Priče o Zahiju Hawassu

R. A. Schwaller de Lubicz prvi je ukazao na eroziju Sfinge vodom, pedesetih godina 20. stoljeća, ali tek će 1979. godine, John Anthony West, zadati prvi veliki medijski udarac romanom "Zmija na nebu".

Godine 1980. je Zecharia Sitchin brzo nastavio ovaj niz, romanom "Stairway to Heaven", i u roku od dvije godine, izgrađeni hram akademske egiptologije se počeo urušavati. Na tom mjestu je iznikla "New Age" kućna industrija drevnih egipatskih spekulacija,  utemeljena na Sitchinovim i Westovim knjigama.

Tipično, teoretičari su ukazivali su na očito veću starost Sfinge, u usporedbi sa drugim egipatskim građevinama.

Sakupivši svoje neograničene ekonomske i političke resurse, carstvo je uzvratilo udarac. Čudno, ali uz potpore Zaklade Edgar Cayce, akademski vođa, dr. K. Lal Gauri, ravnatelj Laboratorija za konzervaciju kamena u Louisvilleu, Kentucky, i Mark Lehner, terenski direktor Američkog istraživačkog centra u Egiptu (ARCE), proveli su geološko istraživanje Sfinge. Lehner će rezultate objaviti u biltenu Američkog istraživačkog centra, 1984. godine.

U publikaciji je Gauri tvrdio da je to što Sfinga izgleda staro rezultat prodiranja podzemne vode na površinu, gdje pod utjecajem kapilarnog procesa ulazi u pore sfinge, kao koncentrirana otopina soli u hladnoj noći. Po izlasku sunca, kako temperatura raste, voda isparava, a unutar pora dolazi do kristalizacije soli. Tlak koji nastaje kristalizacijom rezultira pucanjem i ljuštenjem površine vapnenca. Na temelju toga, Gauri zaključuje kako je Sfinga izgrađena najranije u doba četvrte egipatske dinastije. 

Nakon geološkog istraživanja, West je sugerirao kako je Gauri, radi očuvanja "prihvaćene kronologije evolucije ljudske civilizacije", zapravo ignorirao vlastite dokaze.

Prema izračunima koje je napravio Lehner, i koja su objavljena uz istraživanje, koristeći ortodoksni vremenski okvir, postojao je samo prozor od 500 godina, kada se erozija mogla dogoditi. To ne ostavlja niti približno dovoljno vremena da oštećenje od soli uzrokuje vertikalne i okomite duboke jarke, koji se vide na zidovima Sfinge.

West je nastavio optuživati ​​Gaurija zbog izmišljenog procesa, prema kojem je u petsto godina, tijekom i nakon vladavine Kafrepa, voda magično povučena do Sfinge, petnaest stopa niže od njene sadašnje razine podzemlja. I opet, magijom je iznenada sve prestalo prije četiri tisuće godina, čak iako se razina podzemne vode od tada kontinuirano podiže. 

West je, bez doktorata, javno bio ignoriran; ali, do 1986. godine je Gauri revidirao svoj proces upijanja. ovaj put u korist pustinjske večernje rose. Svoju teoriju "ljuštenja" soli, koju akademska zajednica i danas prihvaća, pojasnio je rekavši:

"Izvor ove vode je  atmosfera, a ne podzemlje, jer se podzemna voda nalazi mnogo metara ispod razmatranih površina.

Stoga je tijekom dugog pokopavanja Sfinge, stijena morala postati mokra do znatne dubine, a kako se sušila izložena suncu, soli su se morale koncentrirati u površinskim slojevima."

Razdražen, West je 1989. godine, u sukob uveo dr. Roberta M. Schocha. Schoch, geolog obrazovan na Yaleu, i sa impresivnim popisom kvalifikacija, poduzeo je svoju prvu znanstvenu ekspediciju na visoravan Gize 1990. godine. Tijekom sljedećih deset godina poduzeo je još nekoliko.

Robert M. Schoch

Schoch nije pronašao nijedan drugi razlog vjerovati da su valoviti vertikalni profili koji se vidi na Sfingi i zidovima njena ograđenog prostora, kao i istaknute vertikalne pukotine koje prate spojeve i rasjede u temeljnoj stijeni, te poprečni difuzijski frontovi, što je sve znakovima otjecanja vode. Dakle, nije ništa drugo osim onoga što se čini da jest, i to je otjecanje vode.

Budući se erozija događa i na stražnjoj strani Sfinge, otjecanje vode moralo je biti uzrokovano kišom. Najnovija dugotrajna kiša na visoravni Gize, gdje se tolika vrsta erozije mogla dogoditi bila je tijekom "Nabtijskog pluvijala"; razdoblja relativno obilnih oborina, što se dogodile u Egiptu od oko 10000. pr. Kr. do 3000. pr. Kr.

U proljeće 1991. godine, uz dopuštenje Egipatske organizacije za starine, Schoch i dr. Thomas L. Dobecki, seizmolog, izvršili su niskoenergetska seizmička refrakcijska očitanja poda, ograđenog prostora Sfinge. Određivali su prodiranje podzemne vode.

Prema Gaurijevom vlastitom klasifikacijskom sustavu za različite stupnjeve tvrdoće u slojevima vapnenca, cijeli pod ograđenog prostora ima istu razinu tvrdoće (Rosetau član ili član I.). Ipak, Schochova i Dobeckijeva seizmička refrakcijska očitanja pokazala su da voda prodire u pod ograđenog prostora na dubini od dva do četiri metra, oko glave i bočnih strana Sfinge, a samo četiri metra oko stražnjeg dijela, na zapadnoj strani ograđenog prostora.

Južni zid ograđenog prostora proteže se ravnom linijom uz nasip, ali tamo gdje se naslanja na zapadni zid nalazi se još jedan sloj (oko četiri i pol metra) poda ograđenog prostora. Schoch priznaje da su liniju za očitavanja proveli blizu donjeg zida i kaže da bi želio izvršiti više očitanja bliže stražnjem dijelu Sfinge. Ali, prema podacima koje su prikupili, stražnji dio Sfinge morao je biti isklesan mnogo kasnije od prednjeg dijela.

Brzina prodiranja vode nije linearna. Što je dublje prodiranje u stijenu, to je veća izolacija od vanjske strane stijene. Sukladno tome, Schoch nagađa kako je, tijekom Kefrenove obnove 2500. godine prije Krista, uski zapadni kraj ograđenog prostora proširen,  ili je donji dio Sfinge isklesan iz temeljne stijene koja je ostavljena netaknuta, kako bi služila kao postolje za izvorni kip. Schoch je, na temelju dodatnog prodiranja vode sprijeda, izračunao da je, ako je Kefren bio odgovoran za obnovu stražnjeg dijela, izvorna Sfinga bila stara najmanje sedam tisuća godina, možda i mnogo starija.

Schoch napominje da se velika većina vremenskih utjecaja i erozije dogodila na Sfingi prije 1400. godine pr. Kr., kada su izvršeni popravci tijekom Novog kraljevstva. Citira Lehnera i kritizira ga zbog spremnosti ignoriranja vlastitih podataka. "Kako bi tražili slaganje sa poznatim povijesnim činjenicama, vjerojatno bi očekivali ​​da je najranija obnova obavljena u Novom kraljevstvu."

Karta koja prikazuje drevne popravke tijela Sfinge

On ismijava ideju kako bi erozija od jednog do više od dva metra, koju pokazuju zidovi ograde, unutar razdoblja od devetsto godina između navodne Kefrenove izgradnje Sfinge i Novog kraljevstva, i koji su bili zakopani u pijesku pola tog vremena, mogla biti posljedica migracije soli.

Ističe da strukture na visoravni Giza, neposredno južno od Sfinge, isklesane od istog vapnenca i na istoj nadmorskoj visini ili niže, ne pokazuju ekstremne obrasce trošenja kao Sfinga. Niti pokazuju ikakve znakove Gaurinog "kapilarnog trošenja".

Schoch tvrdi da se trošenje od eksfolijacije soli može vidjeti u raznim strukturama, koje su uklesane u temeljnu stijenu u Gizi, posebno na grobnicama neposredno sjeverno od Sfinge. Ostavlja nepogrešiv "izgled blago rastopljenog voska, ponekad prekrivenog vrlo finim slojem mineralnih kristala".

Naziva "otapanje i rekristalizaciju kalcita i cvjetanje otopljenih i rekristaliziranih minerala najmanjom komponentom trošenja,  uočenom na visoravni Giza". Schoch smatra da su tek nedavno postali relevantni, izgradnjom Asuanske brane. Brana sprječava prirodni tok i oseku Nila da ispiru stijene od soli, drastično ubrzavajući njegove korozivne učinke.

Štetnim učincima brane dodaju se brza industrijalizacija Kaira, onečišćenje zraka, kisele kiše, porast razine podzemnih voda zbog naseljavanja, turizam, automobilski i autobusni promet, što sve onemogućuje ekstrapolaciju sadašnje stope propadanja Sfinge u prošlost. Schoch ističe kako je "Gauri dokumentirao moderno propadanje, za razliku od drevnog trošenja, Sfinge". Navodi prethodnu publikaciju Gaurija, iz 1981. godine, koja ilustrira i koristi usporedne fotografije iz 1925.-26. i 1980.-81., i time dokazuje koliko je brzo bilo propadanje sfinge u zadnjih nekoliko desetljeća. 

Hram Sfinge, a moguće i jezgra Hrama u Dolini, izgrađeni su od istih titanskih vapnenačkih blokova, koji su iskopani iz ograđenog prostora Sfinge. Kasnije, možda tisućama godina kasnije, hramovi su obloženi asuanskim granitom, a koji se prema natpisima na njemu može datirati barem u četvrtu dinastiju.

Na temelju svojih promatranja vapnenačkih i granitnih blokova, koji su još uvijek ostali na nalazištu, Schoch pretpostavlja da je Hram u dolini djelomično rekonstruiran u dinastičko doba. Napominje da vapnenačka jezgra hramova pokazuje iste znakove vremenskih utjecaja uzrokovanih oborinama kao i Sfinga i njen ograđeni prostor.

Također, napominje da su stražnje strane granitnih obloga izrezane u valovitom uzorku, oponašajući vremenski utjecaj istrošenog vapnenca, kako bi se u potpunosti uklopile u njega. Zaključuje da je vremenski utjecaj na vapnencu već bio prisutan mnogo prije nego što je vapnenac prekriven granitom. Implikacija: izvorni hramovi su istog preddinastičkog podrijetla baš kao i sama Sfinga. 

Godine 1993., možda pokušavajući iskupiti svu štetu koju je nanio svojim holivudskim herojskim portretom legendarnog starozavjetnog nasilnika Mojsija, Charlton Heston je izgovorio tekst dokumentarca "Misterij Sfinge". Film je nagrađen Emmyjem,  emitiran je na NBC televiziji, i pred velikom publikom. Istaknuo je neke od razlika između egiptologije i egipatske znanosti. Kao glavni inspektor platoa piramida u Gizi, Zahi Hawass kasnije je primijetio: "Ako geolozi dokažu ono što Schoch govori, još uvijek po mom mišljenju, kao egiptologa, datiranje Sfinge nam je jasno." 

Hawass je već bio preuzeo svoje diktatorske ovlasti nad Gizom, ali ga je u ožujku iste godine predsjednik EAO-a, dr. Muhammad Bakr, navodno Hawassov šef, razriješio titule. Neprocjenjiva statua je nestala dok je bila u Hawassovom nadzoru. No, nema brige. Bakr će biti otpušten u lipnju zbog optužbi protiv njega, jer je nesavjesno obavljanjao svoje dužnosti i prijevaru.

Svima koji su ga htjeli slušati, mrmljao je o "mafiji" koja kontrolira plato Gize "posljednjih dvadeset godina". Vjerojatno mudro, Bakr je odbio dati imena. Tvrdio je: "Želio sam da cijeli slučaj istraže organi gonjenja, ali moj zahtjev je odbijen." 

Do početka 1994. godine će Hawass povratiti i titulu i moć. Egipatska organizacija za starine (EAO) preoblikovala se u Vrhovno vijeće za starine (SCA), i od tada nadalje, prema Wikipediji: "Strani arheolozi koji rade u Egiptu morali su prijaviti sva otkrića i nalaze SCA-u prije objave."

To je sada moralo biti vrlo jasno, jer je u vakuumu nastalom privremenim uklanjanjem Hawassa, njemački inženjer Rudolf Gantenbrink, počinio najveće bogohuljenje. Zaobišao je egiptološku birokraciju i izravno se obratio javnosti sa svojim otkrićem.

Godine 1991. je Gantenbrink, jedno od onih inženjerskih čuda koje Njemačka, čini se, proizvodi na montažnoj traci, pristao na zajednički pothvat istraživanja u oknima Velike piramide, zajedno sa dr. Rainerom Stadelmannom; ravnateljem Njemačkog arheološkog instituta (GAI) u Kairu. Gantenbrink je koristio i konstruirao robote, posebno za tu svrhu.

Četiri uska okna se nalaze samo u Velikoj piramidi. Dva, o kojima se raspravlja u literaturi od početka 17. stoljeća, protežu se prema gore od Kraljeve komore, te izlaze iz piramide na južnoj i sjevernoj strani.

Južno okno uzdiže se pod kutom od oko 45 stupnjeva, dugo je oko sto sedamdeset i pet stopa i sužava se na osam inča širine i dvanaest inča visine, većim dijelom tog puta. Sjeverno okno vijuga prema gore pod kutom od oko 31 stupanj, dugo je dvjesto trideset i pet stopa, široko sedam inča i visoko pet inča. 

Okna u "Kraljičinoj komori"; smještena ispod i malo sjevernije od Kraljeve komore, bila su zazidana od pamtivijeka. Otkrivena su tek 1872. godine, kada su britanski inženjer Waynman Dixon i dr. James Grant (poznat u Egiptu kao Grant Bey), primijetili pukotinu u južnom zidu. Titula Bey je kedivski ekvivalent viteškoj tituli. Grant Bey bio je sin škotskog bankara, kao i bliski prijatelj Sir Petrieja. Grant i Dixon provjeravali su neka mjerenja u Velikoj piramidi na zahtjev briljantnog škotskog astronoma, Charlesa Piazzija Smytha. Smyth je bio najpoznatiji po svojoj teoriji da su Veliku piramidu izgradili Izraelci, koji su u stvarnosti bili Hiskosi, po Božjoj uputi preko Melkisedeka.

I Smyth i Petrie bili su istaknuti akademski zagovornici britanskog izraelizma; vjerovanja da su Britanci linearni potomci Izraelaca i da se englesko prijestolje može pratiti do Davidove kuće.

Prema Smythovom izvještaju: otkrivena je praznina, kada je provučena žica kroz pukotinu, do onoga što je nazvao "nevjerojatnom dubinom". Kada je iz pukotine isklesana rupa, otkriven je kanal dimenzija 20 x 20,5 centimetara. Vodio je dva metra ravno u piramidu, prije nego što se naginjao pod prosječnim kutom (nešto manje od 40 stupnjeva) do nepoznatih dubina. Svjestan dvaju okana u Kraljevoj komori, Dixon je izračunao odgovarajući položaj na sjevernom zidu Kraljičine komore, gdje bi se moglo nalaziti drugo okno. Nakon minimalnog klesanja, pronašao ga je.

Unutar okana je naložena vatra kako bi se vidjelo kamo ide dim. Počinjalo je u sjevernom oknu, ali je nestajao u južnom oknu. Izvan piramide nije uočen dim. Iz okana su izvučeni granitna kugla, komad drveta i komad bakra, koji akademici nazivaju kukom za hvatanje, ali nitko nije precizirao o kojem se oknu radi.

Artefakte je John Dixon, Waynmanov brat, donio natrag u Englesku i dao Smythu. Smyth ih je dužno opisao u svojim dnevnicima, a zatim su odmah nestali, sve do 1993. godine, kada ih je Bauval uz pomoć dr. Mary Bruck pratio do spremišta Britanskog muzeja; naravno, bez komada drveta koji se mogao datirati ugljikom.

Drvo je, u vrijeme otkrića, Henry Williams Chrisholm, engleski čuvar standarda, opisao u britanskom tisku: "Ulomak cedrovine, dug je 12,5 cm, pravokutnog presjeka 1,2 x 1,2 cm. Njegove stranice nisu precizno blanjane, i imaju paralelne linije, poput tragova turpije. Moguće je da je bio dio mjere." 

U svom prvom pokušaju u ožujku 1992. godine, i zbog raznih grešaka, Gantenbrink je otkrio kako njegov robot (opremljen kamerom) ne može proći niti kroz jedno od četiri okna. Međutim, uspio je uvesti robot gotovo dvanaest metara u okna Kraljičine komore, opovrgavajući akademsku tvrdnju da su ta okna dugačka samo nekoliko metara, i da su služila samo simbolično kao putevi za bijeg za 'faraonovu' dušu.

Ostala tri okna će na kraju razotkriti svoje tajne tehnologiji s kraja 20. stoljeća. Sjeverno okno Kraljičine komore skreće prema zapadu, pod kutom od 45 stupnjeva, koji se pokazao preoštrim za bilo koji Gantenbrinkov robot. Robotska kamera otkrila je navojni kraj šesterokutne željezne šipke, koja je bila zaglavljena u zavoju. Šipka je mogla biti samo dijelom alata koji je Dixon koristio za odvajanje artefakata, a koji se sada nalaze u Britanskom muzeju.

Drugi pokušaj učinjen je u svibnju, i sa novim robotom. Dok je Hawass nevoljko zatvarao piramidu na tjedan dana, jer je gubio  prihode od turizma, Nijemci su instalirali ventilacijski sustav. Radovi na izlazu sjevernog okna Kraljeve komore izvedeni su na više od 65 metara, direktno iznad glavnog ulaza u piramidu. Nakon što je instalacija završena, i radila s 30% kapaciteta, sustav je smanjio vlažnost unutar piramide, na istu vlažnost kao i izvan nje, što je bila ogromna korist za očuvanje kultne građevine.

Kasnije tijekom iste ekspedicije, Gantenbrink je konačno uspio progurati robotsku kameru kroz okna u Kraljevoj komori, snimio je  video njihove unutrašnjosti i omogućio ljudskoj rasi da prvi put u zabilježenoj povijesti vidi presjek Velike piramide. Prije njegovog pobjedničkog odlaska iz Egipta, planirana konferencija za novinare posljednjeg dana, na kojoj se Gantenbrink mogao pokloniti za svoja postignuća - otkazana je bez objašnjenja.

Gantenbrinkov treći pokušaj pronalaska odredišta okana u Kraljičinoj komori se dogodio u ožujku 1993. godine, uz ne baš entuzijastičnu podršku GAI i Stadelmanna. GAI nije imao spremnu nikakvu dokumentaciju, dok će se Stadelmann na operaciji pojaviti samo jednom. Na kraju će se iz ekspedicije izvući GAI fotogrametar, Ulrich Kapp.

Gantenbrink je Kappa nazivao svojim "najvažnijim suputnikom u sve tri kampanje". Egipćani se nisu najbolje ponašali prema Gantenbrinku. Unatoč svim njegovim postignućima za znanost i Egipat, Hawass ga je upozorio kako mu papirologija nije u redu,  prije nego što mu je uopće dopustio da nastavi.

20. ožujka je Hawass "dao ostavku". Dana 22. ožujka, nakon brojnih inženjerskih prilagodbi svog najnovijeg robota, kojega je Gantenbrink improvizirao na licu mjesta, put robota blokirala je ukrašena ploča od vapnenca, 59 metara duboko u južnom oknu Kraljičine komore. Ploča je imala dva korodirana bakrena okova, jedan pored drugog, kao da su nekoć služili kao neka vrsta ručke za mala vrata.

Dok je kamera snimala ono što je izgledalo kao okrugli bijeli trag krede, preko svakog od potpuno zahrđalih okova, Gantenbrink opisuje inspektora EAO, kako sam postaje bijel od krede i viče: "Ovo su pečati, ovo su pečati!" Zatim je uzviknuo, vidno potresen: "Moramo odmah prekinuti rad i obavijestiti našeg predsjednika." 

Rad je zaustavljen. Tijekom sljedećih nekoliko dana se Stadelmann cjenkao sa Gantenbrinkom oko toga što će biti navedeno u priopćenju za javnost. Stadelmann je na kraju inzistirao kako niti ne treba biti priopćenja za javnost, barem do svibnja, ali i  vjerojatnije čak do sljedeće ekspedicije.

Zgroženi Gantenbrink je dao otkaz na "zajednički projekt" sa GAI-jem i vratio se u Njemačku. U travnju je vijest o njegovom otkriću procurila u britanski tisak. EAO je Gantenbrinku zabranio ponovni ulazak na visoravan Giza i javno ga osudio zbog Stadelmannove objave u javnosti.

Gantenbrinku više nikada neće biti dopušteno prići Velikoj piramidi, čak je i njegova ponuda da obuči tehničare i dopuštenje neka iskoriste njegove robote odbijena od strane Egipćana, koji su tvrdili da njegovo otkriće nije ništa. Bakr je to zapravo nazvao "prijevarom", rekavši kako je "otvor osovine premalen da bi robot prošao kroz njega". Nakon što je redefinirao prirodu otvora i osovine za Bakra, uskrsli Hawass je rekao: "Ne mislim da su ovo vrata i da nema ništa iza njih."

Do 1996. godine, Hawass će besramno promovirati "misiju" kanadske korporacije Amtex za otvaranje "vrata". Dok je tražio deset milijuna dolara potrebnih za ovaj pothvat, predsjednik Amtexa, Peter Zuuring, govorio je investitorima kako radi sa "osobnim prijateljem Hawassa". Zuuring je ljudima govorio: "Kakav god događaj budemo organizirali, biti će prenošen uživo na televiziji." 

U buci oko vrata su izgubljene slike koje je Gantenbrinkov robot snimio, a koje izgledaju kao građevinska linija, naslikana u prostoru, tamo gdje su blokovi 16 i 17 donjeg južnog okna malo pomaknuti. Blok 26 istog okna prikazuje rez, a blokovi 8 i 9 su postavljeni nedovršeni. Druge inženjerske pogreške u izgradnji piramide vidljive su na presjecima okna iznutra.

Više ne može biti sumnje kako su Veliku piramidu izgradili tjelesni i pogrešivi entiteti. Samo koji entiteti, zašto i kada? Najvjerojatnije je Gantenbrink pronašao odgovor na to pitanje u donjem sjevernom oknu, i to je bio pravi razlog zašto je postao proklet u Egiptu.

Na zavoju sjevernog okna u Kraljičinoj komori nalazi se još jedan štap. Nalazi se ispod sjevernog kraja Dixonove šesterokutne željezne šipke. Njegov slomljeni kraj se proteže iz nepristupačnog dijela okna. Kada je Gantenbrink pokušao gurnuti svog robota oko oštrog zavoja, nije to mogao, ali je uspio snimiti neidentificirani štap, koji se proteže duboko u osovinu gdje roboti nisu mogli proći. Na tim slikama se činilo kao da je slika na drugom kraju neidentificiranog štapa mutna. Gantenbrink je sam rekao: "Na njegovom kraju nalazi se nešto što izgleda kao pravokutna struktura. Nažalost, toliko je daleko od kamere da se pri ovoj rezoluciji ne mogu jasno vidjeti daljnji detalji."

Ali, slike koje je snimio sa drugog kraja bile su puno bolje. U jasnoj rezoluciji, Gantenbrink je snimio na film ono što izgleda kao "cedrov štap", visine i širine oko "0,5 inča sa 0,4 inča". Njegov kraj je očito slomljen. Bez sumnje ga je odlomio Dixon, koji u svojim bilješkama spominje "komad drveta, odlomljen od većeg dijela, veličine 5 inča, u blizini, + slučajno slomljeni kraj…". Također napominje da je kuka za hvatanje "nekada bila pričvršćena za drvenu dršku". 

Dixon je pronašao artefakte bockajući osovinu svojom prerezanom šesterokutnom željeznom šipkom. Ne kaže to izravno, iako je pljačka Egipta uvijek bila poticana i podržavana, do 1872. godine je bilo vrlo ružno hvaliti se time. Potomstvo sada zna sa sigurnošću samo zato što su tamo, bez sumnje da su 1872. godine ugurali tajnu, najsuvremeniju željeznu šipku, izrađenu po narudžbi u zavoj, i nisu je mogli izvući. Možda je to bilo prokletstvo faraona koje je bilo malo prejako za magične trikove carstva.

Drvo i kuka za hvatanje bili su odlomljeni sa drevne drvene šipke, koja je još uvijek trebala biti u osovini, čekajući da se datira ugljikom. U donjoj sjevernoj osovini Velike piramide ležao je dugo traženi odgovor na točno vrijeme izgradnje. Ali, baš kao i kod stvarnog datuma izgradnje Sfinge, Hawass to nije htio prihvatiti. Egiptologija to ne prihvaća. Carstvo nije oduševljeno.

Godine 1998. je Hawass dobio novu titulu - Direktora Giza visoravni. Sada modificirana i poboljšana titula "Direktora" je zatvorila  Veliku piramidu u travnju. Prema Hawassu, razina vlažnosti u njoj je još uvijek bila previsoka, te je bio potreban novi ventilacijski sustav, koji bi ovaj put donirala francuska tvrtka. Ostali razlozi za zatvaranje piramide bili su uklanjanje grafita, koje su posjetitelji ostavili unutra; čišćenje ostataka soli od ljudskog znoja; čišćenje zidova prve i druge komore; i popravak pukotina na zidu Velike komore. 

Mnogi smatraju da je Hawass možda preširoko protumačio svoju misiju čišćenja grafita. Čini se kao da Vyse to nikada nije uspio  ispravno shvatiti, barem u svojim bilješkama. Za svoj hijeroglifski prikaz slova Kh u Kufuovoj kartuši, Vyse ima krug oko jako razmazane mrlje tinte. Trebao bi biti krug oko tri prečke.

Hijeroglif za Kh kako se pojavljuje u kartuši na Hawassovoj web stranici

Khufuova kartuša kako je otkrivena u Campbellovoj komori i nacrtana (fizički zabilježena) u dnevniku pukovnika Vysea 27.05.1837.

Prava Hawassova krivotvorina, "nakon čišćenja…"

U Campbellovoj komori sada su doista tri prečke, ali grudaste vodoravne linije izgledaju kao da su možda obrađene dlijetom i kistom, očišćene od nečega, slično mrlji od tinte u Vyseovim bilješkama.

To sigurno nisu tri čiste vodoravne linije, koje Hawass prikazuje u prikazu Khufuove kartuše na svojoj web stranici. 

Godine 2002. je Hawass imenovan glavnim tajnikom SCA. Do kraja godine, konačno će biti spreman organizirati medijski događaj,  koji su on i njegovi poslovni partneri obećavali svijetu od 1996. godine.

National Geographic ("Nat-Geo") bi isporučio robota, u osnovi kopiju Gantenbrinkovog, sa dodatkom mogućnosti analize udarnog odjeka, kako bi se vidjelo koliko su "vrata" debela, bušilicu za prolazak kroz njih i izvlačnu optičku kameru za pogled unutra.

Nat-Geo i FOX-TV bi osigurali radio valove. Dok je preko milijardu ljudi, samo je u Kini pola milijarde gledalo bez daha, Hawass je otkrio kako se, sedam centimetara iza Gantenbrinkovih vrata, nalazi još jedan kamen koji blokira. Gotovo je šteta što Porky Pig nije pod ugovorom s Nat-Geom. Mogao je provaliti na televizijski ekran, kroz sliku vrata koja blokiraju, i završiti umjesto Hawassa rekavši: "Th-Th-Th-Th-Th-… That's all Folks!"

Ali, Hawass je trenutno bio gotov samo sa poslom ispred kamera. Nekoliko dana kasnije, daleko od znatiželjnih očiju svijeta, Hawass je nekako uspio progurati robota pored Dixonove šipke, i kuta koji je zaustavio Gantenbrinka, u donjem sjevernom oknu. Nakon što je savladao još dva oštra kuta, gdje su graditelji manevrirali oknom oko Velike galerije, na nešto više od dvadeset i osam metara dublje, Hawassu su put blokirale još dvije metalne šipke. Čini se kao da su šipke bile od iste vrste kao one koje je vjerojatno koristio Dixon, i zaglavljene su u prvom zavoju okna.

Hawass također tvrdi kako je otkrio običan papirnati omot i kartu za razgledavanje piramida i Sfinge, 22 metra dublje. Kako su te šipke ili bilo koji drugi predmeti dospjeli baš tamo, gdje ih je Hawass tvrdio pronaći, možda je veća misterija, nego čak i to kako je Piramida izgrađena. Na 28 metara dubine, neustrašivi Hawass i njegov iznenada nezaustavljivi robot-kopija, konačno su zauvijek zaustavljeni. Došli su do još jednog kamenog bloka, koji je bio replika onog koji je Gantenbrink pronašao desetljeće ranije, ali u donjoj južnoj komori. 

Na kraju će Hawass upotrijebiti tehnički naprednijeg robota, kojega je dizajnirao stomatolog iz Hong Konga; Ng "TC" Tze Chuen, čovjek za kojega nitko nikada nije čuo.

Kada se sastavi kolaž slika, koje je snimio novi robot, i koji prikazuje odjeljak širine sedam inča i kvadrat od osam inča, između dva bloka, tada slike pokazuje graditeljsku liniju nalik onoj koju je Gantenbrink fotografirao između blokova 16 i 17 dalje u oknu. Ova je naslikana na podu desno od rupe, koju je izbušila kopija. Na podu iznad linije, između nje i desnog zida odjeljka, nalaze se tri sitne mrlje boje; svaka kvadratne veličine oko pola inča. Neki egiptolozi, naravno, tvrde kako su to brojevi za sto dvadeset i jedan lakat; ukupna duljina okna, napisana hijeratskim pismom, naravno.

Hawass je doista imao planove probušiti vrata u donjem sjevernom oknu, moguće uz još jednu međunarodnu TV ekstravagancu, ali ga je prekinula egipatska revolucija u siječnju 2011. godine, koja je, nadamo se, zauvijek okončala njegove ludorije. Dobivanje komada te drvene šipke za datiranje ugljikom jest očiti prioritet svakog razumnog, ako ne i kompetentnog, znanstvenika.

Hawass je upotrijebio slab izgovor i to ignorirao, rekavši: "Neki sugeriraju da bi datiranje ugljikom drveta omogućilo točno datiranje Piramide, jer je drvo moralo biti ostavljeno u oknu kada je Piramida izgrađena (obzirom na to da je okno bilo zapečaćeno), ali tvrdim da to nije apsolutno. Drvo je možda postavljeno u okno nakon izgradnje kroz izlaz okna, ako postoji." 

Osim onoga što bi trebalo biti očito čak i najzapanjenijem Hawassovom ulizici: ako bi drvo - datirano ugljikom - bilo starije od Četvrte dinastije, tada je cijela pseudoznanost egiptologije nevažeća. Tu je i neugodna činjenica da nema izlaza. Ako postoji izlaz, samo su ga graditelji ikada vidjeli, barem ako je vjerovati Zahiju Hawassu....

(Napomena urednika: Kako bi razumjeli ove naizgled čudne međusobne veze između mistika, istraživanja na visokoj razini, tajnih službi, industrije i tajnih društava, morali bi potražiti značenje riječi sinarhizam. Sinarhizam, vladavina tajnog društva, zamišljen je kao protuteža revolucijama i emancipaciji običnih ljudi. Od svojih početaka, oko 1860. godine, ispreplitao je mistike sa svojom elitnom klijentelom i tajnim službama, pri čemu su ti isti mistični mislioci bili na platnom spisku kao tajni agenti. Kako bi i ovoj temi dali pravednije objašnjenje, u ovom članku samo ćete vidjeti Seilschaftene na djelu na visoravni Gize. Ono što bi također trebalo postati jasno jest da ovi samoproglašeni čuvari drevnog egipatskog znanja frenetično traže upravo to, bušeći ovdje i ondje,  operiraju samo sa fragmentima onoga što se nekada znalo. – Orage, 2015.)

Već 1993. godine, kao reakcija na "Misterij Sfinge", glavni inspektor Hawass pokazao je da će sada biti jedini arbitar onoga što je znanost u Egiptu. Protjerao je Westovu ekipu iz Gize i pobrinuo se da više nikada tamo ne rade.

Kasnije je objasnio da je njihov rad bio bez "znanstvene osnove" i potaknut "američkim halucinacijama". 

Godine 2002., kao novopečeni glavni tajnik SCA, sada i službeno obožavani Hawass, progurao je zakon kojim se zabranjuju iskapanja u Gornjem Egiptu. Navodno su sva arheološka znanstvena istraživanja u Egiptu tada prestala i tako je ostalo do danas.

Ništa novo vrijedno nikada više neće biti objavljeno u mainstreamu, ništa se više nikada neće pomaknuti na visoravni Gize, čak ni gušter, bez odobrenja Zahija Hawassa. Sada će biti jedini vlasnik svega što je vezano za drevni Egipat. Akademska zajednica je bila oduševljena, a mainstream mediji, predvođeni "Nat-Geo", hvalili su ga kao mesijansku figuru u arheologiji.

Godine 2008., Abdel Hamid Qutb, desna ruka Hawassa u Vrhovnom vijeću za starine (SCA), osuđen je na deset godina zatvora i naloženo mu je plaćanje kazni između 200.000 i 550.000 LE, od strane egipatskog suda. Qutb je provodio ugovore o restauraciji vrijedne milijune dolara, tj. ugovore koji nisu mogli biti dodijeljeni bez Hawassovog odobrenja. Hawass nikada nije ispitan, čak ni nakon što je javno izjavio arapskoj službi britanskih radiotelevizijskih kuća kako Qutb nema mogućnosti donošenja tih odluka.

U izvješću, koje je objavio u travnju 2009. godine, Hawass objavljuje svijetu da pod njegovim "uputama, Vrhovno vijeće za starine radi na smanjenju razine podzemnih voda oko nalazišta starina diljem Egipta". Nadalje, hvali se uspjehom u razvoju "sustava koji sprječava da Velika sfinga u Gizi smoči šape!". 

Zahi Hawass

Hawass zatim nagovara navjernije među svojom publikom: "Možda najvažniji rezultat projekta podzemnih voda bio je taj što nam je omogućio da prekinemo nagađanja o misterioznim podzemnim tunelima i komorama, koje su ispod Sfinge isklesale 'drevne civilizacije'. Godinama sam raspravljao sa ljudima poput Johna Anthonyja Westa, Roberta Bauvala i Grahama Hancocka, koji kažu da su preživjeli izgubljene civilizacije, od prije 10000 godina ostavili tajne zakopane ispod Sfinge."

Hawass, uvijek izmučeni znanstvenik, koji je prisiljen nositi se sa impulsima praznovjernih divljaka, dodaje: "Njihovi su pristaše inzistirali da trebamo bušiti rupe kako bi pokušali pronaći te skrivene komore."

Hawass zatim navodi: budući da za to nema znanstvene osnove, oduvijek je bio protiv bušenja u blizini Sfinge, ali tijekom napora za očuvanje spomenika je to bilo nužno. Hawass, vizionar opravdan spletom okolnosti, sada iznosi svoju tezu: "Otkrili smo da tamo nema skrivenih prolaza ili komora." 

Problemi sa ovom Hawassovom izjavom odmah postaju jasniji svakome tko se potrudio upoznati sa "sustavom", koji koristi kako bi spriječio Sfingu da "smoči šape!" Prema zasebnom znanstvenom izvješću, oni ispumpavaju preko milijun i pol galona vode dnevno ispod visoravni Gize. Morala bi, stoga, postojati šuplja komora u koju se može uliti ovolika voda, podzemni rezervoar za ispuštanje, kako bi se prikupila ta količina vode.

Isto znanstveno izvješće navodi da su 33 senzora pokreta, koji su pratili Sfingu mjesec dana tijekom operacija ispumpavanja,  pokazala kako je i dalje stabilna. Činjenica što stabilnost Sfinge zabrinjava, ukazuje na to da se šuplja komora gotovo sigurno nalazi ispod sfinge, a vlasti su toga i te kako svjesne. Znaju da postoji inženjerska opasnost da se temelji Sfinge potkopaju operacijom isušivanja. 

Očitavanja niskoenergetske seizmičke refrakcije, koja su Schoch i Dobecki proveli 1991. godine, "pronašla su jasne dokaze o mogućoj praznini ili komori ispod lijeve šape Sfinge". Postojanje velike pravokutne komore ispod prednjih šapa Sfinge, također je  potvrđeno seizmografskim i radarskim testovima, koje je tijekom svibnja 1996. godine, provela Schor Foundation, u suradnji sa Sveučilištem Florida State. Uz blagoslov Hawassa i SCA, vratili su se u studenom 1997., veljači 1998., a zatim i u rujnu 1998. godine. 

Rezultati istraživanja Schorovog tima nikada nisu u potpunosti otkrivena zbog ugovornih obveza sa SCA. No, na sastanku sa  Bauvalom, 2000. godine, u sjedištu Schor Foundationa, na Trećoj aveniji u New Yorku, dr. Joseph Schor bio je uporan u svojoj tvrdnji kako njegovo seizmičko radarsko istraživanje oko Sfinge praktički potvrđuje postojanje podzemne mreže prolaza i komora.

U radijskoj emisiji kod Arta Bella, u srpnju 1996. godine, Hancock je svijetu javno objavio da je Schor pronašao čak devet šupljih komora ispod Sfinge, od kojih su neke sadržavale metalne predmete.

Bauval će to ponoviti na konferenciji 'Incident', održanoj u Londonu, u listopadu. Do studenog su obojica uspješno lobirali kod SCA neka privremeno povuku dozvolu za Schora, na veliko razočaranje televizijske mreže NBC, koja je planirala uživo prenositi otvorenje komora krajem 1996., ili početkom 1997. godine. No, do 2000. godine, i Bauval i Hancock su inzistirali na tome da takve komore nisu pronađene i javno ismijavali svakoga tko je sugerirao da jesu. 

Schor je osnivač i predsjednik Zaklade Schor, neprofitne organizacije posvećene pronalaženju dokaza o izgubljenoj atlantskoj civilizaciji i njenoj Dvorani zapisa, za koju je Edgar Cayce, američki 'Uspavani prorok', predvidio kako će se pronaći ispod Sfinge. On je doživotni član Zaklade Edgar Cayce, poznato kao Udruga za istraživanje i prosvjetiteljstvo (ARE), i jedan od njihovih glavnih donatora. Uz blagoslov EAO, i pod predsjedanjem naizgled neumoljivog neprijatelja zapadnog Nasera, ARE je izbušio rupe ispod Sfinge još 1957. godine, djelujući preko žene po imenu Marjorie Hansen. Ispostavilo se kako ju je, vrlo utjecajna osoba u modernoj egiptologiji, Mark Lehner 1971. godine, u "ljubavne ruke" ARE ugurao Hugh Lynn Cayce, sin i nasljednik Edgara Caycea.

U svojim memoarima, Hugh Lynn prepričava kako se Lehner, kao mladi radikal iz Berkeleyja, pojavio na jednom od njegovih satova meditacije, i pokušavao impresionirati djevojku. Odgojen od djetinjstva od strane svojih roditelja na proročanstvima Edgara Caycea, Lehner je umjesto toga impresionirao Hugha Lynna.

Lambert Dolphin, umirovljeni fizičar

Na kraju je ovaj Lehnera udomio kao štićenika, školovao ga u Kairu, a zatim ga smjestio u projekt Nag Hammadi, poslijediplomski rad. Kad se Lehner vratio u Kairo 1976. godine, upoznao je jednog od kolega-lutkara iz ARE, dr. Lamberta Dolphina.

U članku iz 1983. godine, u Jerusalem Postu, naslova koji sam po sebi dosta objašnjava: "Pognuti prema Armagedonu, veze sa  evangelicima", autor Louis Rappaport objašnjava Izraelcima: "Lambert Dolphin, vodi ključni dio najvećeg svjetskog istraživačkog konglomerata, Stanford Research Institute (SRI), tvrtke sa godišnjim prometom od 200 milijuna dolara, čiji su glavni klijenti američka vlada i korporacije poput Bechtela.“

Rappaport je izvjestio o incidentu kada je tim SRI, predvođen dr. Dolphinom (fanatični kršćanski milenijalist), uhitila jeruzalemska policija dok je istraživao rabinski tunel ispod Kupole na stijeni. Bio je tamo na zahtjev svojih jednako fanatičnih cionističkih židovskih kolega iz Zaklade Jeruzalemskog hrama.

Tim SRI je prokrijumčaren je u Izrael, opremljen visokofrekventnim seizmičkim dubinomjerima, elektrodama visoke rezolucije i georadarom montiranim na kolica. Dolphinovom timu je jeruzalemska policija dala nalog za zaustavljanje radova i poslali su ih dalje. Jerusalem Post nije pretjerivao.

Riječ 'Spook' kao oznaka za tajne operativce vrlo je vjerojatno nastala kao aluzija na SRI. Upravo su 'oni' dodali 'Gledanje na daljinu'  špijunskom arsenalu američke Centralne obavještajne agencije (CIA), početkom sedamdesetih godina.

U isto to vrijeme, dok je SRI dečkima u balonerima predstavljao psihičke frontmene, poput Izraelca Urija Gellera i njujorškog umjetnika Inga Swana - odjel za radiofiziku SRI je tražio skrivene komore ispod temelja Gize, koristeći georadare.

Navodno je projekt SRI započeo 1974. godine i financirala ga je Nacionalna zaklada za znanost, a u Egiptu ga je nadziralo Sveučilište Ain Shams u Kairu. No, Sveučilište Ain Shams, zajedno s UC-Berkeley je nadziralo "Zajednički projekt piramida U.A.R.-SAD", raniji zajednički napor egipatske i američke vlade, pod vodstvom dr. Luisa F. Alvareza, istraživanje ispod srednje piramide, pomoću kozmičkih zraka. 

Luis Alvarez, 1954. godine

Dr. Alvarez je najvjerojatnije bio misteriozni komodor Alvarez, čovjek koji je pratio dr. Heinza Schlickea, pregledavao odgovore  tijekom brifinga koji je Schlicke dao Pomorskom odjelu, nakon što se iskrcao sa "zarobljene" nacionalsocijalističke podmornice U234, u svibnju 1945. godine. 

Kao što je istaknuto u BSR IV, i prema dopisu od 28. prosinca 1944. godine, izračuni glavnog metalurga za Los Alamos, Erica Jettea, pokazuju kako Amerika neće imati niti polovicu urana potrebnog za postizanje kritične mase do 6. kolovoza 1945. godine - dana kada su bacili atomsku bombu na Hirošimu.

Projektu Manhattan također su nedostajali infracrveni upaljači, potrebni za detonaciju plutonijeve bombe, koju su tri dana kasnije bacili na Nagasaki. Deklasificirani obavještajni memorandumi u Nacionalnom arhivu su stavili infracrvene upaljače (otkriće kojih se u zadnji čas sada pripisuje dr. Alvarezu) u ruke Schlickea, koji se zapravo morao vratiti na podmornicu u pratnji tri američka obavještajna časnika, kako bi ih uzeo. 

Na toj je podmornici bilo i drugih stvari. Stvari, koje bi aktiviranje te potpuno nove plutonijeve bombe, učinile trivijalnim. Stvari za koje bi neki mogli reći da su sjeme odcjepljene civilizacije. Schlicke je bio skrbnik, a Alvarez nasljednik.

Schlicke je repatriran natrag u Njemačku 1946. godine. No, vratio se u Ameriku kako bi radio na stealth tehnologiji, u sklopu Operacije Paperclip, u Uredu za pomorska istraživanja, Sands Point, New York. Alvarez će kasnije naslijediti svoje mentore, dr. Arthura Comptona i dr. Ernesta Lawrencea, kao najbriljantniji američki domaći znanstvenik. Godine 1968. će čak i dobiti Nobelovu nagradu za fiziku.

Poput raspadnih i bivših raspadnih zraka, u Shaverovoj metaforičkoj znanstvenofantastičnoj priči, ispričanoj u romanu "Povratak Titana", kozmičke zrake su zračenje koje prožima svemir. Prodiru kroz Zemljinu površinu do velikih dubina, ali baš kao i Shaverove raspadne zrake, akumuliraju se u svemu čega se dotaknu, uzrokujući raspršivanje što dublje idu. Iako nisu u potpunosti shvaćene do 1962. godine - kozmičke zrake postale su poznate početkom 20. stoljeća.

Futuristički grad Lusail

Godine 1933., dok je još bio u ranim dvadesetima, Alvarez je bio uključen u ključne eksperimente sa Comptonom, dokazujući da kozmičke zrake imaju pretežno pozitivan naboj. Do 1965. godine je tehnologija dovoljno napredovala da se mogla mjeriti disipacija zraka, dok bi stizale u digitalnu "komoru za iskre". nakon prolaska kroz čvrsti objekt. Pravilnim izračunavanjem fluktuacija dolaznih zraka, mogao bi se pretpostaviti faksimil unutrašnjosti čvrstih tijela.

Planovi za ispitivanje srednje piramide, u potrazi za skrivenim komorama, započeli su dvije godine prije. Nije se štedjelo na troškovima, koje je trebalo provesti u lipnju 1967. godine. Smithsonian je platio putne troškove; Američka komisija za atomsku energiju (AEC) je platila račun za najsuvremeniju opremu za detekciju, razvijenu u Nacionalnom laboratoriju Lawrence Berkeley.

Egipat je izgradio zgradu odmah pored piramida, koja će se koristiti kao laboratorij, a Odjel za starine se spotaknuo u suradnji. Zbog Šestodnevnog rata, moralo se odgoditi do početka 1968. godine. Zanimljivo je da je, osim 1968. godine, kada je Alvarez dobio Nobelovu nagradu, od 14 multinacionalnih znanstvenika, koji su vodili ovaj projekt, samo je Ahmed Fakhry bio arheolog. Iako je napravljeno preko milijun očitanja, ispitano je samo "19% volumena piramide" i "nisu uočene neočekivane značajke". 

Franz Xaver Dorsch

Ovo nije bio prvi upad AEC u podzemni ponor. U filmu "Crno sunce izlazi IV", kada je zapanjena treća armija prvi put probila hipogeum citadele nacionalsocijalizma u Ohrdrufu, pukovnik Robert S. Allen, obavještajni časnik kojemu se general Patton obraćao, opisao je tehnološki nemoguću podzemnu konstrukciju, koja je zbunila Amerikance. Čovjek koji ju je izgradio, uglavnom robovskim radom, Franz Xaver Dorsch (preživjeli iz izvornog puča u pivnici i osnivač Nacionalsocijalističke partije), nikada nije optužen za ratne zločine u Nürnbergu. Nastavio je raditi sljedećih 40 godina, kao titan u iznenada oživljenoj njemačkoj industriji.

Tvrtka koju je osnovao, Dorsch Gruppe, trenutno je najveća njemačka neovisna tvrtka za planiranje i savjetovanje. Dorsch Gruppe i njena povezana tvrtka, Dorsch Qatar LLC, nedavno su "dobili" ugovor za izgradnju futurističkog grada Lusail, na komadu pustinje. 

Potpuno novi grad će biti opremljen apsurdno raskošnim stadionom, kako bi Katar mogao sa stilom ugostiti Svjetsko prvenstvo 2022. godine. U izjavi izvršnog direktora, Dorsch Gruppe se hvalio dioničarima da će "projekt, osmišljen za 450.000 stanovnika, koštati otprilike 45 milijardi američkih dolara, što je oko 12% ukupnog obujma gradnje u Njemačkoj 2012. godine". 

Do 17. travnja 1945. godine je AEC pregledao što se nalazi ispod Ohrdrufa, uklonili su neodređenu tehničku opremu i digli ulaze u zrak. Nitko se više nikada neće tamo spustiti. Američke vlasti su od tada klasificirale sve dokumente iz 1945. godine, a koji se odnose na Ohrdruf, na najmanje stotinu godina. General Patton će biti mrtav do kraja 1945. godine. 

Patton se priprema za odlazak iz koncentracijskog logora Ohrdruf

John McCone i Stephen Bechtel stariji su zajedno gradili brodove tijekom Drugog svjetskog rata, a kasnije su istraživani zbog ratnog profiterstva. McCone je postao predsjednik AEC 1958. godine, gdje je ostao do 1961. godine, kada ga je predsjednik Kennedy imenovao za direktora CIA, u nadi da će obuzdati rastuću nuklearnu prijetnju iz Izraela. Kennedy nije doživio reizbor.

Tijekom McConeovog trogodišnjeg mandata kao predsjednik AEC, sa Bechtelom su se slobodno razmjenjivale povjerljive nuklearne tajne. Četiri istaknuta dužnosnika AEC su napustila su svoje položaje u vladinoj agenciji kako bi radili za njih. Bechtel je 1959. godine izabran za izgradnju prve nuklearne elektrane u Americi. Izgradili su ih još mnogo; dok mnogi odnos AEC-a i Bechtela nazivaju incestuoznim.

Čak i prije nego što je McCone postao direktor, Bechtel je bio blisko povezan uz CIA-u. Njihov financijski savjetnik, John Simpson,  imao je bliske odnose sa prvim civilnim direktorom CIA, Alanom Dullesom, kao i njegovim bratom, Johnom Fosterom Dullesom, koji je bio državni tajnik od 1953. do 1959. godine. Od tada se osoblje i CIA i Bechtela uglavnom mijenjalo. 

Ostali Bechtelovi bivši studenti, koji su postali direktori CIA, jesu: Richard Helms pod Nixonom, i William Casey pod Reaganom. Kao časnik OSS-a, Casey je bio ključan u transplantaciji nacionalsocijalizma u Ameriku, pod okriljem Operacije Spajalica, nakon Drugog svjetskog rata.

Osim što su odgovorni za izgradnju većine infrastrukture današnje američke vojske, Bechtel se specijalizirao za podzemnu gradnju. Njihov najpoznatiji projekt je tunel ispod Engleskog kanala koji povezuje Veliku Britaniju sa europskim kopnom. Također, izgradili su bazu NORAD-a, unutar planine Cheyenne, zajedno sa nebrojenim supertajnim bazama, poput Područja 51, Groom Lake. Upravo je Bechtel izgradio Saddamov podzemni sustav bunkera, još dok je ovaj bio američki saveznik.

Dubya još nije završio sa pustošenjem Iraka, kada je iza zatvorenih vrata dodijelio Bechtelu ugovor bez natječaja, procijenjeno na šesto osamdeset milijuna dolara, za njegovu obnovu. Kako je Bechtel prikupio preostalih sto milijardi, koliko bi ugovor na kraju vrijedio, nemoguće je pratiti.

Članovi obitelji Bechtel posjeduju većinu dionica u 'drugim' tvrtkama, kao što je Fremont Group, investicijska korporacija sa sjedištem u San Franciscu, formalno poznata i kao Bechtel Investments. Freemont Group djelomično je u vlasništvu obitelji Bin Laden, koja također posjeduje ogromnu građevinsku tvrtku sa sjedištem u Saudijskoj Arabiji.

Za razliku od Dorsch Gruppe, Bechtel ne mora odgovarati dioničarima. To je najveća privatna korporacija na svijetu. Vodi je Riley Bechtel, bliski osobni prijatelj Georgea W. Busha; i u vlasništvu je obitelji Bechtel, čije se sjedište na području San Francisca. Priča se da Bechtelovi vode Bohemian Grove, čiji se domaćin, Bohemian Club, slučajno također nalazi u San Franciscu. 

Najvjerojatnije, nitko osim Rileyja i nekoliko njemu bliskih osobnih prijatelja, ne zna što Bechtel zapravo radi. No, 2014. godine, pod imenom Consolidated Nuclear Security LLC (CNS), Bechtel je, unatoč službenim prigovorima tadašnjeg upravitelja, Nuclear Production Partners LLC, započeo svoje tranzicijsko preuzimanje i upravljanje nad "Pantex" i "Y-12", proizvodnim pogonom i skladišnim objektom, kojim upravlja Nacionalna uprava za nuklearnu sigurnost (NNSA). Ugovor se procjenjuje na 22,8 milijardi dolara i postoji i opcija po kojoj CNS upravlja nad NNSA-operacijom, vezano uz tricij iz rijeke Savannah.

Alvarez je uvijek tvrdio kako 1968. godine - nije ništa pronašao. No, u intervjuu za 'The London Times', dr. Amr El Goneid sa Sveučilišta Ain Shams, otkrio je kako je piramida prožeta tajanstvenom energijom, koja "prkosi svim poznatim zakonima fizike".  Alvarez je to žestoko porekao, te je optužio London Times da je cijelu ovu stvar izmislio. U svojim spisima, Dolphin pripisuje Alvarezu zasluge za "predlog", prema kojemu on i SRI iskoriste resurse i razviju tehnologiju georadara, potrebnu za daljnje istraživanje piramida i podzemlja Gize.

Početkom 1977. godine, Dolphin i SRI su za Lehnera i ARE, obavili početni test otpornosti, na temeljnoj stijeni Sfinge. ARE je bio uvjeren da će se ulaz u dvoranu zapisa nalaziti ispod desne prednje šape Sfinge, baš kao što je Edgar Cayce predvidio. Doista, Dolphin je tamo i locirao anomalije. Objavio je te rezultate u kratkom izvješću pod naslovom "Primjena modernih tehnika očitavanja u egiptologiji". Ali, o "mnogo temeljitijem" radu na otpornosti, obavljeno nakon 78 godina, Dolphin kaže kako "nitko od nas nije uspio pronaći svoje zapise i ispise". 

Tek je 1999. godine Dolphin napisao kratki izvještaj o ekspediciji iz 1978. godine, i objavio ga na svojoj web stranici. Hugh Lynn ima daleko detaljnije, ali i pomalo drugačije sjećanje na ekspediciju, u svojim memoarima. Ispostavilo se da je ARE snimio šest sati sekvenci ove ekspedicije na osmomilimetarskom filmu u boji. Naravno, "kopije i potpuni transkripti zvučnih vrpci", nekako su se našli u Bauvalovim rukama, zajedno sa Lehnerovim "osobnim izvještajem o tome što se dogodilo u Gizi 1978. godine". 

Ulomci su spojeni i pojavljuju se na početku Bauvalove filmske montaže, "Potraga za Dvoranom zapisa Atlantide". Oni potvrđuju veliki dio iskaza Hugha Lynna, te ostavljaju malo prostora za sumnju u ostatak.

Ekspediciju iz 1978. godine je financirao ARE. Mark Lehner je bio nadzornik za ARE na licu mjesta, a Hugh Lynn je osobno nadgledao cijelu stvar. Izbušene su rupe i kamera je spuštena u izbušene rupe, sve uz blagoslov EAO.

Na filmu se mogu vidjeti mladi Hawass i Lehner, dok Hugh Lynn pripovijeda. U podnožju sfinge, u improviziranom pustinjskom laboratoriju, tehničari SRI veselo rukuju onim što izgleda kao koferske verzije današnjih prijenosnih računala. U jednom trenutku, Hawass i Lehner su prikazani kako nadziru bušilicu u odgovarajućim psihodeličnim sportskim jaknama i ranim frizurama Mod Squada, flertujući sa ARE-ovim studenticama. Hawass, u najavi onoga što dolazi, naslanja se na bušilicu, kao da je James Dean.

Isječci iz filma završavaju jadikovkama Hugha Lynna kako je rad zaustavljen, nakon što je izbušena samo jedna rupa, ispod prednje šape Sfinge: "Shvatio sam da ćemo moći bušiti sa druge strane i pokušati prijeći, kako bi uočili anomaliju koju su instrumenti pokazali da se ovdje nalazi."

Čini se kao da svi uključeni imaju drugačiji razlog i objašnjenje zašto je ekspedicija iz 1978. godine zaustavljena. No, interni memorandum (izdao ARE) navodi kako su se "pred kraj sezone počeli razvijati ozbiljni problemi između tima SRI i drugog glavnog pokrovitelja, koji je ugovorio istraživanje piramida, i koji je istovremeno bio strana koja je vodila operacije bušenja." 

Drugi glavni pokrovitelj mogao je biti samo Recovery Systems International, tvrtka koju je osnovao dr. Joseph Jahoda, posebno u svrhu bušenja ispod Sfinge. Jahoda je samo još jedan nevjerojatno bogati doživotni član ARE, i važnim vezama sa američkim vojno-industrijskim kompleksom. Njegova tvrtka, Astron Corporation, glavni je izvođač radova Ministarstva obrane i NASA.  Specijalizirana je za proizvodnju radiokomunikacijskih sustava.

Dvadesetak metara dublje, Jahodin tim naišao je na granit. Prema Jahodi: njegov tim je egipatska vojska, pod prijetnjom pištoljem,  spriječila u daljnjem bušenju. Granit nije autohtonog porijekla, niti je sa visoravni Giza; najbliži izvor je Asuan, šeststo milja južnije.

Jedini način na koji bi mogao biti prisutan ispod visoravni Giza jest zato što je korišten u izgradnji podzemne građevine.

Bez obzira na sve, ono što će postati njegov modus operandi, Hawass još nije bio gotov. Započeo je nove operacije bušenja, ovaj put u podnožju Hrama Sfinge za Institut podzemnih voda egipatskog Ministarstva navodnjavanja. Na dubini od petnaest metara naišao je na crveni granit.

Hugh Lynn želio je iskopati granit, ali će on umrijeti 1982. godine. U svojim memoarima kaže kako mu je Hawass trebao za napredovanje u egipatskoj vladi zato da bi dobio potrebne dozvole za rad. Smatrao je najboljim načinom za postizanje svog cilja bilo da Hawassa promakne u hijerarhiji, tako što će mu osigurati doktorat na fakultetu Ivy League.

U memoarima Hugh Lynn navodi: "Osigurao sam mu stipendiju na Sveučilištu Pennsylvania za egiptologiju, kako bi doktorirao. Stipendiju sam dobio preko osobe iz ARE, koja se slučajno našla u odboru za Fulbrightove stipendije." O Marku Lehneru i ARCE, Hugh Lynn kaže: "Dao sam im malo novca i Mark se vezao za njih." 

Na prijelazu u 21. stoljeća, ARE je ostao čvrsto ukorijenjen na visoravni Gize, o čemu svjedoče i Schorove ekspedicije. Dr. Bakr, čovjek čiji je posao Hawass preuzeo 1994. godine, nije pretjerivao kada je rekao da visoravni Gize upravlja mafija. ARE, ARCE i SCA,  su svi oni žestoko odani jedni drugima. Nitko od njih ne razgovara sa medijima, ne otkako je Hugh Lynn umro, osim kada Hawass ima obvezu iznositi njihove službene laži. Ali, netko je prekršio zavjet Omerte.

Thomas Danley, akustični inženjer i konzultant za NASA, koji je bio dijelom Schorove ekspedicije (1996.), provodio je akustične eksperimente u Velikoj piramidi, koje je istovremeno snimala filmska ekipa, predvođena američkim producentom dokumentarnih filmova, Borisom Saidom. Said je 1993. godine producirao i "Tajnu Sfinge". SCA im je dala dopuštenje za ostati unutar piramide četiri dana.

Danley je iskoristio priliku, te se popeo u Davidsonovu komoru, pogledati što se događa. Nije mogao ne primijetiti da je Hawass proširio staro iskapanje Caviglije, koji je iskopao tunel od tri metra, nekih devet metara niže, i na putu do Gantenbrinkovih vrata.

Vijest je objavio na internetu i na radiju. Kada su ga mediji o tome pitali, u njegovom uredu u srpnju 1997. godine, Hawass je dao izjavu, koju je potpisao i Said - da nije vidio nikakav tunel. No, početkom 1998. godine je Said je davao radijske intervjue i priznao kako postoji tunel, te je tvrdio kako ne vidi ništa loše u tome što SCA tajno kopa oko najvažnije svjetske građevine. Uostalom, kako sve piramide pripadaju Egiptu, dodao je: "Kopaju tunele po cijeloj visoravni."......

Ovo nije dio teksta, nego samo usputna moja napomena (iz studenog 2025. godine): 

https://www.klix.ba/vijesti/svijet/spektakl-pod-piramidama-egipat-otvara-veliki-muzej-faraona-cudo-od-pola-miliona-kvadrata/251101090