Gradovi-države bez granica (1.dio)

BY: Iain Davis; 09.10.2025. 

Neke tekstove, bez obzira na njihovu duljinu - treba objaviti. Prva dva teksta ovog autora sam prevela prije oko pola godine: 

https://www.vijesti-iz-nesvijesti.com/svijet/2409644_mracna-maga-gov-corp-technate-1-dio

https://www.vijesti-iz-nesvijesti.com/svijet/2411667_mracna-maga-gov-corp-technate-2-dio

(Napomena, ja kao prevoditelj i ona koja objavljuje ovaj tekst: naime, ovdje ćete imati samo prijevod - bez linkova na razne tekstove ili arhive, kojima obiluje originalni tekst. Zato prilažem na kraju svakog od ova 2 dijela link na originalni tekst. Tako da svatko tko želi nešto više proučiti o ovoj, možda i najbitnijoj temi naše današnjice, može to učiniti. Tekstovi su sami po sebi jako dugački, prepuni informacija, te bi mi oduzelo dane da to redom prevodim i navodim linkove kao u originalnom tekstu. Zahvaljujem na razumijevanju. Uživajte, jer zaista ima (i u samom prijevodu) što za naučiti i pročitati. Također, ne zamjerite mi što se ovoliko fokusiram na tehnokrate, iskreno smatram kako su puno danas bitniji od geopolitičara. Opasniji, definitivno, vjerojatno i gadno psihički i emocionalno poremećeni)

Novi gradovi-države – neki se grade od nule, a drugi se ugrađuju u postojeće gradove – nazivaju se mnogim imenima. U SAD-u ih je predsjednik Donald Trump nazvao "gradovima slobode". Ujedinjeni narodi ih nazivaju "ljudskim naseljima"; Mreža gradova C40 ih  naziva "15-minutnim gradovima"; Globalni parlament gradonačelnika ponekad ih naziva "otpornim gradovima", a Institut gradova povelja naziva ih, što nije iznenađujuće, "gradovima povelja".

No, kako god se zvali, imaju definirani skup zajedničkih karakteristika. Svi ovi gradovi-države su, pri nastajanju, centralno planirani i dizajnirani - kako bi se maksimizirala upotreba tehnologije. Neki su već blizu toga da postanu potpunim "pametnim gradovima".  Mnogi od ovih novih gradova-država, još uvijek neproglašenih, dobili su neovisnu jurisdikciju sa različitim stupnjevima autonomije, i to od nacionalnih država u kojima se nalaze. 

Možda je njihova najupečatljivija zajednička osobina njihova univerzalna predanost provedbi inicijativa politike globalnog upravljanja. U tu svrhu, mnogi gradovi-države u nastajanju su se već se pridružili mrežama globalnog upravljanja. 

Njihov razvoj pokreće investicijska strategija javno-privatnog partnerstva, koja se potiče i podržava na razini globalnog upravljanja. Neki od ovih gradova se trenutno grade u takozvanim "posebnim ekonomskim zonama" (SEZ). Drugi, najavljeni razvoji gradova-država, poput 'Freedom Cities' u SAD-u, nose sva obilježja SEZ-ova. Globalno širenje posebnih ekonomskih zona, ponajviše onih sa "stambenim prostorima", brzo širi potencijalne lokacije za još više projekata gradova-država. Već ih ima na tisuće.

Uočljive filozofske i političke teorije, uz krajolik gradova-država koji se formira pred našim očima, redefiniraju koncept globalnog upravljanja. Ideja postupnog ukidanja navodnog "suvereniteta" nacionalnih država sada je čvrsto ugrađena u strategije razvoja nove vrste međuvladine strukture. One u kojoj dominira grad. Koncept svjetske mreže privatiziranih, korporativnih "kraljevstava", gradova-država, prihvaćen je i smatra se najboljom i najsvrsishodnijom metodom za porobljavanje čovječanstva u centraliziranoj mreži digitalnog nadzora i kontrole ponašanja, te za uspostavu čvrstog globalnog upravljanja.

Gov-Corp Technates

U prethodnom dvodjelnom istraživanju za Unlimited Hangout (The Dark MAGA Gov-Corp Technate 1. i 2. dio - link gore), istražili smo takozvanu filozofiju mračnog prosvjetiteljstva i sociopolitičku teoriju tehnokracije. Vidjeli smo kako se ova dva koncepta preklapaju i svjedočili smo kako su zaokupila maštu skupine oligarha iz Silicijske doline: Petera Thiela, Elona Muska, Marca Andreessena, itd. - koji su učinkovito preuzeli kontrolu nad Trumpovom administracijom. Preporučuje se da pročitate ove tekstove, kako biste dobili jasniju perspektivu o nekim konceptima, koje ćemo ovdje proširiti.

Mračno prosvjetiteljstvo je bio filozofski traktat koji je prvi put objavio britanski politički teoretičar i filozof, Nick Land, 2012. godine. Uključivao je ideje koje je zastupao američki "mislilac", tehnološki poduzetnik i bloger, Curtis Yarvin. Objavljivanje Mračnog prosvjetiteljstva u Velikoj Britaniji i Yarvinove teorije (objavljene u SAD-u), zajedno su postavile navodne intelektualne temelje onoga što je postalo poznato kao Neoreakcionarni pokret (NRx).

U eri mračnog prosvjetiteljstva, Land je priznao utjecaj Petera Thiela na razvoj vlastitih ideja. Konkretno, Land je Thielov članak iz 2009. godine, "Obrazovanje libertarijanca", naveo kao bitan i informativan. Curtis Yarvin opisuje Thiela kao "potpuno prosvijetljenog", usto je bliski Thielov suradnik. Thielov Fond osnivača je financirao Yarvinove tehnološke startup pothvate. 

U biti, Mračno prosvjetiteljstvo predlaže da se javni sektori vlade zamijene nekim oblikom privatnih sektora vlade. Privatiziranim, korporativnim područjima, trebali bi vladati izvršni direktori "TehnoKraljevi" iz "suverenih korporacija" (sovcorps), diktaturom. Područja se zatim mogu povezati u ono što je Yarvin nazvao "Patchwork" područjem. Godine 2008., opisujući svoju ideju "Patchworka", Yarvin je napisao:

"Osnovna ideja Patchworka je da, kako se jadne vlade koje smo naslijedili iz povijesti uništavaju, treba ih zamijeniti globalnom paukovom mrežom desetaka, čak stotina tisuća, suverenih i neovisnih mini-zemalja, od kojih svaka upravlja vlastitom dioničkom korporacijom, bez obzira na mišljenja stanovnika."

Curtis Yarvinova e-knjiga "Patchwork", koja ocrtava njegovu viziju međusobno povezanih "mini-zemalja", kojima upravljaju sovcorps: https://www.unqualified-reservations.org/2008/11/patchwork-positive-vision-part-1/

Yarvin je očito iznosio ideju o razbijanju nacionalnih država na privatne feude, gdje ljudi koji u njima žive nemaju glas, nemaju individualni suverenitet, i potpuno su nemoćni. Ideje NRx-a su izrazito autoritarne. NRx model "vlade" je odvojen od bilo kakvog pojma politike, onako kako je mi danas razumijemo. Kao što je Peter Thiel napisao u svom utjecajnom članku iz 2009. godine, cilj je "pobjeći od politike u svim njezinim oblicima".

Ovdje vrijedi zastati kako bi naglasili važnu točku. Ni NRx, ni tehnokrati (uskoro ćemo ih obraditi) ne predstavljaju koncepte koji se lako uklapaju u naše razumijevanje postojećih sociopolitičkih sustava. Njihova je namjera iskorijeniti sve što povezujemo sa tzv. "reprezentativnom demokracijom" i totalno je zamijeniti tehnološkim sustavima društvene kontrole, što je različito svemu čime smo trenutno upoznati, iako sve više nas počinje shvaćati što sve ovo nagovještava.

Npr. kako bi pristupio valuti carstva, "kupac" (ne postoji 'građanin' u NRx tehnokratski vođenom gradu-državi) će trebati digitalni identitet. Digitalni ID je povezan sa digitalnom valutom, čime se omogućuje da se sva imovina, svakog "kupca", zabilježi i održava u jedinstvenoj knjizi računa. Jedinstvena knjiga će koristiti tehnologiju distribuiranih knjiga računa (DLT) za bilježenje imovine svih kupaca. Posljedično, oni koji kontroliraju pristup knjizi računa - učinkovito imaju kontrolu nad životom svakog kupca.

Zamislimo kakav je bio život potlačenih seljaka, koji su živjeli u feudalnim društvima srednjovjekovne Europe, vjerojatno je najbolji način za vizualizaciju budućnosti koju nam mračno prosvijetljeni tehnokrati zamišljaju. Ništa ne može biti udaljenije od navodnih libertarijanskih načela.

Vodeći NRx tehnokrati nisu jedini članovi, kako bi to mogli nazvati - parazitske klase - koja nas želi porobiti digitalnom tehnologijom. Niti su jedini oligarsi koji žele transformirati našu međunarodnu politiku u mrežu gradova-država, kojima upravlja čvrsta globalna upravljačka struktura. Planovi NRx tehnokrata do sada su uspjeli upravo zato što se slažu s ciljevima globalne oligarhije, čiji su dio.

Nažalost, budući da NRx tehnokrati predlažu ukidanje vlade i izlazak iz svih političkih sustava, to je neke libertarijance navelo na razmišljanje da li je zaista upravljački model NRx tehnokrata bolji od postojećih sociopolitičkih sustava. Doista, NRx influenceri, poput Thiela, vrlo su sretni što ih se doživljava kao libertarijance i željni su promovirati nadalje ovu ideju. Vjerojatno to čine zato jer je ono što zapravo zagovaraju - mnogo bliže fašizmu nego libertarijanizmu.

Govoriti ljudima kako žele neka žive u korporativno-kontroliranoj tehnološkoj diktaturi, nije baš lagana prodajna prezentacija. Prikrivanje svog lažnog libertarijanizma i predstaviti sebe kao protivnika globalističke oligarhije, urednije prikriva prijevaru.

Land pretpostavlja kako će gov-corp djelovati na nacionalnoj razini, kako bi vodili "učinkovitu, atraktivnu, vitalnu, čistu i sigurnu zemlju". Iako odnos između gov-corp i sovcorps nije specificiran od strane NRx-a (nigdje), i obzirom na to da se Yarvinov pojam sovcorp područja temelji na razbijanju nacionalnih država u komadiće - Landova ideja o "sigurnoj zemlji" (kojom upravlja gov-corp)  sugerira neku vrstu privatnog vladajućeg tijela, koje nadgleda "krpice (patchwork)" sovcorp područja. 

Peter Thiel je vodeći zagovornik Mračnog prosvjetiteljstva i zagovornik ideja NRx-a. Njegov kolega i tehnološki oligarh, Elon Musk, koji, poput Thiela, snažno podržava Trumpovu administraciju - žarko promovira provedbu tehnokracije. Često opisana jednostavno kao sociopolitički sustav kojim upravljaju relevantni stručnjaci, kao što Musk dobro zna, tehnokracija je mnogo više od toga.

Tehnokracija je sveobuhvatan centralizirani sustav društvene i bihevioralne kontrole, koji diktira svaki aspekt onoga što pravi tehnokrati (poput Muska) nazivaju "društvenim mehanizmom". Ljudska bića svedena su na programabilne automate ili "ljudske motore", čije se djelovanje može kontrolirati nadzorom monetarnog sustava i gospodarstva, kao i centraliziranim upravljanjem i raspodjelom svih resursa.

Tehnokrati pretpostavljaju kako nema problema koji tehnologija ne može riješiti. Ključno je shvatiti da se tehnokracija oslanja na redizajnirani monetarni sustav, koji maksimizira korištenje tehnologije za praćenje i manipuliranje svakom transakcijom. Na taj način se može programirati "funkcija ljudskog motora u društvenom mehanizmu". Sve ljudsko ponašanje je strogo regulirano, dopušteno ili ograničeno, u tehnokraciji. Nadzorom raspodjele svih resursa, u kombinaciji sa strogim uvjetima koji se uspostavljaju za sve ekonomske aktivnosti, ponašanje svakog poduzeća i svakog pojedinca u cijelom društvenom mehanizmu (točnije: cijelom "društvu"), sve ovo navodno mogu precizno konstruirati tehnokrati u tehnokraciji.

Izvorni osnivači tehnokratskog pokreta u SAD-u su zamislili zamjenu svih nacionalnih država na kontinentalnoj razini, konkretno  uspostavljanje sjevernoameričkog tehnata. "Tehnat" bi vodio "Kontinentalni odbor", koji bi iz svojih redova izabrao "Kontinentalnog direktora", koji bi vladao cijelim Tehnatom nekim oblikom tehnološke diktature. 

Muskova obiteljska povijest je prožeta tradicijom tehnokracije i on je otvoreno izjavio svoju ambiciju za uspostavom tehnokracije. Npr. u listopadu 2024. godine, u razgovoru na Muskovoj platformi društvenih medija 'X' (bivši Twitter), između Muska i Guillaumea Verdona, Verdon je rekao: "Mrežna država za Mars formira se pred našim očima." Musk je oduševljeno odgovorio: "Marsovska tehnokracija", na što je Verdon s veseljem odgovorio: "Ubrojite me."

Verdon je osnivač filozofskog krila NRx-a pod nazivom Efektivni akceleracionizam (e/acc) i tehnološki je poduzetnik, koji je 2022. godine osnovao startup za AI hardver - Extropic. Poput mnogih članova NRx-a, Verdon također želi tehnokraciju. Postoje značajne sličnosti između filozofije mračnog prosvjetiteljstva zvati i sociopolitičkih i socioekonomskih teorija svojstvenih tehnokraciji.

I NRx i tehnokrati vjeruju da je tehnologija lijek za svaki problem i da društvo - kako god to nazvali - treba biti upravljano korištenjem tehnologije. Stoga, u današnjem tehnološkom dobu, i NRx i moderni tehnokrati zagovaraju oblik vladavine kojim uvelike upravlja umjetna inteligencija (AI).

NRx i tehnokrati zagovaraju oligarhiju, vladavinu male skupine moćnih ljudi. NRx smatra da bi "carstvom" trebao upravljati izvršni direktor "TechnoKing" sovcorp-a, pri čemu bi izvršni direktor gov-corp-a očito vladao "patchwork" carstvom. Slično tome, tehnokrati misle da bi Technateom trebao zapovijedati "Kontinentalni odbor" na čelu s "Kontinentalnim direktorom". I NRx i tehnokrati žele ukloniti svaki privid demokratskog nadzora i uspostaviti tehnološke diktature, koja je predvođena oligarsima.

NRx i tehnokrati smatraju čovječanstvo bezvrijednim i potrošnim. Za tehnokrate, mi smo "ljudske životinje" koje treba dresirati ili kontrolirati, poput psa ili vozila. Za NRx smo "nemisleći demos" na čiji individualni suverenitet treba gledati "sa podsmijehom". NRx bi nas htjeli transformirati u kiborge koji se mogu programirati i žele psihološki zatvoriti koga god smatraju "nepoželjnim", kao što je "pčelinja ličinka" zatvorena u u virtualnoj ćeliji. Moderni tehnokrati, poput Muska, smatraju nas vrećama mesa, ničim više od "biološkog bootloadera za digitalnu superinteligenciju".

Verdon se, uz Nick Landa i druge, smatra jednim od zaštitnika "tehno-optimizma" od strane vodećeg zagovornika NRx-a i oligarha Silicijske doline, Marca Andreessena, koji je 2023. objavio "Manifest tehno-optimista". U svom Manifestu, Andreessen je napisao:

"Vjerujemo da ne postoji materijalni problem - bilo da ga je stvorila priroda ili tehnologija - koji se ne može riješiti sa još više tehnologije. [...] .] Kombinirajte tehnologiju i tržišta i dobivate ono što je Nick Land nazvao tehno-kapitalnim strojem, motorom vječnog stvaranja materijala, rasta i obilja. [...] Vjerujemo u akceleracionizam - svjesno i namjerno poticanje tehnološkog razvoja. [...] Vjerujemo da je umjetna inteligencija naša alkemija, naš Kamen mudraca."

Svi sljedbenici NRx-a, tako i Andreessen, sebe smatraju akceleracionistima. Vjeruju u agresivnu primjenu Schumpeterove "Kreativne destrukcije". U svom djelu, "Kapitalizam, socijalizam i demokracija", iz 1942. godine, Schumpeter je opisao Kreativnu destrukciju kao:

"Otvaranje novih tržišta, stranih ili domaćih, i organizacijski razvoj od obrtničke radionice do tvrtki poput U.S. Steel, ilustriraju isti proces industrijske mutacije - ako smijem upotrijebiti taj biološki izraz - koji neprestano revolucionira ekonomsku strukturu iznutra, neprestano uništavajući staru, neprestano stvarajući novu. Ovaj proces Kreativne destrukcije je bitna činjenica o kapitalizmu." 

Schumpeter je opisivao učinak kapitalizma: tendenciju tehnologije da revolucionira i uništi stara tržišta zamjenjujući ih novima. Razmislite kako su zemaljska tržišta televizijskog i radijskog oglašavanja zamijenjena tržištem online digitalnog oglašavanja.

Schumpeter je shvatio da ova kapitalistička evolucija tržišta ima šire društvene implikacije. Kako vođe velikih monopola i dominantnih industrija vrše sociopolitički utjecaj, Kreativno uništenje podrazumijeva više od puke revolucije i isključivo komercijalne aktivnosti. Ono također mijenja sociopolitički i socioekonomski poredak. Ponovno, razmotrite opadajući utjecaj televizije i rastući utjecaj društvenih medija.

Akceleracionisti, poput Andreessena i Thiela, usvajajući Landovo mračno prosvjetiteljstvo, vide Kreativno uništenje ne samo kao posljedicu kapitalizma, već i kao alat za poticanje evolucije kapitalizma, i pritom čini kapitalizam kontroliranom revolucionarnom silom. To mogu postići, tvrde, ulaganjem u ono što smatraju disruptivnom tehnologijom, koja ima potencijal da promijeni društvo. Pritom vjeruju da mogu manipulirati i kontrolirati razvoj novih sociopolitičkih i socioekonomskih sustava, te nas približiti vladavini korporativne monarhije koju žele formirati.

Oni "Mi", na koje se Andreessen poziva u svom "Manifestu tehno optimista" jest skupina koja se sastoji od oligarha iz Silicijske doline (od kojih je Andreessen jedan), uz Thiela, Muska, Sama Altmana, Palmera Luckeyja, Larryja Ellisona, Joea Lonsdalea, Davida Sacksa, itd. Ovdje im se pridružuje skupina NRx akolita i ambicioznih oligarha, poput Balajija Srinivasana i Guillaumea Verdona. Radeći zajedno na oblikovanju politika i inicijativa u sadašnjoj Trumpovoj administraciji, ova ključna skupina primjenjuje mračno prosvjetiteljstvo i instalira tehnokraciju u SAD. Ali, SAD nisu jedina nacionalna država koja prolazi kroz ovakvu "transformaciju", predvođenu oligarsima.

Iako je pretjerano nazvati Landova i Yarvinova razmišljanja "filozofijom", mogli bi reći da mračno prosvjetiteljstvo pruža filozofsku osnovu za prelazak na sustav gradova-država. Tehnokracija ocrtava mehanizam društvene kontrole, operativni sustav grada-države, koji će nadzirati i konstruirati naše ponašanje, ukoliko se nađemo zarobljeni u jednom od njihovih korporatiziranih gradskih područja: gov-corp Technates.

Ideje NRx tehnokrata preklapaju se sa nacrtom koji već provode njihova starija globalistička oligarhijska braća, na međuvladinoj razini, a oni su pretežno, iako ne isključivo, muškarci. Globalna oligarhija želi uspostaviti "Multipolarni svjetski poredak" (MWO) - kao konačni birokratski redizajn globalnog upravljanja prije pokretanja čvrste globalne vlade - ponekad nazivane Novim svjetskim poretkom - koja nadgleda mozaik gradskih država.

Sve ovo može zvučati kao vrlo smjela tvrdnja, ali istražiti ćemo dokaze koji potvrđuju ovu činjenicu u ova dva teksta. 

Privid Orbitalne vlasti

Vodeći NRx "mislilac", Curtis Yarvin, svakako se, i u potpunosti, slaže sa predloženim sustavom globalne diktature koja vlada mozaikom gradova-država: ultimativnim vlado-korporativnim Tehnatom. U svom djelu iz 2024. godine, "Orbitalna vlast", Yarvin metaforički tvrdi, da će naoružavanje svemira učiniti sve oblike zemaljskog ratovanja suvišnim. On tvrdi da će zračne, pomorske i kopnene snage biti "zastarjele" od strane "Orbitalne vlasti", koja kontrolira svemirsko oružje i usmjerava ratovanje iz orbite.

Imajte na umu da NRx tehnokrati poput Yarvina smatraju umjetnu inteligenciju svojim "kamenom mudrosti", simbolizirajući time  materijalnu i duhovnu transformaciju. Oni odvajaju umjetnu inteligenciju od čovječanstva i doživljavaju je kao zaseban entitet, kao "superinteligentnu" svijest. U svom članku, Yarvin je napisao:

"Mars, bog rata, otac je svih stvari. Orbita je krajnja uzvisina. Kada osvojimo orbitu [...], osvojili smo Zemlju [...]. Najvažniji zadatak svakog sustava naoružanja je obrana. Orbitalni sustav naoružanja 21. stoljeća, ne samo da bi mogao spriječiti nuklearni prvi udar, već bi mogao spriječiti svaki pokušaj da se uništi sam sustav. Služio bi kao sustav za odbijanje lansiranja. Uništio bi svako prethodno nenajavljeno lansiranje - čineći orbitu monopolom."

Očito Yarvin zamišlja neku vrstu neovisnog, autonomnog, monopolističkog AI "Orbitalnog autoriteta". Poput "oca svih stvari", ova naoružana superinteligencija dominira "vrhovnim visočjem", kako bi učinkovito osvojila Zemlju.

Yarvinov kolega, NRx tehnokrat Nick Land, dugo je tvrdio da je kapitalizam simulakrum za AI, pod čime misli na zasebnu "ne-ljudsku" inteligenciju. Land je došao do ovog zaključka kroz svoje tumačenje jednog od osnovnih načela austrijske ekonomije.

Formativni austrijski ekonomist, Friedrich Hayek, primijetio je da je svako tržišno gospodarstvo "informacijski, procesni sustav". Austrijski ekonomisti naglašavaju da pojedinačne akcije i odluke pokreću tržišta, te je stoga vrijednost, u velikoj mjeri, subjektivna (metodološki individualizam). Dakle, za austrijske ekonomiste, cijene su rezultat decentralizirane razmjene informacija, na razini cijelog kapitalističkog gospodarstva.

Godine 2011., neposredno prije nego što je objavio "Mračno prosvjetiteljstvo", Land zaključuje: 

"Ono što se čovječanstvu čini kao povijest kapitalizma je invazija, iz budućnosti umjetno inteligentnog prostora, koji se mora u potpunosti sastaviti."

Naravno, to nije ono što su tvrdili austrijski ekonomisti, poput Hayeka. U njihovom modelu, informacijski sustav formiraju cjenovni signali koji proizlaze iz potreba i želja pojedinačnih ljudskih bića. Iako je složenost svih signala u velikom tržišnom gospodarstvu,  izvan analize bilo koje pojedine osobe ili birokracije (problem ekonomskog izračuna), u tome nema ničega "umjetnoga". Cjenovni sustav nije zaseban samosastavljajući entitet, kako Land želi vjerovati, već je proizvod ljudskih interakcija. Izrazito je "organski"  sustav, u nedostatku boljeg izraza.

Dijeleći Landovo stajalište kako je umjetna inteligencija (ili će postati), neovisan entitet izvan ljudske intervencije, Yarvin je u svom članku iz 2024.godine, zamislio da "Orbitalna vlast dominira, posjeduje i kontrolira cijeli planet". Nije teško shvatiti da je za Yarvina, Landa i druge NRx tehnokrate, "Orbitalna vlast" metafora za uzlazne, umjetnom inteligencijom kontrolirane, automatizirane, i dobro naoružane globalne upravljačke sustave.

Zagovornici mračnog prosvjetiteljstva desetljećima razvijaju tehnologiju umjetne inteligencije i oružja. Thielov je Palantir, npr.  zabilježio porast prodaje u drugom tromjesečju 2025. godine za 48%, dijelom zahvaljujući uspjehu svojih sustava za ciljanje umjetnom inteligencijom, naziva Lavender, Gospel i "Where’s Daddy". Njih su, uz Palantirovu pomoć, implementirale ukrajinska i izraelska vojska.

Budući NRx tehnokrati, poput Muska, Landa i Yarvina zamišljaju umjetnu inteligenciju kao "superinteligenciju", predstavljaju teorije o budućnosti čovječanstva gdje pretpostavljaju da će umjetna inteligencija neizbježno postati neovisno, svjesno biće, kojega nećemo imati drugog izbora nego poslušati. Svakako su predani stvaranju ove budućnosti, kolko god mogu.

Yarvinov figurativni "bog rata" - Orbitalni autoritet - tipičan je primjer kružnog razmišljanja, koje često pokazuju NRx tehnokrati. Oni prožimaju umjetnu inteligenciju sposobnostima koje ne posjeduje; zatim zagovaraju umjetnu inteligenciju kao rješenje za probleme čovječanstva, koje je utemeljeno na njihovom neutemeljenom inzistiranju kako umjetna inteligencija posjeduje ove sposobnosti.

U stvari, prije nego što dođemo do samosvjesne umjetne inteligencije (za koju NRx tehnokrati tvrde da je neizbježna), programeri umjetne inteligencije prvo moraju prevladati cijeli niz teških problema, kako bi postigli umjetnu inteligenciju Teorije uma. Budući da je umjetna inteligencija Teorije uma trenutno čisto hipotetska, pretpostavka kako je samosvjesna ili superinteligentna umjetna inteligencija neizbježna vrlo je upitna, najblaže rečeno.

Doista, mogli bi se pitati kako je moguće da NRx tehnokrati programiraju računalni algoritam da bude svjestan kada, još uvijek, nijedno ljudsko biće ne može niti definirati svijest. Kao što je u ožujku 2024. godine istaknuo profesor Arthur T. Johnson:

"[D]ovoljna definicija prirode svijesti još nije zadovoljavajuće utvrđena. Kako mozak priziva svjesnu svijest iz električne aktivnosti milijardi pojedinačnih živčanih stanica - ostaje jedno od velikih neodgovorenih životnih pitanja. A što ta svijest zapravo znači nije lako definirati. Pokušaj proširenja onoga što se zna o svijesti u živim bićima na umjetnu generativnu inteligenciju (AGI) bio bi težak, ako ne i nerazuman, u ovom trenutku."
Ideološki, a ne racionalno, postavljajući umjetnu inteligenciju kao svoj "kamen mudraca", NRx tehnokrati nastoje uspostaviti međunarodni "patchwork novo-država", kojima upravlja umjetna inteligencija, iako ih možemo točno nazvati gov-corp Technates. Ova raspršena mreža, tvrde oni, decentralizirati će i lokalizirati autoritet.

Yarvin naizgled stvara paradoks između decentraliziranog autoriteta i apsolutne centralizacije - putem svog "Orbitalnog autoriteta". Takve uznemirujuće kontradikcije nisu neuobičajene za NRx tehnokrate.

Yarvinov predloženi Orbitalni autoritet osigurati će procvat "Patchworka", jer će vojni sukobi između gradova-država postati nemoćan, ako ne i nemoguć, pod budnim okom Orbitalnog autoriteta i njegovom sposobnošću da uništi svakog agresora. Dakle, prema Yarvinovom mišljenju, nije važno tko kontrolira Orbitalni autoritet, već je bitno samo da on postoji.

Ako pretpostavimo, kao što to čine NRx tehnokrati, da Orbitalni autoritet - globalnu vladu - neće sačinjavati ljudi, već nepristrana logika AI "superinteligencije" - tada je Orbitalni autoritet veliki spasitelj, koji nas štiti od vlastitih samodestruktivnih poriva. To je "bog" koji nam omogućuje decentralizaciju u Patchwork. Dakle, sociopolitička decentralizacija omogućena je centralizacijom sve moći i autoriteta, ali je izvan kontrole čovječanstva.

Metaforički Orbitalni Autoritet koji Yarvin zagovara je lažni koncept, i on to priznaje u vlastitim razmišljanjima. Yarvin se pita:

"Odakle dolazi Orbitalni Autoritet? Tko stvara tu silu? Tko su ljudi koji njome upravljaju? [...] Sve su to dobra pitanja. Ali, ovo je budućnost u kojoj bih želio živjeti."

Yarvinu se sviđa ideja jedne, logične diktature, koja vlada Zemljom niti iz kojeg drugog razloga osim što se uklapa u njegovu vlastitu ambiciju uspostave svjetske strukture gradova-država. On u biti tvrdi da će kohezivan, sveobuhvatan svjetski poredak umjetne inteligencije, koja posjeduje moć uništiti čovječanstvo, dovesti čovječanstvo do "procvata" u mreži "tisuća neovisnih suverenih država i gradova-država".

Yarvin ležerno odbacuje "dobra pitanja" koja postavlja. Pitanje "tko stvara", pa time i kontrolira, zamišljeni Orbitalni Autoritet, koji vlada cijelim razlomljenim planetom je - od sekundarne važnosti. Kao i svi NRx tehnokrati, Yarvin želi da prihvatimo njegovo temeljno načelo da je diktatura dobra.

NRx tehnokratski oligarsi, poput Thiela i Muska, kažu da se protive svakom obliku svjetske vlade. Thiel tvrdi da svjetsku vladu smatra manifestacijom Antikrista. Ipak, pitanje tko vlada svime jest od primarne važnosti za globalni kartel oligarha, koji generacijama kuju zavjeru kako bi se postavili kao neprikosnoveni svjetski vladari.

Ako, kako NRx tehnokrati proglašavaju, žele spriječiti svjetsku vladu, čini se onda kako su njihovi napori da uspostavi mozaik gradova-država monumentalna pogrešna procjena. Toliko velika da bi mogli posumnjati da su prosvjedi NRx tehnokrata varka. Njihovi globalistički oligarški partneri desetljećima pokušavaju izgraditi potpuno istu mrežu gradova-država, upravo zato što ona olakšava globalno upravljanje, a potom i prelazak na jednu globalnu vladu - Orbitalnu vlast.

U stvarnosti su Thiel, Musk, Andreessen, Sacks i ostali... članovi iste globalističke oligarhije. Thiel, kao i suosnivač i izvršni direktor Palantira, Alex Karp, npr. nalaze se u upravnom odboru Bilderberg grupe. Čak i mainstream mediji priznaju da Bilderberg grupa ima ovlasti koncentrirati "kontrolu na vrhu Atlantskog saveza [NATO-a]". Privatna oligarhijska mreža koja kontrolira NATO približava se Orbitalnoj vlasti koju Yarvin zamišlja. Poput Yarvina, čini se da mainstream medije zanima samo činjenica da postoji međunarodni autoritarizam privatnog sektora, prihvaćajući njegovu prisutnost bez ikakvog pogovora.

Po svoj prilici, Yarvin, Land, Thiel, Musk, Andreessen i ostali, znaju kako umjetna inteligencija nije potencijalno neovisni, umjetni bog - iako se pretvaraju da jest, i da je njegov dolazak neizbježan. Yarvin svakako implicira da umjetna inteligencija jest, i uvijek će biti,  tehnološki alat kojim upravljaju ljudska bića, od kojih neka imaju vrlo specifične agende.

Kao što Yarvin ipak nevoljko priznaje - ljudi koji kontroliraju njegovu konceptualiziranu "Orbitalnu vlast" - nisu nebitni. Naprotiv, ovo jest ključno pitanje koje bi nas sve trebalo zanimati.

Trik decentralizacije do recentralizacije

NRx tehnokrat, Balaji Srinivasan, objasnio je trik decentralizacije do recentralizacije, u svojoj knjizi iz 2022. godine: "Mrežna država: Kako započeti novu državu". Decentralizacija mozaika područja omogućuje ono što on naziva recentralizacijom autoriteta.

https://web.archive.org/web/20220711091851/https:/book.thenetworkstate.com/tns.pdf

Srinivasan opisuje kako bi se mrežni arhipelag (sinonim za NRx područje) u početku mogao formirati kao online zajednica. Ova umrežena zajednica, sastavljena od ljudi koji možda posjeduju imovinu ili zemljište (fizičku imovinu), formirala bi "fizičke čvorove", koji bi se zatim mogli povezati, kako bi formirali "skup digitalno povezanih fizičkih teritorija, raspoređenih diljem svijeta" - mrežni arhipelag.

Važno je napomenuti: iako su čvorovi na mrežnom arhipelagu povezani sa fizičkom imovinom (npr. nekretninama ili zemljištem), oni tvore digitalnu mrežu - putem jedinstvene knjige koja bilježi svu imovinu - kako bi "besprijekorno povezali online i offline svijet". Nakon što se arhipelag uspostavi, zajednica bi skupno financirala stjecanje više fizičke imovine i teritorija, financirala izgradnju i financirala širenje - kako bi formirala privatne "enklave".

Srinivasan je napisao:

"Internetom možemo digitalno povezati ove nepovezane enklave u novu vrstu političke zajednice koja postiže diplomatsko priznanje: mrežnu državu."

Mrežna država, dakle, čini se kao međunarodno, raspršeno ili decentralizirano susjedstvo istomišljenika, koji se žele osloboditi tradicionalnog državnog sustava. Ovo je intrigantan prijedlog koji privlači libertarijance, jer cijene decentralizaciju, kao sredstvo za rješavanje problema uzrokovanih centraliziranom koncentracijom političke vlasti, npr. ratovi i genocidi. 

Srinivasan kaže kako NRx tehnokrati (poput njega) nisu komunisti koji zamišljaju utopiju, nego su "tehnolozi koji vjeruju u individualnu inicijativu, koja je podložna praktičnim ograničenjima". Srinivasan izjavljuje da budućnost koju on i njegov kadar entuzijasta Mračnog prosvjetiteljstva žele jest "ona u kojoj materijaliziramo mnoga startup društva, nekoliko njih diplomatski priznamo kao mrežne države, i obnavljamo društva od visokog povjerenja putem recentraliziranog centra“.

Mrežna država je naizgled decentralizirana mreža "fizičkih teritorija", koji su povezani digitalnom tehnologijom. Svaka imovina, koju posjeduje svaki kupac mrežne države, bez obzira u kojoj zemlji trenutno žive, bilježi se u digitalnoj knjizi mrežne države. Srinivasan je napisao: "ništa službeno ne postoji, osim ako nije na lancu, u blockchain sustavu evidencije za to društvo". Rekao je da u mrežnoj državi – gov-corp Technate – koju on želi - "sva vrijednost postaje digitalna".

Naizgled, čini se kao da model mrežne države nudi vrstu decentralizacije, koja bi potencijalno mogla osloboditi ljude od opresivne državne kontrole. Egalitarna decentralizacija čini se mogućom jedino ako mrežna država koristi tehnologiju Distribuirane knjige podataka bez dopuštenja (DLT), poput blockchaina bez dopuštenja - kao okosnicu svog "startup" društva.

Srinivasan je izjavio:

"Integrirana kriptovaluta [...] je digitalna okosnica Mrežne Države. Upravlja internom digitalnom imovinom, pametnim ugovorima, prijavama građana na web3, rodnim i vjenčanim listovima, registrima imovine, javnom nacionalnom statistikom, i u biti svakim drugim birokratskim procesom kojim nacionalna država upravlja putem papira."

Iako ne postoji dogovorena i formalna definicija Web 3.0 iteracije interneta, onda jest razuman opis svjetska mreža koja "stavlja snažan naglasak na decentralizirane aplikacije i vjerojatno široko koristi tehnologije temeljene na blockchainu". Međutim, kako bi se ostvarile potencijalne humanitarne koristi iz digitalne decentralizacije - onda je i bitno da DLT okosnica Weba 3.0 bude utemeljena na tehnologiji knjigovodstva bez dopuštenja.

Dakle, ključno je: anonimni i otvoreni mrežni pristup knjigovodstvu otvorenog koda bez dopuštenja, potencijalno bi omogućio ljudima potvrdu transakcije, razmjeniti sigurne podatke i sudjelovati u administrativnim procesima, koji su potrebni za funkcioniranje društva, također bez podvrgavanja bilo kojem odobrenju. "Visoko povjerenje", koje Srinivasan spominje, uspostavilo bi se između pojedinaca i stranaka putem sustavne kriptografske provjere digitalnih transakcija, poput razmjene potpisanih ugovora, ili putem plaćanja izvršenog digitalnom valutom. Dakle, teoretski, ne bi bilo potrebno odobrenje treće strane da bi ljudi "vjerovali" decentraliziranom sustavu i, posljedično, jedni drugima.

Ali, Dozvoljena knjiga daje nam vrlo drugačiju pretpostavku. Pristup digitalnoj knjizi je ipak dopušten ili odbijen, od strane pojedinaca ili stranaka koji je kontroliraju. Transakcije se odobravaju konsenzusom onih koji imaju odgovarajuću razinu dopuštenja. Decentralizacija je time ograničena, i proteže se samo na nositelje dopuštenja, tko god oni bili. "Visoko povjerenje" nije sustavno, nego ga dodjeljuju nositelji dopuštenja.

Srinivasan nije precizirao hoće li stanje mreže raditi na knjizi bez dopuštenja ili s dopuštenjem. Umjesto toga, rekao je da će knjiga biti "javno revizijska", "zaštićena od neovlaštenog mijenjanja", "kriptografski provjerljiva", itd. To bi moglo sugerirati da on preferira sustav bez dopuštenja. Sa druge strane, oštro je kritizirao ono što je nazvao "Bitcoin maksimalizmom" i time misli kako Bitcoinov blockchain bez dopuštenja "dovodi mnoge libertarijanske sklonosti do njihovih iracionalnih granica".

Obzirom na važnost te razlike - izostanak bilo kakve Srinivasanove potvrde ili negiranja - čini se kao neobičan i uočljiv propust. Svakako, sve ostalo što je Srinivasan predložio kao rješenja u svojoj knjizi "The Network State", snažno sugerira njegovu sklonost autoritarnom i dopuštenom blockchain ledgeru.

Prema Srinivasanu, NRx tehnokrati žele "masovni egzodus ljudi iz [nacionalne države] u recentralizirani centar, u startup društva, sa Visokim povjerenjem i mrežne države". Ako, kako tvrdi, oni žele izbjeći centralizirani autoritet, a decentralizacija je načelo kojeg se drže - što je onda "recentralizirani centar" u modelu mrežne države?

Za početak - mrežna država će imati "jasnog osnivača, koji će dati smjer":

"Primarni cilj [. . .] osnivača tehnologije je graditi - i da nitko nema moć nad njima. [. . .] Danas postoje dvije vrste revolucionara: tehnološki i politički. I postoje dvije vrste podupiratelja tih revolucionara: rizični kapitalisti i filantropi. Podupiratelji traže osnivače, ambiciozne vođe novih tehnoloških tvrtki i novih političkih pokreta. A to je tržište za revolucionare. [. . . .] Ukratko, kada vidimo da osnivač tehnološke tvrtke gradi startup tvrtku kako bi utjecao na ekonomske promjene, a politički aktivist gradi društveni pokret kako bi utjecao na moralne promjene, možemo vidjeti kako startup društva koja opisujemo [gov-corp Technates] u ovom radu kombiniraju aspekte oba."

Ako "nitko" nema moć nad osnivačem, ili osnivačima mrežne države - onda su oni pojedinačno suvereni. Ali, osnivač(i) također pružaju i "smjer" u mrežnoj državi. Stoga je osnivač, također, i vrhovni suveren mrežne države. On(i) provode ekonomsku i moralnu diktaturu zahvaljujući podršci koju dobivaju od revolucionarnih "rizičnih kapitalista i filantropa", koji djeluju kao njihovi podupiratelji, ali i bilo koga drugog tko se slaže sa vizijom osnivača. Naravno, rizični kapitalisti i filantropi ne ulažu ništa bez očekivanja neke vrste - povrata na svoju investiciju (ROI).

Mrežna država nam se prodaje kao libertarijanski koncept, ali libertarijanizam se temelji na individualnom suverenitetu. Srinivasan ocrtava kako će suverenitet navodno funkcionirati u mrežnoj državi:

"[L]udi iz drugih zemalja, koji žele zadržati vlastiti suverenitet, morati će koristiti BTC/web3 za decentraliziranu komunikaciju, transakcije i izračune."

Zapamtite: u mrežnoj državi "sva vrijednost postaje digitalna" i "ništa službeno ne postoji, osim ako nije na lancu". Posljedično, suverenitet postoji samo ako posjedujete imovinu (digitalnu ili fizičku) u glavnoj knjizi mrežne države. Vaš suverenitet je izravno proporcionalan vašem bogatstvu u mrežnoj državi.

Ako se "kupcima" mrežne države ne sviđa smjer koji je odredio osnivač, oni mogu "slobodno otići ako to žele". To pretpostavlja kako kupac ima sredstva za preseljenje negdje drugdje. Ako ne, onda zapravo nema nikakav izbor, niti individualni suverenitet, i nema drugu mogućnost nego se podvrgnuti "uputama", koje izdaju "osnivači".

Da biste pristupili Glavnoj knjizi mrežne države, trebati će vam digitalni ID, a Srinivasan koristi akronim ENS (Ethereum Name Service) kao zamjenu za digitalni ID. Slično tome, umjesto da žrtve mrežne države naziva "kupcima", Srinivasan ih naziva "korisnicima":

"[A] korisnik je pristao da njime upravlja startup društvo [osnivač mrežne države] ako je potpisao društveni pametni ugovor, koji administratoru sustava daje ograničene privilegije nad digitalnim životom tog korisnika, u zamjenu za pristup startup društvu. [...]  Kako se sve više fizičkih teritorija financira od strane startup društva, a sve više pametnih uređaja unutar tih teritorija je u vlasništvu društva, ono može provoditi konsenzualno digitalno upravljanje unutar tih teritorija - nad svima koji su se prijavili potpisivanjem društvenog pametnog ugovora. Npr. ako se netko loše ponaša unutar određene jurisdikcije u vlasništvu startup društva, nakon [digitalnog suđenja arbitriranog umjetnom inteligencijom], njihovi depoziti mogu biti zamrznuti, a njihov ENS [digitalni identitet] može biti zaključan za sva vrata na određeno vrijeme kao kazna."

Ponovimo: ništa ne postoji u mrežnoj državi (gov-corp Technate ili grad-državi) osim ako nije predstavljeno u glavnoj knjizi. Stoga je vaš život predstavljen u glavnoj knjizi stvaranjem vašeg "digitalnog blizanca". Smatra se kako postoji samo vaš digitalni blizanac. Tvrtke, poput izraelskog AU10TIX-a, koji je podružnica izraelske obavještajne tvrtke ICTS, pružaju rješenja za digitalni ID kojima stvaraju vaš život "digitalnog blizanca" na platformama poput X-a.

AU10TIX objašnjava:

"Digitalni ID funkcionira kao digitalni blizanac vašeg identiteta. [...] .] Digitalni ID-ovi kontinuirano potvrđuju vaš identitet pomoću biometrije, [. . .] vaš digitalni ID se razvija sa signalima rizika, uvidima u sprječavanje prijevara i promjenjivim vjerodajnicama - osigurava da ostane točan i pouzdan. [. . .] Pravi digitalni ID nije vezan samo za jednu instituciju. Može se koristiti u bankama, vladinim službama, zrakoplovnim tvrtkama i online platformama."

Besprijekorna veza između "online i offline svijeta" znači kako se sva "ograničenja", koja se postavljaju virtualnom životu vašeg "digitalnog blizanca", postavljaju i na vaš stvarni svijet. Pristanak na predaju "ograničenih privilegija administratorima sustava", koji kontroliraju "digitalni život" vašeg "digitalnog blizanca" u mrežnom stanju - gdje vam je jedina opcija pobjeći, ako je ikako moguće - dobrovoljno je ropstvo.

To što vam je odsječen pristup sredstvima, nemogućnost pristupa robi i uslugama, ili korištenja bilo kakvih "pametnih uređaja" (npr. hladnjaka) ako umjetna inteligencija procijeni da ste se "nedolično ponašali". Ovo ne zvuči baš libertarijanski. Ali, to i jest  razumljivo, jer Srinivasan smatra da je digitalno ropstvo nešto što svi moramo prihvatiti:

"[S]ustav mrežnih država pretpostavlja da će države [...] nastaviti centralizirati moć svojih tehnoloških tvrtki u jednu svevideću nadzornu ploču, sposobnu nadzirati, deplatformirati, zamrzavati i sankcionirati milijune odjednom, ili bilo koga po volji. [...] Sustav mrežnih država pretpostavlja da ne možemo u potpunosti vratiti ovog duha u bocu, ali ga možemo ograničiti."

Moramo biti vrlo jasni u ovome: NRx tehnokrati trenutno su ključni u izgradnji i implementaciji sustava, temeljenih na umjetnoj inteligenciji, koji će "centralizirati moć" njihovih "tehnoloških tvrtki", unutar nacionalnih država. NRx tehnokrati također uvode državnu tehnologiju društvenog kredita, koja sve više "deplatformizira, zamrzava i sankcionira" i organizacije i pojedince. Tj. NRx tehnokrati grade digitalni gulag na koji nas njihovi predstavnici, poput Srinivasana, zapravo i upozoravaju.

Njihovo ponuđeno rješenje jest takvo da svi usvojimo digitalni ID, potpišemo "društveni pametni ugovor" i time pristanemo živjeti svoje živote podložni tiraniji osnivača u gradovima-državama, gov-corp Technate. I dalje ćemo biti podvrgnuti potpunom digitalnom nadzoru i kontroli, to je očito neizbježno, ali će biti "ograničeno" ukoliko se odlučimo živjeti u njihovim privatnim feudima. U dugogodišnjoj tradiciji tzv. predstavničke demokracije, NRx tehnokrati nam nude njihovo manje od dva zla, ali ipak zlo.

Imajući na umu ovu navodnu distopijsku neizbježnost - Srinivasan tvrdi kako život u zapadnim predstavničkim demokracijama muči "woke-kapital", i korištenje blockchaina bez dopuštenja predstavlja "anarhičnu decentralizaciju", kao i podređenost autoritarnoj nacionalnoj državi, koju opisuje kao „prisilnu centralizaciju“. Mrežna država, tvrdi on, nudi bolji način - voljnu recentralizaciju. Napisao je:

"Poanta je u tome da novi šef [osnivač] nije isti kao stari šef. [...] Recentralizacija znači nove vođe, svježu krv. [...] Recentralizacija, ako se pravilno izvede, ciklus je povratka centralizaciji sa jedne točke gledišta, ali korak naprijed sa druge."

Za ljudska bića ne postoji "korak naprijed", koji se može napraviti unutar mrežne države. Zapravo je upravo suprotno. Podvrgavanje diktatorskoj vladavini osnivača mrežne države jest povratak feudalizmu. Srinivasanova "voljna recentralizacija" jest oligarhija.

Jedini smisao po kojem bi se mrežna država (ili carstvo grada-države, neo-država, ili gov-corp Technate, Gradovi slobode, Gradovi  povelje, ili Posebna ekonomska zona) mogla nazvati "decentraliziranom" jest taj da je "krpica" ("patchwork") carstava osmišljena zato da bi se decentralizirala i umanjila suverena vlast koju nameću nacionalne vlade.

Ponuda "decentralizirane" vlasti može zvučati primamljivo libertarijancima, ali razbijanje nacionalnih država na korporativno kontrolirane "enklave", kojima upravljaju despoti-osnivači i izvršni direktori, ne nudi nikome održiv put za bijeg, niti od korumpirane vlade, niti od državne opresije. Yarvinov "patchwork" nije mreža decentraliziranih arhipelaga, nego je to mreža recentraliziranih i, od strane "osnivača", kontroliranih gradskih država.

Ako netko odluči živjeti u jednoj od ovih umreženih enklava, onda je time izbjegao vladavinu državne vlade i odlučio se za vladavinu "rizičnih kapitalista i filantropa", kao i njihovih određenih "osnivača". Tj. naći će se pod izravnom vlašću oligarha bez ikakvih sredstava za pravnu zaštitu.

Nažalost, ne postoji "izbor". Kao što ćemo vidjeti u 2. dijelu, umjesto "izbora" - postoji "plan" da se u početku prisile obespravljeni i najmanje moćni da žive u vladnim tehnatima. Privatni "gradovi-države" trebali bi biti "ljudska naselja" koja će zarobiti milijarde ljudi.

Oligarhski revolucionari?

Prema "Tehno-optimističkom manifestu", Marca Andreessena, NRx identificira niz ideja kao svoje "neprijatelje". Ovdje uključuje:  "etatizam, autoritarizam, kolektivizam, centralno planiranje, socijalizam, [...] birokraciju, [...] korupciju, regulatorno zarobljavanje, monopole [i] kartele". Andreessen također tvrdi da se NRx tehnokrati protive "socijalnom inženjeringu".

Jasno je, dakle, NRx tehnokrati tvrde kako su antagonistički nastrojeni prema centraliziranoj birokratskoj državi, koja društveno inženjerira svoje stanovništvo, i koju korumpira bogatstvo. Ovo očito protivljenje dijele mnogi, ako ne i svi libertarijanci. Nažalost, za libertarijance, koji su uljuljkani u podržavanju mrežne države, NRx tehnokrati zapravo ne gaje takve antagonizme.

Andreeseenov Manifest predstavlja nam brojne paradokse. Unatoč tome što ideje, poput autoritarizma i centralnog planiranja, on  identificira kao svoje "neprijatelje" - mrežna država, ili gov-corp Technate, centralno jest planirana i upravljana, te je otvoreno autoritarna. Gov-corp Technates su osmišljeni kao jurisdikcijski monopoli, koji povezuju digitalni identitet ljudi sa njihovom upotrebom digitalne valute, i omogućuju "osnivačima" (i drugima sa potrebnim dozvolama) neka kazne svakoga za koga oni  subjektivno procijene kako se "nedolično ponašao".

Takav sustav očito jest namijenjen maksimiziranju dosega i utjecaja društvenog inženjeringa.

Nedatirana slika Marca Andreessena sa "pametnim" naočalama

Slično Srinivasanovom oklijevanju da otkrije status dopuštenja knjige mrežne države, tako je i Andreessenov popis neprijatelja vrlo sumnjiv. NRx tehnokrati mogu reći kako se protive svim tim neprijateljskim idejama, ali vladni tehnokrati koje oni žele nametnuti,  uglavnom se temelje na istim tim konceptima. Obmana se čini kao dosljedna NRx tehnokratska taktika.

Prikazivanje poduzetničkih kapitalista i filantropa kao "revolucionara" jest dio NRx tehnokratske ideologije, kao i izdaje - u jednakoj mjeri. NRx tehnokrati automatski smatraju poduzetničke kapitaliste i filantrope "revolucionarima", samo ako su akceleracionisti. Dakle, Peter Thiel, koji je poduzetnički kapitalist Bilderberg grupe iz Silicijske doline, i filantropski akceleracionistički oligarh, - jest revolucionar, prema NRx tehnokratskom "razmišljanju".

Ako etimologiju riječi "revolucionar" uzmemo u obzir kao nekoga tko teži "svrgavanju uspostavljenog političkog ili društvenog sustava" - onda bi se NRx tehnokratski oligarsi, poput Thiela, Muska, Andreessena i Sacksa, mogli čak i smatrati revolucionarima. Čini se kao da žele srušiti svaki uspostavljeni politički ili društveni sustav.

Uz jednu značajnu iznimku: oligarhiju.

Unatoč onome što većina ljudi vjeruje, bilo da se radi o ustavnoj federalnoj republici, ustavnoj monarhiji, ili unitarnoj ustavnoj republici - demokratska nacionalna država u kojoj žive nije ono što misle da jest. Sa gledišta političke znanosti, SAD su zapravo "funkcionalna oligarhija".

Pozivajući se na opsežno istraživanje politologa Martina Gilensa i Benjamina Pagea, profesori Archon Fung i Lawrence Lessig su  izvijestili:

"[Gilens i Page proučili su] 1800 prijedloga politika, tijekom 30 godina, prateći kako su se probijali kroz politički sustav i čijim su interesima služili rezultati. Za demokrate malog formata su rezultati bili poražavajući. Politički ishodi su, u velikoj mjeri, favorizirali vrlo bogate ljude, korporacije i poslovne skupine. Utjecaj običnih građana, u međuvremenu, bio je na "beznačajnoj, gotovo nultoj razini". Amerika, zaključili su, uopće nije demokracija, već funkcionalna oligarhija."

Gotovo svaka druga ekonomski napredna nacija djeluje po istom sociopolitičkom modelu - funkcionalnoj oligarhiji. Ali, to ne znači da su sve funkcionalne oligarhije iste.

Oligarh je jednostavno netko tko je svoje ogromno bogatstvo pretvorio u politički autoritet. Na Zapadu, unatoč objavljenoj politologiji, koja pokazuje kako su zapadne demokracije funkcionalne oligarhije - način na koji oligarhija kontrolira politiku se poriče ili prikriva. Situacija drugdje, npr. u Kini, donekle je drugačija.

U Kini se posjedovanje ogromnog bogatstva smatra legitimnim putem do političkog utjecaja. Nacionalni narodni kongres (NPC), najviši organ državne vlasti u Kini, ima više od 100 milijardera, te je gotovo sigurno najbogatije zakonodavno tijelo na svijetu. Izvještavajući o ovoj činjenici 2018. godine, New York Times je svom izvješću dao tipično zapadnjački prizvuk:

"U zemlji, u kojoj Komunistička partija donosi sve velike odluke, kineski zakonodavci imaju vrlo malo političke moći. Ali, imaju puno novca. [...] Prema Hurun Reportu, istraživačkoj organizaciji u Šangaju, koja prati bogate u Kini, neto vrijednost 153 člana kineskog parlamenta i njegovog savjetodavnog tijela, koje smatra "super bogatima", iznosi 650 milijardi dolara."

Iako je istina da Komunistička partija Kine (KPK) - često nazivana KPK na Zapadu - ima kontrolu nad moći, to ne znači da je svemoćna, suprotno načinu na koji se često prikazuje. Inovacije u Kini, baš kao i gotovo svugdje drugdje, pokreću financije i partnerstva iz privatnog sektora. Posljedično, Kina nije imunija na utjecaj oligarha od drugih nacija.

Ono što NYT (u tekstu) nije spomenuo: 97 od 100 najbogatijih oligarha u to vrijeme su bili članovima Kineske narodne političke konzultativne konferencije (KPKK). Interni "nacionalni odbor" KPKK-a je vrlo snažno savjetodavno tijelo, unutar kineskog modela "konzultativne demokracije".

Xi Jinping se popeo na vlast zahvaljujući, u velikoj mjeri, i podršci koju je dobio od frakcije kineskih oligarha (čiji je i sam dijelom), koji se nazivaju Prinčevi. Otkad je preuzeo vrhovnu vlast, premijerstvo Xi Jinpinga obilježilo je njegovo vlastito preotimanje političke moći i rezultirajuća borba za sve veću moć između raznih frakcija kineskih oligarha.

Priznavanje ove stvarnosti ne znači da je kineska funkcionalna oligarhija gora od bilo koje druge. Praktična razlika između kineske funkcionalne oligarhije i funkcionalnih oligarhija drugdje jest u tome što je kineska otvorenija i, u svim namjerama i svrhama, formalno je institucionalizirana kao javni sektor. Na Zapadu, sa druge strane, trebali bi vjerovati da su vlade javnog sektora koje biramo one koje su na vlasti i samo oslonac kontroli oligarha privatnog sektora. Naša propaganda dosljedno promovira ovaj mit.

NRx tehnokratski "revolucionar" nema namjeru "srušiti [uspostavljen] politički ili društveni sustav". Njihov zamišljeni mozaik gov-corp Technata samo poboljšava uspostavljeni politički sustav funkcionalne oligarhije. Nakon što shvatimo da je međunarodni mozaik gov-corp Technata, pod 'Orbitalnim autoritetom' sve moćne globalne upravljačke strukture, ono što globalna oligarhija želi, tada  prividne kontradikcije, koje predstavljaju Land, Yarvin, Andreessen, Srinivasan i drugi - postaju dešifrirane.

Privatne jurisdikcije oligarha

Upravo u kontekstu funkcionalnog oligarhijsko-državnog sustava možemo početi shvaćati ono što bi inače izgledalo neobjašnjivo. Utjecajni NRx tehnokrat, Balaji Srinivasan, navodno se protivi etatizmu. Pa ipak, istovremeno očekuje diplomatsko priznanje za svoje projekte gradova-država od nacionalnih država, koje ovi zatraže.

Vlade često vode ratove ako netko pokuša zauzeti bilo koji dio njihovog nacionalnog teritorija. Zašto bi bilo koja nacionalna vlada pasivno dopustila da se njen teritorij ustupi privatnim osobama, kako bi ovi uspostavili vlastite feude i sa vlastitim jurisdikcijama - izvan državne regulacije i kontrole?

Bilo bi lako odbaciti Srinivasanov cilj diplomatskog priznanja kao smiješan da nije činjenice da vlade diljem svijeta funkcioniraju  kao funkcionalne oligarhije i trenutno ustupaju teritorij i jurisdikciju - privatnim investitorima. Širenje Posebnih ekonomskih zona (SEZ) - potvrđuje vu činjenicu.

U listopadu 2022. godine, Institut za decentralizirano upravljanje (IDG), objavio je istraživački rad u kojem analizira pravni okvir za uspostavljanje SEZ-a, u više od osamdeset zemalja. IDG je primijetio kako postoji "sličan obrazac" za sve okvire "zoniranja". Stvaranje "novog tijela" - koje se u radu naziva samo "tijelo" - bitan je prvi korak, ili nam se barem tako kaže.

Upravni odbori su obično javno-privatna tijela i partnerstvo između vladinih dužnosnika, predstavnika nacionalne središnje banke i investitora iz privatnog sektora, koji su (kako sada znamo) "revolucionarni" rizični kapitalisti i filantropi. Međutim, nakon svoje uspostave - tijelo SEZ-a registrira se kao "korporativno tijelo sa vlastitim zajedničkim pečatom, koje je ovlašteno sklapati ugovore u svoje ime i koje može tužiti i biti tuženo". Upravni odbor, obično u konzultaciji sa vladom, imenovaće izvršnog direktora SEZ-a.

Ako vam ovo zvuči poznato, to je zato što i jest. Ovo je ujedno i model za mrežnu državu - ili, gov-corp Technate. Jedina je razlika u tome što je u SEZ-u suverena korporacija (sovcorp) javno-privatno partnerstvo; dok je u NRx tehnokratskom modelu sovcorp područja potpuno privatna korporacija. Ali, to se svodi na malo više od semantike, jer vlade (kao funkcionalne oligarhije) već učinkovito kontroliraju privatni sektor.

Tijelo SEZ-a određuje "posebni pravni režim" koji djeluje u SEZ-u. To obično uključuje opsežna oslobođenja od poreza na dobit i druge ekonomske poticaje, kao što npr. nema ograničenja vlasništva, isključenje iz nacionalnih monopola i propisa o spajanjima, te labave, često izuzetno labave, zakone o radu.

Tijelo – korporacija kojom upravlja izvršni direktor – zatim licencira investitora i operatera SEZ-a. Uloga investitora je "projektirati, izgraditi i proširiti zone. To može uključivati ​​zakup, najam, ili prodaju zemljišta i objekata". Operater može biti isti kao i investitor, ili može biti zasebno tijelo. Operateri "vode, upravljaju, administriraju, održavaju i promoviraju zone".

U javnom modelu SEZ - investitor i operater su imenovani subjekti javnog sektora. U modelu javno-privatnog partnerstva to mogu biti dionička društva; dok su u privatnom SEZ-u, investitor i operater, privatne tvrtke, potencijalno i samo jedna privatna tvrtka.

Naknadno proširenje teritorija SEZ-a također slijedi "sličan obrazac":

"Prijedlog za proglašenje određenog teritorija zonom dolazi od tijela, koje ga prosljeđuje vladi. Vlada zatim službeno proglašava područje zonom i uspostavlja novu zonu."

Kada SEZ ima javno-privatno partnerstvo ili potpuno privatni dizajn - to u biti znači da je teritorijalno širenje SEZ-a privatna korporativna inicijativa. Dakle, tehnokratskim rječnikom NRx-a: privatno vlasništvo nad mozaikom područja se može izgraditi iskorištavanjem SEZ-a.

Konferencija Ujedinjenih naroda o trgovini i razvoju (UNCTAD) je 2019. godine primijetila kako je diljem svijeta već uspostavljeno 5400 posebnih ekonomskih zona (SEZ). UNCTAD je opisao svrhu režima SEZ-a:

"Unutar definiranog perimetra, [SEZ-ovi] pružaju regulatorni režim za poduzeća i investitore, koji se razlikuje od onoga što se obično primjenjuje u širem nacionalnom ili podnacionalnom gospodarstvu, gdje su osnovani. [...] SEZ, kao teritorij sa režimom koji odstupa od nacionalnih pravila, nužno su javna inicijativa. Razvoj, vlasništvo i upravljanje pojedinačnim zonama, međutim, mogu biti javni, privatni ili javno-privatno partnerstvo (JPP). Privatni investitori često su angažirani kako bi se smanjili početni javni izdaci i pristupilo međunarodnoj stručnosti u projektiranju, izgradnji i marketingu zona. Upravljanje i nadzor zona mogu uključivati ​​različite razine vlasti (lokalnu, regionalnu, nacionalnu), investitore i poduzeća koja posluju u zoni, te brojne druge dionike, poput financijera, industrijskih udruženja i predstavnika lokalnih zajednica, ili drugih interesnih skupina."

Većina SEZ-a su osnovne zone slobodne trgovine (FTZ), gdje poduzeća jednostavno uživaju niže tarife i, npr. subvencionirane troškove skladištenja. Globalistički think tank, Centar za strateške i međunarodne studije (CSIS), napominje kako SEZ nazivaju  "slobodnim lukama, što je najveća vrsta ekonomskih zona, koje kombiniraju radne i stambene prostore". Slobodne luke su, između svih SEZ-ova najprikladnije za razvoj potencijalnih novih vladnih korporacija, Technate gradova-država.

Godine 2023., britanska vlada je izvijestila:

"Slobodne luke [...] su određena područja unutar zemalja, koja nude okruženje slobodne trgovine sa minimalnom razinom regulacije. Broj slobodnih luka i FTZ-ova diljem svijeta se brzo povećava posljednjih godina: danas ih ima ukupno otprilike 3000, smještenih u 135 zemalja. [...] Trenutno postoji 12 slobodnih luka u Velikoj Britaniji."

Kako je napomenuo IDG: SEZ djeluju na modelu kapitalizma dionika. "Razvoj, vlasništvo i upravljanje" SEZ-a pretežno kontrolira privatni sektor, izravno, ili putem javno-privatnih partnerstava. U takvim partnerstvima su dionici javnog i privatnog sektora ujedinjeni sporazumima o partnerstvu. Sporazumi dionika pogoduju interesima oligarha, jer privatni sektor služi svojim vodećim dioničarima i investitorima, tj. oligarsima; dok je javni sektor, koji predstavljaju vlade, funkcionalna oligarhija.

U studenom 2024. godine je britanski premijer Keir Starmer najavio "partnerstvo" svoje vlade sa BlackRockom - kako bi "ostvario rast". Čini se kako je Keir Starmer trenutni i aktivni član globalističkog think tanka Trilateralna komisija; dok je Larry Fink, izvršni direktor BlackRocka, vodeći trilateralist.

Fink je nedavno imenovan novim privremenim supredsjedateljem Svjetskog ekonomskog foruma (WEF), uz nasljednika švicarskog farmaceutskog diva Rochea i nepokolebljivog člana Rimskog kluba, Andréa Hoffmanna. Godine 2023. je Starmer zloglasno izjavio da bi radije raspravljao o politici s WEF-om nego sa britanskim parlamentom, jer mu WEF pruža priliku da "surađuje sa ljudima, s kojima može zamisliti suradnju u budućnosti". Nešto više od godinu dana kasnije, Starmer započinje službeni radni odnos sa Finkom, koji otvoreno izjavljuje svoju predanost kapitalizmu dionika:

"Potreba za platformom [WEF] koja okuplja tvrtke, vladu i civilno društvo [kapitalizam dionika], nikada nije bila veća. [...] Forum ima priliku pomoći u poticanju međunarodne suradnje [kako bi] promicao otvorena tržišta i nacionalne prioritete, rame uz rame, istovremeno promovirajući interese [dionika] diljem svijeta. Radujemo se što ćemo pomoći u oblikovanju otpornije i prosperitetnije budućnosti, te ponovnom osmišljavanju i jačanju Foruma kao nezamjenjive institucije za javno-privatnu suradnju [kapitalizam dionika]."

BlackRock predstavlja najbogatije svjetske investitore (oligarhe). Trilateralna komisija - koju Fink definitivno predstavlja, a Starmer očito isto predstavlja - jest globalistički politički think tank, predvođen oligarsima, kao što je, u biti, i WEF.

"Partnerstvo" britanske vlade sa BlackRockom utjelovljuje način na koji djeluju funkcionalne oligarhije, koje mi nazivamo vladama. Svrha partnerstva jest postizanje ciljeva jedinih pravih "dionika", točnije - oligarha. Uloga vlade jest u samom stvaranju "poticajnog okruženja", tj. političkog okvira i javnih ulaganja - koji obogaćuju i osnažuju privatni sektor. Poboljšanje radnog života ili ekonomskih izgleda britanskog naroda - nema apsolutno nikakve veze sa partnerstvom UK-BlackRock.

Premijer Keir Starmer domaćin je sastanka tvrtke Blackrock, zajedno sa ministricom financija Rachel Reeves, i osnivačem i glavnim izvršnim direktorom tvrtke Blackrock, Larryjem Finkom, u Downing Streetu 10, studeni 2024. godine. 

Dio sporazuma o partnerstvu između britanske vlade (javnog) i BlackRocka (privatnog) jest da će BlackRock preuzeti 80% udjela u razvoju 3 od 12 privatnih slobodnih ekonomskih zona u Velikoj Britaniji. Trenutno su u vlasništvu CK Hutchisona, kojim efektivno upravlja kineski oligarh Li Ka-shing. Britanska vlada podržava investicijsku strategiju BlackRocka, jer tvrdi da posebne ekonomske zone ostvaruju gospodarski rast - koji osigurava "dugoročni, trajni prosperitet".

Nema razloga misliti kako posebne ekonomske zone služe zato da bi pružile "trajni prosperitet" bilo kojoj zajednici. Prema izvješću britanskog Instituta za fiskalne studije (IFS), iz 2023. godine:

"Ured za proračunsku odgovornost [OBR] očekuje da će slobodne luke generirati malo dodatne [gospodarske] aktivnosti.[. . .] Vlada do danas nije objavila potpunu procjenu učinaka koje očekuje od slobodnih luka, što otežava ispitivanje i procjenu ovih konkurentnih tvrdnji."

Dvije godine kasnije, još uvijek nema ničega, nigdje, što pokazuje bilo kakve dosljedne ili prepoznatljive socioekonomske dividende SEZ-a. Iako je time puno lakše razumjeti zašto bi privatni sektor uživao u prilici stvaranja novih SEZ-a.

Do svibnja 2025. godine - britanska vlada, pod Starmerom, usmjerila je gotovo 20 milijardi funti (27 milijardi dolara) novca britanskih poreznih obveznika u razvoj slobodnih luka SEZ-a - generirajući samo 5600 radnih mjesta. Čini se da je svako radno mjesto koštalo britanske porezne obveznike oko 3,6 milijuna funti (4,8 milijuna dolara). Također nije jasno jesu li ovo stvarno nova radna mjesta, ili jednostavno premještena radna mjesta. Istodobno, britanska laburistička vlada je pokrenula niz smanjenja javnog financiranja, ciljajući na najugroženije, kao dio šireg, iako politički poricanog, paketa štednje - koji dodatno osiromašuje radničke obitelji u Ujedinjenom Kraljevstvu.

Ništa od ovoga nije važno oligarhima, tj. investitorima iz BlackRocka ili CK Hutchisona. Oni vrlo rado primaju subvencije poreznih obveznika Ujedinjenog Kraljevstva kako bi razvili svoje interese unutar neovisnih jurisdikcija posebnih ekonomskih zona (SEZ).

Kako bi razumjeli zašto su globalni investitori toliko oduševljeni SEZ-om - razmotrimo SEZ Ujedinjenih Arapskih Emirata (UAE). Oni privatnom korporativnom sektoru pružaju niz jasnih prednosti.

Stranci mogu u potpunosti posjedovati tvrtke, koje imaju sjedišta u SEZ-u UAE, bez potrebe za sponzorom nikoga iz UAE (što bi  inače bilo potrebno); ne postoje kapitalni zahtjevi za tvrtke osnovane u SEZ-u; vodstvo SEZ-a postavlja vlastita financijska i korporativna pravila i propise, koji su izvan nadležnosti vlade UAE; nema potrebe da tvrtka SEZ-u UAE ima ured niti u UAE, čak niti u SEZ-u UAE; vlasništvo i kontrola mogu se u potpunosti vršiti iz prekomorskih teritorija, npr. poreznog raja Kajmanskih otoka. Također, SEZ u UAE omogućuje "zoniranim" tvrtkama izbjegavanje plaćanja uvoznih i izvoznih carina UAE, poreza na dodanu vrijednost UAE i poreza na dobit UAE.

Vrlo je teško uopće i vidjeti što korporacije sa sjedištem u SEZ UAE - doprinose gospodarstvu UAE?! Strane korporacije, koje imaju  sjedišta u SEZ-u koriste opsežnu deregulaciju UAE-a; no, ne moraju puno, ako i moraju išta, pružiti zauzvrat. Isti obrazac vidljiv je gotovo svugdje. U tisućama SEZ-a, u više od 135 zemalja diljem svijeta, neovisne jurisdikcije se pružaju od nacionalnih država, tj. od strane njihovih vlada - bez ikakvog vidljivog socioekonomskog razloga.

Kao i uvijek, uvijek postoje navodne iznimke. Posebna ekonomska zona Kigali (KSEZ), Ruanda, nrp. navodno je generirala 13000 radnih mjesta i privukla 2.3 milijarde dolara ulaganja privatnog sektora. Uz sve ovo, uopće nije jasno da li je KSEZ doprinio, ili imao bilo kakve koristi, od nacionalnog gospodarskog razvoja Ruande. Od strašnog genocida nad Tutsijima, 1994. godine, u Ruandi je zabilježen gospodarski i politički oporavak. KSEZ je svakako bio dijelom šireg oporavka Ruande, ali sam oporavak je uvelike rezultat povećane poljoprivredne produktivnosti, poboljšanja u turizmu, kao i rastućeg nacionalnog sektora usluga.

Vjerojatno najpoznatiji i ekonomski najuspješniji SEZ jest - Shenzhen, u kineskoj provinciji Guangdong. Osnovan 1980. godine, Shenzhen je bio među prvim SEZ-ovima u Kini. Često je nazivan i kineskom Silicijskom dolinom; Shenzhen jest središte digitalne tehnologije i njegov gospodarski rast je doista izvanredan. Godine 1980. je Shenzhen bio ribarska zajednica, od oko 30000 ljudi, i  BDP-om (prilagođenim za danas) vrijednim 377 milijuna dolara. Godine 2025. je dom za više od 17,5 milijuna ljudi, te potencijalno  procijenjeni BDP od 513 milijardi dolara.

Shenzhen je treći najveći kineski "mega-grad" i po količini stanovništva ga zasjenjuju samo Šangaj i Peking. Kao SEZ, Shenzhen upravlja vlastitom jurisdikcijom, pod licencom nacionalne vlade.

Vlada Shenzhena "ima ovlasti samostalno donositi propise". Kao i gotovo u svim posebnim ekonomskim zonama (SEZ), Shenzhen jest osnovan zato da bi privukao izravna strana ulaganja (FDI). Dobio je jurisdikcijsku neovisnost od središnje vlade, i stvorio neovisni sudski sustav, koji je usredotočen na korporativno i imovinsko pravo, te rješavanje sporova za međunarodne investitore.

Možda bi se neki mogli iznenaditi zašto bi, navodno, autoritarna i "komunistička" nacionalna vlada dala teritoriju unutar svojih granica i toliko visok stupanj autonomije u korist stranih kapitalista. Ali, to jest opći standard za tisuće jurisdikcija SEZ, diljem svijeta. U Saudijskoj Arabiji, npr. NEOM SEZ je mjesto gdje se gradi NEOM, tj. "zeleni mega-grad budućnosti". Iako nikako nije poznata po svom libertarijanskom pravnom sustavu, saudijska vlada je ipak omogućila NEOM SEZ-u neka uspostavi "vlastite porezne, radne zakone, kao i autonomni pravosudni sustav, različito od ostatka Saudijske Arabije".

Startup grad Itana, u nigerijskoj "Lekki slobodnoj zoni", nudi neovisnu jurisdikciju, osmišljenu tako da omogući "tehnološkim startupima, tvrtkama za financijske usluge i drugim pružateljima poslovnih usluga" poslovanje u bilo kojoj valuti i vođenje poslovanja online, sa bilo kojeg mjesta na svijetu, bez potrebe da se pridržavaju propisa nigerijske vlade, ili mnogih vladinih zakona. Profesor Omolade Adunbi, direktor Centra za afričke studije, na Sveučilištu Michigan, istaknuo je: "U trenutku kada ste unutar zone, nalazite se izvan nigerijske države".

Do danas su mnoge Posebne ekonomske zone (SEZ) postale otocima korupcije i kriminala. Godine 2022., tim društvenih znanstvenika sa sveučilišta Northumbria i Sheffield u Velikoj Britaniji, razotkrio je kako su tri vrste kriminala najraširenije u posebnim ekonomskim zonama, i to su: ilegalna trgovina, ilegalno skrivanje bogatstva i imovine, te ekološki zločini. U najgorem slučaju, Posebne ekonomske zone (SEZ) jesu tek nešto više od slobodnih zona za međunarodni kriminal.

Britanski istraživači istaknuli su iskorištavanje tzv. SEZ "Zlatnog trokuta":

"Posebnom ekonomskom zonom Zlatnog trokuta (GT SEZ), smješteno u provinciji Bokeo, Laos, upravljaju Kings Romans, što je  hongkonška registrirana grupa kasina [u vlasništvu osumnjičenog kineskog gangstera Zhao Weija]. Uz podršku laoske vlade, Kings Romans kontrolira poslovno carstvo kasina, trgovačkih centara, hotela, salona za masažu i muzeja, koji se protežu na 3000 hektara. Izvješća sugeriraju da je enklava postala "bezakonito igralište", gdje cvjeta ilegalna trgovina drogom, ljudima i divljim životinjama. [...] Ova vrsta minimalno reguliranog gospodarskog razvoja pojavljuje se i u drugim golemim koridorima, koji povezuju zemlje i regije povezane sa kineskom inicijativom "Pojas i put". Primjerice, Kinesko-pakistanski gospodarski koridor (CPEC), uključuje planove za uspostavu posebnih ekonomskih zona (SEZ) u Pakistanu, sa ciljem poticanja budućeg gospodarskog rasta, unatoč povijesnom neuspjehu prethodnih izvozno orijentiranih strategija gospodarskog zoniranja u zemlji, koje do sada nisu uspjele stvoriti značajna radna mjesta, izvoz, niti veze sa domaćim gospodarstvom."

Akademici su također istaknuli kako SEZ često započinju kao relativno mali projekti, ali uvijek teže teritorijalnom širenju:

"Osnovan 1980. godine, SEZ u Shenzhenu je bio ključnim dijelom kineske ekonomske reforme. Poput Las Vegasa, eksperimenta "arhitekture bez arhitekata", zona je u početku bila osmišljena kao most sa Hong Kongom, koji se sastoji od četiri gradska okruga, ali sada obuhvaća grad u cijelosti. U slučajevima poput ovog, gdje se deregulirani granični prostor pretvara u SEZ, i koji kasnije prerasta u cijeli grad, nastaje "hibridna zona/grad". Bach takva mjesta naziva "bivšim gradom", što također uključuje integraciju više manjih zona u gradski krajolik, vrstu urbanizma koja se sve više udaljava od osjećaja javnog prostora i uprave, prema onome u kojem korporacije i drugi nedržavni akteri - postaju sve važniji."

Važno je imati na umu koncept "hibridne zone/grada", koji utjelovljuje Shenzhen, kao i nalaz Instituta za decentralizirano upravljanje da se SEZ-ovi šire kada korporativna "vlast" SEZ-a izda svoj "prijedlog" za proširenje.

Ideološki grad-država

Generalna direktorica Instituta za decentralizirano upravljanje (IDG), koji je izradio izvješće o SEZ-u na koje se gore pozivam, jest  Nathalie Mezza-Garcia. Studirala je "nove, alternativne i lokalne oblike upravljanja, kao i stvaranje posebnih jurisdikcija, utemeljenih na blockchainu", na Sveučilištu Warwick, istom mjestu gdje je Nick Land prvi put razvio svoje ideje o akceleracionizmu i mračnom prosvjetiteljstvu. Patri Friedman je savjetnik IDG-a. Patri je unuk poznatog ekonomista Miltona Friedmana, kojega Marc Andreessen smatra još jednim zaštitnikom tehno-optimizma.

Preporuke IDG-a za budući razvoj SEZ-a nisu iznenađujuće. IDG napominje kako "ne postoji čarobna formula za stvaranje područja prosperiteta, unutar teritorija neke zemlje". Ova ideja o SEZ-u kao području "prosperiteta" izuzetno je upitna pretpostavka, a ne dokaziv učinak SEZ-a. IDG primjećuje:

"Prirodna potražnja za uslugama privatnog upravljanja (koja već danas postoji) [će] znatno porasti u slijedećih nekoliko godina, a napori da se tome prilagodimo već se događaju. Imajući na umu da je put prema privatnim upravljačkim zonama vrlo poželjan. [...] Pravni okvir [SEZ-ova] ima funkciju zaštite ulaganja i interesa dionika, kako za pionire u projektu, tako i za sve strane koje su dugoročno zainteresirane za regiju. [...] Poslovni model može se pokazati superiornijim od uspostavljenog državnog upravljanja.
Ponovno se suočavamo s nizom pretpostavki. Gdje je "prirodna potražnja za uslugama privatnog upravljanja"? Zašto su privatne upravljačke zone "vrlo poželjne"? Uz to, vjerojatno možemo shvatiti kako je zamjena "državnog upravljanja" "poslovnim modelom", vrlo poželjna za oligarhe "dionike", posebno NRx tehnokrate, iako je odgovarajuća javna potražnja znatno odsutna."

Budući da većina SEZ projekata nije uspjela ostvariti svoje hvaljene ekonomske dobitke, Thibault Serlet, pišući za Zakladu za ekonomsko obrazovanje (FEE), 2022. godine, primjećuje kako su mnogi SEZ, "projekti gospodarskog razvoja, koji su primili ogromne količine državne potrošnje, ali ne predstavljaju ništa". U skladu s nalazima britanskog OBR-a i IFS-a, Serlet ističe kako SEZ često iscrpe resurse iz zemlje domaćina, ali pružaju malo (ili nimalo) socioekonomskih povrata.

Serlet je izvijestio o istraživanju Adrianople Grupe, koje pokazuje kako je 63% od tisuća SEZ-a diljem svijeta - privatno financirano, ili financirano putem javno-privatnog partnerstva. Kao što smo već raspravljali, i financiranje javno-privatnim partnerstvom i, očito, izravno privatno financiranje, osiguravaju se za projekte koji ispunjavaju ciljeve vodećih međunarodnih investitora. Moderni SEZ su pretežno inicijative koje vode oligarsi.

Thibault Serlet je direktor istraživanja u Adrianople Grupi. Savjetuje Pronomos Capital, kao i NRx tehnokrat, i autor knjige "The Network State", Balaji Srinivasan. Pronomos Capital je fond rizičnog kapitala koji financiraju NRx tehnokrati Peter Thiel i Mark Andreessen, između ostalih. To je tvrtka za poslovnu inteligenciju, koja je specijalizirana za analizu SEZ-ova i startup gradova.

Supruga Thibaulta Serleta, Katerina Serlet, izvršna je direktorica Adrianople Grupe, te je partnerica i suosnivačica Pronomos Capitala. Serleti su dio tehnokratskih krugova NRx-a, koji se zalažu za što više razvoja "hibridnih zona/gradova".

U svom članku, Thibault Serlet je priznao problem korupcije u posebnim ekonomskim zonama (SEZ): u Zlatnom trokutu, Demokratskoj Republici Kongo, Ukrajini, Indiji, Kini, itd. Krivnju je izravno svalio na uključene vlade. Naravno, ovo je vrsta korupcije koju možemo i očekivati ​​u bilo kojoj funkcionalnoj oligarhiji, tamo gdje je javni sektor (po definiciji), korumpiran od strane oligarhije privatnog sektora, uključujući i njene kriminalne elemente.

No, unatoč priznanju korupcije, Thibault Serlet je potpuno previdio činjenice tko koga korumpira, i napisao:

"Smanjenje korupcije u SEZ-u je prilično jednostavno: sve što zemlje trebaju učiniti jest u potpunosti privatizirati zone, ukloniti državni novac i pustiti tržišne sile neka odlučuju o njihovim zonskim programima. [...] Kako bi poboljšale gospodarstva svojih matičnih zemalja i unaprijedile slobodu, SEZ treba učiniti samo tri stvari:

1. Biti u potpunosti privatno financirani i upravljani;

2. Biti smješteni na zemljištu koje je kupljeno na tržištu, a ne oduzeto putem eksproprijacije ili privatizacije neformalno posjedovanog zemljišta;

3. Smjeti propasti, ako tržišni uvjeti ne pogoduju razvoju određenih zona."

Serletov argument, sličan IDG hvalospjevu "privatnog upravljanja", nije proizvod nikakvih praktičnih razmatranja, nego je sastavni dio ideologije NRx tehnokrata. Umjesto da se bavi manipulacijom privatnog sektora javnim sektorom, Serlet tvrdi kako će SEZ imati manje korupcije, ukoliko se u cijelosti predaju privatnom sektoru - odnosno, NRx tehnokratima i drugim oligarsima. Oligarsi će onda jednostavno kupiti bilo koje dijelove nacionalnog teritorija, koji im se sviđaju.

Financijska moć privatnog sektora, a koja troši "fizičku imovinu" nacionalnih država, upravo i jest ono što Srinivasan sugerira u knjizi "Mrežna država". Ako su konstitutivni "osnivači" mrežne države zajednica multimilijarderskih oligarha, tada će njihova sposobnost "skupnog financiranja" svog "startup društva" - vrlo brzo nadvladati financijske resurse nacionalne države domaćina.

Bizarno, ali stav Thibaulta Serleta kako gradovi-države, sa gov-corp Technate, neće biti korumpirani je ispravan. SEZ gov-corp Technates neće imati javne dužnosnike koje mogu podmititi, ili na neki drugi način prisiliti. Umjesto toga, oligarsi će imati vlastite jurisdikcije i njima će vladati kao neprikosnoveni izvršni direktori, kao "kraljevi" vlastitih privatnih "enklava". Time se dolazi do logične krajnje točke nesmetane korupcije.

Adrianople Group pruža karte trenutnih globalnih razvoja SEZ-ova, pod nazivom Karta otvorene zone. Adrianople Group kategorizira mnogo različitih vrsta SEZ-a. Odlučili su kako "SEZ" pruža mogućnosti za jedan industrijski sektor; dok "Diverzificirane zone" pružaju poticaje za "širok raspon industrija". Stoga Adrianople Group predlaže različiti spektar SEZ-a: 

Otvorite si ovo na linku, prilično je pregledno: https://www.openzonemap.com/map

Na jednom kraju spektra imamo "Zonu za preradu izvoza", koja je "mala zona, koja isključivo ima carinske poticaje"; dok je na  drugom "Charter City", koji je "velika zona sa dubinskim poticajima, komercijalnim i stambenim okrugom, te vlastitom školom“.

Institut Charter City (CCI) kaže kako su oni "neprofitna organizacija, koja je posvećena izgradnji ekosustava za charter gradove - nove gradove, kojima je dodijeljena posebna nadležnost za stvaranje novog sustava upravljanja. Ekosustav se sastoji od pravnih, regulatornih i planskih okvira, koji su potrebni za brzi urbani rast". Kako bi se to postiglo, CCI tvrdi da može utjecati "na globalnu agendu, kroz praktična i akademska istraživanja, angažman i partnerstva, kao savjetovanjem i sazivanjem ključnih dionika, poput vlada, programera novih gradova i multilateralnih institucija".

Koncept 'Charter City' prvi je put osmislio bivši glavni ekonomist Svjetske banke, Paul Romer, kao isključivo inicijativu javnog sektora. On je bio tvorac epigrama: "Kriza je strašna stvar za potratiti". To se kasnije uvelike pripisalo šefu kabineta Bijele kuće za Obame, Rahmu Emanuelu, koji je parafrazirao Romera, rekavši: "Nikada ne želite da ozbiljna kriza propadne". Romer ambicije tehnokrata iz NRx-a, u privatnom sektoru, točno opisuje kao "wannabe monarhe, koji žele biti gospodari vlastite domene."

Iako CCI nije transparentan u pogledu svog financiranja, Jaan Tallinn jest jedan poznati pojedinačni donator. Tallinn, programer Skypea, bio je akceleracionistički investitor (uz Petera Thiela i Elona Muska) u britanskom startupu za umjetnu inteligenciju,  DeepMind. Google (Alphabet inc.) je kupio DeepMind 2014. godine. Početni fokus istraživanja DeepMinda, i u koje su Tallinn, Thiel i Musk uložili - bilo je neuronsko umrežavanje - simulacije ljudskog mozga umjetnom inteligencijom. Čini se kao da je Google bio zaveden onda kada je DeepMind navodno razvio koncept neuronskog Turingovog stroja (NTM).

CCI je osnovao dr. Mark Lutter, koji je i dalje njegov izvršni direktor. Nazvano po 'Slobodnom gradu' iz TV serije "Igra prijestolja", Lutter također vodi i međunarodnu konzultantsku tvrtku za posebne ekonomske zone, pod nazivom Braavos. Objašnjavajući cilj Braavosa, tvrtka navodi:

"Braavos Cities je savjetodavna tvrtka za posebne ekonomske zone i nove gradove. Surađujemo sa vladama, vlastima posebnih ekonomskih zona i privatnim investitorima, kako bi strukturirali obostrano korisne poslove. Specijalizirani smo za velike urbane razvoje sa delegiranim upravljačkim ovlastima za privlačenje ulaganja. [...] Mark [Lutter] izgradio je mrežu dionika u posebnim ekonomskim zonama i novim gradskim razvojnim zonama."

Lutter je bio bivši glavni ekonomist za NeWAY Capital, koji su osnovali Erick Brimen i Trey Goff. Glavni direktor za prihode (CRO) NeWay Capitala je Gabriel Delgado, koji je ujedno i član savjetodavnog odbora NeWaya. Delgadova uloga jest "dovesti svjetske investitore i stanare u sve razvojne projekte NeWay". 

Srećom po NeWay, kao i projekte startup gradova koje financira, Delgado je član Aspen instituta, moćnog američkog globalističkog think tanka, koji sam sebe opisuje kao "organizatora promjena koje grade bolji svijet". Aspen institut podržava globalno javno-privatno partnerstvo, što uključuje: američku vladu, UN, gotovo svaku veću američku banku, brojne filantropske zaklade (npr. Bloomberg Philanthropies), uz širok raspon multinacionalnih korporacija (npr. BlackRock). Može se slobodno reći kako je Delgadova sposobnost "dovođenja svjetskih investitora" u NeWay Capital iznimna.

NeWay Capital i Pronomos Capital su među rijetkim fondovima rizičnog kapitala, koji su posvećeni ulaganjima u čarter gradove. Pronomos napominje da čarter gradovi trenutno privlače ulaganja od "mozaka investitora", obično sastavljenog od "mješavine anđeoskih investitora". Takvi "anđeoski investitori" su bogati pojedinci koji ulažu u startup pothvate u zamjenu za udio (dionice) u startupu. "Anđeoski investitor" je "akceleracionist" u NRx tehnokratskom žargonu.

Kako je primijetio Startupmag:

"Anđeoski investitor postaje suvlasnik tvrtke. To je popularna opcija, jer omogućuje investitoru i startupu da izbjegnu cjenkanje oko vrijednosti tvrtke, dok se još uvijek oporavlja."

Ako je startup grad u kojem ljudi žive, onda je vlasništvo nad gradom vrlo primamljiva perspektiva za svakog oligarha. U tu svrhu, Pronomos objašnjava kako su "osobni investitori u čarter gradove pojedinci i grupe, koji osiguravaju kapital potreban za izgradnju čarter grada". Vrste prilika, na koje se NRx tehnokrati (poput Thiela i Andreessena) u konačnici fokusiraju uključuju "mnoge master-plan gradske projekte, poput Ekonomskog grada kralja Abdullaha u Saudijskoj Arabiji, Nove administrativne prijestolnice Egipta, ili  nove prijestolnice Indonezije u pokrajini Istočni Kalimantan".

Kako bi se osigurala "regulatorna neovisnost" za vaš startup grad, Pronomos naglašava potrebu za izgradnjom odnosa sa  kreatorima politika. Čak i za oligarhe, izgradnja grada jest izuzetno skup pothvat. Stoga, Pronomos savjetuje da se investicija anđela/akceleracionista "mora iskoristiti za financiranje [...] zakonodavstva". Nakon što se kupi i plati ispravno zakonodavstvo, "buduće prikupljanje sredstava i širenje" mogu dalje slobodno ići prema izgradnji i vlasništvu nad "cijelim gradom".

Oligarsi, tj. investitori Pronomos Capitala, imaju razloga za optimizam. Adrianople Group također izrađuje Kartu novih gradova, koju je naručila CCI, gdje nudi prikaz "stotina master planova gradova, izgrađenih u 20. i 21. stoljeću, a i mnogih drugih [koji] se planiraju izgraditi u budućnosti".