Ne, stari Egipćani nisu bili "Afrikanci"

Ono što povjesničari jezika odavno znaju i razumiju u potpunosti je potvrđeno nedavnom studijom genoma drevnog Egipta.

Tijekom proteklih mnogo godina vodila se velika rasprava, gotovo uvijek među onima koji žele promicati razne političke ili rasističke agende, o tome tko su zapravo bili drevni Egipćani.

Vlasništvo nad poviješću je, naravno, ključno u području politike identiteta. Što se više povijest raspada i rastvara, ili čak briše, to se lakše identitet može konstruirati kako bi odgovarao političkim ciljevima. To je posebno istinito među onima koji nastoje izgraditi identitet unutar multikulturalnog konteksta zapadnih društava, gdje je identitet većine nevidljiv, dok se nacionalnost (a time i povijest) različitih „etnika“ uvećava i „slavi“. To, naravno, dovodi do iskrivljavanja povijesti, pretvarajući je u romantični fetiš. Nažalost, drevni Egipat je u tom pogledu pretrpio mnogo iskrivljavanja.

Tu je i "otkriće" i "prijevod" drevnih hijeroglifskih tekstova o Abrahamu i Josipu od strane Josepha Smitha i Williama Phelpsa (Smith se često smatrao vještim u čitanju i razumijevanju drevnog jezika Egipćana).

Priča o Egiptu je sastavni dio mormonizma. Papiruse je (zajedno s pravim mumijama) 1835. godine profitabilno prodao Smithu izvjesni Michael Chandler, prilično lukav poslovni čovjek, koji ih je zauzvrat kupio od avanturista Antonija Lebola, poznatog po pljački mnogih drevnih grobnica.

Zatim, tu je i cijela industrija crnačkog i crnog cionizma, koja proširuje crno podrijetlo na sve civilizacije antičkog svijeta, uključujući Egipat (pa, čak i antičku Grčku i Rim). To je dovelo do općeg uvjerenja da su, budući da se Egipat nalazi u Africi, drevni Egipćani bili podsaharski Afrikanci, tj. da su bili crnci. Problem s ovim gledištem je što pretpostavlja da prošla tisućljeća nisu imala nikakvog utjecaja na stanovništvo Egipta. Ništa ne može biti dalje od istine.

Činjenica je da Afrika nije postala "crna" sve do oko 1400. godine, s ekspanzijama Bantu naroda, njihovim konačnim pokoljem i smanjenjem drugih rasa koje su živjele u Africi, poput Pigmeja i Khoisana.

Također, cijela Sjeverna Afrika oduvijek je bila "ne-crna", a to uključuje i Egipat.

Međutim, moderni mitologizatori (širitelji "crnog rasizma") i povjesničari oduvijek su se sukobljavali oko ove teme. Prvi nastoje potvrditi "crnilo" Afrike, dok drugi ukazuju na povijesne činjenice. Činjenice obično ne stoje na putu politici.

Jezik je jedna takva činjenica. Staroegipatski jezik (ili srednjoegipatski), koji je zapisan hijeroglifima, hijeratskim, a zatim demotičkim, klasificiran je kao "afroazijski" jezik. Ali, to nije toliko jasno kao što se na prvi pogled čini. Kao afroazijski jezik, srednjoegipatski je "rođak" semitske obitelji jezika, koja je u antičkom svijetu uključivala veliku raznolikost (akadski, babilonski, ugaritski, fenički, punski, aramejski, samarijanski, nabatejski, sabejski).

U današnje vrijeme ta se raznolikost smanjila na arapski (i njegove različite dijalekte), hebrejski i etiopski (ge'ez).

Staroegipatski jezik je, dakle, bio usko povezan sa svojim semitskim rođacima, od kojih je većina postojala izvan same Afrike; i stoga se dugo sugeriralo kako upravo tamo moramo tražiti izvorište afroazijskog (budući da svi jezici počinju na određenom geografskom mjestu, odakle se šire).

Ruski lingvist i povjesničar Igor M. Diakonoff prvi je odredio gdje se nalazi izvorište afroazijskog jezika, razmatrajući njegov najraniji ili „proto“ oblik. Riječi dobivaju svoj proto-oblik usporedbom sa svim srodnicima u drugim jezicima koji pripadaju istoj obiteljskoj skupini. 

Ovaj rekonstruirani, najraniji oblik afroazijskog naziva se „protoafrazijski“. Zajedničke riječi, posebno za floru i faunu, u raznim srodnim jezicima, ukazuju na lokaciju na karti gdje se nalaze takve vrste biljaka i životinja. Diakonoffova studija ukazala je na arheološki kompleks 'Natufijanac' kao lokaciju gdje se protoafrazijski prvi put govorio.

Ruski arheolog Aleksandar Militarev potvrdio je ovu lokaciju kao dom protoafrazijskog jezika, vlastitim proučavanjem flore i faune Palestine u njezinom drevnom kontekstu. Dakle, drevni Egipćani bili su Natufijci, koji su došli u Egipat vjerojatno prije sedam tisuća do dvanaest tisuća godina. Ovaj zaključak, do kojeg je došla povijesna lingvistika, upravo je potvrđen pažljivim proučavanjem genoma egipatskih mumija, koje su proveli Verena J. Schuenemann i drugi.

Schuenemann i njeni kolege su otkrili se drevna egipatska DNK podudara s poviješću lingvističkih činjenica:

 - Stari Egipćani potječu iz Levanta (današnja Palestina u Izraelu) i migrirali su u deltu Nila i Sinaj, vodeći sa sobom koze i ovce; 

 - Stari Egipćani bili su usko povezani s drevnim i modernim europskim stanovništvom, kao i s drevnim stanovništvom na području današnje Turske i Irana; 

 - Podsaharska primjesa, koja je sada vidljiva u modernom egipatskom stanovništvu, nedavna je pojava, koja se dogodila tijekom i nakon rimskog razdoblja.

Ova potvrda je značajna, jer sugerira da povijesna lingvistika doista daje vrlo točno razumijevanje kretanja ljudi. Dakle, tko su bili stari Egipćani? Oni su doista bili Natufijci i genetski povezani s ljudima poput Feničana i Kanaanaca iz Palestine, poput Hetita (predindoeuropski narod Anatolije) i poput Elamita (predarijska populacija Irana).

To također objašnjava zašto postoje mumije crvenokose i plave kose. Poznato je da je Ramzes II imao crvenu kosu, a Yuya i njegova supruga Thuya su imali plavu kosu, dok je smeđa kosa bila uobičajena.

Lijevo: mumija Ramzesa II. (oko 1213. pr. Kr.). Desno: mumija Thuya-e (oko 1400. pr.Kr.)