Sustav novca iz sjene koji vlada svijetom

U svakom alternativnom medijskom prostoru zasigurno ćete naći mnogo govora o dominaciji američkog dolara, kao i optimistične prognoze oko njegovog skorog pada. To također vrijedi za radikalnu desnicu, gdje nacionalisti žude za krajem američke imperijalne hegemonije, kao i usponom multipolarnog svijeta.

Međutim, često je ta nada nešto više nego pusta želja, s malo vjerojatnim izazivačima protiv moći SAD-a, koji su prenaglašeni. To posebno vrijedi za hegemoniju američkog dolara, temu koja je zrela za nesporazume, čak i u najboljem trenutku.

Važno je imati na umu kako ljudi predviđaju pad dolara otkako je stekao status globalne rezervne valute. Još 1960. godine je  ekonomist Robert Triffin upozoravao na “neposrednu prijetnju nekoć moćnom američkom dolaru”. Razumijevanje razloga za Triffinov pesimizam, i zašto se pokazalo da je bio pogrešan, ključno je za razumijevanje današnjeg globalnog monetarnog sustava i trajne dominacije dolara.

Triffinova zabrinutost bila je utemeljenija od većine: njegova "Triffinova dilema", kako je postala poznata, istaknula je inherentni problem s nacionalnom valutom zemlje, koja također služi i kao rezervna valuta za međunarodni sustav. Zemlja koja opskrbljuje svijet rezervnom valutom mora proizvesti višak novca, stvarajući tako trgovinski deficit. Drugim riječima, zemlja dobavljač mora neprestano gubiti novac, kako bi popunila rezerve drugih zemalja i učinila valutu niskorizičnom opcijom za držanje kao rezervu. Ali, ako zemlja dobavljač postane previše zadužena prema ostatku svijeta u ovom scenariju, tada njezina valuta prestaje biti tako niskorizična imovina, i tu je dilema.

Nakon Drugog svjetskog rata, SAD je poslao mnogo dolara u inozemstvo kroz Marshallov plan, vojnu potrošnju i američku srednju klasu koja je uvozila mnogo strane robe. Dakle, kako je domaći američki dolar zaobišao Triffinovu dilemu? Nije.

https://www.jstor.org/stable/26376640?mag=how-the-marshall-plan-sold-europe-to-americans&seq=1

Ulazi eurodolar

Triffinova dilema bila je posebni problem za američki dolar jer je bio podržan zlatom. Uostalom, što bi se dogodilo kada bi svijet trebao više dolara nego što bi američke rezerve zlata mogle pokriti? Slično kao kolaps koji bi se dogodio kada bi svi pokušali povući svoj novac iz banaka u isto vrijeme, cijeli bi se sustav suočio s implozijom. To bi se dogodilo da SAD više ne može zadržati svoje strane dolare pokrivene zlatom.

Standardna priča jest da je ovaj problem riješen 1971. godine, kada je Richard Nixon okončao međunarodni sustav Bretton Woodsa i konačno odvojio američki dolar od zlata. Ali, do tog trenutka su privatne banke već odavno zamijenile razmjenu zlata i tiho usvojile novi oblik razmjene, izvučen iz bilo kakvih rezervi ili stvarne valute - ovo je bio istinski globalni, offshore ekonomski sustav, izvan djelokruga središnjih banaka. Bio je to sustav eurodolara. U ovom kontekstu, "euro" se koristi kao sinonim za "offshore", umjesto da se odnosi na stvarne eure. Dakle, eurodolar sustav jest sustav u sjeni, offshore novčani sustav, denominiran u američkim dolarima.

Nitko nije siguran kako se pojavio sustav eurodolara (više o tome kasnije), ali do kasnih 1950-ih došlo je do ogromnog rasta depozita američkih dolara u europskim bankama, uglavnom u londonskom Cityju. S prijeratnom praksom, ti bi depoziti bili doznačeni središnjoj banci ili položeni na račune banaka u SAD-u, ali postupno su banke počele koristiti te dolarske depozite za izdavanje kredita denominiranih u američkim dolarima. 1959. godine, ekonomist Paul Einzig je o tome izvijestio:

"Tržište eurodolara godinama je bilo skriveno od ekonomista i drugih čitatelja financijskog tiska izvanrednom zavjerom šutnje. Na njegovo postojanje naletio sam sasvim slučajno u listopadu 1959. godine, a kada sam se o tome upustio u istraživanje u londonskim bankarskim krugovima, nekoliko me bankara odlučno zamolilo neka ne pišem o novoj praksi." 

(Einzig, Paul: "Foreign dollar loans in Europe.", 1965.)

Britanski gospodarski cilj jest bio da London postane središte međunarodnog financijskog kapitala očituje se u deregulaciji i sveobuhvatnoj zaštiti tajnosti; to je City-ju dalo konkurentsku prednost u odnosu na druge europske zemlje, te je postavilo njega i njegovu mrežu britanskih offshore teritorija - u samo središte ovog sustava u nastajanju.

Kako je tržište eurodolara eksplodiralo, postalo je krvotokom globalnog gospodarstva i brzo je ispunjavao potrebu banaka za međunarodnim valutnim sustavom. Banke su sada mogle brzo i učinkovito obavljati transakcije diljem zemalja i kontinenata bez potrebe za fizičkom valutom, što je bila inovacija koja je pomogla u oslobađanju gospodarske aktivnosti. Sustav eurodolara funkcionirao je poput rane kriptovalute, postojao je kao digitalna knjiga i komunikacijska mreža, a ne kao tradicionalna valuta.

Pokretač globalnog gospodarstva jest neka vrsta bankarske virtualne valute, koju su stvorile i koristile za zadovoljenje zahtjeva banaka, niz potraživanja i obveza koje razmjenjuju banke, kako bi zadovoljile svoje novčane potrebe. Kako možete otputovati u Indoneziju i odmah podići s bankomata, podižući iz svoje lokalne banke kod kuće? Samo s izuzetno složenom i učinkovitom komunikacijskom mrežom, koja povezuje globalni bankarski sustav.

Eurodolar je bio temeljem nastanka ovog sustava, a središnje banke imaju malo kontrole nad njim. Usprkos svom pričanju libertarijanaca o "Fedovom tiskanju novca"; međunarodni bankari - izvan propisa američkih Federalnih rezervi - su ti koji kontroliraju stvaranje ponude američkih dolara na međunarodnim tržištima. Velike komercijalne banke stvaraju eurodolare,  koristeći offshore sustav, bez podrške Federalnih rezervi. To se postiže frakcijskim pozajmljivanjem, gdje se dolarski depoziti koriste kao kolateral za posuđivanje većeg iznosa dolara.

Opet: privatne banke stvaraju novac iz ničega stvaranjem duga

Otkriće da stvaranje novca ovisi o privatnim bankama jest otkriće koje šokira ljude, i odmah dovodi do poricanja - država sigurno ne bi prepustila nešto tako temeljno privatnim akterima.

Ali, nemojte meni vjerovati na riječ, izvor poput Bank of England napisao je u izvješću pod naslovom "Stvaranje novca u modernoj ekonomiji", sljedeće:

https://www.bankofengland.co.uk/-/media/boe/files/quarterly-bulletin/2014/money-creation-in-the-modern-economy

"Većinu novca u optjecaju ne stvaraju tiskarski strojevi Bank of England, već same komercijalne banke: banke stvaraju novac onda kada god posuđuju novac nekome u gospodarstvu, ili kupuju imovinu od potrošača. Za razliku od opisa koji se nalaze u nekim udžbenicima, Banka Engleske ne kontrolira izravno količinu niti osnovnog, niti općeg novca. Od dvije vrste općeg novca, bankovni depoziti čine veliku većinu – 97% iznosa koji jest trenutno u optjecaju. U modernom gospodarstvu te bankovne depozite većinom stvaraju same poslovne banke."

(McLeay, Michael, Amar Radia, and Ryland Thomas. "Money creation in the modern economy." Bank of England quarterly bulletin, 2014.; Q1)

Tako su međunarodni bankari stvorili sustav novca u sjeni, sa sustavom eurodolara koji funkcionira kao neka vrsta "mračne energije" globalne ekonomije, uvijek prisutna, ali nevidljiva - nešto što Federalne rezerve SAD-a, ili bilo koja druga središnja banka, mogu malo kontrolirati. . Zapravo, nitko čak i ne zna koliko novca postoji u sustavu eurodolara, s procjenama koje ga mjere u nečemu od desetaka do stotina trilijuna. Kao što je ekonomist Fritz Machlup jednom rekao na sastanku svojih kolega:

"Čak niti ne znamo dovoljno o tržištu eurodolara da bismo znali kako ga treba kontrolirati."

(Trestrail, Richard W. 1972. “The Eurodollar Obsoletes the Definition of Money.” Financial Analysts Journal 28 (3): 55–63. doi:10.2469/faj.v28.n3.55.)

Ako želite pokušati vizualizirati kako izgleda ovaj sustav novca u sjeni, ovo je pokušaj ilustriranja svih instrumenata uključenih u opskrbu američkim dolarom:

Još uvijek ste zbunjeni? Niste sami. Ako ovo išta ilustrira, to jest da su savezne rezerve i središnje bankarstvo samo mali dio priče. Ova enormno složena mreža razvijala se desetljećima kroz privatne institucije - zadovoljavajući potrebu za istinski globalnim novčanim sustavom nesputanim nacionalnim barijerama.

Ali, u procesu odvajanja dolara od kontrole rezervi Federalnih rezervi, bankari su sebi dali moć da stvaraju nedozvoljeni i neregulirani novac. To znači ogromnu moć nadjačavanja monetarne politike nacionalne vlade, kao i ispunjavanje mnogih uloga, za koje većina ljudi pretpostavlja kako ih imaju središnje banke i njihove vlade:

"Budući da eurovalute daju privatnim financijskim institucijama neograničenu mogućnost proširenja dostupnosti određene valute, država čija je valuta cilj Euroinstrumenta više nema isključivu kontrolu nad svojom opskrbom novcem.

…

Nadalje, nedostatak obvezne rezerve za eurodolare stvara potencijalno beskonačan novčani multiplikator, potencijalno dovodeći do beskonačnog stupnja inflacije, a sve bez inputa Federalnih rezervi ili Ministarstva financija SAD-a. Stoga je moć kontroliranja broja dolara (ili instrumenata u dolarskom ekvivalentu) na tržištu izvučena iz isključive kontrole vlasti SAD-a i raspršena među stranim bankarskim institucijama."

(Fowler, Stephen A. "The monetary fifth column: the eurodollar threat to financial stability and economic sovereignty." Vand. J. Transnat'l L. 47 (2014): 825.)

Rasprava o ekonomiji jest i dalje je uvelike usredotočena na monetarnu politiku FED-a i vladinih programa, poput Kvantitativnog popuštanja, što pomaže u održavanju iluzije kako su to dvoje još uvijek odgovorni, a izabrani predstavnici imaju posljednju riječ.

Razumljivo je kako smo pristrani usredotočiti se na vladine institucije: oduvijek se shvaćalo kako je monetarni suverenitet preduvjet za politički suverenitet. Ali, sada je jasno kako su vlade tiho prepustile veliki stupanj monetarnog suvereniteta privatnim interesima koji upravljaju međunarodnim bankarskim sustavom - što je jedna od najznačajnijih i najrevolucionarnijih političkih promjena ikada, ali o kojoj se jedva raspravlja.

Šokantno je otkriti koliki je opseg i utjecaj ovog sustava, te otkriti kako je sve što je ovdje postavljeno godinama bilo javno ignorirano (na vrlo čudan način), ili apsolutno previđeno od strane popularnih ekonomista, financijskih analitičara i političara. Ipak, neki cijenjeni ekonomisti, poput Paula Einziga i Miltona Friedmana, identificirali su i proučavali ovaj sustav, a obojica su također pisali o velikoj "zavjeri šutnje" globalnog bankarskog kartela, kako bi se sakrilo njegovo postojanje. Budući kako ga većina ekonomskih analiza još uvijek zanemaruje, ostaje nam uvijek samo djelomičan pogled na to kako ekonomija funkcionira.

https://files.stlouisfed.org/files/htdocs/publications/review/71/07/Principles_Jul1971.pdf

Zašto dolar ne ide nikamo?

Postoji još jedna važna spoznaja koja dolazi s razumijevanjem sustava novca u sjeni: eurodolar jest prava globalna rezervna valuta. Pojava eurodolar-sustava bila je hitna inovacija, koja je došla od mnogih igrača uključenih u globalni financijski sustav, koji su tražili maksimalno učinkovit oblik novca kako bi lakše upravljali svojim poslovanjem. Razumijevanje ovog sustava nam pomaže razumjeti zašto će biti tako teško skinuti dolar s njegovog dominantnog položaja.

Zamislite svijet bez dolara. Pretpostavimo da njemački proizvođač treba uvesti sirovine iz Brazila. Brazilski izvoznik preferira plaćanje u brazilskim realima, dok njemački uvoznik ima sredstva u eurima. Samo, brazilska tvrtka nema puno proizvoda iz Europe na što je zainteresirana potrošiti svoj novi euro, dok stalna zamjena valuta može biti skupa i dugotrajna.

Međutim, sa sustavom eurodolara, njemački uvoznik može koristiti svoje depozite u eurima za stvaranje depozita u eurodolarima u njemačkoj banci. Taj polog u eurodolarima zatim se može prenijeti u brazilsku banku, koja ga pretvara u brazilske reale i plaća izvozniku. Brazilska banka može držati polog u eurodolarima, ili ga koristiti za financiranje vlastitih kreditnih aktivnosti u eurodolarima. Svi pobjeđuju! (Ili se tako moralo činiti ljudima koji su izmislili ovaj sustav.)

Sada zamislite vladu, ili vlade, koji pokušaju ovo zamijeniti. Postoje desetljeća vrlo složenih i isprepletenih tehnoloških rješenja koja su omogućila da ovaj sustav funkcionira besprijekorno. Dolar zadržava svoju snagu, jer postoji stalna potražnja za vrijednosnim papirima američkog trezora koji podupiru ovaj sustav.

Gledajući kako se financijeri odnose prema tim vrijednosnim papirima, dolar izgleda sigurnije nego ikad: podaci Ministarstva financija SAD-a otkrivaju kako je inozemna potražnja za ovim vrijednosnim papirima znatno porasla posljednjih godina. Vlasništvo dugoročnih američkih državnih obveznica privatnih stranih ulagača skočilo je za oko 52% u posljednje tri godine, na 3,4 trilijuna dolara, po prvi put prestigavši ​​imovinu središnjih banaka.

Primijetite kako se ovdje ne radi o američkim nosačima zrakoplova, ili marionetskim režimima - nego o privatnim interesima bankara koji čine ovaj sustav. Puno onih koji pišu o propadanju dolara, sve objašnjavaju time kako se sve vrti oko geopolitike. Kažu kako je SAD bolesno carstvo; ima veliki i rastući popis neprijatelja, kao i potencijalnih izazivača na svjetskoj pozornici, poput Kine, i mi sada ulazimo u multipolarno doba, u kojem SAD ne može dominirati svjetskim poslovima kao što je to bilo u 20. stoljeću. Sve je to možda istina, ali to ne čini sustav eurodolara ništa manje učinkovitim za globalni bankarski kartel.

Kina je uložila mnogo truda pokušavajući učiniti svoj juan održivom alternativom dolaru; no, unatoč svemu je manje od 3% svjetskih deviznih rezervi denominirano u juanima. Prema jednoj procjeni, dolar iam udio u 88% svih međunarodnih transakcija, euro 31%, dok je juan uključen u samo 7% (više od jedne valute može biti uključeno u transakciju.)

Ako je Kina željela učiniti juan istinskom globalnom pričuvnom valutom, morala bi prihvatiti golemu financijsku deregulaciju i ukinuti svoje trenutno stroge kontrole kapitala, kako bi omogućila golem priljev strane valute i juana u Kinu. Ali, Kina mora zadržati svoju strogu financijsku regulativu, zbog domaćeg gospodarskog napretka i zbog političke stabilnosti. Malo je vjerojatno kako će Kina ikada odlučiti napustiti etatistički model, koji je slijedila desetljećima, samo zato da bi postala bolje središte međunarodnog financijskog sustava.

Neki su hvalili BRICS, čiji je Kina član, kao potencijalnog predvodnika u uspostavljanju alternativnog monetarnog sustava. Na papiru ovo izgleda više obećavajuće: zemlje BRICS-a imaju 42% svjetskog stanovništva, i procjenjuje se kako raspolažu sa 37% svjetskog BDP-a.

https://www.europarl.europa.eu/thinktank/en/document/EPRS_BRI(2024)760368

Može li BRICS uspostaviti novu valutu? Vjerojatno bi mu trebala središnja banka, i vjerojatno bi središte te banke bilo u Kini. Ovo  bi predstavljalo neprihvatljiv gubitak suvereniteta drugim zemljama u savezu, posebice Indiji, s kojom Kina ima stalne teritorijalne sukobe. Ideja o "BRICS kovanici" mnogo se spominjala tijekom posljednjih godina, bilo potpomognuta zlatom ili bila ona potpuno digitalna. Ali samo prošle godine, čelnik Nove razvojne banke BRICS-a je jasno dao do znanja kako nema neposrednih planova da grupa stvori zajedničku valutu.

https://archive.is/EdwfA

Čak i kada bi članice BRICS-a bile voljne ostaviti po strani svoje nesuglasice i posvetiti se novčiću BRICS-a, teško je trenutno vidjeti koju bi konkurentsku prednost taj novi novčić imao u odnosu na trenutni sustav. Valuta pokrivena zlatom? Bankari su napustili zlato i prihvatili sustav eurodolara prije svega zato što je zlatom podržana valuta bila prepreka njihovim aktivnostima.

Što je sa slovom "R" u BRICS-u? Možda prirodna bogatstva Rusije ukazuju na potencijalnu alternativu dominaciji dolara. Uostalom, od ruske invazije na Ukrajinu, američka je vlada naoružala financijski sustav na dosad neviđene načine. Nije li ovo cijelom svijetu dokaz nesigurnosti oslanjanja na milost Amerike, kako bi održali svoj financijski sustav? Mnogi su smatrali kako, ako Sjedinjene Države pretjeraju sa sankcioniranjem Rusije, ovo je lekcija koju bi ostatak svijeta naučio - i tada bi bilo samo pitanje vremena prije nego što se dovoljno zainteresiranih strana uroti da skine moćni dolar.

Sankcije protiv Rusije koje su najviše privlačile naslove uslijedile su nakon što su se SAD i njegovi zapadni saveznici pozvali na, ono što neki analitičari nazvaju "nuklearnom opcijom", i kada su se dogovorili da izbace Rusiju iz SWIFT-a (Društvo za svjetsku međubankarsku financijsku telekomunikaciju). To je bilo vrlo značajno, jer banke diljem svijeta koriste SWIFT kao neku vrstu usluge razmjene trenutnih poruka. Predsjednik Biden je obećao kako će to "osigurati da su te banke isključene iz međunarodnog financijskog sustava i naštetiti njihovoj sposobnosti u globalnom djelovanju".

S osnovnim razumijevanjem američkog dolara kao nečega što je strogo pod kontrolom vlade SAD-a, mnogi su pretpostavili kako Rusiji mogu jednostavno uskratiti pristup dolaru isključivanjem iz SWIFT sustava. No unatoč visokoprofilnoj deplatformaciji, ruske banke su pretrpjele tek nešto više od neugodnosti zbog uskraćivanja pristupa SWIFT-u, zbog toga koliko je eurodolar- sustav nevjerojatno učinkovit.

Eurodolar-ekonomist, Jeffrey Snider, sažeo je problem s ovim pokušajem deplatformiranja ruskog gospodarstva:

"SWIFT čini vrlo malo što se tiče unutarnjeg funkcioniranja offshore bankarske mreže.

…

Oduzmite nekim ruskim institucijama mogućnost slanja poruka dopisnicima pomoću SWIFT-a, i oni će jednostavno komunicirati (kako je to za još ironije!) s njima na neki drugi način (uključujući samo podizanje slušalice), jer su dopisnici izvan zemlje još uvijek tamo. Oni će nastaviti obavljati svoj monetarni posao - bez obzira na način slanja i primanja zahtjeva za plaćanje."

Ironično, sama činjenica kako je američka vlada mogla učiniti tako malo da spriječi pristup ruskih banaka tržištu eurodolara,  pokazuje zašto je ovaj sustav tako učinkovit i zašto će dolar zadržati svoju poziciju u doglednoj budućnosti.

Ovo nas vraća na početak ove priče, kada se tržište eurodolara pojavilo pod sumnjivim i tajnovitim okolnostima, u City of  London. Napisao sam kako nitko nije siguran kako se eurodolar pojavio, ali najvjerojatnija teorija jest kako pravo podrijetlo zapravo vuče iz problema sa Sovjetskim Savezom.

1956. godine su Sovjeti također bili u poziciji da se boje međunarodnih sankcija, zbog invazije na manjeg susjeda. Nakon što su ugušili pobunu 1956. godine u Mađarskoj, sovjetski su se dužnosnici bojali kako će SAD ciljati na njihove depozite u dolarima, u američkim bankama.

Kao odgovor, Sovjeti su povukli svoje dolare i prebacili ih u dvije ruske banke sa sjedištem u Europi: Commercial pour L’Europe du Nord (BCEN) u Parizu; i Moskovsku narodnu banku u Londonu. Koristeći te dolarske depozite, te su ruske banke možda postale prvi zajmodavci na globalnom tržištu eurodolara.

Dana 28. veljače 1957. godine, Moskovska narodna banka u Londonu izdaje 800.000 dolara. Ovaj skromni iznos posuđen je i otplaćen u potpunosti izvan američkog bankarskog sustava - ili bilo kojeg centraliziranog bankarskog sustava. Bankari su upravo otkrili nevjerojatnu inovaciju. BCEN u Parizu također je preuzeo nešto od Narodny-dolara i posudio ih.

Pariška banka bila je tada poznata po teleks nazivu EUROBANK, i navodno su tako i dolari položeni u bankama izvan SAD-a -  postali poznati kao "eurodolari".

I tako, u jednoj od najvećih ironija povijesti, veliki komunistički režim 20. stoljeća pokrenuo je inovaciju na financijskim tržištima,  koja je uvelike proširila moć kapitala i premjestila aktivnosti bankara izvan djelokruga vlada i njihove kontrole.

Sustav eurodolara postao je toliko dominantan - zbog inovacija ljudi koji su pokušavali izbjeći kontrolu američke vlade nad svojim dolarima - i upravo je to razlog zašto je eurodolar-sustav toliko otporan - na alternativne valute, na geopolitičke šokove, kao i na samu vladu SAD-a.

Ništa ne traje vječno, ali za sada globalna dominacija dolara stoji na prilično čvrstom tlu.

(Napomena: i tako redom, kroz labirint zapetljanih financijskih odnosa diljem svijeta, dolazim konačno do one teme o kojoj sam trebala odavno pisati - bitcoin i kripto valute. No, to je toliko neobično i teško objasniti, pa su trebale neke predradnje. Nisam fan novca i ekonomija - kao što i sami vidite, stalno se radi o nečemu nekonkretnom, o stvaranju duga iz ničega. No, otporni su ti banksteri i sigurno plaćaju jako pametne ljude kako bi stalno krpali taj čudni izmišljeni sustav fiat novca. Zato i kada dođe do pucanja i propasti tog sustava, to se neće dogoditi odmah - mislim kako ovaj tekst to odlično pojašnjava. Napominjem za kraj: ono što je upumpano kapitala u tzv. umjetnu inteligenciju (kojom su nas neizmjerno plašili zadnjih godina) je doživjelo očekivani krah. Ne zato što nema dovoljno novca unutra, nego zbog stare informatičke izreke: garbage in, garbage out. Upumpano smeće u te ogromne baze podataka - nisu donijele niti jedan suvisli odgovor, niti rješenje. Ovo se tiče te UI koja je plasirana javnosti, banksteri imaju svoje baze podataka i infrastrukturu koja je ipak puno kvalitetnija i otpornija. Ta ekipa jest izuzetno tvrdoglava, pametna i kao što vidite kroz napisano - uvijek korak ispred. Naravno kako postoji lijek i za to, ali ne bih ovdje o rješenjima koji su u sukobu sa trenutnim "vladavinama prava". Tekstovi o kripto valutama slijede kroz slijedeće tjedne i mjeseca, ne nikako odmah - puno posla i moram pogoditi pravi početak. Mislim kako ću do kraja ljeta završiti nekoliko serijala koje sam započela i nikako da završim: Pretpotopnu opsesiju i Povijest sovjetsko cionističkih odnosa. Naravno, nikada ne mogu odoljeti dnevno političkim smicalicama. Zdravi i veseli bili. Pozdrav.)

Mojoj lijepoj zemlji Hrvatskoj i svim lijepim ljudima moje zemlje čestitam Dan pobjede