Ogledalce, ogledalce...

"Možeš ti to, brate. Samo kupi moj tečaj i uplati 4 jednostavne rate od 199,99 dolara. I ne zaboravi svoje tenisice sa čarobnom znakom."

Obećanja

Nova godina donosi priliku za ponovno rođenje i oprost.

Donose se odluke.

Izjave se javno objavljuju, kako bi se druge uvjerilo da će onaj tko ih donosi konačno sve riješiti u nadolazećoj godini. Stranci se obavještavaju o privatnim, unutarnjim, psihološkim borbama, u namjeri konačnog samoostvarenja. Računovodstvene knjige fitness centara imaju najveće koristi od ovog ranjivog običaja.

Latinsko podrijetlo riječi resolution je resolūtus; re = "natrag, opet" i solvere = "olabaviti, odvezati, osloboditi, otopiti". Izvorno je značilo vratiti nešto u njegove početne elemente - razbiti to kako bi se moglo riješiti ili odlučiti.

Novogodišnja odluka mogla bi značiti: "Oslobodio sam se proturječja i neodlučnosti. Smirio sam se."

U praksi se ništa od toga ne događa, jer nema dovršetka ili jasnoće, već verbalne izjave samom sebi, češće u vezi sa navikama ili ponašanjem, gdje se čovjek muči da bi se smirio. To je divljenja vrijedan, sezonski recept za neuspjeh, no ljudi ipak odlučuju donositi ove neodlučne odluke, iz godine u godinu.

Na početku lažne nove godine, usred zime, kada sve hibernira, ljudi nastoje pobijediti svoje prošlo ja - pukim okretanjem gregorijanskog kalendara.

Ono što mase nisu bile u stanju postići 30. prosinca, rado će početi rješavati drugog dana siječnja, nakon što prvi dan provedu oporavljajući se od mamurluka koji im razbija mozak.

Odlučiti će obećati sebi (i sve više potpunim strancima) da će se držati nečega što nisu mogli učiniti niti u jednom mjesecu prethodne kalendarske godine.

Odlučno.

To je slično kao kad alkoholičar uđe u kantinu sa ambijentalnim osvjetljenjem za vrijeme happy houra, govoreći si da je tamo samo zbog razgovora i atmosfere, te da će biti kod kuće nakon jedne čaše gazirane vode sa limunom.

Čuo sam alkoholičara u trgovini na benzinskoj postaji, nekoliko dana nakon početka nove godine, kako glasno govori u svoj mobilni telefon: "Jako sam uzbuđen zbog ove prilike, dušo. Dobar je osjećaj gledati na trijeznost kao na svakodnevnu, pozitivnu i inspirativnu avanturu, umjesto kao na posao sa visokim ulogom."

Razmišljam o vremenima od 20 godina ranije, posljednji put kada sam proveo neko značajno vrijeme u ovoj zemlji, i nisam se mogao sjetiti da su Amerikanci bili tako glasni, niti su toliko javno govorili o svojim porocima i privatnim borbama.

Bacio sam pogled na njegovu malu kćer, koja je pregledavala odjeljak sa slatkišima, a zatim ponovno na čovjeka koji je želio da svaki stranac u ovom Krugu K zna njegov cilj i namjeru. 

Je li razgovarao sa svojom ženom, sobom, ili obiteljskim sucem sa kojim ima aferu?

Problemi sa skrbništvom?

Žetoni AA?

Slatkiši za dijete? Slatkiši sa riječima za ženu?

Re-so-lute.

U bljeskovima pikselizirane sepije, automobil se zaustavlja na tračnicama, upravo u onom trenutku kada potpuno natovarena lokomotiva juri kroz ovaj određeni grad i ovo određeno raskrižje, u tom određenom trenutku. Dijete na stražnjem sjedalu ne može dohvatiti gumb sigurnosnog pojasa.

Kći alkoholičara biti će na OnlyFansu čim pomakne resu na svojoj kapici za maturu, prema nekontroliranoj moralnoj dvosmislenosti, jer su porivi nadvladali njenog oca. Ili se varam, i otac je snažan i hrabar, a kći prkosi izgledima.

On ima puno veće stvari za riješiti ove godine, od većine - budućnost svoje kćeri.

Samo nas drugi mogu srediti 

Prošećite prolazima bilo kojih korporativnih knjižara, koje su još preostale u Carstvu Zapadnog Izraela, i prebrojite koliko polica dominira određenim odjeljcima.

Otkriti ćete kako odjeljci za mlade i dječje knjige gotovo konkuriraju odjeljcima za samopomoć i samousavršavanje. Roditelji vode svoju djecu neka kupe knjige koje nikada neće pročitati, zato da bi se osjećali bolje u vezi sa svojim roditeljstvom i kako bi opravdali sve provedeno vrijeme pred ekranom. Djeca promatraju svoje roditelje kako pregledavaju odjeljak za samopomoć,  ispunjeno knjigama koje će pročitati samo zato što ima pečat odobrenja iz književnog kluba crnkinje milijarderke.

Roditelj se okreće prema djetetu, koje stoji pokraj njega, baca pogled na njegovo ranjivo tijelo i šapuće:

"Obećavam da ću ti pomoći, drago dijete, ali prvo moram pročitati ovu knjigu, koju je napisala dvaput razvedena zvijezda reality showa, kućanica koja je postala astrologinja, a zatim i psihologinja iz fotelje, za koju Oprah Winfrey bez djece kaže da ima sve odgovore koji su mi potrebni da bi bila roditelj kakvog zaslužuješ.“

"Mama?"

"Da, draga?"

"Hoću li i ja biti retardiran/a kao ti kad odrastem?"

"Prestani postavljati glupa pitanja, draga/dragi, i idemo ti kupiti još paste za zube sa fluorom."

Prepuštanje moralnog autoriteta pečatima knjiga, koji se koriste za zvijezde reality TV-a, nije ništa manje apsurdno od traženja odgovora u milijunima besmislenih riječi koje su napisali ovlašteni autori, a koje su odobrili čuvari izdavačke industrije čiji su kolege pregledali njihove ideje i smatrali ih prihvatljivima za masovnu upotrebu. Nakon što sam proveo/la vrijeme okružen/a "doktorima" i akademicima - vidjeti slova PhD, koja prate ime autora na djelu, nije mi ništa manje odvratno od vidjeti pečat odobrenja Oprah Book Cluba.

Zakon ljudske krhkosti implicira da ćemo uvijek tražiti smjernice za disciplinu i značenje u riječima drugih, posebno onih sa  odobrenim kvalifikacijama. Naše slabosti mogu se prevladati samo uz pomoć stručnog vodstva. Društvo nagrađuje one sa  kvalifikacijama. Mediji uče mase da im vjeruju.

To su samo imenovani stručnjaci, koji su prošli kroz niz prepreka, kako bi se akreditirali u korist neakreditiranih lutaka u društvu. Povucite zavjese sa privatnih života ovih stručnjaka kojima je povjereno "rješavanje drugih" - i kaos je jednako neugledan, kao i onaj njihovih čežnjivih podanika.

Ali, ako se netko može premjestiti s kauča u knjižaru kako bi kupio riječi stranaca za koje vjeruje da drže ključ rješavanja zagonetke vlastite neaktivnosti - nisu li upravo riješili tu zagonetku, ustajući sa kauča i odlazeći u knjižaru u potrazi za rješenjima za tu neaktivnost? Ne mogu li primijeniti istu formulu na djelovanje prema rješenju za koje znaju da se odnosi na problem koji žele riješiti?

Ne!

Ne bez da se prvo utope u potrebnoj inspiraciji, koja će zauzvrat potaknuti njihovu motivaciju.

Visoka motivacija mora proizaći iz inspiracije koju može pružiti samo dokazani uspjeh drugih, a koju pojedinac kojem nedostaje motivacije može apsorbirati i iskoristiti.

Gurui samopomoći inzistirati će na tome da se okruže "vrlo uspješnim" pojedincima, jer ta atmosfera pogoduje stvaranju uspjeha osmozom. Sve je to utemeljeno na metrikama materijalističke akumulacije, od brojki bankovnih računa, do luksuznog ili egzotičnog osobnog prijevoza, pa čak i fizičkih estetskih transformacija lako dostupnih injekcijama ili kirurškim skalpelom.

Možda su sve performativne geste upravo to, a volja za djelovanjem prema istraživanju rješenja za nedjelovanje i utapanje u pseudo-inspiraciji dovoljni kako bi utišali nemir, koji ih i jest potaknuo na performativne geste.

Usvajanjem savjeta "uspješne" osobe ili ovlaštenog stručnjaka, osnažili su se alatima transformacije, bez da su ikada napredovali centimetar prema ostvarenim ciljevima. Bili su motivirani tražiti motivaciju drugih, bez potrebe da motiviraju sami sebe i započnu proces ostvarivanja bilo kakve značajne transformacije.

"Kada bi samo imao još jednu knjigu, možda bih konačno bio dovoljno motiviran."

Nikada nema dovoljno materijala za nemotiviranu osobu koja traži motivaciju, jer je jedina motivacija koju može prikupiti u stalnom traženju - samo još malo više motivacije.

Jedina akcija koju poduzimaju trajno motivirani jest sastavljanje knjižnice inspirativnih i motivacijskih nacrta za konačno prevladavanje vlastite neaktivnosti prema onoj najnovijoj težnji za samoostvarenjem koja je dosad bila začepljena.

Umjesto da se riješe motivacijske konstipacije pomoću akcijskog laksativa - radije osjećaju kako im donji udovi utrnu sjedeći na loncu, konzumirajući sve više motivacijskih materijala koji će jednostavno dovesti do veće konstipacije.

Je*i se. (Mislim da sam se upravo ponovno pogledao u ogledalo.)

Da sam samo imao…

Ljudi su vješti u prepoznavanju slabosti i problema u svojim životima i 99% vremena znaju odgovore na pitanja o problemima koje žele riješiti.

Gorivo inspiracije i motivacije samo je po sebi ovisna težnja i često usporava izvornu dilemu, gušeći težnju za smirivanjem u kolijevci. Vanjski izvori, koje traže za inspiraciju i motivaciju često mogu biti vrlo skupi, iako drugi oblici samoobmanjujućeg ponašanja odgađaju djelovanje, uključujući prenošenje djelovanja na novčanu krivnju kroz materijalne užitke.

"Kada bi samo imao te nove tenisice za trčanje od 250 dolara ispunjene čarobnim zrakom, konačno bi se držao svog rasporeda treninga za polumaraton."

Savršeno dobre tenisice za trčanje od 80 dolara na podu njegovog ormara neće biti dovoljne, pa je naručio tenisice za trčanje od 250 dolara kao polog i da bi izbjegao buduću krivnju zbog daljnje neaktivnosti.

Što oklijevajući trkač zapravo govori: "Rastao sam se sa ovim pretjeranim iznosom novca kako bi otkupio neaktivnost svog budućeg ja. Sada mogu ukazati na ovu kupnju kao na mehanizam samoiznude i konačno krenuti prema dosljednosti u ostvarivanju svojih ciljeva."

Entuzijast fitnessa zna da mora opremiti svoju privatnu teretanu svom najnovijom tehnologijom i napravama kako bi ostvario svoje ciljeve. Drvosječa, ljubitelj prirode i preživljavanja, zna da je entuzijast fitnessa prokleta budala, a budala se lako odvaja od  svog novca.

Republikanci misle da je glumac Ronald Reagan, bez mozga, završio Hladni rat glupim govorom koji je održao u Berlinu, ali zapravo ga je završio Sylvester Stallone tri godine ranije, trening-montažom za Rockyja IV.

Ironično, sovjetski boksač u filmu ima sve alate kapitalizma na svojoj strani, dok dekadentni kapitalistički Amerikanac ima sve primitivne alate seljaštva.

Naravno, ja se napola šalim, dobri građani. Borbene scene u Rockyju su među najgorima od svih boksačkih filmova ikada  snimljenih, a da ne spominjem apsurdne zaplete i likove, nakon originala. Rekao bi da nijedan film u povijesti kinematografije nije uspio prikazati realistične boksačke scene, ali sve je to za neku drugu objavu.

Poanta je, međutim, da se novcem ne može kupiti akcija usmjerena prema samotransformaciji. Trošenje novca je samo po sebi akcija, ali samo privremena zamjena za stvarnu, smislenu i transformativnu akciju.

Opravdanja-kao-laži, kojima opskrbljujemo svoju savjest, nisu ništa manje smiješna u bilo kojem drugom aspektu vezanom za  nastojanja za samoostvarenjem, od dotjerivanja i kozmetike, do psiholoških poboljšanja putem "savjetovanja".

Pitajte psihologa ili psihijatra koliko su pacijenata izliječili. Njihovi odgovori otkriti će poantu njihovih izmišljenih profesija, izvan akademskog istraživanja. Usporedite to sa tim koliko su recepata napisali, a matematika će otkriti zašto još nisu zatvoreni.

"Dr. Witzenberg kaže da nam treba više savjetovanja za parove, dušo, i uskoro ćemo uvidjeti poboljšanja."

"Potrošili smo 20.000 dolara na tog tipa tijekom četiri godine, draga, i ništa se ne mijenja, osim tvoje sve veće doze SSRI-a!"

Pročitajte knjigu Eustacea Mullinsa, "This Difficult Individual", o tome što su psihijatri i njihovi gospodari učinili američkom pjesniku Ezri Poundu i biti će jasnije u koje svrhe je psiho-industrija naoružana. (Zatvorili su čovjeka na 12 godina!)

To ne znači kako su cijela područja psihologije, čak i psihoanalize, lažna, i da ne mogu ponuditi iskupljujuću vrijednost. Ali,  udaljenost između akademskih uvida u samopoštovanje, samosvijest i težnje koje se vrte oko samoostvarenje, jako su često na štetu običnog čovjeka koji traži odgovore, ležeći na kauču ovlaštenog profesionalca čija egzistencija ovisi o ponavljanju ista dva pitanja: "I kako ste se zbog toga osjećali?"; "Vidimo se opet sljedeći četvrtak?" - sve dok se novčanik tražitelja pomoći ne isprazni.

"Kada bi samo još jednom posjetio dr. Hoovera, možda bi napokon doživio taj proboj, za koji mi je govorio da će se dogoditi svakog dana... već petnaest godina."

Izbjegavajući daljnje skretanje na područja psihologije ili psihijatrije, pao bih na ovom eseju bez spomena nekoliko jednostavnih činjenica, koje oni ne žele da običan čovjek zna:

   - Najučinkovitiji lijekovi za depresiju, ranije poznatu kao 'blues' (blaga/sezonska/duboka), nisu terapija i farmaceutski proizvodi, već aerobna tjelovježba, sunčeva svjetlost, sauna i dnevni unos magnezija, uz elektrolite.

Postoji preko 100 randomiziranih kontroliranih ispitivanja koja pokazuju da će samo vježbanje poboljšati stanje "depresivne" osobe, ali ih je proveo pogrešan "stručnjak", i stoga se nikada ne objavljuju. Postoji desetak drugih, koji pokazuju da je vježbanje jednako učinkovito kao i bilo koja farmaceutska intervencija, vjerojatno i puno korisnije, jer nijedno vježbanje ne rezultira negativnim nuspojavama, koje mogu uključivati ​​iznenadne porive da se transformirate u urbanu Karen proširenih zjenica, ili  odete i pucate po školi.

Nažalost, dizanje sa svoje guzice radi vježbanja - ne može se patentirati. Ne postoje mega konferencije, koje sponzorira Merck, o tome koliko divno hodanje od 40 minuta svaki dan može učiniti za prosječnog čovjeka. Nijedna korporacija vrijedna milijarde dolara ne proučava kako su muškarci sardinijskog brdovitog kraja, koji hodaju strmim usponima, često više od osam kilometara dnevno, među regijama (plavim zonama) sa najviše stogodišnjaka nego bilo gdje u svijetu.

"Kada bi samo živio u sardinijskom brdovitom kraju i cijeli dan sjedio u svom naslonjaču, jeo krumpiriće i gledao sport, možda bi  doživio 105 godina."

Fantazije o prevarantima

Dok žene troše znatne količine novca u industriji "samopomoći" ili "samousavršavanja", muškarci nisu ništa manje skloni raskidu sa svojim teško zarađenim novcem, u rukama prodavača zmijske masti. Nedavna pojava motivacijskih trendova, "Prevare i grindanja", dobila je na zamahu među mlađim generacijama.

"Ako se samo pridružim ovom silovatelju, na sveučilišnom tečaju Prevaranta za 199 dolara mjesečno, i ja bih mogao steći diplomu Pimpin' Hos (doktorat) i voziti Bugatti kao on. Djevojke bi me konačno mogle početi primjećivati, a od ovih materijalnih stvari i pažnje prostitutki koje iskapaju zlato, konačno ću imati samopoštovanje koje sam oduvijek želio."

"Dopustite mi da vam ispričam kako sam pobjegao iz Matrixa i postao alfa mužjak, nakon što sam tukao 16-godišnje djevojke, silovao ih, tetovirao im svoje inicijale, krao im putovnice i prisilio ih da budu djevojke sa web kamera zato da mogu kupiti  Bugatti."

Ranjivi, zavedeni muškarci, često bez očeva, tražiti će "uzore" kao inspiraciju, ne shvaćajući da su lutkari, koji im nameću takve figure, namjerno njih odabrali, ali iz potpuno pogrešnih razloga.

Ovi ranjivi mladići biti će zaslijepljeni svojim licemjerjem (često i kriminalnim ponašanjem), kao i  svojom blistavom kolekcijom superautomobila, ili bezdušnom klikom žena sa mrtvim očima i implantatima u stražnjici. Gotovo da nema uzora uguranih u kazalište algoritamskog kabukija koji su skromni, ponizni, moralni, kreposni i mudri. Bez iznimke, oni su duhovno prazni, materijalistički, tašti, korumpirani i lišeni istine.

Stavite Donalda Trumpa i Andrewa Tatea jednog pored drugog i recite mi uočavate li ikakve razlike u ovim javnim "uzorima", osim što je Trump naslijedio bogatstvo od svog oca Freda. Obojica su se obogatili porocima (kockanje ili pornografija), bavili se kriminalnim ponašanjem, zlostavljali žene, povezivali se sa pedofilima (ili su to i sami), imaju izraelske manipulatore koji njima stalno upravljaju u sjeni, izdavali su bezvrijedne shitcoine kako bi opljačkali svoje lakovjerne sljedbenike dok su "profitirali" 7-9 znamenki, te beskrajno obožavaju lažnu masonsku fiat valutu koja će uskoro biti bezvrijedna, pritom vjeruju da nečiji status u životu i ugled proizlaze iz akumulacije ovog pamučnog šarma.

Monetarna zavist i materijalistička fetišizacija nisu izrazito američke razonode, ali nijedna druga kultura nije prihvatila oboje na štetu svoje vječno ambiciozne populacije, najveće zbirke privremeno osramoćenih budućih milijunaša, koju je svijet ikada poznavao.

Robin Leach i njegov glupi britanski naglasak nije izmislio ovu patologiju 1980-ih, ali joj je dao smoking i čašu za šampanjac, kroz  svoju emisiju "Životni stilovi bogatih i slavnih". Emisija je rijetko prikazivala 99% najbogatijih pojedinaca na svijetu, tj. "vrijedne" korporativne pljačkaše, špekulante i pohlepne dilere industrije financijskih prijevara. Uglavnom je prikazivala pjevače, glumce i poznate osobe, koje je podržavala prazna i od strane Chosenita kontrolirana - industrija zabave.

Desetljeće kasnije, MTV-jeva emisija "Cribs" je zamijenila smokinge iz "Lifestylesa", otmjenim kolekcijama tenisica i jarko obojenim talijanskim V-10 'whipovima'. Svaki je Amerikanac mogao vidjeti simbole statusa stanovanja prije GFC-a: guady McMansions, dvostruke hladnjake i striptiz klubove u podrumima, gdje su jedva pismeni 'umjetnici', odabrani kao slavne osobe od strane njihovih židovskih vlasnika, mogli bacati novčanice na otmjene dame noći.

Svaki idiot koji je paradirao u toj emisiji mogao je izgovoriti onu neugodnu simboličnu rečenicu o njihovom posebnom, magičnom mjestu, gdje su ponosno zarađivali i prenosili bolesti, na ništa ne sluteće obožavatelje. Sada se u svijetu nekretnina ovo jednostavno naziva 'primarni apartman', jer je riječ 'gospodar' očito rasistička.

"Yo MTV, dobrodošli u moj krevetić ('crib'), ovdje se događa magija.“

Želja za statusom i bogatstvom dugo se prodaje kao zamjena za samopouzdanje, samopoštovanje, pa čak i kompetenciju. Ugled nikada ne bi trebao imati cijenu, a vrijednost pojedinca za društvo ne bi se trebala mjeriti njegovim bankovnim računom. Nažalost, često se uspostavlja neugodna korelacija između bogatstva i inteligencije, ali i siromaštva i gluposti, pri čemu prvo često iskorištava drugo.

Ne treba inteligencija da bi se bilo bogato, dok genijalci mogu završiti siromašni. Pogledajte što su učinili Nikoli Tesli i kako stalno napuhuju neto vrijednost lutkarskog klauna koji ništa nije izumio, Elona Muska.

Danas postoje bezbrojni YouTube kanali koji promoviraju "samopomoć" i "samousavršavanje", a sve je ukorijenjeno u površnosti. Vrlo malo popularnih kanala promovira obiteljske ili duhovno uzdižuće napore.

Osim fitness influencera, najpopularniji kanali promoviraju sheme brzog bogaćenja kroz "mentalitet prevaranata" kao slavljenje prekomjernog bogatstva i materijalističke akumulacije. Visoko motivirani, privremeno posramljeni budući milijunaši traže savjet od ultra bogatih 0,1% poštenih, vrijednih poduzetnika, koji se definitivno nisu obogatili špekulacijama i prijevarama. Nikako. 

Jedan od ovih "poduzetničkih" YouTube kanala nedavno je naišao na moj digitalni kanal, gdje sam svjedočio starom poznaniku iz srednje škole, koji se slika ispred svoje kuće od 20 milijuna dolara, gdje iskrenom i očajnom klincu (koji vodi kanal) priča sve o tome kako su stekli svoje devetocifreno bogatstvo.

Problem?

90% je bilo laži.

Ta je osoba već rođena u bogatoj obitelji i imala je svaku priliku za uspjeh, i to mnogo puta. Pohađala je sveučilište koje privlači bogatu djecu, odnosno djecu bogatih roditelja, i do diplome je imala još i više bogatih prijatelja. U srednjoj školi se sjećam kako su varali na nekim kvizovima ili plaćali ljudima za odgovore. Nakon što su ostali bez obiteljskog novca, ženili su se potomkom milijardera, prije nego što je jedna od njihovih tvrtki konačno pronašla zlato, kupio ju je izraelski konglomerat (isto pleme nepotističkih poduzetnika).

Od tada se ova osoba preimenovala u 'poduzetnika i investitora', koji pozira ispred privatnih zrakoplova i luksuznih automobila, prodajući san kao stručnjak za ono što siromašni seljaci trebaju učiniti da bi postali 'uspješni poduzetnici'.

Oni su jedni od mnogih lažljivih klaunova, koji se pojavljuju u videozapisima poput ovog: 

Lakše je devi proći kroz iglene uši nego bogatašu ući u kraljevstvo Božje.

(Matej 19:24)

Milijuni mladih ljudi gledaju kanale poput "School of Hard Knocks" radi inspiracije i motivacije. Jadni voditelj koristi tvrdnju da "pomaže mlađoj generaciji", kako bi naveo te "elite" neka pred kamerama priznaju svoje "tajne" stjecanja bogatstva. Nema pojma koliko ga lažu, ali čini se da ga nije briga, jer je njegov "nagon" privući pozornost ambicioznih masa, koje očajnički žele živjeti životom bogatih i slavnih.

Ne treba novogodišnja odluka da bi bili manje lakovjerni i shvatili da je mapiranje vlastite budućnosti prema društveno slavljenim težnjama masa - recept za samoponižavanje i duhovnu korupciju.

Ako ne razumijete da je to istina, možete kupiti moj sedmodijelni tečaj o tome što je potrebno da se izbjegne samoponižavanje i duhovna korupcija, za samo četiri jednostavne uplate od 289,99 dolara. Djelujte sada i dobiti ćete crveno-bijelo-plavi košer dildo, potpisan od strane mog mentora i voditelja, rabina Boteacha Schmuleyja!

Popravljanje svijeta

Impuls da se svijetu drži predavanje o njegovim brojnim nedostacima (zajedno sa unaprijed pripremljenim rješenjima spremnim za primjenu) nije ograničen samo na sociopatske marionete na vlasti, koje se svake godine okupljaju u Davosu kako bi pile šampanjac i čestitale jedni drugima na problemima koje su pomogle proizvesti, dok su sodomizirale visokoklasne eskort dame iz Ukrajine.

Taj impuls metastazira kroz politiku, kulturu i utjecajne klase, i probija se među ljude koji ne mogu upravljati vlastitim privatnim impulsima, ali se osjećaju jedinstveno kvalificiranima reorganizirati društvo ogromnom hitnošću.

Jordan Peterson zaradio je malo bogatstvo na ovom licemjerju, zapovijedajući nesposobnoj mladeži neka "pospreme krevete" (ili je možda rekao neka "očiste svoju sobu"?), dok je privatno skrivao svoju ovisnost o benzodiazepinima, obožavanje sovjetske kulture bez da je ikada spomenuo začetnike, ali i svoju kćer koja je prošla kroz više fizičkih transformacija u desetljeću od Joan Rivers. Peterson je lako prodao svoju dušu cionističkim svodnicima u Daily Wireu i PragerU. Ne prolijeva suze za leševima žrtava djece, razasutim po budućim razvojnim planovima nekretnina iz Jared Kushnerove "Nove Gaze", iako će Peterson proliti mnogo suza pri samoj pomisli na nešto smiješno.

Emocionalno nestabilan čovjek, koji se često čini nesposobnim izraziti se u intervjuima uživo, savjetovao je milijunima neka  očiste svoje sobe (ili namjeste krevete?), neka dovedu u red vlastitu kuću, dok je istovremeno enormno profitirao od nekoliko knjiga, a cijelo vrijeme, i kako smo kasnije saznali - njegova vlastita kuća je gorjela.

Ovo nije ništa novo, i svi smo, donekle krivi zato što pokušavamo utjecati na promjene u ovom svijetu izvan sebe, dok privatno odugovlačimo projekt naše vlastite borbe sa samim sobom. Možda vjerujemo da ako napravimo veće projekte sa zamršenim pokretnim dijelovima, našom osobnom borbom, onda bi mogli pronaći neku samotransformaciju na tom putovanju.

Na sveučilišnim kampusima ne nedostaje organiziranih akcijskih grupa, nekih snažno financiranih, nekih volonterskih, gdje su se studenti koji tek trebaju početi formirati vlastiti identitet vezali za identitete svojih vršnjaka, bilo kroz mentalitet krda, ili želju da pripadaju nečemu gdje mogu zaslužiti poštovanje svojih istomišljenika.

Šetajući sveučilišnim kampusom kao student, instinkt mi je bio da uvijek izbjegavam studente u istim majicama ili jaknama, koji drže ploče sa nekim pravednim ciljem opisanim na pamfletu. Kada bi me uhvatili, nikada ne bih potpisao što god su htjeli da potpišem, znajući da postoji i druga strana priče koju su mi pričali.

Oduvijek sam bio sumnjičav prema osobi koja započinje bilo koji govor riječima: "Organiziram... X... i želim da budete moji križari za... Y... kako bismo jednog dana imali/vidjeli... Z... postali stvarnost." 

Većina tih križara ne može organizirati svoje ormare za cipele i srušiti će Monsanto, dok idu u studentsku zdravstvenu kliniku po sljedeću dozu cjepiva.

Obavljanje najtežeg posla u životu često zahtijeva prvo gledanje u sebe.

Nikada ne škodi držati se principa, kao i ljudi koji iznad svega cijene istinu i objektivnost.

Ogledalce, ogledalce

Uđite u kuću debelog čovjeka i vjerojatno nikada nećete vidjeti ogledalo.

Učinite isto u kući narcisa i pronaći ćete kuću zabave: ogledala posvuda, vlasnik se izvalio na krzneni tepih ispod francuske ležaljke, snimajući selfije u donjem rublju.

Jedno ogledalo, na pravom mjestu, nikada ne laže.

Kuća ogledala ostavlja vas dezorijentiranima.

Bez ogledala, i vi ste izgubljeni. 

Samoobmana može osobu provesti kroz teške trenutke, kao svojevrsni obrambeni mehanizam, ali također stvara uvjete za cjeloživotno ponavljanje pogrešaka.

Iskrenost - brutalna iskrenost - jest mač koji probija samoobmanu, prije nego što metastazira u trajno pogrešno tumačenje stvarnosti. Za rukovanje tom oštricom ne trebaju uvid ili kvalifikacije, gurui ili mantre, niti otmjene tenisice magičnog dodira, najmanje karizmatični trener koji naplaćuje 150 dolara po sesiji da bi vam vikao ohrabrenja koja vam zapravo ne trebaju.

Donesite svoje odluke ako morate.

Neka budu skromne ili velike, interne ili fizičke, osobne ili obiteljske, za užitak ili bol, za duhovnu ili novčanu dobit, sve dok vas smrt ne rastavi.

Nema ništa lošega u obećanju promjene, niti ništa lošega u tome da se uhvatite u činu samoobmane kada se ona pojavi. Što prije se to dogodi - to bolje.

Želite li odgovore o tome kako se poboljšati?

Nemam ih za vas.

Kao što ih nema većina knjiga, filmova, emisija, gurua i influencera u digitalnom eteru.

Ali, vi imate.

Svaka promjena je u vama.

Samo se pogledajte u ogledalo i izvucite taj mač iskrenosti.

Biti će puno manje bolno nego uopće ne pogledati.

Ali, ako to ne uspije, onda možete kupiti moj sedmodijelni tečaj 'Hustle & Grind' o tome što je potrebno da bi izbjegli ogledala, a ipak se obogatili!

Djelujte odmah, uz samo četiri jednostavne uplate od 289,99 USD!