Povratak Titana

Ovo je pronađeno u grobnom humku, u okrugu Sayre Bradford u Pennsylvaniji, 1888. godine. Osim rogova i visine preko 2 metra, potpuno je ljudsko.

"Krv Titana je živa, pomislio sam, čudno i divno živa!"

"Ne smijemo zaboraviti Hitlera i ratnu Njemačku. Svake noći nam se prikazuje neprestana televizijska tirada protiv čovjeka i zemlje koju je volio. Sve se dogodilo tako davno da se čovjek može zapitati zašto ne prestaje. Može postojati samo jedan odgovor: STRAH, strah da će se Četvrti Reich pojaviti ispod leda Neu-Sachwabenlanda – kako bi se obračunali, možda je strah opravdan... Mnogi vjeruju da Hitler nije umro, izvršio samoubojstvo; mnogi vjeruju da je pobjegao na toplo mjesto pripremljeno za njega, ispod leda Antarktika."

(Norma Cox)

Dorothy Norma Cox napisala je svoj magnum opus, "Kraljevstva unutar Zemlje", 1985. godine. Autorica je nekoliko drugih knjiga, te je distribuirala i objavljivala bilten "Tajne", do 1996. godine. Vidjelica, vizionarka, proročica i luđakinja, vrlo je vjerojatno bila jedina kršćanka koja je ikada stvarno prestrašila cioniste, jer ih je optužila da koriste svoj utjecaj na medije kako bi prikrili istinu o šupljoj Zemlji: https://www.jrbooksonline.com/cox.htm

Tijekom svoje cjeloživotne i neumoljive kampanje protiv Židova, koje je nazivala potomcima Sotone, dopisivala se, i jednom se čak i sastala sa čovjekom po imenu Richard Shaver, koji je začetnik Shaver misterija. U godinama neposredno prije Drugog svjetskog rata, 'Shaver misterij' izazvao je ono što se može opisati samo kao međunarodni bijes među čitateljima znanstvene fantastike.

Godine 1943. je Ray Palmer, povučeni patuljak, slomljen od djetinjstva, urednik izuzetno popularnog časopisa 'Amazing Stories', primio je pismo od čovjeka još čudnijeg od sebe. Shaver, autor pisma, tvrdio je kako je ponovno razotkrio drevni zaboravljeni jezik zvan 'Mantong', prvobitni izvor svih ostalih jezika. Fonetika jezika je imala vlastito značenje, te kada bi se primijenila na riječi bilo kojeg drugog jezika mogla je dešifrirati njihova tajna značenja.

Shaver je, prema vlastitom priznanju, na poslu komunicirao sa plamenikom za zavarivanje. No, začudo, Palmer i njegovi suradnici jesu primijenili 'Mantong' na "značenje pojedinog slova iz mnogih starih korijenskih riječi i vlastitih imena, te su iz njih izvukli nevjerojatno značenje". Nakon što je objavio Shaverovo pismo, spašeno iz košare za smeće, Palmer je zamolio svoje čitatelje neka  eksperimentiraju sa Mantongom. Ogroman odgovor stotina onih koji su odgovorili Palmeru bilo je da funkcionira.

Shaver je, nakon svog pisma u Mantongu, napisao rukopis od deset tisuća riječi pod naslovom "Upozorenje budućem čovjeku". Do trenutka kada je Palmer završio sa uređivanjem, i kroz dvogodišnju korespondenciju sa Shaverom (veći dio se pojavljivao na kraju svakog poglavlja, kao indeks) - Shaverov tekst je narastao u novelu od trideset i jedne tisuće riječi. Objavljena je u izdanju časopisa Amazing Stories Magazine, u ožujku 1945. godine, pod naslovom "Sjećam se Lemurije!"

(Crenshaw, Dennis: “Richard Shavers Cavern Realms", The Hollow Earth Insider, 1992.)

Priča je bila o ljudskoj rasi koja postoji od pamtivijeka, seleći se od jednog do drugog sunca, dok je svako sunce godinama postajalo toksično. Svako sunce započelo je kao planet, baš kao i Zemljino; obavijeno oblacima, kako bi se potaknula maksimalna plodnost života, dok je kružilo oko vlastitog sunca. Sloj po sloj života, koji je živio i umirao, obavijao je planet ugljikom, debelim tisućama kilometara, do njegove teške metalne jezgre. Kada bi njegovo sunce pocrnilo i ugasilo se, planet je postao beživotna sfera svjetlucavog leda, sve dok se nije zapalio iznutra sudarom mase odlomljene od drugog sunca, pa bi ciklus započeo iznova.

Sam ugljik sagorijeva čisto, i zahvaljujući njegovim božanskim saznanjima, čovjek je bio praktički besmrtan, sve dok su se njegove civilizacije kupale u blagotvornom sjaju i kolonizirale druge nepoznate zvijezde. Ali, kako sunce izgara, tako počinje trošiti svoju tešku metalnu jezgru, koja ispušta radioaktivne toksine koji uzrokuju starenje, gubitak mentalnih sposobnosti, i konačno smrt. Dakle, čovjek mora stalno migrirati sa starog sunca na novo sunce.

Kako bi to izbjegli, mnogi su odlučili izgraditi svoje civilizacije pod zemljom, neki čak i u vanjskim perimetrima svemira, gdje vlada vječna tama. Ova se rasa zvala Nor ili Norman, obilježena svojom briljantnom plavom kosom i snježnobijelom kožom, koju nikada nije dotaknula sunčeva svjetlost. Zemlju, tada zvanu Mu, naseljavali su Atlanti i njihovi veličanstveni rogati saveznici, zvani Titani. 

(Palmer u kazalu čitateljima objašnjava: kada je zatražio daljnji opis Titana putem korespondencije, Shaver mu zapovjednički odgovara da mu je već sve rečeno. Jedino što se može razaznati iz pripovijesti jest da su Titani bili snažno građeni divovi, ali ni blizu veličine atlantskih starješina. Svi muški Titani, jer u pripovijesti nema ženskih Titana, imali su rogove i iznimnu mudrost.

Palmer u kazalu nadalje kaže da su Titani bili zasebna rasa od Atlana. Ali, iako pripovijest kaže da su Titani i Atlani bili saveznici i spominje ove rase u množini, također se za instruktora Titana kaže da je "dinamo ljudske sile". Pripovjedač je očito čovjek, ali kada fantazira o seksualnom zagrljaju šesteroruke žene, uzvikuje "krv Titana je živa, pomislio sam, čudno i divno živa!")

Starješine, koje su bile zbroj i ukupnost eona mudrosti svake civilizacije, vladale su nad njima. Atlanti su se iz čiste radosti zbog onoga što je bilo drugačije, i senzualne privlačnosti prema onome što je bilo egzotično, hibridizirali sa svim bezbrojnim oblicima života koje su susreli tijekom tisućljeća istraživanja svemira i kolonizacije. Nori, posvećeni božici Veneri, te zaljubljeni u vlastitu ljepotu oblika, nosili su što manje odjeće, kako bi pokazali svoje fizičke atribute i odbijali su hibridizirati.

Obje civilizacije uživale su u vlastitim erotskim željama, i njihovo zadovoljenje je bio njihov raison d'être. Svaki entitet, snažnog zdravlja, smatrao je druge entitete dijelom sebe. Miješanje, potiskivanje ili ubojstvo drugog entiteta bio bi čin samospaljivanja. Glavni grad Atlanta se nalazio duboko u utrobi Zemlje, blizu jezgre. Ondje su se Titani, neometani svojom veličinom, mogli slobodno kretati, nesputani gravitacijom. Ulicama je prolazila beskrajna ljubavna povorka neobično zavodljivih hibrida, neki sa  donjim tijelima poput zmija, neki razdvojenih kopita, svi pomiješani među fantastično lijepim ljudima.

Ali, seks je bio za užitak pojačan svim vrstama strojeva. Razmnožavanje se obavljalo u laboratorijima; embriji su uzgajani u zatvorenim posudama (suspendirano u tvari zvanoj Icor) i usavršeno znanošću desetaka tisuća godina. Kako bi embrij izrastao u život, "krv bogova", Icor, bila bi im ubrizgana kao hrana kroz umjetne pupčane vrpce.

Smrt je bila gotovo nepoznata, a rast neodređen. Starješine su se liječili posebnim hormonalnim režimima, koji su im omogućavali porobiti voljni suprotni spol lancima, iskovanima od seksualne ekstaze. Oni su ponekad dosezali visinu i od tri stotine stopa. Ali, nitko nije stario nakon što bi dosegao zrelost.

Atlanti i Titani bili su gospodari svega dobrog u postojanju. Bili su gospodari stvaranja, ali u svojoj vlasti su zaboravili: gdje postoji stvaranje, mora postojati i uništenje. Zlo je jednako snažno kao i dobro, te će se uvijek i ponovno jedno uravnotežiti drugo. Kroz bezbrojne eone, Atlanti su zemlju prepunili tunelima i špiljama, od kojih su neki bili napušteni zajedno sa tehnologijom, koju su posjedovali. Tehnologija je bila iz vremena kada je Zemljino sunce bilo novo. Njeni tvorci, neometani toksinima sunca, procvjetali su i postali bogovi, migrirajući u nepoznate dijelove svemira i ostavljajući za sobom strojeve.

U svakoj civilizaciji, bez obzira koliko rajska bila, uvijek će biti odbačenih, onih koji se ne uklapaju, a Mu ovdje nije bio iznimka. Bilo je onih koji su pobjegli u šume, živeći generacijski poput životinja. Vremenom su, neki od tih divljaka, pronašli put u zaboravljene katakombe drevnih civilizacija Mua. Na kraju su ovi divljaci ponovno otkrili tunele i špilje, naučili koristiti napuštenu tehnologiju,  kako bi zadovoljili svoje potrebe za užitkom.

Oni su vremenom atrofirali i postali poput bezumnih automata, nesposobnih uopće razmišljati bez svojih strojeva; odvratni patuljci zvani Deros, vođenih samo potrebom da nanesu bol i uništenje, svima koje bi susreli. Koristili su strojeve koje su pronašli, kako bi posijali razdor među Atlantima, poput zle djece pakla, kakva su i postali. Njihov užitak postajao je bol, koju su nanosili svojim nesretnim žrtvama. Oni koje bi oteli, bili bi mučeni u sadističkim orgijama okrutnosti. Kada bi potrošili sav užas na koji su njihove žrtve bile sposobne izdržati, pojeli bi ih.

Negdje u vremenu, Atlanti su smatrali potrebnim prognati jednog od svojih, jednog od Starješina, više boga nego čovjeka. Pronašao je put u špilje Derosa, organizirao ih, naučio da savladaju strojeve sa kojima su se prije samo igrali. Iz tame svojih skrivenih citadela, stekli su kontrolu nad Mu, putem selektivnih ubojstava i preuzimanja kontrole nad kanalima za širenje informacija.

Mnogi Atlanti jesu bili svjesni njihove prisutnosti, ali progovoriti protiv njih značilo je potpisati vlastitu smrtnu presudu. Derosi su svojim strojevima mogli pratiti cijeli Mu i čitati misli njegovih stanovnika. Posljedično, Atlanti su ostali na Muu mnogo duže, jer su već trebali pobjeći od štetnih učinaka njegovog umirućeg sunca. Ali, nekolicina studenata, među kojima je i pripovjedač priče, uspijeva pobjeći u vanjsku tamu Nora.

Nori, saznavši za Derose, i motivirani, ne samo altruizmom već i spoznajom da se zlo mora obuzdati, šalju veliku flotu zvjezdanih brodova neka zarate protiv Dera, oslobode Atlante i Titane koji su ostali pod njihovom kontrolom. Kada Nori stignu, Derosi zaprijete da će upotrijebiti svoje strojeve kako poubijali sve (ništa ne sluteće) stanovnike Mua. 

Ne odlaze, nego uspijevaju zaobići Deroe na straži prevarom, putem zrake sna, te neotkriveni ulaze u podzemlje. Kada stignu do citadele Deroa blizu Zemljine jezgre, slijedi epska bitka. Deroi imaju bolje oružje zahvaljujući superiornoj drevnoj tehnologiji, usto ih predvodi briljantni, ali izopačeni Stariji bog. Nori, uz nebrojena tisućljeća blaženstva u kojoj su živjeli, bivaju ubijeni u tisućama, ali  samo nastavljaju i dalje dolaziti. Konačno probijaju zidine hipogejskog grada i uništavaju ga, ubijaju Deroe i zarobljavaju Starijeg boga, kako bi saznali sve što mogu o tehnologiji.

Preživjeli Atlanti i Titani evakuiraju se daleko, do nepoznatih zvijezda, i Nori se trijumfalno vraćaju u svoje mračno prebivalište. Ali,  dok napuštaju Mu, pripovjedač zna kako su Deroi poraženi, ali ne i istrijebljeni. Također, na površini Mua još uvijek postoje ljudi, divljaci iz šuma. Iako će preživjeti samo kratke i brutalne živote pod starim suncem Muu, pripovjedač također zna da venama ovih divljaka teče krv Titana, pa će jednog dana prevladati sve prepreke i postati rasa sa kojom treba računati, rasa koja je spremna pridružiti se svojim precima u zvijezdama.

Ali, pripovjedač također zna da će Derosi promatrati, čekati svoje vrijeme, kako bi i oni mogli biti pronošeni poput kuge među zvijezdama. Ostavlja svoju priču upisanu na ploče napetih i nepokvarljivih metala, na nepoznatom mjestu, koje će se pronaći kada dođe vrijeme, i kao "Upozorenje budućem čovjeku". 

https://www.unariunwisdom.com/wp-content/uploads/2018/05/I-Remember-Lemuria-by-Richard-Shaver.pdf

Kratak pregled znanstvene "fantastike" g. Shavera jest sve što je potrebno kako bi se shvatilo da "Sjećam se Lemurije!" nije mogao biti napisan znanošću, koja je bila dostupna široj javnosti 1943. ili 1945. godine. Čak niti od H.G. Wellsa ili Julesa Vernea, kamoli čovjeka koji je diktirao sa svog plamenika za zavarivanje.

Sada je poznato kako se na temperaturama iznad 15 milijuna stupnjeva Kelvina događa dominantna fuzija ugljika, a ne fuzija vodika. Zemljine opekline od sunca dolaze kroz fuziju vodika. No, sada se vjeruje kako veće zvijezde, poput Siriusa, izgaraju kroz fuziju ugljika. Čak niti njemački iseljenik, Hans Bethe, koji je 1967. godine dobio Nobelovu nagradu za otkrivanje ciklusa fuzije ugljika, nije to znao 1945. godine. 

http://hyperphysics.phy-astr.gsu.edu/hbase/Astro/carbcyc.html#c3

Teoretski: komet može postati nuklearan u onom trenu kada raspodjela momenta dovede do značajnog povećanja brzine fuzije deuterona, što omogućuje termokemijsko paljenje termonuklearne eksplozije. Zapravo, čini se kao da se upravo to i dogodilo pet milja iznad Tunguske, 1908. godine. Da je taj komet udario u legendarna tresetišta Tunguske, možda bi Zemlja sada bila sunce, a Mjesec planet. Možda su Derosi jednostavno tako planirali.

https://www.physics.purdue.edu/people/faculty/publications/yekim/1908_Tunguska_Kim.pdf

Ljudski porod prirodno će rezultirati smrću 1,5% majki. One koje to prežive su gotovo uvijek unakažene u području zdjelice, i nikada neće zaboraviti ovu bol. Čak i sada u Americi, jedno od tri rođenja, ima određene "komplikacije". To je u suprotnosti sa svakim poznatim zakonom prirode. Ljudski porod teško da je prirodan.

https://collections.nlm.nih.gov/catalog/nlm:nlmuid-101574551-pdf

Kloniranje i genetski inženjering nisu se ozbiljno raspravljali sve dok Joshua Lederberg nije objavio svoj revolucionarni rad,  "Eksperimentalna genetika i ljudska evolucija", u časopisu 'The American Naturalist', 1966. godine. Pa ipak, gotovo četvrt stoljeća prije je Shaver gotovo jasno pokazao kako kloniranje funkcionira, i prednosti u odnosu na razmnožavanje, poput zvijeri na poljima.

Prema narativu: u ovom Sunčevom sustavu, Zemljino ostarjelo sunce je majka svega zračenja, koje se naziva dezintegratorima. To su teški metali, toliko rastvoreni, i postoje samo kao zrake koje Zemlja privlači i rekonstituira u materiju. Toksini su suspendirani u zraku koji udišete, hrani koju jedete, i vodi koju pijete. To je izvor starenja ljudskog tijela. Dezintegratorna ili štetna energija jest  destruktivna sila svemira. Njena antiteza su ex-dezintegratori (Ex-D), koji prožimaju svemir i predstavljaju stvaralačku silu; dobroćudnu i životvornu.

Ovo je iz Turske, staro je preko dvanaest tisuća godina.

Sunčeva svjetlost je elektromagnetsko zračenje: radiovalovi, mikrovalovi, infracrveno zračenje, vidljiva svjetlost, ultraljubičasto zračenje, rendgenske zrake i gama zrake. Za mnoge od njih nije se niti znalo da postoje, barem ne od strane saveznika i prije Drugog svjetskog rata, a kamoli da imaju razorne učinke po ljudsko zdravlje. Bilješke Madame Curie bile su dostupne u to vrijeme, Palmer ih čak i spominje u indeksu, ali Amerikanci još nisu započeli sa svojim eksperimentima na nesretnim Japancima.

Postojanje neiskrivljenih progresivnih valova je trajno dokazano u eksperimentima koje su, 1997. godine, izveli Waldyr A. Rodrigues Jr. i Jian-Yu Lu, bez obzira na to što pećinski ljudi, koji čuvaju ulaz na Wikipediji, žele reći o skalarnim valovima. Neiskrivljeni progresivni valovi su obitelji valova koji putuju proizvoljnim brzinama, bez izobličenja, i ne šire se na udaljenosti. Čak i ako su ometani, vraćaju se u "svoj izvorni oblik nakon određenog vremenskog razdoblja".

(A. Rodrigues, Jr., Waldyr, and Jian Yu Lu: “On the Existence of Undistorted Progressive Waves (UPWs) of Arbitrary Speeds 0 ≤ v")

http://arxiv.org/pdf/hep-th/9606171v4.pdf

Revolucionarni rad dr. Rodriguesa i dr. Lua predstavio je eksperimentalne podatke koji pokazuju da se "superluminalni (brži od brzine svjetlosti) elektromagnetski X-val" može pokrenuti propuštanjem jednog od tih valova kroz sićušnu rupu, koju su nazvali "aproksimacija konačnog otvora". U radu nastavljaju sa nepobitnim matematičkim argumentom gdje je teorija relativnosti kompromitirana podacima, koji su rezultat njihovih eksperimenata. 

Pripovijedanje kaže da je ljudsko tijelo prirodno polarizirano, poput Zemlje. Zemlja djeluje kao magnet i uvlači ex-dezintegratore, te ih rekonstituira kao materiju. Ali, prekomjerna izloženost dezintegratorima uzrokuje da dijelovi mozga postanu depolarizirani, te se polariziraju poput sunca, koje privlači svoje dezintegratore. Ovisno o tome koji je dio mozga pogođen, postati ćete idiot, ili patološki ubojica vođen samo ubijanjem, dok i sami ne budete ubijeni; odnosno, štetni energetski robot, Dero.

Godine 1933. je Ott Christoph Hilgenberg napisao knjigu "Zemlja u ekspanziji", gdje je, i unatoč "znanosti" Morgana Freemana, prilično dokazao kako je pomicanje kontinenata rezultat širenja Zemljinog volumena. Knjiga je jednom zauvijek riješila znanstvenu raspravu o tome je li se pomicanje kontinenata dogodilo, te da je Njemačka pobijedila u Drugom svjetskom ratu - nitko nikada ne bi sanjao o tome da Hilgenbergovo genijalno djelo pokuša zamijeniti teorijom punom rupa, poput tektonike ploča.

Atlanti su obožavali život i bili su poznavatelji užitaka. Pripovijedanje opisuje korisnike erogenih strojeva, koji svaki pojedini osjećaj doživljavaju kao "vrijedan tisuću noći ljubavi". Ovi "stim-strojevi" su ono što su preci Deroa pronašli u napuštenim podzemnim gradovima.

"Zraka-stroj" je imao filtere za zrake koji su bili nepoznati primitivcima koji su ih pronašli i koristili, i periodično su morali biti mijenjani, kao i vodljivi metali iz strojeva. Na kraju, nakupljanje raspadajućih čestica je pretvorilo "korisna svojstva stroja u neobično štetna". Vremenom je, život u neposrednoj blizini pokvarenih strojeva, mutirao njihovo potomstvo u rasu degeneriranih patuljaka, o kojima ne možemo razmišljati bez korištenja strojeva.

Shaver u indeksu kaže da Derosi, koji su preživjeli rat sa Norima, koriste ove strojeve od početka trenutne postapokaliptične epohe, sponzoriraju izopačene i smrtonosne orgije u skrivenim katakombama, ispod hramova i palača užitaka na zemlji. Zbunjuju ljude u svemu što rade: od treme u školskim predstavama do ubojstava, ili neobičnih odluka tiranina i kraljeva. Bile su to sirene, one koje su mamile starogrčke moreplovce u smrt, svojim slatkim pjesmama. Oni su "izvorom štovanja boga, uzbuđenja božanstva, osjećaja nevidljivog, prostracije volje, pred uvijek jačom voljom laserskog pištolja". 

Današnji vračevi tvrde kako ljudski mozak radi samo sa 10% kapaciteta. Uz zamah svoje magične zvečke, i izdržljivu pernatu piruetu, nastavljaju pjevati isto i o DNK, nazivajući preostalih 90% "DNK smećem“. Pravi znanstvenici, pioniri Vrlog novog svijeta za sve, poput dr. Manfreda Doeppa, nisu bili oduševljeni njihovim ludorijama. Dr. Doepp inzistira na tome: ta "smeće DNK" oslabljeno je rezonantnim poljima, koja čine 96% čovjekovog vanjskog okruženja.

http://information-machine.blogspot.com/2010/04/dr-manfred-doepp-switching-of.html

Kada je budan, ljudski mozak obično rezonira na između 6-20 herca u sekundi; Theta moždani valovi rezoniraju između 4-7 Hz i slabo ih razumije glavna znanost; Alfa valovi između 8-12 Hz i javljaju se tijekom opuštanja;  a Beta, iznad 12 Hz, javlja se tijekom rješavanja problema. Delta moždani valovi se javljaju tijekom spavanja i kreću se između 0 do 4 Hz. Čak i "bijeli" vračevi sada znaju kako je aktivnost ljudskog mozga usko povezana sa Schumannovom rezonancom, koja rezonira u prosjeku na 7,8 Hz, ali može varirati od 3 Hz do 60 Hz.

Diskusija o rezonantnim poljima može biti izuzetno štetna ili izuzetno korisna za ljudsku rasu. Elektrofizičar i profesor, Konstantin Meyl je, u suradnji s Centrom za istraživanje raka Sveučilišta u Heidelbergu, već je koristio rezonantna elektrodinamička polja za promjenu malignosti stanica raka. Znanstvenici, poput dr. Doeppa i dr. Meyla, u potpunosti iskorištavaju prednosti potpuno nove znanosti zvane epigenetika, znanosti koja prijeti da jednom zauvijek razotkrije majmunsko praznovjerje evolucije.

Epigenetika jednostavno znači proučavanje kontrolnih mehanizama DNK. Ona određuje kako se nasljedne osobine, poput atletizma, intelektualnih sposobnosti ili ljudske otpornosti, mogu radikalno promijeniti u samo tri generacije - umjesto u sto generacija, koliko bi slinavi darvinisti htjeli uvjeriti ljudsku rasu da je potrebno za prilagodbu sekvenci DNK. Kombiniranjem epigenetike, uz manipulaciju rezonantnih polja, postoji potencijal za ponovno stvaranje Atlantide iz Shaverove priče. Također se mogu iskoristiti za uzgoj vrlo odabrane vrhunske rase, čijim hirovima udovoljava ogromna rasa robova idiota.

https://www.sciencedaily.com/releases/2009/04/090412081315.htm

Krvno-moždana barijera (KMB; tj. engleski: Blood-Brain Barrier, BBB) se nalazi u podnožju mozga i djeluje kao njegov vaskularni sigurnosni sustav, propušta energiju i tvari bogate hranjivim tvarima koje su potrebne za optimalno funkcioniranje i sprječavaju prodor štetnih tvari, poput teških metala i toksina topivih u mastima. Poznato je da elektromagnetsko zračenje mobilnih telefona i Wifi tehnologije, koja radi u rasponu od 2,4 gigaherca, probija rupe u KMB.

Industrije su potpuno neregulirane. Relejni tornjevi, od monstruoznih stotina metara visokih do mnogo manjih kamufliranih kao jarboli za zastave, niknuli su diljem svijeta, i naizgled preko noći.

Rezultat je bio povratak oštećenja mozga, viđenih šezdesetih godina prošlog stoljeća od olovnog goriva, uz sve veće širenje stanja poznatih kao poremećaj pažnje, ili sindrom hiperaktivnosti sa poremećajem pažnje kod djece. Parkinsonova bolest, epilepsija, demencija, Alzheimerova bolest, cerebralna paraliza i autizam - postali su gotovo endemski.

Dr. Doepp ističe: spektar vala od 2,4 gigaherca negativno utječe na epifizu, hipofizu, hipotalamički trakt i limbički sustav, tako da samo dio mozga koji je odgovoran za svijest ostaje netaknutim.

Mozak ne može pristupiti svojoj podsvijesti, tako ostavlja ljude sposobnima obavljati dodijeljene im poslove, ali ne mogu više razmišljati, niti stvarati. Stanice bitnog toka, u kognitivnom mozgu, mogu obraditi 40 bitova u sekundi; dok stanice iz njegove duboke unutrašnjosti, sada nedostupne većini ljudi, mogu obraditi milijarde bitova u sekundi.

Učinci na mlade ljude su posebno upečatljivi, dok hodaju uokolo sudarajući se sa zidovima, stogo usredotočeni na ručne Wifi uređaje, pritom slušajući redundantnu, računalno generiranu "glazbu". Etika, ljudska vrlina, čak i uobičajena pristojnost, postali su anakronizmi. Temeljni i nedefinirani bijes prožima kroničnu odvojenost ljudi. Dr. Doepp je otkrio kako se mnogi ne mogu odvojiti od elektromagnetskog zračenja, bez da dožive paniku ili nemogućnost funkcioniranja. 

Shaver kaže kako su vozila pokretali "motori, koji su energiju dobivali iz magnetskog polja fokusiranja gravitacije, pomoću kojega  jedna strana zamašnjaka postaje mnogo teža od druge, što se postiže savijanjem gravitacije, neka padne na isti način na koji leća savija svjetlosnu zraku." 

1990-ih godina, ruski znanstvenik, Eugene Podkletnov, izazvao je bijes zrakoplovne industrije i njihovih akademskih dronova, kada je objavio da je u eksperimentima modifikacije gravitacije uspio postići smanjenje težine ciljanog objekta za čak 5%. Koristio je rotirajuće magnete za vrtnju supravodljivih diskova u obliku krafne, zamašnjaka.

U kasnijim intervjuima s Nickom Cookom, urednikom za zrakoplovstvo 'Jane's Defence Weekly', i autorom knjige "The Hunt For Zero Point", Podkletnov je priznao da je svojim metodama već postigao pune levitacijske efekte za Toshibu. Također, priznao je kako su njegove metode izvedene iz cjeloživotnog proučavanja papira koje je Crvena armija konfiscirala u svibnju 1945. godine, iz stana Viktora Schaubergera, njemačkog genija, poznatog po tome što je radio na antigravitacijskoj tehnologiji, tijekom Drugog svjetskog rata za SS. Papire je Podkletnovljevom ocu, tada vodećem ruskom znanstveniku na tom području, predao na analizu. 

https://www.bibliotecapleyades.net/archivos_pdf/hunt_zeropoint.pdf

U 4. poglavlju knjige, naslova "Bijeg u svemir", Shaver kaže: "Kako bi se šatl pokrenuo, gravitacija je neutralizirana uzlaznim snopom poluprodorne sile, koji se postupno uključivao, sve dok automobil nije samo plutao u svojoj kolijevci, pod utjecajem obrnutog trenja gravitaciji, udara sile koji je prolazio kroz automobil." 

Gordon Duff, generalni direktor 'Adamus Corporation', ugovorne tvrtke u obrambenoj tehnologiji, toliko tajanstvene, te su je polupismeni, luđaci iz marginalnog "patriotskog" pokreta, optužili kako upošljava naciste iz operacije "Spajalica", nedavno je razotkrio neke od tajni, koje proganjaju drogom potaknute delirije učenika Rusha Limbaugha. 

http://fromthetrenchesworldreport.com/the-adamus-group-exposed-its-nazi-paperclip/44697

U "VT Nuclear Education", kao odgovor na medijsku pompu, kaže: "Da bi stvorili antigravitaciju ili poništili gravitaciju, jednostavno istiskujete linije magnetskog polja pomoću plazme. To se naziva pozitivni uzgon. Baš kao u brodovima i balonima na vrući zrak. Vrući zrak je plazma. Tako NLO rade. Ključ je magnetski uzgon pomoću neke vrste plazma štita." 

(Duff, Gordon: “VT Nuclear Education: Answering the Hype", By Gordon Duff and America’s Nuclear Weapons Design Teams,  Veterans Today, 8 Sept. 2014.) 

Shaverovo objašnjenje za priču jest kako se on prisjećao svog prošlog života kao Mutan Mion, pripovjedač priče. U indeksu, Palmer navodi dodatne reference na gravitaciju, u Shaverovim prepiskama pod krinkom Mutana Miona. "Gravitacija je trenje kondenzacije eks-disentrancije, pada kroz materiju u Zemlju. Korištenjem snopa, slično kondenziranih čestica eks-disentrancije,  dobiva se bezopasni snop uzlazne gravitacije, koji može polako levitirati materiju, ili je potjerati prema gore ogromnom brzinom. Sav prostor je ispunjen pepelom disentrancije sunaca svemira. To ponovno zgušnjavanje u materiju jest integracija ili gravitacija."

Viktor Schauberger je proces kojim se dobiva energija za antigravitaciju nazivao kondenzacijom. Proces koji je navodno bio samo teoretski, sve dok ga Nacionalni institut za standarde i tehnologiju i Sveučilište u Coloradu, nisu dokazali u zajedničkom projektu,  1995. godine. Atomi ili subatomske čestice hlade se na apsolutnu nulu, spajaju se u jednu cjelinu koja se može opisati kao valna funkcija sposobna za oslobađanje energije na makroskopskoj skali. 

https://www.britannica.com/science/Bose-Einstein-condensate

Kako govori "legenda": dok je promatrao pastrvu koja održava svoj položaj, bez ikakvog napora kod plivanja i protiv jurišne struje potoka, Schauberger je zaključio da pastrva koristi nešto drugo, osim samo kinetičke energije. Schauberger je zaključio da riba izvlači energiju iz molekula vlastitog tijela, kondenzirajući ih na ekstremnim temperaturnim gradijentima. Ostatak je ukorijenjen u predaji o odcjepljenoj civilizaciji i Nacionalsocijalističkoj partiji koja je nestala pred očima cijelog svijeta, kada su saveznici stegli svoju praznu omču na kraju Drugog svjetskog rata.

Shaverova priča odjeknula je, broj je rasprodan, naklada 'Amazing Stories' skočila je sa 135 tisuća na 185 tisuća po broju; deseci tisuća pisama su pristizali tvrdeći da imaju osobna iskustva sa Derosima.

Bivši kapetan Zračnih snaga je napisao:

"Za ime Božje, ostavi cijelu stvar! Igraš se sa dinamitom.

Moj suputnik i ja smo se probili iz špilje sa automatskim puškama. Imam dva ožiljka od 23 cm na lijevoj ruci. Moj prijatelj ima rupu veličine novčića od deset centi u desnom bicepsu. Bilo je strašno unutra... obojica vjerujemo da znamo više o Shaverovoj misteriji od bilo kojeg drugog para. Nemojte nam tiskati imena. Nismo kukavice, ali nismo ni ludi."

Neki su čak vjerovali da su im susjedi Derosi.

Shaver je počeo iznositi priče o podzemlju, kao da je i sam stroj. Palmer je nastavio uređivati, što je kulminiralo brojem od 07. lipnja 1947. godine, koji je u potpunosti bio posvećen Shaveru. Do tada je već cijeli svijet znao što su Derosi, te su mnogi sumnjali kako  zapravo i postoje. Pojavljuju se cionistički boljševici iz New Yorka. Bilo to zato što oni i njihov herojski haker, Isaac Asimov,  jednostavno nisu mogli konkurirati Shaveru, kojega su entuzijasti velikih neobičnosti okarakterizirali (na abovetopsecret.com) kao križanca između L. Rona Hubbarda, Charlesa Forta i Lorda Dunsanyja (Edward Plunkett, 18. baron Dunsanyja). Zapravo se možda radilo i o nečemu puno mračnijem, kao i uvijek, jer bi cionisti uvijek dobili što su htjeli.

Kraljičin znanstvenofantastični klub, koji je osnovao Sam Moskowitz (ogranak Donalda Allena Wollheima i Brooklynske znanstvene fantastičke lige), pokrenuo je masovnu kampanju pisanja pisama u kojoj se tvrdilo da Shaver ugrožava zdrav razum Amerikanaca.

Iako je Moskowitz pisao pod pseudonimom "Sam Martin", a Wollheim pod imenima: "David Grinnell", "Arthur Cooke“, "Millard Verne Gordon", "Martin Pearson", "Braxton Wells", "Graham Conway" i "Lawrence Woods", kao i uvijek, i dalje su im trebali autentični kršćanski prevaranti da obave prljavi posao za njih. Stoga su zatražili pomoć Njujorškog društva za suzbijanje poroka, ogranka Udruge kršćana mladih muškaraca, poznatije kao YMCA.

Koristeći potpuno istu taktiku koju su koristili za zapovijedanje sindikatima tekstilnih radnika u New Yorku za organizirani kriminal, boljševici su prisustvovali nacionalnoj konferenciji ljubitelja znanstvene fantastike u Philadelphiji, pa su bučno prekinuli postupak prijetnjama i zastrašivanjem. Zatim su otišli do izdavača 'Amazing Stories', Williama B. Ziffa (Ziff Davis Publishing Company), i zaprijetili da će sastaviti peticiju Poštanskoj službi Sjedinjenih Država tražeći da se 'Amazing Stories' zabrani u pošti.

Opravdano strahujući za vlastiti život, Ziff je popustio i rekao Palmeru da više ne mogu objavljivati ​​Shaverove priče, jer su u izravnoj suprotnosti sa Einsteinovom teorijom relativnosti. Palmer je dao ostavku na mjesto glavnog urednika, a nakon broja od 06. lipnja  1947. godine, 'Amazing Stories' više nikada neće objavljivati ​​Shaverove priče. Shaverova misterija polako će tonuti u nedokučive dubine politički nekorektne povijesti, unatoč činjenici da je preteča sve moderne NLO mitologije.

Čak niti Wikipedia nije dovoljno glupa da pokuša prikriti činjenicu da je viđenje prvih NLO-a od strane Kennetha Arnolda, 24. lipnja 1947. godine, izravno povezano sa Shaverovom misterijom. John Keel, najbriljantniji čovjek koji je ikada pisao o NLO-ima, u svom članku iz 1983. godine, 'Fortean Timesu', Palmera je nazivao "čovjekom koji je izumio leteće tanjure". U intervjuu iz 1985. godine je rekao: "Da Shaver i Palmer nisu postojali, ne bi bilo ufologije. To je tako jednostavno". 

https://www.ufodigest.com/article/down-under/

Nevjerojatne priče su se objavljivale dvije godine prije Arnoldovog viđenja. Teroi su bili Nori i Atlanti koji su ostali kako bi vodili gerilski rat protiv Derosa nakon evakuacije Zemlje. Wikipedia iznosi smiješan i tipično semantički cionistički argument kako umjetnikove zamisli nisu bile o letjelicama.

Ne. To su bile samo umjetničke koncepcije! Osim toga, Arnold nije opisao da je vidio nešto slično letećim tanjurima. Opisao je da je vidio letjelice klinastog oblika, poput američkih Stealth aviona i nacionalsocijalističkih Horton Flying Wings. Ono što je Arnold rekao jest da su letjelice skakale kroz atmosferu poput tanjura koji skače kroz vodu.

Horton Flying Wing

Ne treba zanemariti mogućnost da je Shaverova misterija od samog početka bila psihička operacija. Kenneth Arnold će na kraju pisati za Palmerovu novu publikaciju, 'Fate Magazine'. Slijed događaja je velika crvena zastava, ali ni upola toliko velika kao znanje  Richarda Shavera o nacionalsocijalističkoj tehnologiji, koje je i dan danas skrivano od šire javnosti.

Richard Shaver nije bio idiot - on je znao više o znanosti, i to pravoj znanosti, nego Albert Einstein. Zapravo, on zamoli cionističkog šarlatana neka pogleda njegov rad, uoči filma "Sjećam se Lemurije!" Njegovi detaljni opisi, zgusnuta radnja i vješta proza, ​​​​upućuju na to da mu olovka i papir nisu bili stranci. Shaver je bio bolji umjetnik, nego što je bio pisac. Posthumno je proglašen umjetničkim genijem, dok njegova djela postižu pretjerane cijene na izložbama u New Yorku i Los Angelesu.