Sinarhija (17. dio)

Tisućgodišnji Reich

Treći Reich trebao je biti "tisućgodišnji Reich", na temelju milenijskih očekivanja iz Knjige Otkrivenja, sa Hitlerom kao "mesijom". Iako Hitler nije izričito spomenuo Treći Reich u "Mein Kampf", rani Otto Strasser tvrdi kako je Hitler bio svjestan van den Bruckovog rada. Izraz Treći Reich je ušao u opću upotrebu diljem Njemačke nakon što je Hitler postao kancelar, 1933. godine. Van den Bruckov, "Das dritte Reich" također je pružio osnovu za osnivanje 'Deutsche Herrenklub' (Njemačkog muškog kluba), udruženja koje je okupilo važne industrijalce toga doba i koji su podržavali nacističku stvar, poput Fritza Thyssena, ili Hjalmara Schachta. Formiranjem predsjedničkog kabineta, 1932. godine, na čelu sa Franz von Papenom, članom Herrenkluba, klub (koji je u to vrijeme imao oko 5000 članova) je stekao znatan utjecaj na njemačku politiku, jer je bio Papenov "glavni izvor političke inspiracije". Iako je Hitler imao kontakt sa članovima kluba, on ih je također više puta javno napadao zato da bi pridobio ljevičarske birače. Godine 1933. je ovaj klub preimenovan u 'Deutscher Klub'. Iste godine osnovana je Dirksenova zaklada, koja je trebala promicati kontakte između tradicionalnih elita i nacionalsocijalista. Upravni odbor zaklade uključivao je Heinricha Himmlera i Ernsta Röhma.

Julius Evola se obratio Herrenclubu u Berlinu, 1934. godine. Poslije je napisao: "Tamo sam pronašao svoje prirodno okruženje." Evola je dijelio niz poznanstava sa Schmittom, uključujući Ernsta Jüngera, Armina Mohlera i princa Karla Antona von Rohana (osnovao je  Kulturbund, austrijski pandan Herrenclubu). Nakon Prvog svjetskog rata pojavio se veliki broj pokreta posvećenih ekonomskom i političkom ujedinjenju Europe. Jedan primjer je bio fašistički orijentirani 'Verband für kultur Zusammenarbeit', osnovan u Beču 1921. godine, te je blisko surađivao sa sestrinskom organizacijom, 'Fédération des Unions intellectuelles'. Kasnije su se ujedinili kao Udruga za kulturnu suradnju ("Kulturbund").

Rohan, aktivni zagovornik ideje konzervativne revolucije, bio je potomak jedne od najprestižnijih aristokratskih obitelji u Europi. Kulturbund je kasnije otvorio pojedinačne centre u Parizu, Milanu, Frankfurtu i Heidelbergu, a njegovo članstvo se može čitati kao popis "tko je tko" što se ticalo europske industrije i inteligencije. Budući njemački kancelar, Konrad Adenauer, bio je među vodećim članovima. Među stranim autorima predstavljenim u časopisu Kulturbunda, 'Europäische Revue', bili su: Winston Churchill, Julius Evola, Aldous Huxley, H.G. Wells, Arrigo Solmi, José Ortega y Gasset i Carl Jung. Časopis 'Europäische Revue' je  Rohan osnovao 1925. godine, i uređivao do 1936. godine; dok je časopis Armin Mohler identificirao kao jednu od vodećih njemačkih publikacija "mladih konzervativaca". Nakon početka Velike depresije, IG Farben je subvencionirao časopis i druge aktivnosti Kulturbunda. Lilly von Schnitzler (suprug George je bio direktor IG Farbena) je bila jedna od blagajnica Kulturbunda. Lilly je bila u opsežnoj korespondenciji s Carlom Schmittom. Revija je izlazila od 1925. godine. 1933. godine je došla pod kontrolu ideologije nacionalsocijalizma. Časopis će nastaviti izlaziti do 1944. godine, uz pomoć Josepha Goebbelsa.

Jung je bio važna figura u krugovima Konzervativne revolucije. Unatoč poznatom bavljenju okultizmom, Jung je inzistirao da nije mistik. U nizu predavanja, koja su održana u londonskoj klinici Tavistock, 1935. godine, daju jedan od najboljih uvoda u njegove ideje. Carl Jung je ondje istaknuo kako "nema ništa mistično u kolektivnom nesvjesnom". U raznim je trenucima Jung govorio o svom konceptu kolektivnog nesvjesnog biološkim i genetskim jezikom, ili metafizički slično Platonovim idejama, ili u drugim trenucima, mistično, kao o nečemu slično onome što se doživljavalo u eleuzinskim misterijama. Jung je svojoj publici rekao kako su "mistici osobe koje imaju posebno živo iskustvo procesa kolektivnog nesvjesnog". Pa ipak, sam Jung tvrdi da je imao "posebno živo iskustvo procesa kolektivnog nesvjesnog". Kritizirajući teozofiju i antropozofiju Rudolfa Steinera, Jung tvrdi da je kolektivno nesvjesno izvor upravo "istih fenomena, koje su teozofske i gnostičke sekte učinile dostupnima naivčinama u oblicima zloslutnih misterija", te se žali da te skupine prisvajaju termin "nesvjesno", jer "vole znanstvene termine kako bi svoje spekulacije odjenule u 'znanstveno' ruho."

Međutim, kako bi potkrijepio svoje teorije, u djelu "Psihološki tipovi" (1923.) Jung je citirao pisce poput Barlacha, Kubina i Meyrinka, koji su pisali priče gdje su istraživali mračnu i iracionalnu dimenziju stvarnosti. Gustav Meyrink je bio član Zlatne zore, a kratko vrijeme i član Teozofskog društva. Njegova preokupacija okultnim temama nalazi se u njegova dva najpoznatija romana: "Golem" (1915.) i "Zeleno lice" (1916.). Hebrejski izraz 'Chevrat Zero Or Bocher' (prevodi se kao 'Društvo zore'), pojavljuje se dva puta u Golemu. Također u Golemu, Meyrink povezuje Tarot karte sa židovskom Torom, a zatim i sa Kabbalom. Jung je raspravljao o tim djelima na svojim seminarima engleskog jezika, također je posjedovao niz drugih Meyrinkovih knjiga.

Jung je živio u Pragu, a zatim se preselio u München, gdje je radio za satirični njemački tjednik 'Simplicissimus', koji je objavljivao djela pisaca Thomasa Manna i Rainera Marie Rilkea. Prema Mannu, "Čarobnu planinu" je izvorno planirao kao satirični nastavak djela "Smrt u Veneciji" (dovršeno 1912. godine). Pedofilno djelo, "Smrt u Veneciji", priča je o plemićkom piscu Gustavu von Aschenbachu koji posjećuje Veneciju i unajmljuje apartman u Grand Hôtel des Bains na otoku Lido, gdje postaje sve opsjednutiji prizorom prekrasnog poljskog dječaka Tadzia. Ime je dobio po Tadeuszu, stvarnom dječaku kojega je Mann promatrao tijekom svog posjeta ovom gradu, 1911. godine. Jedne noći, san ispunjen orgijastičnim dionizijskim slikama otkriva mu seksualnu prirodu njegovih osjećaja prema Tadziju. Novela sadrži aluzije na vezu između erotike i filozofske mudrosti, kako je to predloženo u Platonovom "Simpoziju" i "Fedru", uz Nietzscheov kontrast između Apolona, ​​boga suzdržanosti, i Dioniza, boga pretjerivanja i strasti.

Richard Noll, u knjizi "Arijski Krist: Tajni život Carla Junga", tvrdi da je na ranog Junga utjecala teozofija, obožavanje sunca i narodni nacionalizam, kod razvoja ideja o kolektivnom nesvjesnom i arhetipovima. Jung je, u početku, interpretirao nacistički pokret kao manifestaciju arhetipa "Wotan", koji je reaktiviran u Njemačkoj. Optužba da je Jung bio nacistički simpatizer proizlazi iz članka u časopisu koji je napisao 1918. godine, gdje je povukao razlike između židovske i njemačke psihe da bi ilustrirao raznolikost nasljednih elemenata kolektivnog nesvjesnog. Jung je također optužen za poštivanje nacističkih vlasti, posebno rođaka Hermanna Göringa, Matthiasa Göringa, koji je postao vođa organizirane psihoterapije u Njemačkoj. Ostao je povezan sa  njemačkom psihoanalizom od uspona nacističkog režima 1930-ih i kroz prve godine rata, iako je inzistirao na tome da mu je glavna motivacija bila pomoći obespravljenim Židovima. Kao što je primijetio njegov židovski prijatelj, James Kirsch, Jung je bio "čovjek sa mnogim proturječjima". Drugi komentator je kasnije tvrdio da je Jung, "—da se predstavimo u najboljem svjetlu — zbunjen politikom svog vremena." 

U knjizi "Crno sunce: Arijski kultovi, ezoterični nacizam i politika identiteta", Nicholas Goodrick-Clarke izvještava da je Jung opisao Hitlera, "kao opsjednutog arhetipom kolektivne arijske nesvjesnosti i nije mogao a da ne posluša naredbe svog unutarnjeg glasa". U nizu intervjua između 1936. i 1939. godine, Jung je Hitlera okarakterizirao kao arhetip koji je često zamjenjivao njegovu vlastitu osobnost. "Hitler je duhovna posuda, polubožanstvo; još bolje, mit. Benito Mussolini je čovjek." Jung je, kako je objasnio Goodrick-Clarke, usporedio Hitlera sa Muhamedom, mesijom Njemačke, koji uči vrlini mača. "Njegov glas je glas najmanje 78 milijuna Nijemaca. Mora vikati, čak i u privatnom razgovoru... Glas koji čuje je glas kolektivne nesvjesnosti njegove rase." 

U djelu "Sjećanja, snovi, razmišljanja", Jung navodi Nietzschea kao glavni utjecaj i nadao se da će Prvi svjetski rat upozoriti Europu na opasnost od "plave zvijeri". U seriji predavanja, 1935. godine, u Tavistocku, Jung je prekinuo svoje primjedbe da bi se osvrnuo na svoje proročanstvo iz 1918. godine. "Vidio sam da dolazi", rekao je svojim kolegama psiholozima u publici, "rekao sam 1918. godine da se 'plava zvijer' budi u snu i da će se nešto dogoditi u Njemačkoj. Nijedan psiholog tada uopće nije razumio što sam mislio...". Komentirajući moć arhetipova da nadvladaju svjesnu odluku, Jung ih je nazvao "velikim odlučujućim silama".

Članovi Münchenskog kozmičkog kruga, slijeva na desno: Karl Wolfskehl, Alfred Schuler, Ludwig Klages, Stefan George, Albert Verwey 

George-kreis i Kozmički krug

Pojmove "tisućgodišnjeg Reicha" i "vatre krvi" nacisti su prisvojili i uključili u stranačku propagandu od Stefana Georgea; Mohler ga je identificirao kao primjer za njemačku konzervativnu revoluciju. George je bio njemački simbolistički pjesnik i prevoditelj Dantea, Shakespearea, Hesioda i Charlesa Baudelairea. Poznat je i po svojoj ulozi vođe vrlo utjecajne književne skupine naziva "George-Kreis" ("Georgeov krug"), koja se pozivala na duhovnu aristokraciju, ono što je nazivao "Tajnom Njemačkom", da bi oni obnovili naciju. Članovi George-Kreisa također su pripadali i Kozmičkom krugu, skupini pisaca i intelektualaca u poznatoj boemskoj četvrti Schwabing u Münchenu, na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće. Kozmički krug su osnovali okultist Alfred Schuler,  filozof Ludwig Klages, i njemačko-židovski pjesnik Karl Wolfskehl. Otprilike od prijelaza stoljeća, Schuler je održavao kontakt sa  okultistima, poput Papusa, a kasnije je sudjelovao u spiritualističkim seansama koje je vodio Albert von Schrenck-Notzing. Dvostruki nominirani za Nobelovu nagradu za književnost, Klages se smatra jednim od najvažnijih njemačkih mislilaca 20. stoljeća, a njegovo mjesto u modernoj psihologiji uspoređuje se sa onim Freuda i Carla Junga. Klages se ponekad svrstava i među glavne mislioce Konzervativne revolucije. Među Wolfskehlovim prijateljima i suradnicima bili su: Rainer Maria Rilke, Thomas Mann, Wassily Kandinsky, Franz Marc, Paul Klee, Alfred Kubin i Martin Buber. Zajedno sa Theodorom Herzlom, Wolfskehl je osnovao lokalni ogranak cionističkog pokreta u Münchenu.

Klages je bio središnja figura karakterološke psihologije i 'Lebensphilosophie' (poznato i kao njemački vitalistički pokret), dominantni filozofski pokret u zemljama njemačkog govornog područja krajem 19. i početkom 20. stoljeća. Lebensphilosophie je bila inspirirana životom i djelom Nietzschea i oko njega se razvio kult inspiriran "dionizijskim" Nietzscheom. "Klages je", objašnjava Steven E. Aschheim, "bio najradikalniji njemački predstavnik iracionalističke Lebensphilosophie, dovodeći  Nietzscheove premise do njihovih najekstremnijih zaključaka." Klages je povlačio razliku između "Geista" ("duha" ili "intelekta"), koji predstavlja snage "moderne, industrijske i intelektualne racionalizacije", protiv "Geista" ("duha" ili "intelekta"), koji predstavlja mogućnost prevladavanja "otuđene intelektualnosti u korist novootkrivene zemaljske ukorijenjenosti". Klages je napisao: "Razlika je bila  osnovna, Ubergriff, slično Nietzscheovom suprotstavljanju dionizijskog i sokratskog. Nietzsche je rekao da se slomom otkrivaju novi izvori, a tako je i u životu. Nasilna uništenja moraju se prvo dogoditi, prije nego što se pojave novi izvori iz kojih na vidjelo izlaze budući tokovi." 

Za Klagesa, Nietzscheova Volja za moći je bila "deerotizirana seksualnost". Poput Georgovog Kruga, Kozmički krugovi su bili  Männerbund, homoerotično društvo muškaraca. George i Schuler bili su otvoreno homoseksualci. Kozmički neopoganizam bio je povezan sa njihovim naporima za seksualnu revoluciju. Kozmički krug razvio je doktrinu prema kojoj je Zapad mučen padom i degeneracijom, uzrokovano racionalizirajućim i demitologizirajućim učincima kršćanstva, za koje su vjerovali da se mogu riješiti samo, prema "kozmičkom" pogledu, povratkom poganstvu. George i njegovi sljedbenici, Schuler i Klages, bili su poznati po tome što su hodali ulicama Münchena prerušeni u dionizijske maske i halje, ponekad mašući noževima. Također su uprizorili rituale poganskih kultova, prepuštali se orgijama uz pratnju wagnerijanske glazbe. U jednoj bizarnoj epizodi, Schuler i Klages predložili su Elisabeth Förster-Nietzsche da izliječe njezina brata od ludila, izvodeći oko njega ekstatičan dionizijski ples. Unatoč vlastitom sudjelovanju u krugu, ona je to odbila.

Važan interes za Kozmički Krug je predstavljao rad Johanna Jakoba Bachofena, švicarskog antropologa i sociologa, kao i njegovo istraživanje matrijarhalnih klanova. Kozmičari su počeli provoditi složene rituale posvećene 'Erdmutter' (Velikoj Majci Zemlji). U davna vremena, štovanje Kibele, Magne Materije, uključivalo je činove žrtvovanja, kastracije, kao i orgijastičke prakse. Nakon što je njihov rastući antisemitizam doveo do prekida sa Georgeom i Wolfskehlom, 1903. godine, Klages i Schuler kombinirali su svoje ideje o Majci Zemlji i vitalizmu, promovirali narodno poganstvo temeljeno na mističnoj sakralizaciji krvi, konceptualizirano kao "die Blutleuchte" ("krvava svjetla"). U znaku "Krvavog svjetionika" i svastici (njegovom utjelovljenom simbolu) je trebalo ponovno postići zdravo stanje života. Budući je Schuler bio zainteresiran za drevne kultne prakse, poput "krvnog bratstva, krvne osvete, iskupljenja kroz krv i upotrebe krvi u iscjeljivanju i zaštitnoj magiji", Kozmici Schuler i Klages su težili "uspostavljanju željene veze sa prošlošću kroz magičnu krvnu žrtvu." 

Otto Gross, Jungov učenik i stanovnik Schwabinga, kako objašnjava Richard Noll, "poznavao je nekoliko članova kruga i vjerojatno je preko njih razvio svoj interes za matrijarhat i Bachofen". Gross je bio povezan sa Kozmicima kroz poznanstvo sa  Klagesovom ljubavnicom, groficom Franziskom "Fanny" zu Reventlow, koju je Klages opisao kao "pogansku sveticu". Fanny je, 1910. godine,  napustila München i otišla u Monte Verità, gdje je napisala svoje romane "Schwabing". Također je upoznala političke ideale Rainera Marie Rilkea i Theodora Lessinga, kao i njegov cionizam, što ga je učinilo vrlo kontroverznom osobom tijekom uspona nacističke Njemačke. U svojoj autobiografiji, iz 1913. godine, opisala je Kozmičke krugove kao "duhovni pokret, razinu, smjer, prosvjed, novi kult, odnosno pokušaj korištenja starih kultova za postizanje novih religijskih mogućnosti." 

Ipak, korištenje svastike, od strane Georgea i njegove pratnje, u nekim njegovim publikacijama, poput 'Blätter für die Kunst'  ('Časopis za umjetnost'), proizašlo je iz utjecaja Kozmičkog kruga. Ideje George-Kreisa identificirane su kao priprema tla za uspon nacizma od strane marksističkih znanstvenika, poput Bruna Freija, ili pisaca, poput: Waltera Benjamina, Theodora W. Adorna i Thomasa Manna. Međutim, George je očito mrzio nacističke rasne teorije, posebno ideju o "nordijskom nadčovjeku". Kada mu je Goebbels ponudio predsjedništvo nove akademije za umjetnost, odbio je, i otišao u egzil u Švicarsku, gdje je i umro 1933. godine. Prema Michaelu i Eriki Metzger: "Kada je Stefan George umro, 1933. godine, postojala je sumorna disonanca između hvalospjeva iznutra i izvan Njemačke. Prvi su tvrdili da je George prorok Trećeg Reicha, koji je te godine preuzeo vlast, dok su drugi često tumačili njegovu šutnju kao izražavanje njegovog potpunog prezira prema novom režimu." 25 članova George-Kreis, uključujući židovske članove poput Wolfskehla, prisustvovalo je sprovodu. Lovorov vijenac, koji je kasnije donijelo njemačko Ministarstvo vanjskih poslova, nosio je svastiku otisnutu na bijeloj vrpci. Neki od mlađih članova George-Kreis su viđeni kako pozdravljaju nacističkim pozdravom.

Prijatelj Ernsta Jüngera, grof Claus Schenk von Stauffenberg, počeo je sumnjati u Hitlera zbog vjerovanja u ideje svog mentora,  Stefana Georgea. Stauffenberg je bio jedan od vodećih članova neuspjele zavjere iz 1944. godine, u atentatu na Adolfa Hitlera i uklanjanje Nacističke stranke sa vlasti. Među onima koji su bili najbliži "Učitelju", kako je Stefan George rekao svojim učenicima neka ga zovu, bilo je nekoliko članova zavjere. George je posvetio "Das neue Reich" ("Novo Carstvo") iz 1928. godine, uključujući "Geheimes Deutschland" ("Tajna Njemačka") iz 1922. godine - Stauffenbergovom najstarijem bratu, Bertholdu Schenku, grofu von Stauffenbergu. Kada je Stauffenberg pogubljen, njegove posljednje riječi bile su: "Es lebe das heilige Deutschland!" ("Živjela naša sveta Njemačka!"); ili, možda: "Es lebe das geheime Deutschland!" ("Živjela tajna Njemačka!").

Škola mudrosti

Kako je primijetio Richard Noll: "Do sada je promaklo da je Jung u velikoj mjeri bio proizvod vitalističke Lebensphilosophie", čiji je "iracionalizam" Georg Lukacs pripisao izvoru uspona fašizma i nacizma u Njemačkoj. Kao što je opisano u djelu Jaya Sherryja,  "Carl Jung: Avangardni konzervativac", Jungov interes za Nietzschea bio je simbol njegovog sudjelovanja u njemačkoj konzervativnoj revoluciji. Nakon prekida sa Freudom, Jung je postao aktivniji u Njemačkoj, pohađao je konferencije u Školi mudrosti, koju je osnovao grof Hermann Keyserling. Keyserling je potjecao iz aristokratske ruske baltičke obitelji i bio je važna figura u intelektualnom životu Weimarske Njemačke. Oženio se groficom Marijom Goedelom Bismarck, unukom Otta Bismarka. Prije nego što je izgubio bogatstvo u boljševičkoj revoluciji, Keyserling je putovao svijetom i pisao knjigu o svojim avanturama, kao npr. "Putni dnevnik filozofa", koja je postala bestseler.

Godine 1920., donacijom Ernesta Louisa, velikog vojvode od Hessea, Keyserling je osnovao svoju Školu mudrosti, u Darmstadtu u Njemačkoj, kako bi sintetizirao znanje Istoka i Zapada. Ernest Louis bio je stariji sin Louisa IV. (velikog vojvode od Hessea) i princeze Alice od Ujedinjenog Kraljevstva (kćer kraljice Viktorije i princa Alberta od Saxe-Coburga i Gothe). Jedna od njegovih mlađih sestara, Alexandra, udala se za cara Nikolu II., posljednjeg ruskog cara; druga sestra, Victoria Mountbatten, bila je majka kraljice Louise od Švedske i princeze Alice od Battenberga (majka princa Philipa, vojvode od Edinburgha, muža kraljice Elizabete II.). Otac princ Filipa je bio princ Andrija od Grčke i Danske. Andrijina majka bila je Olga Konstantinovna od Rusije, unuka cara Nikole I., nećakinja cara Aleksandra II. i rođakinja cara Aleksandra III. Njihov jedini sin, princ Filip, je služio u britanskoj mornarici tijekom Drugog svjetskog rata. Sve četiri njihove kćeri su bile udane za Nijemce, i svi su imali veze sa nacističkom strankom.

Preko svog ujaka Ernesta, majka princa Filipa, princeza Alice od Battenberga, studirala je Keyserlingova djela. Alice se zainteresirala za okultizam kroz svoju omiljenu knjigu, "Les Grands Initiés" ("Veliki inicijati"), Eduarda Schuréa, člana Kozmičkog pokreta Maxa Theona. Schuréa, koji je bio prijatelj Richarda Wagnera i Rudolfa Steinera, Lanz von Liebenfels je uvrstio u "ariokršćansku" tradiciju mistika, kojoj su pripadali i Eliphas Lévi, Josephin Péladan, Papus, H.P. Blavatsky, Franz Hartmann, Annie Besant, Charles Leadbeater. Alice je postala duboko religiozna; probratila se u Grčkoj pravoslavnoj crkvi, 1928. godine. Vjerovala je da je udana za Krista, sa kojim je bila "fizički" povezana, i preko kojeg je upoznala duhovne vođe poput Bude. Vjerovala je da joj je dužnost služiti kao veza između tih različitih bogova i ljudi na zemlji.

Keyserling je osnovao Školu mudrosti pod vodstvom "posebne i neobične osobnosti" Ernesta, "čija je velikodušna inicijativa omogućila materijalno osnivanje škole". Na svečanom otvorenju, Keyserling je održao dva predavanja, jedno o indijskoj i kineskoj baštini, a drugo o mudrosti klasičnog i modernog svijeta, temama koje će kasnije igrati središnju ulogu u Eranosu. Pozvao je  mnoge svoje prijatelje da sudjeluju u ovom novom pothvatu, uključujući psihologa, sinologa i prevoditelja I Chinga, Richarda Wilhelma; teologa Paula Tillicha; njemačkog romanopisca i dobitnika Nobelove nagrade, Hermanna Hessea; indijskog pjesnika i  dobitnika Nobelove nagrade, Rabindranatha Tagorea (bio snažno povezan sa članovima Teozofskog društva u Engleskoj i Indiji). Paul Tillich je bio njemačko-američki kršćanski egzistencijalistički filozof, luteranski protestantski teolog, koji se smatra jednim od najutjecajnijih teologa 20. stoljeća. 1924. i 1925. godine je Tillich bio profesor teologije na Sveučilištu u Marburgu, gdje je upoznao, i razvio odnos, sa Heideggerom. Kada je Hitler postao njemački kancelar, Tillich je otpušten sa mjesta na Sveučilištu u Frankfurtu. Kada je Reinhold Niebuhr ljeti te godine otputovao u Njemačku, kontaktirao je Tillicha i uvjerio ga neka se pridruži fakultetu na Union Theological Seminaryju u New Yorku. Bilo je kritika na račun Tillicha zbog pripadnosti "konzervativnoj revoluciji" i antidemokratskih ideja. Tillich je imao želju za rušenjem Weimarskog sustava, sa njegovim kapitalističkim gospodarstvom i parlamentarnom demokracijom.

Prema Nollu: Keyserling je "bio otvoreno narodni Nijemac u svom metafizičkom pogledu". Jedna od Keyserlingovih središnjih tvrdnji bila je da su određeni "daroviti pojedinci rođeni da vladaju" na temelju socijalnog darvinizma. Keyserling je prvi upotrijebio termin "Führerprinzip" ("princip vođe"), koji je propisivao temeljnu osnovu političke vlasti u vladinim strukturama Trećeg Reicha. Führerprinzip se najsažetije može shvatiti kao da je "Führerova riječ iznad svakog pisanog zakona", te da vladine politike, odluke i uredi trebaju djelovati prema ostvarenju tog cilja. Upravo je u Školi mudrosti Jung upoznao princa Karla Antona Rohana i postao aktivan u Kulturbundu. Često je objavljivao u Rohanovom 'Europäische Revue'. U novinskom članku, "Borba protiv neuroze i obnova Europe", Rohan je napisao da "Jung stoji među vodećim avangardama u borbi za novu Europu."

U Keyserlingovoj Školi mudrosti, Jung je upoznao i Jakoba Wilhelma Hauera, njemačkog indologa i pisca religijskih studija. Kako se Hauer hvalio: "Usput, što se tiče izraza 'konzervativni revolucionar', mogu vam reći, ako je taj izraz sada popularan, ja sam njegov izvor." Godine 1920. Hauer je osnovao "Bund der Köngener", omladinski pokret, koji je bio u kontaktu sa tendencijama  Wandervogela. Bund, koji je neko vrijeme vodio Rudolf Otto, privukli su ideali narodnog pokreta, posebno kada se Hauer počeo više usmjeravati prema razvoju vlastite religije. Godine 1932. je Hauer osnovao Njemački vjerski pokret, vjersko društvo čiji je cilj bio zamijeniti kršćanstvo u zemljama njemačkog govornog područja antikršćanskim i antisemitskim modernim poganstvom, koje bi bilo utemeljeno na njemačkoj književnosti i hinduističkim spisima. Kao osnovu za ovu religiju je zamislio "nordijsku književnost, svete spise drevne Indije, spise grčkog svijeta, uključujući neoplatonizam, njemački misticizam kakav je primjerio Meister Eckhart, njemački idealizam i djela naših velikih pjesnika." 

Hauer se isprva nadao kako bi njegov kult mogao biti usvojen kao državna religija Trećeg Reicha. Hitler je, međutim, imao malo smisla za Hauera, te se smijao njegovim sljedbenicima, koji su se "ismijavali štovanjem Wotana i Odina, te drevne, ali sada zastarjele, njemačke mitologije". Pokret je na svom vrhuncu imao oko 200.000 sljedbenika. U svom eseju, "Wotan" (1936.), Jung govori o Ergriffenheitu, objašnjeno u engleskoj verziji kao "stanje opsjednutosti", te karakterizira Njemačku kao "zaraženu, koja se kotrlja prema propasti". Jung je Hauerov Njemački vjerski pokret vidio kao "pristojne i dobronamjerne ljude, koji iskreno priznaju svoj Ergriffenheit, i pokušavaju se pomiriti sa ovom novom i nepobitnom činjenicom". Pohvalio je Hauerovu knjigu, "Deutsche Gottschau", kao pokušaj "izgradnje mosta između mračnih sila života i sjajnog svijeta povijesnih ideja".

Eranos konferencije

Kako je detaljno opisao Hans Thomas Hakl u knjizi "Eranos: Alternativna intelektualna povijest 20. stoljeća", Eranos je bila intelektualna diskusijska grupa osnovana 1933. godine, posvećena proučavanju psihologije, religije, filozofije i duhovnosti, koja se sastajala godišnje u Asconi, u blizini mjesta Monte Verità. Grupu je osnovala nizozemska pripadnica visokog društva i spiritualistica, Olga Froebe-Kapteyn, na prijedlog eminentnog njemačkog religijskog povjesničara, Rudolfa Otta. Njena majka, Truus Muysken, feministkinja i društvena aktivistica, sprijateljila se sa svojim istomišljenicima, poput Bernarda Shawa i Petera Kropotkina. Godine 1920. su Froebe-Kapteyn i njen otac posjetili sanatorij Monte Verità u Asconi. Nekoliko godina kasnije je otac kupio Casu Gabriella, staru seosku kuću koja se nalazila u blizini. Počela je proučavati indijsku filozofiju i meditaciju, te se zanimati za teozofiju. Među njenim prijateljima i onima koji su utjecali na nju, bili su: njemački pjesnik Ludwig Derleth; Carl Jung i Richard Wilhelm, čiji ju je prijevod I Chinga jako zainteresirao. Wilhelm je prvi upoznao I Ching zajedno sa Jungom, koji ga je odmah konzultirao i bio impresioniran porukom koju je primio.

Froebe-Kapteyn je imala rane kontakte sa članovima Ramakrišna pokreta, kao i sa Teozofskim društvom; kaže se da je bila bliska i tadašnjoj predsjednici Annie Besant i Krishnamurtiju. Krajem 1920-ih, nakon 7 godina "disciplinirane koncentracije", dok je posjećivala svog brata koji je živio na Long Islandu, upoznala se sa Alice Ann Bailey. Godine 1920. je izbio spor oko vodstva Annie Besant, čiji je položaj predsjednice bio potkopan posljedicama zbog "Svjetskog učitelja" Krishnamurtija. Nakon neovisno kanaliziranih poruka, koje je počela primati 1919. godine, Bailey je prekinula sa Teozofskim društvom. Godine 1923. osnovala je Školu Arkana, na temelju svojih kanaliziranja od "Uznesenog Majstora", kojega je nazvala Djwahl Khul, "Tibetanac". Arkana škola naglašavala je vjerovanje u Novo doba, "Doba Vodenjaka", uz očekivanog mesiju ili Krista, koji je identičan Budi Maitreji.

Prema vlastitom iskazu, Eranos se prvi put pojavila 1927. godine, kada je Froebe-Kapteyn radila na seriji "Ploča za meditaciju", geometrijskih crteža nastalih u meditativnom stanju, slijedeći upute Bailey. Mnoge slike vrtjele su se oko teme Svetog grala.  Godine 1928., nakon "vizije" koju je doživjela prethodne godine, Olga Froebe-Kapteyn izgradila je predavaonicu u blizini svoje Casa Gabriella, nazvanu Casa Eranos. Kada je Fröbe-Kapteyn upoznala Carla Junga, u Keyserlingovoj školi mudrosti, predložio joj je neka se auditorij koristi kao "mjesto susreta između Istoka i Zapada". Tijekom boravka u SAD-u, Froebe-Kapteyn je predložila Bailey suradnji pri stvaranju "nedenominacijskog duhovnog centra u Asconi, otvorenog svim znanstvenicima ezoterizma, bilo kojeg geografskog podrijetla i vjerskog uvjerenja“. Ovaj pothvat, Međunarodni centar za duhovna istraživanja, potrajao je tri godine, od 1930. do 1932. godine i smatra se "korijenom" Eranosa. Ljetna škola je privukla znatan broj ljudi iz obližnje kolonije Monte Verità, unatoč neodobravanju Bailey. Bailey je vjerovala da je područje oko Ascone prokleto, jer je u davna vremena bilo "središte crne mise u srednjoj Europi". Konačno, Jung je naveo Froebe-Kapteyn da se okrene od grupe koja je okruživala Bailey. Kada je Jung vidio njene „Ploče za meditaciju“, rekao joj je da se može vidjeti kako "ima posla s vragom". 

Do 1930. godine je održano desetak sastanaka ili seminara. Među predavačima su bili Leo Baeck, Jung, Gerardus van der Leeuw i Erwin Rousselle (koji su se također ponovno pojavili u Eranosu), Thomas Mann, Alfred Adler, Paul Dahlke, Leo Frobenius, Leopold Ziegler, Max Scheler, Ernst Troeltsch, Rabindranath Tagore te, iz kruga Stefana Georgea, Rudolf Kassner i Oskar A.H. Schmitz. Od svih prijatelja, umjetnika i pisaca sa kojima je komunicirala, onaj koji je na nju najviše utjecao bio je Ludwig Derleth. Živio je u Münchenu, i bio dijelom George-Kreisa, kao i Münchenskog kozmičkog kruga. Derleth je ispovijedao asketsko i militantno kršćanstvo, gdje su Krist i Cezar bili spojeni u lik Christusa Imperatora. Bio je povezan sa Papusom i Péladanom, te vrlo plodnim piscem, Paulom Sédirom, koji je postao Superior Inconnu Initiateur i član Vrhovnog vijeća Martinističkog reda.  Talijanski profesor njemačke književnosti, Furio Jesi, tvrdi kako je Derleth osmislio razne pseudomagijske i antisemitske obrede. Sama Froebe-Kapteyn je navodno bila "izuzetno voljna učenica" u tim "antisemitskim ritualima". Thomas Mann je Derletha smatrao pretečom nacionalsocijalizma, te je bio model za dva njegova izmišljena lika: prvo u "Čarobnoj gori" (1924.), a zatim ponovno kao Daniela zur Höhea, oba u kratkoj priči "Kod proroka" (1904.), i "Doktoru Faustusu" (1947.).

Olga Froebe-Kapteyn, osnivačica Eranos konferencija, i Carl Jung

Tema prve Eranos konferencije (održana 1933. godine) je bila "Joga i meditacija na Istoku i Zapadu". Rasprave je otvorio prvi znanstvenik kojega je Froebe-Kapteyn pozvala, Heinrich Zimmer; govorom "Značenje indijske tantričke joge". Zimmer se prvi put zainteresirao za tantru otkrićem djela Sir Johna Woodroffea, koji je bio poznat i kao Arthur Avalon. Posebno se zainteresirao za Tarot i legende o kralju Arthuru. Tijekom 1920-ih i 1930-ih se sprijateljio sa Alexanderom von Bernusom, prakticirajućim alkemičarom, čije dvije knjige stručnjaci još uvijek smatraju klasicima. Bernusova pratnja uključivala je Rainera Mariu Rilkea, Thomasa Manna i članove kruga Stefana Georgea. Bernus je bio i bliski prijatelj Rudolfa Steinera. Steiner je isto pisao članke za časopis 'Das Reich', koji je uređivao Bernus i koji je izlazio između 1916. i 1920. godine. Za časopis su pisali i Emil Preetorius i Max Pulver, koji će kasnije biti predavači u Eranosu.

Smještaj predavača, barem u razdoblju od 1933. do 1939. godine, obično je bio u hotelu Monte Verità. Od 1923. do 1926. je Monte Verità služio kao hotel, sve dok ga 1926. godine nije preuzeo Zimmerov prijatelj, baron Eduard von der Heydt, koji je pokazivao sumnjive simpatije prema nacističkoj Njemačkoj. U svojim privatnim bilješkama, slikama meditacije, govori o svom divljenju Njemačkoj. Jedna od tih slika prikazuje svastiku i nosi natpis "Početak stvaranja". Prema Froebe-Kapteyn:

"Zlatna svastika je simbol Sunca = simbol sunčeve energije i moći. Crna svastika ili lijeva svastika, kao što je u Njemačkoj = simbol mračne moći = uništenja. Sa oba ova simbola sam se identificirao!!! Ovdje leži korijen, najdublji korijen moje identifikacije sa  Njemačkom!!! Oba ova crna simbola najviše, ali destruktivne moći znače opsjednutost Vragom. Baš kao što je Njemačka opsjednuta njime, mračnim aspektom Sebstva. Ili Kali Uništiteljicom." 

Na prvoj konferenciji je sudjelovao teolog i znanstvenik religije, Friedrich Heiler, sa kojim je Froebe-Kapteyn bila posebno bliska.  Heiler je također pisao za časopis 'Zeitschrift für Buddhismus' i bio vodeći predstavnik religijske fenomenologije, koja je snažno utjecala na Eranosove sastanke. Heiler je bio u kontaktu sa utjecajnim okultistom, Arnoldom Krumm-Hellerom, osnivačem Fraternitas Rosicruciana Antiqua; pripadao je Ordo Templi Orientis (OTO), te je poznavao je Theodora Reussa, Aleistera Crowleyja, i druge. Heiler je bio patrijarh Gnostičke katoličke crkve, crkvenog ogranka OTO. 

Tema druge konferencije (održane 1934. godine) bila je "Psihopomp u istočnom i zapadnom simbolizmu". U svom pozdravnom govoru, Froebe-Kapteyn je naglasila da je oduvijek postojao 'istočni' i 'zapadni': "Treba se samo sjetiti hermetičke i pitagorejske škole ili, kasnije, alkemijske i rozenkrojcerske tradicije". U analitičkoj psihologiji Junga otkrila je "početke moderne i zapadne joge, metode duhovne orijentacije, vodstva i discipline." 

Na ovu konferenciju su bili pozvani govoriti Martin Buber i Rudolf Bernoulli (član poznate baselske obitelji znanstvenika, koji je predavao o simbolizmu Tarota). Bernoulli je dobro poznavao Alberta Freiherra von Schrenck-Notzinga, "predvodnika parapsihologije u Njemačkoj". Bio je suosnivač "Hermetische Gesellschaft" ("Hermetičko društvo"), za koje se govori kako je imalo važan utjecaj na smjer Eranosa. Najvažniji suosnivač Hermetičkog društva bio je Fritz Allemann, dugi niz godina potpredsjednik Švicarske bankarske korporacije (danas UBS). Allemann je bio u prijateljskom kontaktu sa njemačkim psihoterapeutom i zen majstorom, grofom Karlfriedom Dürckheimom, te je imao nekoliko sastanaka sa Dalaj Lamom. Također, Bernoulli se divio piscu okultne fikcije i članu Zlatne zore, Gustavu Meyrinku.

Prema Oskaru Rudolfu Schlagu: Jung je bio član Hermetičkog društva, sve dok njegovo izbacivanje nije bilo nužno zbog suparništva između "Atme" (vodećeg duha Hermetičkog društva) i "Philemona" (Jungovog duhovnog vodiča, za kojeg je tvrdio da ga prati od treće godine). Očito je preko Allemanna Jung upoznao Schlaga, koji se smatrao jednim od najdarovitijih medija 20. stoljeća. Sa 16 godina je doživio prve paranormalne manifestacije, što je ubrzo privuklo pozornost von Schrenk-Notzinga. Iako nije imao formalnu akademsku kvalifikaciju, od 1938. godine je predavač na Züriškom institutu za primijenjenu psihologiju, a 1940-ih je predavao psihologiju joge, tantre, alkemije i magije. Prema Schlagovim uputama je švicarski umjetnik, Max Hunziker,  konačno je stvorio vlastitu verziju 22 velike Arkane Tarota. Godine 1948. se Schlag pridružio masonskoj loži Sapere Aude u Zürichu; a 1949. godine i loži Uhland u New Yorku. U švicarskoj loži Alpina je obnašao dužnost časnog majstora. 

Prema Maoru: izvor narodne tendencije imao je utjecaja na Martina Bubera, koji je blisko surađivao sa bosansko-srpskim mistikom, Dimitrijem Mitrinovićem, jednim od najvažnijih doprinositelja New Ageu, Alfreda P. Oragea, i koji je bio povezan sa  Vasilijem Kandinskim. Uz Friedu i D.H. Lawrencea, Franza Kafku, Almu Mahler (supruga Gustava Mahlera), Buber je bio član seksualnog kulta dr. Otta Grossa.  Izravan utjecaj Herderovog pristupa, kao i Goetheovog, objašnjava Shapira, "očit je u stavovima koje je Buber izrazio o nacionalizmu na posebnom sastanku Dvanaestog cionističkog kongresa, 1921. godine, a koje je kasnije razradio u članku iz 1949. godine, pod naslovom 'Prema razumijevanju nacionalne ideje'." Maor dalje objašnjava: "Buber je zagovarao novu židovsku religioznost, temeljenu na vlastitoj verziji hasidizma, usredotočenog na posvećenje svjetovnih aspekata života". Budući su cionisti skloni promatrati povećanu židovsku duhovnost sa degeneracijom koja je posljedica progonstva, težili su oživljavanju "autentičnog" drevnog judaizma, koji je bio ukorijenjen u tlu i tjelesnosti. Stoga je Buber govorio kako samo povratak materijalnim aspektima života može potaknuti "organsko jedinstvo" naroda. Prema Maoru: "Ničeansko prevrednovanje, koje Buber predstavlja kao autentičnu jezgru hasidizma, proizlazi iz ovog posvećenja prirodnog." Buber je napisao: "Ne postoji ništa što je samo po sebi zlo; svaka strast može postati vrlina... Svaki čin je posvećen ako je usmjeren prema spasenju." 

Na Eranos konferenciji, održanoj između 1933. i 1935. godine, govorio je minhenski psihoterapeut, Gustav Richard Heyer, sa Göringovog instituta i vodeći Jungov promotor u Njemačkoj. Heyer je imao veze sa George-Krugom, te je bio odani pristaša Klagesove "narodne životne filozofije" ("völkisch Lebensphilosophie"). Friedrich Müller, Jungov bivši mentor na medicinskom fakultetu, izjavio je: "Heyerov rad nije znanost, nego je Schwabing!" Taj se utjecaj može vidjeti u njegovoj knjizi "Organizam duše", iz 1932. godine, koju je objavio Lehmanns Verlag, vodeći njemački izdavač medicinskih knjiga, kao i glavni promotor eugenike i drugih narodnih ciljeva. Politika tvrtke odražavala je uvjerenja Juliusa Lehmanna, osnivača tvrtke, ranog i glasnog pristaše nacističke stranke. Godine 1940. je tvrtka izdala 50.-ti jubilarni svezak, gdje se prepričavala njena povijest i uključila  bibliografiju vodećih eugeničara, poput Hansa Gunthera, Alberta Hochea i Ernsta Rüdina.

Heyer je, 1926. godine, pomogao u osnivanju Općeg medicinskog društva za psihoterapiju. Jung se pridružio društvu 1928. godine, te postao njegov predsjednik 1930. godine. Međutim, kada je Hitler došao na vlast, 1933. godine, sva njemačka profesionalna društva morala su postati "gleichgeschaltet", "usklađena" sa nacističkom ideologijom. Godine 1934. je vodstvo Njemačkog općeg medicinskog društva za psihoterapiju preuzeo Matthias Göring; položaj vođe organizirane psihoterapije u nacističkoj Njemačkoj proizašao iz činjenice što je bio stariji rođak Hermanna Göringa. Njemački institut postao je popularno poznat kao Göringov institut. Göring, koji se pridružio nacističkoj stranci 1933. godine, propovijedao je protiv "židovske" psihoanalize, provodio isključenje židovskih psihoanalitičara, posebno onih iz freudovske škole mišljenja. Na Eranos konferenciji (1934.) je govorio  Jungov prijatelj, Jakob Wilhelm Hauer, koji se godinu dana ranije pridružio Hitlerovoj mladeži i Rosenbergovom "Kampfbund für deutsche Kultur" ("Militantnom savezu za njemačku kulturu"). Nakon toga su ga osobno Heinrich Himmler i Reinhard Heydrich uveli u SS i SD. Jung je upoznao Hauera u Keyserlingovoj Školi mudrosti krajem 1920-ih, gdje su razgovarali o svom zajedničkom interesu za jogu. Jung je prisustvovao Hauerovom predavanju o jogi na konferenciji Međunarodnog društva u Baden-Badenu,  1930. godine. Godinu dana kasnije, Jung je prihvatio Hauerovu ponudu da mu posveti svoju knjigu o jogi, "Yoga als Heilweg". Nakon toga, Hauer je održao niz predavanja, uključujući i jedno o jogi, u Jungovom klubu psihologije u Zürichu. Junga je sve to toliko inspiriralo da je, 1932. godine, prekinuo vlastite seminare o vizijama aktivne imaginacije Christiane Morgan - ljubavnice Henryja A. Murraya i Chaima Weizmanna - kako bi "Zimmer održao predavanje". Jung je pozvao Hauera i Zimmera u zajedničku suradnju na međunarodnom časopisu, te sa izdavačem Danielom Brodyjem, koji je kasnije objavio Eranosove sveske. Keyserling je također sudjelovao. Hauer se zbližio i sa Jungovom "muzom" i ljubavnicom, Toni Wolff.

Rasprava između Bubera i Hauera zabilježena je u dosjeima SD - vezano uz mogući sporazum između Trećeg Reicha i vođa cionističkog pokreta, prema kojem bi židovski utjecaj u Njemačkoj bio ograničen. Godinama kasnije, kada su ga pitali za mišljenje o Haueru, Buber je odgovorio: "Hauer je netko tko živi prema iskrenom i duboko religioznom svjetonazoru. To ga je dovelo do strastvene čežnje za obnovom njemačke nacionalnosti iz njenih bitnih korijena." 

Froebe-Kapteyn je pozvala Hauera neka ponovno dođe 1935. godine, ali je bio prisiljen odbiti. Kako je Froebe-Kapteyn kasnije objasnila: sudjelovanje Martina Bubera na Eranos konferenciji, 1934. godine, dovelo je u poteškoće njemačko Ministarstvo obrazovanja, koje je 1936. godine zabranilo govornicima njemačkog jezika putovanje u inozemstvo. Godine 1935. je Hauer bio prisiljen izdati priopćenje za javnost gdje je poricao svoje članstvo u Eranosovom krugu, te izjavio kako nije bio svjestan ikakvih "židovsko-masonskih spletki ili okultnih vježbi". Kritiku Eranosa je objavio H. Rehwaldt, u Ludendorffovom časopisu "Am Heiligen Quell Deutscher Kraft" ("Na svetom izvoru njemačke snage"). Rehwaldt spominje uvodni govor Froebe-Kapteyn, smještajući ga u kontekst hermetičkih, gnostičkih, pitagorejskih, alkemijskih i rozenkrojcerskih tradicija. Tekst nastavlja: "Dakle, upravo su ta okultna učenja osnova učenog Eranos društva, koje održava časnu tradiciju "grofa" od Saint-Germaina, Cagliostra, ili kako god se zvali ovi rozenkrojcerski i okultistički prevaranti - u obliku freudovske psihoanalize, uz oblik koji mu je dao C.G. Jung."  Međutim, ona je otputovala u Berlin da bi se sastala sa djelatnicima iz Ministarstva, te ih uspjela uvjeriti da promijene svoju odluku.

Heyer je ponovno govorio u Eranosu 1938. godine. Njegovi su radovi objavljeni u dvotomnom svezku "Reich der Seele", koji je, osim eseja Heyera i njegove supruge Lucy, sadržavao esej Zimmera i esej Sigrid Strauß-Klöbe, te je pokrivao niz tema, od filozofije i grčke mitologije do indijske doktrine o "vođenju duša". Strauß-Klöbe, koja je kasnije također govorila u Eranosu, prvi put je srela Junga u domu grofa Keyserlinga. Ona i njezin suprug, Heinz Arthur Strauß, također poznati astrolog i povjesničar astrologije, napisali su svoju prvu astrologiju 1927. godine. Strauß-Klöbe je također napisala djelo gdje uspoređuje astrologiju i simbole zodijaka sa I Chingom. Ova studijska grupa je, na kraju, raspuštena - zbog centralizacijske politike nacista i apsorbirana je u Göringov institut. Heyer, koji se pridružio Nacističkoj stranci 1937. godine, radio je kao voditelj odjela Göringovog instituta od 1939. do 1944. godine. Jungove ranije pokušaje dati ostavku u Göringovom institutu je Göring blokirao, jer je želio što više iskoristiti Junga. No, Jung je konačno napustio Međunarodno društvo 1939. godine. Kako je istaknuo Gary Lachman: "Ali, to što je uopće prihvatio poziciju i ostao toliko dugo uzeto je kao dokaz da se nije htio prerano naći u lošim knjigama nacista."

Bollingenski toranj, koji je izgradio Carl Jung u selu Bollingen, na obali Obersee (Gornje jezero), bazena Zürichskog jezera.

Bollingenske serije

Godine 1938. je Froebe-Kapteyn je podnijela zahtjev za financijsku potporu Zakladi Rockefeller u New Yorku, ali je odbijena. Njena se sudbina promijenila kada je upoznala Mary i Paula Mellona, ​​iz utjecajne obitelji Mellon, zahvaljujući opet svom prijateljstvu sa Jungom. Paul je bio sin Andrewa Mellona, ​​koji je preko banke koju je osnovao njegov otac, Thomas Mellon, patrijarh obitelji, razvio neke od vodećih američkih industrija, uključujući: Gulf Oil, Standard Steel Car Company i Aluminum Company of America. Prije nego što je postao ministar financija, Andrew Mellon, Hitlerov pristaša, kontrolirao je njemačke interese, npr. Alcoe, te sklopio nekoliko kartelskih aranžmana sa I.G. Farben. Kada je pohađao fakultet, Paul postao potpredsjednikom 'Yale Daily Newsa', kao i član upravnog odbora 'Yale Literary Magazine'. Također, bio je prvi čovjek kojeg su istovremeno angažirali "Skull and Bones" i "Scroll and Key", ali je odbio Bonese zbog Keysa (Ključeva). Paul Mellon je sunasljednik jednog od najvećih američkih poslovnih bogatstava, stečeno iz Mellon banke. Također, u to je vrijeme, Paul Mellon bio jedan od četiri najbogatija čovjeka u Sjedinjenim Državama. Ostali su: Henry Ford, John D. Rockefeller i očev brat Richard Mellon.

Paul Mellon je služio u OSS-u, u Europi, tijekom Drugog svjetskog rata. U Bernu je radio sa Allenom Dullesom, koji je blisko surađivao sa Jungom (prvi put su se upoznali 1936. godine). Mary Mellon je započela sa čitanjem Jungova djela 1934. godine. Ona i suprug su bili duboko impresionirani kada su čuli Jungov govor u Klubu analitičke psihologije, u New Yorku, 1937. godine. U New Yorku su Mellonovi prošli Jungovu analizu, zajedno sa Ann Moyer i njenim suprugom, Erlom van Waverenom, "poslovnim menadžerom" Alice Bailey. Mellonovi su, 1938. godine, otputovali u Zürich, gdje su pohađali kasnije poznate Jungove seminare o Nietzscheovom Zaratustri u Psihološkom klubu. Tamo su prvi put upoznali I Ching. Jedan od sudionika, psiholog Cary Baynes, prijatelj Froebe-Kapteyn, i uz Jungovo ohrabrenje, počeo je prevoditi Wilhelmovu njemačku verziju proročišta na engleski. Mary Mellon se prvo savjetovala sa proročištem i to je bilo toliko uspješno da je odmah rekla kako je spremna financirati objavljivanje. Nakon seminara, Baynes i van Waverens predložili su Mellonovima neka posjete Asconu i upoznaju Froebe-Kapteyn. Kako je Erlo kasnije ispričao: "Olga je bacila svoje čini na Paula i Mimu. Odmah su se povezali. Olga je imala magiju, ali i Mima je imala, i odmah se zapalila". Paul Mellon se prisjetio da je "Olga bila vrlo moćna, tajanstvena žena, prepuna svih vrsta mističnog učenja." Čak i prije nego što su napustili Asconu, Melloni su se obvezali financirati objavljivanje zbornika radova sa ​​nadolazeće konferencije u Eranosu, najavljene teme o "Velikoj Majci". 

Mary Mellon osmislila je plan kojim bi Jungovo djelo bilo dostupno na engleskom jeziku, i u jedinstvenom izdanju. Zaklada Bollingen, koju je osnovala da bi postigla taj izdavački cilj, dobila je ime po Bollingen Tornju, iz Jungova osobnog utočišta izvan Züricha, gdje mu je Mary Mellon predložila ovaj projekt, tijekom posjeta 1940. godine. Iste godine, Froebe-Kapteyn je odletjela u Sjedinjene Države na poziv Paula i Mary Mellon da bi održala niz predavanja. Povratni let za Zürich pokazao se problematičnim, jer je morala putovati preko Stuttgarta, a u putovnici joj je bila ovjerena njemačka viza. Froebe-Kapteyn je bila pod prismotrom FBI-a od 1941. godine. Primijećeno je kako je sve njene putne troškove platio Paul Mellon, kao i da je tijekom posjeta navela njegovu adresu prebivališta. Početkom 1943. godine je Froebe-Kapteyn ponovno bila optužena za pronacizam. Po Jungovom savjetu, obratila se Dullesu, koji je istražio slučaj i nije pronašao nikakve dokaze, čime je jednom zauvijek okončana ova sumnja. Navodno je i Dullesova ljubavnica, Mary Bancroft, govorila u Olginu korist.

Ipak, zbog izbijanja rata i pogoršano sumnjama FBI-a o Froebe-Kapteynu, Mellonovi su bili prisiljeni prekinuti sve kontakte, osim sa onima koji su živjeli u Sjedinjenim Državama ili Engleskoj. Kao rezultat toga, Mellonovi su zatvorili svoj bankovni račun u Švicarskoj i predali FBI-u cijelu svoju švicarsku korespondenciju. Ovu akciju podržao je Heinrich Zimmer, koji im je potvrdio da je I Ching u potpunosti podržao ovu odluku. Početkom ljeta 1942. godine, i Bollingenova zaklada je potpuno raspuštena. Unatoč raspuštanju zaklade, Mary Mellon nije htjela odustati od svojih izdavačkih aktivnosti. Stoga je Zimmer predložio Kurta Wolffa, čija je izdavačka kuća u Leipzigu, kasnije i u Münchenu, uživala veliki uspjeh. Već u Münchenu, Wolff se kretao u utjecajnom krugu Frobeniusa i Edgara Dacquéa, gdje je upoznao, između ostalih, Oswalda Spenglera. Budući je Wolffova majka bila Židovka, emigrirao je u Sjedinjene Države, gdje je osnovao Pantheon Books. Njegov je cilj bio objaviti u Americi izdanja europskih autora,  poput Jakoba Burckhardta, Stefana Georgea, Goethea, Dantea, Jana Komenskog, Lava Tolstoja, i mnogih drugih. Konačno, u svibnju 1943. godine, Mellonovi su odredili proračun za izdavački projekt, pod nazivom Bollingen Series. Za logo serije, Mellonovi su odabrali gnostički kotač.

Također, bio je običaj da svaki govornik na Eranosu donira tekst svog predavanja u zamjenu za smještaj i gostoprimstvo, što je rezultiralo sakupljenom zbirkom od preko 700 članaka, objavljenih u preko 70 Eranosovih godišnjaka. Usporedno sa razvojem konferencija, razvijen je i "Eranos-Archiv für Symbolforschung" ("Eranosov arhiv za istraživanje simbola"), kako bi se pohranile brojne reprodukcije slika koje su sakupljene iz istočnih i zapadnih ikonografskih tradicija, uključujući alkemiju, folklor, mitologiju i suvremene "arhetipske" prikaze. Eranos arhiv je podržavao studije, poput Jungove "Psihologije i alkemije" (1944.), Eliadeove "Kovačnica i lonac - Podrijetlo i struktura alkemije" (1956.), Ericha Neumanna "Podrijetlo i povijest svijesti" (1954.) i "Velika majka - Analiza arhetipa" (1955.). Materijal se čuva u Warburg institutu u Londonu kao Eranos zbirka jungovskih arhetipova. Eranos arhiv je predstavljao osnovu za Arhiv za istraživanje arhetipskog simbolizma (ARAS) u New Yorku.

Jung je radio u OSS-u sa Allen Dullesom, gdje je bio poznat kao "Agent 488"

Agent 488

Američka vojna obavještajna služba je očito utvrdila kako su tvrdnje o Jungovim nacističkim simpatijama neutemeljene, te ga je zaposlila u OSS-u, gdje ga je Allen Dulles zvao "Agent 488". Jung je imao odanu učenicu, Mary Bancroft, koja je postala Dullesova ljubavnica. Dulles je kasnije primijetio: "Nitko vjerojatno nikada neće saznati koliko je profesor Jung doprinio savezničkoj stvari tijekom rata." Pred kraj rata je Dulles razmjenjivao pisma sa Jungom, vezano uz pitanja o najboljoj upotrebi psiholoških tehnika za okretanje njemačkog "kolektivnog uma" od nacizma prema demokraciji.

Vjerojatno najraširenija primjena Jungovih teorija je bila procjena Myers-Briggsovog indikatora tipa (MBTI), koja je razvijena tijekom Drugog svjetskog rata, a osmišljena za mjerenje psiholoških preferencija preko načina na koji ljudi percipiraju svijet i donose odluke. Briggs i Myers prilagodili su Jungova četiri psihološka tipa, utemeljena na četiri elementa klasične kozmologije prema kojima je strukturiran zodijak, i sa odgovarajućim osobinama ljudskog karaktera. Nicholas Campion je komentirao kako je ovo bio "fascinantan primjer 'prikrivene astrologije', koja se maskira kao znanost da bi se stekao ugled." 

U razgovoru sa Margaret Ostrowski-Sachs, prijateljicom Hermanna Hessea, Jung je priznao da je godinama čuvao svoje "tajno znanje" za sebe, te ga konačno objavio u djelu "Aion: Istraživanja fenomenologije jastva", 1951. godine. Jung je bio i student astrologije. Čitao je Ptolomejev "Almagest"; izradio je astrološke karte za neke od svojih pacijenata. Znao je za astronomski  fenomen precesije ekvinocija. Bio je jako zainteresiran za određene transformacije arhetipova, za koje je vjerovao da odgovaraju Platonovoj Velikoj godini i procesiji ekvinocija, što rezultira proljetnom ekvinocijom, koja se mijenja otprilike svakih 2100 godina, tijekom punog ciklusa od 25000 godina.

Već 1940. godine je Jung govorio o nadolazećem dobu Vodenjaka. 'Aion' je, zapravo, esej o evoluciji svijesti, gdje koristi astrološka doba kao simbole kolektivnog nesvjesnog, svojevrsnu "precesiju arhetipova". Simbolika ribe okružuje Krista, jer je Krist bio središnji simbol doba Riba, astrološkog znaka ribe. Prethodna doba, Bika i Ovna, proizvela su simboliku bika i ovna. Dolazeće doba je doba Vodenjaka. Kao primjer toga kako arhetipovi djeluju na kolektivnu svijest, Jung primjećuje da je dekret pape Pija XII., od 01. studenog 1950. godine, kojim je Uznesenje Marije, Kristove majke, postalo dijelom kršćanske dogme, pokazao da je kršćanstvo prepoznalo potrebu uključivanja ženskog principa u Božanstvo. Mase su to zahtijevale, a njihovo inzistiranje bilo je, kako piše Jung, "poriv arhetipa da ostvari sebe."