Starmer ne razbija bande trgovaca ljudima, nego ulazi u posao s njima

Apsurdna stvarnost Starmerove Britanije 

Britanska država, vladajuća klasa, sada koristi vlastiti novac britanskog naroda - novac poreznih obveznika - kako bi ponudila daleko povoljnije ugovore privatnim stanodavcima koji svoju imovinu iznajmljuju tražiteljima azila i ilegalnim migrantima, umjesto da je iznajmljuju Britancima kojima je potrebna.

Tako je.

Potpomognute britanskom državom, privatne tvrtke poput Serca sada se ponosno hvale, nudeći stanodavcima daleko povoljnije petogodišnje ugovore kako bi ih potaknuli da udome 30.000 tražitelja azila i ilegalnih migranata, nauštrb marljivih Britanaca koji plaćaju porez. Za razliku od normalnog stambenog tržišta, prema ovim ugovorima, stanodavcima se nudi najam bez rizika od kašnjenja ili neplaćanja, financiranje popravaka imovine i općinskih poreznih računa, te bez naknade za iznajmljivanje tvrtkama i upraviteljima imovine.

Drugim riječima, nude im se veliki poticaji za udomljavanje ilegalnih migranata koji krše naše zakone, dok se i tim migrantima nudi još veći poticaj za ulazak u Britaniju na prvom mjestu - mogućnost vlastitog doma. [Napomena iz The Exposéa: Što više poticaja Starmer nudi ilegalnim migrantima, to će ih više biti. Umjesto da Britaniju reklamira kao mjesto gdje će turisti na odmoru trošiti svoj novac, na primjer, on Britaniju reklamira kao mjesto gdje ilegalni imigranti dolaze i žive od poreznih obveznika.]

To znači da su Britanci danas dovedeni u doista apsurdnu poziciju gdje britanska država koristi njihov vlastiti novac, kako bi ih nadmašila u privatnom stambenom sektoru i kako bi država mogla dati prednost ljudima koji krše zakon.

Kao što sam rekao jučer u videu koji je privukao pozornost, ovo je suludo.

Nije u redu. Nije pošteno. A to sigurno nije ono što velika većina ljudi u ovoj zemlji želi, ili za što je glasala.

To je još jedan primjer šokantnog osjećaja nepravde za koji sam tvrdio da je sada postao glavna tema Starmerove Britanije – zemlje u kojoj su svi, osim britanske većine, na prvom mjestu.

Posljednjih godina, britanski radnici, britanske obitelji i britanski mladi ljudi, već su se našli istisnuti s izuzetno skučenog stambenog tržišta, barem djelomično zbog toga kako masovna imigracija podiže cijene kuća i stanarine.

I to prije nego pogledate socijalne stanove, od kojih većina, uključujući gotovo polovicu u Londonu i više od 60 posto u velikim dijelovima drugih velikih gradova kao što je Birmingham, ide ljudima koji nisu rođeni u Britaniji.

Ali sada, usred sve gore granične krize, vladajuća klasa i država, aktivno odlučuju pogoršati stvari i potaknuti ovaj osjećaj nepravde,  dajući veliki dio privatnih stanova ljudima koji otvoreno, flagrantno krše naše zakone.

Mogli biste staviti veliki, svijetli, bljeskajući neonski znak na bijele litice Dovera, koji glasi: "besplatan smještaj za ilegalne migrante". Jer upravo se to sada događa u laburističkoj Britaniji. 

Dok Keir Starmer i Yvette Cooper bacaju svjetlo na zemlju tvrdeći da "razbijaju bande", u stvarnosti - kao što svi sada mogu vidjeti - oni jačaju, a ne razbijaju, poslovni model koji podupire bande. Sjetite se, laburistička je vlada odbacila plan Konzervativne stranke za Ruandu, koji je bio jedina ozbiljna mjera odvraćanja, koju je Britanija imala i koju laburisti nisu mogli sačekati kako bi uopće vidjeli hoće li imati učinka. Laburisti su zatim, u biti, dekriminalizirali ilegalnu migraciju u Britaniju, poništivši Zakon o ilegalnoj migraciji, uklonivši provjere dobi - i tako su olakšali, a ne otežali, ljudima ostanak u zemlji nakon što stignu ovdje.

Dok održavaju jedan od najvelikodušnijih sustava socijalne skrbi za ilegalne migrante u Europi, laburisti također odobravaju veliku većinu zahtjeva za azilom, dajući time još jedan poticaj za bande i migrante neka nastave dolaziti, dobro znajući da imaju vrlo dobre šanse da im se dopusti ostanak u Britaniji, zauvijek, ako to uspiju.

A sada, po TikTok video zapisima, koji se bez sumnje gledaju od Sirije do Iraka, Afganistana do Eritreje, još bezbroj potencijalnih migranata će čuti o stanovima i kućama koje im britanska država stavlja na raspolaganje, gurajući u stranu Britance koji zapravo žive, rade i plaćaju poreze u ovoj zemlji. A mnogi će nam se, pretpostavljam, jednostavno smijati.

Jer, umjesto da stvaraju sredstvo odvraćanja, Keir Starmer, Yvette Cooper i laburistička vlada samo stvaraju sve više i više poticaja za ove ljude. Zbog čega je, otkako su se laburisti vratili na vlast, kao što sam upozoravao da će se dogoditi, broj prelaska malih brodova preko kanala porastao do rekordnih visina. Ove je godine gotovo 10.000 ilegalnih migranata ušlo u Britaniju na brodovima, što je više od 40 posto u odnosu na isto vrijeme prošle godine, ali i više od 80 posto u odnosu na isto vrijeme 2023. godine. A još nismo dosegnuli duge, tople ljetne mjesece. 

Uz 38.000 tražitelja azila koji su već u hotelima, prema najnovijim podacima, i u odnosu na 29.000 azilanata (prije prošlogodišnjih općih izbora), ovaj broj će sada porasti još i više, jer laburistička vlada nastavlja gubiti kontrolu nad graničnom krizom.

I znate što? To čak niti nije moja najveća briga. Moja stvarna briga u svemu ovome jest da Starmer i Laburisti sada donose nešto mnogo mračnije i još zlokobnije u ovoj zemlji - nešto što bi moglo imati još dalekosežnije i dublje negativne učinke. Prije sam pisao o kritičnoj važnosti “društvenog ugovora” - o kritičnom, ali delikatnom odnosu između ljudi i njihovih vladara. Ovo je odnos u kojem ljudi dobrovoljno predaju neka od svojih prava i sloboda svojim vladarima i državi, u zamjenu za zaštitu i ubiranje prednosti života u dobro organiziranom društvu kojim se dobro upravlja.

Ali, zapitajte se kakva je to zaštita: vladajuća klasa i država, koja pred našim očima, daje prednost strancima i prekršiteljima zakona ispred vlastitog naroda, kada njima podijeli ono malo stanova što imamo u ovoj zemlji?

Zapitajte se, također, kakvo je to organizirano društvo? Društvo, koje ne samo da pozdravlja, već i nagrađuje one koji krše naše zakone, dok se prema marljivoj i radnoj većini, koja poštuje zakone, odnosi s takvim prezirom - ostavljaju britanskim poreznim obveznicima račun od više od 2 milijarde funti godišnje, samo za ove troškove, tj. hotela i smještaja?

I na kraju, zapitajte se zašto bismo dobrovoljno prepustili svoja prava i slobode jednoj ovakvoj političkoj klasi i državnoj birokraciji, koja je u najboljem slučaju ravnodušna, a u najgorem otvoreno neprijateljska prema vlastitom narodu, koji otvoreno tretira kao građane drugog reda? Ključna stvar, barem za mene, nije samo u tome, da dok su laburisti obećavali kako će razbiti bande, oni sada ulaze u zajednički posao s bandama; radi se o tome da Starmerovi laburisti sada brzo nagrizaju onaj mnogo dublji, temeljni društveni ugovor, koji je dugo održavao i držao ovu zemlju na okupu.

Milijuni ljudi izvana, nakon što su više od desetljeća gledali svoje vođe s lijeve i s desne strane kako loše upravljaju granicama, već su povukli svoje povjerenje i vjeru u sustav. Ali, sada, u tjednima, mjesecima i godinama pred nama, mnogi od njih će biti prisiljeni živjeti uz jednu od ovih “kuća za više osoba” u svojim susjedstvima i zajednicama, ne znajući više što se događa s područjima koja su nekada poznavali.

Neće pripadnici elitne klase morati živjeti na ovaj način, baš kao što nisu pripadnici elitne klase oni koji su na listama čekanja za socijalno stanovanje, niti se moraju natjecati s desecima drugih kako bi unajmili stan ili biti istisnuti iz kupnje vlastitog doma. Ne. Kao i obično, marljiva, porezna, zaboravljena većina, koja poštuje zakon, morati će platiti troškove katastrofalne politike koju provodi klasa luksuznih uvjerenja - elite kojima se sviđa ideja otvorenih granica - sve dok same ne moraju živjeti s posljedicama.

I to je dramatično slabljenje, ako ne i prijeteći kolaps, društvenog ugovora, više od svega, ono što me zabrinjava i što bi nas sve trebalo zabrinjavati.

Jer, po prvi put u svom životu, kao što ovaj skandal naglašava, kada pogledam Westminster, sada vidim vladajuću klasu koja se očito ne čini nimalo zainteresiranom za održavanje, jačanje i produljenje ovog društvenog ugovora s ljudima kojima je izabrana služiti. Jer, da je stvarno zainteresiran za Britance, ne bi ih ostavio u ovoj apsurdnoj stvarnosti.

Hvala na čitanju.