Lucifer u Hramu Psa (2. dio)

BY: Jack Heart, Orage i prijatelji

Tekst je prvi put objavljen 03. studenog 2016. godine, u časopisu Veterans Today.

Marcel Griaule s Dogonima

Od 1931. do 1956. godine, legendarni francuski antropolog, Marcel Griaule, zajedno sa Germaine Dieterlen, također briljantnom i vrlo uspješnom antropologinjom – proučavao je zapadnoafričko pleme zvano Dogoni. Nakon 18 godina istraživanja, 1950. godine napravili su svoj prvi proboj u tajne Dogona i objavili djelo "Un Systeme Soudanais de Sirius". 

Ono što se nalazilo u tom dokumentu trebalo je promijeniti ovaj svijet, ali su sve redom brzo opovrgnuli oni u akademskoj zajednici koji su plaćeni da ovaj svijet održavaju onakvim kakav jest. Ono što su Griaule i Dieterlen pronašli u svojih četvrt stoljeća istraživanja je šokantno, budući da holografski svemir još nije bio predložen, a ovo je bio izvor njegove projekcije. Pronašli su "Crno sunce" u sjeni Timbuktua, drevnog sjedišta najdublje noćne more anglofila, i tamo žive Dogoni, što je namjerna igra riječi. Ono što Ljudi-Psi vjeruju objašnjava kako Holografski Svemir funkcionira, te daje disertaciju o rezbarenju stijena u australskim Plavim planinama; što je gotovo sedam tisuća milja od istočne obale Afrike...

Nitko tada nije primijetio i još nije. Još uvijek pokušavaju objasniti kako je pleme primitivnih crnih poljoprivrednika iz Afrike znalo više o astronomiji od najboljih bijelih znanstvenika 20. stoljeća. Sve što do danas mogu smisliti jest da su dva najveća antropologa koje je svijet ikada dao - lagali i krivotvorili sve svoje podatke…

"Dokaz" koji msm antropolozi navode za ovu vrstu neviđene skolastičke klevete jest "istraživanje" nizozemskog mormona i antropologa početnika, Waltera E. A. van Beeka. Van Beek je prešao na mormonizam na fakultetu, kada je počeo studirati antropologiju… 

Van Beekovo istraživanje sastojalo se od posjeta Dogonima gotovo pola stoljeća nakon Griaulea i Dieterlen, koji su ih proučavali dok su još imali svoju neovisnost kroz francusku kolonijalnu upravu. Do vremena kada je van Beek stigao tamo, Dogoni su živjeli u Islamskoj državi; istoj geografskoj širini koja će se za nešto više od desetljeća - stvoriti mjesto koje su nazvali Darfur. U Darfuru,  2003. godine, arapski sudanski muslimani raselili su i ubili - gotovo pola milijuna crnih sudanskih "nevjernika".

Van Beek je postavio nekoliko pitanja o tajnoj tradiciji za koju su Dogoni već znali da je anatema za njihove muslimanske gospodare. Zatim je, 1991. godine, objavio rad koji nije ništa više od ad hominem napada na dva velika francuska antropologa. U njemu on više puta navodi da ne može potvrditi nijedan od Griauleovih i Dieterlenovih nalaza i tvrdi kako su ovi sve izmislili. 

Iako se čini da je napisan vodenim bojicama, van Beekov rad dobio je potpuno neopravdan akademski status. Ova vrsta klevete tipična je za mormone, moćnu i izuzetno bogatu kršćansku sektu. Mormoni svoju patološku mržnju prema crncima iskazuju akademski. Temelj mormonske teološke doktrine jest kako su Lamanci ili Crnci nekoć istrijebili Nefijce ili Bijelce u Americi.

Prema mormonima: i Bijelci i Crnci su naselili Ameriku preko Izraela. Vjeruju da su Indijanci potomci Crnaca. Mormoni također vjeruju (čak ih je i ADL više puta zamolio da prestanu krstiti svoje omiljene mrtve Židove) kako bi i oni mogli otići u raj i postati bogovi poput dobrih mormona. Ostatak čudnih običaja i vjerovanja Crkve svetaca posljednjih dana dobro je dokumentiran...

Sīrius A, i ispod njega lijevo, Sīrius B

Svakih 60 godina, Sirius, ili Sigi Tolo (Zvijezda Yasigija) Dogona, pojavljuje se između dva planinska vrha, a Dogoni slave Sigui, što može potrajati nekoliko godina. Posljednji Sigui započeo je 1967., a svečanosti nisu završile do 1973. godine. Sirius je zvijezda u zviježđu Canis Major, na južnom nebeskom svodu. Na latinskom se izgovara Sīrius, a potječe od starogrčke riječi Seirios, što znači užareno ili pržiono. To je najsjajnija zvijezda na noćnom nebu, gotovo dvostruko sjajnija od sljedeće najsjajnije, Canopusa u južnom zviježđu Carine.

Dok se dizao iznad horizonta mezopotamske doline, Sīrius je bio poznat kao Pas Oriona, jer je uvijek pratio zviježđe Oriona. Drevni stanovnici grada, danas poznatog kao Aleppo, nazivali Nephîlā′. Sīrius je danas na Zapadu poznat jednostavno kao Zvijezda Psa. Nephîlā′ se smatrao podrijetlom Nefilima ili Čuvara, anđela u Bibliji, koji su sišli na zemlju kako bi se križali sa kćerima ljudskim i naučili ljudsku rasu umijeću civilizacije. Kao nagradu za njihov altruizam, djecu Čuvara utopio je hihotajući Jahve, unatoč prigovorima proroka Enoha.

U domovini Nordijaca, Sīrius je poznat kao Lokabrenna ili Lokijeva baklja. Za Tohono O'odham, indijansko pleme koje živi južno od Hopija, u žarkoj Sonoranskoj pustinji u Arizoni, Sīrius je pas koji vreba planinske ovce. Na Istoku imaju druga imena za Sīrius. Kinezi ga zovu Tiānláng; Nebeski Vuk. Na sanskrtu Sīrius je poznat jednostavno kao Lubdhaka - Lovac…

U proljeće, oko Mediterana i sjeverne Afrike, Sīrius tone ispod horizonta i nestaje sa noćnog neba na oko 70 dana. Njegovo ponovno pojavljivanje u drevnom Egiptu, neposredno prije izlaska sunca na istočnom horizontu prema drugoj polovici srpnja,  najavljivalo je ne samo jutro, već i poplavu obala Nila. Sirius je bio istovremeno željno iščekivan i strahovalo se od njegova ponovnog izlaska, jer je mogao uzrokovati velika razaranja, ali istovremeno je sa sobom donosio bogati vulkanski površinski sloj etiopskog gorja koji bi gnojio deltu Nila. Plodnost doline Nila bila je pokretački mehanizam iza velikih egipatskih civilizacija.

Za stare Grke, prva pojava Siriusa, neposredno prije jutra, najavljivala bi dolazak "Psećih dana" ljeta. Grci su se bojali sparnih vrućina, tih dana pod njegovim utjecajem, dana ludila kod pasa, uvenulih usjeva, oslabljenih ratnika i pohotnih žena. Za Aboridžine australskih Plavih planina, srpanj je bio vrijeme kada je Sirius zalazio odmah nakon sunca i izlazio neposredno prije zore kako bi najavio jutro.

"Un Systeme Soudanais de Sirius" zatim predstavlja Po Tolo (Zvijezdu Fonia), koja kruži okomito na horizont Sigi Tola. Kada je Po Tolo najbliži Sigi Tolu, najsjajniji je, a kada je najudaljeniji, emitira svjetlucanje zbog čega izgleda kao mnoštvo zvijezda.

Rendgenska slika Siriusa i iznad njega, malo desno, Sirius B

Godine 1844., njemački astronom je primijetio karakteristične nepravilnosti u kretanju Siriusa kroz nebeski svod, što ukazuje na to da se radi o binarnom zvjezdanom sustavu, kada dva objekta kruže jedno oko drugog na noćnom nebu. Znanstvenici 21. stoljeća tvrde da je to zbog njihove međusobne gravitacijske sile, ali nitko nikada nije dokazao kako gravitacija funkcionira, nitko naravno osim markiza de Laplacea.

Francuski matematičar, sa kraja 18. stoljeća, nije imao potrebu, niti koristi, od intervencije Newtonovog "Božanskog tvorca", kako bi spriječio svemir da se sam uništi. Umjesto da postulira kako je gravitacija rezultat privlačenja između dvije točke i koje  zahtijeva periodične prilagodbe od strane Boga kako bi se nebesa spriječila od samouništenja (kako je Newton inzistirao) -  Laplace je rekao da svemir drži na okupu fluidno polje.

Laplace je to potom dokazao nizom elokventno predstavljenih jednadžbi, u djelima "Izlaganje sustava svijeta" i "Nebeska mehanika". Njegov revolucionarni matematički proboj u "Analitičkoj teoriji vjerojatnosti", objavljenoj 1812. godine, doveo je do upotrebe jednadžbi vjerojatnosti, koje će kulminirati matematikom Njemačke iz 20. stoljeća. Bio je prvi čovjek koji je prepoznao da negdje u svemiru moraju postojati crne rupe, čija je privlačnost toliko velika, pa čak niti svjetlost ne bi mogla odoljeti njihovom neumoljivom pozivu.

Objekti se ne privlače međusobno. Oni iskrivljuju prostor-vremenski kontinuum svojom masom. Upravo se to iskrivljenje percipira i mjeri kao sila. To je samo riječ. Ne postoji gravitacija, niti onako kako ju je Newton opisao, niti bilo kakav sveprisutni bog kako ga judeokršćani opisuju "njega". 

Binarni zvjezdani sustavi već su bili dobro poznati znanstvenicima. No, ono oko čega se Sīrius okretao nije se moglo vidjeti tada dostupnim lećama. Akademici su to nazvali Sīrius B. Postojanje Tamnih zvijezda optički je potvrđeno tek 1862. godine, kada je američki izumitelj testirao prototip refrakcijskog teleskopa od osamnaest i pol inča. Scintilacija se obično događa u atmosferskim uvjetima, ali u holografskoj paradigmi - sudar sfernih frekvencijskih valova generira fotone - točke svjetlosti, koje čine ono što akademski krugovi pogrešno nazivaju česticama. Dok Sīrius i Sīrius B neprestano kruže jedan oko drugoga u tami - sferni frekvencijski valovi su upravo ono što se generira, baš kao što ih generira Sunce ovog svijeta.

Dogoni su rekli Griauleu kako je Polo Tolo izvor svih stvari i da se njegov sadržaj izbacuje centrifugalnom silom u beskonačno malim česticama, koje nakon izlaska iz Polo Tola mogu narasti do iste veličine kao sam Polo Tolo, i to unutar jednog dana. Rekli su mu kako je Polo Tolo najmanji od svih stvari, a opet najteži od svih zvijezda. Izračunavaju orbitu Polo Tola oko Sigi Tola u dvostrukim intervalima, što je sto godina za svake dvije orbite, a okreće se svake godine. Dogoni vjeruju kako je Polo Tolo bijel i da je Sigi Tolo crven.

Većina toga biti će predmetom beskrajnih nagađanja tipova koji nose naočale debele dva i pol centimetra, i koji nikada u svojim patetičnim životima nisu spavali sa navijačicom. Oni ne mogu razmišljati izvan udžbenika. Sve je moguće, ali nije dokazivo. Osim mapiranja kretanja svjetlosnih točaka kroz nebeski svod, većina onoga što je ostalo u astronomiji jest kvintesencijalna pseudoznanost. Djeluje izvan svih utvrđenih zakona empirijske znanosti. Njen trenutno najpoznatiji zagovornik jest holivudski glumac, Morgan Freeman. Kako se sada prakticira: osnivač astronomije 21. stoljeća, Carl Sagan, odijevao se i ponašao više kao detroitski svodnik, nego kao znanstvenik sa Ivy League.

Frank Zappa

Posuditi ću dosjetku Franka Zappe o odnosu politike i vojno-industrijskog kompleksa: "NASA je odjel za zabavu Laboratorija za mlazni pogon (JPL)". JPL je organizacija koju su putem Kalifornijskog tehnološkog instituta (Caltech) osnovali majstor Magi, Jack Parsons i Theodore von Kármán. Karman je bio krvni nasljednik Maharala iz Praga i jedan od dva najmoćnija kabalista koji su ikada hodali zemljom. Drugi je bio Aleister Crowley, mentor Jacka Parsonsa u magiji.

Von Karmanove znanstvene kvalifikacije uključuju: bio je najbolji prijatelj Jona von Neumana, kao i kolega židovski mađarski aristokrat. Njih dvojica su došli praktički kao paket aranžman, i nijedan nije ništa rekao ili učinio bez konzultacija sa drugim.

Optička promatranja jesu potvrdila da Sīrius i Sīrius B kruže jedan oko drugoga na udaljenosti od oko 50.1 godina. Pritom emitiraju neočekivano visoku razinu infracrvenog zračenja, pri čemu je Sīrius B svjetliji u infracrvenom spektru od Sīriusa. Znanstvenici su Sīrius B opisali kao bijelog patuljka. Otprilike je iste veličine kao Zemlja. Do 1910. godine je njegova masa određena temeljeno na promatranjima njegove binarne orbite oko Sīriusa, i određena je kao otprilike ista kao Sunčeva, što ga čini milijun puta gušćim od Sunca. Žlica Sīriusa B težila bi pet tona.

Rimski astronom i astrolog, Klaudije Ptolomej, opisao je boju Sīriusa kao crvenu boju. Njegova zapažanja potkrijepljena su spisima pjesnika Aratusa, govornika Cicerona i generala Germanika. Seneka Mlađi je opisivao Sīrius kao tamnije crveniji, čak i od Marsa. Ova zapažanja značajnih povijesnih ličnosti, u samu zoru naše ere, potkrijepljena su lombardijskim molitvenim rukopisima, čak iz davnog 08. stoljeća. U istom razdoblju, Sīrius je bio standardna bijela zvijezda za kineske astronome. U današnje vrijeme, Sīrius svijetli živom bijelo-plavom bojom, i to u svakom dalekom kutku svijeta, ali golim okom ponekad se čini kao da bljeska crvenim, bijelim i plavim nijansama, kada je blizu horizonta.

Prema Einsteinovoj općoj relativnosti: zbog svoje ekstremne gustoće, svjetlosni valovi sa Sīriusa B trebali bi biti gravitacijski crveno pomaknuti. To je potvrđeno 1925. godine. Gravitacijski crveni pomak jest kada se elektromagnetsko zračenje, koje izvire u sfernim frekvencijskim valovima iz izvora u gravitacijskom polju, smanjuje u frekvenciji i kada se vidi sa mjesta koje ima veći gravitacijski potencijal. Crveni pomak je izravna posljedica gravitacijske vremenske dilatacije, što je razlika proteklog vremena između događaja za promatrače na različitim udaljenostima, od gravitacijske mase koju promatraju. To se manifestira kao promjena u percepciji boje svjetlosti - prema crvenom dijelu svjetlosnog spektra - kako se valna duljina povećava.

Povećanje frekvencije, promatrane sa položaja koji ima niži gravitacijski potencijal od izvora, rezultira pomakom prema plavom dijelu. Zbog svoje ekstremne gustoće, jedina stvar sa većim gravitacijskim potencijalom od bijelog patuljka - bila bi neutronska zvijezda, tamna zvijezda ili crna rupa...

"Systeme Soudanais de Sirius" dalje navodi da postoji još jedna zvijezda, koju Dogoni nazivaju Emme Ya (Ženski sirak). Četiri je puta lakša od Polo Tola i slijedi veću putanju u istom smjeru i za isto vrijeme, a također joj treba pedeset godina da završi orbitu. Njen je  položaj tamo gdje njihove zrake tvore pravi kut. Emme Ya emitira zrake, koje imaju kvalitetu sunčevih zraka, a kroz orbitu je prati satelit nazvan Nyan Tolo, što na engleskom znači Zvijezda žene. Podaci su se počeli gomilati u zoru 20. stoljeća, "opažanja, kao i fizičke i dinamičke indikacije", koje su "dovele do hipoteze o postojanju trećeg tijela u sustavu." 

Do 1932. godine, orbitalnim izračunima bilo je prilično dobro utvrđeno kako se nešto okreće otprilike svakih 6.3 godine oko Sīriusa ili Sīriusa B. Tijekom prethodnog desetljeća, sićušna zvijezda je viđena tek dvadesetak puta od strane nekih od najboljih astronoma u poslu. Međutim, zvijezda je bila poput "fantoma" i tako je nitko nikada nije vidio dvaput, ili dovoljno dugo kako bi ovo potvrdio. 1995. godine, korištenjem dodatnih podataka i tri različita sustava matematičkih brojki od 6.4 godine, izračunato je 6, te konačnih 6 (korištenjem Fourierove analize za potpunu revoluciju), još uvijek neidentificirane zvijezde. Daljnja analiza mogućih orbitalnih scenarija pokazuje kako "stabilne orbite, sa periodom od oko 6 godina, postoje samo oko Siriusa A." Budući se ne može optički promatrati, masa Siriusa C morala bi biti oko dvadeset ili trideset puta veća od Jupitera, što je apsolutni minimum za podršku termonuklearnoj fuziji. 

Što matematičko i optičko promatranje govori o trozvjezdanom sustavu Sīrius (upitnik je za Eme Ya Tolo)

Osim, naravno, ako je treća zvijezda u sustavu Sīrius nije crna rupa, ili ono što Newtonova fizika naziva tamnom zvijezdom. Jer Einstein nije bio dovoljno opremljen da se raspravlja sa matematikom markiza de Laplacea. Crne rupe su generičko predviđanje opće relativnosti. Nitko nikada zapravo nije vidio crnu rupu. Kako bi i mogli? Crna rupa je točka u prostor-vremenskom kontinuumu, gdje su gravitacijski učinci toliko jaki, pa čak niti elektromagnetsko zračenje (poput svjetlosti) ne može pobjeći. Nema se što vidjeti. Ali, u općoj relativnosti, crna rupa ima masu i kutni moment, pa se njezina prisutnost može otkriti kroz njezinu gravitacijsku interakciju sa drugim zvijezdama ili kroz njene učinke na elektromagnetsko zračenje, poput svjetlosti.

Godine 1974. je Stephen Hawking, primjenjujući kvantnu teoriju polja na opću relativnost, predvidio kako će crne rupe emitirati male količine toplinskog zračenja, svjetlosti u savršenom spektru crnog tijela. Mnogi drugi poznati matematičari i znanstvenici su, od tada, potvrdili Hawkingove rezultate. Prema općoj relativnosti: u središtu crne rupe postoji singularnost koja je beskonačno gusta. Jednom kada se pređe preko horizonta događaja crne rupe, ništa ne može izbjeći tu singularnost. Neizbježno se može produžiti ubrzavanjem objekta, možda čak i skokom kroz vrijeme, ali prije ili kasnije će dosegnuti slobodni pad i biti rastrgano u procesu toliko nasilnom, da ga znanstvenici ponekad nazivaju spaghettification ili efektom rezanaca. Na kraju se zgnječi u nešto toliko gusto da je beskonačno.

U općoj relativnosti: u središtu galaksije postoji zijevajuća crna rupa, koju održavaju esencije svih svjetova koje je uništila. Svemu tjelesnom je suđeno da jednog dana bude pometeno preko horizonta događaja. Crna rupa sjedi poput stalno širećeg otvorenog odvoda na dnu oceana. Sva materija mora se, u svoje vrijeme, zgnječiti u beskonačnu gustoću, koja hrani njenu primordijalnu singularnost. Sudbina svega što će biti zgnječeno natrag, u ono što je H. P. Lovecraft nazivao "puzećim kaosom". 

Zapravo nema velike razlike između crne rupe i crvotočine, ako je uopće i ima. U relativnosti: obje imaju singularnost u središtu i sve što prijeđe njihov horizont događaja završava gnječenjem u Lovecraftov "puzeći kaos". Godine 1988. su, znanstvenici sa Caltecha, pronašli rupe u matematici koja predviđa singularnosti, a Lorentzove prolazne crvotočine postale su matematička vjerojatnost.

Umjetnički koncept Lorentzove prohodne crvotočine

Lorentzove prohodne crvotočine omogućuju vrlo brzo putovanje, u oba smjera, iz jednog dijela svemira u drugi. Također,  omogućuju putovanje iz jednog svemira u drugi…

Prema matematici koju JPL koristi: teleportacija je puno vjerojatnija od raspadanja, za objekt koji prolazi kroz crvotočinu ili crnu rupu. Citirajući poznatog televizijskog fizičara, Michia Kakua, nema razloga zašto objekt ne bi mogao "slobodno prolaziti naprijed-natrag. Zapravo, jedno rješenje, putovanje kroz crvotočinu, ne bi bilo ništa gore od vožnje avionom." 

Dogoni vjeruju kako je Sirius B nekoć zauzimao mjesto gdje je sada naše Sunce. Astronomi 21. stoljeća kažu da je to nemoguće! Ali, do sada bi trebalo biti očito kako Dogoni znaju više o svemiru nego astronomija 21. stoljeća.

Tisućugodišnji rat koji je Istina vodila protiv akademske zajednice i svih ostalih agenata velike Abrahamske laži završava sa  Dogonima. Dogoni su ostaci drevnog Egipta. Egipćani su bili crni! Parafrazirajući Aleistera Crowleyja u "Svetim knjigama": bili su crni kao nubijski robovi, zato da bi mogli upiti više Božje svjetlosti. 

Prikladno je parafrazirati Crowleyja, jer je i sam bio proizvod 'Plymouth Brethrena', iste fanatične anglofilske i nemilosrdno predane fundamentalističke kršćanske sekte, koja je svijetu dala Sir Williama Matthewa Flindersa Petrieja.

'Sir' Flinders Petrie je bio "najistaknutiji" arheolog 19. stoljeća. Bio je akademski prvak Britanskog Carstva u teškoj kategoriji, unatoč činjenici što je Wallace Budge bio daleko bolji znanstvenik. Petriejev rasizam i kršćanski fanatizam su ovjekovječeni po knjigama. Mnogi su se smijali činjenici da će, kada Petrie umre, donirati svoju glavu znanosti, a znanost će je izgubiti. Ono što su Petrie, kao i svi njegovi akademski saveznici, izravno pedalirali pred daleko uspješnijim znanstvenicima, poput Francuza Augustea Mariettea i Gastona Maspera, zajedno sa njihovim engleskim kolegom, velikim Wallaceom Budgeom - bio je angloizraelizam.

Od vremena Johna Deeja: anglo-izraelizam je bio nevidljiva struja koja pokreće plime krvi i rata, koje su prvo Englesku, a zatim Ameriku, dovele do svjetske hegemonije. Britanci i njihovi potomci fanatično vjeruju kako su izravni potomci Izraelaca, te da se englesko kraljevsko prijestolje može pratiti do Davidove kuće. Stoga su ljudi sa Britanskog otočja Jahvin odabrani narod u Bibliji.

Pristalice anglo-izraelizma vjeruju: 

"Deset plemena je preseljeno u Babilon oko 720. pr. Kr., i istovremeno, prema Herodotu, Skiti, uključujući pleme Saka, pojavili su se u istom području. Preci Sasa kasnije su prešli u Dansku - "oznaku" ili zemlju plemena Dan - a odatle u Englesku.

Druga grana plemena Dan, koja je ostala "u brodovima" ("Suci", stih 17) pojavila se u Irskoj, pod nazivom "Tuatha-da-Danan". Tefi, potomak kraljevske kuće Davidove, stigao je u Irsku, prema domaćim analima, 580. godine prije Krista. Od nje je potjecao Feargus More, kralj Argylla, predak kraljice Viktorije, i koji je tako ispunio proročanstvo da će "Davidova loza vladati u vijeke vjekova" (II Ljet.).

Irska grana Danita donijela je sa sobom Jakovljev kamen, koji se oduvijek koristio kao krunidbeni kamen kraljeva Škotske i Engleske, a sada se čuva u Westminsterskoj opatiji. Pomalo nedosljedno, ali proročanstvo kako će Kanaanci stvarati probleme Izraelu (Br. xxxiii. 55, Još. xxiii. 13) primjenjuje se na Irce. Zemlja Arzaret, u koju su Izraelci preseljeni (II Esd. xiii. 45), identificira se sa Irskom - dijeljenjem prvog imena na dva dijela, od kojih je prvi ereẓ ili "zemlja": drugi Ar ili "Ire"." 

Ono što su Petrie i ostatak akademske zajednice predavali na zapadnim sveučilištima (kao agenti anglo-izraelizma) jest bilo sustavno uništavanje baštine cijele jedne rase, u ime fantazije druge rase. Nitko to nikada nije stvarno shvatio, osim R. A. Schwallera de Lubicza, koji je rekao da u Egiptu postoje stvari daleko starije od samog Egipta. 

Institucionalizirani rasizam je očigledan i bez presedana - u svemu što je poznato o grčkoj i rimskoj povijesti. Rimljani su Etiopljane smatrali narodom koji voli bogovi. Ali, čak i za najodanijeg anglofila postoji slijepi bijes, fanatična podlost, koja graniči sa glupošću.

Crnci nisu dovoljno inteligentni da bi izgradili išta osim kolibe od blata. Sigurno je nepoznata, "Dinastička rasa", "fina" rasa svjetlije puti, napala Egipat s juga, u kasnim predinastičkim vremenima osvajajući "inferiorne" i "iscrpljene" autohtone tamnopute divljake. 

Ova arijska rasa finih bijelih ljudi, bez sumnje su Izraelci iz Biblije, koja je zatim polako uvela dinastičku civilizaciju, križanjem sa  lokalnom rasom "mulata" i kulminirala je od četvrte dinastije nadalje, izgradnjom svih velikih građevina u Egiptu. 

Gledano kroz ovu prizmu religijskog fanatizma, pljačka i oskvrnuće visoravni Gize, od strane pukovnika Howarda Vysea sredinom 19. stoljeća, kao i njegovo svetište od strane akademske zajednice i zbog djela bezobzirnog vandalizma - barem postaju ovim  razumljivi, kao i krivotvorenje Thomasa Younga onda kada je umetnuo glif za Ra kako bi upotpunio Kafrino ime na Steli snova.

Pismenost je oduvijek bila neodobravana od strane kršćanstva. Ali, pojavom tiskarskog stroja postala je neizbježna. Ako bi svijet koji zna čitati ikada povjerovao u neobične laži izrečene u Bibliji, onda ne bi bilo dobro imati dokaze koji proturječe biblijskoj pripovijesti i pogledati tom novo pismenom svijetu ravno u lice.

Dr. J. J. Hurtak je bio guru NASA-e, u drugoj četvrtini 20. stoljeća, ali i čovjek kojeg autori "Zavjere Zvjezdanih vrata" nazivaju vrhovnim lutkarom visoravni Gize, u istom tom razdoblju. Tijekom tog razdoblja, 1980-tih i 90-tih, Hurtak je potajno podučavao bliske prijatelje kako su "piramide stare stotine tisuća godina". 

Francuska se borila protiv namjernog prikrivanja i krivotvorenja povijesti od strane anglo-izraelizma, sa Augusteom Marietteom i Gastonom Masperom, koji su zajedno uspjeli kontrolirati Muzej egipatskih starina sve do Prvog svjetskog rata. Njemačka je već bila u ratu sa židovskim imitatorima, ali čak i prije toga, kao središte pan-babilonizma u Europi, njemački znanstvenici su potiho obučavali znanstvenike plave krvi, poput Jamesa Henryja Breasteda.

Breasted se nije mogao tek tako odbaciti kao običan akademik, zato jer je imao prijatelje poput Gertrude Bell, britanske vrhunske špijunke, koja je zajedno sa Lawrenceom od Arabije osnovala Hašemitske dinastije; ili Howarda Cartera i Lorda Carnarvona, ljudi zaduženih za pljačku Tutankamonove grobnice; Lorda Allenbyja, čovjeka koji će preuzeti kontrolu nad Bliskim istokom od Osmanlija; kao i arapskog vođe Faisala, kojega će na kraju okruniti za kralja Iraka.

Bitka kod piramida je kulminirala onog trena kada se pojavio vidovnjak sklon napadajima, masonskog pedigrea, Edgar Cayce, promovirajući anglo-izraelizam u vidu putovanja kroz Atlantidu i zaboravljeno vrijeme Novog svjetskog poretka.

Rat je već izbio između Saksonaca, rat koji će zauvijek okončati Osmansko Carstvo. Također će ostaviti bijele anglo-saksonske protestantske Židove u potpunoj kontroli nad visoravni Gize, ali i cijelim ostatkom Bliskog istoka. Kontrola nad visoravni Gize održava se sve do danas putem Udruženja za istraživanje i prosvjetiteljstvo (A.R.E.), nasljeđa vidovnjaka sklonih napadajima. Kontrola nad ostatkom Bliskog istoka održava se poticanjem vječnog rata i nemira.

Francuska se i dalje snažno borila, onda kada je Harvey Spencer Lewis osnovao Drevni i mistični red Rosae Crucis (AMORC) u Americi, u ime francuskih rozenkrojcera. 30-tih godina 20. stoljeća, AMORC je, u savezu sa velikim novcem, počeo tiskati drevne karte, koje su detaljno prikazivale mrežu tunela i odaja ispod visoravni Gize, te ih distribuirao svima koji su htjeli kupili knjige.

Lewis je, naravno, tvrdio kako su to drevne rozenkrojcerske tajne. Ali, francuski arheolog, Emile Baraize, bio je na visoravni Gize do 1926. godine, gotovo cijelo desetljeće prije nego što su karte objavljene. Baraize je, u razdoblju od 1926. godine nadalje, proveo opsežna istraživanja ispod visoravni Gize - koja nikada nisu objavljena za akademsku zajednicu. U isto ono vrijeme kada je Lewis prodavao svoje karte, Griaule i Dieterlen pojavili su se na vratima Dogona...

U djelu, "Sjena izvan vremena", Lovecraft je pisao o čovjeku kojega muče čudni snovi i vizije rase, koja je stara stotine tisuća godina. Oni su protjerali još stariju rasu, koja ih je dugo proganjala u labirint Zemljine unutrašnjosti. Najstarija rasa odavno se razvila i preferira labirint, tako joj više nije trebalo ništa sa površine, ali nikada nisu zaboravili da im je potrebna osveta. U velikoj zapadnoj pustinji Australije čovjek, na svoj vječni užas, pronalazi ulaz u labirint.

Ako anglo-izraelizam ima pjesnika laureata, onda je to - H. P. Lovecraft. Nije neupućen u najdublje tajne okultizma. Njihov veliki visoki svećenik, Charles Piazzi Smyth, orkestrirao je "otkriće" okana u Kraljičinoj komori od strane Waynmana Dixona i dr. Jamesa Granta, 1872. godine. Dixon i Grant su gotovo točno znali gdje su ta okna, okna koja su bila zazidana prije početka povijesti. Takvo okultno znanje pokazuje kako u anglo-izraelizmu postoje oni koji se itekako dobro snalaze u labirintu. 

Lovecraftov je posao bio uzeti one stvari za koje su znali da se nalaze u labirintu i one koje su vidjeli kao svoje neprijatelje, te ih obojiti bojama najdubljeg užasa za koji je ljudska duša sposobna. Lovecraft je to učinio gotovo nadnaravnom učinkovitošću, u pričama poput "Sjene nad Innsmouthom", "Dunwichskog užasa", i mnogim drugima. U "Pozivu Cthulhua", Lovecraft stvara vlastiti mit o "starima" i "neopisivom teroru", koji su se spremni vratiti u svijet bijelih kršćana, onda kada se zvijezde, na neizbježan dan propasti, poravnaju u njihovu korist.

Lovecraft je vidio zastrašujuće zavjere zato da bi vratio te "stare", gdje god je pogledao. Ali, osim humanoida sa krilima šišmiša i određenih obitelji plave krvi koje su bile izolirane po ruralnim područjima Nove Engleske, Lovecraft je vidio tajna društva među obojenim rasama, kao primarne visoke svećenike i vjesnike starih. Lovecraft prezire i boji se svih tamnoputih ljudi, kao i naroda Cthulhua i starih.

U djelu "Herbert West - Reanimator", Lovecraft izražava svoje gađenje prema ideji oživljavanja crnca:

"...i Buck Robinson, 'Harlemski dim'. Crnac je bio onesviješten i trenutak pregleda pokazao nam je da će trajno ostati takav. Bio je odvratno stvorenje,  nalik gorili, sa neuobičajeno dugim rukama, koje nisam mogao a da ne nazovem prednjim nogama, i licem koje je prizivalo misli o neizrecivim kongoanskim tajnama i lupanje tam-tama pod jezivim mjesecom. Tijelo je moralo izgledati još gore za života - ali, svijet krije mnogo ružnih stvari."

Stonehenge Australije

Godine 1939., Frederic Slater, predsjednik Australskog društva za arheološka istraživanja i obrazovanje i ugledni akademik, naišao je na umjetno izgrađenu humku, koju je opisao kao "Stonehenge Australije". Tvrdio je kako je "humka jedan od najstarijih; trebao bi reći najstariji, oblika hramova na svijetu, i datira još iz pojave prvog čovjeka". Smatrao je da je položaj stijena, znakova i simbola na humku, možda bio "temelj svog znanja, sve znanosti, sve povijesti i svih oblika pisanja". 

Desetljeće kasnije, de Lubicz će ponoviti slične osjećaje o hijeroglifima, u djelu "Hram u čovjeku", kada je inzistirao da se za hijeroglife treba koristiti "egipatskim izrazom Medu-Neteru, čiji grčki prijevod "hijeroglifi" iskrivljuje egipatsko značenje. Medu-Neteru je Neteru, ili principi preneseni znakom". De Lubicz je tvrdio kako su sami hijeroglifi jungovski arhetipovi, te su pogrešno prevedeni, jer se to prije nije objašnjavalo.

Godinu dana nakon Slaterovog početnog otkrića, vladini dužnosnici kontaktirali su farmera na čijem je zemljištu Slater pronašao humak, te rekli da mu prijeti oduzimanje zemljišta, kako bi se zaštitili artefakti o kojima je Slater žustro raspravljao sa svojim kolegama. U preventivnom napadu, farmer je buldožerom pretvorio artefakte u prah, a Slateru su ostale samo njegove bilješke. 

Kao osnivač i predsjednik Australskog arheološkog društva, Slater je bio i više nego akademski kvalificiran za tumačenje značenja humka. Prijevod koji je smislio bila je priča o stvaranju, koja završava tako da je "čovjek došao na zemlju kroz tamu, iz svjetla života koje sja daleko." Gotovo 70 godina kasnije, aboridžinski plemenski starješina, Kevin Gavi Duncan, završava "Čuvare mudrosti" na gotovo istoj noti: "Mi smo izvanzemaljci, naše tijelo je sastavljeno od ove zemlje, ali naš duh dolazi od Jutarnje zvijezde. Dolazimo sa drugog mjesta, iz drugog svijeta." 

Gosfordski glifovi (Ref.: "Herschelovi Skriveni zapisi")

Akademska zajednica vrišti kako se radi o prijevari, na sam spomen Gosfordskih glifova, ali činjenica jest da se glifovi nalaze nedaleko od Baiamea, u Nacionalnom parku Brisbane Water. Očito su hijeroglifski i očito su mijenjani. Ljudi koji su ih istraživali tvrde da djelomično dešifriranje, od strane stručnjaka, govori o hodočašćima iz predinastičkog Egipta u Australiju, koja je bila Meka onima koji su štovali stare, prije 5000 godina. 

Činjenica jest da bi se očekivalo da su Aboridžini održavali te glifove, i obnavljali ih kada je to bilo potrebno, tijekom posljednjih 5000 godina. To je ono što oni rade, to je njihova kultura. Akademsko sažeto odbacivanje autentičnosti glifova, na temelju toga da su mijenjani nije dobra znanost, ali je dobar znak dvoličnosti akademske zajednice.

Od prvih dana 1770. godine, kapetan James Cook proizvoljno je proglasio Australiju Terra nullius; latinski izraz koji znači ničija zemlja. Cook je znao da je zemlja već naseljena. Već je pucao na domoroce. Ovakvo je označavanje još neobjašnjivije stoga što su, u vrijeme Cookovog putovanja, Britanci već prihvatili načelna prava domorodačkog stanovništva, u svojim kolonijama. "Carska proklamacija, iz 1763. godine, utvrdila je da su američki domoroci vlasnici svojih lovišta." Čak i ako je to bila iskrena pogreška, 1790. godine, britanski kolonizatori su se neumoljivo kretali u unutrašnjost, i svugdje nailazili na žestok otpor crnaca, koji su već bili tamo. "Dani istinske pogrešne procjene bili su završeni. Koncept prazne zemlje bio je samo prikladna fikcija." 

1863. godine pseudoznanstvene teorije Charlesa Darwina su prilagođene kako bi se racionalizirala konačna pobjeda bijelih rasa nad crncima, eufemizam za genocid nad obojenim rasama. Govor održan u to vrijeme, u parlamentu Queenslanda, artikulira prevladavajući osjećaj među bijelim Australcima: "Aboridžinsko stanovništvo mora na kraju potpuno nestati, to je sigurna stvar, u koju bi ih proučavanje evolucije, proučavanje biologije, proučavanje etnologije, uvjerilo. Zakon evolucije kaže da će Niger nestati u daljnjem napretku bijelog čovjeka." 

Ovo nije bio retorički govor. Bijelci su do tada djelovali prema ovoj filozofiji gotovo stotinu godina i nastavili bi djelovati prema njoj još gotovo stotinu. Ulagani su stalni napori da se Aboridžini iskorijene. Donesena je stvarna vladina politika. Aboridžinska djeca oduzimana su od majki i prisilno "odgajana" na načine kako je htio bijeli čovjek.

Do onog trenutka kada je starješina aboridžinskog plemena, Kevin Gavi Duncan, stao ispred drevnog kamenog rezbara, koji prikazuje Baiamea, te dao svoje objašnjenje što petroglif znači, imao je sreće što se uopće i sjetio Baiamijeva imena.

Mnogo bolje objašnjenje uključivalo bi trozvjezdani sustav Sīriusa, pretka teksta "Tri zvijezde", koji je došao iz drevnog Babilona i najraniji je poznati katalog zvijezda. To je ono što se nalazi ispod Mjeseca u Baiamijevoj lijevoj ruci. Na kraju ciklusa Sīrius B, izvor ovog svijeta, uhvaćen je u gravitacijsku silu Sīriusa C, crne rupe, i mijenja mjesto sa Suncem. To je ono što bodež simbolizira, preokret svjetova. Brod sa lijeve strane je brod koji u religiji starih nosi Sunce na njegovom nebeskom putovanju...

Frederic Slater je pogodio i zbog toga su njegovi dokazi odmah uništeni. Sve što je nakon toga učinio ili rekao marginalizirali su blijedi akademici, koji nisu mogli dobiti posao u Seven-Elevenu, da ovaj svijet funkcionira na temelju zasluga. Australija je drevna i časna Meka starih, Hram Psa. Mjesto gdje je Sīrius, lovac i prava jutarnja zvijezda, ujedno je i večernja zvijezda. Mjesto gdje je Lucifer Bog, kakav je oduvijek trebao biti...

Kako stvari stoje, ljudska rasa nema goreg neprijatelja od institucionalne akademije, čiji je jedini pravi posao prikriti ljudsku prošlost. Oni koji traže utjehu u zagrljaju dobrohotnog kršćanskog boga, stavljaju svoju sudbinu u ruke nemoćne himere, koju su stvorili od komadića odbačenih bogova sunca. Osuđuju ga, svlače ga do gola, rugaju mu se i muče ga. Zatim ga pribijaju na štap i ubijaju ga. Hipnotizirani sluge sada kleče pred kukavičkim slikama ove opscene bogohulne riječi, pjevajući "jedi njegovo tijelo, pij njegovu krv", i ovjekovječuju ovaj užas namećući ga svojoj djeci.

Muslimani nisu ništa bolji, ako nisu i gori. Uzeli su 114 meditativnih stihova Evanđelja po Tomi, temelja maniheizma, i pretvorili ih u terenski priručnik za divljaštvo. Kada je Isus hodao zemljom, ako je ikada hodao, zabranjeno znanje još je uvijek bilo dostupno onima koji su ga tražili. Aleksandar Veliki bio je upravo takav čovjek, Aristotelov učenik, sin makedonskog kralja i visoke svećenice  dionizijskih misterijskih škola. Aleksandar je bio posvećenik po rođenju, i osvojio je veći dio poznatog svijeta u svojoj nezasitnoj potrazi za učenjem više. Svitci iz svih dalekih krajeva Istoka bili su najveći plijen, koji su prisvojile Aleksandrove nepobjedive vojske. Svici su prikupljeni u Aleksandrijskoj knjižnici u Egiptu. Iako je knjižnicu slučajno spalio Julije Cezar, 48. godine, rukopisi su spašeni i raspršeni po cijelom gradu.

Ono što se nalazilo u tim rukopisima dovelo je do gnosticizma, što je doktrina samoprosvjetljenja, dijametralno suprotna judaizmu farizeja i njihovom tiranskom Bogu, sa njegovih 613 zapovijedi. Kasnije su mnoga načela drevne religije predstavljena kao parabole i alegorije, te su postala Isusova učenja. Evanđelje po Tomi najstariji je poznati pisani zapis tih učenja. Postoji 114 stihova. Nekoliko stoljeća kasnije će Muhamedov Kuran biti sastavljen u 114 sura.

U trinaestom stihu, Isus nešto šapuće na uho Tomi. Ostali apostoli, znatiželjni, ispituju Tomu što mu je Isus rekao, i što njima ne može reći. Toma im odgovara da će, ako im kaže, podići kamenje da ga kamenuju, a kamenje će se pretvoriti u vatru i progutati ih.

Ali, ionako se zna kako je ono što je Isus šapnuo na uho Tomi bio Izaija; 28, 13. "I riječ Gospodnja biti će im zapovijed na zapovijed, zapovijed na zapovijed, redak na redak, redak na redak, ovdje malo, ondje malo, da idu i padnu unatrag, i budu slomljeni, i zapetljani, i uhvaćeni." Svećenici ovog prijevarnog boga nisu mogli tolerirati da gnostički Isus razotkriva njihove laži. Pokrenuta je nemilosrdna kampanja,  kako bi se ugasili svi tragovi vatre, ondje gdje svjetlost najstarije istine uvijek gori. Pavao je prikrio sve što je gnostički Isus rekao. Irenej je od pravog Isusa napravio heretika u ime lažnog židovskog Isusa. I konačno, Teodozije je spalio sve što se moglo pronaći od rukopisa, koji su bili izvor mudrosti i čuda.

Kada sve ovo nije bilo dovoljno, papa Inocent III. pustio je svoje Pse rata. U onome što se naziva 'Albigenški križarski rat', hrabri francuski vitezovi poklali su svakog muškarca, ženu i dijete, koje su mogli na jugu Francuske. Katari, nazvani albigenzijanima po svom najistaknutijem gradu Albiju, svjedočili su o sasvim drugačijem Kristu od papinog jadnog Krista. Stoljećima je od njihovog svjedočanstva ostala samo glasina o Gralu sa moći za promijeniti svijet i vitezu koji ga mora tražiti...

Bio je to očajnički pokušaj genocida da se sa lica zemlje izbrišu još uvijek tinjajući plamenovi Zaratustrine vatre. Kaže se: kada se jedan od njegovih, u borbi okorjelih prinčeva, usudio dovesti u pitanje pokolj koji je trebao počiniti nad svojim sunarodnjakom u ime Boga, 'Nevini' se našalio: "Ubijte ih sve i neka ih Bog potraži."

Možda je najbolnija od svega neumoljiva kleveta u onome što je bila neumoljiva kampanja ocrnjivanja Luciferovog imena i njegovog pretvaranja u sinonim za zlo, od strane istih ljudi koji su pribili Boga na štap i pojeli ga. Drugi su iskoristili Luciferovu vječnu potragu za obračunom sa tiraninom kako bi potvrdili vlastitu pohlepu i izopačenost. U obračunu su svi računi riješeni i nema sumnje da će svi biti oklevetani.

Čas tog obračuna je sada blizu, Ravnodnevnica bogova. Oni koji imaju oči da vide smiju vidjeti istinu. Samo oni smiju ući u Hram Psa. Iste godine kada je završen Drugi svjetski rat, gnostički traktati, za koje je Teodozije mislio da ih je izbrisao iz povijesti, kao magijom, iznenada su se ponovno pojavili. Rukopise, mnoge od njih fragmentirane, iskopali su seljaci, koji su pretraživali drevna groblja na zapadnoj obali Nila u gradu zvanom Nag Hammadi, nakon što su bili zakopani gotovo dva tisućljeća. To je priča, ali Zaratustrina vatra nikada se ne može potpuno ugasiti. Ponovno je rasplamsana krvlju hrabrih ljudi, prolivenoj u početnoj bitci Rata, čiju će posljednju bitku voditi bogovi.

Svici s Mrtvog mora, judejski spisi stari dvije tisuće godina, počeli su se pojavljivati ​​sljedeće godine. Oni pričaju priču o teološkim razlikama među Židovima, u to vrijeme, koje su počinili apokaliptični pokolj, koji se trebao dogoditi. Ratni svici zapravo govore Židovima kako se odjenuti za to. Ključni dio mnogih spisa jest odlomak iz Tore nazvan "Zvjezdano proročanstvo", vizija budućnosti otkrivena u Brojevima 24:17, gdje će zvijezda izaći iz Izraela da "udari uglove Moaba i uništi sve sinove Sethove". 

Svi oni koji bi mogli biti velikani, a čitaju iz svoje "dobre knjige", bez da su se ikada potrudili naučiti latinski ili hebrejski, nisu ništa više od metaforičkih majmuna, koji se mole nuklearnom projektilu u filmu "Planet majmuna". Lucifer na latinskom znači svjetlonoša, Sīrius; Jutarnja zvijezda. Na hebrejskom je to HYLL.

Ne postoje povijesni dokazi koji bi dokazali da je Isus ikada stvarno postojao, ali postoji mnogo toga što dokazuje da je Hillel (HYLL) Stariji postojao. Rođen je u Babilonu 110. godine prije Krista, a umro je u Jeruzalemu 10. godine nove ere. Bio je najveći od svih hebrejskih mudraca i brzo je stekao sljedbenike koji su parirali farizejima Hrama. Među rabinima se još uvijek priča priča o tome kako su, kada su im se ugrozila njegova učenja, koja su bila dijametralno suprotna njihovima, farizeji pozvali Hillela u Hram.

U Hramu su Šamajski (ShMY) farizeji, visoki svećenici boga Noa, izazvali proroka iz Ona o njegovom poznavanju Tore. Hillel im je rekao da može sažeti cijelu Toru, stojeći na jednoj nozi. Kada su mu Šamajevi farizeji rekli da to učini, stao je na jednu nogu, pogledao ih i rekao: "Čini drugima ono što bi želio da drugi čine tebi", a zatim je izašao iz Hrama praćen svojom pratnjom...

Rim će konačno završiti svoj 40-godišnji rat sa Armenskim Carstvom 63. godine prije Krista, kada je Mitridat VI., barem jednako zastrašujući kao Hanibal i poznat u povijesti kao 'Otrovni kralj' zbog svoje fascinacije otrovima, pobjegao u uporište iznad Crnog mora, nakon što ga je u bitci porazio Pompej. Tamo će Otrovni kralj ubiti svog sina, kralja krimskih Skita, zbog nelojalnosti. Zatim, umjesto da ga Rimljani zarobe, ovaj je ubio sebe i svoje kćeri.

Nešto kasnije iste godine, Pompej će sa svojim legijama proći kroz vrata Jeruzalema, koja su mu otvorili njegovi vlastiti židovski saveznici, i opsjesti Hram. Ubrzo nakon toga će ga opljačkati u velikom pokolju. Međusobni ratovi u Jeruzalemu i oko njega, ponekad kontrolirani samo rimskim vojskama, trajali su gotovo 150 godina, i kulminirali su opsadom Jeruzalema, 70. godine. U žestokoj borbi prsa u prsa između raznih židovskih sekti, gdje su se žene i djeca borili uz bok muškaraca, uz bespotrebno nasilje rimskih legija - Hram je spaljen do temelja - kako je i danas slučaj.

Očevidac Josip Flavije (židovski povjesničar poznat po svom integritetu), procijenio je broj mrtvih na 1.1 milijun Židova, samo u tom incidentu. Židovi nikada nisu bili od jedne misli, a kamoli od jednog Boga. 

Geršom Šolem

Geršom Šolem bio je možda najbriljantniji hebrejski znanstvenik 20. stoljeća. Napisao je da se najveća misterija Kabale krije u pravom imenu Lucifer. On ga na hebrejskom daje kao - AYLTh HShCR NGH CVCB - što u prijevodu znači: instrument koji donosi svjetlost sjajne zvijezde, ali mnoge biblijske riječi na hebrejskom su dvosmislene, ako ne i paradoksalne.

AYLTh osim što znači instrument, može značiti i gazela, a Isus se u raznim apokrifima i gnostičkim traktatima naziva gazelom. Čak niti oni koji su se usudili urediti i promijeniti riječi "Učitelja pravednosti [HTzDQ MVRH]", u sinoptičkim evanđeljima, i samog "Zlog svećenika/Pripovjedača laži [HCHN HRShAy]", kako se Pavao više puta spominje u svicima sa Mrtvog mora, nisu se usudili izreći bogohuljenje, koje danas prolazi kao kršćanstvo.

Jutarnja zvijezda, ili Lucifer, pojavljuje se u Novom zavjetu samo dva puta. Zapravo, pojavljuje se samo jednom, u sinoptičkim evanđeljima. U Petrovom 1:19, kaže se: "I tako imamo potvrđenu proročku riječ, koju dobro činite, što je pridržavate kao svjetlo što sja na tamnom mjestu, dok ne svane i zvijezda Danica ne obasja u vašim srcima." U Otkrivenju 22:16, kaže se: "Ja, Isus, poslao sam svoga anđela da vam ovo posvjedoči u crkvama. Ja sam korijen i potomak Davidov, sjajna zvijezda Danica."

Otkrivenje daje i druge, zagonetnije reference da je Isus Lucifer kada Isus kaže u 22:13: "Ja sam Alfa i Omega, početak i kraj, prvi i posljednji". Ova se tema ponavlja u 1:8, 1:17, 2:8 i 21:6. To je bajalica utkana u simboličku tapiseriju Otkrivenja. Zato se ponavlja pet puta, kako bi se uskladila sa pet krakova na pentagramu.

Otkrivenje je puno, puno starije od Biblije, i datira iz vremena kada su se stari klanjali u Hramu Psa...

Ovdje leži misterij Geršoma Šolema: ShCR je riječ sa više značenja. Može značiti zoru, ali može značiti i sumrak ili tamu. To je Sīrius, jutarnja i večernja zvijezda na nebeskom svodu iznad Australije, mjesto koje je sve osim Vremena zaboravilo. Unutar kabalističkog imena Lucifer sadržani su Alfa i Omega svjetlosti, ista Alfa i Omega na koju Isus polaže pravo u Otkrivenju.

ShCR također ima treće značenje, a to je tražiti, i stoga, Lucifer mora tražiti. Jer bog, nekada zvani Seth, a sada ga njegovi sadašnji sljedbenici zovu Jahve, uzeo je Luciferovu nevjestu, te je sakrio i zatvorio u svom stvorenju. Ona je životna sila koja oživljava to stvorenje, kao i samog Jahvea. Ona je Mjesec. Ona je Zvijezda Žene. Ona je sanjarka, kojoj je sve što jest samo njezin san...

U Zoharu je utvrđeno da čak i bog mora prebivati ​​unutar Šekine (ShCYNH). U Manjoj svetoj skupštini; poglavlje 21, dalje se kaže, "sa ovom ženom povezane su sve one stvari koje su dolje, iz njezina tijela primaju hranu i od nje primaju blagoslov."

Kabalisti je nazivaju Malkah (MLKH) ili Kraljica. Malkah je izvedenica od riječi Malkuth (MLKVTh), što znači Kraljevstvo. Malkut je deseti i posljednji Sefiroth (dimenzija), onaj kroz koji se svi ostali manifestiraju u Sefer Yetzirah ili Drvetu života. Malkut obuhvaća cijeli fizički svijet, svijet koji se projicira kroz Jesod; Mjesec…

Učeni rabini nazivaju Šekinu nevjestom Sabata, ali znaju da mora boraviti u izgnanstvu, dok mesija ne dođe po nju. Drevni mudraci zvali su je Zoe. Egipćani su je zvali Izida ili Nuit. Kršćanski šamani, još uvijek odani Luciferu, zvali su je Sofija, dijeleći je i skrivajući je unutar tri Marije Novog zavjeta. U tjelesnom obliku, templarima je bila poznata kao Bafomet, njemačkim nacionalsocijalistima kao Vril, a sada kao elektromagnetizam, kao ludi znanstvenici koji bi je oskvrnuli.

Najraskošnija crkva, izgrađena u zabilježenoj povijesti i možda najveći izraz arhitektonske umjetnosti, jest Aja Sofija u Carigradu (danas Istanbul). Nakon izgradnje u 04. stoljeću, Aja Sofija je ostala najveća građevina na svijetu, više od tisuću godina. Nadoknađena je tek nakon što su je islamske horde preplavile i pretvorile u džamiju.

Aja Sofija znači Sveta Mudrost. Sofija na grčkom znači mudrost, vještina u magiji. U knjižnici Nag Hammadi: Sofija je otkrivena neupućenima, nakon što je bila skrivena gotovo dvije tisuće godina. Prije otkrivenja u knjižnicama, ono što se znalo o Sofiji potjecalo je iz ostataka rukopisa i Pistis (vjerske) Sofije; teksta za koji se tvrdilo da je gnostički. "Pistis Sofija" je otkrivena još u 18. stoljeću. Uvelike se oslanja na patološku mizoginiju Pavla i njegova 'učenja' o prevladavanju Arkonta vjerom. Prije Nicejskog sabora, većina kršćana vjerovala je da je Sofija majka starozavjetnog boga, kojeg su nazivali "demiurgom". U arhetipskom Edipovom kompleksu, za njih je ona bila i zakonita Kristova nevjesta.

U "Gromu, savršeni um" – pjesmi iz knjižnice Nag Hammadi – daleko više poganska nego kršćanska, božica drsko govori onima koji bi je poznavali neka shvate: "Jer ja sam prva i posljednja. Ja sam časna i prezrena. Ja sam bludnica i svetica. Ja sam žena i djevica."