Oye, Israel, ¿qué pasa?

Sjećate se kada je bilo kukavički skrivati ​​se pod zemljom? Sjećate se onih tunela ispod bolnica? Teroristički Hamas? 

Iranske su rakete pogodile Hakiryu, glavni izraelski vojni stožer u središtu Tel Aviva - dom Ministarstva obrane i Glavnog stožera: 

Sjećate se priča o Hamasu i tome kako koristi žene i djecu kao ljudski štit? Ima li Izrael civilnih žrtava? Naravno da ima, jer im se glavni stožer nalazi u stambenom naselju

https://x.com/DropSiteNews/status/1933667085688742090

Jedan zanimljiv preokret događaja jest otkriće da Izrael doslovno koristi ljudske štitove. Vjerojatno će ovaj sa X-a završiti u zatvoru, zabranjeno je otkrivati - počinjenu štetu. ALI, ima intersantnijih stavi, jer postoje tvrdnje kako se vojne baze i tuneli nalaze ispod bolnica. Ipak, to mi je teško povjerovati, jer tunele samo grade i tamo se sakriva teroristički Hamas. Ili, točnije - ne. O izgradnji tunela ispod srušene bolnice Al-Shifa je ovdje već pisano: 

https://www.vijesti-iz-nesvijesti.com/svijet/1554746_bunkeri-al-shifa-bolnice-gaza-city

Možete li vjerovati kako se ispod bolnica u Izraelu nalaze razni bunkeri i tuneli? Pa, kaže sam Izraelski kanal 13:

"Sastanak ratnog kabineta večeras će se održati u novom utvrđenom stožeru IDF-a ispod bolnice Ichilov, koja je sigurna od iranskih projektila, nakon što je sinoć pogođeno ministarstvo obrane, koje više nije sigurno. Bolnica Ichilov je prerušena vojna baza s podzemnim vojnim objektima i tunelima do vojnog stožera IDF-a, u krugu od 450 metara od bolnice."

https://x.com/MonitorX99800/status/1933898382554087495

https://x.com/GozukaraFurkan/status/1933987603906503096

Sjedište Hakirye u Tel Avivu je pogođeno iranskim projektilima, a bombardiranje je neizbježno rezultiralo i civilnim žrtvama. Svakako ne želim gledati ničije civilne žrtve, ali želim vas podsjetiti kako je upravo Izrael postavio ovaj presedan u Gazi, te da se sami u Izraelu hvale kako su pogodili stambene zgrade u Iranu. Također, 91% Izraelaca podržava genocid u Gazi. 

https://x.com/RedPillMediaX/status/1934113106923606359

Eto, tako to ide....kada ne ratuješ samo protiv žena i djece. 

Prije par dana, Izrael je došao na briljantnu ideju bombardiranja puno veće i jače zemlje. Ostali su vrlo zbunjeni kada su otkrili  da im se taj potez obio o glavu. Pijani od uspješnih bombardiranja žena i djece tijekom 20 mjeseci, Izrael je očekivao kako će Iran poslušno dozvoliti svoje uništenje. No, Iran je uzvratio udarac i jedino što ovdje zasad mogu o tome reći jest da pretpostavljam kako Iran to čini iz mržnje prema Židovima.

Nažalost, Iran je odgovorio, željezna kupola se slomila, izraelske zgrade se ruše. Također, ono što duboko zabrinjava je činjenica što je izraelsko gospodarstvo izgrađeno oko znanosti i tehnologije, a Iran bombardira znanstvene zgrade. Kakva to čudovišta napadaju znanstvenike? ŠTA? Kažete, Izrael je to učinio prije dva prokleta dana? Nije loše kada Izrael to radi. Naučite lekciju. 

Sve što trebate znati jest da Izraelci trenutno nezamislivo pate. Zamislite samo koliko bi traumatično bilo vidjeti uništen dom koji ste ukrali od Palestinaca. Dom koji su vam obećali ljudi koji su napisali knjigu prije 3000 godina. Zamislite da se suočite s mogućnošću spavanja u šatoru. Otkazivanja Parade Ponosa u Tel Avivu. Nitko ne može shvatiti koliko Izraelci pate.

Rečeno mi je da 90% izraelske vode dolazi iz samo pet postrojenja za desalinizaciju. Poznato je kako Izrael bombardira zalihe vode, pa su sada svi nervozni. Izrael bi uskoro mogao ostati bez vode, baš kao Palestina. Vjerojatno opet Hamas, zar ne? 

Ljudi koji govore kako je kukavički sakrivati ​​se pod zemljom, sada su prisiljeni skrivati ​​se u podzemnim skloništima, pa možete zamisliti koliko je to ponižavajuće. Izraelske vojne baze trpe iste udarce i vojnici IDF-a kažu kako ovako što nikada nisu tražili. Oni se samo žele vratiti onoj vrsti rata u kojem pucaju na žene i djecu, pa to onda objavljuju na TikToku. Ta vrsta rata je puno zabavnija od one u kojoj i vas pogađaju. 

Razumljivo je da su glavni mediji otkrili sposobnost prikazivanja razmjera uništenja. Naši su se političari sjetili kako izgovoriti riječi poput "ratni zločini", jer ipak Izraelci dva dana trpe ono što Palestinci trpe 19 mjeseci, i to im se uopće ne sviđa. Često se tuže: "Pretvaraju Tel Aviv u Gazu!" 

Kada su ga pitali o ovom problemu, iranski glasnogovornik je zbunjeno objasnio: "Mi jednostavno kopiramo prakse najmoralnije vojske na svijetu. Izraelci bi trebali biti zahvalni." Budući da je on vidljivi antisemit, on ne razumije kako se isti standardi ne mogu primijeniti na Božji izabrani narod. Samo bi čudovište postupalo sa cionistima kao da su... Palestinci! 

Ipak, popričajmo ozbiljnije o teatru nuklearne autentičnosti....

U velikom kazalištu suvremene geopolitike, gdje postojanje prethodi formi, a nuklearne bojeve glave mirovnim pregovorima, svjedočimo vrhunskoj autentičnosti nacija koje objašnjavaju svoje temeljno postojanje - kroz elegantnu koreografiju međusobnog uništenja. Nedavna razmjena onoga što Ministarstvo istine naziva "obrambenim preventivnim udarima odmazde" između Izraela i Irana ne predstavlja samo sukob, nego i egzistencijalnu potvrdu predanosti gledanja na drugu naciju kao - vječnog neprijatelja. Kako veličanstveno autentično!

Izrael napada iranska nuklearna postrojenja i izjavljuje: "Ja sam-onaj-koji-sprječava-nuklearno-oružje-bombardiranjem-nuklearnih-postrojenja." Iran, u svom balističkom odgovoru usmjerenom na izraelske gradove, odgovara jednakom egzistencijalnom jasnoćom: "Ja sam-onaj-koji-brani-mir-kroz-ogromnu-silu." Obje nacije su nadišle puko preživljavanje, samo kako bi prihvatile viši poziv autentičnog samodefiniranja, putem visokoeksplozivnog i učinkovitijeg oružja.

Apsurd doseže svoj filozofski vrhunac kada primijetimo: izbor svake strane da se brani nužno zahtijeva uništenje sposobnosti druge strane za samoobranu. Ovo nije kontradikcija, nego je to dijalektička briljantnost dostojna samog Hegela (samo da je Hegel onda davno imao pristup precizno navođenom streljivu i Twitter algoritmu).

U međuvremenu, u klimatiziranoj udobnosti našeg osobnog digitalnog panoptikona - mase konzumiraju svoju dnevnu porciju pažljivo odabranog bijesa, isporučenog putem sofisticiranih algoritama.  Vijesti neprestano potiču pravedničko ogorčenje, pomiješano uz blagu narkozu moralne superiornosti, a koja nastaje jednostavno zbog sigurnog promatranja udaljene patnje,  putem ekrana visoke razlučivosti. "Iran prijeti regionalnoj stabilnosti“, proglašava jedan naslov; dok istovremeno "Izrael brani demokratske vrijednosti“ - prekrasna simetrija ovog dvostrukog standarda bi izazvala suze od smijeha u očima Velikog Brata.

Nasilje svake strane je obrambeno; obrana svake strane je nasilna. Rat je mir, neznanje je snaga. Neširenje nuklearnog oružja je širenje nuklearnog oružja, ovisno je isključivo o tome koje Ministarstvo informiranja stvara našu trenutnu stvarnost.

Sofisticirani današnji konzument vijesti je godinama (pažljivog uvjetovanja) istreniran da mu osjećaj varira do prikladno ogorčenog, u intervalu od otprilike 14 sekundi. To je dovoljno dugo da se učita TikTok video, ali ne i dovoljno da se razvije bilo kakva neugodna sposobnost razmišljanja. Raspon pažnje je precizno kalibriran, kako bi se omogućio maksimalan emocionalni utjecaj, a istovremeno spriječila bilo kakva opasna sinteza informacija, koja bi onda mogla dovesti do propitivanja temeljnih premisa spektakla. Koji onda ima izbor autentični pojedinac koji promatra ovo veličanstveno kazalište?

Egzistencijalisti kažu kako je čak i gledanje izbor: možeš gledati ili ne gledati, dijeliti ili ne dijeliti, dodati svoj glas hordama ogorčenih, ili nastaviti održavati sumnjičavu tišinu svog mislećeg bića.

Npr. predsjednik Trump, majstor onoga što bi mogli nazvati "ontološkom fleksibilnošću", pokazuje čistu autentičnost političkog aktera kada proglašava sukob "lako završenim", dok istovremeno upozorava na neviđeno uništenje. Ovo nije nekoherentnost - ovo je vrhovna sloboda političkog bića, koje nadilazi tiraniju logičke dosljednosti. U istom dahu - utjelovljuje  mirotvorca i ratnog huškača, pregovarača i rušitelja, postiže svojevrsnu kvantnu superpoziciju, koja bi čak i Schrödingera rasplakala od zavisti.

Tragična ljepota jest u prepoznavanju činjenice kako je svaka eskalacija odabrana, svaki ispaljeni projektil predstavlja kolektivnu odluku, svaka civilna žrtva je rezultat tisuću individualnih izbora gdje apstraktni principi daju prioritet nad konkretnim ljudskim životima. Nikakva nevidljiva ruka ne vodi ove događaje - samo vrlo vidljive ruke koje pritiskaju vrlo stvarne gumbe.

U ovom hrabrom novom svijetu je sama kriza postala primarnim proizvodom. Iransko-izraelski sukob služi višestrukim industrijskim svrhama: osigurava zapošljavanje tisućama vojnih izvođača radova, generira visoko profitabilni sadržaj za novinske organizacije, nudi političarima prilike za moralno poziranje, kao i što daje običnim građanima uzbudljiv osjećaj sudjelovanja od povijesnog značaja, ali istovremeno ostaju sigurno smješteni u svojim konstruiranim okruženjima.

Genij modernog ratovanja ne leži u sposobnosti rješavanja sukoba, nego na sposobnosti da ih održava na točno optimalnoj razini intenziteta. Mora biti dovoljno žestoko kako bi opravdalo ogromne troškove i velike govore, ali ne ipak toliko žestoko da zapravo ugrozi ugodan način života onih koji profitiraju od ove trajne izvanredne situacije. Nuklearno oružje, u ovom kontekstu, funkcionira ultimativno - kao izvor i terora i utjehe.

Zaposlenici teatra nam pružaju dovoljno ugodnu količinu egzistencijalnog straha, ali istovremeno nikada neće dozvoliti da stvari potpuno izmaknu kontroli. Oni su istovremeno problem i rješenje; bolest i lijek; alfa i omega strateškog razmišljanja. Zato, dok promatramo ovu najnoviju iteraciju vječne bliskoistočne krize, moramo se iskreno zapitati: svjedočimo li istinskom povijesnom razvoju, ili samo beskrajnom ponavljanju istih temeljnih obrazaca? Svaka nova generacija iznova otkriva iste stare sukobe, iste moralne sigurnosti, iste nemoguće izbore, dok može izabrati između suprotstavljenih apsoluta.

Možda najdublja satira ne leži u ismijavanju sudionika - nego u prepoznavanju vlastitog suučesništva u ovom teatru apsurda.

Nismo mi nikakvi nevini promatrači, niti nemoćne žrtve, mi smo aktivni sudionici u sustavu koji ljudsku patnju pretvara u zabavu, moralnu složenost u jednostavno ispričani narativ. Temeljni izbor između mira i rata nalazi se u osnovnom sadržaju naše svakodnevne konzumacije. Iransko-izraelski sukob će se nesumnjivo nastaviti, u jednom ili drugom obliku, jer služi previše bitnim funkcijama kako bi mu se dopustilo da prestane. Sukob pruža smisao, svrhu, identitet, profit, te je u svijetu koji je gotovo ispražnjen od transcendentalnih vrijednosti, čak i prijetnja međusobnim uništenjem postaje izvorom autentičnog iskustva.

Konačno smo postigli savršenu sintezu egzistencijalizma i distopije: svijet gdje smo osuđeni na slobodu, ali naša se sloboda izražava prvenstveno kroz naše potrošačke izbore, na slobodnom i otvorenom tržištu vječnih kriza. Rakete će i dalje letjeti. Naslovnice će i dalje vrištati. Algoritmi će se optimizirati kako bi postigli potpuni paket-angažman. Mi, pa, svi mi ćemo se i dalje pretvarati kako nas i dalje iznenađuje beskrajno ponavljanje istog vječnog plesnog koraka, koji nas vodi ka međusobnom zajamčenom uništenju.

Zato, sada uzimam u ruke masku i peraje i odoh zaroniti. Idem potražiti vječnu i blaženu tišinu.

Hvala na čitanju.