Gradovi-države bez granica (2.dio)

BY: Iain Davis; 16.10.2025. 

U 1. dijelu istražili smo ideologiju koju je usvojila moćna skupina NRx tehnokrata-oligarha, i kako se njihovi prijedlozi usklađuju sa interesima njihovih međunarodnih partnerskih oligarha. Raspravljali smo o strategiji ulaganja rizičnog kapitala, utjecaj koju NRx tehnokrati nazivaju "akceleracionizmom" i kako su svjetske vlade zapravo "funkcionalne oligarhije".

Model "vlade" koji predlažu NRx tehnokrati razlikuje se od svega što nam je trenutno poznato. Mnogo je sličnije autoritarnoj  diktaturi, kakvu su provodili feudalni monarsi srednjovjekovne Europe. Ovi gov-corp Technati, kako je zamišljeno, zapravo predstavljaju diktatorske gradove-države, koje su pod izravnom kontrolom oligarha.

NRx tehnokrati nastoje razbiti nacionalne države na tehnološki upravljane "enklave" (gov-corp Technat). Ta "carstva" će formirati međunarodni "mozaik" ("patchwork"), pri čemu će svaka enklava ili "mrežni arhipelag" biti predstavljen kao digitalni čvor, gotovo zasigurno na jednom, sveobuhvatnom, blockchainu ili "ujedinjenoj knjizi". Digitalne dozvole za pristup čvoru, koji služi kao digitalni blizanac za fizičko područje "enklave" grada-države, kontrolirati će "osnivač(i)", ili njihov(i) odabrani administrator(i) područja. To formira gov-corp Technate kojim vlada CEO King (oligarh), gdje "ništa službeno ne postoji" osim ako nije digitalno predstavljeno u Glavnoj knjizi područja (blockchain).

Građani područja su kupci u suverenoj korporaciji (sovcorp), koja vlada nad gov-corp Technateom. Kupci neće imati individualni suverenitet, osim ako ga ne kupe od "osnivača". Sva vrijednost je digitalna u ovakvom okruženju. Život vašeg "digitalnog blizanca", koji se prati zahtjevom za korištenjem digitalnog ID-a, besprijekorno povezuje offline život kupca sa životom njihovog online digitalnog blizanca.

Kontrolom programabilne digitalne valute, dodijeljene digitalnom blizancu kupca i to putem njihovog digitalnog ID-a, svako nedolično ponašanje može biti kažnjeno od strane osnivača ili njihovih delegiranih administratora sustava (npr. zamrzavanjem "njihovih depozita", ili zaključavanjem ljudi "iza svih vrata na određeno vrijeme kao kaznu"). U gov-corp Technateu nema mogućnosti za odštetu. Jedina mogućnost za progonjenog klijenta jest bijeg, ako posjeduje sredstava za bijeg.

Također, razgovarali smo o tome kako su vlade diljem svijeta već započele stvarati nove gov-corp Technate, u obliku tisuća posebnih ekonomskih zona (SEZ). Neke od njih, poput Shenzhena u Kini, već su uspostavljene kao de facto gradovi-države, sa  vlastitim sve neovisnijim jurisdikcijama, i embrionalnim vladama gradova-država.

U središtu ovog napora, kod stvaranja globalnog mozaika gradova-država, stoje NRx tehnokrati; možda su među njima najpoznatiji Peter Thiel, Elon Musk i Marc Andreessen u SAD-u, ali i tvrtke rizičnog kapitala, poput NeWay Capitala i Pronomos Capitala. Ali, oni ni blizu u ovom pothvatu ne nastupaju sami. NRx mreža tehnokrata jest globalna, te se na najvišoj vladinoj i međuvladinoj razini, nada je da će se postići globalno upravljanje mozaikom gradskih-državnih gov-corp Technata.

Pametni gradovi-države bez granica

NRx tehnokrati žele stvoriti globalni "mozaik" društava digitalnog nadzora, gdje "ništa službeno ne postoji, osim ako nije na lancu“. Sva vrijednost jest digitalna, a privatni osnivači, zahvaljujući vrhovnom suverenitetu koji su kupili svojim ulaganjem, kontroliraju svoje privatne feude kao "kraljevi", putem izvršnih direktora vladajućih korporacija. Zapravo, iskorištavanjem digitalne tehnologije i, prije svega, umjetne inteligencije (AI) - NRx tehnokrati žele stvoriti globalnu mrežu privatno financiranih pametnih gradova.

Pametni grad se može nazvati "urbanim područjem u kojem tehnologija i prikupljanje podataka pomažu u poboljšanju [...] održivosti i učinkovitosti gradskih operacija. [...] Tehnologije za prikupljanje podataka - uključujući podatke u stvarnom vremenu - ključne su za inicijative pametnih gradova." Cilj dizajna pametnih gradova jest kontrola urbanog okoliša i ponašanja njegovih stanovnika.

Istraživači iz indonezijskog časopisa, 'Journal of Information Systems and Informatics', uzimajući u obzir kontrolu ponašanja u pametnim gradovima, ipak su primijetili:

"Utjecaj tehnologije pametnih gradova na ponašanje potrošača u urbanim okruženjima, te svakodnevne rutine i životne navike ljudi je značajan. [...] Razvoj pametnih gradova primjenom različitih tehnologija, kao što su pametni transportni sustavi, aplikacije za upravljanje prometom i pametni senzori [...] promijenio je ponašanje ljudi. [...] Dakle, primjena tehnologije pametnih gradova, ne samo da transformira gradsku infrastrukturu i usluge, već donosi i značajne promjene u ponašanju građana."

Iako bi kontrola ponašanja, koju provode operateri pametnih gradova mogla biti bezopasna, despoti bi je mogli zloupotrijebiti kako bi učinkovito programirali naše živote. To je svakako ono što NRx tehnokrati imaju na umu - stvaraju "nemisleće demos", na čiji će se suverenitet odnositi sa "porugom". Bez obzira na rizike - pametni gradovi se danas grade diljem svijeta.

Kineska globalna televizijska mreža (CGTN) je dio državne China Media Group. U srpnju ove godine, CGTN je izvijestio kako kineska vlada "ubrzava" razvoj pametnih gradova. CGTN je razotkrio kako je Shenzhen osvojio međunarodnu nagradu za pametni grad godine, na Svjetskom kongresu Smart-City Expo (SCEWC) 2024.

SCEWC je naglasio kako je kongres bio impresioniran Shenzhenovom primjenom kineske inicijative i politike "Pametniji grad, bolji život", koja nastoji riješiti "urbane izazove" brzim uvođenjem tehnologije. Baš kao i NRx tehnokrati na Zapadu, kineski politički think tankovi očito vide tehnologiju kao rješenje; točka. Na SCEWC-u je rečeno:

"Inicijativa je slijedila agresivnu strategiju digitalne transformacije kako bi se riješili ovi izazovi u raznim sektorima. Ključne komponente uključuju razvoj brzih širokopojasnih mreža, korištenje tehnologije digitalnih blizanaca za modeliranje i upravljanje gradskim sustavima, te integraciju umjetne inteligencije i upravljanja temeljenog na podacima u gradske operacije. [...] Grad je također potaknuo okruženje koje potiče tehnološke inovacije i privukao je značajna ulaganja privatnih tvrtki, koje razvijaju tehnologije pametnih gradova."

Opet, nema značajne razlike između modela financiranja izgradnje pametnih gradova od strane dionika i javno-privatnog partnerstva u kineskim SEZ, i onoga bilo gdje drugdje. SCEWC nastavlja: 

"Shenzhen je pionir modela "4321+X" za razvoj pametne zajednice, naglašavajući integraciju vladinih mreža, video mreža, IoT senzorskih mreža i interneta, kako bi se stvorile sveobuhvatne platforme za podatke i usluge. Ove platforme pružaju temelj za razne aplikacije pametnog grada, uključujući: upravljanje javnom sigurnošću, upravljanje zajednicom i pružanje javnih usluga."

"Zajednica" pametnog grada "4321+X" kontrolira se na temelju skupa jasno definiranih procesa. "4" se odnosi na integraciju četiri podatkovne mreže: vladine mreže, privatnih CCTV mreža zajednice, interneta i posebno Interneta stvari (IoT). "3" se odnosi na tri područja aktivnosti zajednice, koju treba integrirati unutar, i nadzirati putem gornje četiri mreže: cjelokupno poslovanje, javna sigurnost (javno ponašanje) i lokalno upravljanje uslugama, uključujući lokalne sigurnosne službe. "2" se odnosi na dva glavna sektora usluga – nazvana "platforme" – koji se kombiniraju, kako bi se ostvarilo praćenje tri ključna područja aktivnosti, koja su opet povezana sa četiri mreže. Dvije "platforme" su lokalna uprava i provedba zakona.

Konačno, "1" se odnosi na glavnu bazu podataka, koja se, kada se koristi tehnologija distribuirane knjige podataka (DLT) – poput blockchaina – može nazvati "jedinstvenom knjigom podataka". Knjiga podataka povezuje sav nadzor cijelog pametnog grada, kombinirajući 4, 3 i 2 zajedno - u 1 centralno upravljani sustav pametnog grada. Pametni grad navodno olakšava "X“, što je umjetno inteligentno pružanje upravljanja i usluga građanima.

Jedinstvenu knjigu podataka ("1") prati i kontrolira "Urbani mozak" ili "Gradski mozak", što je središnji sustav upravljanja za pametni grad. Kinesko društvo za urbano planiranje – nevladina organizacija (NVO), koja djeluje uz odobrenje kineskog Ministarstva graditeljstva i Ministarstva civilnih poslova – navodi da je svrha "Urbanog mozga" dodijeliti "javne resurse i poboljšati društveno upravljanje", kako bi se osigurali "novi putevi za promicanje održivog gospodarskog i društvenog razvoja".

Kao što smo napomenuli u 1. dijelu - moderna kineska tehnološka inovacija je, u velikoj mjeri, rezultat javno-privatnog partnerstva. U Hangzhouu, npr. "Gradskim mozgom" upravlja jedna globalna korporacija:

"Alibaba je tehnološka elektrana, od podatkovnih platformi do naprednih analitičkih algoritama, koji omogućuju sve aplikacije pametnog grada."

U terminologiji tehnokrata NRx-a, Alibaba Group je suverena korporacija (sovcorp) grada Hangzhoua, sa sposobnošću potencijalne kontrole života svojih devet milijuna građana, ili "kupaca". Kao i kod svih razvoja pametnih gradova, mediji izvještavaju samo o ostvarenim ili projiciranim društvenim koristima. Vjerojatne zamke se pažljivo ignoriraju. Kako bi razumjeli opasnost sa kojom se svi suočavamo, ako se odlučimo živjeti u takvim gradovima, prvo moramo razmotriti kako bi sustavi društvenih kredita trebali funkcionirati.

Na Zapadu se šire mnogi uporni mitovi o kineskom Sustavu društvenih kredita (SCS). Glavni mediji ponekad će vas uvjeriti kako je to već totalitarna noćna mora, a neki u neovisnim medijima će vas pokušati uvjeriti da ne postoji. Istina leži negdje između.

https://remotepeople.com/countries/china/social-credit-system/

Kina je jedina zemlja koja je formalno uspostavila SCS, ali nije i jedina zemlja koja ga je implementirala. Svrha društvenog kredita je nagraditi ili kazniti ponašanje građana, ali ne putem sudova ili bilo kakvog pravnog postupka, već kroz poboljšani (ograničeni) pristup javnim i privatnim uslugama. Operacija Choke Point u SAD-u pokazuje kako Ministarstvo pravosuđa surađuje sa  privatnim bankama da prekinu pristup financiranju za potpuno legalna mala i srednja poduzeća, za koja smatraju da predstavljaju "reputacijski rizik". U Kanadi je vlada surađivala sa privatnim bankama i osiguravateljima, kako bi zatvorila mala poduzeća zakonitih i legitimnih prosvjednika. Ovo su samo neki od mnogih jasnih primjera djelovanja SCS-a na Zapadu.

Kineski SCS formalno je osnovan 2014. godine. To je opsežan i često zbunjujući niz vladinih direktiva i propisa, koje svaka pokrajinska vlast mora dešifrirati, te primijeniti što je bolje moguće. Sveobuhvatni cilj jest uspostaviti mjeru "društvene kreditne sposobnosti". To ne znači samo "kredit" u financijskom smislu. Odnosi se na stupanj "pouzdanosti", koji država pripisuje vlastitim odjelima i lokalnim upravama, poduzećima i pojedincima.

Kineski SCS odnosi se na "entitete", tj. javne i privatne organizacije, uključujući poduzeća. Velik dio SCS-a usmjeren je na čišćenje korupcije u javnom sektoru, uklanjanje "nepouzdanosti" određenih subjekata, kako bi se promoviralo "skladno" društvo.

Također, usredotočuje se na "nepouzdanost" pojedinaca. Jedan od ciljeva SCS-a jest "staviti nepouzdane pojedince na crnu kreditnu listu". Drugi je razvoj online sustava za procjenu "pouzdanosti" pojedinaca u online društvenom kreditnom rejtingu i, npr. kažnjavanje onih koji se bave online "širenjem glasina"; radi se o sustavima za procjenu "individualnog karaktera" građana i provođenje "građanskog morala".

U Kini, "fizička osoba" je pravni konstrukt koji znači ljudsko biće ili građanin. U svojim najavljenim poboljšanjima SCS-a, iz 2025. godine, kineska vlada potaknula je regionalne vlasti neka promiču "kreditnu konstrukciju fizičkih osoba", te neka uspostave "dobre kreditne evidencije fizičkih osoba".

Promatrajući razvoj pametnog grada u Shenzhenu, uz rizike objedinjavanja "meta-podataka", istraživači sa Berlinskog instituta za kineske studije su otkrili:

"Digitalni sustavi u Shenzhenu podrazumijevaju puzajuću centralizaciju podataka, koja potencijalno pretvara niže administrativne jedinice vlasti u puke korisnike pametnih platformi na razini grada, umjesto da oni sami kontroliraju vlastite resurse podataka. Razvoj pametnog grada i ambicije izgradnje meta-podataka time podrazumijevaju pomicanje odnosa dionika na lokalnoj razini. Također, približavaju nevladine dionike, poput tvrtki informacijske tehnologije i istraživačkih institucija, novim tokovima podataka i pametnim sustavima upravljanja."

U svijetu koji oblikuje kapitalizam dionika - "pametne sustave upravljanja" neizbježno kontrolira privatni sektor. Lokalne vlasti postaju "puki korisnici Gradskih mozgova", kojima upravljaju multinacionalne korporacije. Očiti cilj jest povezati kontrolu ponašanja - koju pruža tehnologija pametnog grada sa SCS-om.

Smart-city big data stack in Shenzhen: https://journals.sagepub.com/doi/10.1177/20539517211045171

Kao što je istaknuo 'MIT Technology Review', iz 2022. godine, trenutno u Kini ne postoji ubjedljiv, niti univerzalni društveni kreditni rezultat, koji omogućuje totalitarnu kontrolu:

"Još nema dokaza da je ovaj sustav zloupotrijebljen za široko rasprostranjenu društvenu kontrolu (iako je i dalje moguće da bi se mogao koristiti za povredu individualnih prava)."

Doista, tehnologija pametnih gradova u kombinaciji sa SCS, zasigurno bi se mogla koristiti za provođenje društvenog  inženjeringa nad stanovništvom. Poticaj razvoju pametnih gradova, koji su sposobni za primjenu "SCS pravila" - nipošto nije ograničen samo na Kinu. To jest agenda globalne politike upravljanja i uvođenje potrebne digitalne infrastrukture odvija se diljem svijeta. Iako većina nas tek treba iskusiti nadolazeće otvoreno i sustavno ugnjetavanje, krajnje je nerazumno ignorirati činjenicu da se oko nas stvara vjerojatni - digitalni panoptikum.

Ako prihvatimo kontinuiranu transformaciju mjesta u kojima živimo u pametne gradove i pametna predgrađa - onda će "povjerenje" koje ćemo imati u naše vladare (tko god oni bili) - biti ključno pitanje. Nećemo imati drugog izbora nego vjerovati da su digitalni sustavi kontrole, u kojima ćemo živjeti, isključivo za našu korist. Morati ćemo povjerovati kako će provedba SCS-pravila biti pravedna. Trenutno nemamo baš razloga misliti kako će to biti slučaj.

Potencijalna urbana budućnost, koju oligarsi koji pokreću ovu agendu imaju na umu, usklađena je s ambicijama NRx tehnokrata. Čini se da je naša planirana budućnost pametnog grada-države zamišljena tiranija.

Međuvladini Gov-corp Technates

Globalno širenje SEZ-a pruža mnoštvo primamljivih investicijskih prilika za NRx tehnokrate, i druge oligarhe. SEZ su, međutim, samo jedan put za potencijalnu lokaciju gov-corp Technata. Globalna tranzicija prema urbanizaciji nudi mnogo više.

Ironično, ali baš Ujedinjeni narodi (UN) izvještavaju o raširenom kriminalu koji je zajednički mnogim SEZ-ama, ali istovremeno zagovaraju brzo i značajno širenje SEZ-a. Kao što je navedeno u 1. dijelu, trenutno postoji malo, ili nimalo dokaza, kako ijedna SEZ donose socioekonomski rast zemlji u kojoj se nalazi. Zapravo, postoje značajni dokazi kako oni zauzimaju nacionalni teritorij i pretvaraju ga u učinkovite privatne jurisdikcije.

Ipak, UN je 2022. godine osnovao Globalni savez posebnih ekonomskih zona (GASEZ) kako bi povećao globalni utjecaj posebnih ekonomskih zona (SEZ). GASEZ tvrdi:

"Posebne ekonomske zone (SEZ) mogu dati važan doprinos gospodarskom rastu i održivom razvoju. Zone mogu pomoći u privlačenju ulaganja, stvaranju radnih mjesta, poticanju izvoza, i izgradnji proizvodnih kapaciteta. [...] Zajedno, SEZ mogu biti učinkovitiji u modernizaciji i zagovaranju politika, te mogu uključiti dionike, uključujući vlade, privatni sektor i međunarodne organizacije."

Opet, praktički nigdje ne postoje dokazi koji bi potkrijepili tvrdnje GASEZ-a o gospodarskom rastu. Razlog zašto je UN oduševljen razvojem hibridnih zona/gradova, u posebnim ekonomskim zonama, jest zato što ih UN smatra učinkovitijim putem za svoju globalnu "politiku zagovaranja". 

Pokrećući GASEZ 2022. godine, UN objavljuje: 

"UNCTAD [Konferencija Ujedinjenih naroda o trgovini i razvoju] udružila se sa sedam globalnih, regionalnih i nacionalnih udruženja, koja predstavljaju preko 7000 posebnih ekonomskih zona (SEZ), kako bi pokrenuli globalni savez. [...] One [SEZ] imaju mnogo različitih naziva, uključujući zone slobodne trgovine, ili industrijski parkovi, a široko ih koriste razvijene zemlje, kao i zemlje u razvoju. Globalni savez posebnih ekonomskih zona (GASEZ) nastoji potaknuti modernizaciju ovih zona diljem svijeta i maksimizirati njihov doprinos Ciljevima održivog razvoja UN-a (SDG). [...] Stoga se brzo oblikuje novi model održivih posebnih ekonomskih zona, te one doprinose uključivijim, otpornijim i održivijim gospodarstvima, u zemljama u kojima djeluju."

UN inače naziva gradove u kojima živimo - "ljudskim naseljima". Poveljni gradovi, posebne ekonomske zone sa stambenim kapacitetom, hibridni razvoj zona/gradova, otporni gradovi, gradovi od 15 minuta, itd. - sve su to "ljudska naselja", što se tiče UN-a. Nadalje, sva napisana urbana obnova dosljedno prihvaća tehnologiju pametnih gradova.

Godine 1977. je UN stvorio Program Ujedinjenih naroda za ljudska naselja (UN-Habitat) kako bi promovirao "društveno i ekološki održive gradove". UN-Habitat navodi:

"UN-Habitat je središnja točka za sva pitanja urbanizacije i ljudskih naselja, unutar sustava UN-a. [...] UN-Habitat surađuje sa  vladama, međuvladinim agencijama UN-a, organizacijama civilnog društva, zakladama, akademskim institucijama i privatnim sektorom, kako bi postigao trajne rezultate u rješavanju izazova urbanizacije."

Urbanizacija je proces preseljenja stanovništva iz ruralnih u urbana životna okruženja, ili ljudska naselja (na žargonu UN-a). UN-Habitat je svim srcem usvojio model javno-privatnog partnerstva, ili model razvoja zasnovan na kapitalizmu dionika, kako bi se suočio sa "izazovima urbanizacije".

Godine 2018., Odjel za ekonomska i socijalna pitanja UN-a (UN DESA), izvijestio je o nalazima svog istraživanja o izgledima svjetske urbanizacije:

"Danas 55% svjetskog stanovništva živi u urbanim područjima, a očekuje se da će se taj udio povećati na 68% do 2050. godine. Projekcije pokazuju da bi urbanizacija [...], u kombinaciji sa ukupnim rastom svjetskog stanovništva, mogla staviti dodatnih 2,5 milijardi ljudi u urbana područja do 2050. godine, sa gotovo 90% ovog povećanja u Aziji i Africi. [...] Do 2030. godine se predviđa da će svijet imati 43 megagrada sa više od 10 milijuna stanovnika, većinu njih u regijama u razvoju [...], mnogi od njih smješteni su u Aziji i Africi. [...] Kako se svijet nastavlja urbanizirati, održivi razvoj sve više ovisi o uspješnom upravljanju urbanim rastom, posebno u zemljama sa niskim i nižim srednjim prihodima, gdje se predviđa da će tempo urbanizacije biti najbrži."

Imajući na umu ovaj urbanizacijski prosperitet, sa posebnim naglaskom na upravljanje urbanim razvojem na "globalnom jugu" – krovni naziv za zemlje u razvoju, gdje god se one nalazile – UN-Habitat objavio je svoj Strateški plan 2020.-2023.:

"UN-Habitat, u svojoj ulozi i kao središnja točka, pozvati će sve razvojne aktere i dionike, [...] da rade zajedno kako bi pomogli u provedbi ovog Strateškog plana. [...] Potreban je važan napor kako bi se preispitala suradnja sa privatnim sektorom, te da bi se potaknula ulaganja u održivu urbanizaciju i promovirali prikladniji modeli razvoja."

"Globalni jug", kako ga definira Organizacija za žene u znanosti za zemlje u razvoju, jedinica UNESCO-a: https://www.weforum.org/stories/2023/07/what-s-in-a-name-for-the-global-south-it-depends-on-who-you-ask/

UN želi osloboditi privatno financiranje, kako bi izgradili ljudska pametna mega-gradska naselja, posebno na tržištima u nastajanju i razvoju tzv. globalnog juga, koja ispunjavaju ciljeve održive urbanizacije UN-a. Cilj održivog razvoja 11 (SDG 11)  definira agendu razvoja gradova putem globalnog javno-privatnog partnerstva.

UN to naziva svojom "Novom urbanom agendom". Nova urbana agenda naglašava važnost izgradnje "pametnih gradova", kako bi se ispunili ciljevi održivog razvoja:

"Nova urbana agenda poziva na jačanje tehnoloških i komunikacijskih mreža, te na pristup pametnim gradovima koji koriste digitalizaciju, čistu energiju i tehnologije. [...] Potrebno je istražiti inovativne mogućnosti financiranja i partnerstva, a kapacitet lokalnih vlasti za učinkovitu nabavu, testiranje i implementaciju graničnih tehnologija, treba značajno ojačati. [...] Kako bi se učinkovito doprinijelo urbanoj održivosti, potrebno je primijeniti granične tehnologije i inovacije."

"Pametni grad" se izgrađuje primjenom takozvanih "graničnih tehnologija", unutar svoje postojeće infrastrukture. Pametni grad može se izgraditi od nule, razviti u postojećem gradu, ili kombinacijom ova dva. UN objašnjava koju graničnu tehnologiju pametnog grada smatra bitnom za urbanu održivost:

"[Granične tehnologije] trenutno uključuju, između ostalog: Internet stvari, senzorske mreže, komunikaciju između strojeva, robotiku, umjetnu inteligenciju, virtualnu i proširenu stvarnost, 3D ispis, geografske informacijske sustave (GIS), daljinsko istraživanje, autonomna bespilotna vozila, dronove, blockchain, kriptografsko računanje, te obradu i vizualizaciju velikih (meta)  podataka."

UN-ove "granične tehnologije" su, naravno, upravo one tehnologije za koje NRx tehnokrati tvrde kako su tehnološko rješenje za sve probleme (vidi 1. dio). Gov-corp Technates praktički se ne razlikuju od razvojnih hibridnih zona/gradskih područja, kako je to predviđeno "Novom urbanom agendom" UN-a.

Nedostatak, iz perspektive čovječanstva, jest u tome što i na globalnoj međuvladinoj razini, kao i na razini globalne multinacionalne korporativne mreže, postoji čvrsta predanost uspostavljanju biometrijske digitalne nadzorne države, koja prijeti da nas sve porobi. Iako, UN to naziva "održivim razvojem".

Mozaik globalnog upravljanja

UN, ne samo da je podložan razvojnim planovima izgradnje digitalnog panoptikona tehnokrata iz NRx-a, nego i favorizira njihovu ideju "patchwork-područja". UN smatra da budućnost globalnog upravljanja leži u centraliziranoj globalnoj vlasti, koja se vrši nad trans-nacionalnom mrežom gradova-država. Ili, kako UN-Habitat kaže: "Povezanost između urbanih mreža, između gradova i njihove okoline [...] mora se ojačati. To zahtijeva pristup razvoju na razini cijele zemlje – a ponekad i prekogranični."

UN model globalnog upravljanja se već neko vrijeme pokreće se u tom smjeru. Godine 2005., tadašnji gradonačelnik Londona, Ken Livingston, sazvao je sastanak Mreže gradova C20, pozivajući gradonačelnike iz 18 gradova da zajednički rade na smanjenju tzv. klimatskog zagađenja (emisija CO2). Godine 2006., dodavanjem još 22 gradonačelnika, stvorena je Mreža gradova C40.

Mrežu gradova C40 financira, između ostalog, Zaklada za investicijski fond za djecu (CIFF), koju snažno podržava Zaklada Gates. Cilj CIFF-a je poboljšati živote djece koja žive na globalnom jugu, putem "lobiranja" kod njihovih vlada da stvore regulatorna "poticajna okruženja" zbog poticanja nacionalne trgovine ugljikom na globalnim tržištima sustava trgovanja emisijama (ETF).

Još jedan istaknuti financijer C40 jest Bloomberg Philanthropies, koju vodi oligarh i bivši gradonačelnik New Yorka, Michael Bloomberg. Uvijek vođen predanošću politikama globalnog upravljanja UN-a, C40 je 2011. godine formalizirao svoj odnos s UN-om, dogovorivši partnerstvo za djelovanje u području klimatskih promjena sa Svjetskom bankom - specijaliziranom agencijom UN-a. Takva partnerstva jesu u skladu su sa ambicijama UN-a, gdje njeguje svoje globalno upravljanje, putem međunarodne mreže gradova-država.

Godine 2013. je američki politički teoretičar, Benjamin R. Barber (1939. – 2017.), objavio knjigu "Ako bi gradonačelnici vladali svijetom: Disfunkcionalne nacije, gradovi u usponu". Barber tvrdi da su gradske uprave usko povezane sa svojim stanovništvom i stoga su demokratski reprezentativnije od nacionalnih država. Tvrdi kako gradske uprave, u zemljama diljem svijeta, imaju više zajedničkog jedna sa drugom, nego sa svojim vlastitim nacionalnim vladama. Neopterećeni političkim podjelama i nacionalnim rivalstvima, tvrdi kako su gradovi bolji "gradivni blokovi globalnog upravljanja".

Zalažući se za stvaranje globalne mreže gradova, Barber je napisao:

"Ako demokracija želi preživjeti globalizaciju, zamišljati globalni demokratski poredak sa gradovima u svom središtu može biti ključno. Zamislite, ne države, već gradove kao temeljne elemente globalnog upravljanja. [...] Cilj je globalno upravljanje u kojem grad dominira."

Očito oduševljen Barberovom vizijom, Michael Bloomberg je najavio da odlazi sa mjesta gradonačelnika New Yorka, te je 2013. godine osnovao prvi summit CityLab. Gradonačelnici gradova diljem svijeta su pozvani na umrežavanje i suradnju, kako bi "razmijenili ideje i riješili neka od najhitnijih pitanja, koja pogađaju gradove diljem svijeta".

2014. godine, mjesec dana nakon što je službeno napustio dužnost u New Yorku, Bloomberg je imenovan prvim posebnim izaslanikom UN-a - za gradove i klimatske promjene. Time je ojačana veza između urbanog razvoja i provedbe programa globalnog upravljanja.

Tadašnji glavni tajnik UN, Ban Ki-moon, rekao je da je stvaranje ove pozicije za Bloomberga bio zbog toga da se UN konzultira "sa gradonačelnicima i srodnim ključnim dionicima", te kako bi se "mobilizirala akcija među gradovima, kao dio dugoročne strategije [UN-a]." Bloomberg, već tada predsjednik upravnog odbora mreže gradova C40, ubrzo je uspostavio Sporazum gradonačelnika - kojim se gradski čelnici obvezuju na provedbu ciljeva održivog razvoja UN.

https://www.globalcompactusa.org/news/25-years-of-the-un-global-compact-a-legacy-of-impact-and-a-call-for-bold-action

Godine 2016., Globalni dogovor gradonačelnika UN se pridružio sličnom Sporazumu gradonačelnika Europske unije (EU) i postao tako Globalni sporazum gradonačelnika za klimu i energiju (GCoM). Michael Bloomberg, koji trenutno djeluje kao posebni izaslanik glavnog tajnika UN-a za klimatske ambicije i rješenja, supredsjedatelj je GCoM-a.

Globalni sporazum gradonačelnika (GCoM) uspostavio je Inicijativu INVEST4CITIES, kako bi generirao "masovna i ciljana ulaganja" za izgradnju pametnih gradova. Investicijska prilika bi iz privatnog sektora trebala do 2030. godine osigurati "23 bilijuna dolara investicijskog potencijala". Uloga javnog sektora (lokalne samouprave) je u stvaranju "poticajnog okruženja, koje podržava lokalna ulaganja". Plan GCoM-a je takav da će "veliki financijski instrumenti" financirati "lokalnu implementaciju" graničnih tehnologija za izgradnju pametnih gradova, a koji su u skladu sa globalnim upravljanjem (SDG).

Iste godine (2016.) kada je GCoM potpisala međunarodna mreža gradonačelnika, Bloomberg je stvorio i Globalni parlament gradonačelnika (GPM), kako bi gradskim čelnicima dao i formalnu ulogu u globalnom upravljanju. GPM je prvi put pokrenuo Bloomberg CityLab, 2013. godine, temeljeno na "idejama o globalnoj platformi za upravljanje gradovima", Benjamina Barbera. Barber je osobno bio uključen u formiranje GPM-a. Kada je umro, 2017. godine, GPM je stvorio godišnju nagradu Benjamin Barber, koja se dodjeljuje gradonačelniku godine, koji je najviše usklađen sa njihovim globalnim upravljanjem.

Svrha GPM-a je napadati navodni politički "suverenitet" nacionalnih vlada i redefinirati međunarodne odnose. GPM zagovara "pravo grada na samoupravu", te promiče "kolektivno donošenje odluka u gradu i preko nacionalnih granica". GPM je "aktivno uključen u donošenje odluka međunarodnih organizacija". GPM je izraz koji koristi UN za Barberovu viziju "globalnog upravljanja, gdje dominira grad." 

Godine 2017., usvajajući akceleracionizam tehnokrata NRx-a, Mreža C40 je započela sa provedbom niza "akceleratora visokog utjecaja". Akceleratori C40 čine jedan od "projektnih cjevovoda", koji doprinosi strategiji INVEST4CITIES GCoM-a.

GCoM ima za cilj "ubrzati pristup gradova i lokalnih vlasti financijskim resursima, uklanjanjem prepreka za planove i projekte klimatskih akcija, koje su usmjerene na investitore i otključavanjem velikih financijskih instrumenata za poticanje provedbe urbanih akcija". Kao što možete zamisliti, uz 23 bilijuna dolara investicijskih prilika na vidiku, predviđeni povrat ulaganja nije samo primamljiv, već  planirani grad-država kao startup projekt - također obećava oligarsima moguća prava vlasništva nad gradovima (vidi 1. dio).

Ekonomska komisija UN-a za Europu (UNECE) sazvala je Dan gradova 2019. godine. Gradonačelnici iz cijele, kako ih je UN nazvao, "regije" (ovdje to znači Europe) sastali su se kako bi razgovarali o tome "kako stvoriti pametne održive gradove". To je rezultiralo Ženevskom deklaracijom gradonačelnika iz 2020. godine. Kao odgovor na više navodnih globalnih kriza - pseudopandemiju, klimatsku krizu, prirodne katastrofe, itd. - gradonačelnici UNECE su primijetili kako bi se globalni politički odgovor na pseudo-pandemiju mogao usvojiti i kao model za urbani razvoj:

"Gradovi su bili u karanteni - i mnoge industrije, prometne mreže i poduzeća su zatvoreni - mi [...] počeli smo doživljavati nepoznati urbani život: bolja kvaliteta zraka, povratak prirode u naše gradove, i prazne ulice koje daju prostor biciklistima i pješacima. [...] Pandemija je pružila poligon za testiranje kako bi gradovi mogli izgledati; transformacija urbanih prostora se  dogodila preko noći. Ako iz ove krize možemo naučiti samo jednu lekciju, to jest kako je brza promjena naše urbane stvarnosti moguća i da se obrasci ponašanja mogu prilagoditi. [...] Cilj održivog razvoja (SDG) 11 poziva na djelovanje prema [...] otpornim i održivim gradovima – sada je u našim rukama da ciljeve održivog razvoja stavimo u središte naših napora za oporavak, i stvorimo nove urbane stvarnosti."

Danas, hvaleći se sa "preko 13500 gradova i lokalnih samouprava na 6 kontinenata i 147 zemlje", GCoM tvrdi kako predstavlja "više od 1,2 milijarde ljudi". Međutim, teško je vidjeti kako GCoM "predstavlja" bilo koga - osim svojih javno-privatnih "dionika". Čovjek se pita koliko je onih ljudi koji biraju svoje lokalne i gradske "predstavnike", u ovim gradovima i predgrađima, koji su  koordinirani od strane GCoM-a i kojima je rečeno neka pristanu na globalno upravljanje i transformaciju svojih zajednica - u "pametne" gradske gov-corp Technates.

Prazne ulice bez automobila, luke za dronove, javni prijevoz bez vozača koji je kontroliran umjetnom inteligencijom, proteinski laboratoriji koji uzgajaju umjetnu zamjenu za hranu, proširena (i virtualna) stvarnost, grickalice na bazi insekata, kao i novi vjerski identiteti - dio je onoga što je vodeći think tank, Chatham House (Kraljevski institut za međunarodne poslove), predvođen oligarsima - predvidio 2021. godine, kroz svoje ideje našeg budućeg krajolika. Da li je ovo budući gradski život, kakav itko od nas želi, njima je nebitno. Na svakoj razini, NRx tehnokrati i njihovi kolege oligarsi, smatraju ovakve "urbanizacije" bržim putem ka uspostavljanju učinkovitog globalnog upravljanja.

Sama činjenica gdje UN priznaje i smatra društvene karantene primjerom onoga što oni nazivaju "boljim urbanim životom" -  zapravo nam odaje prave namjere oligarha.

Prikaz potencijalne buduće verzije londonskog Piccadilly Circusa, ljubaznošću inicijative Chatham Housea, Futurescape: https://www.chathamhouse.org/2021/04/journey-londons-future-shows-better-world

Globalno upravljanje pametnim gradovima

Ujedinjeni narodi (UN) izjavljuju kako su oni odgovorni za globalno upravljanje. UN također kaže da je "upravljanje" - "proces donošenja odluka i proces kojim se odluke provode". Stoga, UN tvrdi kako su oni tijelo koje donosi i provodi odluke – koje se manifestiraju kao vladina politika – za cijeli svijet.

UN-Habitat – tj. UN "središnja točka za sva pitanja urbanizacije i ljudskih naselja" – sa svojom "Novom urbanom agendom" za transformaciju urbanog okoliša u globalnu mrežu pametnih gradova, veliča kapitalizam dionika i želi iskoristiti povezani model javno-privatnog partnerstva. Godine 2022. su UN-Habitat i Svjetski ekonomski forum (WEF) stvorili Globalno partnerstvo za lokalna ulaganja (GPLI). GPLI je odmah osnovao Globalni savez pametnih gradova G20 i pojasnio njegovu javno-privatnu svrhu:

"Javno-privatna suradnja odražava oblik neizravnog upravljanja u javnoj upravi, gdje [...] javni, privatni ili neprofitni partneri zajednički donose odluke. [...] .] Javno-privatna suradnja može prenamijeniti gradsku imovinu za implementaciju digitalne infrastrukture. [...] Fizička imovina, poput krovova, stupova za električne instalacije, ulične rasvjete, semafora, kanala i drugog, može postati pametna imovina, te se koristiti za povećanje učinkovitosti i novih usluga. Javni i zračni prostor mogu dobiti novu vrijednost, jer tehnologija (poput dronova) omogućuje nove slučajeve upotrebe."

UN-Habitat i WEF ističu investicijske prilike u privatnom sektoru, za one koji imaju bogatstvo da ih iskoriste - oligarhe:

"Usluge pametnih gradova mogu generirati nove tokove i uštede prihoda, koje će se dijeliti između partnera."

Futurescape, koji je zamislio Chatham House, gradi se uz podršku Ujedinjenih naroda i "vodećih" multinacionalnih korporacija, koje su okupljene pod okriljem WEF-a. To je također projekt koji dijele skupina zemalja BRICS+, i njihovi korporativni partneri.

BRICS je osnovao Opću skupštinu gradova i općina, koja će se usredotočiti na "međuopćinsku suradnju", a ne na međunarodnu suradnju. Nakon summita BRICS 2025. godine, u Brazilu, grupa BRICS izdala je zajedničku izjavu:

"Jedna od ključnih tema koje oblikuju budućnost BRICS-a jest razvoj pametnih gradova podržanih novim tehnologijama, posebno umjetnom inteligencijom (AI). [...] Nedavnim proširenjem BRICS-a na zemlje poput Saudijske Arabije, Egipta, Ujedinjenih Arapskih Emirata, Etiopije i Irana, blok se etablirao kao vodeća platforma za suradnju 'globalnog Juga' [...], posebno u području održive urbanizacije, koja je potaknuta tehnologijama poput umjetne inteligencije [...]. Umjetna inteligencija se sve više usvaja u glavnim gradovima BRICS-a, što posebno utječe na urbano planiranje, upravljanje javnim uslugama i građanski angažman. Kina je predvodnica razvoja pametnih gradova pokretanih umjetnom inteligencijom, posebno u Šangaju i Shenzhenu."

Grupa BRICS+ naglašava važnost Nove razvojne banke BRICS-a (NDB) za "financiranje održive infrastrukture i povećanje kreditiranja projekata javnih usluga, potaknutih umjetnom inteligencijom". Grupa primjećuje da "suradnja Jug-Jug, putem BRICS-a, stvara aktivan dijalog".

UN smatra suradnju u relaciji "Jug-Jug" – ono što se odnosi na partnerstva između zemalja južne hemisfere – "ključnim razvojnim modalitetom za ubrzanje napretka prema postizanju Agende za održivi razvoj do 2030. godine". Ured UN za suradnju Jug-Jug (UNOSSC) strateški surađuje sa Islamskom razvojnom bankom (IsDB). Sa druge strane, IsDB ima blisko radno partnerstvo sa NDB. IsDB i NDB su se pridružili grupi od sedam drugih "Multilateralnih razvojnih banaka" (MDB) - zbog formiranja globalnog suradničkog  partnerstva, koje koordinira Grupa Svjetske banke UN-a:

"Stoga je potreban znatno veći globalni napor kako bi se [. . .] uhvatili u koštac sa prekograničnim izazovima. [. . .] Mi [čelnici MDB] produbiti ćemo našu suradnju oko zajedničkih inovativnih mehanizama za poticanje mobilizacije privatnog kapitala, kako na domaćoj, tako i na globalnoj razini. [. . .] Prepoznajemo potrebu za istraživanjem daljnjih puteva za jačanje mobilizacije privatnog kapitala."

Bez obzira gdje živite na Zemlji, predanost vaše vlade stvaranju globalne mreže pametnih hibridnih zona/gradova, financiranih "privatnim kapitalom" je nepokolebljiva, jer vaša vlada slijedi globalnu političku agendu koju nije stvorila i ne može promijeniti.

U Vijetnamu je, npr. predanost izgradnji pametnih gradova značajna. Vijetnamski državni medij, Glas Vijetnama (VoV), izvještava:

"Vijetnam prolazi kroz sveobuhvatnu transformaciju sa jasnim ciljem: izgraditi pametne gradove koji služe ljudima. Napor se temelji na nacionalnim strategijama, poput Plana održivog razvoja pametnih gradova 2018.-2025., sa vizijom do 2030. godine, Nacionalnog programa digitalne transformacije do 2025., sa vizijom do 2030. godine, Strategije razvoja e-uprave prema digitalnoj vladi i Projekta 06 sa podacima o stanovništvu i digitalnom identitetu."

VoV navodi da stanovnici pametnih gradova mogu "izravno prijaviti sve probleme vlastima, koje reagiraju i poduzimaju korektivne mjere". Vijetnamski građani digitalnog pametnog grada mogu izraziti zabrinutost u vezi sa "javnom sigurnošću[,] upravljanjem okolišem, zdravstvom, [...] obrazovanjem", i puno toga još više, putem svoje instalirane aplikacije za pametni grad. VoV sa  oduševljenjem primjećuje da centralno smješteni Centri za inteligentne operacije (IOC), koje nadzira umjetna inteligencija (tj. urbani ili gradski mozgovi), povezani sa uređajima ljudi i njihovom vijetnamskom elektroničkom identifikacijom (VNeID), koju izdaje vijetnamsko Ministarstvo javne sigurnosti (MPS) - učinkovito pretvaraju "pametne telefone" vijetnamskih građana pametnog grada u "mikrofone". VoV dodaje:

"Građani također moraju odigrati svoju ulogu: provjerom VNeID-a na razini 2, prijenosom osobnih dokumenata na svoje digitalne račune, korištenjem nacionalnog portala za javne usluge, preuzimanjem svoje lokalne aplikacije za pametni grad i korištenjem bezgotovinskog plaćanja, gdje god je to moguće. Svaki dodir na ekran postavlja još jednu ciglu u izgradnju vijetnamske vizije modernih, inteligentnih i ugodnih gradova za budućnost."

Preuzimanje gotovo nezamislive kontrole države nad životom svakog "građanina" jest dijelom vijetnamskog plana digitalne transformacije – Projekta 06. Vijetnamska vlada je već započela sa procesom zamrzavanja do 86 milijuna, od procijenjenih 200 milijuna bankovnih računa Vijetnamaca, osim ukoliko nisu "provjereni" putem korištenja državno odobrenog digitalnog identiteta (biometrijska autentifikacija ili VNeID). Dakle, jasno je kako se svaki građanin "mora" pridržavati propisa, dok je digitalna transformacija, unatoč svoj pahuljastoj retorici o uključivosti - otvoreno isključiva.

Projekt 06 provodi Državna banka Vijetnama (SBV), koja blisko surađuje s Ministarstvom javne sigurnosti (MPS). Glavna uloga MPS-a je osigurati društveni red, te prikupljati, analizirati i vrednovati informacije, sa ciljem "spriječavanja, otkrivanja i suzbijanja bilo kakvih zavjera i djela kršenja nacionalne sigurnosti, te uklanjanja bilo kakvih prijetnji nacionalnoj sigurnosti", zaštite "Stranke" i "Države", kao i "provedbe međunarodnih obveza". 

Plan digitalnog nadzora je promovirao premijer Pham Minh Chinh i drugi vladini dužnosnici, ali inicijativa za politiku Projekta 06 nije potekla od vijetnamske vlade. Sa svojom iznesenom "vizijom do 2030. godine, Projekt 06 je čvrsto ukorijenjen u Agendu globalnog upravljanja Ujedinjenih naroda (UN).

Vijetnamsko Ministarstvo planiranja i razvoja je također napomenulo da će digitalna transformacija zemlje doprinijeti smanjenju emisija (CO2), iako je očito osmišljena zato da bi omogućila državni nadzor nad svojim stanovništvom. Govoreći u siječnju ove godine, podtajnik UN, Amandeep Singh Gill, rekao je kako je impresioniran vijetnamskim pristupom javno-privatnom partnerstvu (postoji više dionika) za "iskorištavanje digitalnih tehnologija za uključiv i održivi razvoj". Dodao je:

"Vlastitim sam očima vidio kako Vijetnam snažno i proaktivno napreduje u područjima digitalne transformacije i umjetne inteligencije. [...] Potrebni su [Okviri] kako bi se osiguralo da svi imaju koristi od tehničkog napretka i da nitko ne bude zapostavljen. [...] .] Globalni digitalni sporazum nudi takav okvir na globalnoj razini, a Ujedinjeni narodi pozdravljaju i cijene spremnost Vijetnama da igra aktivnu ulogu u ključnim područjima." 

Globalni digitalni sporazum, koji su države članice UN-a usvojile - bez glasovanja - u rujnu 2024. godine, kao aneks UN-ovog Pakta za budućnost, jest UN-ov "globalni okvir" kojim se olakšava "djelovanje više dionika" zato da bi se omogućilo "postizanje Ciljeva održivog razvoja". UN je definirao "digitalna javna dobra", i to su: softver, podaci, modeli umjetne inteligencije i sav sadržaj koji je  objavljen na mreži. Nadalje, odlučio je da "digitalna javna infrastruktura", u biti, znači sav hardver i fizičku infrastrukturu za sve digitalne komunikacijske sustave.

UN smatra "digitalna javna dobra i digitalnu javnu infrastrukturu ključnim pokretačima uključive digitalne transformacije i inovacija". Dodaju: "Vlade, privatni sektor, civilno društvo, tehničke i akademske zajednice, te međunarodne i regionalne organizacije“ trebaju surađivati, ​​kako bi "iskoristile digitalna javna dobra i digitalnu javnu infrastrukturu za unapređenje rješenja za Ciljeve održivog razvoja".

Drugim riječima: UN je odlučio kako se internet i digitalna tehnologija, u cijelosti, trebaju iskoristiti za provedbu UN-ovih programa politike globalnog upravljanja. UN je pozvao "privatni sektor i filantropske aktere [oligarhe]" neka financiraju digitalnu transformaciju.

Stanovništvo možda ne želi prihvatiti digitalnu transformaciju svog svijeta, niti stupanj javno-privatnog državnog nadzora koji im je nametnut. Možda očekujući određeni otpor, UN je odlučio kako sve što dovodi u pitanje njihov transformativni program globalnog upravljanja - predstavlja "oblik nasilja", koji se naziva "dezinformacijama i lažnim informacijama":

"Moramo se hitno suprotstaviti i pozabaviti svim oblicima nasilja, uključujući [...] sve oblike govora mržnje i diskriminacije, lažnih informacija i dezinformacija. [...] Obvezujemo se da ćemo do 2030. godine procijeniti utjecaj lažnih informacija i lažnih vijesti na  postizanje Ciljeva održivog razvoja. Nadalje, hitno pozivamo sve platforme društvenih medija neka istraživačima omoguće pristup podacima. [...]. Treba izgraditi bazu dokaza o tome kako se suočiti s dezinformacijama, lažnim informacijama i govorom mržnje, koja može informirati vladine i industrijske politike, standarde i najbolje prakse."

Ideja da vlade i privatne korporacije trebaju formirati "politike" za rješavanje "dezinformacija i lažnih informacija", čak u početku može zvučati razumno, ali sve ovisi o tome tko odlučuje o tome što predstavlja dezinformacije i lažne informacije. UN je jasan da dezinformacije i lažne informacije uključuju informacije koje potkopavaju njihove politike vezane uz "javno zdravlje i djelovanje u području klime".

Dovođenje u pitanje globalne digitalne transformacije, koja je osmišljena kako bi "unaprijedila rješenja za Ciljeve održivog razvoja" prijeti njihovom "djelovanju u području klime", pa je prema njima to dezinformacija, kojoj bi se vlade i privatne korporacije trebale "suprotstaviti i kojom bi se trebale pozabaviti“. Vlade diljem svijeta danas provode zakone i propise, kako bi preuzele kontrolu nad informacijama koje možemo dijeliti, imajući ovo na umu.

Naravno, ovo ne može biti anti-demokratskije, ali vlade su funkcionalne oligarhije, a ne demokracije. Nijedna od vlada, koje su donijele ili namjeravaju donijeti zakone o online cenzuri - nije pokretač tih politika, niti zakonodavnih poteza. Oni proizlaze iz globalnog upravljanja UN-a i njegovih agencija, gdje se odvija stvarna orbitalna vlast.

Stvarna orbitalna vlast

U 1. dijelu smo raspravljali o metaforičkom istraživanju globalne vlade tehnokrata Curtisa Yarvina iz NRx-a, koje je on nazvao "Orbitalnom vlašću". Globalna transformacija naših urbanih okruženja je već pokrenuta takvom vlašću.

To je javno-privatna ili višedionička globalna vlast koju vode oligarsi. Istraživački think-tankovi, koje podržavaju oligarsi, poput Bloomberga i njegovog CityLaba, kao i državno financirani javno-privatni think-tankovi koji se bave partnerstvom, poput Kineske akademije za informacijsku i komunikacijsku tehnologiju (CAICT) - oblikuju politike i dizajniraju odgovarajuće provedbene inicijative.

https://www.newamerica.org/cybersecurity-initiative/digichina/blog/profile-china-academy-information-and-communications

CAICT sebe naziva "specijaliziranim think-tankom za vladu, i platformom za inovacije i razvoj za industriju". CAICT djeluje kao "pokretač inovacija i razvoja u informacijskom društvu". Riječ je o javno-privatnom partnerstvu, koje "igra važnu ulogu u strategiji i politici", vezano uz digitalnu transformaciju u Kini.

Kineski državni mediji nedavno su izvijestili o službenom pokretanju kineskog plana za pružanje "resursa za obradu diljem Kine", kako bi se povezali "Gradski mozgovi" i drugi elementi pametnih gradova u "mega računalni projekt", koji će stvoriti regionalna podatkovna središta. Iz izvješća bi mogli pretpostaviti kako je KKP predvodio uvođenje ovoga. Taj dojam je varljiv. Upravo je CAICT predložio koncept "Nacionalne integrirane platforme za računalnu snagu i mrežno raspoređivanje", koja je dovela do navodnog državnog mega-računalnog projekta.

CAICT je također partner UN-a u sporazumu pri provedbi "digitalne transformacije, usklađene sa Ciljevima održivog razvoja" -  diljem Afrike. Afričke vlade ne dizajniraju "digitalnu budućnost Afrike" ništa više nego što kineska vlada predvodi "digitalnu transformaciju" u Kini. Transformacija jest program globalnog upravljanja, daleko je izvan utjecaja bilo kojeg biračkog tijela ili stanovništva, dok je uloga nacionalnih vlada samo za stvaranje poticajnog okruženja (vidi 1. dio) i uspostavljanje rezultirajućeg globalnog upravljanja.

UN u potpunosti podržava i promiče ovu svjetsku digitalnu transformaciju. Osim toga, UN je već uspostavio strukture globalnog upravljanja "gdje dominira grad". Ova nepokolebljiva transformacija globalne politike i društvenih normi upravo je ono što NRx tehnokrati žele, i čemu su apsolutno predani. "Orbitalni autoritet", koji Curtis Yarvin smatra nužnim za "procvat tisuća neovisnih suverenih država i gradova-država", izgrađuje UN i njegovi multinacionalni korporativni "dionici".

UN pretežno i jest projekt kojim upravljaju oligarsi. Godine 2014. je profesor međunarodne povijesti, Ludovic Tournès, pišući za 'The Journal of Modern European History', istaknuo značajan utjecaj Rockefellera pri osnivanju Ujedinjenih naroda. Krajem 1950-ih, Rockefellerov Projekt posebnih studija počeo je objavljivati ​​svoje nalaze, što je kulminiralo objavom cjelovitog izvješća,  1961. godine, pod nazivom "Izgledi za Ameriku: Izvješća Rockefellerovog panela".

U nastojanju da ojača globalnu upravu UN-a, Projekt Rockefellerove studije preporučio je podjelu svijeta "na manje jedinice",  koje bi se "sastojale od regionalnih institucija, pod međunarodnim tijelom rastućeg autoriteta [UN]". Istraživači su, na kraju, preporučili:

"Najprirodniji multinacionalni aranžmani često su regionalni. [...] Vjerujemo da ovaj regionalni pristup ima svjetsku valjanost. [...] Ono što je odmah potrebno jest odlučnost da se krene u smjeru koji oni impliciraju. Regionalni aranžmani više nisu stvar izbora. Nameću ih zahtjevi tehnologije, znanosti i ekonomije. Naš je put doprinijeti ovom procesu konstruktivnim djelovanjem." 

Ideju globalnog sustava upravljanja, temeljeno na regionalnoj ravnoteži snaga, od početka 20. stoljeća provodi transatlantska mreža oligarha – čiji su Rockefelleri vodeći članovi. Kao dio procesa "konstruktivne akcije" za uspostavljanje ovog novog svjetskog poretka - Rockefelleri su 1965. godine sazvali međunarodnu konferenciju, u svojoj Villa Serbelloni, Bellagio, Italija. Danas nazvan Bellagio Center, sastanak 1965. godine je bio osnivački sastanak Rimskog kluba, istraživačkog centra za politiku, i koji se 1968. godine, učvrstio kao "jezgra skupine istomišljenika".

U rujnu 1973. godine, Rimski klub je predložio model globalnog upravljanja, kojim je svijet podijeljen na deset regija. U svom izvješću pod naslovom "Regionalizirani i adaptivni model globalnog svjetskog sustava", oni su opisali ove regije globalnog upravljanja kao - "Kraljevstva".

https://web.archive.org/web/20130328162100/http://pdf.amazingdiscoveries.org/club_of_rome.pdf

Iste godine, David Rockefeller je bio suosnivačem političkog think tanka, nazvan Trilateralna komisija, sa američkim politologom i političkim savjetnikom, Zbigniewom Brzezinskim. Nije iznenađujuće što Trilateralna komisija tvrdi da ima ovlasti "utjecati na [...] vanjsku politiku i strategije nacionalne sigurnosti" u 3 globalne regije, koje naziva "stupovima": Sjeverna Amerika, Europa i Azija i Pacifik. Trenutni model regionalnih kraljevstava - "stupova" ili "polova" - obično se naziva multipolarnošću, a posljedični Multipolarni svjetski poredak (MWO) navodno je vrlo izgledan. 

Münchenska sigurnosna konferencija (MSC) je vodeća međunarodna javno-privatna konferencija o sigurnosnoj politici, gdje se pretežno, ali ne isključivo, zapadni "donositelji odluka" sastaju godišnje kako bi se umrežili i oblikovali međunarodnu obrambenu i sigurnosnu politiku. Izvješće MSC za 2025. godinu nas obavještava kako postoji "promjenjiva globalna raspodjela moći", dodajući pritom kako "multipolarni svijet nosi značajna obećanja". Međutim, također napominje da nova multipolarna globalna birokracija upravljanja ne smije ometati "zajedničke pristupe globalnim krizama i prijetnjama".

MSC je utvrdio kako "depolarizacija bi mogla postaviti multipolarnost na pozitivan put"; ovdje se "depolarizacija" odnosi na proces u kojem nacije prihvaćaju svoje sociopolitičke i možda kulturne razlike, ali se usklađuju sa svojim odgovarajućim "polovima", kako bi se suočile sa "globalnim krizama" - kroz kolektivno djelovanje. Kako bi objasnili poantu "depolarizacije", u ime "donositelja odluka" MSC-a (koje zapravo i predstavlja), izvješće MSC-a se referiralo na komentare tadašnjeg njemačkog kancelara Olafa Scholtza, iz 2023. godine, koji je rekao: da bi se "multilateralizam održao živim u multipolarnom svijetu" bitno je održavati "veće sudjelovanje i integraciju u međunarodni poredak". Drugim riječima: depolarizacija je multipolarna decentralizacija, koja vodi još većoj centralizaciji, unutar globalnog "poretka".

Ovo je isti trik-pojam kao kod decentralizacije do recentralizacije (vidi 1. dio), a koji favoriziraju tehnokrati NRx-a. Depolarizacija ne transformira globalno upravljanje slučajno. Utjecajni politički think tankovi, predvođeni oligarsima - poput Chatham House, sa sjedištem u Velikoj Britaniji i njegove sestrinske organizacije, američkog Vijeća za vanjske odnose (CFR) - već više od stoljeća pokušavaju stvoriti depolarizirani regionalni sustav ravnoteže moći u globalnom sustavu upravljanja.

Vijeće za vanjske odnose je među mnogim zapadnim think tankovima, i koji su predvođeni oligarsima, dosljedno promoviralo multipolarnost. Godine 2023. je tim analitičara CFR-a izrazio mišljenje o tome što bi predstavljalo savršeni "pol" u multipolarnom svjetskom poretku:

"EU [Europska unija] je umrežena unija koja omogućuje svojim članicama da djeluju zajedno na neke načine, a odvojeno na druge. EU ima daleko više moći nad svojim članicama, koje ostaju suverene države, od bilo kojeg drugog regionalnog entiteta. Jedinstveno je. [...] EU je razvio predložak, koji druge regionalne organizacije slijede i prilagođavaju, na razne načine. Praktičari vanjske politike trebali bi se nadati da će ovakvi blokovi uspjeti. Moćni regionalni sindikati su nužni posrednici između međunarodnih ili globalnih institucija, te državnih i lokalnih vlasti."

Prema CFR-u, Europska unija (EU) predstavlja idealan "predložak" za MWO "pol". Govoreći na Münchenskoj sigurnosnoj konferenciji 2025. godine, Nj.E. Wang Yi, direktor Odbora za vanjske poslove KPK, naglasio je kako je "Kina oduvijek u Europi vidjela važan pol u multipolarnom svijetu". Kina trenutno predvodi poticaje za stvaranje Azijske unije. Čini se da se KPK i CFR slažu kako bi trebao izgledati savršeni "pol". 

Iako nacionalne države navodno ostaju "suverene" - EU "pol" ima "moć nad svojim članicama", tj. vladama konstitutivnih država. Ovaj argument CFR-a je samoproturječna besmislica. Vlade nacionalnih država ne mogu biti i "suverene", i istovremeno podređene vodstvu svog "pola". Nesavjesno je zamisliti da analitičari CFR ne znaju za ovu točku. Ono što nude je propaganda za MWO: "Čitava poanta regionalnog "pola" ili "unije" jest djelovati kao da je potpuno nepotreban posrednik između međunarodnih ili globalnih institucija i vlada“. CFR pritom definira "međunarodne ili globalne institucije" kao UN, uz njegove specijalizirane agencije i skupine, poput Međunarodnog monetarnog fonda i skupine G20.

Upravo smo raspravljali o Globalnom savezu pametnih gradova G20. Ondje se prihvaća kapitalizam dionika, gdje vlade i njihovi partneri iz privatnog sektora - "zajednički donose odluke o prenamjeni gradske imovine za implementaciju digitalne infrastrukture". Obzirom na predanost UN-a globalnom upravljanju, gdje "grad dominira", materijalizira se priroda pravog "Orbitalnog autoriteta".

https://unlimitedhangout.com/2022/03/resources/show-notes/multipolar-world-order-with-iain-davis/

Vlade, koje su funkcionalne oligarhije (vidi 1. dio), uključuju se u regionalne polove, unutar Multipolarnog svjetskog poretka, koji aktivno potražuju generacije globalističkih oligarha. Polovi će osnažiti javno-privatne "međunarodne organizacije" - kojima dominira privatni kapital (oligarsi) - neka određuju politiku za državu članicu regionalnog pola, čime će se ukloniti svaki smisleni izraz nacionalnog suvereniteta. Istodobno se privatno financirane "zone" pametnih gradova izrezuju iz nacionalnih država, dok se globalno upravljanje kreće prema "kolektivnom donošenju odluka u gradu izvan nacionalnih granica".

"Orbitalna vlast" Curtisa Yarvina je bila metafora. Ali, nema ničega metaforičkog u namjernoj, oligarsima predvođenoj transformaciji našeg svijeta. Ono što grade je "patchwork" mrežnih država (gov-corp Technata), kako to predlažu NRx tehnokrati. Cilj jest digitalno porobljavanje čovječanstva, nametnuto autoritetom privatnog kapitala. Daleko od otpora ovoj novoj tiraniji, vlade svojevoljno ubrzavaju ovaj proces, jer su funkcionalne oligarhije.

Znajući kakvu feudalnu tiraniju najavljuju, tko bi ikada odabrao živjeti u gov-corp Technateu? Nažalost, milijuni najranjivijih ljudi na Zemlji nemaju puno izbora u pogledu mjesta stanovanja i arhitekti gov-corp Technata ciljaju baš na njih kako bi bili među njihovim prvim "kupcima".

Orbitalna vlast nad izbjeglicama

Godine 2025., Visoki povjerenik UN-a za izbjeglice (UNHCR), izvijestio je da je migracija izbjeglica u 2024. godini bila "pogonjena sukobima, progonom, kršenjem ljudskih prava i nestabilnošću". Izbjeglice su bježale iz ratnih zona, uzrokovanih ljudskim djelovanjem, ekonomskog uništenja isto uzrokovanog ljudskim djelovanjem, kao i progona uzrokovanog ljudskim djelovanjem – pretežno iz zemalja tzv. 'Globalnog juga' – ali, nema znaka gdje ljudi bježe od bilo kakve klimatske, antropogene, ili druge krize.

Naravno, ljudi moraju bježati od prirodnih katastrofa, poput poplava i šumskih požara. Ali, nema dokaza o bilo kakvom uzlaznom trendu u učestalosti ili ozbiljnosti prirodnih katastrofa, koje su povezane sa vremenskim prilikama. Prečesto ponovno otkrivamo koliko mogu biti smrtonosne razmjere, npr. katastrofalnih poplava, iako su nesumnjivo uzrokovane ekstremnim vremenskim događajima, pogoršane su vrlo lošim odlukama o planiranju. Ipak, kako izvještava UNHCR: klimatske promjene nisu pokretačem masovnih migracija.

Unatoč tome, UN i partneri neprekidno spominju izbjeglice kao one koji uglavnom bježe od "klimatske krize". Budući da nema klimatskih izbjeglica, ključna PR poruka je osmišljena kako bi navodno opravdala i olakšala agendu globalnog upravljanja - Ciljeve održivog razvoja (SDG). To što nema dokaza o bilo kakvoj klimatskoj krizi je nebitno. Naše kolektivno uvjerenje i prihvaćanje propagande je jedino što je važno.

Davne 2018. godine, neposredno prije nego što je UN usvojio Globalni sporazum o migracijama, na godišnjem UN Forumu gradonačelnika o ljudskoj mobilnosti, migracijama i razvoju - građanski čelnici iz 80 gradova osnovali su - UN Vijeće gradonačelnika za migracije (MMC). MMC je projekt sponzoriran od strane Rockefeller Philanthropy Advisors koji ima za cilj napraviti "opipljivu razliku u životima urbanih migranata, raseljenih osoba i zajednica primatelja diljem svijeta". Nadalje, proglašava da "ubrzava ambiciozne globalne akcije u vezi s migracijama i raseljavanjem, kako bi se stvorio svijet u kojem urbani migranti, raseljene osobe i zajednice primatelji mogu napredovati".

NRx tehnokratski akceleracionizam (vidi 1. dio) sada je upleten u sve razine globalnog upravljanja. Rockefeller Philanthropy Advisors otvoreno izjavljuje da je njihova "misija ubrzati filantropiju u potrazi za pravednim svijetom, pružanjem dubokog globalnog stručnog znanja". Lako je zamisliti da je sveprisutna upotreba izraza "ubrzati" ili njegovih varijacija samo odraz moderne terminologije, ali on je sveprisutan, i bili bi naivni previdjeti njegov ideološki značaj.

UN opisuje svoju svrhu u pridruženom Globalnom sporazumu:

"Naša je ambicija: Ubrzati i povećati globalni kolektivni utjecaj poslovanja [...] ostvarivanjem ciljeva održivog razvoja putem odgovornih tvrtki i ekosustava koji omogućuju promjene."

U tu svrhu, UN dodaje:

"Globalni sporazum Ujedinjenih naroda vodi Akceleratore da duboko ugrade prakse usklađene s ciljevima održivog razvoja u poslovne operacije i u cijelom lancu vrijednosti kako bi ubrzali napredak i utjecaj za Agendu 2030. Dostupni tvrtkama sudionicama Globalnog sporazuma UN-a, Akceleratori se provode u bliskoj suradnji s Mrežama zemalja Globalnog sporazuma i osmišljeni su s ciljem generiranja promjene ponašanja u velikom broju tvrtki na lokalnoj razini - postižući maksimalan utjecaj i opseg."

Globalni sporazum UN-a je navodno "neobvezujući" program politike, koji su Ujedinjeni narodi prvi put usvojili 2000. godine. Sporazum nije usmjeren na međuvladinu suradnju i praktički nema nikakve veze sa nacionalnim državama. UN ga opisuje kao "najveći svjetski projekt korporativne održivosti".

Agenda 21 je također bio neobvezujući "plan djelovanja", koji je 1992. godine postavio temelje za globalni održivi razvoj. Globalna politička agenda Agende 21 oblikovala je živote gotovo svih na Zemlji u sljedećim godinama. UN koordinira politiku globalno i nazivati ​​​​njihove političke agende "neobvezujućima" je besmisleno, ako se javni i privatni sektor kruto pridržavaju istih. 

UN je odlučan stvoriti "globalno upravljanje u kojem grad dominira". Posljedično, MMC je od strane UN, ovlašten neka "utječe na političke odluke na nacionalnoj i međunarodnoj razini". Budući da NRx tehnokratski akceleracionizam prožima gotovo sve što UN radi, MMC kaže kako "ubrzava globalno djelovanje na migracije i raseljavanje".

MMC je osnovao radne skupine, sa drugim mrežama gradova-država (npr. C40), kako bi upravljali migracijama uzrokovanim "klimatskom krizom", bez obzira na činjenicu da sam UN priznaje kako nema klimatskih izbjeglica. Osim toga, što se tiče MMC, međunarodni odnosi temeljeni na westfalskom suverenitetu predstavljaju "pokvaren sustav", pa je stoga stvoren drugi financijski put za investitore neka izravno financiraju planove stvaranja gradova-država za izbjeglice.

MMC-ov Globalni gradski fond za migrante i izbjeglice namijenjen je transformaciji narušenog sustava izravnim financiranjem gradova-država. Gradski fond nudi međunarodnim donatorima investicijski "cjevovod", kojim zaobilaze nacionalne vlade i izravno usmjeravaju "međunarodne resurse gradskim vlastima". To je zato da bi se "gradskim vlastima i njihovim lokalnim partnerima omogućila provedba vlastitih projekata".

Fokus ulaganja je podrška "gradskim vlastima" u upravljanju "svojim migrantskim i raseljenim zajednicama". Investicijski cjevovod stvoriti će "tržištna rješenja kojima upravljaju gradovi", a razlog svega ovoga jest osigurati provedbu UN-ovih "Globalnih sporazuma o migracijama".

UN tvrdi kako je njihov Globalni sporazum o migracijama (GCM) utemeljen na "vrijednostima državnog suvereniteta". Kao što smo upravo raspravljali, za to postoji jako malo dokaza. Umjesto toga, Globalni sporazum nastoji primijeniti "zajednički pristup međunarodnim migracijama, u svim njihovim dimenzijama".

Te dimenzije sadržane su u 23 cilja GCM. Prvi cilj je prikupiti što više podataka od izbjeglica i ekonomskih migranata. Treći je razvoj sustava za dijeljenje tih podataka sa zainteresiranim stranama. To prati Cilj 4, koji nastoji prisiliti "sve migrante da imaju dokaz o pravnom identitetu", čime UN misli na digitalni ID. Na razini grada ili "općine", UN želi iskoristiti migrante za implementaciju digitalnog ID-a kao sredstva isključenja:

"Nadograditi postojeće prakse na lokalnoj razini, koje olakšavaju sudjelovanje u životu zajednice, kao što su interakcija sa vlastima i pristup relevantnim uslugama, izdavanjem registracijskih kartica svim osobama koje žive u općini, uključujući migrante, koje sadrže osnovne osobne podatke."

Dakle, "sudjelovanje svih u životu zajednice", kao i pristup svim uslugama ovisiti će o tome da posjedujete digitalni ID, koji je  odobren od strane UN-a, i kompatibilan.

Kao što smo više puta raspravljali, vlastito istraživanje UN-a jasno pokazuje kako ne postoji imigracija povezana sa klimatskom krizom. Cilj 2 usmjeren je na "minimiziranje pokretača" migracijskih tokova, ali ne identificira gotovo ništa osim navodnih utjecaja takozvane klimatske krize na migracije.

Od 12 klauzula Cilja 2 - samo jedna kratko spominje "sukob", ali samo u mjeri gdje "uzima u obzir relevantne preporuke iz konzultativnih procesa koje vode države, kao što su Smjernice za zaštitu migranata u zemljama koje doživljavaju sukob". Unatoč tome što dobro znaju kako ljudi moraju bježati od rata, progona i siromaštva, a ne od klimatskih promjena, UN i njihov GCM, navodno osmišljen kako bi pomogao obespravljenim i najranjivijim izbjeglicama - praktički nema što reći o rješavanju bilo kojeg od stvarnih temeljnih uzroka njihovih nevolja.

Čak niti cilj 7, tj. "smanjiti ranjivosti u migracijama", ne govori ništa o progonu, siromaštvu ili sukobu. Umjesto toga, inzistira na pružanju "identifikacije" izbjeglicama, vjerojatno samo zato što se humanitarna pomoć jednostavno ne može pružiti drugačije. Djeca izbjeglice trebala bi biti dodana u nacionalne sustave identiteta, dok bi "dionici" trebali u potpunosti biti uključeni u proces identifikacije djeteta.

Nepogrešiva ​​svrha UN-a i njihovih "ciljeva" GCM-a jest iskorištavanje imigracije za učvršćivanje UN-ove agende globalnog upravljanja. To i jest jasno istaknuto u Cilju 19: "Stvoriti uvjete za migrante i dijasporu, kako bi u potpunosti doprinijeli održivom razvoju u svim zemljama."

UN želi "iskoristiti prednosti migracija kao izvora održivog razvoja". Glavni cilj je:

"Osigurati potpunu i učinkovitu provedbu Agende za održivi razvoj do 2030. [. . .] poticanjem i olakšavanjem pozitivnih učinaka migracija za ostvarenje svih Ciljeva održivog razvoja."

Izraziti nedostatak bilo kakve istinske brige UN-a za tešku situaciju izbjeglica je sam po sebi dovoljno loš, ali kada pogledamo koga biraju kao svoje "partnere" za pomoć u planiranim migracijama - stvarnost koja se pojavljuje je više nego mučna.

Tehnički savjetnici za izbjeglice

Titus Gebel bivši je predsjednik Upravnog odbora 'Seasteading Institute', Patri Friedman (zajedničkog projekt Petera Thiela i Friedman), kao i partner u NeWay Capitalu. Osnivač je tvrtke Tipolis Inc.; te je vodeći investitor i pravni savjetnik tvrtke Prospera. Prethodno je djelovao kao pravni savjetnik za izvorni ZEDE program u Hondurasu (vidi 1. dio).

Godine 2018. je Gebel objavio knjigu "Slobodni privatni gradovi: Natjecanje vlada za vas". Njegova knjiga opisuje kako privatne korporacije (tj. Yarvinovi sovcorps) mogu prihvatiti "vlade država kao uslugu". Predložio je da kupci potpišu ugovor, u zamjenu za upravljanje koje dobiju od svog sov-corps. Pružatelji upravljanja, u raznim gradovima-državama, natjecali bi se za kupce (građane) koji bi mogli slobodno otići, podložno ugovoru, ako im se ne sviđa privatna vladina usluga koja se ponudi u njihovoj zoni (gov-corp Technate).

Čini se kako je Gebel, u biti, plagirao ideje NRx tehnokrata. Ovo su prvi iznijeli Curtis Yarvin i Nick Land, i to otprilike desetljeće prije nego što je Gebel preuzeo zasluge za svoj navodno "potpuno novi" gov-corp Technate model. Očito i sam NRx tehnokrat, Gebel je osnovao Tripolis Inc. (u poreznom raju Singapura) kako bi stvorio nove modele inovativnog upravljanja. Putem tvrtke Tripolis Inc, Gebel i njegova skupina poslovnih "anđela investitora" se nadaju postati "vlasnicima i operaterima“ osobnih  međunarodnih gradova:

"Međunarodni gradovi su privatno vođene zajednice, temeljene na jasnim ugovorima, koji pružaju, omogućuju i olakšavaju prilike i izbor. Međunarodni gradovi bit će osnovani na više lokacija diljem svijeta. [...] Međunarodni gradovi grade se na konceptu posebnih administrativnih regija (PAR) i predstavljaju sljedeću evoluciju posebnih ekonomskih zona (SEZ). [...] Međunarodni gradovi bit će uspješna središta poslovanja i inovacija."

Posebne administrativne regije (PAR) osmislila je kineska vlada pod Deng Xiaopingom, kao dio svoje politike "jedna zemlja, dva sustava". Hong Kong, Makao i Tajvan su legalno proglašeni PAR-om od strane kineske vlade, još početkom 1980-ih. Namjera je bila pružiti regulatornu autonomiju, nadaju se ponovno ujedinjenim teritorijima, iako se Tajvan još nije obvezao na ponovno ujedinjenje. To što Gebel smatra veće posebne administrativne regije "slijedećom evolucijom" posebnih ekonomskih zona (SEZ)  govori o teritorijalnim ambicijama onih koji slijede agendu grada-države.

Titus Gebel (drugi slijeva) sudjeluje u panelu pod nazivom "Strategije za slobodu", na konferenciji 'Sloboda u našem životu',  2023. godine

Gebel je također savjetnik švicarske Zaklade Andan, koju vodi njezin osnivač dr. Christian H. Kälin (ili Kaelin). Zaklada Andan ovako objašnjava svoju svrhu:

"Andan vodi inicijative privatnog sektora za podršku obiteljima koje bježe iz svojih domova zbog rata, unutarnjih sukoba i klimatskih promjena. Identificira i razvija inovativna, održiva rješenja. Andan daje prioritet projektima koji proširuju ekonomske, financijske i političke mogućnosti, i za izbjegličke populacije, i za zajednice koje ih dočekuju. Andan olakšava i potiče partnerstva između privatnog sektora i agencija UN-a, vlada, nevladinih organizacija i akademskih institucija, koje se bave izbjeglicama i migrantima."

Andan predlaže poslovanje koje je kapitalizirano na "prilikama" koje pružaju izbjeglice, tražitelji azila i ekonomski migranti. Zaklada dodaje kako je njen "glavni, dugoročni projekt - Projekt Andan Free Global City", ili "Međunarodni grad", kako bi ga Gebel nazvao - za koji kaže da ima potencijal "potpuno preokrenuti i reformirati način na koji se nosimo s rastućom globalnom krizom izbjeglica i migracija":

"Danas svijet troši milijarde dolara svake godine na slijepu ulicu, dugotrajno upravljanje izbjeglicama u kampovima i urbanim okruženjima. [...] Cilj nam je, ništa manje od potpunog preokreta načina na koji gledamo na izbjeglice i migrante. [...] Ono što nam treba je opet sigurna luka, novo mjesto, gdje izbjeglice i drugi migranti koji su bili prisiljeni napustiti svoje domove, dobivaju priliku za život. Trebaju nam slobodni Globalni gradovi - autonomni, samoupravni podnacionalni subjekti, koji pružaju sigurno okruženje. [...] Također, aktivno surađujemo sa nekoliko vlada diljem svijeta, kao i sa nekoliko velikih investitora koji su spremni financirati uspostavu prvog slobodnog Globalnog grada, a koji će također osigurati pristojan povrat kapitala privatnih investitora."

Kälin, savjetnik švicarske vlade između svega ostalog, predlaže čitanje članka Alberta Stecka iz 2022. godine, kako bi doista dobili osjećaj za ono što on, Gebel i drugi međunarodni NRx tehnokrati, predlažu:

"[Kälin] svoj Andan Global City vidi, ne samo kao humanitarni projekt, već i kao profitabilnu poslovnu ideju. U Kälinovom gradu [izbjeglice] bi bili motivirani radnici i osnivači tvrtki. [Kälin je] u razgovorima sa predstavnicima UN-a i Svjetskog ekonomskog foruma. [...] Najveći izazov je pronaći zemlju koja će osigurati nenaseljeno ili rijetko naseljeno područje za autonomni grad, kaže. [...] U početku bi tamo moglo živjeti nekoliko desetaka tisuća ljudi - sa mogućnošću da bi na kraju mogao postati grad od milijun stanovnika. Stoga je privatno financiranje ključno za uspjeh tako velikog projekta, kaže poduzetnik Titus Gebel. Gebel, koji je rođen u Njemačkoj, također je osnivač Zaklade slobodnih gradova, koja radi na uspostavljanju posebnih ekonomskih zona, u raznim zemljama, slijedeći primjer Shenzhena u Kini, ili europskih slobodnih gradova u srednjem vijeku."

Kao i svi NRx tehnokratski frontovi, Andan Foundation čvrsto zagovara digitalni ID, te predlaže da blockchain "ima potencijal stvoriti nova rješenja za izbjeglice i identifikacijske sustave" i taj digitalni ID, pohranjen na jedinstvenoj knjizi, treba biti "izravno dostupan izbjeglicama i imigrantima". Nakon što digitalni blizanac izbjeglice postane operativan, izbjeglice mogu poslužiti kao „motivirani radnici“ u Slobodnom globalnom gradu (gov-corp Technate). Vjerojatno, ako nisu dovoljno motivirani, njihov pristup novcu i hrani bi se "mogao zamrznuti", ili "zaključati sva vrata" za osnovne usluge, dok ponovno ne pronađu pravu motivaciju.

Christian Kälin također je predsjednik Henley & Partners, konzultantske tvrtke sa sjedištem u Velikoj Britaniji, specijalizirana za unosan pothvat u kojem Kälin tvrdi da je "pionir". Henley & Partners se predstavlja kao "vodeći svjetski stručnjak za investicijske migracije i državljanstvo putem ulaganja".

Henley & Partners (H&P), služi klijenteli "međunarodno mobilnih poduzetnika i investitora", te tvrdi da pomaže "pojedincima sa  visokom i ultra-visokom neto vrijednošću" kako bi dobili "prilagođenu boravišnu dozvolu i državljanstvo putem ulaganja". U osnovi: Kälin i H&P savjetuju "pojedince sa ultra-visokom neto vrijednošću" (uključujući ovdje i oligarhe) gdje trebaju ulagati kako bi kupili boravišne vize i državljanstvo, a zatim upravlja cijelim postupkom prijave za njih.

Povijest sheme "državljanstva putem ulaganja" (CBI) nije baš poučna. Npr. Paolo Zampolli, globalni izaslanik predsjednika Trumpa za posebna partnerstva, očito je bio uključen u korumpiranu CBI-shemu, koja je prodavala prebivalište u Dominikanskoj Republici kineskim milijarderima, poput Ng Lap Senga (pod istragom UN zbog podmićivanja dužnosnika UN). John Ashe, bivši predsjednik Opće skupštine UN, također je bio osumnjičen za umiješanost u ovu prevarantsku shemu, ali je poginuo u izuzetno bizarnoj "nesreći" sa utegom, i to neposredno prije nego što je trebao svjedočiti o ovom slučaju.

Kälin je nazvan "Kraljem putovnica" zbog svojih pionirskih napora u području CBI-a. Međutim, prema američkom Projektu za izvještavanje o organiziranom kriminalu i korupciji (OCCRP), H&P je bila uključena u brojne koruptivne CBI sheme. Npr. u karipskoj naciji, Federacija Svetog Kristofora i Nevisa, između 2006. i 2013. godine.

Zaklada za diverzifikaciju šećerne industrije Svetog Kristofora i Nevisa (SIDF)  je "osnovana 2006. godine, kako bi se otočno gospodarstvo udaljilo od ovisnosti o šećeru". SIDF je pretvorio poljoprivredno zemljište u zemljište za razvoj. Kupnju teritorija je financirala vlada i klijenti H&P, "visoke neto vrijednosti", koji su tražili dozvole boravka u Svetom Kristoforu i Nevisu, od kojih su mnogi imali razne  kriminalne veze, ili su bili traženi u raznim jurisdikcijama.

Novac iz SIDF fonda je zatim preusmjeren na ulaganje u tvrtke sa kojima je Kälin bio blisko povezan. H&P je inzistirao kako ovdje nema nikakvog sukoba interesa. SIDF je prestao s radom negdje 2017. godine. Obzirom na gubitak važnog poljoprivrednog zemljišta, ali i bez ikakvih znakova povrata vladinih ulaganja u SIDF - OCCRP je primijetio da su "krajnji gubitnici bili stanovnici Svetog Kristofora i Nevisa".

Kälin je, čini se, bio i financijer kampanje Strategic Communications Laboratories Group (SCL), za reizbor tadašnjeg premijera Svetog Kristofora i Nevisa, Denzila Douglasa, 2010. godine. U privremenom istražnom izvješću britanskog parlamenta, koje je 2018. godine, izdao moćni Odbor za digitalnu, medijsku, kulturu i sport (DMCSC) je navedeno:

"211. Rečeno nam je da iza većeg dijela kampanjskog rada SCL Elections stoji skrivena ruka Christiana Kalina, predsjednika Henley and Partners, koji je dogovorio sa investitorima neka osiguraju financiranje kampanja, a zatim organizirao SCL da napiše njihov manifest i nadgleda cijeli proces kampanje. U zamjenu za ovo bi Henley and Partners dobili ekskluzivna prava na putovnice za tu zemlju, u okviru programa državljanstva putem ulaganja (CBI). Christian Kalin [je] opisan kao osoba koja ima 'Faustovski pakt'. Sa ekskluzivnim pravima na putovnice došla je vlada koja bi bila povoljna za gospodina Kalina i njegove klijente."

Britanski obrambeni dobavljač SCL jest matična tvrtka zloglasne Cambridge Analytice (CA), koja je bila široko optužena za manipuliranje američkim predsjedničkim izborima 2016. godine, kao i referendumom u Velikoj Britaniji "BREXIT". Operacija CA također je nezakonito pribavila podatke milijuna korisnika Facebooka. Stoga je pokrenuta parlamentarna istraga u Velikoj Britaniji.

CA, a time i SCL, očito je povezan s Palantirom, Petera Thiela. Kako je sumnja na manipulaciju izborima od strane CA, ali i ono što je bilo izravna krađa podataka, došlo pod međunarodnu lupu i Palantir je porekao ovu vezu. No, kada je New York Times otkrio kako je jedan od njihovih zaposlenika, tj. poslovni menadžer Palantira, Alfredas Chmieliauskas, usko surađivao s CA kako bi formirali "profile ponašanja" glasača putem društvenih mreža, Palantir je promijenio svoju izjavu i rekao kako gospodin Chmieliauskas u to vrijeme nije djelovao u ime Palantira; iako je bio zaposlenik Palantira tijekom cijelog razdoblja.

H&P CBI-sheme nisu bile ograničene samo na Karibe. Navodno je utvrđeno kako su npr. na Cipru u potpunosti korumpirali sustav. Kada je 2017. godine, malteška istraživačka novinarka, Daphne Caruana Galizia, počela razotkrivati ​​​​upletenost H&B u korumpirani malteški Program individualnih investitora (IIP) (maltešku CBI-shemu), naknadna saslušanja razotkrila su e-poštu  koja ukazuje na to da je H&P pokrenuo Strateške tužbe protiv javnog sudjelovanja (SLAPP), i to protiv nje. Čini se kao da je H&P namjeravao podnijeti tužbu u UK, jer su željeli "suosjećajnog suca". Daphne Caruana Galizia, koja je također bila ključna pri  izvještavanju o tzv. Panama Papers - ubijena je u eksploziji automobila na Malti, u listopadu 2017. godine. 

Nedavno je Europski sud pravde (ECJ) presudio kako je malteška CBI-shema nezakonita. Kao država članica EU-a, malteška putovnica jest omogućila nekim upitnim "osobama sa ultra visokim primanjima" dobiti državljanstvo EU. Nije bez opravdanja što je ECJ okarakterizirao CBI-sheme, uključujući i one koje vodi H&B, kao sheme koje "stjecanje državljanstva čine pukom komercijalnom transakcijom".

Kälin, koji je priznao da su neki klijenti H&B-a bili "problematični", jer su navodno prošli kroz H&B provjere "due diligence", nije bio obeshrabren presudom ECJ. Bili su oduševljeni globalnim širenjem CBI-shema. Osobito su oduševljeni planom Trumpove administracije da izdaju vize za stalni boravak svima koji to mogu platiti sa 5 milijuna dolara. Ako se želi preseliti u SAD, Kälin si sigurno može priuštiti američku "zlatnu kartu".

Četiri godine ranije, 2021. godine, brojni hedge fondovi su se suočili sa potencijalnom propasti, zbog rezultata 'kratkog stiskanja' trgovina GameStop. Kada su korisnici Reddita primijetili masovnu nestašicu dionica lanca trgovina GameStop, očito su povećali potražnju za dionicama, te su podigli njihovu cijenu koordinirajući kupnju velikih količina dionica. Time su oni sa kratkim pozicijama i koji su se kladili da će cijena dionica pasti - bili izloženi ogromnim gubicima. Kao posljedica svega toga, i preko svoje tvrtke, Arnova Capital, Christian Kälin je zaradio bogatstvo na dionicama GameStopa, koje je njegova tvrtka posjedovala. Također, točno je predvidio, prije bilo kakve objave WHO o svjetskoj "pandemiji" kako će cijene energije porasti tijekom pseudo-pandemije. Kälinov povrat ulaganja od 2000%, na početno ulaganje u Arnova Capital, bio je zaista izvanredan.

Zaklada Andan, koju je osnovao Kälin i koju savjetuje Gebel, a koja nastoji profitirati od migracija izbjeglica osnivanjem Free Global Cities, "dugogodišnji je partner Ujedinjenih naroda". Cilj partnerstva je "poticanje i olakšavanje uključivanja privatnog sektora" u upravljanje međunarodnim migracijama izbjeglica, sa ciljem stvaranja "javnih i privatnih inicijativa koje stvaraju dugoročna rješenja za izbjeglice".

Christian Kälin drži pozdravni govor na svečanoj večeri dodjele nagrade Global Citizen Award, 2018. godine

Strašni smrad neokolonijalizma se širi iz svakog dijela UN-ovog programa globalne migracijske politike. Javno-privatno partnerstvo UN-a, predvođeno oligarsima, provodi strategiju koja ima za cilj iskorištavanje migranata i izbjeglica, sve kako bi se postigli ciljevi UN-a. Ne postoji ozbiljan pokušaj, niti se želi išta učiniti, kako bi se riješili problemi koji uzrokuju masovne migracije. Migrant je jednostavno "ljudski resurs", kojega treba identificirati, ovjeriti i preseliti u zajednice diljem svijeta, kako bi se postigli ciljevi zacrtane politike UN-a.

UN želi izgraditi globalnu mrežu pametnih gradova (gov-corp Technates), jer će to olakšati provedbu njihovog globalnog upravljanja. UN je uspostavio partnerstva sa NRx tehnokratima, koji žele iskoristiti raseljene kao radnu snagu, te koji gledaju na "boravak" izbjeglica u svojim gov-corp Technatesima - "profitabilnom poslovnom idejom". UN podržava i potiče nacionalne vlade neka predaju svoje teritorije oligarsima investitorima, u pripremi za svoju Novu urbanu agendu. UN želi da svi životi, uključujući i životi izbjeglica i ekonomskih migranata, budu kontrolirani digitalnom tehnologijom, koja je povezana sa digitalnim identitetom njihovog digitalnog blizanca.

Mreže, tehnološki sustavi i investicijski "cjevovodi" su na ovom mjestu kako bi omogućili ultra-bogatim "osnivačima" gov-corp Technatea neka pokupuju državljanstvo, ako i koje žele, te onda uspostave gov-corp Technatee ulaganjem u posebne ekonomske zone (SEZ), ili ulaganjem u razvoj pametnih gradova, koji su već u tijeku. UNHCR je 2024. godine procijenio kako je 123.2 milijuna raseljenih osoba zatražilo utočište. Jasno je kako se NRx tehnokrati, poput Titusa Gebela i Christiana Kälina,  nadaju pružiti navedeno utočište uz profitabilan povrat financija.

Gov-corp Technate u Sjedinjenim Državama

2023. godine, u sklopu američke izborne kampanje, nazivajući ovo "kvantnim skokom", Donald Trump je u samom početku predložio izgradnju deset tzv. "Gradova slobode" u SAD-u. Kako izvještava Bloomberg:

"Krajnji cilj je smion: gradovi visokotehnoloških tvrtki, oslobođeni državnih zakona i većine saveznih pravila, uključujući: Porezni zakon, glavne zakone o zaštiti okoliša, poput Zakona o čistoj vodi i Zakona o ugroženim vrstama; zaštitu radnika, poput Zakona o poštenim radnim standardima i Zakona o zdravlju i sigurnosti na radu; te Zakon o pristupačnoj zdravstvenoj zaštiti."

Trenutno u Sjedinjenim Državama postoji oko 300 posebnih ekonomskih zona (SEZ), te je potencijal za širenje koncepta "Grada slobode" već visoko označen. Ideja Grada slobode, iako pruža iste regulatorne prednosti kao i SEZ u korist multinacionalnih korporacija, donekle se izdvaja od drugih inicijativa SEZ-a. Gradovi slobode biti će izgrađeni na parcelama američkog teritorija,  koje se prodaju izravno privatnim investitorima.

U početku je Trumpova administracija pokušala prodati američki teritorij oligarsima - putem odredbi o prodaji javnog zemljišta, koji su bili uključeni u Trumpov Veliki lijepi zakon (BBB). Zbog javnog i političkog protivljenja, klauzule o prodaji javnog zemljišta su uklonjene su prije donošenja zakona. Međutim, NRx tehnokrati koji stoje iza Trumpove administracije, jako su odlučni. Sada pokušavaju iskoristiti Trumpov predloženi Suvereni fond za bogatstvo (SWF) u istu svrhu.

U planu američkog SWF postoji inherentna namjera likvidacije – točnije: prodaje – američkog javnog zemljišta (teritorija), radi prikupljanja kapitala. Ostaje za vidjeti hoće li ova linija napada uspjeti na onoj liniji gdje je Veliki lijepi zakon propao. Postoji snažna međunarodna mreža, predvođena američkim NRx tehnokratima, koja istražuje baš svaki put kojim bi se u SAD-u izgradili vladini Technati – tzv. "Gradovi slobode".

Slijeva na desno: Donald Trump, Masayoshi Son, Larry Ellison, Sam Altman 

Štićenik Petera Thiela i tehnokrat NRx-a, Sam Altman, stajao je blizu Larryja Ellisona iz Oraclea, Masayoshija Sona iz SoftBanka i predsjednika Trumpa - kada je Trump najavio projekt svoje administracije - Stargate.

Prema Altmanovom OpenAI:

"Stargate Project je nova tvrtka koja namjerava uložiti 500 milijardi dolara u slijedeće četiri godine u izgradnju nove AI infrastrukture za OpenAI u Sjedinjenim Državama. Početni investitori u Stargate su: SoftBank, OpenAI, Oracle i MGX. SoftBank i OpenAI su glavni partneri za Stargate, pri čemu SoftBank ima financijsku odgovornost, a OpenAI operativnu odgovornost. Masayoshi Son biti će predsjednik. Arm, Microsoft, NVIDIA, Oracle i OpenAI su ključni početni tehnološki partneri. Svi se radujemo nastavku izgradnje i razvoja umjetne inteligencije - a posebno umjetne generativne inteligencije [AGI] - za dobrobit cijelog čovječanstva. Vjerujemo da je ovaj novi korak ključan na tom putu, te da će omogućiti kreativnim ljudima shvatiti kako koristiti umjetnu inteligenciju za uzdizanje čovječanstva."

"Svi Mi" se odnosi na globalnu NRx tehnokratsku zajednicu, čiji su članovi Sam Altman, Larry Ellison i Masayoshi Son (Masayoshi Yasumoto). Namjera korištenja umjetne inteligencije za "uzdizanje čovječanstva" znači stapanje čovjeka sa tehnologijom i pretvaranja ljudi u programabilna "tehnoplastična bića".

Masayoshi Son je čelnik investicijskog holdinga za tehnologiju, SoftBank Group (SBG), koji je bogato kapitalizirao svoja ulaganja u kineske tehnološke tvrtke, poput Alibabe. To je sve bilo moguće uglavnom zbog kontrole nad kineskom tvrtkom za društvene medije, TikTok. ByteDance, najveća tvrtka za društvene medije na svijetu po prihodima, trenutno se procjenjuje na oko 330 milijardi dolara. Time SoftBank i njihov 4%-tni udio u ByteDanceu vrijedi otprilike 13.2 milijarde dolara.

Ostaje za vidjeti hoće li Larry Ellison i njegov ugovor vrijedan 14 milijardi dolara, za otkup udjela ByteDancea u američkom poslovanju TikToka, pomoći Masayoshi Sonu povećati svoj udio u ByteDanceu. Svakako, to bi mu trebalo osigurati zdravu dividendu. Trump je govorio o "četiri ili pet svjetski poznatih investitora" koji će profitirati od ovog ugovora. No, i Trump i Ellison su bili suzdržani u pogledu njihovog službenog imenovanja.

Projekt Stargate pokrenut je uz veliku pompu, i u skladu s retorikom Projekta 2025 Zaklade Heritage. Navodno su SAD bile na putu da nadmaše kineski program razvoja umjetne inteligencije DeepSeek, koji je bio ključan za projekt Hangzhou City-Brain. Međutim, detaljnije ispitivanje projekta Stargate - dovodi u pitanje cijelu ideju konkurencije.

Prije lansiranja Stargatea, u rujnu 2024. godine, Blackrock i njihova podružnica Global Infrastructure Partners (GIP), Microsoft i MGX - najavili su svoje Globalno partnerstvo za ulaganje u infrastrukturu umjetne inteligencije (GAIIP), zato da bi potaknuli inovacije umjetne inteligencije. Riječ je o globalnom pothvatu, ali fokus je bio na podršci inovacijama umjetne inteligencije u SAD-u. Među provedbenim partnerima GAIIP-a nalazi se i NVIDIA.

Kao osnivački član GAIIP, MGX, investitor u umjetnu inteligenciju sa sjedištem u UAE, također je jedan od "vodećih partner“ u Projektu Stargate. MGX je u vlasništvu suverenog fonda bogatstva (Mubadala) Emirata Abu Dhabi, kojim vlada bivši predsjednik UAE-a, šeik Mohamed bin Zayed Al Nahyan. Ubrzo nakon lansiranja Projekta Stargate, u siječnju 2025. godine, u veljači je Sam Altman posjetio Abu Dhabi kako bi sa MGX-om razgovarao o financiranju Stargatea. To je rezultiralo početnom i ubrzanom rundom ulaganja u Stargate od 6,6 milijardi dolara.

BlackRock, a posebno njihov GIP, primaju milijarde dolara privatnih investicija od kineskih državnih investicijskih ogranaka, kao što su Državna uprava za stranu imovinu, ili Kineska investicijska korporacija (CIC). Kako je Trump pojačavao svoj navodno oštar konkurentski stav prema Kini, do travnja 2025. godine su kineski financijeri povukli svoje ogromne američke obveze prema privatnom investicijskom kapitalu. Nesumnjivo je to bilo na veliko razočaranje Blackrocka, MGX-a, kao i drugih GAIIP partnera.

Developerski programeri DeepSeek AI, u Kini, oslanjali su se na američke multinacionalne NVIDIA H20 procesore, koji se proizvode pod licencom u Tajvanu. NVIDIA jest "ključni tehnološki partner" Projekta Stargate. Nakon što je početno "zabranila" prodaju H20 procesora Kini, i navodno nakon nekih sastanaka sa Jensenom Huangom (suosnivač i izvršni direktor NVIDIA) - Trumpova administracija počela je ukidati zabranu izvoza H20, manje-više isti moment kad je i nametnuta, u travnju 2025. godine. To je kasnije postao službenim stavom, jer se čini kao da je početna "zabrana" bila pogrešna. 

Grafika New York Timesa koja prikazuje veze UAE sa kripto tvrtkom Trump-Witkoff, kao i politiku Trumpove administracije

U svibnju 2025. godine je Trump poslan u Abu Dhabi gdje je potpisao ugovor o isporuci američkih AI čipova, uključujući NVIDIA procesore, Centru za digitalnu transformaciju AI, u Abu Dhabiju. Sklopljen je i povezani sporazum za američke tehnološke tvrtke o suradnji na razvoju AI u Emiratu i širem području UAE. Trump je ovaj ugovor nazvao "Partnerstvom za ubrzanje razvoja AI između SAD-a i UAE". 

U onome što je očito bio šećer na kraju ovog dogovora, samo nekoliko tjedana prije sklapanja ugovora Trump-UAE - Steve Witkoff, Trumpov izaslanik za Bliski istok, sastao se sa šeikom Tahnoon bin Zayed Al Nahyanom, na Sardiniji. Šeik Tahnoon je brat emira Abu Dhabija, savjetnik za nacionalnu sigurnost UAE, kao i izvršni direktor MGX (Mubadala). Šeik Tahnoon je pristao uložiti 2 milijarde dolara u World Liberty Financial, kripto pothvat u vlasništvu obitelji Witkoff i Trump.

Iako ovo izgleda kao očita korupcija, službeni provjeravači činjenica proglasili su kako je sve besprijekorno i definirali istinu za nas. Sve sugestije kako ovaj lanac događaja jasno dokazuje korupciju na jako visokoj razini - službeno su označene kao "neutemeljene glasine".

Snopes, stručnjak za provjeru činjenica, pouzdano nas obavještava:

"Iako su se dva posla dogodila unutar dva tjedna i došlo je do preklapanja ljudi koji su bili uključeni u njih, nije bilo dokaza da je prvi, između MGX i World Liberty Financiala, bio izravni mito za drugi posao, koji je uključivao čipove."

Dakle, srećom, odobreni provjeravači činjenica jesu ovim odgovorili na sva naša pitanja i to je kraj priče.

U medijski isprepletenom ratu riječima, i to je očito sve ovo i bilo, Kina je sada navodno zabranila uvoz NVIDIA RTX Pro 6000D, koji je nasljednik H20. Ali, Kina zapravo niti ne treba uvoziti procesore iz SAD-a, jer partnerstvo između UAE i Kine u području umjetne inteligencije, posebno Centar za digitalnu transformaciju AI, u Abu Dhabiju - već ima sporazum Trumpove administracije o opskrbi procesorima, te služi kao "ključna baza za kineske tvrtke za umjetnu inteligenciju".

Navodna "konkurencija" između Projekta Stargate i kineskog DeepSeekAI više izgleda kao "partnerstvo". Pa, što bi se onda još ovdje moglo događati?

Kada je Forbes izvijestio o pokretanju Projekta Stargate u siječnju 2025. godine, njegovi novinari su rekli kako "detalji pothvata nisu jasni, u ovoj ranoj fazi". Zašto su oni iznijeli ovu tvrdnju jest zbunjujuće. Detalji nisu bili nejasni. U studenom 2024. godine, OpenAI Sama Altmana, pokretačka snaga iza Stargatea, najavio je svoj "Nacrt za američku infrastrukturu umjetne inteligencije".

https://web.archive.org/web/20250430025426/https://cdn.openai.com/global-affairs/openai-us-economicblueprint-feb-2025-edu-update.pdf

AI u Americi: OpenAI i njihov ekonomski nacrt je zacrtao Stargate. Ovo je bilo objavljeno prije službene objave Bijele kuće o Stargateu, i nije bilo potrebe da bilo kojem novinaru bude "nejasan" bilo koji aspekt svega toga.

"Nacrt" govori o potrebi spajanja "vizije i inovacija privatnog sektora, sa prosvjećenjem javnog sektora, kako bi se otključala nova tehnologija", planovi za "izgradnju infrastrukture potrebne za proizvodnju dovoljno energije", ulaganja za razvoj "sljedeće generacije energetske tehnologije, uključujući održive izvore poput fisije, fuzije i drugih obećavajućih tehnologija", te napominje potrebu za "pravilima zdravog razuma", i pomoći "inovatorima da napreduju poticanjem ulaganja [...] i veće slobode".

NRx tehnokratski "Nacrt" također definira navodnu potrebu za "Gradovima slobode":

"Potrebna nam je temeljna strategija kako bi osigurali da ulaganja u infrastrukturu koriste što većem broju ljudi i maksimiziraju pristup AI. To uključuje politike i inicijative koje potiču, a ne guše programere; podržavaju uspješnu radnu snagu spremnu za AI i ekosustave laboratorija, startupova i većih tvrtki; i osigurati američko vodstvo u području umjetne inteligencije u budućnosti, kao što su:

Ekonomske zone umjetne inteligencije, koje stvaraju lokalna, državna i savezna vlada, zajedno sa industrijom, a koje značajno ubrzavaju proces izdavanja dozvola za izgradnju infrastrukture umjetne inteligencije, poput novih solarnih panela, vjetroelektrana i nuklearnih reaktora."

To će biti ono što Bloomberg naziva "gradovima oslobođenim državnih zakona i većine saveznih pravila". Baš kao što je plan za "Gradove slobode" u SAD-u prethodio Projektu "Zvjezdanih vrata"; tako je i britanski sporazum sa Blackrockom o razvoju "slobodnih luka" u Velikoj Britaniji (vidi 1. dio) prethodio pokretanju Projekta Stargate, ali NRx tehnokrata u Velikoj Britaniji. To je ista NRx tehnokratska mreža, koja nameće iste modele neovisne jurisdikcije, utemeljeno na SEZ-u, gdje god pogledate.

Npr. Mark Lutter, član je odbora Zaklade Frontier, koja je osnovana za promicanje inicijative "Grad slobode" u SAD-u. Kao što smo raspravljali u 1. dijelu, Lutter je također osnivač i izvršni direktor Instituta Charter Cities, i izjavljuje kako je ponosan što podržava razvoj "Freedom Cities" u SAD-u. Titus Gebel, koji želi profitirati od migranata i izbjeglica, blisko surađuje sa Lutterom. Kao što je prethodno navedeno, Lutter je bio glavni ekonomist za NeWAY Capital, a Gebel je partner NeWay Capitala.

Nick Allen, predsjednik Frontier Foundationa, kao i Lutterov kolega, vrlo je voljan iskoristiti Trumpovu prevaru putem SWF-a, te je javno izjavio za Wired, kako bi savezno zemljište u blizini gradova, poput Boisea u Idahu, Grand Junctiona u Coloradu i Redmonda u Oregonu - bila izvrsna mjesta za izgradnju budućih vladnih korporacijskih Technates.

Govoreći u ime Frontier Foundationa, Allen je dodao:

"Ako uspijemo dobiti zakonodavni prijenos zemljišta od američke vlade, kako bi sklopili javno-privatno partnerstvo, ili trust, ili čak privatnu korporaciju, onda je to niži trošak kapitala. Ima toliko kapitala i toliko političke volje, ali ipak postoji nemogućnost razvoja ovih [graničnih] tehnologija. A nemogućnost proizlazi iz nedostatka prostora i previše propisa."

NeWay Capital je osnovao Koaliciju gradova slobode (FCC), koja promiče ideju gradova slobode kao "gradova bez ograničenja". To znači postojanje gradova ili mjesta u kojima nema nikakve regulacije, te su oligarsi slobodni raditi što žele. Osim NeWay Capitala, FCC podržava i Pronomos Capital, kojega predvode NRx tehnokrati, Peter Thiel, Marc Andreessen i Joe Lonsdale.

FCC tvrdi kako "Gradovi slobode", ili u terminologiji Projekta Stargate: "AI ekonomske zone", - predstavljaju "najsmjelije američko rješenje za oslobađanje punog potencijala naše nacije". Biti će izgrađeni u "zonama regulatorne jasnoće", te će biti "posebno određena područja", tamo gdje se "poduzetnici mogu kretati brzinom ljudske domišljatosti", bez potrebe i zamaranjem sa bilo kakvim pretjeranim saveznim zakonima ili propisima.

FCC dodaje:

"Gradovi slobode više su od samo ekonomskih zona. Zamislite zajednice u kojima ima puno stanova i gdje su pristupačni, [...]  gdje se revolucionarne tehnologije munjevitom brzinom kreću iz laboratorija na tržište, jer inovatori mogu slobodno inovirati. Ovako ćemo prevladati stagnaciju, nadmašiti Kinu i stvoriti novo američko stoljeće. Gradovi slobode daju nam priliku da još jednom dokažemo što Amerikanci mogu postići kada smo oslobođeni zastarjelih sustava i osnaženi da gradimo budućnost."

Što se tiče mjesta gdje će se izgraditi Gradovi slobode, FCC napominje:

"28% američkog zemljišta je u saveznom vlasništvu i spremno je za inovativni razvoj."

Ako se planovi Trumpove administracije za SWF nastave, to otvara vrata NRx tehnokratima i drugim oligarsima, da kupe američki teritorij kako bi izgradili svoje gov-corp Technates. Čini se kao da politička volja svakako postoji.

Trumpov dugogodišnji ekonomski savjetnik, Stephen Moore, također podržava model grada-države. Moore je bivši glavni ekonomist u Heritage Foundationu, koji je stajao iza "Obećanja Americi" Projekta 2025.

Trumpova administracija je došla na vlast obećavajući kako će se uhvatiti u koštac sa štetnim utjecajem "američkih elita", te se stoga željela distancirati od "Obećanja" Zaklade Heritage, naziva Projekt 2025, koji su financirale obitelji Koch i Bradley, među ostalim takozvanim američkim elitama. Unatoč tome, većinu Trumpovih izvršnih naredbi, koje su izdane od prvog dana kada je drugi put došao na vlast - praktički je prepisani Projekt 2025 Zaklade Heritage.

Ista skupina američkih elita stoji i iza Mreže državne politike (SPN), koja je predložila "Sporazum za Ameriku", neposredno prije Trumpove prve pobjede na američkim izborima 2016. godine. Ono što je Trump 2023. godine nazvao "Gradovima slobode", Sporazum za Ameriku (čiji je nacionalni glasnogovornik bio Stephen Moore) 2015. godine je nazvao "Okruzi prosperiteta". Terminologija se promijenila, ali namjera stvaranja gov-corp Technata u SAD-u nije.

Kao što smo raspravljali u 1. dijelu: baš kao što se "tijelo" formira za nadzor neovisne jurisdikcije Posebne ekonomske zone (SEZ), tako bi i Okrug prosperiteta (PD) bio "tijelo" koje vlada unutar jurisdikcijskih granica, dopuštenih od strane podložnih "Država prosperiteta", unutar SAD-a.

Nakon odobrenja, PD bi dobio sve policijske ovlasti, kontrolirao bi sve "općinske usluge" putem javno-privatnih partnerstava i postavljao sve propise unutar svoje nadležnosti. Baš kao i "vlast" koja upravlja SEZ-om, tako bi se PD proširivao peticijom od države koja se voljna proširi:

"Formiranje ili proširenje PD zamjenjuje, unutar svojih granica, sve državne zakone, iznad najosnovnijih temelja državnog ustava, običajnog prava, kaznenog prava i postojećih ugovora. PD, koji su stvoreni unutar Prosperitetnih država, oslobađaju stanovnike, ponovno pretvaraju države u uporišta slobodnih tržišta, federalizma i ograničene vlade."

Može se slobodno reći kako Trump nije smislio ideju Grada slobode. To je jednostavno rebrendiranje ideje oligarha o Prosperitetnom okrugu. Gov-corp Technate je već više od desetljeća omiljeni put NRx tehnokrata do korporativnog "prosperiteta" i društvene kontrole.

Tijekom svog prvog mandata, Trumpova administracija je pokušala postaviti Stephena Moorea u upravni odbor FED-a, kako bi osigurali povoljnu monetarnu politiku, prilagođenu formiranju Prosperitetnih okruga. Demokratsko krilo establišmenta oštro je reagiralo protiv Mooreovog mogućeg imenovanja i ovaj pokušaj nije uspio. Obzirom na to da im je u tijeku drugi Trumpov mandat, NRx tehnokrati (nova generacija američkih elita sa sjedištem u Silicijskoj dolini) udružili su snage sa tradicionalnijim oligarhijskim partnerima, radi postizanja istih ciljeva: izgradnje Gradova slobode, Distrikta prosperiteta, SEZ-ova, vlad-corp Technata, nazovite ih kako god želite.

Američka obavještajna zajednica također je uključena. To nije iznenađujuće, obzirom na to da korporacije NRx tehnokrata, poput Peter Thielovog Palantira i Larry Ellisonovog Oraclea, imaju duboke veze sa američkim obavještajnim službama.

America's Frontier Fund (AFF) je navodno je "neprofitna" operacija rizičnog kapitala, sa neprofitnom zakladom, koju podržavaju članovi Bilderberga, Eric Schmidt i Peter Thiel. AFF je u biti utjecajni investicijski ures američkog obavještajnog i nacionalnog sigurnosnog aparata. Osnovao ga je, i trenutno ga vodi, Gilman Louie. On je "bivši" izvršni direktor investicijskog odjela CIA, In-Q-Tel (1999. – 2006.). Nakon toga je djelovao kao savjetnik za obranu, nacionalnu sigurnost i obavještajne poslove američke vlade. Louie je bio na čelu In-Q-Tel, onda kada je "ubrzao" razvoj startupa naziva "Palantir".