Texacov insajder, Clint Murchison, imao je osobne financijske interese na Haitiju, o kojima se brinuo agent CIA-e, George de Mohrenschildt, bogati ruski naftaš i, prema FBI-u: nacistički špijun tijekom Drugog svjetskog rata. Upravo je de Mohrenschildt odvezao Leeja Harveya Oswalda iz New Orleansa u Dallas nekoliko dana prije atentata na predsjednika Johna F. Kennedya, 22. studenog 1963. godine.
Gaeton Fonzi, posebni istražitelj Zastupničkog odbora, bio je na putu intervjuirati de Mohrenschildta na Floridi u vezi s njegovom ulogom u ubojstvu JFK-a, kada je javljeno kako je CIA-in agent pronađen s prostrijeljenom glavom, upucan iz rafalne puške.
De Mohrenschildtovi dnevnici kasnije su otkriveni. Jedan je unos glasio: “Bush, George H. W. (Poppy), 1412 W Ohio; također je pisalo: Zapata Petroleum Midland”.
Kennedy je učinio jako puno i razbjesnio je američki vojni establišment. U listopadu 1963. godine je povukao 1000 savjetnika iz jugoistočne Azije, također je izdao NSAM 363 - nacrt za potpuno povlačenje iz Vijetnama. Poslao je tadašnjeg američkog veleposlanika u Gvineji, Williama Atwooda na Kubu, neka započne razgovore s Fidelom Castrom, nakon što je javno osudio CIA-u i njeno petljanje u operaciji Zaljev svinja. Kennedy je rekao kako želi: "Razdvojiti CIA-u na tisuću komadića i raspršiti je u vjetar", te kako razumije Castrovu revolucionarnu borbu protiv diktatora i prijatelja Meyera Lanskog, Fulgencia Batiste, kojeg je Kennedy nazvao "inkarnacijom niza grijeha od strane SAD-a”.
Ted Shackley, Santos Trafficante i dečki iz CIA-e, koji su vodili operaciju Mongoose - čiji je cilj bio ubiti Castra - bili su posebno bijesni na Kennedyja. General bojnik Edward Lansdale zapovjedao je operacijom Mongoose, koji je eskalirao u mali rat protiv Kube. Godine 1955., Lansdale je pomogao Lucienu Coneinu neka uspostavi južnovijetnamski opijumski monopol pod predsjednikom Nguyen Cao Kyjem. CIA je nastavila obučavati pobunjenike protiv Castra u južnoj Floridi, i oko jezera Pontchartrain izvan New Orleansa, čak i nakon što je JFK naredio FBI-ju neka upadne u kampove za obuku.
Kennedy je otpustio direktora CIA-e i Rockefellerovog rođaka, Allena Dullesa; zamjenika direktora CIA-e, Charlesa Cabella (čiji je brat bio gradonačelnik Dallasa); kao i zamjenika direktora CIA-e za planiranje, Richarda Bissella. Richard Helms bio je Bissellov nasljednik u tvrtkinom uredu za izvođenje prljavih trikova, ured je bio poznat pod imenom: odjel za planiranje. Helms je bio blizak s Jamesom "Isusom" Angletonom, koji je godinama vodio CIA-in program kontrole uma MK-ULTRA, koristeći tehnike koje je Dullesu ustupila u Švicarskoj Kuća Sauda i Muslimansko bratstvo.
Svi "vodoinstalateri" iz afere Watergate su došli iz ogranka Operacije Mongoose, poznate i kao Operacija 40. Howard Hunt je bio plaćenički mastermind Operacije 40, koja je također uključivala Bernarda Barkera, i igrača Enterprisea, Rafaela Quintera. Frank Sturgis vodio je Međunarodnu antikomunističku brigadu sa sjedištem u Miamiju, koju je financirao Santos Trafficante preko svoje organizacije Teamsters Local 320. Ostali provalnici iz Watergatea su bili Felipe Diego i Rolando Martinez. Bili su prijatelji s predstavnikom OSS-a u Kini, Williamom Pawleyem, koji je posjedovao rafinerije šećera na Kubi, kao i autobusnu liniju u toj zemlji.
Hunt je vodio Double-Chek sa sjedištem u Miamiju, kanal CIA-e, koji je bio aktivan tijekom Zaljeva svinja. Sturgis je fizički napao Daniela Ellsberga na stepenicama Kapitola (vezano uz Vijetnamski rat), te je regrutirao agente provokatore koji bi prekidali mirne prosvjede tijekom Demokratske konvencije 1972. godine.
Kao dio operacije 40, Frank Sturgis je regrutirao Maritu Lorenz neka da zavede Castra, a zatim neka ga ubije. Gospođica Lorenz kaže kako se vozila u Dallas, u vozilu natovarenom oružjem, s Frankom Sturgisom, Jerryjem Patrickom Hemmingom, dva kubanska brata izgnanika po imenu Novis, i pilotom po imenu Pedro Diaz Lanz. Lorenz kaže kako su stigli u Dallas dan prije nego što je Kennedy ubijen, gdje su se sastali s Howardom Huntom u lokalnom hotelu.
Fletcher Prouty je bio obavještajni časnik zračnih snaga, koji je bio članom Kennedyjeve misije za utvrđivanje činjenica (koja je rezultirala direktivom NSAM 263), koja bi pozvala na američko povlačenje iz Vijetnama. Dana 10. studenoga 1963. godine, Proutyjev šef, Edward Lansdale, premjestio ga je na mjesto voditelja ureda ne Južnom polu. Dvanaest dana kasnije Kennedy je ubijen. Prouty se kune kako fotografija Dealey Plaze na dan atentata prikazuje Edwarda Lansdalea kako odlazi s mjesta zločina.
Drugi su identificirali Howarda Hunta, kao jednog od skitnica koje su vrebale na željezničkoj pruzi iza travnatog brežuljka, odakle je ispaljen smrtonosni hitac.
George Bush stariji bio je na čelu tvrtke Zapata Offshore Petroleum, sa sjedištem u Houstonu, od 1956. do 1964. godine. Prema autorima Williamu Cooperu i Davidu Ickeu - 1961. godine je tvrtka Zapata uvukla CIA-u u kolumbijski posao s kokainom. Zapatine offshore naftne platforme su korištene za prekrcaj kokaina, dok bi Četiri jahača u Columbiju slali kemikalije potrebne za proizvodnju kokaina.
Jedna operacija CIA-e za invaziju na Kubu je imala kodni naziv Operacija Zapata. Dva mornarička broda korištena u tom pokušaju su se zvala Barbara i Houston.
Memo FBI-ja, potpisan od J. Edgara Hoovera, od 23. studenog 1963. godine, govori o brifingu "Georgea Busha iz CIA-e", vezano uz ubojstvo Kennedyja, koje se dogodilo dan ranije. Bush je bio u Dallasu 22. studenog. Jedan obavještajni izvor je izjavio: “Znam da je (Bush) bio umiješan u Karibe. Znam da je bio uključen u zataškavanje stvari nakon ubojstva Kennedyja”.
U intervjuu iz 1973. godine, objavljenom u Atlantic Monthlyju, Kennedyjev potpredsjednik i nasljednik, Lyndon Johnson - i sam teksaški naftaš - nagovijestio je zavjeru koja se dogodila tog tmurnog dana u Dallasu, te je govorio o “Murder Incorporatedu”, kojim upravlja CIA iz Kariba. Johnson je mislio na Permindex (Permanent Industrial Exhibitions) - biro za ubojstva kojim upravlja Izvršni odjel za specijalne operacije (SOE) - britanskog MI6.
Prema knjizi koju je izdao Executive Intelligence Review, pod nazivom Dope Inc.: The Book That Drove Kissinger Crazy - Permindex su financirale kanadska obitelj Bronfman i bogata poljska obitelj Radziwill. Vođa Permindexa, pukovnik MI6 SOE, Sir William "Intrepid" Stephenson, ranije je pokrenuo Meyer Lanskyjev sindikat i pomogao je u rehabilitaciji Luckyja Luciana. SOE pukovnik Louis Mortimer Bloomfield bio je veteran OSS-a, kao i Bronfmanova veza, koji je predsjedao Permindexom sve od njegova osnutka 1958. godine, u Montrealu i Ženevi. SOE i Permindexov insajder, general Julius Klein, bio je pripadnikom ubojite Hagane, kada su cionisti preuzeli Izrael od Palestinaca. On je direktno vezan sa mafijaškim šefovima Buffalom Maxom Fischerom i Carlom Lindnerom, u United Brandsu - firmi čiji banana brodovi, prema DEA-i, redovito isporučuju kokain u SAD.
Ostali članovi SOE-a bili su: David Sarnoff, čiji je konglomerat RCA u to vrijeme činio jezgru američke Agencije za nacionalnu sigurnost; Walter Sheridan, koji je davao obavještajne podatke tvrtki Resorts International, kao i odbjeglom financijeru Robertu Vescu. Najpoznatiji član SOE-a bio je pukovnik Clay Shaw - čiji je sin istog imena, kao kongresmen Floride, služio u Glavnoj radnoj skupini za narkotike.
Shaw je bio veteran OSS-a, koji je kasnije postao direktor New Orleans International Trade Marta - američke podružnice Permindexa. Odvjetnik iz New Orleansa, Jim Garrison, optužio je Shawa 1969. godine, zbog njegove uloge u ubojstvu Kennedyja. Tijekom suđenja umrlo je 17 ključnih svjedoka tužiteljstva, a Garrison je postao metom klevetničke kampanje.
Shaw je služio pod Stephensonom dvadeset godina, počevši od Drugoga svjetskog rata, gdje je bio veza OSS-a veza s Winstonom Churchillom. Operativci SOE-a infiltrirali su se u FBI i formirali Division Five, petu kolonu britanske obavještajne službe, koju je vodio Bloomfield. I Bloomfield i Shaw bili su prisutni na nizu sastanaka u Montego Bayu na Jamajci, 1963. godine. Sastanci su održani u Tyndall Compoundu, koji je izgradio Sir William Stephenson, kako bi poslužio interesima britanske obavještajne službe na Karibima, nakon Drugog svjetskog rata.
Stephenson je pokrenuo BRINCO, tvrtku za energetska istraživanja, koju je financirao Rio Tinto obitelji Oppenheimer. Preselio se na Jamajku 1949. godine, i tamo osnovao Britansko-američko-kanadsku korporaciju, uz pomoć u financiranju od strane britanskog trgovačkog bankarskog diva, Hambrosa. Stephenson je bio taj koji je pomogao Allenu Dullesu sakriti Hitlerove i Goebellove crne fondove na račune po švicarskim bankama, nakon Drugog svjetskog rata. Predsjedavao je sastancima u Montego Bayu gdje je, prema mnogim istraživačima Kennedyjevog ubojstva, isplanirano ubojstvo JFK-a.
Među prisutnima na sastancima bili su: Ferenc Nagy, ministar iz Drugog svjetskog rata u prohitlerovoj Horthyjevoj mađarskoj vladi, koji je kasnije postao mađarski premijer; Georgio Mantello, rumunjski emigrant, koji je služio kao ministar trgovine talijanskog diktatora Benita Mussolinija; Paul Raigorodsky, čelnik ruske Solidarnosti; i Jean de Menil, europski aristokrat sa starim novcem i predsjednik ruskog Schlumbergera, divovskog pružatelja usluga naftne industrije i čestog CIA-inog dobavljača oružja, sa sjedištem u Houmi, LA.
Svi prisutni u Tyndallu su bili rukovoditelji Permindexa, čiji su članovi odbora bili: Roy Cohn, bivši glavni savjetnik senatora Joea McCarthyja; Montrealski kriminalni šef Joe Bonanno; Mussolinijev ministar poljoprivrede grof Gutierrez de Spadafora, iz talijanske kuće Savoja; bankar obitelji Habsburg i Wittelsbach, Hans Seligman, iz Basela; Carlo d’Amelio, rimski odvjetnik kuće Savoy i Pallavicini; Munir Chourbagi, stric egipatskog kralja Faruka; i Giuseppe Zigiotti, čelnik talijanskog fašističkog udruženja, zadužen za naoružavanje milicije. Permindex je bio paravan za nacističku internacionalu.
Pukovnik Louis Bloomfield je bio partner u tvrtkama Philips, Vineberg, Bloomfield & Goodman (odvjetnici kanadske obitelji Bronfman). Godine 1968. tvrtka je bila prisiljena izbrisati Bloomfieldovo ime sa svog zaglavlja, kada je francuski predsjednik Charles de Gaulle, javno razotkrio Bloomfielda za njegovu ulogu u pokušaju atentata na de Gaullea.
De Gaulle je imenovao Credit Suisse iz Ženeve kao financijera Bloomfieldova pokušaja puča, te je povezao njegovo podrijetlo sa sjedištem NATO-a u Bruxellesu. Permindex je bio prisiljen preseliti se iz Europe u fašistički prijateljsku Južnu Afriku. Istovremeno, de Gaulle je izbacio izraelski Mossad iz Francuske, zbog njegovih ugodnih odnosa s Permindexom. Neki su istraživači identificirali Credit Suisse Canada kao nositelja plaćanja SOE-a, za izvršenje Permindexovog atentata na JFK-a. Atentat je izvršen nakon što je Stephenson postavio operativni zapovjedni centar u RCA zgradi Davida Sarnoffa, u Rockefeller Centru, u New Yorku.
Bloomfield je radio pod pokroviteljstvom izraelske Continental Corporation, i kanadske podružnice Heineken Breweries. On je kontrolirao "dobrotvornu organizaciju" Ran Histadrut, koja čini 33% BNP-a Izraela; i Bank Hapoalim, drugu najveću izraelsku banku, omiljeni kanal Mossada. Bloomfield je bio direktor Izraelsko-kanadske pomorske lige i služio je kao kanadski generalni konzul u Liberiji. Tamo je radio s jedinim drugim stranim diplomatom u Monroviji - Tiborom Rosenbaumom, iz Banque du Credit Internacionale (BCI) - na uspostavljanju statusa Liberije kao offshore bankarskog središta, i na postavljanju liberijske zastave na raspolaganje međunarodnim pošiljateljima, koji su željeli prikriti svoju pravu zemlju podrijetla. Liberijsku zastavu dobro su iskoristili krijumčari droge i oružja.
Bloomfield je također bio predsjednik Službe hitne pomoći Crvenog križa, dužnosti koju tradicionalno obnaša najviši vitez u suvremenom okruglom stolu kraljice Elizabete II. - Najčasniji vojni i bolnički red sv. Ivana Jeruzalemskog. Iako poznat po svojoj "dobrotvornoj" strani - koja uključuje prodaju darovane krvi za oko 100 dolara po pinti - Crveni križ jest službeno obavještajna služba britanske monarhije.
Prema Dope Inc., BCI Tibora Rosenbauma je bila ključna bankarska institucija, u Permindexovom atentatu na Kennedyja, prenoseći sredstva iz banke Hapoalim šefu pete postaje odjela FBI-a u New Orleansu, Guyu Bannisteru. Bannisterov agent, Jerry Brooks Gatlin, bi zatim podijelio novac Huntu i njegovom kubanskom timu ubojica. Bannister i Gatlin su umrli pod misterioznim okolnostima.
Double Check, Howarda Hunta, bila je podružnica Centro Mondiale Commerciale, podružnice Permindex Rim. William Seymour, Oswaldov dvojnik, koji je glumio kubanskog simpatizera mjesecima prije Kennedyjevog ubojstva, sastao se s Clayom Shawom i Davidom Ferriejem, kako bi osigurali triangulacijski plan vatre. Stvarni Oswald bio je na platnom popisu SOE-ine Division Five.
Prema mnogim istraživačima, oružje za Kennedyjev puč došlo je preko Schlumbergera; tim od sedam strijelaca sastojao se od elitne skupine koju su, 1943. godine, okupili J. Edgar Hoover i Sir William Stephenson. Tim je formiran kroz Američko vijeće kršćanske Crkve (ACCC) - koju su Bloomfield, Stephenson i Hoover osnovali kao paravan za američke i britanske obavještajne službe, putem ACCC misija u Latinskoj Americi.
ACCC je mreža aristokratskih krajnje desničarskih religija. Njegovog redatelja sa zapadne obale, E. E. Bradleya, optužio je tužitelj iz New Orleansa Jim Garrison za njegovu ulogu u ubojstvu JFK-a. David Ferrie radio je pod pokroviteljstvom ACCC-a. Škola za siročad ACCC-a, u blizini Pueble u Meksiku, korištena je za obuku 25-30 najboljih svjetskih strijelaca. Ministar ACCC-a, Albert Osborne, vodio je školu za obuku, nakon što je pobjegao iz SAD-a zbog podrške Hitleru, tijekom Drugog svjetskog rata. Ovi “studenti” izvršili su atentat na Kennedyja. Ubojice iz istog tima možda su bili angažirani da ubiju i Bobbyja Kennedyja i Martina Luthera Kinga Jr.
Kennedy je trebao govoriti u Dallas Trade Martu - podružnici Permindexa - na dan kad je ubijen. Nakon ubojstva Kennedyja, Permindex se pretvorio u Intertel, dok je BCI zamijenjen Resorts Internationalom Roberta Vesca, sa sjedištem na Bahamima - čiji su odvjetnici bili Paul Helliwell, i voditelj Kennedyjevog ministarstva pravosuđa, Robert Peloquin, koji je služio u pomorskoj obavještajnoj službi, radio je i za NSA, prije nego što se pridružio pravosuđu.
Resorts International ima sjedište na Paradise Islandu, koji je u vlasništvu Huntingtona Hartforda, potomka Great Atlantic & Pacific Tea Company. Intertel je službeno podružnica Resortsa, a u njegovom su odboru: prijatelj Howarda Hunta, Edward Mullin, iz petog odjela FBI-a i predsjednik kanadske Royal Banke koju kontrolira obitelj Bronfman; David Belisle iz NSA-e; i Sir Randolph Bacon - bivši šef Scotland Yarda. Intertel osigurava sigurnost za kockarnice na Karibima i u Las Vegasu, te je preselio kockanje i konjske utrke u Atlantic City, New Jersey.
Warrenova komisija, koja je "istraživala" atentat na Kennedyja, bila je krcata istim prijateljima koje je Kennedy prozivao.
Allen Dulles, direktor CIA-e kojega je Kennedy otpustio, nadgledao je postupak, usmjeravajući istragu dalje od bilo kakve naznake CIA-ine umiješanosti. Direktor FBI-a, J. Edgar Hoover, bio je desničarski fanatik koji je prezirao Kennedyja. Predsjednik Gerald Ford, tada senator iz Michigana, odao je informacije o saslušanjima pomoćnici direktora FBI-a, Carthi DeLoach. Senatori Arlen Spector (D-PA), i Richard Shelby (R-AL) su bili istaknuti članovi Obavještajnog odbora Senata, koji nadzire aktivnosti CIA-e.
Ali, najutjecajniji član Warrenove komisije bio je predsjednik Chase Manhattan banke, John McCloy, koji je kasnije vodio Svjetsku banku. McCloy je bio odvjetnik za ARAMCO sa sjedištem u Saudijskoj Arabiji, te je pomogao je Davidu Rockefelleru, kako bi ovaj izvukao šaha iz Irana.
Kennedy je naljutio američki vojni establišment, ali su njegovu smrtnu presudu potpisali međunarodni bankari.
Kennedy je najavio razbijanje off-shore poreznih oaza i predložio povećanje poreznih stopa za velike naftne i rudarske tvrtke. Podržao je uklanjanje poreznih rupa, koje idu u korist superbogatima. Njegovu ekonomsku politiku javno su napadali časopisi Fortune, Wall Street Journal, kao i David i Nelson Rockefeller. Kennedyjev vlastiti ministar financija Douglas Dillon, koji je došao iz investicijske banke Dillon Read, koju kontrolira Bechtel, izrazio je protivljenje prijedlozima JFK-a.
Kennedyjeva sudbina bila je zapečaćena u lipnju 1963. godine, kada je odobrio izdavanje više od 4 milijarde dolara novčanica Sjedinjenih Američkih Država (od strane svog Ministarstva financija) u pokušaju da zaobiđe visoke kamatne stope gomile međunarodnih bankara, osam obitelji, koji su vlasnici FED-a. Predsjednik Lincoln napravio je sličan potez prije 100 godina, i završio je na isti način.
Supruga optuženog ubojice Leeja Harveyja Oswalda, kojeg je Jack Ruby zgodno ubio, prije nego što je Ruby isto zgodno umro u zatvoru, rekla je autoru A. J. Webermanu, 1994. godine: “Odgovor na atentat na Kennedyja je u Banci saveznih rezervi. Nemojte to podcijeniti. Pogrešno je kriviti samo Angletona i CIA-u, per se. Ovo je samo jedan prst na istoj ruci. Ljudi koji opskrbljuju novcem su iznad CIA-e”.
Adresar direktora New Orleans Trade Marta, i operativca SOE-a, Claya Shawa, sadržavao je imena mnogih moćnih ljudi, koji su možda "dobavljali novac". Među njima su bili međunarodni oligarsi: Maquesse Giuseppe Rey iz Italije; barun Raffaello de Banfield iz Italije; princeza Jacqueline Chimay iz Francuske; Lady Margaret D’Arcy iz Engleske; Lady Hulce iz Engleske; Sir Michael Duff iz Engleske.
Ali, možda najzanimljiviji telefonski broj u Shawovu adresaru pripadao je Sir Stevenu Runcimanu, elitnom povjesničaru s insajderskim znanjem o Vitezovima templarima i njihovom unutarnjem svetištu Sionskog priorata. Predsjednik Warrenove komisije Earl Warren, kao i John McCloy, Allen Dulles, J. Edgar Hoover i Gerald Ford, bili su iluminirani slobodni zidari 33. stupnja.
Posjetitelji mjesta atentata na Dealey Plaza izvještavaju kako se tamo nalazi obelisk posvećen masoneriji. U Dallasu se - sjedište trgovca "iluminacijom" Exxon Mobila, kao i veliki dio korporativne Amerike - nalazi na 33. paraleli.
Korištena literatura:
- Plausible Denial: Was the CIA Involved in the Assassination of JFK? Mark Lane. Thunder’s Mouth Press. New York. 1991.
- The Great Heroin Coup: Drugs, Intelligence and International Fascism. Henrik Kruger. South End Press. Boston. 1980. p.142
- The Robot’s Rebellion: The Story of Spiritual Renaissance. David Icke. Gateway Books. Bath, U.K. 1994. p.217
- Dope Inc.: The Book that Drove Kissinger Crazy. The Editors of Executive Intelligence Review. Washington, DC. 1992. p.417
- Rule by Secrecy: The Hidden History that Connects the Trilateral Commission, the Freemasons and the Great Pyramids. Jim Marrs. HarperCollins Publishers. New York. 2000. p.129
- From JFK to Clinton: Zionist Influence on the American Media and History. Michael Collins Piper.
Autor teksta: Dean Henderson, iz knjige Big Oil & Their Bankers, poglavlje 9: Teksaška naftna mafija.
Add comment
Comments