Palantir - Thiel - Tolkien - Uruk
Nije tajna da je Peter "The Reptile" Thiel fasciniran mitskim svemirom JRR Tolkiena. Doista, kako je istaknuto u članku NY Timesa od 23. svibnja 2025. godine: simboli i reference iz "Gospodara prstenova" postali su poput privatnog dijalekta ili insajderskog koda za Silicijsku dolinu, općenito. Više od samo puke nostalgije, Tolkienova djela oblikovala su vrijednosti i identitete nekih vrlo moćnih igrača: https://new-savanna.blogspot.com/2025/05/why-are-silicon-valley-tech-leaders.html
Započnimo sa Palantir Technologies. Tvrtku je suosnovao Peter Thiel, 2003. godine, a ime je dobila po čarobnom kamenju vida iz Tolkienovog svemira. Simbolika je ključna: tvrtka Palantir nastoji evocirati moć sveznajućeg vida, putem svojih softverskih sustava pokretanih umjetnom inteligencijom, usmjerenih na nadzor. Ali, ironija je ovdje neizbježna. Unutar Tolkienove priče, palantír kamenje je bilo opasno oruđe, koje je iskvarilo i Sarumana i Denethora, vežući ih njihovim korištenjem pod moć Saurona. Očaravali su ih obećanjem mudrosti i znanja, ali u svojoj srži su bili instrumenti korupcije i dominacije.
Kada smo već kod dominacije, nakon više od petnaest godina suradnje sa američkom vojskom, Palantir je (u srpnju 2025. godine) osigurao novi ugovor vrijedan 10 milijardi dolara i time učvrstio svoju ulogu "digitalnog živčanog sustava" vojske, sustava kroz koji sada teku logistika na bojnom polju, ciljanje i obavještajni podaci, u stvarnom vremenu.
Palantir je pobijedio. Oni su sada digitalni mozak iza američkog ratnog stroja, vrh koplja globalnog Carstva, koje nastavlja težiti uspostavi dominacije u punom spektru.
Još jedna tvrtka, koja nosi naziv iz Tolkienova djela, ali i ključnom ulogom u američkom vojno-industrijskom kompleksu (MIC), je Anduril Industries. Osnovana je 2017. godine, od strane nekoliko investitora koji su povezani sa Palantirom i SpaceX, te je, u samom početku, bila financirana putem Osnivačkog fonda Petera Thiela. Tvrtka je specijalizirana za proizvodnju dronova pokretanih umjetnom inteligencijom (i zračnih i podvodnih), poluprijenosnih nadzornih tornjeva, kao i sustava proširene stvarnosti (IVAS), koje izgrađuju u partnerstvu sa Microsoftom za upotrebu vojnika na bojnom polju. Bloger, poznat kao Paris Marx, objašnjava njihovu povezanost sa Tolkienom:
"Tvrtka je dobila ime po maču, čije se vilenjačko ime prevodi kao Plamen Zapada. Iskovan je od krhotina Narsila, mača kralja Gondora, koji je iskorišten za rezanje Jedinstvenog Prstena iz Sauronove ruke... U crno-bijeloj moralnosti serije, mač je simbol dobra; trijumfa Slobodnih Naroda Međuzemlja protiv tame, koja se širi iz Mordora. To se možda čini kao sukob sa zlom tvrtkom za proizvodnju oružja, ali ako ste desničarski ekstremist i vjerujete u priču o veličini SAD-a, onda bi se tvrtka za proizvodnju oružja, koja opskrbljuje američku vojsku za geopolitički sukob sa nezapadnim svijetom, mogla prilično dobro uklopiti u takvu priču. Doista bi bila Plamen Zapada."
Drugi pothvati Silicijske doline, povezani sa Thielom i koji se oslanjaju na Tolkienov mitos uključuju: Narya Capital, Rivendell One, Rivendell Trust, Lembas Capital, Mithril Capital Management (ovdje je Thiel prvi put zaposlio J.D. Vancea 2016. godine).
Peter Thiel tvrdi da je trilogiju "Gospodar prstenova" pročitao barem deset puta. Ipak, nije jedini među titanima Silicijske doline u svojoj odanosti Tolkienu. Ovdje treba ubrojiti i još dva tehnološka lorda: Jeffa Bezosa i Elona Muska. Obojica su otvoreno priznali da je Tolkienov rad oblikovao njihove rane godine. Bezos je nastavio svoju opsesiju 2017. godine, kada je Amazon kupio prava na pozadinsku priču iza "Gospodara prstenova" za 250 milijuna dolara i onda je to postala streaming serija "Rings of Power", koja se emitirala od 2022. godine. Elon Musk možda nema nikakvih izravnih ulaganja povezanih sa Tolkienovim djelom, ali je javno priznao da je veliki Tolkienov obožavatelj. Rekao je da su mu likovi iz "Gospodara prstenova" pomogli usaditi u sebe dužnost da spasi svijet. Iza toga slijedi da je Musk bio vrlo glasan u svojoj kritici Amazonove serije, "Rings of Power" i napomenuo kako nije uspjela prikazati nijedan snažni herojski muški lik!
Ova dva tehnološka gospodara međusobno djeluju kao rivali. No, oni dijele, zajedno sa Thielom, zajedničku viziju budućnosti.
Tehno-autoritarna vizija
Bogovi Silicijske doline vjeruju kako su na rubu toga da nam isporuče novi način ljudskosti. Neki to nazivaju posthumanim, ili transhumanim čovjekom. Kroz nove tehnologije nude nam ista stara obećanja o kojoj je Civilizacija oduvijek šaputala; nude nam navodnu slobodu, praktičnost, udobnost, sigurnost. Ove tehnologije uključuju sljedeće:
1. Nadzor i kontrola: svevideće podatkovne mreže, biometrijski identitet, sveznanje u stilu Palantira, 24/7 nadzor i praćenje.
2. Sky Dominion: Starlink sateliti, NASA, SpaceX i Blue Origin, svemirsko oružje, projekti kolonizacije planeta.
3. Posthumana biologija: CRISPR uređivanje gena, sintetičke maternice, biohacking, strategije dugovječnosti, digitalno/mentalno učitavanje, neuronski implantati, kiborg hibridi, vječni život.
4. Inteligentni strojevi: automobili koji sami voze, robotika, Anduril naoružani dronovi, nanotehnološki rojevi.
5. Financije: trenutne transakcije, kripto i blockchain, komodifikacija svega, digitalna i algoritamska dominacija globalne trgovine.
6. Umjetna inteligencija: strateške i taktičke umjetne inteligencije za svaki zamislivi slučaj upotrebe, širenje podatkovnih centara, autonomni mehanizmi društvenih medija, AI čuvari za upravljanje neslaganjem, promicanje i zaštitu narativa na svim medijskim platformama 24/7, opća umjetna inteligencija.
7. Energija i klima: geoinženjering, blokiranje sunca, sijanje kiše, sakupljači CO2, vjetar, solarna energija, plima i oseka, nuklearna energija, fuzija, pametne baterije, pametne mreže.
8. Kulturni inženjering: algoritamska zabava, kontrola obrazovanja, beskrajne reklame posvuda, oslobođena mimetička želja, propaganda i umjetno pripovijedanje: Carstvo definira naše neprijatelje i pobjeda se teži pod svaku cijenu.
Ovo je osam područja nove tehnologije koja bi potencijalno mogla promijeniti cijelu putanju ljudske rase u bliskoj budućnosti. Ali, dodajmo i deveto područje, kako bi prihvatili malo Tolkienovske simbolike i dotaknuli se teme NHI:
9. Egzotična tehnologija (UAP Stream): antigravitacija, metamaterijali, slobodna energija, međudimenzionalni prolazi, psihička sredstva, proboji u razumijevanju i inženjeringu plazme, a možda čak i oružje same svijesti.
Devet prstenova za smrtnike osuđene na smrt.
Tehnološki gospodari Silicijske doline su najutjecajniji ljudi na planetu. Njihovo bogatstvo je opsceno, a njihova moć neviđena. Zapravo, ako pogledate popis deset najbogatijih pojedinaca na svijetu, osam njih ima izravne veze sa Silicijskom dolinom. Thiel nije na popisu, pa tako imamo, osim Muska i Bezosa, Ellisona i Zuckerberga, Larryja Pagea, Ballmera i Gatesa, Jensena Huanga, čija Invidia Corp proizvodi čipove koji pokreću ovu posebnu viziju umjetne budućnosti čovječanstva.
Sada ćemo usporediti naš sadašnji trenutak sa rođenjem same Civilizacije, prije više od 5000 godina, u dolini koja nija Silicijska dolina, nego je dolini Tigrisa i Eufrata u Mezopotamiji. Ali, prvo pogledajmo kako mit (stvoren od strane JRR Tolkiena) može poslužiti kao naš most. Sjena Saurona se nadvija nad Silicijskom dolinom. Vidjeti ćemo da se proteže i do drevnog Sumera.
Tolkienova inspiracija
JRR Tolkien bio je strastveni proučavatelj mitologije i stručnjak za drevnu povijest. Svijet koji je stvorio, epskog opsega, definiran oštrom i nedvosmislenom borbom između dobra i zla, rođen je iz njegovih beskrajnih sati učenja i istraživanja, ali i iz njegove kršćanske vjere. U svojim osobnim dokumentima i intervjuima objašnjava neke od inspiracija za svoje zaplete, kao i nove jezike koje je izumio. Npr. Tolkien je stvorio dva vilenjačka jezika: quenya (inspiriran finskim), i sindarin (zasnovan na velškom). Evo Tolkienovog komentara o svom uvodu u finski jezik:
"Bilo je to kao da otkrivate cijeli vinski podrum, ispunjen bocama nevjerojatnog vina vrste i okusa kakav nikada prije nisam probao. Prilično me opio."
(J.R.R. Tolkien: The Letters of J.R.R. Tolkien, ed. Humphrey Carpenter, with Christopher Tolkien, 1981.)
Što se tiče Shirea, i opuštene zajednice hobita koji puše lulu, Tolkien objašnjava:
"Hobiti su samo rustikalni Englezi, male veličine, jer to odražava općenito mali doseg njihove mašte - ne mali doseg njihove hrabrosti ili latentne moći."
Tolkienova priča o epskom padu otočnog carstva Numenora, pozadinska priča iz "Gospodara prstenova" (što je prikazano u Amazonovoj seriji, "Prstenovi moći"), ima očitu paralelu, koju je Tolkien često potvrđivao:
"Ova legenda ili mit ili nejasno sjećanje na neku drevnu povijest oduvijek me mučilo... Zovem to svojim atlantskim kompleksom. Ta me legenda proganja.
Pad Númenora djelomično je izveden iz mita o Atlantidi, ali je pomiješan sa mojim religijskim pogledom: pojmom velikog naroda, ponosnog i moćnog, uništenog svojom pobunom protiv božanskog autoriteta."
Tolkien je također napisao da je narod Rohana bio inspiriran anglosaksonskim narodom, te je objasnio svoju inspiraciju za stvaranje njihovog jezika:
"Jezik Rohana predstavio sam staroengleskim, budući da je bio srodan, ali različit od govora Gondora, baš kao što je staroengleski srodan, ali različit od modernog engleskog."
Tolkiena često kritiziraju zbog uzdizanja arhetipa herojskog bijelog muškarca u središte svoje mitologije. No, istovremeno, njegovo djelo i podriva taj ideal: sudbina Međuzemlja, u konačnici, ne počiva na kraljevima ili ratnicima, već na hrabrosti i ustrajnosti skromnih hobita. Unatoč tome, Tolkien je uvelike bio proizvod svog vremena. Prema suvremenim standardima, njegov svjetonazor pokazuje jasna 'ograničenja', i ne bi se mogao uklopiti u današnje ideale uključivosti ili političke korektnosti.
Ovaj zaključak podupire Tolkienova karakterizacija sila zla u Međuzemlju. Smeđi i crnoputi ljudi se pojavljuju, samo kao osvajači sa Juga i Istoka, te marširaju pod zastavom Mračnog Gospodara, dolaze terorizirati plemenite i miroljubive bijelce Sjevera. Orci se često opisuju "rasnim" izrazima, poput "kosookih" i "crnoputih", a jezik kojim govore doslovno se naziva Crni govor.
Dakle, to nas dovodi do pitanja sila zla. Što je bila Tolkienova inspiracija dok je stvarao zlikovce Međuzemlja, osim nenamjernih (danas osuđujućih) "rasnih" predrasuda? Iz onoga što znamo od samog Tolkiena, postojala su tri glavna utjecaja:
1. Njegova kršćanska teologija.
2. Njegovo osobno iskustvo: kao vojnika u Prvom svjetskom ratu, i kao prigradskog engleskog građanina pogođenog industrijalizacijom.
3. Nordijski i germanski mitovi, koji su inspirirali mnoga Tolkienova čudovišta, ali i njegove apokaliptične teme.
Ali, postoji još jedan veliki utjecaj koji je oblikovao Tolkienovo razumijevanje sila zla u Međuzemlju. Nikada to nije posebno spomenuo, niti u jednom od svojih intervjua ili pisama, ali dokazi su tu. Na Tolkiena su nesumnjivo, svjesno ili ne, utjecale povijesti i mitovi o rođenju Civilizacije u drevnom Sumeru.
Ulazi Uruk-hai
Udarne trupe Mračnog Gospodara Saurona su Orci. Predanje nam govori da ih je stvorio izvorni zlikovac Morgoth brutalnom, ali učinkovitom genetskom korupcijom od zarobljenih vilenjaka, tisućama godina prije Trećeg doba Međuzemlja. Ova korupcija bila je fizička i moralna. Orci su čisto zlo, većinom slabiji od vilenjaka, ali često ravnopravni sa ljudima, i nisu mogli podnijeti sunčevu svjetlost. To su stvorenja tame, obitavali su u planinskim špiljama i podzemnim uporištima Mračnog Gospodara.
Pri kraju prve knjige "Gospodara prstenova", upoznajemo se sa novom vrstom Orka, koji su veći, jači i sposobni normalnije funkcionirati na sunčevoj svjetlosti. U svojim napjevima (kada marširaju) nazivaju se Uruk-hai, ali to je jednostavno generički izraz i znači "orkovski narod". Uruk znači "ork", a hai znači "narod". Orci su Uruk-folk (narod).
Tolkien je svoje zlikovce nazvao po sumerskom gradu-državi Uruk, prvoj pravoj državi u ljudskoj povijesti. Sa vladajućom hijerarhijom, birokracijom, pisanim računovodstvenim sustavom i sustavom oporezivanja, uspon Uruka bio je zaista izvanredno postignuće. Grad Uruk i njegovo carstvo neko su vrijeme bili apsolutno bez premca u drevnom Bliskom istoku, opstali su nekoliko stotina godina, prije nego što su propali oko 3100. pr. Kr.
Knjiga Postanka spominje Uruk kao Erech, te ga opisuje sa implicitnim negativnim prizvukom, kao prvo kraljevstvo u ljudskoj povijesti. Danas, naziv moderne nacije Irak jednostavno je samo još jedan način pisanja izvornog imena, Uruk.
Priča o podrijetlu civilizacije je otkrivena u 19. i početkom 20. stoljeća. Otkrivene su pisane glinene pločice, te je dešifriran sumerski jezik. Sam Uruk je iskopan. Vrhunci otkrića postajali su naslovnice diljem svijeta, tijekom 1910-ih i 30-ih godina. To je bilo isto vrijeme kada je i Tolkien započinjao svoju akademsku karijeru, prije nego je počeo pisati "Gospodara prstenova". Jasno je da je Uruk bio "u zraku" kada je počeo graditi svoj mitski svijet.
Paralele se nastavljaju, kada usporedimo Tolkienov Crni govor sa sumerskim jezikom i blisko povezanim akadskim jezikom, koji je uslijedio nakon toga. Pogledajmo imena koja Tolkien daje nekim od svojih orkova:
Azog je bio orkovski poglavica i strašni drevni neprijatelj patuljaka. U drevnom Sumeru je Asag bio akadski demon smrti i donositelj kuge.
Bolg je bio Azogov sin i vođa Orka, na kraju "Hobita". U knjizi Bolga ubija Beorn, ali u filmu Petera Jacksona ga ubija (na kraju duge i nepotrebno razvučene scene borbe) vilenjak Legolas. U drevnom Sumeru, Balag je ritualna tužaljka, posmrtna himna ili glazbeni instrument, oboje povezano sa smrću i propašću.
Ugluk je kapetan skupine Orka koji zarobljavaju Merryja i Pippena, sa naredbom da ih odvedu Sarumanu. Na sumerskom jeziku, riječ Ugula znači "nadzornik".
Grishnakh je kapetan Orka iz Mordora, zaduženih za rad sa Uglukovom bandom, koji bi radije pojeli Merryja i Pippena nego ih odveli Sarumanu. Gurush je vrlo česta sumerska riječ koja znači ratnik, radnik ili mladić; dok riječ nakru na akadskom znači neprijatelj ili stranac. Nakhash na hebrejskom znači zmija.
Muzgash je Ork koji služi u Cirith Ungolu, onaj koji se uplete u borbu oko Frodove mitrilne košulje. U akadskim bajalicama su i Mashgash i Musgasu imena demona.
Snaga je Ork, i njegovo se ime nekoliko puta pojavljuje u pogrdnom značenju kao "rob". U drevnom Sumeru, sanga je bio hramski službenik ili svećenik.
Pogledajmo sada nazive mjesta u Mordoru. Prije svega, sam Mordor je fonetski sličan Marduku, ratničkom bogu Babilona.
Ali, ostanite sa mnom, možemo mi bolje...
Tvrđava Sauronovog zlog carstva se naziva Barad-dur, što doslovno znači Mračni toranj (na Crnom jeziku). U Sumeru, riječ bara znači "kraljevsko prijestolje", "hramsko svetište", ili se može koristiti kao negativni prefiks koji znači "ne" ili "protiv". Riječ du znači nešto "graditi" ili "utvrditi". Dakle, na sumerskom: "bara-du" može značiti "utvrđeno prijestolje" ili "zabranjeno je graditi", što odražava legendu o Babilonskoj kuli iz Knjige Postanka, koja se također dogodila u drevnom Sumeru.
U "Gospodaru prstenova", Udûn je sjeverna dolina Mordora, odmah unutar Crnih vrata. To je pusta, militarizirana pustoš, koja je ispunjena kovačnicama i ratnim tvornicama. To je industrijski pakleni krajolik, i usmjerava vulkanske vatre Planine Propasti u Sauronov ratni stroj. Tolkienova upotreba Udûna evocira, ne samo vatru i uništenje, već i sliku samog pakla.
Na sumerskom: riječ udun odnosi se na pećnicu, ložište ili kotao - mjesto proždireće vatre. Ovaj lingvistički odjek je neobičan: Tolkienov Udûn funkcionira kao industrijska peć Mordora, dok drevni mezopotamski udun označava doslovno vatru u peći. U mezopotamskom životu, vatrene peći su bile povezane sa žrtvenom ili industrijskom transformacijom (spaljivanje, pečenje, taljenje, kovanje). Tolkien savršeno obuhvaća ovaj arhetip: Udûn je mjesto gdje Sauron kuje svoju dominaciju kroz vatru, izopačujući stvaranje u ime masovnog uništenja.
Što je s imenom Saruman? Osim njegovog staroengleskog korijena, "lukav čovjek", ono je neobično slično riječi Sumeranin.
Na kraju se moramo pozabaviti Sauronom. To je Tolkienov najčišći simbol sirovog i nepopravljivog zla, sam Mračni Gospodar.
Prema Tolkienovoj priči je Sauron stvoren kao anđeosko biće, Maja, koje je Morgoth iskvario u ranijem dobu. On je doslovno pali anđeo. Ime Sauron objašnjava se kao da dolazi od vilenjačkog korijena saur - što znači iskvaren, prljav ili truo. Stoga se ime Sauron tumači kao Prljavi. Međutim, ako pogledamo drevni Sumer, vidimo da Šar/Šarru na akadskom znači kralj, dok samo Šaru znači tiranin. Očito se ova veza može odnositi i na Šaru-čovjeka.
Još jedna sumerska figura, koja je možda utjecala na Tolkiena je bio Sargon Akadski, osnivač Akadskog Carstva. Njegova je vladavina označila uspon akadskog jezika, koji je zasjenio drevni sumerski, oko 2300. godine prije Krista. Sauron i Sargon su, ponovno, bliska fonetska podudarnost.
Tolkien nikada nije otkrio da li je proučavao drevni sumerski ili akadski leksikon, kako bi pronašao imena za sile zla u svojoj mitskoj naraciji, no dokazi upućuju na to da je to bilo moguće, ako ne i vjerojatno.
Sa druge strane, tko može objasniti kako kreativnost zapravo funkcionira? Je li moguće da je Tolkien u nekom smislu djelovao kao kanal? Jesu li na njegovu svijest, i njegov kreativni proces, utjecala "preuzimanja" iz vanjskog izvora?
Sigurno većini ljudi ova mogućnost zvuči smiješno, ali za one koji pažljivo prate tekuća istraživanja o ne-ljudskim kontaktima, uz dokaze o kontinuiranoj manipulaciji narativom (npr. popratite Jacques Valleea), ovo je iz tog područja. Samo budite otvorenog uma dok idemo naprijed i vjerujte Tolkienovim instinktima.
Sumerski tehnološki procvat i širenje Uruka
Razdoblje Uruka IV., otprilike 3300.–3100. pr. Kr., označava trenutak kada se gotovo istovremeno pojavio izvanredan skup novih tehnologija, transformirajući naselje Uruka u prvu svjetsku regionalnu supersilu. Prije ovog naleta inovacija, Uruk je već bio uspješno naselje, izraslo na obalama Eufrata. Njihovo je društvo bilo stratificirano: robovi i radnici na dnu, a svećenici i kraljevi na vrhu. Hramovi Anua i Inanne su upravljali viškovima žitarica, keramike, tekstila, kao i proizvodnjom opeke. Karavane i brodovi su prevozili robu unutra i van, tako povezujući Uruk sa susjednim regijama. Pa ipak, u tim je aspektima još uvijek bio vrlo sličan svim ostalim naseljima iz Plodnog polumjeseca.
Izum koji je Uruk istinski izdvojio bilo je - pisanje. Ne za priče ili poeziju, već pisanje kao računovodstveni sustav za praćenje viškova žitarica, upravljanje radnom snagom, organiziranje obroka, procjenu poreza i, što je najvažnije, za kodiranje kredita i ugovora. Novom tehnologijom pisanja, Uruk je oslobodio svoje gospodarstvo, i proširio ga više nego što je svijet ikada vidio.
Druge inovacije su pojačale ovaj učinak: brzorotirajući lončarski kotač, proizvodnja vunenih tkanina u velikim razmjerima, smrtonosni buzdovan u obliku kruške, prvi pokušaji metalurgije bronce, kao i izgradnja monumentalne arhitekture koja je bila osmišljena tako da ulije strahopoštovanje građanima, zastraši neprijatelje i podigne ugled grada.
"Na vrhuncu svog razvoja, kasnouručka kultura uključivala je sljedeće elemente: glavni grad neosporne premoći, sam Uruk, koji se prostirao na stotinu hektara, sa svetim i organizacijskim središtem u području zvanom Eanna; središnji teritorij, koji je obuhvaćao cijelu Donju Mezopotamiju i Huzistan (Susu); zonu koju možemo definirati kao poluperiferiju, Gornju Mezopotamiju, sa miješanom kulturom; i zonu sa trgovačkim ispostavama koje su bile raspoređene po Anatolijskom i Iranskom gorju."
(Liverani, Mario: Uruk: The First City, 2006.)
Arheolozi u slojevima Uruka IV. dosljedno pronalaze dva artefakta, prije svega: glinene pločice za računovodstvo i zdjele sa zakošenim rubom za racioniranje. Što se tiče pločica, James Scott primjećuje: "Teme sačuvanih pločica, prema učestalosti, su ječam (kao obroci i porezi), ratni zarobljenici, muški i ženski robovi."
(Scott, James C.: Against the Grain: A Deep History of the Earliest States, 2017.)
Tamna strana uspona Uruka je bila činjenica što je ljudski rad bio glavna trgovačka roba. Uručki narod na dnu društvene ljestvice bio je sumorna skupina, korišten za rad u građevinarstvu, industriji, poljoprivredi, regrutirani za ratove. Uruk je rasporedio garnizone po udaljenim kolonijama, obučavao elitne kraljevske straže, organizirao velike mobilizacije koje su bile daleko iznad plemenskih razmjera iz ranijih razdoblja. Opremanje ratnika buzdovanom u obliku kruške, u vrijeme prije izuma oklopa, dodatno je osiguravalo njihovu nadmoć.
Vanjski rast ovog inovativnog eksperimenta je poznato kao širenje Uruka. Povjesničar Guillermo Algaze ovo Carstvo naziva Uručkim svjetskim sustavom. Kako bi održao svoju kreditnu ekonomiju, grad je rastao i dominirao donjom Mezopotamijom, te osnivao utvrđene kolonije sve do Anatolije i Irana. Poput startupa neumoljivog rasta, ove su ispostave funkcionirale kao satelitski uredi i bili strateški pozicionirani za osiguranje resursa, upravljanje lancima opskrbe i projiciranje moći Uruka.
(Algaze, Guillermo: The Uruk World System: The Dynamics of Expansion of Early Mesopotamian Civilization, 2005.)
U srcu ovog sustava je stajala "Kuća neba" - kompleks Eanna - svetilište, ekonomski predio, posvećeno božici Inanni. Funkcionirao je kao središnji podatkovni centar svoga doba. Bio je to centar gdje su se bilježili i kontrolirali krediti za žito, radne kvote i tokovi resursa. Sve bogatstvo kraljevstva je prolazilo kroz ova vrata, financiralo je kontinuiranu obnovu i širenje, te ukrašavalo osvojeni predio sve veličanstvenijim spomenicima. Glavni među njima je bio spektakularni visoki središnji Hram posvećen samoj Inanni, kao ekonomsko sjedište i simbolični izlog koji je projicirao nadmoć Uruka, nadaleko.
Vladari Uruka su bili inovativni i ambiciozni. Njihove organizacijske vještine nadmašile su njihove suparnike; vuneni tekstili bili su cijenjeni diljem Bliskog istoka; dok im je kreditni sustav omogućavao zaduživanje za budućnost, mobiliziranje radne snage i izgradnju projekata koji prije nisu bili osmišljeni. Ali, kredit je također značio i dug, a to je značilo da širenje više nije bilo opcionalno, nego ugrađeno u sustav. Vladar Uruka bio je i vojskovođa i izvršni direktor. Prije svega, njegova je uloga bila održavati strojeve širenja Carstva u neprekidnom pogonu, bez obzira na ljudsku cijenu.
Kolaps
Grad-država Uruk postao je model za gotovo svaku državu, koja je nakon njega uslijedila. Sve su nastale iz ekonomija temeljenih na žitaricama, sve su koristile pisane računovodstvene sustave i oporezivanje, sve su vladale iz centralizirane hijerarhije, sve su provodile svoju volju vojskama i organiziranim radom, te su sve legitimirale svoju vlast kroz obrede, rituale i monumentalne demonstracije moći. Uruk je uspostavio okvir i Civilizacija od tada (do danas) slijedi isti obrazac.
Još jedna stvar, koja je svojstvena ovom okviru: Svaka pojedina država, koja je krenula ovim putem - na kraju je propala. To je konačni kraj svih ekspanzionističkih sustava, utemeljenih na dugu.
"…ovaj sustav [Uruk IV.] imao je kratak vijek trajanja, od samo nekoliko stoljeća. Naselja na periferiji su uništena ili napuštena, a dugi razvoj središta Eanna je prekinut. Čini se, dakle, da se prvo razdoblje urbanizacije suočilo sa krizom ili pravim kolapsom, nakon duge formativne faze i kulminacije svoje unutarnje organizacije (pismo) i komercijalne ekspanzije (kolonije)." (Liverani)
Do 3100. godine prije Krista, Uruk je sazrio u potpuno razvijeno gospodarstvo, utemeljeno na kreditima. Glinene pločice iz kasnog uručkog razdoblja pune su popisa dugova za ječam i srebro, kao i dugova sa pripisanim kamatama, i ugovora koji se mogu provoditi putem hramske vlasti. Drugim riječima: Uruk je funkcionirao tako što je vjerovao u buduću otplatu. Svake je godine sustav morao generirati još više ječma, više vune, više bakra, više danka, više robova. Uruk je ovisio o pozitivnom rastu BDP-a, iz godine u godinu. To je ono što je potaknulo širenje Uruka u Siriju, Anatoliju i Iran. Bilo je to "širi se ili umri".
Na vrhuncu je nejednakost duga morala biti ekstremna: sa vjerovnicima na vrhu, koji su bili bogati trgovci, industrijalci i dobro povezani članovi vladajuće klase. Na dnu su bili dužnici: poljoprivrednici čiji su usjevi propali, trgovci čiji su proizvodi izgubljeni, nadničari bez sigurnosne mreže kada bi žetva podbacila. Jedna loša sezona, izgubljeni brod ili karavana, mogli su gurnuti kućanstvo u dugove. Ono što je započelo kao zajam za kupnju sjemena ili zaliha, često se pretvorilo u nepodmirive obveze.
Za elite je ovakav sustav bio izuzetno profitabilan. Vjerovnici su mogli zaplijeniti stoku, alate, pa čak i zemlju, kao kolateral. Kod najočajnijih situacija su dužnici i njihova djeca mogli biti odvedeni u ropstvo, radili bi kao kućne sluge ili poljoprivredni radnici, dok im se dugovi nominalno ne otplate. U praksi je to značilo stalan protok rada i resursa prema gore, i direktno u ruke onih koji su već imali najviše.
U međuvremenu, na dnu je tinjalo ogorčenje. Većina stanovništva živjela je neprestano na rubu, prisiljena na ovisnost o sustavu, lišena sloboda koje su uživali njihovi preci. Sela, koja su nekoć bila relativno samodostatna, našla su se vezana za zahtjeve velikih gradova. Ciklus duga je pojačavao hijerarhiju i vrhunska kućanstva su postajala sve jača i učvršćenija, dok su obični stanovnici Uruka postajali sve ranjiviji na iskorištavanje.
U samom kompleksu Eanna, osjećaj euforije koji je bio utemeljen na optimizmu i naprednoj tehnologiji Uruka, ustupio je mjesto napetosti. Jedan loš izvještaj mogao je izazvati "bankarski rat" sa vjerovnicima, koji bi onda požurili u Hram zahtijevajući isplatu, ili sukob sa ljutitim ruljama koje bi željele uništiti zapise o dugovima, dok istovremeno traže glave svojih vjerovnika.
Povjesničari ne mogu točno reći što je dovelo do kraja prvog tehnološkog balona na svijetu, ali arheološki dokazi su kristalno jasni kada se to dogodilo.
Arheološki dokazi pokazuju veliki poremećaj u uruškom području Eanna oko 3100. godine prije Krista.
Slomljeno je gospodarstvo Hrama. Carstvo i njegov složeni financijski sustav su se urušili. Uruk kao grad je još uvijek teturao. Ali, Urukov svjetski sustav sa njihovim kolonijama, dužničkim režimom, redovnim nadolazećim tokovima naplate danka, sve je to bilo gotovo. Liverani objašnjava:
"Na periferiji, gdje je urbanizacija bila prilično skromna, a administrativni aparat improviziran, kolaps je bio potpun. Kolonija, poput Habuba Kabire, koja je osnovana na netaknutom tlu, bila je potpuno napuštena. Trgovačke ispostave, smještene u autohtonim zonama, poput Godin Tepea ili Hassek Höyüka, nestale su, ostavljajući lokalna naselja vlastitoj sudbini. Čak i u Susiani je razdoblje kasnog Uruka završilo jednako naglo, kao što je i počelo. Na suprotnom kraju Bliskog istoka, autohtono središte Arslantepe, sa ranom državnom organizacijom, doživjelo je uništenje svog hramskog kompleksa iz kasnog Uruka."
Što se dakle dogodilo sa samim Urukom? Je li došlo do neprijateljskog upada, ili građanskog rata? Jesu li bijesne rulje preplavile kompleks Eanna? Jesu li njegove ogromne zalihe srebra odnesene i ogromna knjižnica dužničkih zapisa uništena? Iako je sigurnost nedostižna, posredni dokazi idu u prilog takvim nagađanjima.
"Kraj uručkog razdoblja čini se kao da je obilježeno smanjenjem broja stanovnika u Mezopotamiji; na primjer, glavne uručke 'kolonije' bile su uništene ili napuštene. U Uruku je cijelo područje Eanne očišćeno i izgrađena je nova platforma. Nikada nećemo saznati jesu li kasne uručke zgrade uništene neprijateljskim djelovanjem, ili su jednostavno poravnate sa zemljom, zato da bi se mogle podići nove i složenije građevine."
(Crawford, Harriet: Ur: City of the Moon God, 2015.)
U svakom slučaju, ono što je potpuno jasno jest da su, nakon što se razišao dim nakon urušavanja sustava, uručke vlasti odlučile u potpunosti izbrisati oštećeni kompleks. Zgrade okruga Eanna su bile potpuno sravnjene sa zemljom, a izgradnja svetog gospodarskog sjedišta Uruka morala je započeti iznova.
Kada su arheolozi, početkom 20. stoljeća, konačno iskopali ove novije zgrade, otkrili su kako su njihove platforme bile prepune tisuća razbijenih glinenih pločica. Nekada bitni zapisi o gospodarstvu Uruka IV. su izgubili svaku vrijednost, odbačeni i iskorišteni kao ispuna za temelje novih građevina: "U području Eanna, izgradnja hramova Uruka III. uključivala je niveliranje ranijih građevina i stvaranje novih platformi. Među materijalima za nasip bile su velike količine odbačenih glinenih pločica, prvenstveno administrativnih tekstova iz kasnog razdoblja Uruka…"
Dakle, koji je šok srušio prvu svjetsku supersilu? Koliko su naučili današnji tehnološki giganti iz ovog primjera?
Samo vrijeme će nam to pokazati. Ali, ja ću i slijedeći tekst posvetiti ovim današnjim samoprozvanim "bogovima"....
Hvala na čitanju.
Preporuka: jedan jako dobar tip, jako realan, koji obrađuje vrlo interesantnu temu na pravi način. I tema ima veze sa ovim našim samoproglašenim "bogoljudima", jer oni zapravo nemaju pojma što rade, i što su vjerojatno "prizvali i probudili":
Add comment
Comments