Prvi dio: U kojem vodeća Zelena Intelektualka zahtjeva deindustrijalizaciju širokih razmjera, trajnu racionalizaciju, zabranu svake nove gradnje i ukidanje bankarskog sustava - sve kako bi se spasila klima

Ondje je Herrmann razradila svoju viziju buduće ekonomije u kojoj bi sva glavna dobra morala biti racionalizirana:

"Govoreći o racioniranju: Jasno je da ako se ekonomski smanjimo, nećemo morati biti siromašni kao što su Britanci bili 1939. godine; nego bismo morali biti bogati kao zapadni Nijemci 1978. godine. To je velika razlika, jer možemo iskoristiti sav rast poslijeratnog razdoblja i cjelokupno gospodarsko čudo.

Središnji elementi gospodarstva morali bi biti racionalizirani. Prije svega životni prostor, jer cement ispušta nepregledne količine CO2. Zapravo bi se nova gradnja morala potpuno zabraniti, a stambeni prostor omjeriti na 50 četvornih metara po glavi stanovnika. To bi zapravo trebalo biti dovoljno za sve. Tada bi se meso moralo racionirati, jer proizvodnja mesa emitira enormne količine CO2. Ne morate postati vegetarijanac, ali ćete morati jesti puno manje mesa.

Tada putovanje vlakom mora biti racionalizirano. Dakle, ova ideja, koju također imaju mnogi ljudi – 'dobro, onda nemam auto, ali uvijek putujem Intercity Express vlakovima' – također neće funkcionirati, jer naravno otpor zraka raste s brzinom. Da, sve je to potpuno suludo. Vlakovi neće smjeti voziti brže od 100 kilometara na sat, ali još uvijek možete dosta putovati lokalno. Ovo je sve u mojoj knjizi, u redu? Ali nisam to tamo širila, jer nisam htjela preplašiti sve čitatelje."

U ovom trenutku, Herrmann počinje manično cerekati, ekstatična od pomisli kako će milijuni Nijemaca zaglaviti vozeći se  ograničenom kilometražom, u sporom lokalnom javnom prijevozu.

Ubrzo se oporavlja i počinje objašnjavati kako će njezin plan značiti brisanje vaše ušteđevine, kraj banaka, pa čak i uništenje “novca kakvog poznajemo”:

Ali jasno je da kada se ekonomija smanjuje – bogatstvo koje postoji, uključujući financijsko bogatstvo, gubi svoju vrijednost. Dakle, uštede koje postoje tada uglavnom nestaju, u redu? Najveću ušteđevinu, naravno, imaju milijunaši, ali istina je i kako ušteđevinu ima i viša srednja klasa, koja sada sjedi ovdje, fakultetski obrazovana. Nešto od toga bi nestalo.

Tada više ne bi bilo banaka, jer ne mogu davati kredite, pa bi morale propasti. Sam novac imao bi samo ograničenu važnost, da tako kažem, jer toliko je dostupno samo ako imate svoju karticu za obroke. Pa mislim, čemu će mi novac,  ako vodu mogu dobiti samo ako imam karticu za vodu, ili čemu će mi novac ako ionako ne smijem živjeti u više od 50 kvadrata, itditd. Dakle, morate vidjeti kako u ovom sustavu novac kakvog danas poznajemo gubi dio svoje funkcije."

Nema se više što reći, zapravo, govori samo za sebe.

Cijele godine, izrazito odrasla i zrela politička klasa Njemačke, imala je kolektivni napad zbog “desničarskog ekstremizma”. Rekli su mi kako je krajnje desničarski reći da možda Europska unija nije najveća. Rekli su mi kako je krajnje desničarski reći da bismo možda trebali zatvoriti svoje granice oportunističkim masovnim migrantima. Rekli su mi kako je krajnje desničarski sugerirati da bi osiguranje jeftine energije trebalo biti veći prioritet od razrađenih shema za kontrolu vremena ili poraz Putlera.

Ono što niti na koji način nije ekstremno, prema ovom istom dalekovidnom i eminentno razumnom establišmentu, jest sugestija kako nitko ne bi trebao imati automobile, kako bi sve: od kilometra vlakom do vode, trebalo biti racionalizirano, kako bi trebali izbrisati većinu štednje, ukinuti banke, zaustaviti sve nove gradnje i prisiliti sve neka žive u DDR stanovima. Kada bismo sve to učinili, zamijenili bismo našu krizu masovnog iseljavanja krizom - masovnog iseljavanja. Prije ili kasnije, država bi morala zatvoriti granice, ili bi bila lišena svih radno sposobnih ljudi. Pitam se: smatra li itko obnovu Berlinskog zida na bilo koji način ekstremnom?

Herrmannina vizija nije cijela Zelena, ali je stup koji nosi težinu Zelenog sustava, a Zeleni sustav sada kontrolira Saveznu Republiku. Uz Herrmanninu fanatičnu politiku odrastanja, Zeleni sustav sastoji se od tehnokrata, koji žele proširiti svoj nadzor nad gospodarstvom iz vlastitih opskurnih birokratskih razloga: od oportunista i prevaranata željnih da se dočepaju državnih subvencija; korumpiranih poduzetnika, koji misle kako uništavanje uspostavljene industrije otvara nove mogućnosti za njih; sve do ostarjelih šezdesetosmaša, koji se još uvijek nadaju uništiti svoje mrske neprijatelje u maloj buržoaziji.

Sve to zajedno je Zeleni sustav, a energetska tranzicija je politika koju je ovaj sustav izbljuvao. Ovo je jedina energetska tranzicija koju itko želi u Njemačkoj, stoga, molim vas, nemojte mi reći kako je zapravo solarna energija sjajna i da samo napravimo milijardu vjetroturbina drugačije, bili bismo preplavljeni besplatnom energijom. Prvo, ne vjerujem ti, ali drugo, tvoja vizija nije na jelovniku. Futuristi koji se bave beskonačnom energijom obnovljivih izvora mogu raditi samo ono što žele raditi, baš oni koji odrastaju, birokrati i prevaranti rođeni u 1968.-ima. To je ono što je energetska tranzicija, to je jedini razlog zašto uopće postoji energetska tranzicija, i možda biste se trebali zapitati zašto futuristi beskonačne energije iz obnovljivih izvora ne kontroliraju ništa sami, te u biti troše sve svoje vrijeme na vođenje operacija u odnosima s javnošću, za puno mračnije i zloćudnije sile.

Ovo nije šala, u redu? Obnovljivi izvori energije nisu zabavna, cool futuristička tehnološka stvar. Oni su su samo uzgred nova groovy tehnologija koju zavrtite na svoj krov. Temeljno i ekonomski, oni su oružje masovne deindustrijalizacije. Ne znam koliko duboko ćemo pasti u zečju rupu deindustrijalizacije, ali put prema dolje je jako dug i dobivamo zamah. Svaki trenutak kada nastavimo padati, preokrenuti stvari nabolje postaje monumentalno teže. I premda su oni koji odrastaju samo jedan glas u cijeloj ovoj zbrci, sve dok nastavljamo zajebavati našu ekonomiju, oni su jedini koji stvarno pobjeđuju. Usuđujemo li se vjerovati kako je to uopće nesreća? Sve dok ti ljudi ostanu na vlasti: tvornice će se zatvarati, tvrtke će odlaziti, nezaposlenost će rasti, a mi ćemo biti sve siromašniji. I sve to - za ništa.

Drugi dio: Njemački vicekancelar, Robert Habeck, poziva na sveobuhvatni program cenzure interneta kako bi spriječio ljude da se ne slažu s njim

Prije desetak dana njemački vicekancelar Robert Habeck pojavio se na sastanku Njemačkog vijeća za vanjske odnose, gdje je govorio o “konkurentnosti, zaštiti klime i polarizaciji". Tamo je proveo dosta vremena objašnjavajući kako Europa doista mora učiniti nešto po pitanju toga da ljudi na internetu mogu govoriti što god žele:

"Neću tajiti činjenicu kako vjerujem da ovaj neregulirani oblik društvenih medija više nije prihvatljiv. Po mom mišljenju, moramo biti oprezniji i dosljedniji u osiguravanju da, prvo, algoritmi budu transparentni; i, drugo, da su također regulirani na takav način da se ne eliminira prostor za demokraciju – pa, 'društveno' u društvenim medijima, koji naravno također ima prednosti. Ne možemo, kao liberalne demokracije, dopustiti milijarderima koji podržavaju Donalda Trumpa u SAD-u, neka definiraju diskurs u Europi svojom idejom komunikacije, ili kineskom tehnologijom – koja je sama po sebi zabranjena, ili regulirana u Kini. To je doista slijepoća. Zato, polarizacija nije samo poštapalica o stanju u društvu, već je, po mom mišljenju, politički mandat da se pomno promatra kako polarizacija nastaje. A ako – a ovo je druga točka o polarizaciji, o kojoj trebamo razgovarati – ako se ona namjerno koristi za destabilizaciju društva, a to barem moramo priznati u današnje vrijeme, onda imamo sve razloge oduprijeti joj se politički i nastaviti ovu obrambenu demokraciju i preko društvenih medija. Postoji mnogo načina za to, možda mi još nemamo dovoljno, ali striktna primjena DSA, Zakona o digitalnim uslugama, najmanje je što trebamo u Njemačkoj."

To je dugačak citat, a u pojedinim dijelovima malo suptilan, pa ću ga raspakirati za vas: Habeck, koji je trenutno jedan od najistaknutijih i najmoćnijih političara u Saveznoj Republici, vjeruje kako su "društveni mediji" "neregulirani ”, te kako država mora intervenirati kako bi internetske platforme i njihovi algoritmi učinili sigurnijim prostorom za “demokraciju”. Točnije, europske zemlje ne mogu dopustiti platformama koje kontroliraju Trumpovi pristaše, poput Elona Muska, neka “definiraju diskurs u Europi”. Moramo biti sličniji Kini, i tako strogo regulirati internetsko izražavanje. Iznad svega, moramo istražiti koriste li "polarizacije" nekakvi nebulozni moćnici, "kako bi destabilizirali društvo". Habeck ovime misli reći kako želi shvatiti da li je  Vladimir Putin, ili Elon Musk, ili netko drugi, uzrokom da milijuni Nijemaca imaju mišljenja koja se razlikuju od njegova. Njemačka se mora "politički oduprijeti" ovim različitim mišljenjima, putem trenutnih mehanizama cenzure, kao što je Zakon o digitalnim uslugama i drugim sredstvima, ako se DSA pokaže nedovoljnim.

Kao što je istaknuo njemački ustavni učenjak, Josef Franz Lindner, Habeckove primjedbe otvaraju nove temelje u otvorenom zahtjevu za "državni sustav cenzure". Na ovaj način, Habeck se pridružuje zboru glasova, koji impliciraju ili čak obećavaju kako  se relevantne odredbe DSA (koje su prvenstveno usmjerene protiv ilegalnog internetskog sadržaja), mogu primijeniti na što je moguće šire područje - protiv svih vrsta mišljenja, koja se našim elitama ne sviđaju. Ako Habeck samo može ušutkati dovoljno ljudi, možda može riješiti ovu užasnu "polarizaciju", te vratiti konsenzus za sve prekrasne zelene stvari koje želi nametnuti Saveznoj Republici.

Posebno me zanima Habeckova paranoja o netransparentnim “algoritmima” društvenih medija. Ovo je rastuća fiksacija europskog establišmenta, a to zaista mnogo govori. Možete pročitati čitave članke o tome kako: Algoritmi upravljaju našim mislima, ili o tome kako: Algoritmi društvenih medija manipuliraju mladim ljudima i Kako su algoritmi razbili stvarnost i sve nas potopili u hermetičke informacijske balone, koje čak ni provjera činjenica ne može nadvladati. Prije nekoliko dana, očito alkoholizirani Markus Feldenkirchen (on piše za Der Spiegel), upitao je postoji li Muskova zla zavjera kako bi iskrivio algoritme i ispunio svoj X feed s “postst [sic] i video zapisima koji sugeriraju kako je Kamala Harrisn [ sic] je potpuni promašaj.”

Naravno, nitko ne bi poricao kako su platforme društvenih medija dobre u pružanju sadržaja koji želite konzumirati, ali ovaj je diskurs upravo postao potpuno poremećen. Želite pitati te ljude: mogu li oni vidjeti te algoritme, jesu li algoritmi trenutno s njima u sobi, kako algoritmi izgledaju, imaju li očnjake?

Jedan od najvažnijih razvojnih postignuća prošlih generacija jest sve veća kulturna i društvena odvojenost naših elita od njihovih nacionalnih populacija. Ljudi koji nam sada vladaju identificiraju se sa širokom, globalističkom klasom; oni razvijaju svoje preferencije i fino podešavaju svoju politiku unutar ovog uzvišenog društva; u sve većoj izolaciji od potreba i želja običnih ljudi. Kada god se elite susreću s mišljenjima običnih ljudi na Twitteru ili YouTubeu, to iskustvo smatraju ne samo neugodnim, nego i duboko dezorijentirajućim. Ne slažu li se svi s tim da se moramo dekarbonizirati, kako bismo spasili planet? Nije li stvar općeg konsenzusa da bi Kamala Harris trebala biti sljedeća predsjednica Sjedinjenih Država? Mora biti da su zli desničarski algoritmi oni koji sve zeznu i zbunjuju građanstvo. Ovi su algoritmi naoružali slobodu izražavanja protiv demokracije i samo nas cenzori sada mogu spasiti od zastrašujuće aveti totalitarizma.

Prijedlozi za zabranu Alternative für Deutschland dobivaju podršku unutar njemačkog političkog establišmenta, dok naša domaća špijunska agencija priprema novu procjenu političkog pogrešnog razmišljanja te stranke

Ključni političari CDU-a, u koordinaciji sa Saveznim uredom za zaštitu ustava, pokušati će pridobiti njemački Bundestag neka odobri zabranu stranke prije kraja godine.

Prošlog sam tjedna pisao o tekućoj kampanji političara CDU-a i člana Bundestaga, Marca Wanderwitza, za zaštitu njemačke demokracije - pokretanjem postupka za zabranu jedne od najjačih demokratski podržanih stranaka u Njemačkoj, naime,  Alternative für Deutschland.

https://www.eugyppius.com/p/leading-political-journalist-calls

U to sam vrijeme uvjeravao svoje čitatelje kako su Wanderwitzovi planovi osuđeni na propast. Vodstvo drugih velikih stranaka, poput (desnog centra) CDU-a, (lijevo orijentiranog) SPD-a i (tržišno-liberalnog) FDP-a, dugo se protivilo zabrani. Čak niti kancelar Olaf Scholz ne želi zabraniti AfD. Pa, čak se niti naša istaknuta borkinja protiv svega što je "ekstremna desnica", ministrica unutarnjih poslova, Nancy Faeser, usprotivila toj mjeri. To nije zato što ti ljudi imaju demokratske skrupule ili nešto slično, naravno: kada bi mogli izbrisati AfD s lica zemlje povlačenjem poluge, apsolutno bi to učinili. Njihovi su prigovori čisto strateški: zabrane stranaka su riskantne i uspjele su samo dva puta u cijeloj povijesti Savezne Republike. Savezni ustavni sud vjerojatno neće odobriti zabranu, a u međuvremenu bi stranka samo imala koristi od svoje otvorene viktimizacije.

Sada se, međutim, čuvari njemačke demokracije pitaju treba li ipak odbaciti oprez i pokušati zabraniti AfD. Ključ ove promjene mišljenja jest mala priča, koju sam uglavnom ignorirao: barem od veljače, domaći obavještajci u Saveznom uredu za zaštitu ustava (BfV), pripremaju novu procjenu AfD-a. Trenutačno je savezni AfD samo "pod sumnjom" za desničarski ekstremizam, ali po svoj prilici ova će nova procjena unaprijediti stranku u "dokazani desničarski ekstremizam". Ovo će biti posljednji veliki čin šefa BfV-a (i ljudske krtice), Thomasa Haldenwanga (slika gore desno).....koji će odstupiti s mjesta glavnog branitelja demokracije krajem ove godine. Navodno – nećete vjerovati – čovjek ima zdravstvenih problema.

U svakom slučaju, Friedrich Merz, koji vodi frakciju CDU-a u Bundestagu, upravo je signalizirao kako se više “apsolutno ne protivi” zabrani AfD-a; on može revidirati svoje stajalište, pri očekivanju "novog razvoja događaja". To znači kako Merz i CDU mogu podržati zabranu, ako i kada zaštitnici ustava prekvalificiraju AfD kao “dokazane desničarske ekstremiste”. Tržišno-liberalni FDP, sa svoje strane, rekao je kako više neće glasati protiv zabrane, već će se samo suzdržati, ako i kada AfD dobije očekivanu političku nadogradnju. Odjednom smo vrlo blizu proste većine potrebne da se cijela stvar pošalje Saveznom ustavnom sudu. Samo još treba uvjeriti SPD.

Wanderwitz je prvotno htio iznijeti svoj prijedlog pred Bundestag u narednom tjednu, ali sada je sve odgodio do sredine studenog. Službeno, on želi vremena da uvjeri SPD neka podrži njegov najnoviji plan zaštite demokracije njezinim ukidanjem. Ali, neslužbeno, sumnjam kako ipak čeka novu procjenu BfV-a. Zapravo, sumnjam i da je cijela ova šarada koordinirana s Haldenwangom i njegovom špijunskom agencijom.

Da, dobro ste pročitali: Eugipije navodi zavjeru. Konkretno, mislim kako Haldenwang (član stranke CDU-a), koordinira s Wanderwitzom (političarem iz CDU-a), kako bi proizveo samu procjenu, koja mu je potrebna kako bi uvjerio vodstvo stranke CDU neka se založi za zabranu AfD-a. Ovo ima puno smisla, kada malo bolje razmislite o tome: CDU već godinama gubi glasače i članove, u korist AfD-a. Naravno, ovo čini AfD jačim, ali – suptilnije – odlazak desno orijentiranih pristaša CDU-a povećava koncentraciju ljevičarskih luđaka unutar CDU-a, te mijenja prirodu same stranke. Nominalno "desni centar" CDU uhvaćen je u smrtonosnu spiralu, drugim riječima, dok njihovi glavni birači odlaze u AfD, a preostali lijevo orijentirani članovi ih tjeraju sve više ulijevo, gdje su opet nadmašeni od strane još luđih zelenih i socijaldemokrata. Stranačka lojalnost starijih njemačkih glasača jedino je što još trenutno drži CDU, a stariji njemački glasači vjerojatno neće živjeti zauvijek. Dakle, CDU stvarno, stvarno, treba učiniti nešto u vezi s AfD-om.

Ovi skriveni motivi objašnjavaju zašto Wanderwitzijci imaju tako malo dobrih argumenata. Prije nekoliko dana postavili su svoj nacrt zahtjeva za zabranu za internet. Teži samo osam stranica i ne govori ništa, osim recikliranja istih umornih anti-AfD medijskih narativa, koje smo prošli ovdje u kronici kuge milijun puta. U isto vrijeme, ovaj čudni dokument ipak odaje vrlo bizarno shvaćanje demokracije. Među argumentima za zabranu jest, primjerice, tvrdnja kako AfD "širi takozvane lažne vijesti i teorije zavjere", kako "sustavno kleveće slobodni, neovisni i kritički tisak" i kako iskazuje "prezir prema... državnim institucijama”, koje AfD “namjerno omalovažava”. Dobro ste pročitali: veliki dio njemačkog političkog establišmenta trenutno tvrdi, na otvorenom internetu, kako je nedemokratski kritizirati medije, kao i širiti neovlaštene “teorije zavjere” i verbalno napadati “državne institucije”.

Kako je njemačka energetska tranzicija obvezala porezne obveznike neka plate milijarde eura da bi sunce sjalo

Klimatizam je u Njemačkoj popraćen putem svakakvih naivnih ideja i jarko ružičastih bajkovitih slogana. Među posljednjima je dvojbena poslovica koja kaže kako: "Sunce ne šalje račune" (na njemačkom: "Die Sonne schickt keine Rechnung"). Takve se poslovice u početku uvijek čine uvjerljivima (ima li išta slobodnije i demokratičnije od sunca?), dok se u osnovi pokazuju suprotnim od istine. Zapravo, energetska tranzicija dovela je njemačke porezne obveznike u poziciju neka plaćaju milijarde eura kako bi sunce sjalo. To postaje neublažena katastrofa, a što je još gore, što više proširimo solarne kapacitete, to ćemo više morati platiti. Za nešto što ne šalje nikakve račune, sunce je ovdje u Saveznoj Republici, sigurno postalo jako skupo.

https://www.welt.de/wirtschaft/plus254169464/Energie-Teure-EEG-Verguetung-Deutschland-verloren-in-der-Solar-Sackgasse.html

https://en.wikipedia.org/wiki/German_Renewable_Energy_Sources_Act

Welt to naziva "solarnom zamkom", a funkcionira ovako: Naš Zakon o obnovljivim izvorima energije (EEG) obvezuje se proizvođačima obnovljivih izvora energije plaćati fiksne tarife za svaki kilovat sat električne energije koju njihove instalacije unose u mrežu. Bilo da ste obična osoba koja brine o klimi i ima solarne panele u svojoj kući, ili upravljate golemim solarnim farmama, EEG vam daje pravo na primanje ovih fiksnih “feed-in tarifa”, na razdoblje od dvadeset godina. EEG također zahtijeva od operatera mreže da prihvate vašu električnu energiju, bez obzira na potražnju i prodaju na burzi električne energije.

Sada se pokazalo kako sunce, iako možda ne naplaćuje svoje usluge, ima tu zločestu naviku obasjati više mjesta odjednom. Kada se to dogodi, ponuda električne energije često premašuje potražnju za električnom energijom i burzovne cijene padaju. Mogu pasti sve do nule, ili u ekstremnim situacijama prekomjernog sunčanog sjaja, mogu čak postati negativne. Negativne cijene znače kako zapravo morate platiti "kupcima" neka poskidaju višak snage s vaših ruku. Bez obzira na to jesu li cijene samo vrlo niske, nulte ili negativne, njemački porezni obveznik obvezao se, putem EEG-a, ovim proizvođačima neželjene, iako iznimno ekološke i klimatski prihvatljive električne energije, ionako platiti njihove fiksne zajamčene cijene. Odnosno, mi smo na udici, za razliku između stvarne razmjenske vrijednosti viška električne energije i feed-in tarifa obećanih proizvođačima. Na ovaj način  doslovno plaćamo neka sunce sja.

Njemačka je, samo u rujnu, platila 2,6 milijardi eura proizvođačima obnovljivih izvora energije za struju čija je tržišna vrijednost bila samo 145 milijuna eura. Naša sunčana jesen uništava naš ionako krhki državni proračun. Savezni trgovci brojevima, izvorno su dodijelili 10,6 milijardi eura za feed-in tarife u 2024. godini, ali vlada već duguje 15 milijardi, a godina još nije završila. Scholzova vlada tako pokušava izdvojiti dodatnih 8,8 milijardi eura do kraja godine. Doduše, parlament tek treba odobriti dodatna sredstva, a niti prokleto sunce ne prestaje jebeno sjati, pa vjerojatno ni ovo dodatno izdvajanje - neće biti dovoljno. Krvarimo novac, sve za sunce koje ne šalje nikakve račune.

Ovaj problem će se pogoršati, prije nego što postane bolje. Što više solarnih panela instaliramo, to ćemo se suočiti s većom prekomjernom opskrbom kada sunce zasja i to će biti veći raspon između fiksnih poticajnih cijena i stvarne tržišne vrijednosti  zelene električne energije. U 2024. godini, kao što sam rekao, vlada je projicirala kako će feed-in tarife koštati 10,6 milijardi eura, ali vjerojatno će na kraju koštati najmanje 20 milijardi. Iduće godine predviđa se kako će troškovi biti još veći, a iduće godine će biti još i veći. Kako izvješćuje Welt, njemačka vlada planira utrostručiti naše solarne kapacitete na 215 gigavata, u sljedećih šest godina – “ekvivalent 215 nuklearnih elektrana”, svaki put kada sunce izađe iza blagoslovljenog oblaka.

Prenositelji energije znaju kako su zabrljali. Novi plan je promijeniti pravila za solarne subvencije. Kada cijene budu negativne, veći proizvođači neće dobiti svoje fiksne tarife, a također će morati sami prodavati svoju struju. Na taj će način postati osjetljivi na potražnju tržišta i prestati proizvoditi prekomjernu električnu energiju, onda kada je nitko ne želi. To je gotovo kao da je stvaranje slijepog sustava, potpuno nesvjesnog tržišnih poticaja, bila loša ideja. Nažalost, nova pravila će se primjenjivati ​​samo na nove solarne instalacije. Njemačka će vlada još godinama morati poštovati svoj suludi dogovor da plaća operaterima starijih solarnih elektrana. Zapaliti ćemo milijarde eura nizašto. 

Također ćete primijetiti kako ova nova pravila ciljaju samo na veće operatere. Milijuni malih operatera – svi obični ljudi koji su pričvrstili solarne ploče na svoje krovove – predstavljaju ozbiljan, trajni problem, za koji nitko nema nikakvo rješenje:

"Dugoročno, [energetski ekonomist i vladin savjetnik] Lion Hirth, vjeruje kako će "svi proizvođači električne energije morati djelovati izravno na tržištu električne energije." Čak bi i vlasnici malih krovnih fotonaponskih sustava teoretski morali postati izravni trgovci, jer bi samo to dalo ekonomski poticaj da se njihov sustav isključi iz mreže kada postoji višak električne energije. "U načelu, smatram kako je širenje izravnog marketinga jedini razumni pristup na duge staze", rekao je Hirth.....Izravni marketing, međutim, također je visoko reguliran na birokratskoj razini i također je skup, tako da je to teško opcija za male sustave."

Hirth napominje kako krovne instalacije također nemaju nikakvog ekonomskog smisla. Trostruko su skuplja, po jedinici kapaciteta, od velikih solarnih polja. Ipak, ne možemo se riješiti ovih malih operatera, jer je propaganda o klimatskim promjenama stvorila cijelu populaciju željnih njemačkih zelenaša, koji žele dati osobni doprinos zaustavljanju klimatskih promjena - tako što će pričvrstiti obnovljivu tehnologiju na svoje krovove. Kao i uvijek, klimatska politika daje prednost pojedinačnim potrošačkim izborima i iskustvima u odnosu na pragmatične ishode, koji se odnose na cijeli sustav, jer Zeleni glasači zapravo ne žele zaustaviti emisije CO2. Žele imati iskustva zaustavljanja emisije CO2, a to nije niti približno isto.

U međuvremenu, sve što planeri proračuna mogu učiniti jest "nadati se lošem vremenu", kako bi "smanjili napajanje solarnom energijom i uzrokovali ponovni porast cijena električne energije na burzi." Prije našeg Zakona o obnovljivim izvorima energije,  sunce doista nije slalo nikakve račune, ali u očajničkoj želji da promijenimo vrijeme stvorili smo umjetni sustav u kojem ih ono neće prestati slati. Naše je doba zaista jedno od najglupljih doba u ljudskoj povijesti.

Hvala na čitanju. 

By: Eugippius; listopad 2024.

(Zaista nevjerojatno korektne vijesti iz Njemačke, nekako uvijek su naglašene najbitnije. Ako vas zanima više vijesti iz Njemačke, popratite: https://www.eugyppius.com/)