Naslijeđe Aleistera Crowleyja

Fraternitas Saturni

"U mnogim aspektima", objašnjava Erik Davis, "Crowley stoji kao najvažniji 'predak' okultne kontrakulture: volio je droge, koristio je istočne i zapadne ezoterične izvore, predvodio je disfunkcionalnu komunu, i seksualnost postavio u središte svog kontroverznog i kontranormativnog misticizma." Još jedan rani kontakter nordijskih izvanzemaljaca koji je, 1946. godine, u pustinji naletio na tzv.  venerijanski leteći tanjur, bio je Crowleyjev student, Jack Parsons. On je vodio ložu Agape OTO, u Kaliforniji. Slično tome, Crowley je još 1919. godine tvrdio da je kontaktirao izvanzemaljca imena Lam, koji je povezan sa zvjezdanim sustavom Sirius i Andromeda. Skica, koju je Crowley izradio po njegovom liku, gruba je verzija ikoničnih "Sivih", isih onih koji su danas najviše kontaktirani izvanzemaljci. Lynn Picknett i Clive Prince izvijestili su da je Parsons, 1947. godine, kada je započela ludnica za "letećim tanjurima", izjavio kako će "diskovi" "pomoći u obraćanju svijeta prema Crowleyjevoj magičnoj religiji". 

Nakon Prvog svjetskog rata, Crowley je osnovao vjersku komunu u Cefalùju u Italiji, poznatu kao Opatija Thelema, koju je vodio od 1920. do 1923. godine. Mussolini je deportirao Crowleyja i njegove sljedbenike sa Sicilije, nakon što su izvješća o žrtvovanju ljudi i životinja, kao i seksualnim perverzijama, izazvala međunarodni skandal. Britanski tisak zvao je Crowleyja "najzločestijim čovjekom na svijetu". Kako bi dokučio izopačenost zloglasne opatije, Crowley je priznao:

"Izložio sam se svakom obliku bolesti, nesreće i nasilja. Natjerao sam se uživati u prljavim i odvratnim razvratima, te proždirati ljudski izmet i ljudsko meso. Ovladao sam svakim načinom svog uma, i učinio se moralno strožim od bilo koga drugog na svijetu. Za tisuću godina svijet će sjediti u zalasku sunca Crowleyjanstva." 

U opatiji Thelema, 2017. godine

Ljeti 1925. godine, Heinrich Tranker, vršitelj dužnosti poglavara OTO je pozvao Crowleyja na tzv. Weida konferenciju u Berlin. Ova je konferencija trebala učvrstiti Crowleyjeve tvrdnje da je Vanjski poglavar OTO-a i dugo očekivani "Svjetski učitelj". Konferenciju su činili Crowleyjeva pratnja: Leah Hirsig, Dorothy Olsen i Norman Mudd; kao i članovi Pansophia lože Heinricha Trankera (značajni  njemački okultist iz tog vremena). Tranker je služio kao X°, Nacionalni veliki majstor njemačkog OTO-a, pod Theodorom Reussom sve do Reussove smrti. Konferenciji su prisustvovali i značajni filmski pionir Albin Grau (producent i scenograf za film F. W. Murnaua "Nosferatu") i Gregor A. Gregorius.

Bila su prisutna i dva teozofa: Otto Gebhardi i starija Martha Küntzel, kao i Karl Germer, Eugene Grosche i sam Crowley. Učenica Crowleyja, Küntzel, prevela je Crowleyjevu "Knjigu zakona" na njemački i navodno poslala primjerak Hitleru 1925. godine. Prema samom Crowleyju: Hitler je bio toliko impresioniran knjigom da se sa Küntzel dopisivao i nekoliko godina kasnije. Küntzel, koja je poznavala Blavatsky, isprva je bila članica Hartmannovog Teozofskog društva. Kasnije se pridružila OTO-u, na čelu sa Theodor  Reussom. Küntzel nije bila samo vatrena obožavateljica Crowleyja, bila je i vatrena obožavateljica Adolfa Hitlera. 1926. godine došla je do zaključka kako je Hitler njen "čarobni sin". 

Tranker, vršitelj dužnosti poglavara OTO-a, pozvao je Crowleyja u Njemačku kako bi odlučili o sudbini Reda. OTO inicijat, Karl Germer (poznat i kao "Frater Saturnus") bio je zadužen za osiguravanje financija koje su trebale Crowleyju za putovanje u Njemačku iz Francuske, gdje je boravio sa manjom skupinom učenika. Germer je, u to vrijeme, studirao na sveučilištu. Tijekom Prvog svjetskog rata je radio kao časnik vojne obavještajne službe i za svoju je službu primio Željezne križeve prvog i drugog reda.  Crowley je stigao u Tiringiju u lipnju 1925. godine, na konferenciju koja će odlučiti o sudbini Reda.

U međuvremenu je Tranker povukao svoju podršku Crowleyju, što je dovelo do raskola u Pansofskoj loži, koja će i službeno biti zatvorena 1926. godine. Članovi Pansofijske lože, koji su prihvatili Crowleyjeva učenja, pridružili su se Eugenu Groscheu (poznatom kao "Gregor A. Gregorius") u osnivanju 'Fraternitas Saturni' (Bratstva Saturna), jedne od najstarijih kontinuirano djelujućih magičnih skupina u Njemačkoj. Zbog svog jedinstvenog pristupa modernom okultizmu, koji se više temelji na astrološkim i luciferskim učenjima, Fraternitas Saturni mnogi moderni autori smatraju najutjecajnijim njemačkim magičnim redom. Prema Stephenu Flowersu: "Red je (ili je bio) najneotvorenija luciferska organizacija u modernom zapadnom okultnom preporodu, a njegova praksa seksualnog okultizma možda najdetaljnija od bilo koje takve lože." 

Karl Germer je podržao Crowleyja, te se stoga OTO podijelio u tri zaraćene frakcije: skupinu pod Trankerom, 'Fraternitas Saturni' i OTO pod Crowleyjem (sa Germerom kao financijskim sponzorom i odanim učenikom). Germer se preselio u Ameriku nakon što je pušten iz nacističkog zatvora i to zbog suradništva sa "visokorangiranim slobodnim zidarom Aleisterom Crowleyjem". Godine 1942. je  Crowley imenovao Germera svojim nasljednikom, i on je tu dužnost obnašao nakon Crowleyjeve smrti, 1947. godine.

Germer je bio u kontaktu sa Crowleyjevim bliskim prijateljem, Fernandom Pessoom, jednim od najvećih pjesnika na portugalskom jeziku, koji se smatra jednom od najznačajnijih književnih figura 20. stoljeća. Pessoa se zanimao za magiju, astrologiju, alkemiju, rozenkrojcerstvo i templarizam. Na portugalski je preveo djela mnogih poznatih pjesnika iz engleskog govornog područja, ali i neke knjige H.P. Blavatsky, Charlesa Webstera Leadbeatera i Annie Besant. Crowley je, 1930. godine, otputovao u Portugal i sastao se sa  Pessoom, sa namjerom da u zemlji osnuje podružnicu OTO-a, koju bi vodio Pessoa. Réne Guénon, u pismu Juliusu Evoli, 1949. godine, tvrdi da je Crowley inscenirao vlastito samoubojstvo uz Pessoinu pomoć. Prema Guénonu: Crowley je želio uvjeriti svijet u svoju smrt kako bi mogao otići u Njemačku i služiti kao Hitlerov "okultni" savjetnik.

Ordo Templi Orientis, gnostička misa sa Wilfred T. Smithom, Reginom Kahl, Lutherom Carrollom (1939., loža Agapé, Kalifornija)

Loža Agape 

Povijest OTO, u Sjevernoj Americi, započinje kada je Charles Stansfeld Jones ("Frater Achad") osnovao ložu OTO u Vancouveru. Crowley je Jonesa smatrao svojim "čarobnim sinom", kao i "onim" koji je prorečen u "Knjizi Zakona". Theodor Reuss je imenovao Jonesa Velikim majstorom (X°) za Sjevernu Ameriku. Jonesov posvećenik, W.T. Smith, i njegova supruga, Jane Wolfe, osnovali su inkorporiranu Crkvu Theleme, koja je tjedne javne izvedbe gnostičke mise održavala iz svog doma u Hollywoodu. Među značajnim posjetiteljima crkve su bili holivudski glumac John Carradine i Jack Parsons. Parsonsova priča je postala osnova za "Strange Angel", TV-seriju koju je producirao Ridley Scott i koja je premijerno prikazana 2018. godine.

Parsonsov otac, Marvel, nakon što je pretrpio gotovo fatalni srčani udar, umro je kao psihijatrijski pacijent u zloglasnoj ustanovi MK-Ultra, bolnici St. Elizabeth u Washingtonu. Prije nego što je otkrio Crowleyja, Parsons je bio zainteresiran za okultno kroz čitanje knjige Jamesa Frazera, "Zlatna grana". Parsons je pohađao predavanja o teozofiji filozofa Jiddua Krishnamurtija, sa svojom prvom suprugom Helen. Tijekom raketnih testova, Parsons je često recitirao Crowleyjevu pjesmu "Himna Panu" kao amajliju za sreću.

Parsons je tvorac krutog raketnog goriva. Kasnije je bio jedan od osnivača Laboratorija za mlazni pogon u Houstonu i korporacije Aerojet. Prije Drugog svjetskog rata, Parsons je bio u kontaktu sa Wernher von Braunom, središnjom figurom u nacističkom programu razvoja raketa, koji je bio odgovoran za dizajn i realizaciju borbene rakete V-2. Angažiran je, putem Operacije Paperclip, neka vodi NASA-in svemirski program. Von Braun, koji je dobio nadimak "Otac raketne znanosti", jednom je tvrdio da Parsons više zaslužuje taj nadimak. 

W.T. Smith je osnovao vlastitu grupu, Agape Lodge, u Kaliforniji, negdje 1930-ih. Smith je pisao Crowleyju i tvrdio kako je Parsons "...zaista izvrstan čovjek. Ima izvrstan um i puno bolji intelekt od mene. JP će biti vrlo vrijedan". Jane Wolfe, koja je živjela sa Crowleyjem u Cefalùju, i jedna od osnivačica Lože Apage, napisala je Germeru da je Parsons "čovjek A1, zapravo Crowleyjev po postignućima", te je predložila Parsonsa kao potencijalnog nasljednika Crowleyja za Vanjskog poglavara Reda. Crowley se složio sa procjenama, obavještavajući Smitha da je Parsons "najcjenjeniji član cijelog Reda, bez iznimke!" Nakon što se Crowley preselio u Kaliforniju, riječima Francisa Kinga: "Slijedećih deset godina [do Crowleyjeve smrti, 1947.] Kalifornija je bila glavno središte aktivnosti OTO." Parsons je ubrzo postao opsjednut "Knjigom Zakona", redovito se dopisivao sa Crowleyjem, nazivajući ga "Najomiljenijim Ocem", dok je sebe u pismima nazivao "Tvoj sin, John". Na Crowleyjev zahtjev, Parsons je 1942. godine zamijenio Smitha na mjestu vođe i vodio Ložu iz svoje vile na Orange Grove Avenue, u Pasadeni.

Loža Agape ubrzo je postala predmet istrage policijske uprave Pasadene i FBI-a. Obje su primile optužbe za "kult crne magije",  uključen u seksualne orgije. Jedan podnositelj prijave, 16-godišnji dječak, tvrdio je da su ga silovali članovi lože. Susjedi su također prijavili ritual i golu trudnicu koja skače kroz vatru. Nakon što je Parsons objasnio kako je Loža jednostavno "organizacija posvećena religijskim i filozofskim spekulacijama", nijedna agencija nije pronašla dokaze o ilegalnim aktivnostima, te su došli do zaključka da Loža ne predstavlja prijetnju nacionalnoj sigurnosti.

Jack Cashill, profesor američkih studija na Sveučilištu Purdue, tvrdi da "iako njegova književna karijera nikada nije otišla dalje od pamfleta i neimenovanog antiratnog i antikapitalističkog rukopisa", Parsons odigrao značajnu ulogu - veću od uloge osnivača Crkve Sotone, Antona LaVeya - u oblikovanju kalifornijske kontrakulture 1960-ih. Kasnije, kroz svoj utjecaj na suvremenike, poput L. Rona Hubbarda, osnivača Scijentološke crkve, i kolege sf-pisca, Roberta A. Heinleina.

Godine 1945. je Parsons upoznao Hubbarda i ukazao mu na OTO; iako je Hubbard kasnije tvrdio da se pridružio redu kao dio infiltracijskog zadatka u ime Ureda pomorske obavještajne službe. Pod utjecajem misli Norberta Wienera, Hubbard je razvio svoju teoriju Dianetike. Inspiriran Wienerom, Hubbard je mozak smatrao "elektroničkim računalnim strojem" i tvrdio kako je Dianetika "most" prema "Kibernetici". Objavljena 1950. godine, Hubbardova "Dianetika", temeljni tekst scijentologije, postala je jedna od najprevođenijih knjiga svih vremena, izdana na 65 jezika i navodno prodana u više od 20 milijuna primjeraka. Hubbard je ponudio osobnu dijanetičku obuku sveprisutnom Aldousu Huxleyju. Hubbard je proučavao učinke benzadrina u ustanovi MK-Ultra, bolnici St. Elizabeths.

Zajedno, počevši od 1946. godine, Parsons i Hubbard započeli su "Babalon Working", niz rituala osmišljenih kako bi manifestirali inkarnaciju arhetipskog božanskog ženskog principa, zvanog Babalon. Entitet se odnosio na babilonsku božicu Ištar, povezanu sa  kanaanskom Astartom, izjednačenu sa "Velikom bludnicom" iz Knjige Otkrivenja. Parsons je želio stvoriti Mjesečevo dijete, kako je opisano u Crowleyjevom okultnom romanu istog imena. On i Hubbard nastavili su postupak sa Marjorie Cameron, kojom se Parsons i oženio 1946. godine. Kenneth Grant sugerira kako je Babalon Working označio početak pojave letećih tanjura, što je dovelo do fenomena, npr. incidenta NLO-a u Roswellu i viđenja NLO-a od strane Kennetha Arnolda.

Poput Hubbarda, i Parsons se zanimao za znanstvenu fantastiku; bio je povezan sa Društvom za znanstvenu fantastiku "Izgubljeni anđeli" (LASFS). LASFS je nastao iz Lige znanstvene fantastike Huga Gernsbacka, bogatog židovskog imigranta, koji je bio pionir žanra znanstvene fantastike sa svojim pulp djelom, "Nevjerojatne priče" iz 1926. godine. Gernsback je priče nazvao "Scientifiction", te ih opisao kao "priče tipa Julesa Vernea, H.G. Wellsa, Edgara Allena Poea". LASFS je organizirao tjedne sastanke na kojima su se okupljali pisci i obožavatelji. Parsons je držao predavanja o raketarstvu, i sprijateljio se sa legendama znanstvene fantastike, poput Raya Bradburyja, Roberta Heinleina, njemačkog pionira znanstvene fantastike, Fritza Langa, i teoretičara Društva Vril, Willy Leya.

Heinlein je, uz Arthur C. Clarka i Isaaca Asimova, smatran jednim od "Velike trojke" znanstvene fantastike. Bio je bliski prijatelj L. Rona Hubbarda, dok je Scijentološka crkva tvrdila kako je Heinlein bio tajni mornarički operativac, kojeg je američka mornarica poslala kao tajnog agenta neka presretne i uništi Parsonsov "kult crne magije". Heinlein je bio i bliski prijatelj Roberta Lefevrea, osnivača Škole slobode. Heinleinov libertarijanski klasik, "Mjesec je oštra gospodarica", smatra se u istom rangu kao "Atlas Shrugged" (Ayn Rand), samo u polju znanstvene fantastike. Prikazuje revoluciju na Mjesecu, gdje su vođe čitali Ayn Rand, i jedan od njih, lik profesora Bernarda de la Paza se temelji na Lefevreu.

Kako su izvijestili autori, poput Craiga Heimbichnera u filmu "Krv na oltaru", Martina P. Starra u filmu "Nepoznati Bog" i Johna Cartera u filmu "Seks i rakete" - Dennis Hopper i Carradine su bili članovi Parsonove Agape lože OTO-a, uz glumca Deana Stockwella i pisca Heinleina. Prema Gregoryju Manku, u filmu "Hollywood's Hellfire Club": John Carradine i John Barrymore također su bili članovi tzv. "Bundy Drive Boysa", koji su se bavili raznim praksama incesta, silovanja i kanibalizma.

Godine 1950. je FBI istraživao Parsonsa zbog krađe raketnih dokumenata iz tvrtke 'Hughes Aircraft Company', gdje je radio. Kada je otkriven, Parsons je odmah otpušten. Kasnije će izgubiti i svoju strogo povjerljivu dozvolu, jer je "planirao podnijeti [dokumente] sa  [prijavom] za zaposlenje putem Američkog tehnološkog društva, i za zaposlenje u zemlji Izrael", prema izvornom izvješću FBI-a. Parsonsov slučaj se samo pogoršao kada je FBI krenuo istraživati Herberta T. Rosenfelda, Parsonsovu kontakt osobu u 'Technionu' (cionistička skupina, posvećena podršci novostvorenoj Državi Izrael) zbog povezanosti sa sovjetskim agentima, te je na vidjelo izašlo još više izvještaja o njegovim okultnim i seksualnim aktivnostima.

Parsons je umro 1952. godine, u eksploziji nastaloj tijekom eksperimenta koji je pošao po zlu. Istog dana, nakon što je čula za smrt svog sina, Parsonova majka Ruth si je oduzela život. Prilikom pretrage Parsonsove kuće, policijski istražitelji Donald Harding i George Santmyer (bio je bliski Parsonsov prijatelj) su otkrili kutiju, gdje se nalazio film koji prikazuje Parsonsa i njegovu majku u seksualnim odnosima. Jedna od prijateljica Marjorie Cameron, umjetnica Renate Druks, kasnije je izjavila da je Parsons umro u obredu koji je osmišljen za stvaranje homunkulusa. Cameron je pretpostavila da je incident sa NLO-om u Washingtonu, 1952. godine, bio duhovna reakcija na Parsonsovu smrt.

Kenneth Grant 

Nakon Drugog svjetskog rata, Kenneth Grant postaje Crowleyjev osobni tajnik. Kada je Crowley umro, 1947. godine, Grant je u Britaniji smatran njegovim nasljednikom, a Germer ga je i imenovao takvim. Godine 1951. je Germer Grantu dodijelio povelju za vođenje OTO kampa u Engleskoj, istovremeno ga je povezao sa W.T. Smithom iz Lože Agape lože, zbog njegovog iskustva u osnivanju lože. Povjesničar Dave Evans je primijetio da je Grant "svakako jedinstven" u povijesti britanskog ezoterizma, zbog svojih "bliskih odnosa" sa Crowleyjem, Spareom i Gardnerom, "trojicom najutjecajnijih zapadnih okultista 20. stoljeća".

Grant je promovirao ono što je nazvao tifonskom ili drakonskom tradicijom magije i tvrdio da je Thelema nedavna manifestacija te šire tradicije. U svojim knjigama prikazao je tifonsku tradiciju kao najstariju duhovnu tradiciju na svijetu, tvrdeći da ima drevne korijene u Africi. Jedna od Grantovih najkontroverznijih teorija bila je njegovo otkriće "Siriusove/Setove struje", navodno izvanzemaljska dimenzija koja povezuje Sirius, Zemlju i Seta, egipatskog boga kaosa, koji je kasnije povezan sa Sotonom. Prema Grantu: 'Aiwass', Crowleyjev entitet koji je diktirao Knjigu Zakona, došao je sa planeta Sirius, koji je opisao kao moćno središte "magične" moći i kao ono što drži ključ za otključavanje misterija egipatske i tifonske tradicije.

Antropolog Justin Woodman primijetio je da je Grant bio "jedna od ključnih figura" koja je usmjerila rad H.P. Lovecrafta na područja magijske teorije i prakse, te je značajno utjecao na druge struje okultizma, uključujući magiju kaosa, Setov hram i Crvenog zmaja. Lovecraft je najpoznatiji po svom ciklusu priča, "Cthulhu Mythos" i "Necronomicon", što je izmišljeni grimoir magičnih obreda i zabranjenog predanja. Colin Low je sugerirao da je Lovecraftova supruga, Sonia Greene, imala aferu sa  Aleisterom Crowleyjem mjesecima prije nego što je upoznala Lovecrafta, kojemu je onda povjerila ideju Necronomicona, što je  naučila od Crowleyja. Grant je, u svojoj knjizi "Magični preporod" sugerirao da postoji nesvjesna veza između Crowleyja i Lovecrafta. Mislio je da su obojica crpili iz istih okultnih sila - Crowley kroz magiju, a Lovecraft kroz snove koji su inspirirali njegove priče i Necronomicon. Grant je tvrdio da Necronomicon postoji kao astralna knjiga kao dio Akasha zapisa i da mu se može pristupiti putem ritualne magije ili u snovima.

Godine 1954. Grant je započeo rad na osnivanju Lože Nove Izide. Dodao je mnoga Crowleyjeva telematska učenja, uz dodane  izvanzemaljske teme i utjecaje iz djela Lovecrafta. Budući je to bilo anatema za Germera, Grant je izopćen iz OTO-a. Grantov Red postao je poznat kao Tifonski OTO, apsorbirajući Ložu Nove Izide 1962. godine. Njegova formula je ona XI°, oblika seksualne magije, koji uključuje analni spolni odnos. Grant je izjavio da se Tifonski OTO posvećuje Kundalini jogi i "uspostavljanju vrata u svemiru kroz koja izvanzemaljske ili kozmičke energije mogu ući i manifestirati se na Zemlji." 

Kada je Germer umro, 1962. godine, Ray Burlingame, član Agape Lože, inicirao je Georginu "Jean" Brayton, što je dovelo do stvaranja Solarne Lože OTO, 1965. godine. Godine 1969. je policija izvršila raciju u kompleksu Solarne Lože, nakon čega je 11  članova sekte optuženo za zlostavljanje 6-godišnjeg sina jednog od članova, što je postalo poznato kao "Dječak u kutiji".

Kada su zamjenici šerifa stigli na Solar Ranch, pronašli su dječaka kako sjedi unutar kutije dimenzija 2 x 2 metra, sa lancem pričvršćenim za lijevu nogu i pričvršćenim za tešku metalnu ploču.

Skandal je doveo do svađe oko vodstva u OTO zbog želje da se organizacija distancira od Solarne Lože. Nakon Germerove smrti, nekoliko drugih se proglasilo Vanjskim Poglavarom OTO: Kenneth Grant, Hermann Metzger iz Švicarske, i kasnije Marcel Ramos Motte iz Brazila. Međutim, titulu je osporio Amerikanac Grady McMurtry, kojega je u OTO doveo Jack Parsons, a koji je tijekom Drugog svjetskog rata postao osobni učenik Aleistera Crowleyja. McMurtry je odlučio obnoviti Red, pozivajući se na "hitne naredbe" koje mu je izdao Crowley.

McMurtryjevi svjedoci bili su dr. Israel Regardie i Gerald Yorke (osobni prijatelj i tajnik Aleistera Crowleyja) i oboje su ponudili svoju podršku. Yorke je bio veteran britanske obavještajne službe, surađivao je sa "američkim obavještajnim službama u pokušaju apsorbiranja OTO-a u ideološku ratnu mrežu političke desnice". Komentirao primjerak Mein Kampfa i pokazao njegove sličnosti sa Knjigom Zakona. Bio je odgovoran za ogromnu zbirku Crowleyjevih rukopisa, koji su se nalazili u Warburg institutu. Također je bio osobni predstavnik 13. Dalaj Lame na Zapadu, čovjek je kojem se pripisuje "gotovo samostalno donošenje tibetanskog budizma na Zapad". 

Wicca 

Hugh Urban, profesor religijskih studija na Državnom sveučilištu Ohio, navodi Parsonsovu skupinu kao uzrok neopaganskog preporoda 1950-ih. Moderno poganstvo, također poznat kao neopaganizam, skupina je suvremenih religijskih pokreta na koje su utjecala, ili tvrde da su izvedeni, iz različitih povijesnih poganskih vjerovanja o umirućim bogovima i božicama predmoderne Europe i Bliskog istoka. Prema povjesničarki Carole Cusack: moderni poganski preporod se uglavnom povezuje kroz utjecaj Geralda Gardnera, osnivača Wicce, čiji su rituali razvijeni sa Aleisterom Crowleyjem. Neposredno prije svoje smrti, Crowley je uzdigao Gardnera na VII. stupanj OTO, i izdao povelju kojom je odredio da Gardner može izvoditi njegove preliminarne inicijacijske rituale. Nakon Crowleyjeve smrti 1947. godine, Gardner se smatrao glavnim predstavnikom OTO u Europi.

Gardner je osnivač Wicce, modernog kulta vještičarstva, koji se temelji na štovanju božice i njezina supruga "rogatog boga", koji se poistovjećuje sa umirućim bogom iz drevnih misterija, iako poriče njegovu povezanost sa Luciferom. Wicca je bila pokušaj oživljavanja premise iz djela Margaret Murray, "Kult vještica u Europi", koje je sugeriralo da srednjovjekovno vještičarstvo predstavlja podzemni opstanak drevnog poganstva u Europi. Iako je Gardner tvrdio da ga je u Wiccu inicirao član drevnog kovena, Aidan Kelley je uvjerljivo dokazao da nije oživio staru religiju, već stvorio novu. Gardnerovi glavni izvori bili su ritualna magija u tradiciji Aleistera Crowleyja i Zlatne zore, te popularna djela folklora i mitologije, poput "Aradije" Charlesa Lelanda i "Zlatne grane" Jamesa Frazera.

Kao navodni preostanak drevnih kultova umirućih bogova, wiccanski rituali odvijaju se tijekom četiri Velika Sabata: na Svijećnicu (2. veljače), Večer Maja (30. travnja), Lammas (01. kolovoza) i Noć vještica (31. listopada). Mali Sabati su oni koji su obilježeni ljetnim i zimskim solsticijem, te proljetnom i jesenskom ravnodnevnicom. Poput drevnih ceremonija, Wicca tvrdi da je kult plodnosti, gdje svećenik i svećenica (koji personificiraju sjedinjenje "boga" i "božice") izvode seksualni ritual, predstavljeno kao štovanje "svete ženstvenosti". To se u davna vremena nazivalo Hieros Gamos (Sveti brak).

Wicca uključuje tri razine inicijacije. Za prvi stupanj, Coveni često traže da kandidati poste nekoliko dana, zatim se od njih traži da se okupaju, dovode ih gole ("odjenute u nebo") i sa povezom na očima, u sveti krug, obično rukama vezanim ritualnim užetima. Nakon što je novi kandidat prihvaćen u krug, inicijator ga dočekuje, kleči i poljupcima mu obasipa stopala, falus/maternicu, grudi i usne. Za drugi stupanj, kandidati će morati pronaći partnera suprotnog spola sa kojim mogu surađivati. Važna značajka obreda drugog stupnja uključuje misterij pod nazivom "Legenda o božici", gdje inicijat i drugi članovi kovena izvode silazak božice u Podzemlje.

Treći i najvažniji stupanj u Wicci se naziva Veliki obred, te se dodjeljuje dvjema osobama koje su već par. Sjedinjenje se može izvršiti simbolično, ritualnim ubadanjem bodeža athame u kalež, kada se kaže kao da se izvodi u "znaku". Ili, dva partnera koji preuzimaju ulogu Boga i Božice mogu izvršiti svoje "sveto" seksualno sjedinjenje, dok visoki svećenik nudi treći stupanj svom partneru u "znaku" i visoka svećenica mu ga vraća u "istini". Završni dio Velikog obreda izvodi se privatno, nakon što su ostali članovi kovena napustili krug. Ovi obredi mogu uključivati ​​i incest, koji izvodi član obitelji, simboliziran umirućim bogom i božicom, koji su se smatrali ocem i kćeri, kao i majkom i sinom. Iako u Wicci postoji i uobičajena praksa da muškarca mora inicirati žena, a ženu muškarac, kako je propisao Gardner, roditelj može inicirati dijete istog spola.

Na incestuoznu tradiciju Wicce aludira Alex Sanders, koji je iniciran u Gardneriansku Wiccu 1963. godine, prije nego što je osnovao vlastiti koven, Aleksandrijska Wicca. Sanders tvrdi da je naletio na svoju baku kako stoji gola u krugu nacrtanom na podu kuhinje. Rekla je Sandersu neka uđe u krug, skine odjeću i stavi glavu među bedra. Uzela je nož-srp i zarezala mu perineum (između anusa i mošnji), i rekla: "Sada si jedan od nas." Zatim ga je nastavila "inicirati". Njegova baka je navodno bila nasljedna vještica, potomak velškog poglavice Owaina Glyndera, posljednjeg čovjeka koji se nazivao "Kraljem vještica". 

Recepti za pedofiliju i incest nalaze se u Crkvi i Školi Wicce koju su, 1968. godine, osnovali Gavin i Yvonne Frost. Frostovi imaju niz važnih prijatelja u wiccanskoj zajednici, uključujući Oberona Zella. Napisali su nekoliko knjiga o magiji, Wicci i srodnim temama, poput "Vještičje Biblije", prvi put objavljene 1972. godine; kasnije ponovno objavljene kao "Biblija dobre vještice". U "Vještičjoj Bibliji" je navedeno da je dijete spremno za seksualnu inicijaciju kada započne pubertet, odnosno kada su "prisutni fizički atributi reprodukcije". Djevojčicama se daju dva drvena falusa različitih veličina, i upute kako ih koristiti da bi se pripremile za spolni odnos, tijekom razdoblja od mjesec dana. Također se navodi da im otac ili sponzor trebaju pomoći ako imaju bilo kakvu bol ili poteškoće sa korištenjem. Dječaci, u međuvremenu, primaju upute od svojih sponzora, ponekad i vlastite majke, o tome kako imati spolne odnose i što će se od njih očekivati ​​tijekom inicijacije.

Enneagram

Pred kraj 1950-ih, Idries Shah, autor knjige "Sufiji", uspostavio je kontakt sa wiccanskim krugovima u Londonu i postao tajnik Geralda Gardnera. Godine 1961., Shah upoznaje Roberta Gravesa, bliskog prijatelja Gordona Wassona, koji je pomogao urediti knjigu svog prijatelja sa Instituta Tavistock i doktora u programima MK-Ultra, Williama Sarganta, "Bitka za um", o ispiranju mozga. Graves je autor knjige "Bijela božica", ključne knjige za moderne pagane i wiccane, gdje predlaže postojanje europskog božanstva, inspiriranog i predstavljenog mjesečevim mijenama, i to je božica iz raznih europskih i poganskih mitologija. Graves je kasnije napisao Wassonu da istražuje ekstatične religije, i da je "prisustvovao eksperimentima koje su provodile vještice u Britaniji, jedenju gljiva. i tako dalje." 

Gravesov uvod opis Shaha: "...u starijoj muškoj liniji potomstva od proroka Muhameda", te da je naslijedio "tajne misterije od kalifa, svojih predaka. On je, zapravo, veliki šeik sufijskog tarikata…" Graves je, međutim, priznao kako je to "zavaravajuće, jer je on jedan od nas, a ne muslimanska osoba." Knjiga "Sufiji" istražuje utjecaj sufizma na razvoj zapadne civilizacije od 07. stoljeća nadalje, i kroz djela Rogera Bacona, Ivana od Križa, Raymonda Lullyja, Chaucera i drugih. On implicira vezu između rozenkrojcera i sufijskog reda Kadirija Abdul Kadira al Gilanija, te kao odraz univerzalizma njegovog nasljednika Ibn Arabija, sugerira da je sufizam samo vanjski izraz u islamu jedne okultne tradicije, a koju dijele sve glavne religije:

"Veza između drevnih praktičnih filozofija i sadašnjih smatra se utemeljenom na jedinstvu znanja više razine, a ne na izgledu. To objašnjava zašto muslimanski Rumi ima kršćanske, zoroastrijske i druge učenike; zašto se za velikog sufijskog 'nevidljivog učitelja' Khidra kaže da je Židov; zašto je mogulski princ Dara Shikoh identificirao sufijsko učenje u hinduističkim Vedama, a sam je ostao članom reda Kadirija; kako se za Pitagoru i Solomona može reći da su sufijski učitelji. To također objašnjava zašto će sufiji prihvatiti neke alkemičare kao sufije, kao i razumijevanje temeljnih razvojnih čimbenika u Rumijevoj evolucijskoj filozofiji ili Hallajovom 'kršćanstvu'; zašto se, doista, kaže da Isus u određenom smislu stoji na čelu sufija."

Ovo je drevna tajna, za koju masoni vjeruju da su je naslijedili od templara, koji su je pak navodno dobili od sufija ili ismailita tijekom križarskih ratova. Konačna naučena misterija jest i središnje učenje Kabale, i to je da je čovjek Bog. Graves, u svom uvodu u Shahovu knjigu "Sufiji", objašnjava da su pravi graditelji slobodnog zidarstva bili, "ne Solomonovi izraelski podanici ili fenički saveznici kako se pretpostavlja, već Abdul Malikovi sufijski arhitekti, koji su izgradili kupolu na stijeni na ruševinama Solomonovog hrama i njihovi nasljednici. Među njihovim imenima bili su Thuban Abdel Falz ('Izz') i njegov 'praunuk' Maaruf, sin (učenik) Davida od Taya, čije je sufijsko kodno ime bilo Solomon, jer je bio 'sin Davidov'." Stoga se univerzalizam sufija nalazi u slobodnom zidarstvu, kako je objašnjeno u knjizi "Izgubljeni ključevi slobodnog zidarstva", Manlyja Palmera Halla:

"Pravi mason nije vezan za vjerovanje. Božanskim osvjetljenjem svoje lože shvaća da kao mason njegova religija mora biti univerzalna: Krist, Buda ili Muhamed, ime malo znači, jer prepoznaje samo svjetlo, a ne i nositelja. On se klanja u svakom svetištu, klanja se pred svakim oltarom, bilo u hramu, džamiji ili katedrali, shvaćajući svojim istinitijim razumijevanjem jedinstvo sve duhovne istine." 

Shah je bio zaslužan za popularizaciju ideje da europsko vještičarstvo, kao i okultna tradicija općenito, potječe iz sufizma. Konkretno, u djelu "Sufiji", Shah spominje kao izvor ove okultne tradicije pleme Aniza, koje je izvorno poteklo iz Khaybara u Arabiji, koji je u početku bio naseljen Židovima, prije islama. To je isto pleme kojemu je pripadao, ne samo suprug Jane Digby, šeik Medjuel al Mezrab, već, što je najvažnije, i kraljevske obitelji Saudijske Arabije i Kuvajta. Prema Shahu: Abu el-Atahiyya bio je vođa derviša "Maskhara", koji su bili poznati i kao "Greškari". Ime Aniza, tvrdi on, znači koza, a el-Atahiya, tvrdio je, "Greškari" su obilježavali simbolom baklje koja gori između rogova koze, u očitoj aluziji na Bafometa Templara, kako ga je prikazao poznati okultist iz 18. stoljeća, Eliphas Lévi. Nakon el-Atahijine smrti, skupina njegovih sljedbenika navodno je migrirala u maursku Španjolsku, gdje su utjecali na širenje kulta vještica u Europi. 

Iako je knjiga "Sufiji", koja se pojavila 1964. godine, prikriveni luciferijanizam, Shah je prepoznat kao glasnogovornik sufizma na Zapadu, predavao je kao gostujući profesor na brojnim zapadnim sveučilištima, te odigrao je značajnu ulogu u popularizaciji sufizma kao "mistične" dimenzije islama. Međutim, međunarodno priznata Annemarie Schimmel, autorica knjige "Mistične dimenzije islama", komentirala je da knjigu "Sufiji", zajedno sa drugim Shahovim knjigama, "ozbiljni studenti trebaju izbjegavati." Iako su Shahova djela kritizirali orijentalistički znanstvenici, ipak ga je branila poznata romanopiskinja, Doris Lessing. Godine 1960. je Shah osnovao svoju izdavačku kuću 'Octagon Press', a jedan od prvih naslova bila je biografija, "Gerald Gardner, vještica", koju je Shah napisao pod pseudonimom Jack L. Bracelin.

Godine 1962., nekoliko godina prije objavljivanja knjige "Sufiji", Shah je uspostavio kontakt sa članovima pokreta koji se formirao oko učenja Gurdjieffa i Ouspenskog. Pojavio se članak u tisku koji je opisivao Shahov posjet tajnom samostanu u Srednjoj Aziji, gdje su se podučavale metode slične Gurdjieffovim. Navodni samostan, kako se podrazumijevalo, imao je predstavnika u Engleskoj. Jedan od Uspenskogjevih najranijih učenika, Reggie Hoare, koji je bio dio Gurdjieffovog rada od 1924. godine, stupio je u kontakt sa Shahom putem tog članka. Preko Hoarea, Shah je upoznao druge Gurdjieffovce, uključujući Johna G. Bennetta, Gurdjieffovog poznatog učenika, šefa britanske vojne obavještajne službe u Carigradu. Prema Bennettu: "Znajući da je Reggie vrlo oprezan čovjek, štoviše obučen u procjeni informacija kroz dugi niz godina u obavještajnoj službi, prihvatio sam njegova uvjeravanja, kao i njegovo uvjerenje da Shah ima vrlo važnu misiju na Zapadu, koju bi mu trebali pomoći ostvariti." Bennett je sebe uvjerio da je Shah pravi izaslanik "Samostana Sarmoung" u Afganistanu, navodnog bratstva koje spominje Gurdžijev.... 

Možda nije loše pogledati ovaj video, gdje se spominje puno mjesta i osoba spomenutih ovdje u mnogim tekstovima, no na malo drugačiji način. Zdravi i veseli bili. Pozdrav.