širu sliku, koja je u ovom slučaju da se neki stvarno zli ljudi skrivaju iza religije, te da se mogu izvući sa svojim zločinima, jer su vješto stvorili flotu digitalnih pješaka koji napadaju i zatvaraju svakoga tko na to ukaže. Da nisu bili u stanju ušutkati govor pod krinkom netrpeljivosti, njihovi zločini bi mogli biti razotkriveni. Ali, dok ne budemo u mogućnosti nazvati stvari pravim imenom, bez da se poljoprivrednici umiješaju u zaštitu riječi, zaglavili smo....

https://chemtrails.substack.com/p/evil-secrets-of-the-psychology-industry

Sustav obiteljskog suda 

Iz dokumenta od 153 stranice, "Dovođenje djece u opasnost: upitni psiholozi i terapeuti na Obiteljskom sudu u Sacramentu i okolnim okruzima", mnogo toga saznajemo. Prvo: otkrivamo da je samo Američko psihološko udruženje podržavalo pedofilne veze. Udruženje je izjavilo: sve dok su djeca "voljna", seksualni odnosi sa odraslima mogu biti prilično pozitivni za dijete. Zatim saznajemo kako je jedan od autora iz udruženja bio Robert Bauseman. G. Bauseman nije samo objavljivao sadržaj za časopis Američkog psihološkog udruženja, nego je objavljivao i sadržaj koji se pojavio u 'Paidiki'. Što je bila 'Paidika'? Bio je to Časopis za pedofiliju (časopis za pedofile).

Zašto je ono što Američko psihološko udruženje kaže važno, u smislu sudskog sustava? Dozvolite mi da citiram iz publikacije:

Kada se psihološki pregledi nalažu sudom u Sacramentu, sudac prvostupanjskog suda odabrati će procjenitelja iz panela "stručnjaka", koje je prethodno odobrio predsjedavajući sudac na tom sudu. Ili, ako se odvjetnici oba roditelja slože oko procjenitelja sa odobrenog popisa, mogu podnijeti taj zahtjev sucu, koji će zatim odobriti njihov odabir. Sudac također može naložiti psihoterapiju za žrtve seksualnog zlostavljanja i za počinitelje. Psiholozi ili stručnjaci za mentalno zdravlje, koji rade kao procjenitelji, su odabrani i primaju unosan posao od suda. Iako popis procjenitelja koje je odobrio sud u Sacramentu sadrži oko 20 imena, samo nekolicina ljudi dobiva sudska imenovanja kao procjenitelji, i ima financijsku korist - kako tvrdi Frank Dougherty, dr. sc., pravnik, i odvjetnik iz Sacramenta i forenzički psiholog sa bogatim iskustvom kao procjenitelj, na Obiteljskom sudu u Sacramentu.

Procjene su skupe. Roditelji su (oboje) odgovorni za plaćanje naknada za procjenu, a trošak se može kretati od 5000 do 10000 dolara ili znatno više, prema Doughertyju. Prema istrazi 'ProPublice', to može koštati 15000 dolara ili više za četverodnevnu "intervenciju". Jasno je da ovi sustavi, na koje su roditelji prisiljeni, nisu za dobrobit djeteta, nego su oni za dobrobit bankovnog računa onih koji vode programe: psihologa i "stručnjaka za mentalno zdravlje" [više psihologa].

Dalje, sve preporuke koje procjenitelj (psiholog) napiše, odobrava sudac. To je prvenstveno zato što se sudac boji procjenitelja,  jer procjenitelj ima moć medija iza sebe. Ako sudac odluči ne pridržavati se "preporuka" procjenitelja, onda će biti osramoćen na televiziji i u novinama. I bez obzira koliko teško kršenje pravila može biti, pravni sustav je odlučio dati i sucima i sudski imenovanim procjeniteljima sudski imunitet; stoga, nema nikoga tko bi te ljude smatrao odgovornima. I, ako želite da vam čeljust udari o pod, opravdanje za davanje imuniteta psiholozima je "radi zaštite javnosti". Da, oni tvrde kako se te osobe ne mogu smatrati odgovornima za našu vlastitu zaštitu.

Dakle, kao što vidite, od vrha prema dolje, imamo sustav koji pomaže pedofiliji i zlostavljanju, ali tu ne završava. 

Freudova industrija psihologije, sama po sebi, stvara razna "stanja" i "sindrome". Ove klasifikacije se koriste kao oružje za označavanje ljudi i roditelja kao, na neki način, mentalno abnormalnih. To nas dovodi do muškaraca poput…

Doktor Richard Gardner 

Kako bi pokazali koliko je raširen ovaj sustav odvratne pedofilije i korupcije, upoznajmo dr. Richarda Gardnera. Gardner je diplomirao na Sveučilištu Columbia 1952. godine, i gotovo odmah se ubacio u industriju psihologije. Nakon što je stekao certifikat, radio je kao ravnatelj dječje psihijatrije u bolnici američke vojske.

Richard će se vrlo brzo dobro povezati po industriji. Njegove profesionalne veze uključuju: članstva u Američkom udruženju psihijatara, Američkoj akademiji za dječju i adolescentnu psihijatriju, Američkoj akademiji za psihoanalizu, Američkom liječničkom udruženju, Američkom društvu psihoanalitičkih liječnika i Američkoj akademiji za psihijatriju i pravo, ovdje spominjema samo neke.

Gardnerov svakodnevni rad je obuhvatio rad kao njujorški psihijatar i psihoanalitičar, koji je izgradio karijeru kao plaćeni stručni svjedok u više od 400 slučajeva skrbništva nad djecom, svjedočeći najčešće u ime očeva koji su bili optuženi za seksualno zlostavljanje svoje djece. Ovaj zagovornik djece nije bio jeftin. Kao svjedok, navodno je bio plaćen do 500 dolara po satu. Zašto bi itko želio platiti psihologu toliko novca za svjedočenje? Odgovor: Gardner je razvio teoriju sindroma otuđenja od roditelja, poznatog i kao PAS. Za PAS se govorilo kako je "stanje" gdje djeca pogrešno vjeruju da su zlostavljana. Lijek? Sudovi liječe djecu tako što ih stavljaju u skrbništvo roditelja optuženog za zlostavljanje. "'Teški' slučajevi", tvrdio je Gardner, "zahtijevali su 'terapiju prijetnjama', kako bi se djeca oslobodila njihovih iskrivljenih uvjerenja". Da, oduzeti dijete roditelju koji ga pokušava zaštititi i pokloniti ga roditelju koji je optužen za zlostavljanje - bilo fizičko, emocionalno, ili seksualno - a zatim natjerati suca da zahtijeva "terapiju prijetnjama", uz visoku cijenu za roditelje. "Ovo je", uzviknuo bi, "bilo najbolje rješenje za dijete". Tko bi ikada smislio takvo što? Za odgovor na to pitanje, moramo dublje pogledati doktora Richarda Gardnera…

Vijeće za vodstvo o zlostavljanju djece i međuljudskom nasilju optužilo je Gardnera da "izražava suosjećanje" prema ljudima koje privlače maloljetnici, dok istovremeno gaji prezir prema ženama. Osim toga, optužen je kako je je osmislio svoju Teoriju PAS, "ne na temelju ikakvog istraživanja, već na temelju svojih osobnih uvjerenja i predrasuda, sa ciljem da pruži oružje odvjetnicima koji žele potkopati kredibilitet majke na sudu". Richard je procijenio da je 90% svih slučajeva u kojima su majke prijavile zlostavljanje nad svojim djetetom bilo namjerno lažno, ali kasniji pregledi njegovih slučajeva utvrdili su kako su se lažne optužbe dogodile u "manje od 2% slučajeva". Preostalih 98% majki doista je pokušavalo zaštititi svoju djecu. Kako je liječnik mogao toliko pogriješiti? Ili su njegovi postupci bili namjerni? Pogledajmo što još možemo pronaći. 

Citati dr. Gardnera 

Dok ovo čitate, nemojte nikada smetnuti sa uma kako je ovaj tip ključna figura u sudskom sustavu. Ovaj je tip usmjeravao što odluke koji suci trebaju donositi i pritom određivao sudbinu obitelji i djece.

Richard je bio na meti kritika 1990-ih, jer je tvrdio da pedofilija koristi za ljudski opstanak. Neki od njegovih citata uključuju:

"Incest je dobar, jer su visoko seksualizirana djeca prokreativnija, a to je dobro za čovječanstvo. Seksualizacija djece može imati prokreativne svrhe, jer je za seksualizirano dijete vjerojatnije da će se razmnožavati u ranijoj dobi."

"Dijete koje je pretrpjelo zlostavljanje u stvarnoj vjeri moglo je uživati ​​u iskustvu i često će patiti od krivnje zbog takvog užitka, jer je dijete naknadno naučilo kako je ovaj čin neprihvatljiv, grešan, ili čak kriminalni čin."

(RICHARD A. GARDNER, "SINDROM OTUDJENJA OD RODITELJA I RAZLIKA IZMJEŠĆU IZMIŠLJENOG I PRAVOG SEKSUALNOG ZLOSTAVLJANJA DJECE", 1987.)

"Dijete bi trebalo moći sažaljevati oca zbog prokletstva (u našem društvu) pedofilnih sklonosti. U drugim vremenima i na drugim mjestima, smatralo bi se normalnim."

"[Pedofilu] treba pomoći shvatiti kako je pedofiliju velika većina pojedinaca, u povijesti svijeta, smatrala normom. Treba mu pomoći shvatiti kako je to čak i danas raširena i prihvaćena praksa, među doslovno milijardama ljudi."

(RICHARD A. GARDNER, "ISTINITE I LAŽNE OPTUŽBE O SEKSUALNOM ZLOSTAVLJANJU DJECE", 1992.) 

"Neka djeca doživljavaju 'visoke seksualne porive u ranom djetinjstvu'. Postoji dobar razlog vjerovati da većina, ako ne i sva, djeca imaju sposobnost doživjeti orgazam u trenutku rođenja."

(Gardner, R.A. (1992). "Istinite i lažne optužbe za seksualno zlostavljanje djece". Cresskill, NJ: "Creative Therapeutics") 

Richard je također rekao: "Suci nisu oslobođeni psihopatoloških mehanizama... I oni mogu imati potisnute pedofilne impulse nad kojima postoji potiskivanje, represija i krivnja. Ispitivanje detalja slučaja pruža voajeristička i posredna zadovoljstva.  Zatvaranje navodnog počinitelja može psihološki poslužiti za brisanje sučevih vlastitih projiciranih pedofilnih impulsa." Dakle, prema pro-pedofilskom psihologu, i same suce privlače maloljetnici i uzbuđuju se kada čuju detalje slučaja i vide fotografije zlostavljanja.

(RICHARD A. GARDNER, "HISTERIJA SEKSUALNOG ZLOSTAVLJANJA: PONOVNO PREGLED SUĐENJA VJEŠTICAMA IZ SALEMA", 1991.)

Još neki citati dr. Gardnera, iz ove knjige:

"Vjerujem da svi mi imamo neku pedofiliju u sebi."

"Svaki put kada tužitelji iznesu optužbu, vjerojatno formiraju unutarnju vizualnu sliku seksualnog susreta. Sa svakim mentalnim ponavljanjem, tužitelji zadovoljavaju želju da se uključe u aktivnosti u koje su počinitelji uključeni, u vizualnoj slici. Svaki put kada prizovemo vizualnu sliku djeteta koje je seksualno zlostavljano, posredno zadovoljavamo svoje pedofilne impulse."

U svojoj stručnoj literaturi (vodič za kolege psihologe koji se bave zlostavljanom djecom) i kada je govorio o majkama, naveo je:

"U nekim slučajevima je zlostavljanje zapravo poticala (otvoreno ili prikriveno) majka, kako bi dijete iskoristila kao zamjenski objekt za očevo seksualno zadovoljstvo. Takve majke smatraju seksualne susrete odvratnima, a dijete se koristi kao prikladna zamjena – čime se majka štiti od izloženosti štetnom činu."

(RICHARD A. GARDNER, "SINDROM OTUDJENJA OD RODITELJA I RAZLIKA IZMJEŠĆU IZMIŠLJENOG I PRAVOG SEKSUALNOG ZLOSTAVLJANJA DJECE", 1987.) 

Govoreći o djeci, dr. Gardner je tvrdio: "Normalno dijete pokazuje širok raspon seksualnih fantazija i ponašanja, od kojih bi mnoge bile označene kao 'bolesne' ili 'perverzne' da ih pokazuju odrasli. Svako dijete vjerojatno ima 'omiljeni' popis seksualnih aktivnosti, koje pružaju interes i zadovoljstvo.“
 (RICHARD A. GARDNER, "HISTERIJA SEKSUALNOG ZLOSTAVLJANJA: PONOVNO PREGLED SUĐENJA VJEŠTICAMA IZ SALEMA", 1991.) 

U knjizi iz 1995. godine, "Protokoli za procjenu seksualnog zlostavljanja", dr. Gardner je objasnio da, ukoliko dijete kaže npr. da mu je počinitelj stavio penis u usta i nije ga pomaknuo - to su samo "smiješne ili besmislene" fantazije. Dakle, to znači kako bi  djetetovu optužbu trebalo pripisati bujnoj mašti, koja nije utemeljena u stvarnosti.

U knjizi "Sindrom otuđenja roditelja i razlika između izmišljenog i istinskog seksualnog zlostavljanja djece" (1987.), dr. Garner je napisao: "[Seksualno zlostavljana djeca] možda su se smatrala sretnima zato što su imala roditelja koji im pruža takvo zadovoljstvo." U istoj publikaciji izjavio je: "Samo zato što djevojčica predstavlja fantaziju o svom ocu, koji se seksualno upušta u nju. ne znači nužno kako je otac to i učinio. To može biti jednostavno verbaliziranje želje." To znači, ako tvrdi da ju je otac neprimjereno dodirivao, onda je sasvim moguće da samo želi da je dodiruje.

To su samo neki manji primjeri od jednog tipa. Upoznajmo još jednog bolesnika povezanog sa vladom:

Ralph Underwager 

Budući je pedofilija raširen problem u psihološkoj industriji i vladi, bilo mi je prilično lako pronaći još jednog teškog igrača u ovoj industriji, gospodina Ralpha Underwagera.

Identično Gardneru, Ralph je bio psiholog koji je svjedočio diljem zemlje kao stručni svjedok u ime roditelja optuženih za seksualno zlostavljanje svoje djece. Baš kao i Gardner, napisao je knjige, uključujući "Optužbe za seksualno zlostavljanje djece", u kojima je tvrdio da su optužbe za zlostavljanje ništa više od histerije majki. I on je inzistirao na tome kako je gotovo 100% optužbi majki bilo očito lažno. I, baš kao i Gardner, i dr. Ralph Underwager bio je poznat kao pedofil. Zapravo, bio je dio pedofilskog časopisa 'Paidika', koji sam ranije spomenuo. Evo nekoliko snimaka zaslona iz jednog od izdanja, koji sadrži intervju sa g. Underwagerom. Njegovi odgovori označeni su sa "RU":

Kada je već spomenuto....

Paidika: časopis za pedofile 

Biti ćete apsolutno zapanjeni kada vidite tko je sve dijelom ove publikacije. Pokušao sam pronaći sve koji su sudjelovali u proizvodnji ovog časopisa, ali nisam uspio pronaći 100%. Evo što sam otkrio:

   - Bill Andriette bio je urednik i osnivač NAMBLA Bulletina, publikacije Sjevernoameričkog udruženja za ljubav muškaraca i dječaka, organizacije za zagovaranje pedofilije u Sjedinjenim Državama.

   - Dr. Frits Bernard bio je nizozemski klinički psiholog, seksolog i aktivist za homoseksualce i pedofile. Da, još jedan psiholog.

   - Edward Brongersma, nizozemski političar i doktor prava. Niz godina bio je član nizozemskog Senata za Laburističku stranku i predsjednik pravosudnog odbora Senata. Bio je prvenstveno poznat po zagovaranju pedofilije. Dodajmo još jednu kvačicu na popis vladinih pedofila. 

   - Vern L. Bullough bio je doktor znanosti, povjesničar, seksolog i profesor emeritus na Državnom sveučilištu u New Yorku. Vern Bullough ne samo da je pomogao u osnivanju LGBT pokreta, već je bio i predsjednik Društva za znanstveno proučavanje seksualnosti i osnivač Američkog udruženja za povijest sestrinstva. Vern je napisao preko 50 knjiga i 200 članaka. Također je zapisao medicinske savjete, poput one da je jedna ejakulacija jednaka gubitku četiri unce krvi, a previše ejakulacija rezultira smrću. Osim toga, bio je u uredničkom odboru časopisa "Paidika: The Journal of Paedophilia".

   - John P. De Cecco bio je još jedan psiholog i profesor emeritus na Državnom sveučilištu San Francisco. Osim toga, bio je urednik časopisa 'Journal of Homosexuality'. Bio je i profesor psihologije na Državnom sveučilištu San Francisco. Smatra se "pionirom studija seksualnosti". Vidite, cijela psihološka industrija puna je pedofila.

   - Wayne Dynes, doktor znanosti, profesor emeritus, Gradsko sveučilište New York. Bio je američki povjesničar umjetnosti i bibliograf, koji je također bio urednik "Enciklopedije homoseksualnosti". Sigurno ima mnogo učitelja koji su slučajno i pedofili. Pretpostavljam da, ako biste htjeli zlostavljati djecu, odabir učiteljske profesije imao bi smisla, zar ne?

   - Joseph Geraci bio je urednik i autor koji je bio suautorom publikacije "Dares To Speak: Historical and Contemporary Perspectives on Boy-Love".

   - Bruce S. Hopping osnovao je Zakladu Kalos Kagathos, 1953. godine. Zaklada Kalos Kagathos neprofitna je organizacija sa sjedištem u Laguna Beachu u Kaliforniji, i posvećena promicanju "zdravlja uma i tijela kod mladih ljudi", i, naravno, bio je dio časopisa o pedofilima. Je li samo slučajnost kako je "simbol ljubitelja dječaka", trokut sa drugim trokutom unutar njega, za koji FBI dokumenti navode da ga koriste pedofili…

... onaj tko koristi ime Kalos zaštitio autorskim pravima? Možda.

   - Hubert Kennedy bio je američki homoseksualni autor i matematičar. G. Kennedy bio je dio prve parade ponosa homoseksualaca u Providenceu, Rhode Island.

Postoji još mnogo imena, ali nisam uspio saznati puno o pojedincima. 

Zašto vam sve ovo govorim?

Zato što svi ti važni muškarci u društvu - liječnici, psiholozi, učitelji, odvjetnici, vlada - svi oni ugrađuju odvratna uvjerenja Alfreda Kinseyja u sve oko nas. Kao što sam već rekao: ovo je zlo od vrha prema dolje. Zato satovi spolnog odgoja sada uče malu djecu kako pružati oralni seks i zato knjižnice osnovnih škola sadrže knjige sa oznakom X.

Zato su škole, crkve, izviđači i YMCA puni pedofila. A kako bi se sve ovo osiguralo, ova prljavština je podsvjesno uvučena u časopise poput Playboya, Hustlera i Penthousea, da ne spominjem serije poput Netflixovih Cuties. Zatim, budući su silovanje i zlostavljanje proglašene "zločinom bez žrtava", zakoni su prilagođeni tome da kada je počinitelj seksualnog zlostavljanja djece roditelj, onda se taj roditelj obično ne suočava sa kaznenom prijavom. Sudovi umjesto toga slučaj povezuju sa skrbništvom, što je građanski slučaj, a ne kazneni (prema nalazima izvješća Velike porote u Sacramentu iz 1996. godine). Budući je stvar sada građanska, a ne kaznena - najgore što se može dogoditi počinitelju jest smanjenje posjeta djetetu ili gubitak roditeljskih prava.

Je li samo slučajnost da je psiholog i terapeut, a riječ terapeut sastavljena od dvije riječi: ...the...rapist... (…silovatelj…)

PAS: Najveće oružje pedofila 

Prema Gardnerovom Sindromu otuđenja od roditelja (PAS): dijete je programirano od strane jednog roditelja, obično majke, da mrzi drugog roditelja, obično oca, jer je majka ljuta (ili luda/zabludjela). Gardner je također razvio srodnu hipotezu: kada se pojavi optužba za seksualno zlostavljanje djeteta, majka to izmišlja i jedina je svrha da naudi ocu, oduzme mu skrbništvo i spriječi ga da viđa svoje dijete, bez ikakvog drugog razloga, osim što je prezira vrijedna žena.

Iako doista postoje slučajevi u kojima jedan roditelj okreće svoju djecu protiv drugog (ova publikacija niti na koji način ne želi umanjiti slučajeve u kojima se to događa) - PAS je razvijen korištenjem potpunog i totalnog "smeća od znanosti". Bilo je to toliko smeće, te je neke države neće dopustiti u svojim sudnicama. U međuvremenu, Kalifornija, zajedno sa mnogim drugim državama, sve ovo pozdravlja. Stvarnost jest takva da je relativno rijetko da roditelj, čak i ljutiti roditelj, potpuno izmisli optužbe za zlostavljanje. Velika većina roditelja, čak i kada njihovi odnosi loše završe, i dalje se nadaju kako će drugi roditelj ostati u životu njihovog djeteta. Uz to, kada dijete iznese tvrdnje o zlostavljanju, bilo izravno majci, učitelju u školi ili drugoj odrasloj osobi od povjerenja, onda roditelj (obično majka) mora djelovati kako bi zaštitio dijete. A kada pokuša to učiniti, onda se može naći zaglavljena u sustavu... naoružanom sustavu...

Dozvolite mi podijeliti neke zapanjujuće statistike koje je pružilo Vijeće za vodstvo: "Mitovi koji stavljaju djecu u rizik tijekom parnice o skrbništvu" (Dallam). SJ & Silberg, JL (siječanj/veljača 2006.) i "Izvješće o seksualnom napadu", 9(3), 33-47:

   - 97% majki izjavilo je kako je sudsko osoblje ignoriralo ili umanjivalo prijave o zlostavljanju. Izvijestile su da osjećaju kao da su kažnjene, jer su pokušale zaštititi svoju djecu.

   - 65% ih je reklo da im je prijećeno sankcijama ukoliko "javno progovore" o slučaju.

   - Gotovo polovica majki rekla je da su označene kao osobe sa Sindromom otuđenja od roditelja (PAS).

   - Zaštitnički nastrojeni roditelji izvijestili su da je prosječni trošak sudskog postupka bio preko 80.000 dolara.

   - Više od četvrtine zaštitničkih roditelja kaže da su bili prisiljeni podnijeti zahtjev za stečaj zbog podnošenja zahtjeva za skrbništvo nad svojom djecom.

   - 85% anketiranih zaštitničkih roditelja vjeruje da su njihova djeca i dalje zlostavljana.

   - Međutim, 63% kaže da su nisu prijavljivati ​​zlostavljanje iz straha da će im biti prekinut kontakt sa djecom.

   - 11% djece je prijavljeno kako je pokušalo samoubojstvo.

Kažnjavanje tužitelja 

Imati sudski sustav, koji je namješten favorizirati pedofile i silovatelje - nije bilo dovoljno. Sam sustav je morao potpuno ušutkati tužitelje. Evo nekoliko primjera kako su to postigli, i to ne samo u Americi:

   - U Kanadi suci strogo ograničavaju pristup majki djeci. Majkama je naređeno da ne uznemiravaju djecu, ili neka im se ne približavaju na manje od 300 metara. Majci je dopušteno vidjeti svoje dijete samo u kontekstu [nadziranog] savjetovanja.

   - Ocu je dana ovlast da oduzme djetetov mobitel i sve druge komunikacijske uređaje zato da bi spriječio majčino uplitanje. To eliminira djetetovu mogućnost da potraži pomoć od najpouzdanije odrasle osobe u svom životu.

   - Otac također ima pravo udaljiti djecu iz države, pa čak i iz zemlje, u kontekstu savjetovanja.

   - U Americi i drugim zemljama, toksičnom roditelju može se naložiti liječenje lijekovima ili pohađanje terapije.

   - Sam dr. Richard Gardner dao je mnoge preporuke sucima. Te preporuke uključivale su uvjetni otpust roditelja koji otuđuje dijete ili naređivanje rada za opće dobro. Rekao je: "Roditelj na uvjetnom otpustu dodjeljuje se službeniku za uvjetni otpust, koji može prijaviti sudu nepoštivanje naređenih posjeta. Sudovi imaju ovlast ograničiti na kućni pritvor, pa čak i zatvoriti roditelja koji je u krivnji, zbog nepoštivanja suda. Prethodno, sud može naložiti otuđenim roditeljima obići lokalni zatvor u pratnji. Nekoliko dana u lokalnom zatvoru općenito bi bilo dovoljno da pomogne takvom roditelju da prestane i odustane od programiranja koje izaziva PAS."

   - Jedan sudac, Nakahara, saznao je za Gardnerov koncept PAS, putem svjedočenja terapeuta za ponovno ujedinjenje, kojeg je imenovao sud. Sudac je došao do uvjerenja da je svatko tko vjeruje roditelju koji optužuje, uključujući odvjetnike, obiteljske sudske službe i privatne savjetnike, bio ispranog mozga od strane same majke. To je značilo, bez obzira na to koliko je svjedoka majka mogla pozvati na svjedočenje i zbog navodnog ispiranja mozga, sve što su imali reći bilo je ništavno.

Prema sucu Nakahari, pozivanje roditelja na odgovornost gradi uspjeh. Dio pozivanja na odgovornost bile su sankcije. Nakahara je smatrao da će ove sankcije osigurati da počinitelj, tj. roditelj koji optužuje, nikada više neće optužiti. No, kada sankcije nisu spriječile majku da iznese optužbe, sudac nije oklijevao narediti pritvor roditelja koji se ne pokorava nalogom na pet dana zatvora, što je, kako se navodi, "optimalno razdoblje za ostavljanje značajnog dojma na roditelja koji ustraje u kršenju i opiranju sudskim nalozima". ("Sindrom otuđenja od roditelja", autorice Deirdre Conway Rand, dr. sc., forenzičke psihologinje).

I ne zaboravimo kako je krajnji pravni "lijek" za slučajeve PAS - predati dijete zlostavljaču. Dakle, majka otkriva da je njeno dijete zlostavljano, pokušava učiniti ono što je ispravno kako bi zaštitila dijete, na kraju bude proglašena ludom, dijete joj se oduzima i daruje zlostavljaču, a zatim, kada se još više trudi zadobiti pravdu, biva liječena, zatvorena i bankrotirana.

Biste li se iznenadili kada bi saznali da ljudi ne moraju niti sudjelovati u tzv. PAS-u da bi bili proglašeni krivima za isto? Istina je. Ljudi mogu biti optuženi za mogući budući sindrom otuđenja od roditelja. Zamislite da ste proglašeni krivima za nešto što niste učinili, jer sudac smatra da bi to mogli učiniti u nekom trenutku u budućnosti.

Preljub 

Vraćam se na Kinseyjeve publikacije. On se također zalagao za legalizaciju preljuba. Uostalom, gotovo svi su varali, pa nije imalo smisla zadržati ovaj zastarjeli zakon. Države su tada počele razmatrati prepisivanje svojih pravnih propisa.

Cijelo vrijeme, dok sam istraživao za ovaj članak, nisam mogao a da se ne sjetim mog teksta, "Isus i Iluminati: Neispričana povijest iz 1666.". U njoj sam vam pričao o Židovu, koji je 1666. godine, tvrdio da je mesija. Taj je čovjek bio Sabbatai Zevi. Zevi je okupio milijune sljedbenika. Unatoč svojoj popularnosti, većini Židova taj se tip uopće nije sviđao, jer je ono što je naučavao bilo nečuveno i zapravo protivno Starom zavjetu. Da citiram dio iz mog članka,

"Ovaj novi spasitelj uputio je ljude na grijeh. Zapravo, samo kroz grijeh se moglo postići otkupljenje, propovijedao je. Od seksualnog nemorala, do jedenja hrane koju Biblija zabranjuje, grijeh je doista bio obavezan ako ste htjeli ugoditi Bogu. Govorilo se da činjenje grešnih djela u biti izvlači zlo iz sjene. Budući se zlo nije moglo sakriti, „kraljevstvo zla bi se urušilo samo u sebe“ - kao što vidite, jedini način da se zaustavi zlo bio je sudjelovanje u onome što se smatralo lošim. To je rezultiralo pijanstvima,  dijeljenjem supruge i kćeri, incestom, vjerskim seksualnim orgijama i preljubom. 'Kroz revoluciju vrijednosti, ono što je prije bilo sveto postalo je profano, a ono što je prije bilo profano postalo je sveto.'

Kada je Zevi umro, zamijenio ga je još ekstremniji mesija, Jacob Frank. Frank je bio duboko u obožavanju Saturna i Kabali. Odbacio je Deset zapovijedi, promovirao orgije kao način "čišćenja duše od grijeha", te je "razvrat postao terapija". Idući korak dalje, Frank je izjavio kako je jedini put do novog društva kroz potpuno uništenje sadašnje civilizacije. Inzistirao je na tome da su žrtvovanje djece, silovanje, zamjena žena i kćeri, incest i pijenje krvi - savršeno prihvatljivi i nužni vjerski rituali - i prakticirao je ono što je propovijedao. Židov Jacob Frank na kraju će formirati partnerstvo sa dvije osobe: židovskim isusovcem, Adamom Weishauptom, i židovskim Rothschildom. Zajedno će trojac formirati Iluminate.

Njihovi ciljevi, osim svjetske dominacije, uključivali su potpuno i totalno uništenje društva. Prije 1800. godine, Iluminati su preuzeli velike dijelove Nove Engleske (Connecticut, Maine, Massachusetts, New Hampshire, Rhode Island i Vermont). Zabrinuti građani su dizali uzbunu da su se ovi užasni ljudi infiltrirali u školski sustav, preuzeli su vladu, krali imovinu i bili su na misiji rušenja Sjedinjenih Država...."

Saznajte sve o tome u mojoj knjizi ili seriji na Substacku: https://chemtrails.substack.com/p/the-jews-jesus-and-the-illuminati

Spominjem ovo, jer sve što smo saznali u ovoj publikaciji, kao i tijekom istrage Playboya, čini se da je u skladu sa učenjima Jacoba Franka. Budući počinitelji tvrde da jesu Židovi, a sigurno nisu tradicionalni starozavjetni, bogobojazni Židovi, moram pretpostaviti kako bi mogli biti Zevi-Frank Židovi (koje mnogi sada nazivaju cionistima) ili su otvoreni sotonisti / čarobnjaci / mađioničari / alkemičari, koji se skrivaju iza judaizma. Ali, budući da se samo ukazivanje na nekoga tko tvrdi da je Židov sada smatra "antisemitskim", tim je zločincima prilično se lako sakriti. Umjesto da prozivamo demone u društvu koji počine zla, mi  napadamo jedni druge, baš točno kako je planirano. Zevi i Frank bi bili ponosni. Židovka Marina Abramović i Židov Rothschild bi bili ponosni. Evo fotografije njih dvoje kako stoje ispred vrlo posebne slike: 

Slika se zove "Sotona priziva svoje demone". Nisam mogao smisliti prikladniji završetak za ovaj tekst od ove fotografije.

Hvala na čitanju.