Boreći se za Putinov wannabe imperij

Nikome više nije tajna kako su mnogi ljudi neslavenskog izgleda, na neki način, dio ruske vojske u njenoj ofenzivi na Ukrajinu.

Dosta tih “dobrovoljaca” je srednjoazijskog podrijetla, ili su to novi “građani” Rusije, koji su bili prisiljeni na mobilizaciju kao dio ruske ksenofobne težnje da pošalju neslavene neka umiru u njihovom okrutnom i besmislenom ratu, ili su to migranti koji su ucijenjeni neka se “dobrovoljno” prijave u Putinovu vojsku, ukoliko ne žele biti deportirani iz Rusije.

Budući da je za mnoge rad u Rusiji jedini način uzdržavanja obitelji kod kuće, neki pristaju, iako mnogi drugi odbijaju, i tada bivaju besceremonijalno protjerani i poniženi na putu. O tome detaljnije pišem u svom nedavnom izvještaju o ksenofobiji u Rusiji protiv srednjoazijskih migranata: https://www.hrw.org/report/2025/03/17/living-fear-and-humiliation/rising-xenophobic-harassment-and-violence-towards

Ovo je status quo zadnje tri godine, manje-više. Reakcija centralnoazijskih vlada zbog njihovih građana koje bi osudili i bili protiv ruskog rata u Ukrajini jest, u najboljem slučaju, mlaka. Postoje neke lijene geste, kao što je suđenje plaćenicima koji se vrate kući, navodno kako bi se poslala poruka - 'ne-ne' boriti se u tom ratu niti na jednoj strani. No, nitko od njih nije dobio prave kazne, a ako i jesu, pušteni su uz amnestiju ili uvjetno. Jedan je Kirgistanac nakon puštanja čak uspio pobjeći u Rusiju, kako bi se ponovno pridružio ruskoj vojsci. Navodno je na kraju dobio rusko državljanstvo i promijenio ime u Vanja!

Međutim, stvari su se promijenile, barem u Kirgistanu, ovaj tjedan. Pomalo, ali zrak ima čudniji okus nego inače: kirgiški je KGB  (dobro, dobro, Državni komitet za nacionalnu sigurnost, ali znate da su oni naslijeđe KGB-a, zar ne?) priveo četiri osobe pod sumnjom da su "regrutirali plaćenike za borbu u vojnim sukobima drugih država."

Što je ovdje čudno? Pa, jedan od uhićenika je ruski državljanin i zaposlenik Russkiy Doma ("Ruski dom") u Oshu (drugi po veličini grad u Kirgistanu, koji se nalazi na jugu zemlje) - organizacije koja navodno teži jačanju suradnje između Kirgistana i Rusije, u umjetnosti i obrazovanju. Organizacija je otvorena u Oshu 2016. godine, te su ranije organizirali događaje koji obilježavaju ulogu Sovjetskog Saveza u Drugom svjetskom ratu, među mnogim drugim proruskim stvarima.

Rusko Rossotrudničestvo – organizacija zadužena za širenje ruske 'meke moći' (znam, pomislili biste da Rusi ne razumiju meku moć, jer su svi oko votke, medvjeda, ubojstava i beskrajnog razmišljanja o prirodi grijeha i patnje) u bivšim sovjetskim republikama – odgovorila je slabo prikrivenom prijetnjom kako će biti “neugodnih posljedica” i da u svemu ovome neće “ostaviti svoje na miru”. Ostaje za vidjeti što će to donijeti.

Neki kažu da je ovo možda bila namjerna akcija kirgistanskih vlasti kako bi svojim ruskim kolegama poslali poruku: vrsta ponižavajućeg tretmana, koju kirgistanski radni migranti sustavno doživljavaju u Rusiji više se neće tolerirati, kako postoje ograničenja. Nedavno, početkom travnja, ruska je policija ušla u saunu na periferiji Moskve, koju posjeduju i obično posjećuju kirgiški radni migranti, i izložili su ih pet sati ponižavanja. Deseci muškaraca bili su prisiljeni puzati po podu, pretučeni su palicama i šokerima. Jednom su muškarcu obrijali pola brade, a kada se pokušao oduprijeti, pretukli su ga. Nisu traženi dokumenti. Fotografija racije prikazuje gomilu muškaraca na podu, glave, noge, ruke posvuda, jedni po drugima, nabacani zajedno poput beživotnih lutki, u muškim kratkim hlačama, licima prema dolje. 

"Ako je napad na “Ruski dom” u Kirgistanu doista bio osvetnički čin kirgistanskih vlasti, to je hrabro, da, ali hoće li ovo potrajati? Ono što komplicira jest to što simpatizera Rusije ima dosta u cijeloj srednjoj Aziji i koji još uvijek, u ruralnim područjima, zadržava desetljećima staro poštovanje prema 'velikom bratu' Rusiji. Glavni gradovi mogu biti progresivni, liberalni i dekolonijalni koliko hoće, ali ljudi dolje u selima i dalje misle kako je Putin mujik ('ispravan, jak čovjek'), koji je uveo red u Rusiju i koji bi također trebao uvesti malo reda u njihove korupcijom opterećene zemlje."

Nažalost, gotovo svi oni vjeruju u Z-sranja, koja izlaze iz svih medija u ruskom vlasništvu, a kojih ima napretek u središnjoj Aziji. U mnogim udaljenim područjima samo je ruska televizija sposobna emitirati. U razgovoru s nekim od svojih rođaka često osjećam poriv pobjeći što dalje od njih, čim bi rat u Ukrajini postao dominantan u razgovoru; nevjerojatno je koliko su uvjereni u ispravnost Rusije u ovom ratu. Mislim, pretpostavljam da ako svakodnevno gledate rusku TV, onda je to najmanje što se događa vašim mentalnim sposobnostima. Ali, najshizofrenija stvar? To nekako živi paralelno u umovima većine srednjoazijskih ljudi - spoznaja kako će, ako odu raditi u Rusiju - sigurno biti poniženi, tretirani kao što životinje, ako ne i osakaćeni i ubijeni u ksenofobnom uličnom napadu ruskih neonacista, kojih je sve više među obespravljenom omladinom.