Možda najviša drevna građevina koja je pronađena dosad
Neobičan vrh usred amazonske prašume možda je zapravo najveća piramida ikada izgrađena u starom svijetu.
Poznata kao Cerro El Cono, ova masivna formacija u obliku piramide je obavijena misterijom zbog svoje upečatljive strukture i ekstremne poteškoće da se do nje dođe. 1310 stopa visoko brdo u obliku piramide nalazi se u nacionalnom parku Sierra del Divisor, u Peruu, u blizini rijeke Ucayali u Amazoniji.
Međutim, za razliku od drugih planina, ovaj iznimno strmi vrh ima niz jasnih ravnih površina - poput Velike piramide u Gizi - koje su stoljećima bile prekrivene vegetacijom. Štoviše, ovaj jedan veliki vrh strši iz potpuno ravne prašume oko sebe, što dodatno pojačava nagađanja da Cerro El Cono možda nije prirodna formacija.
Dok znanstvenici vjeruju da je divovsko brdo samo geološka neobičnost, vjerojatno vulkan ili prirodna formacija stijena - lokalna domorodačka plemena poštuju Cerro El Cono kao svetog planinskog duha koji štiti njihove zajednice, nazivajući ga 'Andski Apu'.
Ova drevna tradicija štovanja planinskih duhova datira iz vremena prije Carstva Inka, između 500. i 1000. godine, ali druga teorija, koja okružuje Cerro El Cono, prethodi čak i ovim drevnim mitovima.
Iako nekoliko istraživanja ovog područja tek treba pronaći dokaze koji bi to potvrdili, lokalne legende tvrde kako se Cerro El Cono nalazi na ruševinama drevne piramide koju je izgradila davno zaboravljena civilizacija koja je živjela u Amazoniji.
Prema peruanskoj novinskoj kući La República, marginalni istraživači uhvatili su se lokalnog folklora domorodačkih plemena, vjerujući da je Cerro El Cono ('Brdo češera' na engleskom) struktura koju je napravio čovjek, baš kao i Velika piramida u Gizi. Kada bi se to pokazalo točnim - Cerro El Cono (1310 stopa) bi postao najvišom drevnom građevinom u povijesti, nadmašivši Gizinu 481 stopu. Zapravo, ova nevjerojatno strma građevina bila bi više od tri puta viša od bilo koje druge drevne piramide ili hrama koji su dosada otkriveni. Cerro El Cono bi se jednog dana mogao pridružiti rastućem popisu tajanstvenih drevnih građevina, od kojih su neke prethodile egipatskim piramidama.
Jedna od tih drevnih građevina je i Gunung Padang, koju su prvi put ponovno otkrili nizozemski istraživači 1890. godine, i za koju se kaže da je najstarija piramida na svijetu. Studije pokazuju da 'megalit' dubok 98 stopa uronjen unutar brda od stijene lave datira više od 16.000 godina.
Godine 2023. znanstvenici su rekli da struktura obećava preokrenuti konvencionalnu mudrost o tome koliko su društva lovaca i sakupljača zapravo bila 'primitivna' - otkrivajući prave 'inženjerske sposobnosti drevnih civilizacija'.
Još jedna navodna piramida, pod nazivom spomenik Yonaguni, nalazi se samo 82 stope ispod razine mora u blizini otočja Ryukyu, u Japanu. Ovaj misteriozni objekt također nastavlja zapanjivati istraživače od svog otkrića 1986. godine, s novim studijama koje otkrivaju kako je kamenje staro otprilike 12.000 godina.
Međutim, niti jedan od ovih drevnih spomenika ne bi odgovarao visini Cerro El Cona, ako ga je zapravo napravio čovjek, s Gunung Padangom koji je visok samo 312 stopa, a Yonaguni spomenikom koji mjeri samo 90 stopa.
Unatoč lokalnim legendama i tajanstvenom obliku masivnog amazonskog vrha, znanstvenici tvrde da je najvjerojatniji odgovor da bi Cerro El Cono mogao biti ugašeni vulkan, koji se iznenada pojavio u prašumi.
Točnije, to bi mogao biti vulkanski stožac čudnog oblika, vulkanski čep ili magmatski prodor koji je nastao prije milijune godina.
Vulkanski stožac je brdo ili planina formirana nakupljanjem vulkanskih materijala, poput lave, pepela i krhotina, izbačenih iz otvora vulkana tijekom erupcija. Vulkanski čep (također nazvan vulkanski vrat) je čvrsta, cilindrična masa stvrdnute magme koja se formira unutar vulkanskog otvora ili kanala.
Nakon što vulkan postane neaktivan, okolni mekši vulkanski materijali, poput pepela, erodiraju, ostavljajući otporniji čep da stoji kao zasebno brdo ili vrh.
Magmatska intruzija je tijelo rastaljene magme koje se gura u ili između postojećih slojeva stijena ispod površine Zemlje, ali se hladi i skrućuje prije nego što stigne do površine. Kada su izloženi eroziji, intruzije mogu formirati brda, grebene ili vrhove, ovisno o njihovom obliku i veličini.
Bez obzira kako je Cerro El Cono nastao, to je potpuno jedinstvena formacija u Amazoniji.
Zapravo, Cerro El Cono se tako strmo uzdiže iz ravne prašume da se vrh može jasno vidjeti s udaljenosti od preko 250 milja.
Ali, hajdemo posjetiti i Meksiko, sad kad smo već u tom dijelu svijeta:
Što kriju mračni tuneli drevnog Hrama pernate zmije?
Teotihuacán (“Rodno mjesto bogova”) je bio najveće gradsko središte tijekom klasičnog razdoblja pretkolumbovske Amerike. Na vrhuncu moći, u sedmom stoljeću, prostirao se na četrdeset kvadratnih kilometara, a u njemu je živjelo oko stotinu tisuća stanovnika. Napušten je iz nepoznatih razloga, stoljećima prije dolaska Azteka.
Podzemni tunel
Ovaj lokalitet, smješten pedesetak kilometara sjeveroistočno od od Mexico Cityja i uvršten u svjetsku kulturnu baštinu, široj je javnosti poznat po stepenastim piramidama - najviše slavnom Hramu pernate zmije (na slici!) iz prvog stoljeća prije Krista.
U vrijeme kada je podignut, prema procjenama stručnjaka, bio je visok gotovo dvadeset pet metara, što znači da je nadvisivao i čuvenu Sfingu u Gizi. Bio je posvećen Quetzalcoatlu, božanstvu prikazivanom u liku zmije.
Koncem 2003. godine, ispod ovoga impresivnog zdanja je otkriven podzemni tunel, koji od tada stalno otkriva nove tajne. Tijekom godina, ondje je pronađeno na desetke tisuća artefakata, uključujući nakit i posuđe od opsidijana, kamene skulpture, te vrhovi strijela.
Tekući metal i zagonetne kugle
O golemoj količini žive u ovome podzemnom carstvu već je dosta rečeno. Zašto je drevna piramida bila ispunjena ovim tekućim metalom? Prema najraširenijoj teoriji: živa se upotrebljavala u ritualne svrhe, po svoj prilici kao simbol rijeke koja vodi ka podzemnom svijetu.
Nadalje, ondje je otkopano stotinjak kugli jarko žute boje, promjera između deset i trideset centimetara. Zagonetni predmeti imaju glinenu jezgru, dok im površinu čini jarozit, žuti materijal koji nastaje oksidacijom metalne rude pirita. Čemu su ove upečatljive sfere služile, arheolozi mogu samo nagađati.
Lomača za cvijeće
Nedavno otkriće, u jednom od mnogih mračnih tunela ovog drevnog hrama, također pruža više pitanja nego odgovora. Arheolozi su, naime, otkopali dvije tisuće godina stare bukete cvijeća, djelomično nagrižene vatrom. Stanovnici Teotihuacána cvijeće su učvrstili u pravilne snopove, preko njih naslagali drva, te ih – zapalili!
Kako je krhki materijal preživio požar i ostao sačuvan sva ova stoljeća, znanstvenici za sada ne mogu pouzdano objasniti (moguće je da je golema količina drva jednostavno ugušila dotok kisika, pa se vatra nije mogla rasplamsati). Nisu sigurni ni zašto je cvijeće uopće spaljivano, no pretpostavljaju da je bilo dijelom žrtvenog obreda Tlalocu, mezoameričkom božanstvu kiše, vodâ i plodnosti.
Zagonetni cvjetni aranžmani pronađeni su u najdubljem dijelu tunela, osamnaest metara ispod zemlje. Voditelj iskopavanja Sergio Gómez-Chávez, arheolog zaposlen u Meksičkom institutu antropologije i povijesti, uvjeren je da će doznati više o drevnom obredu kad identificira vrste cvijeća u buketima, odnosno uspije im pripisati simboličko značenje.
Više o nalazima u meksičkoj piramidi:
OVA 'SLUČAJNOST' SE ISTO IZBJEGAVA SPOMENUTI:
Add comment
Comments