Ovih izbora, pripremite se za neočekivano

U utorak, 05. studenog 2024. godine, američki će narod dati svoj glas za onoga koga smatra kako zaslužuje obavljati dužnost predsjednika. Uloga ne može biti važnija; izborni proces nije mogao biti oštriji; ishod ne može biti neizvjesniji.

Izborne ankete su se više puta pokazale nepouzdanima i samo bi budala ukazala na bilo koju od njih kao dokaz onoga što će se dogoditi. Čak i kada bi ankete bile pouzdane, svaka od njih govori nešto drugo. Dovedena je u pitanje sama poštenost izbora, uz bojazan kako bi integritet izbora mogao biti kompromitiran glasačkim listićima birača koji nemaju pravo glasa, uništavanjem glasačkih listića birača s pravom glasa, uvođenjem lažnih glasačkih listića, namjernim pogrešnim brojanjem glasova, glasačkim  listićima koji su kupljeni i plaćeni od strane moćnika, koji si dozvoljavaju svašta neviđeno. U normalnim vremenima, Trump bi pobijedio s velikom razlikom u glasovima, ali ovo nisu obična vremena. Ovo su dani američkog eshatona.

Ipak, zamislimo, nadajmo se, kako će jasni pobjednik izaći 05. studenog; i nadajmo se, nadalje, kako prezime ovog jasnog pobjednika počinje s "T". Što onda? Hoće li demokrati uzdisati, odmahivati ​​glavom zbog lošeg ukusa američke javnosti, i čekati na Harris u slijedećim izborima, 2028. godine? Hoće li Trump, Vance, Kennedy i Gabbard, dobiti dopuštenje neka povedu u novu eru američke veličine, dok se zahvalna nacija konsolidira iza njih?

Čini se malo vjerojatnim. Ne, izbori ovog utorka neće biti kraj naših nemirnih vremena. To neće biti čak ni početak tih vremena.

Da bismo razumjeli zašto moramo razgovarati o...

Kako se na izborima ovjeravaju i broje glasovi

Ponedjeljak, nakon druge srijede u prosincu godine predsjedničkih izbora, određen je kao datum na koji se predsjednički elektori  sastaju i glasuju. 2024. godine taj je susret 16. prosinca.

Toga dana izaslanstva elektorskih koledža sastati će se; odvojeno, u glavnim gradovima svojih država kako bi glasali za predsjednika i potpredsjednika. Birači će zatim prebrojati rezultate i potpisati potvrde poznate kao - potvrde o glasovanju.

Ove potvrde o glasovanju zatim će biti zapakirane s potvrdama o utvrđivanju, koje izdaju guverneri država. Paketi će zatim biti potpisani, zapečaćeni i poslani preporučenom poštom predsjedniku Senata SAD-a – odnosno, potpredsjednici Kamali Harris.

Kada potpredsjednica Harris primi pakete, doći će vrijeme za prebrojavanje glasova. Proces prebrojavanja elektorskih glasova reguliran je saveznim zakonom, poznatim kao Electoral Count Act i nalazi se u 3 U.S.C. § 15. Za one od vas koji ne uživaju čitati legalese, evo kako će to funkcionirati:

https://uscode.house.gov/view.xhtml

 - Predsjednik Senata će 06. siječnja 2025. sazvati zajedničku sjednicu Doma i Senata radi prebrojavanja elektorskih glasova;

 - Tijekom sjednice, glasovi svake države biti će otvarani abecednim redom. Ako se od države primi više paketa, prihvatiti će se samo oni koje je ovjerilo državno upravno tijelo. U slučaju neslaganja, glasovi koje je ovjerio guverner države smatrati će se konačnima;

 - Nakon što se otvore paketi sa glasovima svake države, primjedbe na glasovanje može biti podnešeno u pisanom obliku. Ako bude bilo kakvih prigovora, oba će doma odvojeno raspravljati o prigovorima; Kongres će moći odbiti elektorske glasove pojedine države, samo ukolko se oba doma s tim slože;

 - Elektorski glasovi, umanjeni za sve uklonjene glasove putem uspješnih prigovora, tada će se prebrojati i predsjednička funkcija će biti dodijeljena pobjedniku.

Sada, kako to već biva, pisao sam dosta o Zakonu o prebrojavanju glasova. Ako ste dugogodišnji čitatelj Contemplations on the Tree of Woe, možda ste pročitali moja dva članka o toj temi iz 2020. godine, pod naslovom: Tko broji glasove predsjedničkih elektora? i Ako je kaos ljestvica, američki izborni zakoni su dizalo. (link na blog na kraju teksta). U ta dva članka ukazao sam na niz velikih problema s 3 U.S.C. § 15, među njima: (a) čini se kako potpredsjedniku daje plenarnu ovlast neka upravlja prebrojavanjem glasova; (b) Kongresu je izuzetno olakšao prigovor na izborne glasove, dok je nudio malo sredstava za rješavanje tih prigovora.

Kada sam iznio ove argumente 2020. godine, glavni su ih pravnici otvoreno ismijavali. Izvjesni “William A. Jacobson”, u Legal Insurrectionu, napisao je posebno bljutav članak omalovažavajući moje obrazovanje i razmišljanje. Kako se pokazalo, naravno, ja sam bio u pravu, a on u krivu. Pravni rizici koje sam istaknuo bili su prilično stvarni. Možemo biti sigurni kako su ondašnji  pravni rizici bili stvarni, jer je 2022. godine Kongres izmijenio 3. U.S.C. § 15., kako bi se riješila sva pitanja za koja sam rekao da su problemi, a za koje je g. Jacobson inzistirao kako nisu problematični. 

(Zamislite da zviždač objavi priopćenje za javnost u kojem navodi kako su podaci neke korporacije ugroženi, jer nemaju enkripciju i ne izrađuju se redovito sigurnosne kopije. Korporacijski službenik za odnose s javnošću odgovara kako je zviždač strašilo koje pokušava privući pozornost, jer su podaci prilično sigurni. Svi vjeruju vrlo vjerodostojnoj korporaciji, a ne ludom zviždaču, koji je izbačen iz pristojnog društva. Ali, korporacija zatim potiho potroši mnogo novca kako bi postavila vrhunsku enkripciju i sigurnosno kopiranje podataka u stvarnom vremenu, kako bi riješila sve probleme za koje je svima rekla kako nisu pravi problemi.)

Samo je Penceovo i Trumpovo prešutno pristajanje (u nedostatku bolje riječi) na navodni ishod izbora izbjeglo krizu, na koju sam ukazao kako je bilo moguća.

Prethodno spomenuta ažuriranja Zakona o prebrojavanju glasova, iz 2022. godine, učinila su tri stvari:

  - Jasno su dali do znanja kako je uloga potpredsjednika izričito "ministarska", navodeći kako "predsjednik Senata neće imati ovlasti samostalno određivati, prihvaćati, odbacivati, ​​ili na drugi način presuđivati ​​ili rješavati sporove oko odgovarajuće potvrde o utvrđivanju imenovanja elektora, valjanost elektora ili glasova elektora.”;

  - Otežali su članovima Kongresa prigovore na izborni glas države. U verziji 3 U.S.C. iz 2020. § 15, prigovore je morao potpisati samo jedan zastupnik i senator. U verziji iz 2022. godine, prigovore mora potpisati najmanje jedna petina senatora i članova Zastupničkog doma; 

  - Ograničavaju razloge za prigovore na dva vrlo specifična razloga, odnosno: nedostatak zakonite potvrde ili nepravilno dan glas.

Dakle, sve je popravljeno, zar ne? Ne tako brzo, jer…

Demokrati imaju plan za blokiranje Trumpovih rezultata izbora

Demokratska strategija blokiranja Trumpa na izborima, ako pobijedi na izborima, oslanja se na sljedeći pravni argument:

 1. Donald Trump uključio se u pobunu, kada je potaknuo svoje sljedbenike neka napadnu Kapitol 06. siječnja 2021. godine;

 2. Odjeljak 3 14. amandmana čini bivšeg predsjednika koji je sudjelovao u pobuni nepodobnim za obnašanje dužnosti predsjednika;

 3. Stoga Donald Trump nema pravo obnašati dužnost predsjednika;

 4. Ako Donald Trump ne ispunjava uvjete za obnašanje dužnosti predsjednika, glasovanje za Donalda Trumpa kao predsjednika bi, po definiciji, bilo neregularno glasovanje;

 5. 3 U.S.C. § 15(d)(2)(b)(ii)(II) dopušta članovima Kongresa neka se usprotive prebrojavanju elektorskih glasova, ukoliko  elektorov glas nije pravilno dan;

 6. Stoga se članovi Kongresa mogu usprotiviti prebrojavanju svih elektorskih glasova za Donalda Trumpa.

Pod pretpostavkom da demokrati imaju većinu u Zastupničkom domu i Senatu, sve što tada trebaju učiniti jest prihvatiti svaki prigovor, et voila! Svi Trumpovi elektorski glasovi biti će odbačeni.

Je li ovaj argument nepogrešiv? Ne, naravno da ne. Ali, to je svakako jednako legitimno (ili nelegitimno), kao i argumenti koji su izneseni 2020. godine. Vidite...

Klauzula o diskvalifikaciji prilično je dvosmislena i stoga se može iskoristiti

Odjeljak 3 14. amandmana, poznat kao "Klauzula o diskvalifikaciji", dodan je nakon građanskog rata, kako bi se spriječilo da oni koji su sudjelovali u pobuni protiv Sjedinjenih Država, ili su pružali pomoć i utjehu njihovim neprijateljima - obnašaju savezne ili državne dužnosti . Posebno je ciljao na pojedince koji su prethodno položili prisegu kako će podupirati Ustav (kao što su savezni dužnosnici, ili članovi Kongresa) i naknadno prekršili tu prisegu podupirući Konfederaciju, ili na drugi način pobunivši se protiv Sjedinjenih Država​. U cijelosti glasi:

"Nijedna osoba ne smije biti senator ili zastupnik u Kongresu, ili birati predsjednika i potpredsjednika, niti imati bilo kakvu dužnost, civilnu ili vojnu, pod Sjedinjenim Državama ili pod bilo kojom državom, koja je, nakon što je prethodno položila prisegu, kao član Kongresa, ili kao dužnosnik Sjedinjenih Država, ili kao član zakonodavnog tijela bilo koje države, ili kao izvršni ili sudski dužnosnik bilo koje države, ukoliko nije podržala Ustav Sjedinjenih Država, sudjelovala u pobuni ili pobuni protiv istih, ili pružila pomoć ili utjehu njegovim neprijateljima. Ali, Kongres može dvotrećinskom većinom svakog doma ukloniti taj nedostatak." 

Klauzula o diskvalifikaciji jedna je od najgore napisanih klauzula u Ustavu. Zamislite da klauzula jednostavno glasi: "Osoba će biti osuđena na smrt, ako je sudjelovala u pobuni." Što bi nam ta klauzula točno govorila? To bi nam sigurno govorilo kako je kazna za pobunu smrt. Ali, to nam ne bi reklo ništa o definiciji "pobune", kako se određuje da je li netko "sudjelovao u pobuni" i kojim se postupkom to utvrđuje. Je li hapšenje dovoljno? Što je s optužnicom velike porote? Što je s građanskom presudom? Što je s kaznenom presudom? Što je sa mišljenjem kongresmena, senatora, guvernera ili suca?

Jezik klauzule o diskvalifikaciji je složeniji, ali problem je isti. Automatski diskvalificira one koji su "sudjelovali u pobuni", ali ne daje nikakvu definiciju o tome što to znači, niti bilo kakav postupak prema kojem bi se moglo ocijeniti da je kandidat to učinio. Klauzula o diskvalifikaciji također ne definira "časnika" Sjedinjenih Država, a mnogi su znanstvenici potvrdili kako predsjednik SAD-a nije časnik; razlozi za to su toliko složeni da nemam prostora za to ulaziti ovdje.

Možete se kladiti kako većina čitatelja ovog bloga ne misli da je Trump sudjelovao u pobuni 06. siječnja; da li je ili nije, nebitno je za raspravu koja slijedi. Ono što mi vjerujemo nije važno. Važno je ono što Kongres i sudovi vjeruju. Pa što oni vjeruju?

Pa, u rujnu 2023. godine, klauzula o diskvalifikaciji pokrenuta je u Coloradu od strane (navodno) republikanskih birača, koji su zahtijevali neka se Trump ukloni s glasačkog listića u Coloradu, na temelju 14. amandmana. Okružni sud u Coloradu, suočen s iznimno nejasnom klauzulom, presudio je sljedeće:

  - Definicija pobune jest ""javna uporaba sile ili prijetnje silom ... od strane grupe ljudi ... kako bi se ometalo ili spriječilo izvršenje Ustava Sjedinjenih Država'";

  - Pitanje da li je Trump "sudjelovao u pobuni" trebalo je utvrditi na suđenju, kao činjenično pitanje, prema standardu "prevladavanja dokaza" (npr. standarda građanskog prava, a ne standarda kaznenog prava "dokaza izvan razumne sumnje" ”);

  - Na temelju prevage dokaza predstavljenih na suđenju, Trump je sudjelovao u pobuni; 

  - Unatoč tome što je sudjelovao u pobuni, Trump nije mogao biti uklonjen s glasačkog listića, jer predsjednik nije američki časnik prema diskvalifikacijskoj klauzuli.

Nekakav zaokret koji završava na tome!

Ne želeći prihvatiti poraz, tužitelji su se žalili Vrhovnom sudu u Coloradu; 19. prosinca 2023. godine je Vrhovni sud Colorada presudio 4-3 u korist tužitelja, navodeći sljedeće:

  - Bilo je nepotrebno definirati pobunu, jer je Trump sudjelovao u pobuni bilo kojom razumnom definicijom; 

  - Predsjednik je službenik Sjedinjenih Država u svrhu klauzule o diskvalifikaciji.

U skladu s tim, Vrhovni sud Kolorada preinačio je odluku Okružnog suda, i diskvalificirao Trumpa iz izbora u Koloradu.

Sukladno tome, Trumpova kampanja žalila se Vrhovnom sudu SAD-a. Dana 04. ožujka 2024. godine je Vrhovni sud SAD-a stao na Trumpovu stranu, donijevši jednoglasnu odluku kako Kongres ima isključivu ovlast za provođenje Odjeljka 3.

Prema presudi Trump vs. Anderson; državni, niti federalni sudovi ne mogu proglasiti kandidata nepodobnim za dužnost; osim, ako i dok im akt Kongresa izričito ne dodijeli tu ovlast. Sud je ovu presudu donio iz zabrinutosti da bi dopuštanje svakoj državi neka neovisno primjenjuje odjeljak 3 dovelo do nedosljednih rezultata, stvarajući "patchwork", gdje bi kandidat mogao biti kvalificiran u nekim državama, ali diskvalificiran u drugim. Ova bi nedosljednost, ustvrdio je Sud, potkopala izborni integritet i nacionalnu koherentnost na saveznim izborima, što bi zahtijevalo isključivu ulogu Kongresa u provođenju takvih kvalifikacija za savezne dužnosti.

Nažalost, kao što je uobičajeno u odlukama Robertsovog suda, SCOTUS je uspio presuditi o tom pitanju, a da zapravo i nije presudio o tom pitanju. Da, odluka je odlučila mogu li ili ne mogu jednostrano diskvalificirati kandidate; ali, nije riješio nijedno šire pitanje o tome jesu li Trumpove radnje predstavljale pobunu prema Odjeljku 3, ili o tome kako bi Kongres mogao djelovati da provede ovu klauzulu.

Dakle, od danas (30. listopada 2024. godine):

 - Pitanje računa li se predsjednik kao časnik Sjedinjenih Država, u kontekstu klauzule o diskvalifikaciji, ostaje nejasno;

  - Definicija što točno znači "pobuna", u kontekstu klauzule o diskvalifikaciji, ostaje nejasna;

  - Pravilan postupak, koji je potreban kako bi se utvrdilo da li je netko "sudjelovao u pobuni" ostaje nejasan, uključujući: kako se to utvrđivanje treba donijeti, tko i prema kojem standardu dokaza to treba odlučiti.

Sredstva kojima Kongres može provesti takvu odluku ostaju nejasna. Treba li donijeti posebni zakon da bi ga države provodile? Može li to učiniti izravno 06. siječnja?

Nitko ne zna odgovor niti na jedno pitanje. Svatko tko kaže kako zna odgovor laže. Obzirom na to koliko neizvjesnosti postoji, demokrati imaju dovoljno prostora za poduzimanje koraka kako bi zaustavili Trumpa, argumentom koji sam gore naveo.

Pokušaju li to učiniti, naravno, stvari će postati ružne. Oni će, u najmanju ruku, spiralno upasti u ustavnu krizu parničenja i protuparničenja. Ako se to dogodi, stvari bi mogle postati vrlo čudne, jer…

Zakon o prebrojavanju izbornih glasova možda nije ustavan

Pretpostavimo da demokrati primijene gornju strategiju i odbace sve elektorske glasove za Trumpa. Dakle, računaju se samo glasovi za Harris i Haris dobiva Predsjedništvo. Pretpostavimo, nadalje, kako se čini da će se Vrhovni sud vjerojatno složiti s ovim. Unatoč tome, republikanci imaju protustrategiju za demokratsku strategiju, koja izgleda ovako:

  - Odbijanje demokrata da prebroje elektorske glasove proizašlo je iz Zakona o prebrojavanju glasova;

  - Zakon o prebrojavanju glasova je protuustavan;

  - Stoga se mora odbaciti odbijanje demokrata da prebroje elektorske glasove.

Argument kako 3. U.S.C. § 15. jest neustavan je opširno (124 stranice!) razradio profesor prava, Vasan Kesavan, u temeljnom pregledu zakona: "Da li je Zakon o brojanju glasova neustavan?" (80 NC L. Rev. 2001). Kesavan jest zaključio kako je Zakon o prebrojavanju glasova zapravo protuustavan. Konkretno, napisao je:

"Strukturni argument otkriva kako je Zakon o prebrojavanju izbornih glasova protuustavan... Kao prima facie stvar, Zakon o prebrojavanju izbornih glasova, u mjeri u kojoj je zakon koji ima pravnu snagu, jasno krši protuobvezujuće načelo donošenja pravila. To je možda najjači strukturni argument protiv ustavnosti Zakona o prebrojavanju glasova. Osim toga, Zakon o prebrojavanju glasova, neustavan je i u svom mogućem djelovanju u prebrojavanju izbornih glasova. Dvodomni postupak iz 3. U.S.C. § 15., krši antisenatsko načelo predsjedničkih izbora, Chadha načelo donošenja zakona, i protupredsjedničko načelo predsjedničkih izbora. Konačno, u mjeri u kojoj zajednička konvencija odbacuje izborne glasove, sadržane u autentičnim izbornim potvrdama kao da nisu "regularno dani'", Zakon o prebrojavanju izbornih glasova krši protukongresno načelo predsjedničkih izbora, prodržavno načelo i načelo prodržavnih zakonodavnih tijela predsjedničkih izbora i pro-elektorsko načelo predsjedničkih izbora."

Dakle, što se događa ako Kongres podrži prigovor na prebrojavanje Trumpovih elektorskih glasova prema 3. U.S.C. § 15; ali, Trump dobiva parnicu koja dobiva da 3 U.S.C. § 15 bude odbačen? Opet: nitko ne zna.

Kasavan je, pišući 2001. godine, zaključio kako će, ako stvari postanu stvarno lude, 20. amandman stupiti na snagu.

20. amandman kaže:

"Kongres može zakonom predvidjeti slučaj u kojem niti izabrani predsjednik, niti izabrani potpredsjednik ne ispunjavaju uvjete, određujući tko će tada djelovati kao predsjednik ili način na koji će biti izabran onaj tko će djelovati, a takva će osoba djelovati u skladu s tim dok predsjednik ili potpredsjednik ne budu kvalificirani."

Kongres je, zapravo, zakonom predvidio ovaj slučaj. Zakon je Zakon o predsjedničkom nasljeđivanju iz 1947. godine postavio  liniju nasljeđivanja predsjednika kao potpredsjednika, predsjedavajućeg Zastupničkog doma, privremenog predsjednika Senata i zatim državnog tajnika.

Idemo osvježiti. U ovom trenutku, pretpostavili smo kako je Trump osvojio elektorski glas; kongres demokrata upotrijebio je diskvalifikacijsku klauzulu za odbijanje elektorskog glasa, prema Zakonu o prebrojavanju glasova; Vrhovni sud je odbacio Zakon o prebrojavanju izbora kao neustavan; nastala je ustavna kriza koja je dovela do stupanja na snagu 20. amandmana; a 20. amandman, koji je stupio na snagu, pokrenuo je Zakon o nasljeđivanju predsjednika.

To bi značilo kako bi predsjedništvo automatski prešlo na potpredsjednicu Harris… osim ako se izbori osporavaju dovoljno dugo, tada bi bilo važno kako će mandat potpredsjednice Harris isteći zajedno s mandatom Trumpa. Tada bi predsjednik bio onaj tko bude predsjednik Doma 2025. godine. Tko će to biti, nemam pojma.

Ali, konačno smo završili. Konačan odgovor tko će voditi našu zemlju, ako sve drugo propadne. Pravnici? Pa, zapravo…

Zakon o nasljeđivanju predsjednika također bi mogao biti neustavan

Tijekom zajedničkog saslušanja, u rujnu 2003. godine, pred Odborom za pravila i administraciju Senata SAD-a i Odborom za pravosuđe, M. Miller Baker je rekao:

"Zakon iz 1947. godine vjerojatno je protuustavan, jer se čini kako predsjednik Zastupničkog doma i privremeni predsjednik Senata, nisu "službenici" koji imaju pravo obnašati dužnost predsjednika, u smislu klauzule o nasljeđivanju. To je zato što se pozivajući se na "časnika", klauzula o nasljeđivanju, uzeta u svom kontekstu, u odjeljku 1. članka II., vjerojatno odnosi na "časnika Sjedinjenih Država", umjetnički pojam prema Ustavu, a ne na bilo kojeg časnika - koji bi uključivao zakonodavne i državne službenike navedene u Ustavu (npr. referenca na službenike državne policije, koja se nalazi u članku I. odjeljak 8.). Već u sljedećem odjeljku članka II., predsjednik je ovlašten "zatražiti mišljenje, u pisanom obliku, od glavnog službenika u svakom od izvršnih odjela" i imenovati, uz savjet i suglasnost Senata, "službenike Sjedinjenih Država". Ovo su "službenici" na koje se klauzula o nasljeđivanju vjerojatno odnosi. Ovo kontekstualno tumačenje potvrđuju i Madisonove bilješke iz Ustavne konvencije, koje otkrivaju kako je Odbor za stil Konvencije, koji nije imao ovlasti za suštinske izmjene, zamijenio "časnik" (u klauzuli o nasljeđivanju) umjesto "časnik Sjedinjenih Država", vjerojatno zato što je Odbor cijeli izraz smatrao suvišnim."

Ovo rezoniranje je temeljito istraženo u članku o pregledu zakona na Stanfordu (Akhil Amar i Vikram Amar, "Je li zakon o nasljeđivanju predsjednika ustavan," 48 Stanford L. Rev., 1995.), koji je došao do istog zaključka.

Ako se utvrdi kako je predsjednička linija nasljeđivanja neustavna, što to znači?

Hoćemo li samo preskočiti predsjednika Zastupničkog doma i predsjednika, pro tempore, Senata i prijeći na državnog tajnika? Odlučuje li Vrhovni sud? Šalje li ga Vrhovni sud nazad Kongresu? Ali, što ako se Kongres ne može složiti?

Opet, nitko ne zna. Lako bismo mogli doći u situaciju da više ljudi tvrdi kako je predsjednik! Takve se situacije obično rješavaju naprednom pravnom tehnologijom zvanom "ljudi s oružjem".

Nadam se da vam je ovo sve razjasnilo!

Naše dugo i krivudavo razmatranje situacije dovelo nas je do zaključka da bi ishod predsjedničkih izbora 2024. mogao biti:

 1. Harris, ako Harris osvoji elektorski glas;

 2. Trump, ako Trump pobijedi na elektorskim izborima, a demokrati se ne protive prema Zakonu o prebrojavanju glasova i 14. amandmanu;

 3. Harris, ako Trump pobijedi na izborima, demokrati se protive prema Zakonu o prebrojavanju glasova i 14. amandmanu, a Trump pristaje na prigovor;

 4. Trump, ako Trump pobijedi na izborima, demokrati se protive, Trump se žali na njihov prigovor Vrhovnom sudu, a Vrhovni sud odlučuje da Trump ne može biti diskvalificiran prema 14. amandmanu;

 5. Predsjednik Zastupničkog doma, ako Trump pobijedi na izborima, demokrati se usprotive, Trump se žali na njihov prigovor Vrhovnom sudu, a Vrhovni sud presudi da je Zakon o prebrojavanju glasova neustavan, što pokreće 20. amandman, pokreće Zakon o predsjedničkom sukcesiji; 

 6. Gotovo bilo tko, ako se gore navedeno dogodi i Zakon o nasljeđivanju predsjednika bude proglašen neustavnim... Čak nisam niti iscrpio sve mogućnosti.

Sada, očito, najobičniji tijek događaja je jednostavno #1 ili #2. Povijesno gledano, 75% naših predsjedničkih izbora bilo je prilično rutinski, bez ikakvih lukavstava u elektorskom prebrojavanju.

(Potpuni popis od 25% izbora na kojima je bilo smicalica i podvala uključuje slučajeve u kojima se domaćim biračima prebrojavaju glasovi čak i kada...

 - nije niti poslana potvrda o glasovanju! (GA 1800.)

  - su predstavljali teritorije, koji nisu bile niti države! (IN 1817., MO 1821., MI 1837.)

  - nisu bili certificirani kao propisno imenovani od strane svog državnog guvernera! (TX i MS 1873.)

  - nisu dali svoj glas na propisani dan! (WI 1857.)

  - nisu potvrdili da su glasali glasačkim listićima! (MS 1873.)

  - bili su službenici savezne vlade (CN, NH i NC 1837.)

  - bile su zamjene za nedostajuće birače samovoljno imenovane od strane preostalih birača čak i bez većine glasova! (TX 1873.)

  - nisu slijedili zahtjev da glasaju za jednu osobu koja nije stanovnik države! (GA 1873.).)

Ali, 75% nije 100%. Ostaje mogućnost da ovaj put bude drugačije. Ja, na primjer, očekujem najgore.

Ali, opet...uvijek to radim.

BY: Contemplations on the Tree of Woe; 01.11.2024.

https://treeofwoe.substack.com/

(Nadam se kako znate da je Trump odabrao New York, a ne Washington, za centar svog izbornog stožera. Nešto se govori kako bi i puno upravnih tijela bilo prebačeno u New York, ukoliko bi dobio ove izbore. Zadnje vijesti iz Amerike potvrđuju poprilične zastoje i zamračenja u internetskoj mreži, osobito što se tiče povezivanja sa društvenim mrežama. Također je prošli tjedan objavljeno kako je Pentagon zaprimio ažuriranu izvršnu naredbu koja odobrava vojnicima pucanje u civile, kod mogućeg spriječavanja nereda, i u pomoći civilnim snagama provođenja reda. U New Yorku se nacionalna garda nalazi već neko vrijeme, također je New York preplavljen mnoštvom ilegalaca, koje su smjestili po poznatim hotelima. Sutra, ili danas, se provodi vježba snaga reda ispred Bijele kuće i okoline. Situacija je nabrijana na maximum. Nadam se kako nereda neće biti, no evo i ovaj poprilično mirni i korektni gospodin (pisac ovog teksta) piše kako očekuje najgore. Čuvajte se, Ameri. Ostanite prisebni i nedajte se isprovocirati lažima i propagandom. Također, želim puno mira i sve dobro svima vama koji posjećujete ovu stranicu. Samo zbog vas nastavljam dalje istim tempom. Pozdrav.)

Ne mogu reći kako nemam favorita u ovim izborima - ipak ima ih samo dvoje. Moj favorit je od samog početka isti: