Priča o vjeverici

Društveni mediji izgaraju u požaru koji postaje sve više i više izvan kontrole. USA Today je jučer objavio priču o kojoj se naširoko raspravljalo i o kojoj se dobro izvještavalo pod naslovom: Zvijezda društvenih medija vjeverica Kikiriki eutanazirana je nakon što je zaplijenjena iz kuće u New Yorku. Odmah vidimo zašto ljudi toliko mrze korporativne medije. Nisu bili toliko pažljivi oko korištenja riječi "ubiti" i "ubijen" u naslovima, kada su opisivali plan guvernera DeSantisa o ponovnom otvaranju Floride, tijekom pandemije. Nemojte reći eutanaziran. Samo recite kako su ga ubili.

Mark i Kikiriki uživaju u sretnijim danima, prije prerane smrti malog glodavca:

https://x.com/stillgray/status/1852747382393274542

Prije nego počnem, moram pružiti potpunu informaciju. Kada sam imao 12 godina, morao sam dobiti bolnu i prilično nezaboravnu injekciju protiv bjesnoće, nakon što me vjeverica ugrizla u parku. Također, naše obiteljske mačke su tijekom godina također eutanazirale nekoliko nesretnih divljih vjeverica. Ne često, ali ipak. Dakle, nemam nikakvih predrasuda, niti sam  za, niti sam protiv vjeverica. Stoga se moje izvješće može smatrati hladnim, nemilosrdnim i nepokolebanim nikakvim nedoličnim simpatijama prema vjevericama.

Po zanimanju, Mark Longo je inženjer. U slobodno vrijeme vodi farmu za spašavanje životinja u ruralnom New Yorku, gdje on i njegova supruga Christy žive s više od 300 različitih životinja koje je svijet odbacio. Njegov životni aktivizam započeo je prije sedam godina nakon što je Mark vidio automobil koji je pregazio vjevericu — Kikikirikijevu (eng. Peanut) majku. U blizini je pronašao malu bebu vjeveriju, odnosno Kikirikija, čiji je rep bio toliko oštećen da nije mogao živjeti sam.

Mark je osam mjeseci pokušavao Peanuta prilagoditi na divljinu, te ga je čak pokušao smjestiti u sklonište za životinje, ali zbog ozljeda i pripitomljavanja, Peanut nije mogao i nije želio otići.

Tijekom posljednjih sedam godina, Mark, Christy i Kikiriki postali su prijatelji. Peanut je sretno živio s Markom i Christy. Maleni je jeo vafle, nosio malene kaubojske šešire, nastupao za TikTok na minijaturnim stazama s preprekama, 'pomagao' u kuhanju i pečenju, i dočekivao Marka svaki dan kada bi inženjer došao kući s posla.

Sedam godina Mark, Christy, Peanut, mačka Chloe i sve ostale životinje živjele su kao jedna sretna njujorška obitelj, nikome ne smetajući, vodeći svoje živote, snimajući kratke internetske videe i općenito gledajući svoja posla.

Što je neke demokrate gadno razljutilo.

Peanut je postao toliko omiljen na društvenim mrežama, te je pomogao neka Markov TikTok kanal eksplodira. U vrijeme njegove smrti, Kikiriki je uživao, nastupajući pred pola milijuna pratitelja. Mark je iskoristio prihod ostvaren od snimljenih sadržaja za svoje ljubimce, odnosno (donacije sa TikToka) kako bi održao svoju rastuću operaciju spašavanja životinja.

Ali, užurbani jastrebovi propasti tiho su kružili iznad nesvjesnog sisavca i Longosa. Jastrebovi u obliku liberalnih fanatika vjeverica, koji su bili uvrijeđeni što se Longovi rugaju zakonima New Yorka držeći vjevericu kao kućnog ljubimca, iako ta vjeverica ionako ne može živjeti u divljini. Uostalom, zakon je zakon.

U New Yorku građani ne smiju držati divlje životinje bilo koje vrste, osim ako ne dobiju posebnu dozvolu i ne plate pristojbe državi.

Peanut je mrtav, naravno, zbog Karen:

Dok su Longovi i njihovi krzneni prijatelji bezbrižno snimali videozapise na TikToku, nemajući pojma kako rade nešto loše, nemilosrdni niz pritužbi doušnika izvan države (neka uporna gospođa iz Teksasa, čije su društvene mreže danas redom pobrisane), obrušio se na državu New York. Četiri državna odjela za “zaštitu okoliša” i “zaštitu životinja” krenula su u akciju rješavanja rastuće krize javnog zdravlja. Odnijeli su svu prikupljenu dokumentaciju demokratskom sucu i dobili pravni nalog za provalu i pretres Markove i Christyne kuće.

Ne bi mogli sakupiti nanometar zdravog razuma između bilo kojeg od desetaka državnih dužnosnika i birokrata, koji su morali biti uključeni u ovo tragično neostvarenje pravde, kao i jedinstveni primjer pretjeranog promašaja vlade.

Prije četiri dana, ekološki SWAT tim do zuba naoružanih policajaca uletio je u Longovu kuću, potpuno iznenadivši ljude i životinje na maloj farmi. Razbijački tim visoko motiviranih agenata za klimu natjerao je Marka i Christy van kuće, na nišan pušaka, s prstima spremnim na obaračima, samo čekajući neka netko od nevinih vlasnika kuće pokuša nešto glupo, ili se samo požali.

Državni su agenti pet sati izvrtali naopako kuću obitelji Longo. Svatko može nagađati što su tražili. Nisu rekli. Prema Longovim riječima, klimatski policajci su mu čak rastavili WC. Obitelji Longo rečeno je kako će, ukoliko budu trebali koristiti kupaonicu, morati obavljati posao dok ih nadziru službe za provođenje zakona tijekom, ovaj, onog postupka. Christy se suzdržala.

Kasnije, urnebesno ironično, agenti su podrugljivo ispitivali Christy o njezinom legalnom useljeničkom statusu. Christy je legalni njemački useljenik u SAD, inače Nijemci u SAD-u su poznati, jel', kao izuzetno opasni legalni useljenici. Kada je SWAT tim konačno otišao, državna “policija za zaštitu okoliša”, doslovno u smeđim košuljama i čizmama, odvukla je dvije ilegalno spašene životinjice: vjevericu Peanut i rakuna Freda.

Nakon odlaska klimatske policije: https://x.com/CaptainMorganTN/status/1852627273930674456

Mark i Christy odmah su se obratili društvenim mrežama tražeći pomoć. Brzo su organizirali prikupljanje peticija (28 000 imena) i GoFundMe za pravne troškove, kako bi pomogli izvući Peanut i Freda iz klimatskog zatvora. Longovi su istaknuli kako imaju legalnu dozvolu za rad skloništa za životinje, te da su pri kraju višegodišnjeg procesa dobivanja posebne državne dozvole za Peanut kao odgojnu životinju.

Ali, dva dana kasnije, prije nego što je Operacija Spasimo Kikirikija uopće uspjela pokrenuti svoje kotače, država New York službeno je objavila kako su obje životinje - budući je potpuno pripitomljeni Kikiriki navodno ugrizao neimenovanog i neidentificiranog državnog dužnosnika obučenog za gospodarenje divljim životinjama, odmah pogubljene, kako bi se njihovi mozgovi mogli testirati na bjesnoću. (Drugim riječima, Peanut i Fred bili su prljave, necijepljene životinje. A znate jako dobro što se događa necijepljenima.)

Vijest je zapalila društvene mreže. Požar i dalje gori. Elon Musk više je puta objavljivao postove o Kikirikijevom ubojstvu, više nego što je to učinio za bilo koju drugu vijest, u posljednjim ciklusima vijesti. Konzervativni mediji su se pobunili. Utjecaji na društvenim mrežama, svih vrsta, odmjeravaju snage oko ovog službeno vjeveričjeg zločina.

New York je u osnovi jednostranačka, demokratska država. Iako postoje neki konzervativni okruzi, u ruralnim dijelovima države, svi državni dužnosnici Albanyja su liberalni demokrati. Pogotovo njihova klimatska policija.

Zašto ova priča postaje toliko viralna? Što je to u vezi s ovim konkretnim razvojem vijesti, što je privuklo ovako veliku pozornost javnosti? Na koji način je zakonska konfiskacija ilegalnih divljih životinja gora od naloga za cjepiva, karantenskih kampova, sudova koji naređuju djeci neka prime trans hormone i mnogih drugih važnih pitanja kojih bi se mogli spomenuti?

Odgovor je iznenađujući. Mogu se sjetiti barem tri razloga zašto je ova priča ispala ovako eksplozivna.

Prvo, priča o Peanutovu pogubljenju od strane službenika za zaštitu divljih životinja priča je o nehumanosti i inherentnoj iracionalnosti liberalne vlade. Longovi su voljeli svog kućnog ljubimica vjevericu. Pokušavali su podmiriti sve birokratske zahtjeve kako bi dobili potrebnu dozvolu za životinjicu, i pritom bi platili državi za tu povlasticu. Kikiriki je također bio značajan financijski izvor obitelji i drugim spašenim životinjama.

Možda je to bilo ilegalno - ali dužnosnici, birokrati i barem jedan aktivni sudac zanemarili su element suosjećanja, diskrecijsko pravo tužitelja i upotrebu najmanje potrebne sile. Mogli su jednostavno kazniti Longove. Mogli su pomoći ubrzati odobrenje potrebnih dozvola za Kikirikija. 

Ali, ne. Nisu učinili ništa od toga. Zašto ne? Jer nisu morali.

Saga o Kikirikiju razotkriva potpuno odsustvo suosjećanja demokratske vlasti. Oni su poput antiljudskih robota. Jednostavno ih nije briga za to kako su tretirali Longove, koliko su oni voljeli svog malog Peanut-a, ili nanešenu financijsku štetu (budući kako to jest bila zakonita uporaba sile). Zapravo, demokrati su doista pomalo zbunjeni. Nisu sigurni zbog čega su konzervativci ovoga puta toliko uznemireni, ne znaju baš točan razlog.

Demokrati se u posljednje vrijeme, poput konfeta, entuzijastično razbacuju usporedbama s brkatim diktatorom iz tridesetih godina prošlog stoljeća. Ali, tko su sada nacisti?

A što je sa suosjećanjem prema jadnom Peanutu s invaliditetom? Priopćenje za javnost njujorškog Odjela za zaštitu okoliša tvrdilo je kako je Peanut djelomično zaplijenjen, jer pripitomljene vjeverice mogu postati nesposobne za samostalan život u divljini. Drugim riječima, ne izmišljam ovo, oni su tvrdili kako je ovo bilo za Peanutovo dobro. Plus, naravno, bjesnoća. Možda. Možda ne. Nikada ne možete biti previše oprezni.

Drugo, za razliku od zbrkane kontroverze o mandatu cjepiva, Peanutova tužna priča jest jednostavno upozoravajuća priča o prekoračenju vlasti, kao i metafora za inherentne opasnosti od velike vlade. Praktički nitko, osim stranačkih demokrata, ne smatra kako bi vlada trebala slati specijalce u kuće građana, kako bi zaplijenili i poslije pogubili domaće vjeverice, kada postoje veći problemi kojima je potrebna pozornost. Oko ovoga se može složiti barem 65% nas.

Mnogi od nas bi se složili da vlada nikada ne bi trebala slati specijalce u dom građanina kako bi ovi zaplijenili i poslije pogubili pripitomljenu vjevericu, prije nego što su iscrpljene sve druge mogućnosti - koje ne zahtijevaju upotrebu sile.

Oduzimanje i smaknuće Kikirikija i Freda razotkrili su instinktivnu upotrebu maksimalne sile protiv građana, koji prekrše njihove zahtjevne, tehničke papirologije. Da su Longoovi dobili sve potrebne dozvole za Peanut, državi bi to bilo sasvim u redu; stoga, nikada se nije radilo niti o kakvoj legitimnoj prijetnji javnom zdravlju.

Ova je priča bila izravno povezana s običnim ljudima na nepredvidiv način. Dok se većina ljudi ne može emocionalno povezati s pritužbama na prekomjernu silu kada se primjenjuje na dilere droge, mogu se povezati s prekomjernom silom primijenjenom samo zato što je netko udomio ozlijeđenu vjevericu i nije dovršio svu potrebnu papirologiju.

Svatko od nas, bilo koje naše dijete, moglo je nevino učiniti sličnu stvar. Potrebna je osoba izuzetno tvrdog srca, koja bi ostavila ozlijeđenu bebu vjeverice neka umre. Ne volim vjeverice, ali to ipak ne bih nikada učinio.

Bez obzira na njihov status glodavaca, spašavanje beba vjeverica jest po definiciji suosjećajno.

Ono što nitko ne očekuje kada spašava mladunče vjeverice jest da se pokrene nemilosrdni stroj u stilu španjolske inkvizicije, što rezultira naoružanim agentima koji rasturaju naše domove tražeći dokaze o još više zločina, samo zato što je naš šestogodišnjak npr. spasio i udomio ozlijeđenog ježa.

Treće, Peanut je sada postao simbolom, u svojoj pravoj veličini vjeverice, suludo pogrešnih prioriteta liberalne vlade i strašno upozorenje kako bi Harris administracija izgledala. New York ima mnogo problema. New York ima puno problema s kriminalom. New York ima mnogo problema sa štakorima. Što zaboga država radi, šalje više od desetak klimatskih policajaca neka silom oduzmu ozlijeđenu vjevericu? Je li taj “zločin” doista najveći prioritet države?

Prioriteti njujorških demokrata opasno su pogrešno postavljeni. Na stranu Peanut i Fred, Mark i Christy mogli su biti teško ozlijeđeni, ili čak i ubijeni, da su stvari krenule krivim tijekom. 

Dakle, Kikirikijevo ubojstvo predstavlja metaforu onoga što bi Harris administracija bila: veća primjena maksimalne sile. Već smo vidjeli maksimalnu snagu na djelu, u slučajevima 06. siječnja. Redovni demokrati navijaju za politiku maksimalne snage, budući da su glupani bez mozga i mašte, nesposobni prepoznati kako će i oni biti na nišanu države, nakon što se raziđe dim prve faze.

Konačno, razmotrimo sada političke utjecaje, počevši od ankete o pokrivenosti. Peanut je bio vijest na većini lokalnih medijskih platformi, ali je upadljivo izostao iz: New York Timesa, Washington Posta, Wall Street Journala. Što znači kako duboka država zna da je ova priča politički opasna za demokrate. Ali, priča o vjeverici je medijska mačja metvica svugdje drugdje:

Politički gledano, vjeverica daje izravnu i neposrednu metaforu o ilegalnoj imigraciji

Ono što se čini potpuno jasnim jest kako su demokrati s pravom krivi za ovu pretjeranu upotrebu sile

Kako ne bi bilo sumnje da su demokrati u New Yorku izvan kontrole, imajte na umu da je ovo ista politička stranka koja je doslovno pokušala otvoriti kampove za karantenu za vrijeme pandemije, sve dok moja dobra prijateljica i kolegica odvjetnica, iz male tvrtke, Bobbi Ann Cox ih nije tužila i ugasila ovu ideju. 

Što bismo trebali učiniti sa svim tim pretjeranim birokratima koji su skloni uporabi sile? Nažalost, više ih nije legalno mazati katranom i perjem, ili tjerati iz grada željeznicom, kako bi to učinili naši preci. Umjesto toga, upotrijebimo njihove vještine voljenja sile. Predlažem da se za cijelu 2025. godinu dodijeli pažnja štakorima u New Yorku. Neka hvataju štakore. Neka sudac sasluša samo slučajeve vezane za štakore. Stavite Karen na prve crte u ratu štakora. Za cijelu godinu.

Bilo bi pravedno i prikladno, ako bolje razmislite. Štakori su dio okoliša, provjerite. Štakori stvaraju lošu klimu u New Yorku, provjerite. Ako štakorima treba što više prekomjerne sile, primjenite!

Što je još važnije, moramo izabrati predsjednika Trumpa i početi ukidati pretjeranu kriminalizaciju, kao i pretjeranu regulaciju. Čak i za vjeverice. (I rakunie Nisam zaboravio Freda!)

Držimo prste vlade što dalje od naših divljih životinja, naših kućnih ljubimaca… i naših života. Pravda za Peanut!

Napisao: Jeff Childers; 03.11.2024.