Velika loža (14. dio)

Deklaracija o neovisnosti

Sve civilizacije imaju svoje mitologije i kult heroja, osmišljene kako bi ojačale legitimnost trenutne vladajuće moći. Američka mitologija temelji se na ideji da predstavlja vrhunac ljudskog napretka. Od doba prosvjetiteljstva 18. stoljeća, zapadnjaci su odbacili sve ideje o nefizičkom izvoru stvaranja kao praznovjerje. Stoga je izmišljeno određeno tumačenje povijesti zapadne civilizacije, tako da navodno predstavlja progresivno napuštanje vjerskih uvjerenja; što počinje od Grčke, napreduje kroz Rim i renesansu, prije nego što je kulminiralo u Francuskoj i Američkoj revoluciji. Uz obvezno uspostavljanje sekularne "demokracije" kroz odvajanje Crkve od države zato da bi se uspostavila "Sloboda" i "Neograničeno korištenje". Grad Washington DC je, od tada,  postao svojevrsno mjesto hodočašća, sveti spomenik američke sekularne religije, gdje se slave ovi ideali i štuju polubogovi, koji su doprinijeli evoluciji republike, Očeve osnivače, koji su poštovani gotovo religioznim žarom. Međutim, stvarnost je takva da su Ameriku osnovala okultna tajna društva, koja nisu toliko željela očuvati vjersku slobodu svih religija, koliko urušiti moć Katoličke crkve, koja je stoljećima bila izvor njihovog brutalnog suzbijanja. Ovaj program se promicao pod krinkom slobodnog zidarstva.

Velike konstitucije, iz 1762. godine, proglasile su da će nakon smrti Fridrika II. Velikog - njegove ovlasti biti prenesene na Vrhovna vijeća Obreda diljem svijeta. Proglasili su: treba postojati jedno Vrhovno vijeće u svakom Carstvu, Kraljevstvu ili državi u Europi, Africi i Aziji, ali i dva Vrhovna vijeća na kontinentu Sjeverne Amerike, kao i dva slična Vrhovna vijeća na kontinentu Južne Amerike. Godine 1761. je Vijeće careva Istoka i Zapada odobrilo patent francuskom Židovu, imena Stephen Morin, i proglasili ga "Velikim inspektorom za sve dijelove Novog svijeta". Ovo su potpisali dužnosnici Velike lože u Parizu, pod ovlaštenjem Velikog majstora, grofa od Clermonta. Morin je dobio titulu "Velikog Izabranog Savršenog i Uzvišenog Majstora". Poslan je u Ameriku od strane "Cara", i uz nalog Velike Lože u Parizu neka prenese "Obred Savršenstva" u Ameriku. Američki masoni, koji su regrutirani za ovaj obred -  osigurali su mrežu koja je pomogla u ostvarivanju Američke revolucije - drugog velikog modernog političkog uspjeha okultnih tajnih društava.

Nakon 1763. godine, Britanija je dobila novo prošireno Carstvo. Kako bi povećali svoje prihode, Parlament se okrenuo Zakonima o plovidbi, dugom nizu engleskih zakona koji su razvijali, promovirali i regulirali engleske brodove, brodarstvo, trgovinu i promet između drugih zemalja i kolonijama. To je izazvalo nemire kod 13 kolonija Sjeverne Amerike. Kako bi kaznili 'Bostonsku čajanku', iz 1773. godine, Parlament je putem svojih Nepodnošljivih zakona zatvorio luku Boston, te suspendirao kolonijalno zakonodavstvo. 12 skupština iz kolonijalnih domova poslalo je svoje delegate na Prvi kontinentalni kongres, koji se sastao od 05. rujna do 26. listopada 1774. godine, u Carpenters' Hallu u Philadelphiji (Pennsylvania). Na kraju su se složili nametnuti ekonomski bojkot britanske trgovine. No, kada Peticija kralju nije imala učinka, kolonije su sljedećeg svibnja sazvale Drugi kontinentalni kongres. U lipnju 1775. godine je George Washington imenovan vrhovnim zapovjednikom za stvaranje Kontinentalne vojske i nadzor opsade Bostona - što je označilo početnu fazu Američkog rata za neovisnost. Na njihovu peticiju 'Maslinove grančice', iz srpnja 1775. godine, kralj George III. odgovorio je Proglasom pobune.

U srpnju 1776. godine je Kongres imenovao Odbor petorice, koji su činili: Thomas Jefferson, John Adams, Benjamin Franklin, Roger Sherman i Robert Livingston - neka sastave Deklaraciju o neovisnosti - kojom bi se Sjedinjene Države politički odvojile od Britanije. Franklin je zaradio titulu "Prvog Amerikanca", zbog svoje neumorne kampanje za kolonijalno jedinstvo; u početku kao autor i glasnogovornik u Londonu za nekoliko kolonija. Od 1779. do 1781. godine je Franklin bio veliki majstor francuske iluminatske udruge Loge des Neuf Soeurs ("Devet sestara", osnovane u Parizu 1776.), istaknute lože Grand Orient de France (koja je imala utjecaja u organiziranju francuske podrške Američkoj revoluciji).

U srpnju 1776. godine je Kongres imenovao Odbor petorice, koji su činili Thomas Jefferson, John Adams, Benjamin Franklin, Roger Sherman i Robert Livingston, neka sastave Deklaraciju o neovisnosti.

Potpisnici Deklaracije o neovisnosti bili su pod utjecajem argumenata Johna Lockea o slobodi i društvenom ugovoru. Zapravo, "sloboda" je gnostički ideal koji se odnosi na slobodu od Boga. To je činilo osnovu ideala prosvjetiteljstva, koji su se proširili Europom, zatim i Amerikom, gdje su utjecali na Benjamina Franklina i Thomasa Jeffersona, među mnogima drugima, i odigralo  važnu ulogu u Američkoj revoluciji. Načelo "odvojenosti crkve i države", povezano sa Prvim amandmanom na Ustav Sjedinjenih Država, usvojen 15. prosinca 1791. godine, u Povelji o pravima (ali se ne nalazi u njemu), parafrazirano je od Jeffersona:

"Vjerujem da je religija stvar koja leži isključivo između čovjeka i njegovog Boga, da on nikome drugome ne duguje račun za svoju vjeru ili svoje štovanje, da legitimne ovlasti vlade dosežu samo djela, a ne mišljenja, sa vrhovnim poštovanjem promatram taj čin cijelog američkog naroda koji je proglasio da njihovo zakonodavno tijelo "ne smije donositi zakone koji se odnose na uspostavljanje religije ili zabranjuju njezino slobodno prakticiranje", gradeći tako zid razdvajanja između Crkve i države."

Kao Francuska revolucija, i Američka revolucija uspjela je stvoriti novu sekularnu državu, uklanjajući autoritet kršćanstva i zamjenjujući ga idealima koje su tajno proširila tajna društva. Ti ideali su zatim sadržani u Američkoj deklaraciji o neovisnosti, Povelji o pravima Sjedinjenih Država, kao i Francuskoj deklaraciji o pravima čovjeka i građanina. Nacionalna skupština Francuske je čak iskoristila Američku deklaraciju o neovisnosti. kao predložak prilikom izrade Deklaracije o pravima čovjeka i građanina, 1789. godine. Gilbert du Motier, markiz de Lafayette, vidio je Francusku revoluciju kao izravnu posljedicu Američke revolucije, pritom je poslao ključ Bastille, kao simbol Ancien Régimea, Georgeu Washingtonu (i danas visi u Mount Vernonu).

Kao kriptični trag o pravom podrijetlu, Deklaracija o ljudskim pravima, koja je usvojena u Francuskoj nakon Revolucije - sadrži nekoliko istaknutih okultnih simbola. Prvi je iluminatski simbol Svevidećeg Oka unutar trokuta, koji se i danas nalazi na Velikom pečatu Sjedinjenih Država. Ispod naslova nalazi se Ouroboros, drevni gnostički simbol Sotone, koji se nalazi u zapadnoj alkemiji. Ispod njega je crvena frigijska kapa, izvedena iz poganskih Misterija Mitre. Cijelu Deklaraciju čuvaju dva masonska stupa. Kao što se Bonnet, govornik na Skupštini Velikog Orijenta, pohvalio 1904. godine:

"Kada je Bastilla pala, slobodno zidarstvo je imalo najvišu čast što je čovječanstvu dalo plan, koji je sa ljubavlju izradilo. Naš brat, de la Fayette, prvi je predstavio "projekt deklaracije o prirodnim pravima čovjeka i građanina koji živi u društvu", kao prvo poglavlje Ustava. Dana 25. kolovoza 1789. godine, Ustavotvorna skupština, gdje je bilo više od 300 članova masona, konačno je usvojila, gotovo doslovno, u obliku određenom u ložama, tekst besmrtne Deklaracije o pravima čovjeka." 

Deklaracija o pravima čovjeka i građanina, koju je naslikao Jean-Jacques-François Le Barbier.

Među 56 američkih pobunjenika, koji su potpisali deklaraciju, samo 6 od njih nisu bili masoni. U vrijeme izbora, 1789. godine, Washington je bio veliki majstor aleksandrijske lože br. 22 u Virginiji. Njegov potpredsjednik, John Adams, također je bio mason. Prisegu je položio i Robert Livingston, veliki majstor njujorške Velike lože. Maršal, general Jacob Morton, bio je slobodni zidar. Washingtonova pratnja, general Morgan Lewis, bio je mason. Trojica, iz Washingtonovog prvog kabineta, od četiri člana - bili su slobodni zidari: Thomas Jefferson, šef Ministarstva vanjskih poslova, Edmund Randolph, državni odvjetnik, i Henry Knox, ministar rata. Također, 24 Washingtonova general-majora, kao i 30 od njegovih 33 brigadna generala bili su masoni.

Washington i Jefferson bili su vatreni branitelji Adama Weishaupta, dok ga je Jefferson čak nazivao "entuzijastičnim filantropom". George Washington je napisao kako ne poriče da se "doktrine Iluminata i principi jakobinizma nisu proširili u Sjedinjenim Državama. Naprotiv, nitko nije istinski uvjereniji u tu činjenicu od mene." Nastavio je:

"Ideja koju sam htio prenijeti bila je da ne vjerujem da su lože slobodnih zidara u ovoj zemlji, kao društva, nastojale širiti đavolska načela prvih ili štetna načela potonjih (ako su podložna odvajanju). Da su to možda učinili pojedinci, ili da je osnivač, ili instrument korišten za osnivanje Demokratskih društava u Sjedinjenim Državama, možda imao te ciljeve; i zapravo imao na umu odvajanje naroda od njihove vlade, previše je očito da bi se dovodilo u pitanje." 

Slično tome, Thomas Jefferson branio je Weishaupta rekavši:

"Budući je Weishaupt živio pod tiranijom despota i svećenika, znao je da je oprez potreban, čak i pri širenju informacija i načela čistog morala. To je dalo dašak tajanstvenosti njegovim stavovima, bio je temelj njegovog progonstva. Da je Weishaupt ovdje napisao, gdje nikakva tajnost nije potrebna u našim nastojanjima da ljude učinimo mudrima i kreposnima, ne bi smislio nikakav tajni mehanizam za tu svrhu." 

Potpisivanje Ustava Sjedinjenih Američkih Država. Vlada SAD-a

Članke Konfederacije i Vječne unije sastavio je Drugi kontinentalni kongres, od sredine 1776. do kraja 1777. godine. To je bio prvi ustav Sjedinjenih Američkih Država. Iako je Pariški ugovor (1783.), kojim je potpisan mir između Velike Britanije i SAD-a, završen Američki rat za neovisnost i postavljene granice Sjedinjenih Američkih Država - razne države su ga kršile. Godine 1787., Kongres Konfederacije sazvao je konvenciju državnih delegata u Philadelphiji, kako bi predložio plan vlade. Ustav je ratificiran 21. lipnja 1788. godine. Na njega su utjecali: Edmund Burke, William Blackstone, John Locke, te francuski filozof i mason, Montesquieu. Njegov je rad snažno utjecao na mnoge američke osnivače; najznačajnije: James Madison iz Virginije, "Otac Ustava". Montesquieu je glavni izvor teorije podjele vlasti i usvajanja riječi "despotizam" u političkom diskursu. Njegov anonimno objavljeni "Duh zakona", iz 1748. godine, bio je dobro prihvaćen i u Velikoj Britaniji i u američkim kolonijama, te je utjecao na Očeve osnivače pri izradi Ustava Sjedinjenih Država.

Illuminatus Thomas Paine (1737.–1809.), jedan od Očeva osnivača Sjedinjenih Država, bio je autor dvaju vrlo utjecajnih pamfleta na početku Američke revolucije, te je inspirirao Patriote 1776. godine neka proglase neovisnost od Britanije. Rođen u Engleskoj, Paine je emigrirao u britansko-američke kolonije (1774.) uz pomoć Benjamina Franklina, i stigao ​​taman na vrijeme za sudjelovanje u Američkoj revoluciji. Gotovo svaki pobunjenik je pročitao njegov "Zdrav razum" (1776.), gdje se zalagao za potpunu neovisnost od Velike Britanije, i proporcionalno postao najprodavaniji američki naslov svih vremena. Iako nema dokaza da je Paine i sam bio slobodni zidar, napisao je "Esej o podrijetlu slobodnog zidarstva", gdje je ponavljao tvrdnju kako slobodno zidarstvo potječe iz religije drevnih druida.

Paine je veći dio 1790-ih živio u Francuskoj. Duboko je bio uključen u Francusku revoluciju, te je napisao "Prava čovjeka" (1791.), dijelom u obranu revolucije. Počevši od 1791. godine, Paine će živjeti u Parizu sa Nichalasom de Bonnevilleom (njega je vodeći suradnik Weishaupta, Christian Bode, preobratio na ideale Iluminata). Zabrinuta zbog mogućnosti širenja Francuske revolucije, britanska vlada Williama Pitta Mlađeg počela je potiskivati ​​radikalne publikacije, poput Paineovog djela, koje je zagovaralo pravo naroda da svrgne svoju vladu kada ona ne štiti njihova prirodna prava. Kada je, početkom 1792. godine, izdan nalog za njegovo uhićenje, Paine je pobjegao u Francusku, gdje je brzo izabran u Francusku nacionalnu konvenciju.

U prosincu 1793. godine je Paine uhićen i odveden u zatvor Luksemburg u Parizu, gdje je čekao pogubljenje giljotinom, ali je ipak  pušten sljedeće godine. James Monroe, budući predsjednik Sjedinjenih Država, iskoristio je svoje diplomatske veze. Dok je bio u zatvoru, Paine je nastavio raditi na djelu "Doba razuma". Veći utjecaj na Painea (od Davida Humea) imao je Spinozin "Tractatus Theologico-politicus" (1678.). Iako je Paine promicao prirodnu religiju i potvrdio postojanje boga stvoritelja, zalagao se za razum umjesto objave, što ga je navelo da odbaci čuda, i Bibliju promatra kao obično književno djelo, a ne kao božanski nadahnut tekst. "Sve nacionalne crkvene institucije", napisao je Paine, "bilo židovske, kršćanske ili turske, ne čine mi se ništa drugo nego ljudski izumi, uspostavljeni da zastraše i porobe čovječanstvo te monopoliziraju moć i profit." Paine je također napisao: kada se jednom odreknemo ideje da je Mojsije autor Postanka, onda "priča o Evi i zmiji, te o Noi i njegovoj arci, pada na razinu arapskih priča, bez zasluga da bude zabavna." 

Karikatura Josepha Priestleyja i Thomasa Painea inspirirana vragom.

Paine je postao poznat zbog svojih pamfleta. Nepokolebljiv vladinom kampanjom da ga diskreditira, Paine je 1792. godine objavio svoja "Prava čovjeka" (drugi dio), kombinirajući načelo i praksu. Uslijedila je optužnica za pobunu i klevetu. Vladini agenti pratili su Painea i poticali rulju, kao i sastanke pune mržnje, uz spaljivanje lutaka Painea i njegovog političkog saveznika (značajnog utjecaja), Josepha Priestleyja (1733. – 1804.), separatističkog teologa i kemičara, kojemu se pripisuje otkriće kisika. Povjesničar iluminata, Le Forestier, izvještava kako je 1793. godine, na njemačkom jeziku, objavljen energičan napad protiv reda u dva anonimna factuma. Le Forestier je sažeo jedan od njihovih zaključaka:

"Dovoljno je pročitati Izvorne spise, Dodatak tim spisima i Najnovija djela Spartaka i Filona da bi se vidjelo da je iluminizam želio uništiti religiju i državu, te da je ušao u slobodno zidarstvo kako bi njime dominirao i natjerao ga da služi svojim ciljevima, te da bi se shvatilo kako su Weishaupt, Knigge, Nicolaï, Campe, Orleans, Siêyès, Pêtion, Condorcet, Paine, Priestley mogli sve okrenuti naglavačke u Europi." 

Kontroverzna priroda Priestleyjevih publikacija, u kombinaciji sa njegovom otvorenom podrškom Francuskoj revoluciji, izazvala je sumnju javnosti i vlade. Na kraju je bio prisiljen pobjeći, 1791. godine: prvo u London, a zatim u Sjedinjene Države, nakon što je rulja spalila njegov dom i crkvu u Birminghamu. Priestley je živio u Philadelphiji. Tamo je održao niz propovijedi, koje su dovele do osnivanja Prve unitarističke crkve u Philadelphiji. Razmjenjivao je pisma sa Thomasom Jeffersonom, vezano uz buduću pravilnu  strukturu sveučilišta. Ovaj je iskoristio taj savjet prilikom osnivanja Sveučilišta u Virginiji. Krajem 1790-ih, Paine je također pobjegao iz Francuske u Sjedinjene Države. Tamo je napisao treći dio knjige "Doba razuma: Ispitivanje odlomaka u Novom zavjetu, citiranih iz Starih i nazvanih proročanstava o Isusu Kristu". Bojeći se neugodnih, pa čak i nasilnih odmazdi, Thomas Jefferson ga je 1802. godine uvjerio da ipak ne objavi knjigu. Budući predsjednik, John Quincy Adams, napisao je 1805. godine:

"Ne znam je li ijedan čovjek na svijetu imao veći utjecaj na svoje stanovnike ili poslove u posljednjih trideset godina od Toma Painea." 

Amschel Mayer Rothschild (1773.-1855.), osnivač dinastije Rothschild, vraća Inventar Vilima I., izbornog kneza Hessea, koji ga odbija.

Philadelphia

Philadelphia će odigrati ključnu ulogu u Američkoj revoluciji, kao mjesto susreta Osnivača Sjedinjenih Država - potpisali su Deklaraciju o neovisnosti (1776.) na Drugom kontinentalnom kongresu, kao i Ustav na Philadelphijskoj konvenciji 1787. godine. Vodeću ulogu u tim događajima odigrala je 'Mikveh Israel', najstarija židovska kongregacija u Philadelphiji, koja je osnovana doprinosima Benjamina Franklina i Davida Rittenhousea, američkog astronoma, izumitelja i člana Kraljevskog društva u Londonu. Mnogi njeni članovi, zajedno sa sestrinskim sinagogama, 'Shearith Israel' u New Yorku i 'Beth Elohim' u Charlestonu, bili su važni doprinosnici cilju neovisnosti i slobodni zidari, odgovorni za formiranje škotskog obreda slobodnog zidarstva. U to vrijeme, broj Židova koji su živjeli u američkim kolonijama procjenjivao se na manje od 2000 stanovnika. Međutim, zbog svog izvanrednog bogatstva i međunarodnih trgovačkih mreža, mogli su odigrati ulogu u nadolazećim političkim događajima, koja je daleko nadmašivala njihov mali udio u ukupnom stanovništvu.

Prema Jamesu Arcuriju, autoru biografije "Za Boga i domovinu: Špijun i patriot" - Haym Salomon dao je svoje bogatstvo i život za slobodu i cilj. Haym Salomon, američki židovski poslovni čovjek koji je rođen u Poljskoj, član 'Mikveh Israela' koji je financirao Američku revoluciju - bio je agent Kuće Rothschild - iako su ovi istovremeno podržavali Britance, na suprotnoj strani istog sukoba. Rothschildov posao nastao je pružanjem bankarskih usluga prijestolonasljedniku Wilhelmu. On je 1785. godine postao Wilhelm IX., grof Hesse-Kassela. Wilhelm IX. bio je brat princa Charlesa od Hesse-Kassela, člana Iluminata i velikog majstora Azijske braće,  prijatelj grofa Saint-Germaina. Kao sinovi princeze Marije od Velike Britanije, praunuke Fridrika V. od Falačke i Elizabete Stuart od Alkemijskog vjenčanja - braća su također bili i rođaci engleskog kralja Georgea III., koji je predvodio rat protiv Amerikanaca. Rothschildov posao se brzo proširio nakon Francuske revolucije, onda kada su obavljali plaćanja iz Britanije za iznajmljivanje hesijanskih plaćenika britanskom kralju Georgeu III., tijekom Američke revolucije.

'Mikveh Israel' je bila sestrinska kongregacija sinagoge 'Bevis Marks' u Londonu, koju su osnovali sljedbenici Menaseha ben Israela, nakon što je Cromwell odobrio Židovima ponovni ulazak u Englesku. 'Mikva Izrael' je hebrejski izraz 'Nada Izraela', nazvano tako prema knjizi Menašea ben Izraela, koju je koristio kao molitvu za povratak Židova u Englesku, nakon puritanske revolucije. U svojoj "Nadi Izraela" (1650.), kao i "Poniznom obraćanju Oliveru Cromwellu" (1655.) gjde traži od ovoga da primi Židove u Englesku, Menaše je proglasio nužno raspršivanje Židova u sve zemlje svijeta, uključujući Ameriku, prije njihovog konačnog povratka u Svetu zemlju, a kao ispunjenje Danielovog proročanstva o Posljednjim danima. Također, vidio je Židove kao donositelje "dobiti", onim zemljama u kojima žive: "Oni obilno obogaćuju zemlje i krajeve stranaca, u zemljama u kojima žive."

William Penn i njegov ugovor sa Indijancima, kada je osnovao provinciju Pennsylvania u Sjevernoj Americi.

Povijest kongregacije 'Mikveh Izrael' seže do 1740. godine, kada su provincija Pennsylvania i Thomas Penn (sin Williama Penna, osnivača provincije Pennsylvania) - odobrili groblje koje je postalo groblje Mikveh Izrael. William Penn, osnivač provincije Pennsylvania, bio je kveker, imao je veze sa rozenkrojcerima. Penn je bio prijatelj Johna Duryja, koji je pomogao Menassehu ben Israelu u podnošenju peticije Cromwellu za ponovni prijem Židova u Englesku. Penn je također pripadao društvu 'Lantern', Benjamina Furlyja. Godine 1681., engleski kralj Charles II. potpisao je povelju kojom je Pennu dodijeljena zemlja između New Yorka i Marylanda, zapadno od rijeke Delaware. Penn je obavijestio kralja da želi započeti "Sveti eksperiment" i osnovati "Veliki grad" koji će nazvati Philadelphia, što na grčkom znači "bratska ljubav" - prema gradu Amanu u Jordanu, koji se spominje kao mjesto rane kršćanske kongregacije u Knjizi Otkrivenja. Sjeveroistočno od središta grada nalazi se Bensalem, koji je dobio ime po Bensalemu,  zamišljenom u Baconovoj "Novoj Atlantidi".

Groblje 'Mikveh Israel' je izvorno bilo privatno groblje za obitelj Nathana Levyja (1704.–1753.), koji je potjecao iz velike i ugledne židovske obitelji u Engleskoj i bio osnivač židovske zajednice u Philadelphiji. Rođen u New Yorku, Levy se u mladosti preselio u Philadelphiju, gdje je poslovao sa svojim nećakom Davidom Franksom, u tvrtki Levy & Franks, što je bila prva židovska poslovna kuća u Philadelphiji. Levy i Franks bili su sinovi njujorških trgovaca, koji su imali razvijene poslovne veze diljem atlantskog svijeta. Njihovo je poslovno partnerstvo dodatno ispreplelo obitelji, koje su već prije bile blisko povezane bračnim savezima, te je to povezalo njihovu trgovinu. Nathanov otac bio je Moses Levy, bogati trgovac, bivši Maran, rođen u Španjolskoj. Mosesova kći, Bilha Abigail, udala se za Davidovog oca, Jacoba Franksa, koji je rođen u Njemačkoj. Franks se etablirao u raznim poslovima, uključujući "trgovinu robljem, gusarstvo, opću trgovinu i brodarstvo", te je postao prilično bogat. Kaže se da je Franks stekao svoj udio u poslu sa naoružanjem i robljem tijekom Rata kraljice Ane, kada je Britanija imala monopol u trgovini robljem. Moses Levy i Jacob Franks bili su suvlasnici robovlasničkog broda 'Abigail'. Zajedno sa Adolpheom Philipseom i Johnom Van Cortlandtom, dvojicom drugih uspješnih njujorških trgovaca nizozemskog podrijetla, bili su i suvlasnici broda 'Charlotte'. 

Portugalska sinagoga, 'Shearith Israel', Central Park West i W. 70th Street, New York City.

Moses Levy postao je puma, odnosno predsjednik Shearith Israela. Mlađa sestra Mojsijeve kćeri Abigail, Rachel, udala se za Isaaca Mendesa Seixasa, također bivšeg maranosa, koji je u New York došao iz Lisabona, preko Barbadosa. Kaže se da su dvije sestre osnovale prvo dobrotvorno društvo Shearith Israela. Jacob Franks bio je jedan od povjerenika parcele u Mill Streetu, gdje je izgrađena sinagoga; također, naslijedio je svog tasta kao parnas Shearith Israela, položaj koji je obnašao kada je sinagoga posvećena, 1730. godine. Kao trgovac, Franks je djelovao kao agent engleskog kralja, opskrbljivao je britanske trupe u New Yorku i sjevernim kolonijama. Franks i Levy izgradili su odnose sa nekoliko trgovaca, uključujući Thomasa Hyama, filadelfijskog trgovca,  koji je bio agent obitelji Penn.

U rujnu 1752. godine, 'Myrtilla', brod u vlasništvu Levyja i Franksa pristao je u filadelfijsku luku, te je isporučio jedan od najvažnijih i najprepoznatljivijih simbola američke slobode i neovisnosti, "Zvono slobode". Opća skupština u Philadelphiji odlučila je izgraditi zgradu državne skupštine, koja je danas Independence Hall. Godine 1751. je napisano pismo Robertu Charlesu, kolonijalnom agentu za Pennsylvaniju, koji je radio u Londonu, neka kupi zvono za zgradu državne skupštine. Zvono je naručeno u spomen na pedesetu godišnjicu Pennove Povelje o privilegijama (1701.), koja govori o vjerskim slobodama, liberalnim stavovima, pravima američkih Indijanaca i uključivanju građana u donošenje zakona.

Sve ovo unatoč činjenici da je David Franks bio među ranim američkim Židovima, koji su bili istaknuti u trgovini robljem. Tijekom vrhunca trgovine robljem u koloniji, Franks je sa nekoliko nežidovskih partnera sudjelovao u dva pothvata u Africi. Godine 1761. i 1762. godine je Franks oglasio prodaju nekoliko stotina robova iz Afrike. Godine 1729., kada su rastuće kritike trgovine robljem u Pennsylvaniji uvjerile Skupštinu kolonije, 1761. godine, neka poveća carinu na svakog uvezenog roba - David Franks i drugi židovski trgovac, Benjamin Levy, bili su među 24 filadelfijska trgovca koji su podnijeli peticiju guverneru kolonije moleći za izuzimanje.  

Sestra Davida Franksa, Phila (Bilhah), udala se za nežidovskog generala, bojnika Olivera De Lanceyja. Njegova je majka bila Anne van Cortlandt, treće dijete Gertrude Schuyler (rođene 1654.) i Stephanusa van Cortlandta, glavnog suca provincije New York. Obiteljsko podrijetlo i veze Schuylerovih bili su bitni čimbenici u nekoliko važnih američkih obitelji, uključujući: obitelj Livingston, granu obitelji Roosevelt iz Oyster Baya, obitelj Bayard, obitelj Bush i obitelj Kean, među svima ostalima. De Lancey bio je trgovac, lojalistički političar i vojnik tijekom Američkog rata za neovisnost; bio je član pokrajinskog izvršnog vijeća od 1760. godine do Američkog rata za neovisnost. Godine 1768. se udružio sa Isaacom Searsom i Sinovima slobode.

Franks je, zajedno sa suprugom Margaret Evans (iz jedne filadelfijske kršćanske obitelji), bio društveno istaknut u gradu. Bio je  prakticirajući kršćanin nekoliko godina prije braka. Tijekom sukoba je bio istaknut po svojoj odanosti britanskoj stvari, budući je i  bio engleski agent zadužen za zatvorenike. Kći Davida Franksa, također Abigail, udala se za Andrewa Hamiltona, glavnog odvjetnika Pennsylvanije (1768.), nećaka guvernera Jamesa Hamiltona. Franksova druga kći, Rebecca, udala se za Sir Henryja Johnsona, tada potpukovnika, a kasnije generala britanske vojske, te je sudjelovala u "Mischianzi", poznatoj proslavi priređenoj u čast generala Howea, vrhovnog zapovjednika britanskih snaga u Americi, tijekom britanske okupacije Philadelphije.

Michael Gratz je bio Parnas 'Mikveh Israela', od 1784. do 1785. godine. Michael je stigao iz Njemačke 1758. godine, slijedeći svog starijeg brata Bernarda, koji je prethodno bio šegrt kod Davida Franksa. Zajedno su uspostavili obalnu brodarsku službu, između New Orleansa i Quebeca. Francusko-indijanski ratovi ometali su brodarstvo, te su natjerali braću na zapadnu graničnu trgovinu u Pennsylvaniji, Illinoisu i Kentuckyju. Zajedno sa Davidom Franksom, Mathiasom Bushom i drugima, potpisali su Rezolucije o zabrani uvoza, iz 1765. godine, u znak prosvjeda protiv Zakona o žigovima. Kasnije su braća Gratz opskrbljivala Kontinentalnu vojsku. Tijekom britanske okupacije Philadelphije, tvrtka se preselila u Lancaster, dom tasta Michaela Gratza, Josepha Simona.

"Grof Nikolaus Ludwig von Zinzendorf und Pottendorf kao učitelj naroda", Johanna Valentina Haidta (1747.): Ovdje Zinzendorf prima Božje svjetlo iz Isusovih rana, dok mnogi obraćenici iz cijelog svijeta, uključujući Indijance, svjedoče i imaju koristi od njegovog vodstva.

Veliko buđenje

'Mikveh Izrael' osnovan je doprinosima Benjamina Franklina i Davida Rittenhousea. Franklin je također odigrao vodeću ulogu u Velikom buđenju, koje se odnosi na prvo od niza razdoblja vjerskog preporoda u američkoj kršćanskoj povijesti. Veliko buđenje potaknulo je baptistički pokret, koji je doživjelo spektakularan rast. Kako će kasnije John Adams napisati: "Revolucija se dogodila prije nego što je rat i započeo. Revolucija je bila u umovima i srcima ljudi; promjena u njihovim vjerskim osjećajima, njihovim dužnostima i obvezama." U knjizi, "Religija i američki um", profesor Alan Heimert tvrdi kako su Velika buđenja imala veliki utjecaj na Američku revoluciju.

Povjesničari prate najraniju crkvu označeno kao "baptistička" od 1609. godine, iz Amsterdama, Nizozemska Republika, te sa engleskim separatistom, Johnom Smythom, kao pastorom. Roger Williams i John Clarke, njegov sunarodnjak i suradnik za vjersku slobodu, različito se pripisuju kao osnivači najranije baptističke crkve u Sjevernoj Americi. Roger Williams, koji je osnovao grad Providence, pamti se kao odani zagovornik vjerske slobode, odvojenosti crkve od države i poštenog postupanja sa Indijancima. Kao jedan od prvih abolicionista, smatra se važnom povijesnom figurom vjerske slobode u vrijeme američke neovisnosti i imao je ključni utjecaj na razmišljanje Osnivača. Godine 1639. je Williams osnovao baptističku crkvu u Providenceu, Rhode Island; dok je Clarke osnovao baptističku crkvu u Newportu, Rhode Island. Nove članove, i crne i bijele, obraćali su uglavnom baptistički propovjednici, koji su putovali po Jugu tijekom Prvog i Drugog velikog buđenja.

Glavni učinak Prvog velikog buđenja, koje je započelo negdje 1730-ih i trajalo desetak godina (oko 1740-tih), predvođeno vjerskim preporoditeljima, uglavnom je bilo pod utjecajem kripto-sabatizma grofa Nicholasa von Zinzendorfa, osnivača Moravske crkve. Bila je to većinom pobuna protiv autoritarne vjerske vlasti, ali se proširila na druga područja kolonijalnog života. Zinzendorfov red proglasio je svoju svrhu proširenjem Kristova Kraljevstva po cijelom svijetu. Moravski vođa, Augustus Gottlieb Spangenberg, bivši profesor iz Jene, došao je živjeti u Skippack (Pennsylvanija) sa Christopherom Wiegnerom, Schweckfeldijancem. Godine 1722. je  Zinzendorf ponudio azil brojnim progonjenim lutalicama iz Moravske i Češke, te im je dopustio neka izgrade selo Herrnhut, na uglu njegova imanja Berthelsdorf. Kako je Herrnhut rastao, postalo je poznato kao mjesto vjerske slobode i privlačilo je pojedince iz raznih progonjenih skupina, uključujući Schwenkfeldere, koje je osnovao Kaspar Schwenkfeld i koji su procvjetali u Görlitzu u vrijeme Jacoba Boehmea, a kasnije bili blisko povezani sa kolegijancima. Iako Schwenckfeld nije organizirao zasebnu crkvu za svog života, 1700. godine je u Donjoj Šleskoj bilo oko 1500 njegovih sljedbenika (postali poznati kao Schwenkfelderi). Mnogi su pobjegli iz Šleske, od progona austrijskog cara. Neki su pronašli utočište na Zinzendorfovim zemljama i njegovom selu Herrnhut. Jedna je  skupina stigla u Philadelphiju 1731. godine. Nakon toga je uslijedilo još pet migracija do 1737. godine.

Iskrcavanje Schwenckfeldera u Pennsylvaniji

Godine 1732. je zajednica u Herrnhutu počela slati misionare u brojne dijelove svijeta, uključujući robove po danskim Zapadnim Indijama i Inuite na Grenlandu, Surinamu, Jamajci, Zlatnoj obali, Alžiru, Rusiji, Norveškoj, Švicarskoj, Nizozemskoj, Engleskoj, Irskoj, Walesu, Georgiji, Pennsylvaniji, New Jerseyju, New Yorku, Marylandu, kao i crne robove Sjeverne Karoline. Godine 1739., sam Zinzendorf je napustio Europu zato da posjeti svoje misionare na St. Thomasu, jednom od Djevičanskih otoka. Godine 1741. je  Zinzendorf posjetio Pennsylvaniju i time postao jedan od rijetkih europskih plemića 18. stoljeća, koji su zapravo kročili u Ameriku. Moravci su osnovali misije sa Mohikanskim narodom, koji govori algonkinski jezik, u britanskoj koloniji New York, u britanskoj Sjevernoj Americi. Preobraćeni Mohikanci formirali su prvu domaću kršćansku kongregaciju u današnjim SAD. No, misionarska aktivnost Moravaca ubrzo je došla pod sumnju kako se radi o uroti sa isusovcima. Francuzi su zaposlili isusovce neka okupe  indijanska plemena protiv Engleza. Indijanci su općenito smatrani neprijateljima i svatko tko bi se s njima sprijateljio je smatran francuskim špijunom. Iako su pristaše branile njihove napore, krajem 1744. godine, kolonijalna vlada iz Poughkeepsieja je protjerala Moravce iz New Yorka.

Na Badnjak 1741. godine, grof Zinzendorf i David Nitschmann, prvi biskup Moravske crkve, predvode malu zajednicu koja je osnovala misiju u koloniji Pennsylvania. Godine 1735. je, u Berlinu, Nitschmanna za prvog biskupa Moravaca posvetio Daniel Ernst Jablonski, unuk rozenkrojcera Ivana Komenskog. Lokalni doseljenici u Pennsylvaniji uznemirili su se zbog prisutnosti Moravaca. Zinzendorf je u Pennsylvaniji bio "najbolji iz Otkrivenja", "lažni prorok", vođa zabrane "đavola" i "skakavaca" iz "bezdana".

Misija je nazvana Betlehem, što je danas sedmi najveći grad u Pennsylvaniji. Zemljište je, u ime Moravaca, kupio Johann Heinrich Antes. On je također bio agent, koji je u ime Moravaca, kupio dijelove zemlje koji je poslije postao grad Winston-Salem, u Sjevernoj Karolini. Podrijetlo grada Winston-Salema datira iz 1753. godine, kada je Spangenberg, u ime Moravske crkve, odabrao mjesto za naseljavanje, u tri kraka Muddy Creeka. Ovo područje nazvao je "die Wachau", od latinskog Wachovia, prema Zinzendorfovom rodnom imanju. Ime Salem je odabrao sam Zinzendorf od "Shalom", hebrejskog za "mir", tj. prema kanaanskom gradu koji je  spomenut u Postanku. Salem je bio tipično moravsko naselje, sa javnim zgradama kongregacije grupiranim oko središnjeg trga, danas Salem Square. Dugi niz godina samo su članovi Moravske crkve smjeli živjeti u ovom naselju.

George Whitefield, prijatelj Zinzendorfa i Benjamina Franklina, te jedan od osnivača metodizma i evangeličkog pokreta.

Posjet Zinzendorfa Pennsylvaniji je dijelom bio odgovor na pisma koja mu je poslao George Whitefield (1714.–1770.), jedan od osnivača metodizma i evangeličkog pokreta. Prvo Veliko buđenje je započelo 1740. godine, kada je Whitefield (bio je pod utjecajem Moravske crkve) otputovao u Sjevernu Ameriku. Whitfield se udružio sa Jonathanom Edwardsom, kako bi "raspirili plamen preporoda" u Trinaest kolonija (1739.–1740.). Edwards se oženio Sarah Pierpont, kćerkom Jamesa Pierponta, glavnog osnivača Yale Collegea. Njena je majka bila praunuka Thomasa Hookera, istaknutog puritanskog kolonijalnog vođe, koji je osnovao Koloniju Connecticut nakon što se suprotstavio puritanskim vođama u Massachusettsu. Sin Jonathana Edwardsa, Piermont Edwards, služio je kao prvi veliki majstor masonske lože u New Havenu, Connecticut.

John Wesleyju i njegovom bratu Charlesu se pripisuju zasluge za osnivanje evangeličkog pokreta, poznatog kao metodizam, na koji je snažno utjecao moravski pijetizam.

Ubrzo je Prvo veliko buđenje uzburkalo protestante diljem Amerike. Do 1737. godine je Whitefield postao nacionalna zvijezda u Engleskoj, gdje su njegove propovijedi privlačile velike mase. Posebno je to bilo istaknuto u Londonu gdje je Društvo Fetter Lane, kao prvi procvat moravske crkve u Ujedinjenom Kraljevstvu, postalo središtem evangeličke aktivnosti. Wesley se dopisivao s grofom Zinzendorfom. Njih su se dvojica sreli osobno u Njemačkoj i Engleskoj, onda kada je grof kada je poslan u London na zahtjev pruskog kralja Fridrika Vilima I. Godine 1735. su John Wesley i brat Charles otplovili za Savannah, gdje su se sastali sa skupinom Moravske braće, koju je predvodio August Gottlieb Spangenberg. Nakon dvogodišnjeg neuspješnog služenja u Savannahi, Wesley se vratio u Englesku i pridružio se 'Fetter Laneu'. Wesley je iniciran u masonskoj loži u Downpatricku (Irska),  1788. godine.

Benjamin Franklin

Također, blisko povezan sa Whitefieldom i Zinzendorfom je bio i Benjamin Franklin. Na groblju Granary u Bostonu istaknuto je na  obelisku, koji je podignut 1827. godine roditeljima i rodbini Benjamina Franklina, koji je rođen u Bostonu, pokopan u Philadelphiji. Groblje, osnovano 1660. godine, posljednje je počivalište mnogih značajnih domoljuba iz doba Američkog rata za neovisnost, uključujući: Paula Reverea; pet žrtava Bostonskog masakra; tri potpisnika Deklaracije o neovisnosti: Samuela Adamsa, Johna Hancocka, Roberta Treata Painea. Tamo su pokopani i John Endecott, prvi guverner kolonije Massachusetts Bay, kojega je naslijedio John Winthrop; Samuel Sewall, sudac na suđenjima vješticama u Salemu; i Mary Goose, za koju mještani tvrde da je bila izvorna 'Majka Guska'.  

Vrata i ogradu groblja, u egipatskom stilu, projektirao je arhitekt Isaiah Rogers. On je projektirao i Bostonski masonski hram. Rogers je projektirao identična vrata u egipatskom stilu za židovsko groblje u Newportu, groblje sinagoge Touro, posvećeno 1677. godine. Sinagoga je najstarija sačuvana zgrada sinagoge u Sjedinjenim Državama, dok je groblje drugo najstarije židovsko groblje u zemlji. Oba groblja imaju motiv "Soul Effigy", lubanje ili "mrtvačke glave" sa krilom sa svake strane, što predstavlja dušu koja leti u nebo nakon smrti. Simbol vuče korijene iz Nove Engleske 16. stoljeća. Tijekom 300 godina, simbol se razvio od lubanje i prekriženih kostiju do ljudskog lica sa krilima. Do sredine 19. stoljeća je lik duše zamijenjen krilatim kerubinima.

Groblje Granary u Bostonu

Franklin je osnovao 'Pennsylvania Gazette', koji je bio jedan od najistaknutijih američkih listova od 1728. godine (prije Američke revolucije), pa sve do 1800. godine. Franklin je prvi put iniciran u lokalnu masonsku ložu negdje 1730. ili 1731. godine. Postao je Veliki majstor 1734. godine. Iste godine uredio je i objavio prvu masonsku knjigu u Americi, pretisak Jamesa Andersona "Konstitucije slobodnih zidara". Bio je tajnik lože St. John's u Philadelphiji, od 1735. do 1738. godine. Srednje ime Franklinovog nezakonitog sina, Williama Templea Franklina, navodno je izvedeno iz činjenice što je ovaj začet dok je Benjamin studirao u Middle Templeu, bivšem sjedištu Templara.

Osim što je posjećivao vođe Irokeza, Zinzendorf se također sastajao sa političkim vođama u Philadelphiji, poput Franklina, koji je dobro upoznao Zinzendorfa. Franklin je koristio svoje novine za objavljivanje obrane Moravske crkve. Također je posjedovao tiskaru u Philadelphiji gdje su tiskane mnoge rane moravske publikacije. Intervjuirao je Zinzendorfa ubrzo nakon što je stigao u Pennsylvaniju, te je bio prisutan (kao svjedok) kada se Zinzendorf sastao sa dužnosnicima Pennsylvanije, 1742. godine, kako bi se odrekao svojih plemićkih titula. Objavio je Zinzendorfove odgovore na optužbe kritičara u Pennsylvania Gazetteu, uz mnoge moravske propovijedi i rasprave, zajedno sa zapisnicima 7 ekumenskih "sinoda" različitih vjerskih skupina koje je Zinzendorf sazvao tijekom svog boravka u Pennsylvaniji. Franklin je Spangenberga nazivao "mojim vrlo cijenjenim prijateljem".

Franklin je bio i bliski prijatelj Georgea Whitefielda. Objavljivao je Whitefieldove propovijedi i dnevnike, izvještavao o preporodu u svom Pennsylvania Gazette. Godine 1749. je Franklin odabrao kuću Whitefield za sastanke, zajedno sa njenom Dobrotvornom školom - te ju je kupio za novoosnovanu Akademiju u Philadelphiji (otvorena 1751.). Nakon toga je došlo i do osnivanja Koledža u Philadelphiji (1755.) na istom mjestu - oba su bili prethodnici Sveučilišta u Pennsylvaniji.

Od sredine 1750-ih do sredine 1770-ih, Franklin je većinu vremena provodio u Londonu. Poznato je da je Franklin povremeno prisustvovao sastancima 'Hellfire Cluba', tijekom 1758. godine. U Engleskoj se Franklin pojavio kao vodeći glasnogovornik američkih interesa, pišući popularne eseje u ime kolonija. Kolonije Georgia, New Jersey i Massachusetts također su ga imenovali svojim agentom pri Kruni. Franklin je tijekom tog razdoblja razgovarao i dopisivao se sa mnogim važnim Britancima. U njegovom užem krugu bili su tiskar William Strahan i pravnik Richard Jackson. Strahan je bio glavni izdavač djela Samuela Johnsona, zadužen za tiskanje Johnsonovog rječnika, jednog od najutjecajnijih rječnika u povijesti engleskog jezika; objavio je i djela filozofa Davida Humea i Adama Smitha, te povjesničara Edwarda Gibbona, čije je najpoznatije djelo "Povijest propasti i pada Rimskog Carstva". Gibbon je iniciran kao slobodni zidar Velike lože Engleske krajem 1774. godine. Istaknuti slobodni zidar iz 18. stoljeća, William Preston, bio je zaposlen kod Strahana i to posebno kao urednik djela Davida Humea. Pod Prestonom se 'Loža antike' odvojila od 'Velike lože modernizma' i postala "Velika loža cijele Engleske južno od rijeke Trent". 

Richard Price je bio britanski disidentski propovjednik, član Kraljevskog društva, koji je postao poznat po svojoj podršci kolonijama britanske Sjeverne Amerike u Američkom ratu za neovisnost. Engleski disidenti ili engleski separatisti su bili protestantski kršćani koji su se odvojili od Crkve Engleske tijekom 17. i 18. stoljeća. Također i slobodni zidar, Price je postao veliki majstor nove lože Bridgend, 1777. godine. Držao je predavanja u poznatoj kući za sastanke, izgrađenoj u Old Jewryju, onome što je tradicionalno bio židovski geto u Londonu. Svećenik u Old Jewryju je bio nekonformist Samuel Chandler, još jedan član Kraljevskog društva. Chandlera su, u kasnijem dijelu vladavine Georgea II., nazivali "neokrunjenim patrijarhom disidenta". Kod kuće, ili u samoj svojoj crkvi, Pricea su posjećivali i Osnivači Sjedinjenih Država, Thomas Jefferson i Thomas Paine. Drugi američki političari, poput veleposlanika Johna Adamsa (kasnije postao drugi predsjednik Sjedinjenih Država) i njegove supruge Abigail, također su bili gosti. Poznavao je filozofe Davida Humea i Adama Smitha.

Price je također bio član "Bowoodovog kruga", skupine liberalnih intelektualaca koji su bili okupljeni oko Williama Pettyja, 1. markiza od Lansdownea, poznatog i kao Lord Shelburne. Krug je nazvan tako po Bowood Houseu, njegovom sjedištu u Wiltshireu. Pricea je krugu predstavila njegova supruga, Elizabeth Montagu, vođa intelektualki iz Blue Stockinga, nakon objavljivanja njegovih "Četiri disertacije". Do 1770. godine, Montaguov dom u Hill Streetu je bio vodeći salon u Londonu. Samuel Johnson, Sir Joshua Reynolds, Edmund Burke, David Garrick i Horace Walpole bili su dijelom istog kruga. Godine 1765. je Burke postao privatni tajnik liberalnog vigovskog političara Charlesa Watsona-Wentwortha, 2. markiza od Rockinghama, tadašnjeg premijera i koji je ostao Burkeov bliski prijatelj i suradnik sve do svoje prerane smrti, 1782. godine. Rockingham je također predstavio Burkea kao slobodnog zidara. Godine 1772., Price je regrutirao Josepha Priestleyja, kojeg su Price i Franklin nominirali za člana Kraljevskog društva. Još jedan član kruga je bio Benjamin Vaughan, koji je zajedno sa Priceom, Priestleyjem i Thomasom Paineom bio član 'Društva 13', deističkog kruga, koji je Franklin osnovao 1774. godine. Vaughan je izabran za člana Kraljevskog društva u Edinburghu. On je bio povjerenik u pregovorima između Britanije i Sjedinjenih Država pri izradi Pariškog ugovora, što su u Parizu potpisali predstavnici kralja Georgea III. od Velike Britanije i predstavnici Sjedinjenih Američkih Država. Sjedinjene Države su ondje  predstavljali Benjamin Franklin, John Jay, Henry Laurens i John Adams.

Početkom 1776. je Price objavio "Opservacije o prirodi građanske slobode, načelima vlade, te pravdi i politici rata sa Amerikom". Priceov pamflet pohvalio je Shelburneove prijedloge za kolonije i napao Deklaratorni zakon (zakon Parlamenta Velike Britanije), koji je pratio ukidanje Zakona o žigovima iz 1765. godine, uz promjenu i smanjenje Zakona o šećeru. Predstavnici iz nekoliko od trinaest kolonija okupili su se kao Kongres, kao odgovor na Zakon o žigovima iz 1765. godine i da bi doveli u pitanje pravo udaljene sile da ih oporezuje, bez odgovarajućeg zastupanja. Kada je Georgea Grenvillea na mjestu premijera zamijenio Lord Rockingham, (bio je naklonjeniji kolonijama), pozvao je Franklina neka govori pred britanskim Parlamentom o kolonijalnoj politici, gdje je prikazao koloniste kao protivnike unutarnjih, ali ne i vanjskih poreza. Parlament je zatim pristao ukinuti Zakon o žigovima, ali pod uvjetom da se usvoji Deklaratorni zakon.

Dana 18. ožujka 1766. godine je Parlament ukinuo Zakon o žigovima i usvojio Deklaratorni zakon.

Shelburne je bio veliki majstor engleskog slobodnog zidarstva, bio je u dobrim odnosima sa Franklinom i Davidom Humeom, te je tvrdio kako je posvećen ekonomiji slobodne trgovine, nakon dugih razgovora s Adamom Smithom, 1761. godine. Shelburne je bio predsjednik Trgovinskog odbora u Ministarstvu Grenvillea. No, dao je ostavku na tu dužnost nakon samo nekoliko mjeseci, i počeo se družiti sa vođom oporbe, Williamom Pittom. Kada je Pitt postao premijer, 1766. godine, Shelburne je imenovan južnjačkim tajnikom (dužnost obnašao dvije godine). Uz Pitta, Shelburne je bio zagovornik pomirljive politike prema britanskim američkim kolonijama, i dugogodišnji kritičar mjera sjeverne vlade u Americi. Lord North, također veliki majstor slobodnog zidarstva, bio je premijer Velike Britanije od 1770. do 1782. godine, te je vodio Veliku Britaniju kroz veći dio Američkog rata za neovisnost. Nakon pada vlade Northa, Shelburne se pridružio njenoj zamjeni, pod lordom Rockinghamom. Shelburne je postao premijer 1782. godine, nakon Rockinghamove smrti, dok se Američki rat još uvijek vodio. Shelburneova vlada je pala zbog uvjeta iz Pariškog mira,  kojim je sukob okončan. Njegovi uvjeti smatrani su pretjerano velikodušnima, jer su novoj naciji dali kontrolu nad prostranim trans-apalačkim zemljama. Iste godine Shelburne je imenovan članom Reda podvezice.

Do vremena kada se Franklin vratio u Philadelphiju, 05. svibnja 1775. godine, nakon svoje druge misije u Veliku Britaniju, započela je Američka revolucija. Skupština Pennsylvanije je jednoglasno izabrala Franklina za svog delegata na Drugom kontinentalnom kongresu. U lipnju 1776. godine je imenovan članom Odbora petorice, koji je sastavio Deklaraciju o neovisnosti. Tamo je Franklin napravio nekoliko "malih, ali važnih" promjena u nacrtu, koji mu je poslao Thomas Jefferson.

Franklin je često posjećivao moravsku zajednicu u Bethlehemu u Pennsylvaniji, odsjedao je u 'Moravskom Sun Innu', gostionici iz 18. stoljeća, izgrađenoj za smještaj ne-moravskih trgovaca koji su poslovali sa Moravcima. Mnogi istaknuti ljudi Američke revolucije boravili su tamo, uključujući: Georgea Washingtona, Marthu Washington, Alexandera Hamiltona, Benjamina Franklina, Johna Adamsa, Samuela Adamsa, Johna Hancocka i markiza de Lafayettea. Bethlehem je dva puta služio tijekom Američke revolucije kao medicinsko sjedište za snage Georgea Washingtona. Dana 22. rujna 1777. godine je tamo prenoćilo 14 članova Kontinentalnog kongresa. Franklin je osnovao Sveučilište u Pennsylvaniji koje će utjecati na pisanje osnivačkih dokumenata Sjedinjenih Država, poput Kontinentalnog kongresa. Više od jedne trećine muškaraca, koji su doprinijeli donošenju Deklaracije o neovisnosti, bilo je povezano sa ovim fakultetom.

U prosincu 1776. godine je Franklin imenovan povjerenikom za Sjedinjene Države u Francuskoj. Tijekom boravka u Francuskoj je bio aktivni slobodni zidar. Među njegovim suradnicima u Francuskoj bio je i član Iluminata, grof de Mirabeau. U srpnju 1784. godine se Franklin sastao sa Mirabeauom, uz doprinos anonimnim materijalima, koje je iskoristio u svom prvom potpisanom djelu, "Considerations sur l’ordre de Cincinnatus". Godine 1784., kada je Franz Anton Mesmer počeo objavljivati ​​svoju teoriju "životinjskog magnetizma", Luj XVI. imenovao je komisiju za istraživanje, u kojoj su bili kemičar Antoine Lavoisier, liječnik Joseph-Ignace Guillotin, astronom Jean Sylvain Bailly i Benjamin Franklin.

Godine 1998., kada je grupa 'Prijatelji kuće Benjamina Franklina' odlučila preurediti Franklinovu londonsku gradsku kuću u muzej, jer je ovaj tamo živio od 1757. do 1777. godine - otkrili su jamu sa oko 1200 ljudskih kostiju. Utvrđeno je da kosti, koje datiraju iz vremena kada je Franklin živio u kući, pripadaju deset ljudskih tijela, od kojih je šestoro bilo djece. Većina kostiju pokazuje znakove seciranja, piljenja ili rezanja. Jedna lubanja je bila izbušena sa nekoliko rupa. Predloženo objašnjenje: seciranje je izvršio Franklinov mladi prijatelj i štićenik, William Hewson, koji je bio učenik najbriljantnijeg anatoma tog vremena, Williama Huntera. Anatomija je i dalje bila neodobravana, pa su se Hewson, Hunter i drugi morali oslanjati na pljačkaše grobova, kako bi nabavili leševe ili ih sami iskopali. Također se bilo održavalo i tjedno javno pogubljenje na vješalima, sa druge strane vrtnog zida. 

Sinovi slobode (Sons of Liberty)

Haym Salomon je primio svoja prva dva stupnja slobodnog zidarstva u filadelfijskoj loži br. 2, Drevni York obred, 1764. godine. Dana 23. rujna 1743. godine, John Ward, veliki majstor Engleske, nominirao je Thomasa Oxnarda iz Bostona, provincijskog velikog majstora cijele Sjeverne Amerike, a koji je 10. srpnja 1749. godine imenovao Benjamina Franklina, provincijskog velikog majstora Pennsylvanije, ovlaštenjem da imenuje druge velike časnike, vodi Veliku ložu, izdaje naloge, itd. Salomon se pridružio njujorškoj podružnici Sinova slobode, tajnog društva, koje se uglavnom sastojalo od slobodnih zidara i koje je potaknulo Bostonsku čajanku. Sinovi slobode planirali su svoje aktivnosti u gostionici Zeleni zmaj u Bostonu, poznatoj povjesničarima kao "Stožer revolucije". Gostionica je bila u vlasništvu lože slobodnih zidara St. Andrews, 1766. godine. Masoni su koristili prvi kat za sastanke, koje je vodio veliki majstor Joseph Warren, a zatim John Hancock. Slobodni zidar, Paul Revere, poslan je otamo u Lexington, na svoju poznatu ponoćnu vožnju, te kako bi u travnju 1775. godine upozorio kolonijalnu miliciju na približavanje britanskih snaga, prije bitaka kod Lexingtona i Concorda. Pamti se da je najavio: "Britanci dolaze!"

1776. godine je Salomon uhićen kao špijun. Britanci su ga pomilovali, ali tek nakon što su od njega zahtijevali neka provede 18 mjeseci na britanskom brodu, kao prevoditelj za vojnike iz Hessea. Solomon je iskoristio priliku, pomogao je britanskim zarobljenicima u bijegu, te je poticao vojnike neka dezertiraju. 1778. godine je Salomon je ponovno uhićen i osuđen na smrt. Ponovno je uspio pobjeći, uputivši se sa svojom obitelji u revolucionarnu prijestolnicu Philadelphiju. Godine 1781. je započeo  intenzivno surađivati ​​sa Robertom Morrisom, novoimenovanim nadzornikom za financije za Trinaest kolonija. Morris je trgovac,  rođen u Engleskoj, i jedan od osnivača Sjedinjenih Država. Bio je član zakonodavnog tijela Pennsylvanije, Drugog kontinentalnog kongresa i Senata Sjedinjenih Država, kao i potpisnik Deklaracije o neovisnosti, Članaka Konfederacije i Ustava Sjedinjenih Država. Morris se, iako civil, smatrao drugim po moći, odmah iza Georgea Washingtona.

Aaron Levy, bliski prijatelj i financijski podupiratelj Hayma Salomona, imigrirao je u Pennsylvaniju iz Amsterdama, negdje između 1760. i 1770. godine, kako bi trgovao sa domorodačkim stanovništvom i opskrbljivao robovlasničku vladu. Levy je osnovao grad Aaronsburg u Pennsylvaniji, što je bio prvi grad u Pennsylvaniji, a moguće i u Sjedinjenim Državama, koji je osnovao i nazvao ga po sebi jedan Židov. Spekulirao je zemljištem u Pennsylvaniji, ubrzo je postao jedan od najvećih zemljoposjednika, posjedovao je ogromne posjede u gotovo svakom okrugu u državi. Robert Morris bio je Levyjev partner u mnogim od tih špekulacija, te je od njega posudio znatne svote novca. Pod utjecajem Morrisa, Levy je posudio veliku količinu novca Kontinentalnom kongresu, u svrhu vođenja rata.

Od 1781. do 1784. godine je Salomon služio kao nadzornik financija Sjedinjenih Država, postavši poznat kao "Financijer revolucije". Davao je privatne zajmove istaknutim državnicima, poput Jamesa Madisona, Thomasa Jeffersona, generala Arthura St. Claira i Jamesa Monroea, od kojih nije htio uzimati kamate. Uz Alexandera Hamiltona i Alberta Gallatina, smatra se jednim od osnivača financijskog sustava Sjedinjenih Država. Salomonov brokerski posao je postao toliko ogroman, te je bio najveći deponent u banci Roberta Morrisa. Ali, njegove aktivnosti nisu bile ograničene samo na odnose sa američkom vladom. Bio je imenovan brokerom francuskog konzula i blagajnika francuske vojske, kao i fiskalnim agentom francuskog poslanika u Sjedinjenim Državama, Chevaliera de la Luzernea, tijekom čega su kroz njegove ruke prolazile ogromne svote. Lucerne je potjecao iz slavne normanske obitelji, Malteški vitez i nositelj Reda svetog Luja, nosio je i titulu Chevaliera, prije nego što ga je kralj Luj XVI. proglasio markizom,  1785. godine. Većim dijelom, novcem koji je unaprijed dao kralj Luj XVI., uz prihod od zajmova dogovorenih u Nizozemskoj, također je posredovao Salomon. Salomon je do 1784. godine postao toliko uspješan da je u proljeće iste godine otvorio ustanovu u New Yorku, u partnerstvu sa Jacobom Mordecaijem. 

Mordecai je služio kao strijelac kada je Kontinentalni kongres imao sjedište u Philadelphiji. Kasnije je pomagao u opskrbi Kontinentalne vojske kao činovnik nećaka Davida Franksa, Davida Salisburyja Franksa, ađutanta generala Benedicta Arnolda tijekom Američkog rata za neovisnost, i intendant generala Georgea Washingtona. Rođen u Philadelphiji, 1740. godine, David Salisbury Franks živio je u Quebecu sa roditeljima kada je izbila Američka revolucija. Godine 1775. je bio predsjednik Španjolske i portugalske sinagoge u Montrealu, najstarije židovske kongregacije u Kanadi. Kada je vojska predvođena Benedictom Arnoldom i Richardom Montgomeryjem napala Kanadu 1775. godine, Franks se pridružio američkim snagama. Imenovan je blagajnikom Kontinentalne vojske u Quebecu, promaknut je u čin bojnika i dodijeljen mu je Arnoldov ađutant. Nakon što je Arnold prešao na stranu Britanaca, Washington je Franksa stavio pod svoje zapovjedništvo. Franksu je povjereno nošenje tajnih dokumenata diplomatima Benjaminu Franklinu u Parizu, kao i Johnu Jayu u Madridu. Nakon rata, Franks je postao američki vicekonzul u Marseilleu. Godine 1786. je služio kao američki izaslanik u pregovorima o sporazumu između Sjedinjenih Država i moćnika Maroka. Franksovo ime spominje se na popisu članova Društva sv. Andrije, posvećenog promicanju očuvanja škotske baštine.  Društvo sv. Andrije iz Charlestona (Južna Karolina), osnovano 1729. godine, nije samo najstarije, nego je bilo začetnikom nekih, možda i velikog broja, drugih društava sv. Andrije.

Predaja Lorda Cornwallisa, autor John Trumbull (1820.)

U kolovozu 1781. godine je Kontinentalna vojska zarobila general-pukovnika Charlesa Cornwallisa, u virginijskom obalnom gradu Yorktownu. Washington i glavnina vojske, kao i grof de Rochambeau sa svojom francuskom vojskom, odlučili su marširati sa visoravni Hudson do Yorktowna i zadati konačni udarac. Ali, Washingtonova ratna blagajna bila je potpuno prazna. Legenda tvrdi kako je George Washington (1779. ili 1781.) upao usred jomkipurske službe u 'Mikveh Israel', kako bi isprosio novac za opskrbu bankrotirane Kontinentalne vojske. Salomon je očito prekinuo službu i napisao ček na stotine tisuća dolara, dodajući tomu sadržaj kutije za priloge. Uz taj doprinos, Washington je vodio kampanju u Yorktownu, koja se pokazala kao posljednja bitka Revolucije. Salomon je posredovao u prodaji većine ratne pomoći iz Francuske i Nizozemske Republike, prodajući mjenice američkim trgovcima. Također je osobno podržavao razne članove Kontinentalnog kongresa, tijekom njihova boravka u Philadelphiji, uključujući Jamesa Madisona i Jamesa Wilsona. Smatra se kako je Salomon ukupno pridonio sa 650.000 dolara (više od 9,4 milijarde dolara, računato za 2017. godinu) naporima Američkog rata za neovisnost.

Godine 1941., iste godine kada je Howard Fast napisao djelo "Haym Salomon, sin slobode", spomenik Heald Square, skulptura koju je dizajnirao Lorado Taft, postavljena je na uglu Wacker Driveu i Wabash Avenue u centru Chicaga. Prikazuje Georgea Washingtona, okruženog Salomonom i Robertom Morrisom, i kako se ovaj rukuje sa obojicom muškaraca, uz natpis: "Simbol američke tolerancije i jedinstva, te suradnje ljudi svih rasa i vjeroispovijesti u izgradnji Sjedinjenih Država." Godine 1975., Poštanska služba Sjedinjenih Država izdala je prigodnu marku, "Onaj koji je doprinio cilju", u čast Salomona. Ova marka, kao i druge, bila je otisnuta na prednjoj i stražnjoj strani. Na ljepljivoj strani marke, sljedeće su riječi bile otisnute blijedozelenom tintom: "Financijski junak – Poslovni čovjek i broker Haym Salomon je bio odgovoran za prikupljanje većine novca potrebnog za financiranje Američke revolucije, a kasnije i za spašavanje nove nacije od kolapsa."

Veliki pečat

Kada je novi Ustav stupio na snagu, 1789. godine, jedan od prvih akata novog Kongresa bilo je propisati da "pečat koji su Sjedinjene Države do sada koristile na okupljanju sjednica Kongresa bude, i ovime se proglašava, pečatom Sjedinjenih Država". To je trebao biti Veliki pečat Sjedinjenih Država, novi glavni nacionalni simbol nove zemlje. Mnogo se raspravljalo o podrijetlu masonske ili "iluminatske" simbolike ugrađene u Veliki pečat, posebno piramide sa 13 stepenica i Svevidećeg oka. Jedan simbol posebno ukazuje na izvor utjecaja i koji je bio malo prepoznat: židovska Davidova zvijezda, sastavljena od 13 petokrakih zvijezda, koju su rane magične i kabalističke tradicije nazivale "Solomonovim pečatom". Postoji legenda: tijekom procesa dizajniranja Velikog pečata je predsjednik George Washington pitao Hayma Solomona kakvu naknadu želi u zamjenu za svoj važan doprinos. Washington je izvijestio kako ovaj "nije želio ništa za sebe, ali je želio nešto za svoj narod". Iako nema dokaza, postoji teorija da je 13 zvijezda, koje predstavljaju 13 kolonija, na pečatu raspoređeno u obliku Davidove zvijezde u spomen na Solomonov doprinos.

Nekoliko ključnih simbola Sjedinjenih Država povezano je sa tajanstvenim čovjekom, kojega ponekad nazivaju "utjecajnom osobom" ili "Profesorom". Isti je utjecao na dizajn američke zastave, potpisivanje Deklaracije o neovisnosti i dizajn Velikog pečata, čije se obje strane sada pojavljuju na poleđini američke novčanice od jednog dolara. Na večeri, kojoj je prisustvovao odbor za zastavu, u kući vođe pobunjenika u Cambridgeu, Massachusetts, u prosincu 1775. godine - predstavljen je stranac koji je odsjeo kod obitelji kuće. Prema Robertu Allenu Campbellu, u knjizi "Our Flag", opisan je kao "očito daleko stariji od svojih 70 godina; i često se osvrtao na povijesne događaje od prije više od stoljeća, baš kao što je bio živi svjedok njihovog događanja." Stranac je bio vegetarijanac, i sa sobom je nosio veliku hrastovu škrinju sa rijetkim knjigama i drevnim rukopisima, te se činilo da poznaje Franklina. "Profesor" je iznio nekoliko prijedloga o dizajnu zastave i odbor ih je sa oduševljenjem prihvatio, bez ikakvih rasprava. Nakon završetka večere, Profesor je nekoliko sati razgovarao sa Franklinom i Washingtonom, navodno govoreći kako će Amerika uskoro postati nova nacija, koju će priznati sve vlade svijeta, i da joj je suđeno biti budući vođa civilizacije.

Manly P. Hall opisuje incident u večernjim satima 04. srpnja 1776. godine, u staroj Državnoj kući u Philadelphiji, na skupu za proglašenje neovisnosti od Engleske, kada se začuo "žestoki glas". Okupljeni muškarci dirljivo su potpisali deklaraciju, kada je čudan čovjek, kojega nikada prije nisu vidjeli, objavio da je "Bog dao Americi da bude slobodna!", i zatim se iscrpljeno srušio u svoju stolicu. Jedne mračne večeri, Thomasu Jeffersonu je prišao stranac u crnom ogrtaču i pružio mu dizajn Velikog pečata, koji je njegov odbor odmah prepoznao kao savršen.

Dana 04. srpnja 1776. godine, istog dana kada je potpisana Deklaracija o neovisnosti, Kontinentalni kongres imenovao je prvi odbor za dizajn Velikog pečata, što je trebao biti glavni nacionalni simbol Sjedinjenih Država. Prvi odbor se sastojao od Benjamina Franklina, Thomasa Jeffersona i Johna Adamsa. Franklin je predložio dizajn scene Mojsija kako razdvaja Crveno more, sa egipatskim faraonom kojega preplavljuju vode i frazom "Otpor tiranima je poslušnost Bogu". Jefferson je predložio prikaz Djece Izraelove u pustinji, vođene oblakom danju i stupom od vatre noću. Adams je odabrao sliku poznatu kao "Herkulov sud", gdje mladi Herkul mora odabrati hoće li putovati uzbrdo putem dužnosti prema drugima, ili časti prema sebi. Odbor je zatražio pomoć Pierrea Eugenea du Simitierea, koji je prvi predložio upotrebu Svevidećeg Oka.

Do 13. lipnja 1782. godine, Kongres još nije odobrio dizajn, te se obratio svom tajniku Charlesu Thomsonu, i dostavili sav materijal od prva tri odbora. Thomson je preuzeo elemente iz sva tri prethodna odbora i osmislio novi dizajn, koji je poslužio kao osnova za konačni pečat. Thomson je koristio ćelavog orla na štitu sa 13 pruga, kandže orla držale su maslinovu grančicu i snop od 13 strijela. Za grb je koristio konstelaciju od 13 zvijezda, oblikovano u šesterokraku Davidovu zvijezdu, koju je dizajnirao Francis Hopkinson, potpisnik Deklaracije o neovisnosti (dizajnirao je američku zastavu). Moto je bio "E Pluribus Unum", i također se sastojao od 13 slova. Franklin je posjedovao knjigu amblemskih simbola iz 1702., godine, koja je uključivala orla sa maslinovom grančicom i strijelama blizu kandži, što je možda bio izvor za Thomsona.

Za poleđinu je Thomson, u biti, zadržao dizajn Williama Bartona, stručnjaka za heraldiku iz Pennsylvanije, a koji je sudjelovao u trećem odboru: piramide sa 13 stepenica, i blistavim Okom Providnosti iznad vrha piramide, ali je ponovno dodao trokut oko Oka Providnosti, te promijenio geslo u "Novus Ordo Seclorum" (latinski "Novi poredak vjekova") i "Annuit Cœptis", također sastavljeno  od 13 slova, što bi značilo da je Providnost "odobrila (naše) pothvate".

Jedan od tri murala u Memorijalnoj dvorani, koje je naslikao Allyn Cox, 1950-ih. Ovaj prikazuje Georgea Washingtona u punoj masonskoj opremi, dok polaže kamen temeljac američkog Kapitola.

Društvo Cincinnatija

Novi Ustav, koji je stupio na snagu u ožujku i travnju 1789. godine, dao je novoosnovanom Kongresu Sjedinjenih Država ovlasti da uspostavi federalni okrug veličine do deset četvornih milja. Predsjednik Washington je odabrao močvaru za to mjesto. 1791. godine je odabrao Pierrea Charlesa l'Enfanta, inženjera u kontinentalnoj vojsci i templarskog slobodnog zidara, neka projektira novi grad. Mjesto je kasnije nazvano "Distrikt Columbia". Kolumbija, žensko oličenje Sjedinjenih Američkih Država, koje potječe od imena talijanskog istraživača Kristofora Kolumba, paralelno sa Britanijom, Galijom i drugima. Također i povijesni naziv, koji se primjenjivao na Ameriku i Novi svijet. l'Enfant, koji je također bio slobodni zidar, bio je bliski prijatelj Alexandera Hamiltona.

Andrew Ellicott, revizija L'Enfantovog plana iz 1791. godine za "Federalni grad", kasnije Washington City, DC (1792.)

L'Enfanta je regrutirao Pierre Augustin Caron de Beaumarchais, francuski izumitelj, dramatičar, glazbenik, diplomat, špijun i slobodni zidar, koji je lobirao kod francuske vlade u ime američkih pobunjenika, tijekom Američkog rata za neovisnost. Beaumarchais je bio glazbeni savjetnik francuske kraljevske obitelji. Njegove su izvedbe uključivale Seviljskog brijača, Kupabilnu mamu i Figarovu ženidbu, koje su činile osnovu Mozartove Figarove ženidbe. Beaumarchais je također bio ključan u očuvanju mnogih kasnijih Voltaireovih djela, koja bi inače bila izgubljena. Bio je sudionik u ranim fazama Francuske revolucije 1789. godine. L'Enfant je stigao u SAD 1777. godine, i služio je kao vojni inženjer u Kontinentalnoj vojsci sa general-bojnikom Lafayetteom.

L'Enfant je predložio pravokutne ulice sa širokim avenijama, poput žbica na kotaču, što je stvaralo osmerokutne uzorke slične raširenom križu, koji su koristili masonski templari. Godine 1795. su ulice Washingtona bile raspoređene tako da tvore masonske simbole: šestar, kvadrat, ravnalo, pentagram, peterokut i osmerokut. Edward Decker opisuje pogled na Kapitol sa Malla:

"Iznad Bijele kuće na sjeveru nalazi se obrnuta petokraka zvijezda ili pentagram. Središte pentagrama je 16. ulica, gdje se 13 blokova sjeverno od središta Bijele kuće nalazi masonska kuća Hrama. Unutar hipotenuze pravokutnog trokuta nalaze se mnoga sjedišta najvažnijih vladinih odjela, poput Ministarstva pravosuđa, američkog Senata i Porezne uprave. Dana 18. rujna 1793. godine je George Washington položio kamen temeljac zgrade Kapitola, odjeven u punu masonsku odoru i okružen svojim kolegama masonima. Vjeruje se da je koristio kvadrat i libelu, naravno i lopaticu, kako bi postavio kamen prema tradicionalnim masonskim obredima."

Bitka kod Chesapeakea je bila ključna pomorska bitka u Američkom ratu za neovisnost, koja se dogodila u blizini ušća zaljeva Chesapeake, 05. rujna 1781. godine

Kamen temeljac Kapitola Sjedinjenih Država položio Washington u pratnji tri časna majstora, koji su nosili žrtve od žita, vina i ulja, zatim je tri puta udario kamen čekićem, kako je propisano masonskim običajem. Washington je izašao iz temeljnog rova ​​uz ritualno pjevanje okupljenih masona, i pozdrav od 15 topovskih hitaca Aleksandrijske dobrovoljačke artiljerije. Clark je zatim održao kratki zaziv, nakon čega je zaklano, i ispečeno 500 volova. Pregaču i pojas koje je Washington nosio tijekom ceremonije, prema uvriježenom vjerovanju, nekoliko godina ranije je izvezla markiza de La Fayette i poklonila Washingtonu.

L’Enfant je također dizajnirao kovanice i medalje, među kojima je bila i značka u obliku orla 'Društva Cincinnatija', nasljednog društva, sa podružnicama u Sjedinjenim Državama i Francuskoj, osnovanog 1783. godine i čiji je bio osnivač. Cilj je bilo očuvanje ideala i zajedništva časnika Kontinentalne vojske, koji su služili u Američkom ratu za neovisnost. Na zahtjev Georgea Washingtona, prvog predsjednika Društva, L'Enfant je dao izraditi oznake u Francuskoj (tijekom posjeta ocu) i tamo je pomogao organizirati podružnicu Društva. Prijedlog za ćelavog orla, kao oznaku Cincinnatija, također je dao l'Enfant. To je bio drugi službeni američki amblem koji je koristio ćelavog orla. Jedan od prvih proglasa sastanka, 13. svibnja 1783. godine, bilo je proširenje članstva na određene stupnjeve francuskih časnika.

Washington je, u listopadu 1783. godine, napisao: "Časnici američke vojske, kako bi ovjekovječili međusobna prijateljstva koja su sklopili u času zajedničke opasnosti i nevolje, te u druge svrhe, koje su spomenute u instrumentu njihova udruživanja, ujedinili su se u društvo prijatelja, pod imenom Cincinnati". Posebno naručeni "Orao", kojega je nosio predsjednik, general George Washington, uručen je markizu de Lafayetteu 1824. godine, tijekom njegove velike turneje po Sjedinjenim Državama.

Dana 19. lipnja 1783. godine je Washington izabran za prvog generalnog predsjednika Društva, a dužnost je obnašao do svoje smrti. Članovi društva uključivali su značajne vojne i političke vođe, uključujući 23 od 39 potpisnika Ustava Sjedinjenih Država. Mnogi istaknuti vojni slobodni zidari pripadali su objema organizacijama. Od ranog izdanja Newyorškog imenika (1786.), mnogi članovi 'Cincinnatija' bili su poznati slobodni zidari. Spomenuti su: George Washington, markiz de Lafayette, general Friedrich Von Steuben, kancelar Robert R. Livington (veliki majstor), John Paul Jones i general Henry Knox (osnivač društva i prijatelj Georgea Washingtona). Nakon donošenja Ustava Sjedinjenih Država, Knox je postao ministar rata predsjednika Washingtona.

Društvo je uključivalo časnike francuske vojske i mornarice, ali iznad određenih činova. Kralj Luj XVI. osnovao je 'Francusko društvo Cincinnatija', 04. srpnja 1784. godine, na Dan neovisnosti. Među članovima su bili i Chevalier de La Luzerne i Conrad Alexandre Gérard, prvi francuski diplomatski predstavnik u Sjedinjenim Državama. Početkom 1778. godine, i prema uputama Charlesa Graviera, grofa od Vergennesa, ministra vanjskih poslova Luja XVI., Gérard je vodio pregovore sa američkim predstavnicima, Benjaminom Franklinom, Silasom Deaneom i Arthurom Leejem - što je rezultiralo potpisivanjem dvaju ugovora kojima je Francuska priznala Sjedinjene Države kao suverenu i neovisnu naciju. U ožujku 1778. godine je otputovao u Ameriku kao prvi akreditirani ministar iz Francuske u Sjedinjenim Državama. Plovio je u društvu Silasa Deanea, na vodećem brodu flote od 17  brodova grofa d'Estainga (još jednog člana Društva Cincinnatija), koja je prevozila 4000 francuskih vojnika. Ovu dužnost je Gérard obnašao sve dok ga nije zamijenio Chevalier de la Luzerne, 1779. godine. Njegova aktivnost u Americi sastojala se uglavnom od subvencioniranja pisaca, među kojima je bio i Thomas Paine.

Grof d'Estaing bio je među nekoliko članova 'Društva Cincinnati', koji je bio povezan sa francuskim admiralom, Françoisom Josephom Paulom de Grasseom. De Grasse je sa 11 godina stupio u Malteški red, gdje je bio paž Velikog meštra. Već sa 12 godina je bio časnik koji je radio na galijama Hospitalaca, a šest godina kasnije se pridružio francuskoj mornarici. Kada je Francuska angažirala pomorske snage i druge resurse za podršku pobunjenicima u Američkom ratu za neovisnost, admiral de Grasse postao je heroj. On je zapovijedao francuskom flotom u bitci kod Chesapeakea, 1781. godine, u posljednjoj godini Američkog rata za neovisnost, što je izravno dovelo do britanske predaje kod Yorktowna, i pomoglo u pobjedi pobunjenika. Budući je govorio francuski, David Salisbury Franks, također pripadnik Cincinnatija, bio je raspoređen kao časnik za vezu sa grofom d'Estaingom.

Članovi Cincinnatija bili su među onima koji su razvili mnoge od prvih i najvećih američkih gradova zapadno od Apalača gorja. Najznačajniji su Cincinnati u Ohiju i Pittsburgh u Pennsylvaniji. General Arthur St. Clair je bio član Društva, prvi guverner Sjeverozapadnog teritorija, a zatim i dijela koji će 1800. godine postati Ohio. St. Clair je rođen u Caithnessu u Škotskoj, i potječe od Sir Williama Sinclaira, graditelja kapele Rosslyn. Godine 1759. se borio pod zapovjedništvom generala Jamesa Wolfea, u bitci na Abrahamskim ravnicama, što je rezultiralo zauzimanjem grada Quebeca. Tijekom Američkog rata za neovisnost, napredovao je do čina general-bojnika u Kontinentalnoj vojsci. Nakon rata služio je kao predsjednik Kontinentalnog kongresa. St. Clair je pomagao na inauguraciji svog starog prijatelja, generala Georgea Washingtona, za prvog predsjednika Sjedinjenih Država. Preimenovao je  malo naselje u "Cincinnati", kako bi odao počast Društvu i potaknuo naseljavanje članova Društva.

Kasnije, u 18. stoljeću, pravila Društva usvojila su sustav prvorođenja, prema kojemu je članstvo nasljeđivao najstariji sin nakon smrti izvornog člana. Današnji nasljedni članovi općenito moraju potjecati od časnika koji je služio u Kontinentalnoj vojsci ili mornarici najmanje tri godine, od časnika koji je umro ili je poginuo u službi, ili od časnika koji je služio na kraju Revolucije.

Lopatica, koju je Washington koristio tijekom ceremonije polaganja kamena temeljca u Kapitolu, povremeno se koristila i u drugim masonskim ceremonijama polaganja kamena temeljca za važne zgrade u metropolitanskom području Washingtona, uključujući zgradu Herberta Hoovera, kancelariju britanskog veleposlanstva, Spomenik Thomasu Jeffersonu, Washingtonski spomenik i Nacionalnu katedralu. Washingtonski spomenik, započet 1848. godine, nalazi se u savršenoj liniji sa raskrižjem masonskog trga,  koji se proteže od Kuće hrama do Kapitola. Washingtonski spomenik je egipatski obelisk, koji je Plutarh identificirao sa kastriranim falusom Ozirisa. Brigadni general, Thomas Lincoln Casey, vojni inženjer koji je nadgledao dovršetak Washingtonskog spomenika, bio je član Društva Cincinnatija. Kuća Hrama, izgrađena 1911. godine, masonski je hram koji služi kao sjedište Vrhovnog vijeća Škotskog obreda slobodnog zidarstva, Južne jurisdikcije. Puni naziv Vrhovnog vijeća je "Vrhovno vijeće (Majčinsko vijeće svijeta) Glavnih inspektora Vitezova Zapovjednika Kuće Salomonova hrama Trideset trećeg stupnja Drevnog i prihvaćenog Škotskog obreda slobodnog zidarstva Južne jurisdikcije Sjedinjenih Američkih Država."

Loža kralja Davida

Morin se bavio visokim stupnjevima masonerije u Bordeauxu u Francuskoj od 1744. godine. 1747. godine je osnovao ložu 'Écossais', u gradu Le Cap Français, na sjevernoj obali francuske kolonije Saint-Domingue (danas Haiti). Morin se vratio na Zapadne Indije tijekom 1762. ili 1763. godine, u Saint-Domingue, gdje je širio visoke stupnjeve diljem Zapadnih Indija i Sjeverne Amerike. Morin je ostao u Saint-Domingueu (kasnije Haiti) do 1766. godine, kada se preselio na Jamajku. U Kingstonu na Jamajci, 1770. godine, Morin je osnovao "Veliki kapitul" svog novog obreda (Veliko vijeće Jamajke). Henry Andrew Francken, naturalizirani francuski državljanin rođen kao Hendrick Andriese Franken, nizozemskog podrijetla, bio je najvažniji u pomaganju Morinu u širenju stupnjeva u Novom svijetu. Morin, djelujući pod ovlastima Frederika II. od Pruske, imenovao je Franckena zamjenikom velikog generalnog inspektora (DGIG), kao jednog od prvih činova nakon povratka na Zapadne Indije.Francken je otputovao u New York 1767. godine. Tamo mu je odobreno osnivanje Lože Savršenstva u Albanyju, "Neopisiva Loža Savršenstva". 

Dok je bio u New Yorku, Francken je također prenio stupnjeve židovskom poduzetniku Mosesu Michaelu Haysu, vodećoj figuri među Židovima, vezano sa ranim masonstvom u Sjedinjenim Državama. Obitelj Hays bila je jedna od najvažnijih židovskih obitelji u New Yorku, vezani sa drugim bogatim židovskim obiteljima, diljem kolonija, putem braka. Kao mladić, Hays je bio uključen u uspješan uvozno-izvozni posao svog oca i bio je istaknuti član 'Shearith Israela', gdje je služio kao Drugi Parnas i kao povjerenik. Godine 1769. je Hays u New Yorku organizirao "Ložu slobodnih zidara Kralja Davida", najstariju židovsku masonsku ložu u zemlji. Nalog za to izdao je pokrajinski veliki majstor New Yorka, George Harrison, čime je Hays postao njegov prvi majstor mason. Međutim, sljedeće godine su se on i njegova obitelj preselili u Newport, te su iskoristili isti nalog za premještaj Lože Kralj David. Na njihovom prvom sastanku, Moses Seixas i David Lopez služili su kao stariji i mlađi čuvar.

Newport, Rhode Island (1730.)

Rana židovska zajednica Newporta cvjetala je prije Američke revolucije i uključivala je obitelji poput Rivere, Lopeza, Harta, Seixasa, Levyja, Pollocka, de Tora (Toura), Gomeza i Haysa. Moses Mendes Seixas je bio trgovac, pomogao je organizirati Banku Rhode Islanda (1796.), također je pomogao osnovati Haysu Ložu kralja Davida u Newportu i bio je veliki majstor masonskog reda Rhode Islanda. Moses Seixas postao je predsjednik povijesne sinagoge Touro u Newportu, Rhode Island, najstarije sinagoge koja još uvijek stoji u Sjedinjenim Državama. Sinagoga Touro izgrađena je od 1759. do 1763. godine, za kongregaciju 'Jeshuat Israel' u Newportu, pod vodstvom Haysovog šogora, Hazzana Isaaca Toura (čija je obitelj došla u Ameriku iz Amsterdama preko Zapadne Indije, iako je izvorno iz Španjolske gdje je prezime bilo "de Toro"). Sinagogu Touro projektirao je Peter Harrison, kolonijalni američki arhitekt kojem se pripisuje unošenje paladijanskog arhitektonskog pokreta u kolonije.

Sinagoga Touro, Newport, Rhode Island

Kamen temeljac sinagoge Touro položio je Aaron Lopez, anglo-portugalski židovski trgovac robljem i filantrop. Lopez je rođen u Lisabonu u Portugalu, u obitelji konvertita, te je kroz svoje raznolike komercijalne pothvate postao najbogatija osoba u Newportu. Između 1761. i 1774. godine je Lopez bio uključen u trgovinu robljem i posjedovao je brod za prijevoz robova, 'Abigail', sa Mosesom Levyjem i Jacobom Franksom. Prema Eliju Faberu: Lopez je osiguravao 21 brod za prijevoz robova, tijekom razdoblja u kojem je Newport poslao ukupno 347 brodova za prijevoz robova iz Afrike. Do početka Američke revolucije, Lopez je posjedovao ili kontrolirao 30 brodova, koji su se bavili europskom i zapadnoindijskom trgovinom, te kitolovom. 

Uz značajnu pomoć Židova iz Newporta, poput Mosesa Seixasa i Ephraima Harta - Newport, Rhode Island, postao je jedna od najaktivnijih luka za trgovinu robljem u Sjevernoj Americi. Kako su izvijestili židovski povjesničari, Edwin Wolf i Maxwell Whiteman, Židovi iz Newporta "opsežno su trgovali crncima". Rhode Island postao je drugo najveće središte za trgovinu robljem, odmah iza Južne Karoline. Feingold je opisao kako su Židovi bili povezani:

"Iz Afrike su uvozili robove, a sa Zapadne Indije dobivali su melasu iz koje su destilirali rum. Ključni aspekt trokutaste trgovine uključivao je zloglasni srednji prolaz, prijevoz robova sa zapadne obale Afrike u Zapadnu Indiju, i na kraju izravno u kolonije. Newport je bio glavna kolonijalna luka za ovu trgovinu ljudima, tako da ne čudi što se kolonijalni Rhode Island mogao pohvaliti većim udjelom robova od bilo koje druge kolonije." 

U lipnju 1776. godine je Hays potpisao izjavu kojom potvrđuje svoju odanost u 13 novo neovisnih američkih kolonija. Sljedećeg mjeseca, 12. srpnja 1776. godine, Hays je pozvan neka se pojavi pred odborom Opće skupštine Rhode Islanda, kako bi potpisao dodatni tekst odanosti revolucionarnom režimu, prisegu koja se tražila samo od onih koji su osumnjičeni za neprijateljstvo prema novoj američkoj vladi. Pet dana kasnije, poslao je Općoj skupštini pismo, u kojem je opravdao svoj stav:

"Mi, potpisnik, svečano i iskreno izjavljujemo da vjerujemo da je ratni otpor i protivljenje u kojem se Ujedinjene američke kolonije sada bore protiv flota i vojski Velike Britanije sa strane spomenutih kolonija pravedan i nužan, te da nećemo izravno niti  neizravno pružiti bilo kakvu pomoć spomenutoj floti i vojskama tijekom trajanja sadašnjeg rata, ali da ćemo od srca pomagati u obrani Ujedinjenih kolonija." 

Dana 17. kolovoza 1790. godine, na dan kada je predsjednik George Washington posjetio Newport, upravitelj sinagoge, Moses Seixas, napisao je Washingtonu, izražavajući podršku Kongregacije za washingtonsku upravu i dobre želje za njega: "Netrpeljivost ne odobrava, progon ne pomaže - ali velikodušno pruža svima slobodu savjesti i imunitet državljanstva: smatrajući svakoga, bez obzira na naciju, jezik ili jezik, jednakim dijelom velikog vladinog stroja". Washingtonov poznati odgovor posudio je Mosesove točne riječi: "...srećom, Vlada Sjedinjenih Država, koja ne odobrava netrpeljivost, progon ne pomaže, zahtijeva samo da se oni koji žive pod njezinom zaštitom ponize kao dobri građani, dajući joj u svim prilikama svoju učinkovitu podršku". 

Kongregacija Mikveh Israel, najstarija sinagoga u Philadelphiji i među najstarijim u Sjedinjenim Državama.

Mikveh Israel

Tijekom Rata za neovisnost, Židovi iz New Yorka, Richmonda, Charlestona, Savanne, Lancastera i Eastona, pobjegli su u Philadelphiju tražeći utočište od Britanaca. Među njima je bio i Mojsijev mlađi brat, Gershom Mendes Seixas, Hazan (ministar) Shearith Israela, koji je također pronašao put do Philadelphije 1780. godine. Poput Davida Franksa, Gershom je bio unuk Mosesa Levyja. Seixas je postao poznat po svojim građanskim aktivnostima, kao i po obrani vjerskih sloboda, sudjelujući u inauguraciji Georgea Washingtona za predsjednika i pomažući u osnivanju King's Collegea, preteče velikog njujorškog Sveučilišta Columbia.

Gersom Seixas je također pomogao u osnivanju Mikveh Israela, koji je izgradio svoju prvu sinagogu 1782. godine, na uglu ulice Third i Cherry. Benjamin Franklin i Robert Morris doprinijeli su fondu za izgradnju. Po završetku izgradnje, Seixas je pozvao guvernera Pennsylvanije neka prisustvuje posvećenju, tijekom čega je zazvao blagoslov Svemogućeg Boga na "okupljene članove ovih država u Kongresu i na Njegovu Ekselenciju Georgea Washingtona, generalnog zapovjednika ovih kolonija". Njegov brat, Benjamin Seixas, koji je posjedovao masonski stupanj princa Jeruzalema, bio je blagajnik Mikveh Israela (1782.). Također je bio jedan od osnivača Njujorške burze (1792.) i služio je na početku Američkog rata za neovisnost.

Mikveh Israel osnovan je uz financijsku potporu Ephraima Harta, bio je registriran kao birač Shearith Israela. Do 1792. godine je Hart postao jedan od najuspješnijih trgovaca u Philadelphiji, pomogao je organizirati Odbor burzovnih posrednika, danas poznato kao Njujorška burza. Ephraimov sin, Joel Hart, bio je dobro poznat u masonskim krugovima New Yorka. Godine 1817.,  predsjednik Madison imenovao je Joela konzulom Sjedinjenih Država u Leithu, Škotska. Kći Jacoba Harta (služio kao parnas Shearith Israela) se udala za Hayma Mosesa Salomona, sina Hayma Salomona.

Isaac Franks (sestra mu se udala za Hayma Salomona), navodno je bio ađutant generala Washingtona. Rođen u New Yorku, Isaac Franks bio je sin nećaka Jacoba Franksa, stoga u rodu s Davidom Franksom. Franks je u prosincu 1786. godine primio masonski stupanj Tajnog majstora, a 21. veljače 1788. godine je izabran je upravitelja. Bio je među osobljem Georgea Washingtona. Godine 1793., tijekom epidemije žute groznice koja je opustošila Philadelphiju, Franks je iznajmio svoju kuću Washingtonu kao zamjenu za Bijelu kuću. Washington se tamo sastajao sa svojim kabinetom dok epidemija nije prošla, i vratio se u Philadelphiju. Franks je ponovno ugostio Washingtona i njegovu suprugu 1794. godine, dok su tamo bili na odmoru.

Jonas Phillips, također mason, osnivač i predsjednik Mikveh Israel, bio je veteran Američkog rata za neovisnost i američki trgovac u New Yorku i Philadelphiji. 28. srpnja 1776. godine je Phillips pisao na jidišu svom rođaku i poslovnom partneru, Gumpelu Samsonu iz Nizozemske, raspravljajući o sukobu, te je uključio dodatak predmeta kojima je želio trgovati u Americi. Oduševljen Revolucijom, Phillips je priložio kopiju Deklaracije o neovisnosti. Phillipsova upotreba jidiša spriječila je većinu Britanaca pročitati pismo, jer su mislili da je pismo šifrirano.

Još jedan slobodni zidar povezan sa Mikveh Israel je bio Simon Nathan, šogor Benjamina Seixasa. Nathan je rođen u Engleskoj, a u kolonije je otišao 1773. godine, preko Havane. Tijekom Američke revolucije pomagao je u dostavi zaliha kolonistima sa Jamajke, gdje je živio. Nakon što je napustio otok, uputio se u New Orleans, a odatle u Williamsburg u Virginiji, 1779. godine. Posudio je velike svote novca vladi države Virginije, na čemu mu je tadašnji guverner Thomas Jefferson zahvalio. Kada ti zajmovi nisu vraćeni, pretrpio je veliki financijski gubitak, te je vodio dugotrajne parnice sa Virginijom dugi niz godina. Godine 1780. upoznao je i oženio Grace Mendes Seixas, kćer Isaaca Mendesa Seixasa. Nathan je sljedeće godine postao slobodni zidar, 1782. povjerenik Mikveh Israela, a 1782. i 1783. godine i predsjednik. Preselio se u New York, gdje je 1785., 1786., 1794. i 1796. godina služio kao predsjednik Shearith Israela.

Knjižnično društvo Philadelphije, koje je osnovao Benjamin Franklin, a kojem je pripadao i David Franks, djelovalo je iz Knjižnične dvorane, točno preko puta Pete ulice i Filozofske dvorane, gdje se sastajalo Američko filozofsko društvo.

Nakon što je Gershom Mendez Seixas pozvan u Shearith Israel, Mickveh Israel izabrao je velečasnog Jacoba Raphaela Cohena na njegovo mjesto. Cohen je služio kao hazzan španjolske i portugalske sinagoge u Montrealu, i u sličnom svojstvu u New Yorku,  tijekom britanske okupacije. U čast ratifikacije Ustava Sjedinjenih Država u Pennsylvaniji, 04. srpnja 1788. godine, Cohen je hodao ruku pod ruku sa dvojicom svećenika, od kojih je jedan bio velečasni William White, biskup Christ Churcha, Pennsylvanija. Whiteova mlađa sestra Mary bila je udana za Roberta Morrisa. White je bio povjerenik Sveučilišta u Pennsylvaniji, kao i član Američkog filozofskog društva (APS), koje su 1743. godine osnovali Benjamin Franklin, James Alexander i drugi.

APS je bio ogranak ranijeg kluba, 'Junto', poznato i kao 'Klub kožne pregače', koji je osnovao Benjamin Franklin u Philadelphiji 1727. godine; inspirirano društvom 'Lantern', Benjamina Furlyja. Drugi ogranak Juntoa bila je Knjižnična tvrtka osnovana 1731. godine, također od strane Franklina. Knjižnična tvrtka Philadelphije djelovala je iz Knjižnične dvorane, točno preko puta Pete ulice i Filozofske dvorane, mjesta sastanka APS-a. David Franks postao je član Knjižnične tvrtke 1754. godine.

Mnogi članovi Društva Cincinnatija bili su među prvim članovima odbora i suradnicima APS-a. Među ranim članovima bili su:  John Dickinson, George Washington, John Adams, Thomas Jefferson, Alexander Hamilton, James McHenry, Thomas Paine, David Rittenhouse, Nicholas Biddle, Owen Biddle, Benjamin Rush, James Madison, Michael Hillegas, John Marshall i John Andrews. Društvo je također pozivalo članove iz cijelog svijeta, uključujući Alexandera von Humboldta i markiza de Lafayettea, baruna von Steubena i Jekaterinu Vorontsovu-Daškovu, najbližu prijateljicu carice Katarine Velike i važnu figuru ruskog prosvjetiteljstva. U Parizu je Vorontsova-Daškova također osigurala prijateljstvo i divljenje Diderota i Voltairea. Godine 1788., kao rezultat odlaska članova, Mikveh Israel zapala je u financijske poteškoće, te je pokrenut popis pretplata za podmirenje postojećih dugova, a među onima koji su pridonijeli bili su Benjamin Franklin i američki astronom David Rittenhouse (član APS i prvi direktor Kovnice novca Sjedinjenih Država). 

Uzvišeni obred savršenstva

Iako je Moses Michael Hays uveo Škotski obred u Ameriku 1768. godine, upravo se 'Uzvišenoj Loži Savršenstva' u Philadelphiji, kroz svoje članstvo, pripisuju zasluge za njegovu popularizaciju diljem Sjedinjenih Država. Haysovo imenovanje, od strane Morinova izaslanika Franckena, bilo je zbog uspostavljanja Škotskog obreda u Americi, a Haysu je dana ovlast neka imenuje druge sa sličnim ovlastima. Nakon Revolucije, Hays se preselio u Boston, gdje se uključio u brokerske i osiguravajuće poslove, te je sa svojim sinom Judahom posjedovao brodarski ured i računovodstvenu tvrtku. Ovdje je postao prvi židovski dobročinitelj Harvard Collegea. Pripisuje mu se da je bio jedan od osnivača osiguravajuće tvrtke 'Massachusetts Fire and Marine Insurance Co.', koja je prerasla u Bank of Boston. Hays je primljen u Ložu Massachusetts u Bostonu u studenom 1782. godine. Tada je  izabran za Majstora. Paul Revere, prijatelj Thomasa Painea, bio mu je zamjenik, položaj koji je obnašao tri godine, da bi zatim  postao "Najpoštovaniji Veliki Majstor", od 1788. do 1793. godine. 

Na prvom službenom sastanku Obreda savršenstva (23. listopada 1782.), od 11 muškaraca koji su bili prisutni, više od polovice bili su Židovi, uključujući dva visoka dužnosnika, Isaaca da Costu i Solomona Busha. Godine 1781., Hays je imenovao Solomona Busha zamjenikom glavnog inspektora za Pennsylvaniju, a Barena M. Spitzera zamjenikom glavnog inspektora za Georgiju.  Solomonov otac bio je sin Mathiasa Busha, rodom iz Praga, koji je stigao u New York 1740-ih, a kasnije se preselio u Philadelphiju ili Germantown. Bio je trgovac i brodovlasnik, a tijekom Francusko-indijanskog rata dobavljač vojske. Oženio se sestrom Barnarda Gratza (iz istaknute obitelji Simona Gratza), i postao vođa u sinagogi Mikveh Israel. Godine 1765. je Mathias potpisao 'Zakon o zabrani uvoza filadelfijskim trgovcima', prvi američki dokument, prve sporazume o zabrani uvoza, u znak prosvjeda protiv oporezivanja bez zastupanja i pozivanja na bojkot britanskog uvoza dok Parlament ne ukine porez na marke.

Solomon Bush pridružio se Pennsylvanijskoj miliciji 1776. godine; sljedeće godine je imenovan zamjenikom glavnog ađutanta milicije države Pennsylvania. Zbog ozljede zadobivene tijekom rata nije mogao raditi, pa mu je Benjamin Franklin, dok je bio predsjednik Vijeća Pennsylvanije, dodijelio mirovinu. Godine 1782. Solomon je pridonio izgradnji nove zgrade za Mikveh Israel. Oženio se nežidovkom, Nancy Marshall, kćeri bogatog Christophera Marshalla Jr. Solomon je postao Veliki majstor i zabilježeno je kako je "predsjedavao" na gotovo svakom sastanku 'Uzvišene Lože Savršenstva', od 1782. do 1788. godine. Bush je 1788. godine odigrao ključnu ulogu u uspostavljanju bratskih odnosa između Velike lože Pennsylvanije i dviju suparničkih Velikih loža Engleske, 'Ancients' i 'Moderns'.

Uz Hayma Salomona, Bush je bio član filadelfijske masonske lože br. 2. Brojni drugi članovi Mikveh Israel također su bili članovi masonske lože br. 2 u Philadelphiji. Među židovskim članovima bili su: Solomon Bush, Isaac Da Costa, Simon Nathan, Samuel Myers, Barnard M. Spitzer, Moses Cohen, Myer M. Cohen, Benjamin Nones, Isaiah Bush, Solomon Etting, Joseph M. Myers, Solomon M. Cohen, Solomon M. Myers, Michael Gratz i Isaac Franks. Spitzer je bio među četiri od osam židovskih masona iz Mikveh Israel koje je Hays imenovao zamjenicima glavnog inspektora, koji su kasnije odigrali važnu ulogu u uspostavljanju slobodnog zidarstva škotskog obreda u Južnoj Karolini, a među kojima su bili: Isaac Da Costa stariji za Južnu Karolinu; Abraham Forst za Virginiju i Joseph M. Myers za Maryland. Forst je bio zet rabina Jacoba R. Cohena, ministra Mikvah Israela, i bio je sa njom povezan u ritualnom svojstvu.

Charleston, Južna Karolina

Škotski obred

1786. godine, kada je Obred savršenstva reorganiziran i preimenovan u "Drevni i prihvaćeni škotski obred", kaže se kako je  Frederick bio taj koji je provodio ove operacije i sastavio nove Konstitucije Reda. Potpisnici Velikih konstitucija bili su D'Esterno, Stark, Weellner i H. Willelm, a početno slovo D...je bio Fridrick II. od Pruske. Johann Christoph von Wöllner bio je pruski ministar pravosuđa, koji je predvodio protivljenje Zlatnog i Ružičastog križa Iluminatima i bio član Azijske braće. Johann August Starck, još jedan protivnik Iluminata, tvrdio je kako je izaslanik Clerici Ordinis Templarii, koji su se spojili sa Strogim observancijom. Starck se posvađao sa  iluminatskim izdavačem Nicolaijem Nicolaijem, koji ga je optužio za isusovačkog špijuna. D’Esterno je bio francuski veleposlanik u Berlinu. Mirabeau, kada je bio ondje ga spominje u "Histoire Secrete de la Cour de Berlin" ("Tajna povijest berlinskog dvora").

Fridrik je preuredio stupnjeve kako bi ukupan broj dosegao 33, i sam igra važnu ulogu u posljednja četiri. U 33. stupnju Viteza Kadoscha, uglavnom po uzoru na Svetog Vehma (Vehmgerichts), vitezovi nose teutonske križeve, na prijestolju je dvoglavi orao Pruske, a predsjednik, koji se naziva 'Triput moćnim velikim majstorom'. zapravo predstavlja Fridrika. Fridrik je opisan kao poglavar kontinentalnog slobodnog zidarstva u 32. stupnju Uzvišenog Princa Kraljevske Tajne. U 33. stupnju Vrhovnog Velikog Generalnog Inspektora, dragulj je ponovno dvoglavi orao, a Frederik je Vrhovni Veliki Zapovjednik, koji je u vrijeme kada je stupanj ustanovljen figurirao zajedno sa Vojvodom od Orleansa, ili Philippeom Égalitéom, Velikim Majstorom Velikog Orijenta, kao svojim zamjenikom. Kao što je primijetio mason Američkog Škotskog Obreda, Albert Pike:

"Nema sumnje da je Frederik došao do zaključka da su velike pretenzije masonerije u plavim stupnjevima samo imaginarne i varljive. Ismijavao je Red i smatrao njegove ceremonije dječjom igrom; i neke od njegovih izreka u tom smislu su sačuvane. Iz toga nikako ne slijedi da kasnije nije mogao smatrati političkim i staviti se na čelo Reda koji je postao sila..." 

Kada je prvo Vrhovno vijeće, koje je ikada osnovano prema novom ustavu iz 1786. godine - organizirano 1801. godine, u Charlestonu, Južna Karolina, a kao transformacija bivšeg Obreda Savršenstva ili Drevnog Prihvaćenog Obreda - preko svog imenovanog, Isaaca DaCoste, Hays je naveden kao počasni član Uzvišene Velike Lože Savršenstva i nositelj 32. stupnja. U Charlestonu je živjela "najkultiviranija i najbogatija židovska zajednica u Americi". 1820. godine je Charleston brojao židovsku populaciju od oko 800 duša. Židovska zajednica u New Yorku je, u usporedbi sa ovim, bila je druga najveća (otprilike 550). Philadelphia je bila treća, sa oko 450 Židova. Kada je markiz Lafayette obavio svoj poznati posjet Sjedinjenim Državama (povodom 50-te obljetnice Američke revolucije), jedan Francuz iz njegove stranke komentirao je istaknutost charlestonskih Židova i primijetio da nigdje drugdje u zemlji Židovi nisu toliko značajan element.

Nakon završetka Američkog rata za neovisnost, mnogi od Židova vratili su se iz Philadelphije u svoje izvorne zajednice, poput Charlestona, pomažući u širenju masonstva škotskog obreda. Među onima koji su se vratili u Charleston bio je Isaac Da Costa,  Veliki čuvar, Veliki generalni inspektor za Zapadnu Indiju i Sjevernu Ameriku 'Uzvišene Lože Savršenstva' u Philadelphiji. Da Costa je rođen u Londonu, potomak je slavne španjolsko-portugalske obitelji, koja je igrala važnu ulogu u anglo-židovskoj zajednici tijekom ranih dana nakon preseljenja pod Cromwellom. Vjerski odgoj primio je od Isaaca Nieta, koji je naslijedio svog oca rabina Davida Nieta, kao haham sinagoge Bevis Marks u Londonu, kojom su dominirali židovski slobodni zidari. Oni su također i bili rani članovi Velike lože Londona.

Da Costa, koji je najraniji zabilježeni židovski mason u Južnoj Karolini, stigao je u Charleston 1747. godine, gdje se etablirao kao trgovac, brodarski agent i trgovac robljem, stekavši znatno bogatstvo dovodeći stotine robova iz Afrike. Godine 1749. je  pomogao u osnivanju Kongregacije Kahal Kadosh Beth Elohim, jedne od najstarijih židovskih kongregacija u Sjedinjenim Državama, služeći tamo kao hazan. Pokretačka snaga iza osnivanja Beth Elohima bio je Moses Cohen; isto član 'Uzvišene Lože Savršenstva' Philadelphije, kao član Mikveh Israela. 1753. godine se Da Costino ime pojavljuje u zapisima Lože kralja Salomona br. 1, najstarije konstituirane masonske lože u Južnoj Karolini. Da Costa, vatreni pristaša patriotskih ciljeva, prognan je, a njegovu imovinu zaplijenili su Britanci, kada je Charleston pao u njihove ruke, 1780. godine. Ipak, Da Costa se vratio u Charleston 1782. godine i ondje je organizirao vlastitu Uzvišenu Veliku Ložu Savršenstva.

Kongregacija Kahal Kadosh Beth Elohim, Charleston, Južna Karolina, jedna od najstarijih židovskih kongregacija u Sjedinjenim Državama

Prema ovlaštenju koje je dobio preko Spitzera, Hyman Isaac Long, židovski liječnik sa Jamajke, koji se nastanio u New Yorku, otišao je u Charleston 1796. godine da bi imenovao osam Francuza, koji su stigli kao izbjeglice od haićanske revolucije (1804.).  Isaac Long bio je sin Isaaca Longa, nizozemskog pisca, jednog od najistaknutijih članova Moravske crkve, blisko povezanog sa  grofom Zinzendorfom. Godine 1796. u Charlestonu, Long je izdao povelju Alexandreu Francoisu Augusteu de Grasseu, sinu admirala Françoisa Josepha Paula de Grassea (iz Društva Cincinnatija), čime je on i njegov tast, Jean-Baptiste Marie de La Hogue, uz šest drugih francuskih izbjeglica iz Saint-Dominguea - postao zamjenik glavnog inspektora (DGIG). Nakon očeve smrti, de Grasse je bio stacioniran u Saint-Domingueu, gdje je stekao veliku plantažu i 200 robova. Nakon što je Kraljevska mornarica porazila francusku flotu, 1793. godine, tijekom Haićanske revolucije, de Grasse je bio među časnicima koji su se predali i kojima je bilo dopušteno neka odu. Emigrirao je sa svojom obitelji i nastanio se nekoliko godina u Charlestonu. Tamo su se on i nekoliko kolega francuskih kolonijalnih izbjeglica pridružili masonima u Charlestonu, formirajući francusku podružnicu. 

"Obred savršenstva" promijenio je ime i izgled 1801. godine, kada su dr. Frederick Dalcho i pukovnik John Mitchell (Francken ga  imenovao za zamjenika velikog inspektora), stigli u Charleston sa dokumentom iz 1786. godine, prema kojemu se donositelju daje pravo osnivanja novih poglavlja Drevnog i prihvaćenog škotskog obreda, navodno pod vlašću Fridrika Velikog. Écossais slobodno zidarstvo, kako ga je objasnio Alain de Keghel u knjizi "Američko slobodno zidarstvo: njegova revolucionarna povijest i izazovna budućnost": "Službeno je rođeno u svom jurisdikcijskom prijevodu u Charlestonu, u svibnju 1801. godine, i na neki je način vrhunac teoretizacije koja izvorno seže do Chevaliera Ramsayja". Godine 1801., šest godina nakon povratka iz Europe, prema Domenicu Margiotti, bivšem visokopozicioniranom slobodnom zidaru, Long je sa sobom donio Bafometov idol templara, kao i ono što je tvrdio da je lubanja njihovog velikog majstora Jacquesa de Molaya, koju su navodno uspjeli kupiti od njegovog krvnika, prije bijega u Škotsku. Zajedno sa Johnom Mitchellom, doktorom Fredericom Dalchom, Abrahamom Alexanderom, Isaacom Auldom i Emanuelom de la Mottom - Longov plan je bio stvoriti obred od 33 stupnja, da postane univerzalan. Usvojili su 25  stupnjeva sustava Heredoma, 6 templarskih stupnjeva (gdje su spojena 4 stupnja, posuđena od Weishauptovih Iluminata), te 2 stupnja nazvana stupnjevima uprave, od kojih je posljednji zamijenio funkciju zamjenika inspektora (Suvereni princ Jeruzalema) i preuzeo titulu Suverenog Velikog Generalnog Inspektora 33. i posljednjeg stupnja.