Život američkog Židova u rasističko-marksističkom Izraelu

 

Prije nego što je Izrael postao država, 1948. godine, Židovi diljem svijeta bili su ispunjeni cionističkom propagandom da će Izrael biti domovina za sve Židove, utočište za progonjene Židove, istinski demokratska zemlja i ispunjenje biblijskih proročanstava.

Ja sam aškenaski Židov, koji je prvih 25 godina svog života proveo u Sjedinjenim Državama, zemlji koja je SVIM Židovima dala slobodu i priliku za prosperitet - i mi Židovi jesmo prosperirali, do te mjere da je jedan dio židovskog stanovništva (cionisti) stekao dominantni polažaj u politici i ekonomiji SAD-a.

Kako bi u potpunosti razumjeli priču koju ću ispričati, važno je da shvatite što je cionizam zapravo. Cionistička propaganda navela je američki narod povjerovati da su cionizam i judaizam jedno te isto, i da su religiozne prirode. OVO JE OČITA LAŽ. Judaizam jest religija, ali cionizam je politički pokret koji su uglavnom pokrenuli istočnoeuropski (aškenaski) Židovi koji su stoljećima bili glavna snaga iza komunizma i socijalizma. Krajnji cilj cionista je svjetska vlada pod kontrolom cionista i cionistički orijentiranih židovskih međunarodnih bankara. Komunizam i socijalizam su samo alati koji im pomažu u ostvarenju njihovih ciljeva.

Bio sam žrtva cionističke propagande 

Nakon rata 1967. godine, mi Židovi smo bili ispunjeni ponosom što je "naša domovina" postala tako moćna i uspješna. Zatim smo bili ispunjeni lažnom propagandom kako su Židovi u Americi progonjeni. Dakle, između 1967. i 1970. godina, otprilike 50000 američkih Židova je nasjelo na ovu cionističku propagandu i migriralo u Izrael. Bio sam jedan od tih NAIVACA.

Nakon što sam bio prepunjen svom tom lažnom cionističkom propagandom, osjećao sam da ću imati veće šanse za uspjeh u novoj židovskoj državi. Postojao je dodatni mamac - duh i pionirski izazov kod pomaganja mojim židovskim sunarodnjacima.

Dvojno državljanstvo 

Nisam imao emocionalnih problema sa napuštanjem SAD-a, jer sam i dalje mogao zadržati svoje američko državljanstvo, te sam se mogao vratiti u SAD u bilo kojem trenutku. Vidite, Židovima je dopušteno biti građanima i Izraela i nekih zemalja - SAD je jedna od tih zemalja. Američka vlada dopušta Židovu da bude građanin i SAD-a I Izraela.

Njemački Amerikanci ne mogu biti istovremeno građani i SAD-a i Njemačke. Talijanski Amerikanci ne mogu biti građani i SAD-a i Italije. Egipatski Amerikanci ne mogu biti građani i SAD-a i Egipta. ALI, židovski Amerikanac može biti građanin i Izraela i SAD-a. OVO JE ODLIČAN PRIMJER VRSTE MOĆI KOJU CIONISTIČKI ŽIDOVI IMAJU NAD AMERIČKOM VLADOM.

Dolazim u "židovski raj" 

Prije odlaska u Izrael, moja židovska prijateljica dogovorila je da ostanem nekoliko dana kod njene sestre Fawzije Daboul, kao i njezine tetke usidjelice.

Nakon dolaska na aerodrom Lord, odmah izvan Tel Aviva, autobusom sam se odvezao do doma gospođice Daboul i njene tete. Kada sam vidio Fawziju, bila je to ljubav na prvi pogled. Počeo sam je zvati "Ziva", njezino hebrejsko ime.

Ziva je sefardska Židovka iz Iraka koja je, kao i ja, nasjela na cionističku propagandu i emigrirala u Izrael. Bila je zaposlena kao frizerka.

Kibuci 

Nakon dva dana posjeta Zivi i njenoj teti, otišao sam provesti šest mjeseci u kibucu "Ein Hashofet", jednoj od preko 150 takvih komuna, koje su tada djelovale u Izraelu. Od tada ih je osnovano mnogo više - posebno na teritoriju otetom od palestinskih Arapa. Kibuc je poljoprivredni, a ponekad i industrijski pothvat.

Važno je razumjeti da je izraelski sustav kibuca marksistička ideja, koju su u Izrael donijeli aškenaski Židovi i koji su u Izrael migrirali uglavnom iz Poljske i Rusije. Ti Židovi su dijelom skupine Židova poznate kao boljševici. Prije 1917. godine, oni su bili snaga koja je postavila temelje Boljševičkoj revoluciji 1917. godine u Rusiji i početku komunizma (Rusija je bila poznata kao Savez Sovjetskih Socijalističkih Republika). 

Ponovno želim istaknuti, čak naglasiti, da su upravo neki od te iste skupine (aškenaskih) komunističkih/socijalističkih (boljševičkih) Židova migrirali u Izrael, preuzeli kontrolu nad cionističkim pokretom, te su dominirali vladom Izraela, sve od početka, 1948. godine.

Sada se vratimo na kibuc.

Prije 1967. godine su većinu posla u kibucima obavljali Židovi. No, od rata 1967. godine posao obavljaju Arapi koji primaju vrlo nisku plaću, kao i volonteri iz inozemstva. Članovi kibuca (svi Židovi) dijele sve podjednako. Primaju odjeću, hranu i mali džeparac. Sav profit od pothvata ide na račun kibuca za buduću upotrebu. Svaki od ovih kibuca povezan je sa jednom od izraelskih marksističkih stranaka, od socijalističke do tvrdokorne komunističke.

Kibuc u kojem sam bio nije bio tvrdokorni komunistički. Ipak, bio sam sretan što sam otišao nakon četiri mjeseca - dva mjeseca ranije nego što je prvobitno planirano.

Tijekom vremena, dok sam radio u kibucu, udvarao sam se Zivi. Ona je bila jedan od razloga zašto sam napustio kibuc nakon samo četiri mjeseca - trebali smo se vjenčati.

Naš brak stvorio je probleme 

Ceremonija vjenčanja održana je u sefardskoj sinagogi. Bila je to jednostavna, ali lijepa ceremonija. Ziva i ja smo bili jako sretni, ali naš brak je stvorio ozbiljne probleme. Vidite, Ziva je sefardska Židovka, a ja sam Aškenazi. Kako bi razumjeli zašto smo imali takve poteškoće, morate shvatiti razliku između sefardskih i aškenaskih Židova.

Moćni cionistički propagandni stroj je naveo američki narod neka povjeruje da je Židov Židov - jedna rasa ljudi, i da su oni "Božji izabrani narod". Kasnije ću se pozabaviti LAŽI o "Božjem izabranom narodu". Prvo, važno je da shvatite kako Židovi NISU jedna rasa ljudi.

Postoje dvije različite skupine Židova u svijetu i dolaze iz dva različita područja svijeta - SEFARDSKI Židovi sa Bliskog istoka i Sjeverne Afrike, dok AŠKENASKI Židovi dolaze iz Istočne Europe.

SEFARDI su najstarija skupina i upravo su oni, ako ih uopće ima, oni Židovi koji su opisani u Bibliji. Oni su krvni srodnici Arapa - jedina razlika među njima je religija.

Aškenaški Židovi, koji danas čine 90% Židova u svijetu, imali su prilično neobičan početak. Prema povjesničarima, od kojih su mnogi Židovi, aškenaški Židovi nastali su prije otprilike 1200 godina. Dogodilo se ovako:

Na istočnom rubu Europe živjelo je pleme poznato kao Hazari. Oko 740. godine, hazarski kralj i njegov dvor odlučili su da bi trebali usvojiti religiju za svoj narod. Stoga su predstavnici tri glavne religije, kršćanstva, islama i judaizma, pozvani pred njih neka predstave svoje vjerske doktrine. Hazari su odabrali judaizam, ali to nije bilo iz vjerskih razloga. Da su Hazari odabrali islam, razljutili bi snažno kršćanski svijet. Da su odabrali kršćanstvo, razljutili bi snažno islamski svijet. Dakle, igrali su na sigurno, tj. odabrali su judaizam. Hazari nisu odabrali judaizam iz vjerskih razloga; to je bilo iz političkih razloga.

Negdje tijekom 13. stoljeća, Hazari su protjerani sa svoje zemlje. Migrirali su prema zapadu i većina ih se naselila u Poljskoj i Rusiji. Ovi Hazari danas su poznati kao Aškenazi Židovi. Budući da su ovi Hazarski (Aškenazi) Židovi jednostavno odabrali judaizam, oni zapravo nisu Židovi - BAREM NE ŽIDOVI PO KRVI.

Kroz svoju povijest, ovi poljski i ruski Aškenazi Židovi su prakticirali komunizam/socijalizam i radili na tome da se njihove ideje provedu u njima naseljenim zemljama. Do kraja 19. stoljeća, značajan broj ovih komunističkih/socijalističkih Židova nalazio se raspoređen u Njemačkoj, na Balkanu i, zapravo, diljem Europe.

Zbog svog uplitanja u društvene i vladine poslove Rusije, postali su metom progona od strane careva. Zbog toga je započela migracija ovih komunistički/socijalistički orijentiranih Židova. Neki su otišli u Palestinu, neki u Srednju i Južnu Ameriku, dok je veliki dio njih došao u SAD.

Rođen je politički cionizam 

Godine 1897., u Baselu u Švicarskoj, održan je Prvi cionistički kongres. Na ovom Kongresu odlučeno je raditi na uspostavljanju židovske države: Počela je potraga za zemljištem na kojem bi se ta židovska država mogla izgraditi.

Velika Britanija ponudila je cionistima zemlju u Africi. Cionisti su to odbili. ŽELJELI SU PALESTINU!

U to vrijeme, Palestinu je naseljavalo pola milijuna palestinskih Arapa, ali i nekoliko palestinskih Židova koji su bili s njima u krvnom srodstvu, i koji su stoljećima živjeli zajedno u miru.

Sa Palestinom kao svojim izborom za domovinu, europski aškenaski Židovi počeli su migrirati u Palestinu. Kao što sam ranije objasnio, većina ih je bila komunistički/socijalistički orijentirana, no, neki od njih su bili radikalni boljševički komunisti, čiji je krajnji cilj svjetska dominacija. Dakle, kada razmišljate o Židovima, posebno u odnosu na Izrael, imajte na umu da postoji velika razlika između sefardskih i aškenaskih Židova. Oni nisu jedan ujedinjeni narod. Podijeljeni su društveno, politički i, posebno, rasno. Vratimo na Zivu, sefardsku Židovku, i mene, aškenaskog Židova, i naše živote u tzv. demokratskoj zemlji Izrael.

Sefardski Židovi - građani drugog reda 

Prve tri godine našeg braka bilo nam je nužno živjeti sa Zivinom tetom. To je bilo zbog kritičnog nedostatka stambenog prostora u Izraelu, kao i zbog rasizma. Stambeni prostori se dodjeljuju na sljedeći način:

* Aškenazi Židovi koji su ŽIVJELI U IZRAELU DUGO GODINA imaju prednost; 

*Drugi u redu su Aškenazi Židovi IZ EUROPE - posebno ako se vjenčaju sa Aškenazi Židovom, rođenim u Izraelu; 

*Sljedeći favoriti su Aškenazi Židovi IZ SAD-a - posebno ako se vjenčaju sa Aškenazijem, rođenim u Izraelu; 

*Sefardski Židovi mogu nakon svega birati od preostalog smještaja; 

*Na dnu popisa su Muslimani, Druzi i kršćani.

Mogućnosti zapošljavanja slijede isti obrazac: Aškenazi Židovi dobivaju najbolje poslove; Sefardi Židovi su sljedeći; dok Muslimani, Druzi i kršćani popunjavaju poslove niske razine, ali i veliki broj njih ostaje nezaposlen.

Iako sam bio Aškenazi Židov iz SAD-a, bio sam niže na popisu za smještaj, jer sam se oženio Sefardskom Židovkom.

Uskraćivanje smještaja bilo je moje drugo iskustvo intenzivnog rasizma koji postoji u Izraelu. Od samog početka i mog dolaska u Izrael, upućene su mi mnoge uvrede. Mi, američki Židovi, jedva smo bili tolerirani.

Budući Izrael, kako bi preživio, ovisi o darovima i novcu američkih poreznih obveznika, donacijama američkih Židova i prodaji bezvrijednih izraelskih obveznica Americi - postoji ljubomora među elitnim izraelskim aškenaskim Židovima prema američkim Židovima. Čak i ako su američki Židovi također Aškenazi. Mnogo puta su mi govorili: "Idite kući!" i "Želimo vaš novac, ali ne i vas."

Međutim, postojao je dio američkih Židova koji su bili dobrodošli i koji su dobili povlašteni tretman - to su bili KOMUNISTIČKI ŽIDOVI sa iskaznicama.

Od 50000 američkih Židova koji su, poput mene, migrirali u Izrael između 1967. i 1970. godine - oko 20%, ili oko 10 000 NJIH JE BILO MARKSISTIČKI ORIJENTIRANO, A VELIKI BROJ NJIH BILI SU PRAVI KOMUNISTI. Treba napomenuti da je, osim što su došli iz SAD-a, veliki broj komunističkih Židova migrirao u Izrael iz Čilea, Argentine i Južne Afrike.

Od 50000 koji su migrirali u Izrael tijekom tog vremena - 80% nas se na kraju vratilo u SAD. 20% onih KOJI SU OSTALI BILI SU ONI KOJI SU BILI ČLANOVI KOMUNISTIČKE PARTIJE (SA ISKAZNICOM) ILI SU SIMPATIZIRALI MARKSIZAM.

Tri lica Izraela 

Iz onoga što sam vam do sada rekao, možda dobijate dojam da je Izrael marksistička (socijalistička/komunistička) zemlja. To bi bio poprilično točan zaključak. Ali, Izrael ima tri lica: komunizam, fašizam i demokraciju.

Aškenazi Židovi koji su migrirali u Izrael iz Rusije donijeli su sa sobom ideologiju socijalizma/komunizma, ali su i proveli u praksi veliki dio te ideologije.

Aškenazi Židovi koji su migrirali u Izrael iz Njemačke, iako simpatiziraju i podržavaju komunizam, skloni su favorizirati prakse nacističkog fašizma. Tijekom Drugog svjetskog rata u Njemačkoj, ovi elitni cionistički aškenaski Židovi su blisko surađivali sa  Hitlerovim Gestapom u progonu niže klase njemačkih Židova, kao i njihovom slanju u koncentracijske logore. Sada, živeći u Izraelu, ovi elitni cionistički Židovi, koji su dobro izučili škole nacističkog fašizma, i podržavaju ga, nametnuli su u Izraelu mnoge aspekte fašizma.

Kako bi se stvorio dojam da je Izrael demokracija, biraju se članovi Knesseta (izraelskog Kongresa), ali to je vrlo neobična vrsta izbora. Tu prestaje takozvana izraelska demokracija. Nije važno koja stranka pobjeđuje na izborima, Likud ili Laburistička stranka, elitni cionistički Židovi vladaju na diktatorski način - pružaju usluge elitnoj kliki i brutalno guše svako neslaganje.

U cionističkoj/komunističkoj shemi svjetske dominacije, uloga Izraela je kontinuirano izazivati ​​probleme na Bliskom istoku. Budući su ratovi veliki dio ove agresivne sheme, sasvim je prirodno da se od ranog djetinjstva izraelska mladež mentalno i fizički obučava za rat. Npr. Izrael ima svoj ekvivalent Hitlerove omladinske skupine. To je tzv. GADNA, i SVI srednjoškolci i učenici nižih razreda osnovne škole moraju sudjelovati, i dječaci i djevojčice. Poput Hitlerove omladinske skupine, mladi u izraelskoj GADNA su odjeveni u uniforme kaki boje. Pohađaju obuku i sudjeluju u paravojnim vježbama.

Čak i tijekom dječje igre, oružje i misli o ratu su sveprisutni. Kada su na pikniku, umjesto da ponesu opremu za bejzbol ili nogomet, ponesu mitraljeze i jurišne puške, te vježbaju pucanje igrajući vojne igre.

Nakon što završe srednju školu, svi mladići moraju služiti tri godine u vojsci (dvije godine za djevojčice); tj. četiri godine u mornarici ili zrakoplovstvu (tri za djevojčice). Ultraortodoksni religiozni Židovi izuzeti su od vojne službe.

Nakon što napuste ovu službu, brojni bivši vojnici pridružuju se Shin Betu, ekvivalentu Hitlerovog Gestapa. Poput Gestapa, oni se bave represijom svakoga tko djeluje ili govori protiv marksističke/fašističke vlade Izraela, kojom dominiraju cionisti.

Kao i u nacističkoj Njemačkoj, svi ljudi u Izraelu moraju nositi identifikacijske knjižice, koje se na hebrejskom nazivaju "Teudat Zenhut".

Jednog dana sam presvukao jaknu i zaboravio izvaditi svoju identifikacijsku knjižicu kada sam otišao u centar Tel Aviva. Prišao mi je policajac i tražio moj "Teudat Zenhut". Rekao sam mu da sam ga ostavio kod kuće, u drugoj jakni. Budući da nisam imao osobnu iskaznicu sa sobom, odveden sam u policijsku postaju.

U policijskoj postaji, narednik za pultom obavijestio me da bi, kako nemam kod sebe osobnu iskaznicu, mogao biti zatvoren do 16 dana, a da me čak niti ne odvedu pred suca. Sve što je potrebno - policijski poručnik potpiše "Nalog za pritvor". Zatražio sam dopuštenje da telefonski nazovem suprugu i kažem joj neka donese moju osobnu iskaznicu u postaju. Narednik mi je dao dva sata da pokažem svoju "Teudat Zenhut". Nazvao sam suprugu samo nekoliko minuta prije isteka roka od dva sata. Da je zakasnila, bio bi zatvoren 16 dana, jer nisam imao kod sebe osobnu iskaznicu.

Ovo je samo jedan pokazatelj da je Izrael više policijska država nego demokracija.

Što se tiče nacizma/fašizma, molim vas, dopustite mi da razjasnim jednu stvar. Nijemci su divljenja vrijedan narod - usuđujem se reći, čak i sjajan. Ali, u Njemačkoj je opća populacija bila žrtvama nacista, koji su lukavstvom i brutalnošću došli na vlast.

U Njemačkoj su PROSJEČNI Židovi bili žrtve cionističke elite, koja je surađivala sa nacistima. Mnogi od tih istih cionističkih Židova,  koji su u Njemačkoj surađivali sa nacistima, kasnije su došli u Izrael i pridružili se cionističkim/komunističkim Židovima iz Poljske i Rusije. To su dva lica komunizma i nacističkog fašizma koja vladaju Izraelom. DEMOKRACIJA je samo iluzija.

Što se tiče veze između elitne aškenaske Židove i nacista, pogledajte riječ "Aškenazi". Pogledajte ponovno: "AškeNAZI", zanimljivo, zar ne?

Postoji velika zbrka u vezi sa odnosom nacizma/fašizma i komunizma.

Nacizam je je NACIONALNI socijalizam.

Komunizam je MEĐUNARODNI socijalizam.

Izraelsko gospodarstvo 

Ekonomski, Izrael je bankrotirao. Naravno, to se moglo predvidjeti, jer se izraelska ekonomska struktura temelji na socijalizmu. Gdje god vlada države i njezini građani potroše više novca od vrijednosti proizvedene robe, doći će do ekonomskog bankrota.

Da nije bilo pomoći iz Amerike, izraelsko gospodarstvo bi se odavno urušilo. IZRAEL JE "DRŽAVA SOCIJALNE POMOĆI" U SVAKOM SMISLU TE RIJEČI - TO JE NAJPOVLAŠTENIJI PRIMATELJ SOCIJALNE POMOĆI U AMERICI.

Dok se američki poljoprivrednici, mali poduzetnici i radnici bore za preživljavanje, američka vlada, kojom dominiraju cionistički Židovi, iscrpljuje džepove i torbice američkih poreznih obveznika, kako bi podržala izraelsko socijalističko gospodarstvo i ratni stroj. Budući izraelska vlada zna, a i omiljeni im cionisti znaju, kako će cionistički pritisak u Americi osigurati da im Amerika nastaviti slati ogromne količine novca, izraelska vlada i njeni omiljeni građani troše novac poput pijanih mornara. Ova praksa dovodi do inflacije, i na kraju do ekonomskog kolapsa.

Uspoređivanje Izraela sa pijanim mornarima nepravedno je prema mornarima. Mornari troše SVOJ novac - Izrael troši novac KOJI DOBIVA OD AMERIKE.

Budući je Izrael država socijalne pomoći, koja uglavnom ovisi o američkoj pomoći za preživljavanje, nalazi se u silaznoj putanji. Godine 1962. je stopa inflacije u Izraelu iznosila 130%. Godine 1983. je iznosila 200%, dok se ove godine (1984.) očekuje da će premašiti 400%. To znači da će hamburger, koji je koštao 1 dolar prošlog siječnja, do kraja prosinca narasti na 5 dolara. Povijest pokazuje da nijedna nacija zaglavljena u ekonomskim problemima, kao što je to Izrael, nikada nije izbjegla ekonomski kolaps.

Samo uz masovno povećanje američke financijske pomoći se može izbjeći ekonomski kolaps, čak i tada bi rješenje bilo samo privremeno. Što se tiče destruktivnih tendencija socijalizma, postoje okolnosti koje omogućuju zemlji da uspješno provodi socijalne programe, kako bi pomogla svom narodu. To je moguće u zemlji koja ima dovoljno financijskih resursa i gdje su njeni građani duboko religiozni, ali i obzirni prema svojim bližnjima. NIŠTA OD OVOGA NE POSTOJI U IZRAELU.

Čak i u zemljama gdje su uvjeti idealni, postoji opasnosti.

Budući da vlada zemlje zadovoljava potrebe svojih građana, većina tih građana ima tendenciju izgubiti poticaj kako bi nešto naporno radili, i zemlja sa samozadovoljnim građanima se lako osvaja.

Posjetitelji Izraela 

Turizam je jedan od glavnih izvora prihoda Izraela. Najveća skupina posjetitelja su američki Židovi. No, postoje i mnogi američki kršćani koji žele posjetiti sveta mjesta i vidjeti zemlju "Božjeg izabranog naroda". Ti kršćani odlaze vrlo impresionirani i ispunjeni vjerskim žarom.

Dok su u Izraelu, posjetitelji Židovi i nežidovi su podjednako pažljivo nadzirani, kako ne bi zalutali i slučajno vidjeli prljavu stranu Izraela - pravi Izrael. Kao i u Sovjetskoj Rusiji, i drugim komunističkim zemljama, posjetitelji Izraela vode se na pažljivo planski  vođene ture. Pokazati će im se vjerska mjesta, sveučilišta, bujni voćnjaci, tehnička dostignuća, umjetnost, i naravno, kako bi se izazvalo suosjećanje, vode ih u posjet Muzeju holokausta.

Ali, od očiju turista su dobro sakriveni getoi, zatvori, u kojima su politički zatvorenici (većinom Arapi i sefardski Židovi) izloženi  najnehumanijim oblicima mučenja. Turisti ne vide raširene kriminalne aktivnosti, niti korupciju i suradnju između šefova organiziranog kriminala, vladinih i policijskih dužnosnika. Turisti ne saznaju o pravom unutarnjem djelovanju izraelske marksističke/fašističke vlade; niti uočavaju izraelski rasizam.

Upoznao sam jednu američku turistkinju, koja nije mogla a da mi ne ispriča o divnom religioznom osjećaju koji je imala samo zbog boravka u Izraelu - Svetoj zemlji. Primijetio sam: "Samo pokušaj dati Bibliju lokalnom Židovu i vidjeti ćeš koliko religije i vjerske slobode ima u Izraelu. Ako te policija vidi, biti ćeš uhićena."

Što se tiče Muzeja holokausta, ne mogu a da ne komentiram: HOLOKAUST SE MOŽDA NE BI DOGODIO...

1. Da cionističko vodstvo u Njemačkoj nije surađivalo sa nacistima; 

2. Da cionisti, diljem svijeta, nisu nagovorili razne zemlje neka odbiju primiti Židove iz Njemačke. Cionisti u Americi nagovorili su predsjednika Roosevelta da zatvori vrata i ne dopusti židovskim izbjeglicama u Ameriku prije rata, kada je još postojala prilika da Židovi napuste Njemačku.

Mora se dodati da mnogi ljudi, uključujući Židove, dovode u pitanje je li se Holokaust zaista dogodio onako kako ga prikazuju cionistički propagandisti, ili barem u mjeri u kojoj to cionisti tvrde.

Religija 

Zemljom na kojoj je izgrađena sadašnja država Izrael, nekadašnja Palestina, nekoć su hodali Mojsije, Isus i Muhamed.

Budući je Palestina bila mjesto mnogih vjerskih događaja i ima mnogo vjerskih mjesta, sa pravom se naziva SVETOM ZEMLJOM. Dakle, moglo bi se pomisliti kako Palestina, sada Izrael, obično zadržava dašak svetosti.

Kada su palestinski muslimani i palestinski Židovi okupirali Palestinu, postojala je religijska aura. Ali, otkako su cionisti preuzeli područje i osnovali državu Izrael, to je jedna od najgrešnijih nacija na svijetu. Samo je oko 5% ŽIDOVA RELIGIOZNO. Zanimljivo je primijetiti da su oni koji su snažno religiozni, tj arapski muslimani i arapski kršćani, čine malu manjinu u Izraelu.

IZRAELSKI ZAKONI SUZBIJAJU SVE RELIGIJE. Npr. protivno zakonu je pokušati preobratiti Židova u drugu religiju, čak i ako je Židov ateist ili humanist.

Kršćaninu je dopušteno propovijedati evanđelje u crkvenoj zgradi, ali ako svećenstvo, ili bilo tko ikome drugome govori o učenjima u Bibliji izvan crkvene zgrade, to može donijeti kaznu od 5 godina zatvora.

Isti zakon o vjerskom suzbijanju primjenjuje se na one islamske vjere, koji u bilo kojem činu ljubaznosti, daju dar bilo koje vrste Židovu. Može rezultirati petogodišnjom zatvorskom kaznom.

Tretman religioznih Židova je osjetljivo pitanje za vladajuće cioniste. Širom svijeta, Židovi i nežidovi smatraju Izrael zemljom u kojoj Židovi mogu prakticirati svoju religiju, bez progona. Stoga, cionisti se ne usuđuju riskirati potiskivanje judaizma, iz straha pobuđivanja svjetskog javnog mnijenja protiv sebe. Dakle, vladajući cionisti samo TOLERIRAJU vjerske prakse male manjine religioznih Židova u Izraelu.

Božji izabrani narod 

Američki narod je naveden vjerovati kako su Židovi "Božji izabrani narod". Ovaj MIT je započela mala skupina Židova. Nekoliko židovskih vođa su uzeli ulomke iz Biblije, te protumačili ih tako kao da ih je Bog označio kao "Izabrani narod". Ali, nije li čudno da nisu religiozni, ti isti Židovi koji tvrde da su "Božji izabrani narod"? To su ateisti, nevjernici Židovi, koji polažu pravo na ovu čast.

Predvodnici povika "Mi smo Božji odabrani narod" su cionistički/marksistički (aškenaski) Židovi, koji su iz POLITIČKIH razloga odabrali judaizam i koji NEMAJU NITI KAPI BIBLIJSKE ŽIDOVSKE KRVI U SEBI.

Jedan izraelski religiozni Židov je to dobro izrekao: "Nekada smo mi Židovi bili izabrani od Boga da budemo NJEGOVI POSLANICI. Ali, davno smo se odrekli tog prava."

Svatko tko je čitao Bibliju otvorenog uma zna kako je Bog Židovima TOG VREMENA ponudio posebne usluge. Ali, to je bilo u obliku saveza. U tim savezima postojali su uvjeti; a uvjeti su bili da je Bog zahtijevao od Židova neka slušaju njegove riječi. Židovi su iznova i iznova kršili saveze. Odbacili su Boga i okrenuli se obožavanju mamona. Ne treba biti biblijski znanstvenik da bi se shvatilo kako su davno, ČAK I PRAVI ŽIDOVI, izgubili pravo biti Božji odabrani narod.

Uspoređujući stupanj, u kojem sljedbenici triju glavnih religija, prakticiraju svoja uvjerenja, iznosim sljedeće zapažanje:

 - JUDAIZAM - Malo Židova je, bilo sefardskih ili aškenaskih, religiozno. To vrijedi u Americi, Izraelu i diljem svijeta;

 - KRŠĆANSTVO - Kršćanska religija osjetila je utjecaj židovskog miješanja i infiltracije (posebno u Americi), što je rezultiralo zbunjenošću i prepirkama između različitih kršćanskih denominacija. To je dovelo do "mlakog" stava većine kršćana prema njihovoj religiji. Postoje dokazi koji dokazuju da su Židovi, ili jedna od njihovih mnogih strana, osnovali mnoge kršćanske denominacije, i tako dominiraju kršćanskom doktrinom; 

 - ISLAM - Muslimani, koji slijede učenja islama, daleko su najvatreniji od triju glavnih religija u slijeđenju svojih vjerskih uvjerenja.

 - JUDEOKRŠĆANSKA etika, o kojoj toliko čujemo u Americi je velika šala - rezultat intenzivne cionističke propagandne kampanje.

Dobaciti ću još jednu misao o "mitu o Božjem izabranom narodu". Bog je rekao: "Čuvajte se onih koji se nazivaju Židovima, a nisu, jer lažu." (Otv 2,9; 3,9) MOGU LI TO BITI AŠKENAŠKI ŽIDOVI, OVAJ NAROD NA KOJE SE BOG MISLIO?

Izrael potiče vječni rat 

U Svetoj zemlji bi trebao vladati mir. Umjesto toga, rat i pripreme za rat su uvijek prisutni.

Izraelski vojni stroj je prepoznat kao četvrti najmoćniji na svijetu. Sa gledišta količine aviona, tenkova i druge borbene opreme, plus činjenice da su najnovijeg dizajna, izraelski vojni stroj je vrlo moćan. Ali, u vojsci su se razvile ozbiljne slabosti.

Prije nego što istražimo slabosti izraelske vojske, ukratko ćemo pregledati svaki od ratova u kojima je Izrael sudjelovao - u prosjeku je to jedan rat svakih 8 godina, otkako je postao državom 1948. godine.

RAT 1948. godine - Odmah nakon što se Izrael proglasio državom, Palestinci i drugi Arapi su napali izraelsku vojsku, koja se sastojala od terorističkih skupina Irgun i Stern. Razlog napada Palestinaca bio je pokušaj povrata svojih domova koje su cionisti konfiscirali ubojstvima i terorizmom. Palestinci su bili miroljubiv narod, i nisu bili obučeni u umijeću ratovanja, dok su aškenaski cionistički Židovi, koji su migrirali iz Sovjetske Rusije, Poljske i Njemačke - imali više znanja o taktičkom ratovanju.

Osim toga, cionisti su prikupili veliku količinu oružja, koje su kupili OD SAD-a i KOMUNISTIČKIH ZEMALJA, te ga ilegalno prokrijumčarili u to područje. Arapi su poraženi. Izrael je u tom procesu osvojio još palestinskog teritorija.

RAT 1956. godine - Egipat je posjedovao zemlju kroz koju prolazi Sueski kanal. Egipatski predsjednik Naser je objavio svoju namjeru da preuzme upravljanje nad ovim kanalom od Engleske. To bi naštetilo engleskom kolonijalnom carstvu. Stoga se Engleska, zajedno sa Francuskom i Izraelom, urotila kako bi napali Egipat.

Kada je Egipat gotovo pokoren, američki predsjednik Eisenhower je intervenirao, te je naredio Engleskoj, Francuskoj i Izraelu neka se povuku. U to vrijeme, Sjedinjene Države su još uvijek bile dovoljno vojno jake da podrže Eisenhowerovu naredbu, pa su se Engleska, Francuska i Izrael povukli. Ovo je bio JEDINI put, tijekom američko-izraelskih odnosa, da je američki predsjednik stavio interese Amerike ispred interesa Izraela.

RAT 1967. godine - Napetosti između Egipta i Izraela oko teritorija koji se nalazi između te dvije zemlje - Sinaja i Pojasa Gaze.

Kako bi pomogao Izraelu da stekne nepravednu prednost, Sovjetski Savez je pribjegao lukavstvu: sovjetski diplomati u Egiptu su rekli predsjedniku Naseru neka zaprijeti ratom, ali neka NE NAPADA. Ovaj čin izdaje je omogućio Izraelu da napadne, dok je Egipat bio "nespreman" i uništi egipatske vojne kapacitete za 6 dana.

Cilj izraelskih čelnika je bio preuzeti svu zemlju između rijeka Nil i Eufrat. Osim Sinaja i Pojasa Gaze, koje je Izrael namjeravao preuzeti od Egipta tijekom rata, željeli su ZAPADNU OBALU, koja je bila dijelom Jordana, kao i GOLANSKU VISORAVAN, koja je bila dijelom Sirije. Stoga se Izrael tijekom rata 1967. godine poslužio prijevarama.

Izrael je imao tehničku opremu za presretanje radio poruka i mijenjanje tih poruka ("kuhavanje"), zatim i njihovo slanje na odredište. Tijekom rata, Izrael je presreo poruke iz Egipta, koje su upućene Jordanu i Siriji, te ih izmijenio i prevarom naveo  Jordan i Siriju neka uđu u rat. Arapske zemlje su poražene. Izrael je napravio veliki korak prema svom cilju osvajanja okupacijom Golanske visoravni i Zapadne obale, kao i Sinaja i Pojasa Gaze.

Iako se izraelski napad na Egipat naziva RAT 1967. godine, često se naziva i ŠESTODNEVNI RAT, teško se može nazvati ratom. EGIPAT, najmoćnija arapska nacija u to vrijeme, nije imao niti priliku za borbu. Prevara Sovjetskog Saveza i Izraela, kao što sam objasnio, učinila je takozvani loyu RAT ničim više od podmuklog čina TERORIZMA, PO KOJEM SU SOVJETI I IZRAEL POZNATI.

Izraelski napad na USS Liberty 

Tijekom rata 1967. godine je počinjen jedan od najsmjelijih činova izdaje. Bio je to napad na američki brod, USS LIBERTY, od strane američkog tzv. prijatelja i saveznika - Izraela.

Tijekom izraelskog podmuklog napada na Egipat, USS LIBERTY, američki nadzorni brod, krstario je uz obalu Izraela, prateći napredak napada.

Shvativši kako LIBERTY uočava i bilježi izraelske izdaje, izraelski su čelnici odlučili "riješiti se" dokaza. Izraelski zrakoplovi i torpedni čamci su napali LIBERTY sa očitom namjerom da ga potope. Da je brod potonuo, čime bi se uništili dokazi, Izrael bi tada mogao okriviti Egipat za napad, dok bi cionistički kontrolirani mediji u Americi ovu LAŽ predstavili kao ČINJENICU, uz namjeru da okrenu američki narod protiv Egipta. Ali, srećom, hrabrost posade LIBERTYJA je održala brod na površini. Izrael nije uspio u svom činu izdaje protiv Amerike, svog saveznika. Tijekom napada Izrael je ubio 34 člana posade LIBERTYJA i ranio 171.

Izrael je tvrdio da je napad na LIBERTY bio slučajna zamjena identiteta. Ali, izvješća preživjele posade i drugi dokazi dokazuju da je napad Izraela BIO NAMJERAN.

Činjenice o napadu na američki brod USS LIBERTY prikladno su izostavljene od strane cionistički kontroliranih američkih medija. Sve što su cionisti rekli američkom narodu bilo je da je Izrael potopio američki brod, ali da se radilo o zamjeni identiteta.

Istraga američke vlade je potisnuta i stvar je brzo zaboravljena - što je dobar primjer ogromnog utjecaja koji cionisti imaju na američku vladu.

Zataškavanje cijele skandalozne afere od strane američke vlade ne bi moglo uspjeti da su mediji ispunili svoju dužnost, te  izvijestili o činjenicama koje su bile bitne za ovaj napad. Ovo je dobar primjer moći koju cionistički kontrolirani mediji u Americi koriste kako bi iskrivili ili uskratili važne informacije američkom narodu.

RAT 1973. godine - Izdaja Izraela i Sovjeta, koja je dovela do rata 1967. godine, ogorčila je arapski narod i odmah su se počeli naoružavati, sa namjerom odmazde za ovu izraelsku izdaju, kao i pokušaja vraćanja zemlje koju im je Izrael oduzeo. Do 1973. godine su bili spremni.

Iako se nekoliko arapskih zemalja vojno pripremalo, pokušavale su istovremeno pronaći mirno rješenje sa Izraelom. No, Izrael je bio uvjeren kako će njihova cionistička braća u Americi iskoristiti svoju moć nad američkom vladom i osigurati podršku Izraelu od strane SAD-a. Stoga su izraelski čelnici nastavili održavati svoj ratoborni stav.

Shvativši beznađe daljnjih pregovora sa izraelskim čelnicima, Egipat je zajedno sa Jordanom, Sirijom i Irakom napao Izrael;  pobjeđivali su. Izrael, suočen sa porazom, natjerao je moćne cioniste u Americi neka povuku konopce svoje moći nad američkom vladom. Dužnosnici američke vlade su poslušali svoje cionističke gospodare. Ogromne količine američke vojne opreme i oružja su ZRAČNIM PUTEM PREBAČENE Izraelu, sve na TROŠAK POREZNIH OBVEZNIKA, i zato da bi se ojačale izraelske snage u povlačenju.

Ova američka pomoć omogućila je Izraelu preokrenuti situaciju i da izađe kao pobjednik. Da, Izrael je spašen, ali toliko američke vojne opreme je prebačeno Izraelu u to vrijeme, te su američke oružane snage ostale u manjku i oslabljene. Američki vladini dužnosnici su toliko bili pod utjecajem cionista, te su upozorili 82. zračno-desantnu diviziju, stacioniranu u Ft. Braggu, Sjeverna Karolina, ali i američke trupe stacionirane u Njemačkoj, kako mogu biti poslani u pomoć Izraelu, ako bude potrebno.

Prilično je tužno što su, kako bi udovoljili cionističkim moćnicima u Americi, američki vladini dužnosnici bili spremni žrtvovati živote američkih dječaka, sve kako bi spasili cionistički/marksistički Izrael.

Mladi muškarci, koji su u američkim oružanim snagama, i njihovi roditelji, bake i djedovi, braća i sestre, trebali bi biti posebno zabrinuti zbog izraelskih prenagljenih ratova i pokušaja uključivanja SAD-a u te ratove, jer ako bude potrebno spasiti Izrael u jednom od njihovih činova agresije, američka vlada će se pokloniti američkim cionistima i poslati američke dječake u borbu. Američki dječaci neće imati drugog izbora nego se boriti na strani cionističkog/marksističkog Izraela. Ako američki dječaci poginu u budućem bliskoistočnom ratu, znate da će biti odgovorni cionistički Židovi u Americi, kao i slaboumni političari u Washington D.C., koji se klanjaju svojim cionističkim gospodarima.

Trokut New York/Moskva/Tel Aviv 

U ovom momentu možete biti zbunjeni. Izrael i Sovjeti su ideološki saveznici, jer obje slijede ideje Karla Marxa, pa su obje komunističko/socijalističke tvorevine. Pa ipak, Sovjeti su opskrbljivali vojnom opremom Arape, izraelske neprijatelje; dok su,  istovremeno, neprijatelji Sovjetskog Saveza, tj. Sjedinjene Države, naoružavale Izrael.

Kako bi bolje razumjeli razinu izdaje, koju su cionistički/boljševički Židovi sposobni počiniti, te kako bi razumjeli izdaju koja se dogodila, prije i tijekom rata 1973. godine, moram objasniti trokut New York/Moskva/Tel Aviv . i kako bi to učinio, potrebno je vratiti se nekoliko godina, unatrag u povijest.

Velika migracija Židova iz Rusije u Ameriku je započela 1881. godine. Većina njih bili su komunistički Židovi. Toliko se tih komunističkih/boljševičkih Židova naselilo u New Yorku da se New York nazivao "Moskva na Hudsonu".

Istaknuto je, i to sa dobrim razlogom, kako odluke o komunističkoj politici NE DOLAZE IZ MOSKVE, NEGO IZ NEW YORKA. Je li to činjenica ili ne, nije važno. Važna je činjenica što postoji bliska veza između cionističkih/boljševičkih Židova u New Yorku i cionističkih/boljševičkih Židova u Moskvi, i proteže se na cionističke/boljševičke Židove koji dominiraju izraelskom vladom.

Cionistička moć nad američkom vladom u Washingtonu proizlazi od cionista/boljševika, sa središtem u New Yorku. Iz New Yorka naredbe idu ogromnoj cionističkoj mreži diljem SAD-a; mreži koja utječe na ekonomske i političke poslove, ne samo naše savezne vlade, već gotovo svih, ako ne i svih državnih vlada, pa čak i u velikoj mjeri vlada većih, pa čak i srednjih, gradova. Ova moć cionističkih/boljševičkih Židova nad SAD-om daje njujorškom dijelu trokuta New York/Moskva/Tel Aviv ogroman utjecaj na komunističku politiku.

Promatrajući rat 1973., godine, većina ljudi, a čini se i većina Arapa, ima dojam kao da su Sovjeti u ovom ratu, budući je Sovjetska Rusija prodavala opremu Egiptu i drugim arapskim zemljama, podržavali Arape. OVO JE LAŽNI DOJAM. Kako bi razumjeli da je ovo rezultat još veće obmane Izraela i Sovjetskog Saveza, morate biti svjesni pakta: Golda Meir/Staljin/Kaganovič.

Golda Meir je rođena u Rusiji, odrasla u Milwaukeeju (Wisconsin) i 1921. godine je emigrirala u Izrael. Godine 1949. je postala  prva izraelska veleposlanica u Sovjetskom Savezu.

Veleposlanica Meir, boljševička Židovka, predstavljajući Izrael, sastala se sa dva predstavnika Sovjetskog Saveza: Kaganovičem, boljševičkim Židovom, i Staljinom, koji je bio oženjen boljševičkom Židovkom. Sklopili su tajni sporazum - pakt.

Izraelski dio Pakta je obuhvaćao: 

1. Izrael NEĆE dopustiti nijednoj zapadnoj zemlji, POSEBNO SAD-u, da gradi vojne baze na izraelskom teritoriju; 

2. Izrael će dopustiti službenoj komunističkoj stranci da slobodno djeluje u Izraelu; 

3. Izrael NEĆE sklopiti nikakav sporazum za rješavanje palestinskog problema; 

4. Izrael će uvjeriti svjetsko židovstvo, posebno u SAD-u, da zapadne sile usvoje politiku favoriziranja Izraela nad Arapima; 

5. Izrael će nastaviti svoju marksističku ekonomsku politiku i osujetiti sve tendencije slobodnog poduzetništva u toj zemlji.

Sovjetski dio Pakta je obuhvaćao: 

1. Sovjeti će provoditi proarapsku politiku, ISKLJUČIVO KAO KAMAFLAŽU za svoje prave namjere i to je pružanje pomoći Arapima, ALI NIKAD DOVOLJNO da bi Arapima omogućili uništenje Izraela; 

2. Sovjeti će otvoriti vrata sovjetskih satelitskih zemalja židovskoj imigraciji u Izrael. Ako to ne bi bilo dovoljno, Sovjetska Rusija bi tada otvorila vlastita vrata emigraciji; 

3. Sovjeti bi apsolutno JAMČILI SIGURNOST IZRAELA. I Sovjetski Savez i Izrael bi razmjenjivali obavještajna izvješća.

Iz uvjeta ovog Pakta se može vidjeti kako je bio, i još uvijek jest, cilj Sovjetskog Saveza i cionističkog/marksističkog Izraela spriječiti mir između arapskih zemalja i Izraela, sve dok sve arapske zemlje ne budu PRISILJENE prihvatiti socijalizam pod sovjetskim vodstvom.

U vođenju RATA 1973. godine, možete primjetiti kako se dio ovog prijevarnog sporazuma koristi, posebno dio o tome gdje Sovjetski Savez pomaže Arapima, ALI NE POMAŽE DOVOLJNO DA PORAZE IZRAEL.

Pri planiranju rata 1973. godine, Izrael je bio svjestan da arapske zemlje oko Izraela kupuju opremu od Sovjeta, izraelskog saveznika. Ali, zbog pakta Golda Meir/Staljin/Kaganovič, izraelski vođe su znali kako Sovjeti NEĆE dovoljno pomoći Arapima, da bi ovi mogli poraziti Izrael. Točnije, znali su da je pomoć koju su Sovjeti davali Arapima bila samo "mamac" kako bi se arapske zemlje uvukle u sovjetsku zamku. Također, izraelski vođe su dobro znali da njihova američka cionistička braća osiguravaju dovoljno oružja od američke vlade kako bi zaustavili Arape; te da će poslati više opreme, čak i trupe, ako bude potrebno.

Kada je započeo rat 1973. godine - Jordan, Egipat, Sirija i Irak iznenadili su Izrael svojim poboljšanim borbenim sposobnostima.

Egipatska vojska suočila se sa onim što se činilo nemogućim zadatkom u pokušaju prodiranja na izraelski teritorij.

Prvo, trebalo je prijeći vodenu barijeru, Sueski kanal. Zatim bi se suočili sa visokim zidom od pijeska i fine prašine, koji je podigao Izrael. Iza tog zida je bila treća barijera, linija izraelskih utvrda. Ove utvrde bile su jače od Maginotove linije, koju je Francuska podigla prije Drugog svjetskog rata, kako bi zaustavila bilo kakvu njemačku invaziju na Francusku.

Ipak, domišljatošću, egipatska vojska je prešla Sueski kanal, prešli su preko pješčanih, prašnjih barijera, te su probili teške utvrde - u roku od nekoliko sati. Izrael je bio u nevolji. Arapi su dobivali rat.

Ali, KAKO JE BILO UNAPRIJED PLANIRANO I AKO BUDE POTREBE, onda bi SAD zračno prevezle ogromne količine vojne opreme i zaliha u Izrael i, kao što sam već spomenuo: američka zračnodesantna divizija u Ft. Braggu, Sjeverna Karolina, i američke trupe stacionirane u Njemačkoj bile su stavljene u stanje pripravnosti, i bile bi poslane u pomoć izraelskim snagama ako bi to postalo neophodno potrebno. Srećom za Ameriku, američke trupe nisu bile potrebne za preživljavanje Izraela. Dodatno oružje je bilo  dovoljno. Međutim, arapske snage su i dalje bile dovoljno jake i spriječile su Izrael da preuzme više arapske zemlje. Zapravo, Egipat je uspio vratiti dio Sinaja.

Egipatski predsjednik Sadat je shvatio kako Sovjeti nemaju namjeru pomoći Arapima da pobijede u ratu; i da su Sovjeti, prodajući im neku opremu, samo pokušavali uhvatiti Egipat u sovjetsku mrežu. Sadat je, nakon toga, izbacio sovjetske vojne savjetnike i civilne tehničare iz Egipta.

Invazija na Libanon 1982. godine

U Izraelu se većina Židova umorila od izraelskog sudjelovanja u ratu i agresivnim djelima, te su zahtjevali mir. Samo je  komunistička frakcija željela daljnji rat. Nažalost, upravo su ti komunisti na vlasti u Izraelu.

Invazija Libanona 1982. godine od strane Izraela je dodatno podijelila židovsko stanovništvo Izraela, čak i unutar militantnijih cionističkih Židova nastao je raskol.

Razlog koji su izraelski čelnici naveli za upad u Libanon bio je iskorjenjivanje Palestinske oslobodilačke vojske (PLO) i zaustavljanje njihovih terorističkih napada na Izrael. Mnogi Izraelci su se usudili progovoriti i osuditi ovaj razlog kao LAŽAN. Istaknuli su kako se PLO, u nastojanju da postigne mir sa Izraelom, 11 mjeseci suzdržavao od bilo kakvih napada na Izrael.

Pravi razlozi izraelskog napada na Libanon bili su:

1. Namjera izraelskih cionističkih/marksističkih vođa je voditi vječni rat. Napad na Libanon bio je samo još jedna faza izraelske politike "agresivnih ratova"; 

2. Bliski istok je područje siromašno vodom, posebno u Izraelu. Otkada je Izrael postao država, želio je vode rijeke Latani za korištenje u Izraelu, a jedini način da dobije ono što su htjeli - bio je da područje vojno zauzme.

Izraelski vođe, kao i stanovništvo, smatrali su da će rat trajati samo nekoliko dana. No, Palestinci i drugi Arapi su se herojski  borili protiv izraelskih osvajača, koji su imali daleko superiorniju opremu. Kako su mjeseci prolazili bez pobjede, i sve više izraelskih vojnika je vraćano kući spremno za pokop, proširilo se nezadovoljstvo unutar Izraela. U izraelskim vojnim snagama mnogi su pripadnici dali ostavke, ili su odbili izvršavati naredbe, jer bi to značilo daljnje ubijanje nevinih civila.

Za smrt 250 marinaca, koji su služili u Libanonu, okrivljeni su Arapi. To je ono što su izvijestili cionistički kontrolirani mediji u Americi. Ali, TO NIJE DOKAZANO! Zapravo, pouzdana izvješća koja su dolazila iz Libanona ukazala su na to da je teroristički napad na američku marinsku bazu isplaniralo izraelsko vojno osoblje ili MOSSAD, izraelska tajna služba. U tom slučaju, tko je zapravo izveo napad nije važno; bitno je da je izraelsko osoblje isplaniralo i potaknulo napad. Uobičajena je praksa cionista/marksista planirati neki čin u tajnosti, i zatim angažirati nekoga drugog neka obavi prljavi posao.

Poticanjem napada na bazu američkih marinaca, izraelski "Ratni jastrebovi" su se nadali kako će napad okrenuti američki narod protiv Arapa, te će Amerika biti uvučena u rat i dodatno tako pomoći Izraelu u njegovoj agresiji protiv Arapa. Srećom, američki narod nije nasjeo na ovu zamku.

Dobar primjer kako će cionisti počiniti teroristički čin, sa namjerom da netko drugi bude kriv, jest AFERA ​​LAGON.

Godine 1954. je skupina Izraelaca pokrenula niz bombaških napada na američke institucije u Egiptu, uključujući američko veleposlanstvo. Očekivali su da će Egipat biti okrivljen za bombaške napade i time uzrokovati prekid američko-egipatskih odnosa. Srećom, egipatske vlasti su uhvatile izraelske agente na djelu, pri postavljanju jedne od bombi. Cijela izraelska zavjera tako je razotkrivena.

Većina Amerikanaca nije bila svjesna podmukle AFERE LAGON, jer američki mediji pod kontrolom cionista nisu izvijestili o tome,  baš kao što nisu izvijestili o činjenicama vezanim uz izraelsko granatiranje američkog broda USS LIBERTY.

Kada će Izrael izazvati novi rat? Teško je predvidjeti, ali sigurno jest da će Izrael izazvati novi rat, osim ako američki narod ne sazna istinu o cionističkom/marksističkom Izraelu, ne djeluje kako bi spriječili političare u Washingtonu klanjanju američkim cionistima i zahtjevaju da prestanu koristiti novac američkih poreznih obveznika za financiranje izraelskog ratnog stroja.

Slabosti izraelske vojske 

Nema sumnje da Izrael ima snažnu vojnu silu. Temelj izraelske vojne moći su ogromne količine najnovije opreme koju isporučuje SAD, a plaćaju američki porezni obveznici. Ali, u izraelskoj vojsci razvile su se ozbiljne slabosti. Slabosti su u sastavu osoblja. To je zbog dva glavna razloga:

1. Budući je Izrael kontinuirano uključen u rat, ili se priprema za rat, vrhnje izraelske mladeži napušta Izrael, ili pronalazi izgovore da ne služi u oružanim snagama. Izraelskoj vojsci toliko nedostaje ljudstva da otvoreno regrutira HOMOSEKSUALCE kojih Izrael ima u izobilju. Godine 1976., izraelski vojni časnik, svjedočeći pred Knesetom (izraelskim kongresom), rekao je: "Ako ne regrutiramo homoseksualce, nećemo imati dovoljno ljudstva da popunimo redove." Također, zna se kako je Izrael morao pribjeći zapošljavanju stranih plaćenika (plaćenih boraca).

2. Još jedna slaba točka je rastuća mržnja između aškenaskih i sefardskih Židova u izraelskoj vojsci. To se razvilo stoga jer su gotovo svi časnici aškenaski Židovi, dok su većina nižih činova sefardski Židovi. Zbog lošeg postupanja aškenaskih Židova prema sefardskim Židovima, pobuna sefardskih Židova je vrlo vjerojatna.

Upozorenje Mr, Mrs, Ms i Miss Amerike 

Marksistički cionisti, koji vladaju Izraelom, kao i marksistički cionisti u Americi, neprekidni niz godina pokušavaju prevariti SAD neka započnu rat na Bliskom istoku, na strani Izraela. Zamalo su uspjeli kada su američki marinci poslani u Libanon, 1982. godine. Krv 250 američkih marinaca, koji su poginuli u Libanonu, i dalje kaplje sa ruku izraelskih i američkih cionista.

Ako što više Amerikanaca ne bude upoznato sa istinom o cionističkom/marksističkom Izraelu, možete biti sigurni da će, prije ili kasnije, oni ateisti koji tvrde da su Božji izabrani narod prevariti SAD, koji će započeti rat na Bliskom istoku protiv Arapa, a oni su u prošlosti uvijek bili najbolji prijatelji Amerike. Tada...

Samo će još više američkih dječaka poginuti zbog ovih pametnih ubilačkih cionista, koji su, usput rečeno, odgovorni za guranje Amerike u Prvi svjetski rat, Drugi svjetski rat, kao i u Korejski i Vijetnamski rat.

Dok su cionistički međunarodni bankari, i drugi cionistički Židovi, bili zauzeti brojanjem profita koji su ostvarili u ovim ratovima - američke majke i očevi, braća i sestre, tugovali su zbog gubitka svojih sinova i braće.

Hoćete li i VI jednog dana tugovati zbog gubitka svog sina ili brata - zbog cionističke izdaje?

Zločin u Izraelu 

Budući je Izrael (bivša Palestina) zemlja kojom su nekoć hodali Mojsije, Isus i Muhamed, činilo bi se da će stanovnici imati neko poštovanje prema ovoj svetoj zemlji i vjerskim mjestima koja se na njoj nalaze. 

Gotovo svi arapski muslimani i arapski kršćani pokazuju potrebno poštovanje, čak i strahopoštovanje, prema svetosti zemlje; ali samo mala manjina Židova ima isto takvo poštovanje. 95% židovskog stanovništva su ateisti ili sekularni humanisti, i nisu ograničeni sa Deset zapovijedi, niti bilo kojim drugim ograničenjima kod grešnog ljudskog ponašanja.

Kada su cionistički/boljševički Židovi osvojili kontrolu nad "Svetom zemljom", svaki oblik grijeha je počeo prodirati u ovu zemlju. U roku od nekoliko kratkih desetljeća, sveta zemlja je postala moderna Sodoma i Gomora. Trgovina drogom, zlouporaba droga, ilegalna prodaja oružja, prostitucija, kockanje, reketarenje radne snage, ubojstva, iznuda, ucjena, prevare sa osiguranjem, lihvarstvo, korupcija vladinih dužnosnika i policije, postali su dijelom svakodnevnog života u Izraelu.

Izrael ima visoko organizirani kriminalni sindikat sa sjedištem u Bat-Yamu, blizu Tel Aviva. Mnogi članovi sindikata su bivši osuđenici i bivši komandosi izraelske vojske, i oni su vrlo vješti u korištenju oružja i eksploziva. Kriminalni sindikat u Izraelu djeluje otvoreno zbog korupcije u vladinim i policijskim krugovima. Neke od policajaca i vladinih dužnosnika plaća kriminalni sindikat, a neki dužnosnici aktivno su povezani sa kriminalnim operacijama.

Prosječni Amerikanac nikada ne čuje za ovu pravu stranu Izraela, jer cionistički kontrolirani tisak, radio i televizija u Americi, sve ovo drže pod kontrolom. Ali, u Izraelu neke novine izvještavaju o činjenicama. Npr. prije nekoliko godina, točno na sredini prve stranice jednih novina na hebrejskom jeziku, bio je članak u kojem se zapravo tvrdilo da ono što talijanska mafija nije mogla postići u 40 godina, izraelska mafija je postigla u pet godina. Razvili su najveći ilegalni lanac izvoza droge na Bliskom istoku, prodajući drogu uglavnom Njemačkoj i SAD-u. Čak su uspostavili i distribucijsku mrežu unutar Njemačke i Sjedinjenih Država.

Osim nekoliko religioznih Židova, koji imaju emocionalne i vjerske veze sa svetim mjestima u Izraelu i Židova niže klase koji si ne mogu priuštiti odlazak, svi ostali pristojni Židovi su otišli ili planiraju otići iz Izraela. Jedan od glavnih razloga jest u tome što  grijeh, koji prožima gotovo svaku fazu izraelskog društva i života, jednostavno postaje previše težak za pristojne Židove.

Izraelska industrija oružja 

Budući su terorizam, nasilje i rat normalni način života u Izraelu, sasvim je prirodno da je proizvodnja vojne opreme i oružja postala glavna industrija i izvozni proizvod Izraela. Tijekom prvih nekoliko godina svog postojanja, Izrael je svoje vojne potrebe nabavljao od SAD-a i komunističkih zemalja. No postupno, UZ AMERIČKU POMOĆ, Izrael je razvio vlastitu industriju oružja.

Cionistička dominacija američkom vladom je dovela do politike "Izrael na prvom mjestu". Ova politika "Israel First" nanosi ozbiljne štete američkom gospodarstvu. Umjesto proizvodnje određenih vojnih materijala u SAD-u i osiguravanja posla za američke radnike, u Izraelu su uz američko financiranje i tehničku pomoć, osnovane tvornice za proizvodnju tih proizvoda.

SAD su također pomogle Izraelu u osnivanju tvornica za proizvodnju elektroničke opreme, lijekova, kemikalija, kućanskih aparata, i ostalo; svih proizvoda koji su se mogli proizvoditi u SAD-u.

Dok Izrael profitira od ovih pothvata "pomoći Izraelu", američki radnici stoje u redovima za nezaposlene.

Proizvodnja određenih ratnih materijala je toliko ogromna, i postali su glavni izvoz iz Izraela. Ova zemlja koja stvara ratove, a koja je prikazana kao "jedina prepreka komunizmu na Bliskom istoku", prodaje svoje ratne proizvode svima koji imaju novca - uključujući represivne diktature - FAŠISTIČKE ili KOMUNISTIČKE. 

Izrael ne samo da prodaje oružje proizvedeno u Izraelu, već prodaje i oružje koje SAD isporučuje Izraelu. Otkriveno je da je neko oružje koje su sovjetske snage koristile u Afganistanu PROIZVEDENO U AMERICI i izvorno poslano u Izrael. Također, saznalo se da je neko oružje koje su kubanske snage koristile u Angoli PROIZVEDENO U AMERICI i izvorno poslano u Izrael.

Ironično je da se Sjedinjene Države bore na život i smrt protiv širenja komunizma, a opet naša američka vlada, kojom dominiraju cionisti, dopušta da se vojna oprema šalje komunističkim snagama - PREKO IZRAELA.

Rasistička politika Izraela 

Sjetiti ćete se da sam na početku teksta spomenuo da su moji problemi u Izraelu počeli kada sam ja, aškenaski Židov, oskvrnuo sefardsku Židovku. Anti-sefardski tretman aškenaskih Židova je čak i službena vladina politika. Ovaj rasizam je vrlo duboko ukorijenjen u Izraelu, i oštro dijeli židovsko stanovništvo.

Jednog dana ušao sam u kafić u Tel Avivu. Mjesto je bilo prepuno i sjeo sam na jedino slobodno mjesto. Za tim stolom sjedilo je i pet sefardskih Židova iz Maroka. Saznali su da studiram hebrejski jezik, pa su mi pomogli u učenju, kada je u kafić ušao plavooki izraelski policajac, nacističkog tipa.

Naredio mi je neka se "maknem od tih Kooshima". "Kooshim" na hebrejskom znači "crnje".

Odgovorio sam: "Nakon što završim sa jelom."

Policajac je izvukao svoj službeni revolver i rekao: "Krenite ODMAH!"

"Bolje da ga poslušate", savjetovao je vlasnik kafića. Stoga sam ustao.

Stojeći blizu mene, policajac je uperio pištolj ravno u moje lice, i naredio: "Bacite kavu i pecivo na pod."

Sa pištoljem uperenim u mene, nisam se prepirao, bacio sam kavu i pecivo na pod.

Zatim je rekao: "Odlazi odavde i ne vraćaj se."

Kasnije sam shvatio da sam imao sreće. Mogao me uhititi da je htio, a mogao me čak i upucati, prema nejasnim izraelskim zakonima. U SAD-u, ako se netko žali na policijsku brutalnost ili nedolično ponašanje, provodi se istraga, ali NE U IZRAELU. Osoba koja podnosi pritužbu može očekivati ​​policijsku odmazdu, često u obliku teškog premlaćivanja.

Osim što mi je uskraćen pristojan smještaj i pristojan posao, jer sam se oženio sefardskom Židovkom, bio sam meta rasističkih uvreda. Nekoliko puta su me čak i NAPADALI aškenaski Židovi, jer sam se oženio sefardskom Židovkom. Drugi američki Askenazi koji su otišli u Izrael i oženili sefardske Židovke dobivali su isti tretman kao i ja.

Budući da su sefardski Židovi bili žrtve rasističkih praksi protiv njih, često sam u Izraelu čuo askenazi Židova kako govori europskom sefardskom Židovu: "Hitler vas nije dovoljno ubio, gadovi."

Molim vas, pažljivo pročitajte sljedeći odlomak.

Rođen sam u Sjedinjenim Državama, pohađao sam javne škole, radio u raznim dijelovima SAD-a i služio dvije godine u američkoj vojsci. Niti jednom nisam bio progonjen, niti meta rasističkih primjedbi zato što sam Židov. Ironično je što sam, jednom kada sam bio u Izraelu, takozvanom "Raju za SVE Židove", ja, ŽIDOV, patio zbog rasizma.

Cionistički kontrolirani mediji u Americi skrivali su od američkog naroda vijesti kako je Izrael izrazito rasistički. Većina aškenaskih Židova u Americi nije svjesna rasizma u Izraelu. Čak niti oni Židovi koji su posjetili Izrael nisu toga svjesni, jer se pažljivo sprječava da svjedoče rasističkim incidentima. Međutim, sefardski Židovi u Americi raširili su istinu o praksi rasizma protiv sefardskih Židova u Izraelu. Znajući to, sefardski Židovi nisu bili među onima koji su migrirali u Izrael iz Amerike.

Iz onoga što sam do sada napisao, sada bi trebali shvatiti da malo Židova prakticira judaizam. Većina Židova su ateisti ili slijede humanizam - religiju protiv Boga. Dakle, prikaz kao da su Židovi religiozni narod, koji Izrael smatra ispunjenjem biblijskog proročanstva je čisti mit. Također, prikaz da su Židovi jedna rasa ljudi je mit. Podjela na Sefarde/Aškenaze je dovoljan dokaz.

Rasizam kakav se prakticira u Izraelu je jedan od razloga zašto će se Izrael prije ili kasnije uništiti.

Komunizam u Izraelu 

Cionistički kontrolirani mediji u SAD-u su naveli američki narod neka vjeruje kako je Izrael jedina prepreka koja sprječava širenje komunizma na Bliskom istoku. To bi bilo smiješno da nema toliko ozbiljne implikacije za Sjedinjene Države.

Iz onoga što sam do sada rekao, sada bi trebali shvatiti da je Izrael u osnovi marksistička zemlja, pomiješana sa nekim oblikom  nacističkog fašizma. O tome bi se mogla napisati prilično velika knjiga, ali za sada samo želim dodati:

1. Izrael je jedina zemlja na Bliskom istoku koja dopušta djelovanje komunističkih stranaka, a postoje tri. Ironično, arapske zemlje zabranjuju djelovanje komunističkih stranaka (iznimka je Sjeverni Jemen koji su, izdajom, preuzeli komunisti).

Neke arapske zemlje kupuju vojnu opremu od komunističkih zemalja, jer ne mogu dobiti dovoljno od SAD i da bi nekako izravnale odnos snaga zbog ogromne količine koje SAD daju Izraelu. Ali, to je sve što se tiče bilo kakvih arapsko-sovjetskih veza.

2. Sovjetski Savez dopušta dobrom broju Židova neka idu ako obećaju da će otići u Izrael, a IZRAEL SA DOBRODOŠLICOM  DOČEKUJE OVE KOMUNISTIČKI ORIJENTIRANE ŽIDOVE. Mora se napomenuti: nakon što su izašli iz Sovjetskog Saveza, mnogi, ako ne i većina, sovjetskih Židova odlaze u SAD, umjesto u Izrael. Također treba napomenuti da su stotine tisuća Židova napustile Izrael od njegova osnutka; neki izvori navode kako je taj broj bliže MILIJUN. Neki od tih Židova zatražili su povratak u Sovjetski Savez, umjesto da žive u Izraelu. Život za te Židove je bio bolji u Sovjetskoj Rusiji.

3. Najnovija znanstvena dostignuća koja SAD daju Izraelu usmjeravaju se na Sovjetski Savez. Glavni centar kroz koji prolaze ove znanstvene informacije jest izraelski Weizmanov institut u gradu Rehoovotu, oko 50 kilometara od Tel Aviva.

4. Otprilike jedna trećina članova Knesseta pripada jednoj od izraelskih komunističkih, socijalističkih ili drugih marksistički orijentiranih stranaka. Samo to bi trebalo okončati laž o tome da je Izrael jedina prepreka komunizmu na Bliskom istoku. ZAPRAVO, ARAPSKE ZEMLJE ČINE BARIJERU KOJA JE ZAUSTAVILA ŠIRENJE KOMUNIZMA NA BLISKOM ISTOKU. IZRAEL JE JEDAN KRAJ TROKUTA NEW YORK/MOSKVA/TEL AVIV, KOJI STOJI IZA KOMUNISTIČKOG POKRETA.

Terorizam i nasilje 

Na prvom cionističkom kongresu, održanom 1897. godine u Baselu u Švicarskoj, jedan od ciljeva je bio stvaranje židovske države u Palestini. U to vrijeme je u Palestini živjelo samo nekoliko Židova, a gotovo svi su bili sefardski Židovi i u krvnom srodstvu sa  Arapima. Ti palestinski (sefardski) Židovi i palestinski Arapi živjeli su u miru, kao što su živjeli stoljećima.

Nakon Cionističkog kongresa, 1897. godine, europski aškenaski Židovi počeli su migrirati u Palestinu i kupovati zemlju gdje god su mogli. Ipak, do 1920. godine Židovi su posjedovali SAMO 2% Palestine. Do 1948. godine, kada se Izrael proglasio državom, ovi Židovi koji su osvajali zemlju povećali su svoje vlasništvo nad zemljom; ali JOŠ UVIJEK JE BILO MANJE OD 6%.

Kako bi se prilagodili rastućoj migraciji europskih Židova, Židovima je trebalo više zemlje, ali palestinski Arapi odbili su prodati. Dakle, kako bi dobili više zemlje od Palestinaca, ovi komunistički orijentirani europski (aškenaski) Židovi pribjegli su jedinoj stvari u kojoj su vješti - TERORIZMU.

Njihov prvi veliki teroristički čin protiv Palestinaca bio je u palestinskom selu Deir Yassin. Tijekom noći 09. travnja 1948. godine, dvije cionističke terorističke bande, IRGUN i STERN GANG, napale su i masakrirale preko 250 muškaraca, žena i djece. Menachem Begin, vođa napada na Deir Yassin, kasnije i premijer Izraela, rekao je sljedeće: "Masakr nije bio samo opravdan, već ne bi bilo države Izrael bez 'pobjede' u Deir Yassinu."

Masakr je natjerao druge Palestince da u strahu pobjegnu iz svojih domova. Cionistički teroristi vozili su se u kamionima sa zvučnicima ulicama i cestama Palestine, upozoravajući Palestince da će im se dogoditi ono što se dogodilo u Deir Yassinu, ukoliko ne odu. Ovi cionistički teroristi nisu blefirali. Neki primjeri:

* Ubili su 60 Palestinaca u Balad Esh-Sheikhu; 

* Digli su u zrak 20 kuća u Sa'si i ubili 60 žena i djece; 

* Ubili su nekoliko žena, koje su radile u samostanu Svetog Šimuna u Jeruzalemu; 

* Masakrirali su 250 ljudi u Lyddi; 

* Ubili su 200 ljudi, uglavnom starijih osoba, u seoskoj džamiji u Ed-Dawayimehu;

* Ubili su 51 radnika, kada su se ovi vraćali sa svojih polja u Kafr Qasemu; 

* Kršćanski stanovnici Kaba Bir'ima protjerani su iz svog sela, a selo je uništeno. Seosko groblje je oskrnavljeno, uključujući i razbijanje 73 križa.

Tijekom nekoliko mjeseci, kada su se događali ovi i drugi teroristički činovi, više od 300000 palestinskih kršćana i muslimana bilo je prisiljeno napustiti svoje domove, ili bi bili ubijeni od strane terorističkih skupina, sastavljenih od europskih, komunistički orijentiranih Židova. Upravo su ti marksistički orijentirani Židovi ubrzo postali vladajućom elitom Države Izrael. Od početka, pa do danas, ovi teroristički marksistički orijentirani cionisti vladaju Izraelom.

Nakon što se Izrael proglasio državom, 14. svibnja 1948. godine, izraelski terorizam je nastavio istim tempom, u nastojanju da istjera više Palestinaca iz njihovih domova. Od 1948. godine, ovi cionistički teroristi uništili su 350 kršćanskih crkava i muslimanskih džamija.

U ovom trenutku želim uputiti ovo upozorenje svim ljudima koji vjeruju u Boga u Sjedinjenim Državama, kršćanima, muslimanima i Židovima:

UNIŠTENJE RELIGIJE OD STRANE CIONISTIČKIH ŽIDOVA JE U TOKU U SAD-u; U IZRAELU JE TO GOTOVO I OSTVARENO.

Cionisti "uklanjaju" opoziciju 

Kako bi ostvarili svoje ciljeve, cionisti neće dopustiti da im nItko stane na put. Tijekom Drugog svjetskog rata, cionističko vodstvo surađivalo je sa nacistima, isporučujući Židove niže klase u koncentracijske logore. Stoga niti ne čudi što su potopili brod PATRA koji je prevozio 252 židovska imigranta, za koje su se cionisti bojali kako bi se mogli protiviti cionizmu. U drugom incidentu, 760 židovskih života je izgubljeno, kada su cionisti iz istog razloga potopili brod STRUMA.

Čak niti poznate svjetske osobe nisu imune na cionistički terorizam i nasilje. Godine 1948., u nastojanju da se postigne mirno rješenje na izraelsko-palestinskom području, UN su poslali grofa Folkea Bernadottea od Švedske neka posreduje. Grof Bernadotte zalagao se za podjelu područja - dio zemlje za Židove i dio za Palestince. To je razbjesnilo cioniste, koji su zahtijevali CIJELU ZEMLJU. U drskom iskazu nepoštivanja prema diplomaciji, pravdi i općenito moralu - cionisti su "eliminirali" grofa Bernadottea. On i njegov vozač su ubijeni dok su se vozili ulicama Jeruzalema.

Deseci milijuna ljudi su pobijeni otkako su cionistički/boljševički Židovi, podržani cionistički orijentiranim židovskim međunarodnim bankarima, preuzeli Rusiju. Na Bliskom istoku, isti cionistički/boljševički Židovi koriste istu taktiku: kako bi protjerali Arape sa njihove zemlje, ubili su nebrojene tisuće Arapa i ostavili stotine tisuća ljudi bez domova.

Postavlja se pitanje: koliko će Arapa cionisti/boljševici ubiti kada steknu kontrolu nad Bliskim istokom i kada steknu FIZIČKU kontrolu nad Amerikom? Oni već imaju kontrolu nad gotovo svakom fazom američkog života. Ako cionisti ikada uspiju nametnuti KONTROLU ORUŽJA američkom narodu, ništa ih neće spriječiti u potpunom preuzimanju Amerike.

Katastrofa pred nama 

Ephraim Sevilla, ruski Židov, migrirao je u Izrael 1971. godine. Nakon pet godina frustracije u Izraelu, otišao je, kao i gotovo svi drugi pristojni Židovi. U svojoj knjizi "ZBOGOM IZRAELU", Sevilla je predvidio da će Izrael potrajati još samo deset godina. To je napisao 1985. godine.

Postojanje Izraela moglo bi se odugovlačiti i nakon 1995. godine, ali slažem se sa Sevillom da se Izrael nalazi na rubu katastrofe.

U iščekivanju sloma Izraela, korumpirani izraelski vođe i drugi Židovi na pozicijama moći su optuženi za pronevjeru velikih količina novca američkih poreznih obveznika koje su dane Izraelu, zajedno sa židovskim donacijama, te za polaganje tog novca na strane račune. Mora se imati na umu da su se zbog izraelske politike slobodne zemlje svijeta okrenule protiv Izraela i protiv SAD-a i njegove podrške. To je naštetilo Izraelu, a posebno SAD-u.

Ako bi se Izrael, OVAKAV KAKAV SADA POSTOJI, jednostavno urušio i prestao postojati, svijet bi sigurno bio bolje mjesto. Nažalost, trokut New York/Moskva/Tel Aviv neće dopustiti Izraelu da mirno umre. Kako se slom Izraela približava, vjerojatno će se poduzeti jedan od dva smjera djelovanja ovog trokuta:

1. Izrael bi mogao izazvati rat velikih razmjera na Bliskom istoku, rat koji Izrael ne bi mogao sam dobiti. Tada bi njujorški krak trokuta iskoristio svoj utjecaj na američku vladu kako bi poslao američke vojne snage u pomoć Izraelu.

Ne očekuje se da će se moskovski krak trokuta vojno uključiti. Moskva će samo sjediti skrštenih ruku i pustiti neka SAD oslabi pomažući Izraelu u borbi protiv Arapa. U nekom trenutku tijekom rata i kada američka vojska bude duboko uključena, a američki građani demoralizirani - cionistički orijentirani židovski međunarodni bankari će poduzeti svoj potez. Dokazi vode do zaključka da su upravo ovi bankari vlasnici dionica klase A američkih Federalnih rezervi, američke središnje banke. U ovoj poziciji moći, ovi cionistički bankari mogu, i vjerojatno hoće, izazvati ekonomski kolaps u Americi - kao što su to učinili 1929. godine, kada su uzrokovali krah burze i započeli tešku depresiju 1930-ih godina.

Budući da novčani sustav koji se trenutno koristi u SAD-u NIJE pokriven zlatom, srebrom ili bilo čime vrijednim - papirnati dolari i limene kovanice, koji su sada u upotrebi, postaju bezvrijedni. U nastalom stanju zbunjenosti, kao i u nastojanju da nabave hranu i druge potrepštine, američki narod će prihvatiti "Novi ustav država", koji je već napisan. To će američki narod staviti pod diktat jedne svjetske vlade kojom upravljaju cionistički orijentirani međunarodni bankari i cionistički/boljševički Židovi.

Iz kojeg će točno smjera rat na Bliskom istoku krenuti - to samo u trokutu New York/Moskva/Tel Aviv i Bog - mogu znati.

Kada sve završi, glavni GUBITNICI će biti: 

  - Američki narod; 

  - Arapski narod; 

  - Sefardski Židovi i oni aškenaski Židovi koji se zalažu za pravdu i slobodu.

Jedini POBJEDNICI će biti: 

  - Cionistički međunarodni bankari i cionistički/boljševički (komunistički/socijalistički) Židovi.

2. Drugi vjerojatni smjer djelovanja bi bio rezervni plan, AKO američki porezni obveznici kažu: "Dosta nam je!"

Cijena podržavanja bankrotiranog Izraela iscrpljuje sve veće količine novca od američkih poreznih obveznika. U nekom trenutku, porezni obveznici će reći "dosta!". Kada se to dogodi, moskovski dio trokuta New York/Moskva/Tel Aviv će se pomaknuti, kako bi popunio prazninu. Kako bi neutralizirali Sjedinjene Države, cionistički međunarodni bankari vjerojatno će stvoriti ekonomski kolaps i baciti SAD u stanje kaosa.

Kakvu će vojnu akciju poduzeti sovjetski boljševički Židovi i izraelski cionisti/boljševici protiv arapskih zemalja?

To samo TROKUT i Bog mogu znati. Vjerojatno će prvo udariti na arapska naftna polja.

Ali, kakva god akcija bila poduzeta, jedno je sigurno - GUBITNICI će biti:

  - Američki narod;

  - Arapski narod; 

  - Sefardski Židovi i oni aškenaski Židovi koji su za pravdu i slobodu.

JEDINI POBJEDNICI će biti:

  - Cionistički međunarodni bankari i cionistički/boljševički (komunistički/socijalistički) Židovi.

Na temelju razvoja vojnih, ekonomskih i političkih akcija i u SAD-u i u Izraelu - dva smjera djelovanja koja sam spomenuo čine se najlogičnijima za trokut. Hoće li se razviti jedan od ta dva, ili nas čeka neko treće iznenađenje, samo cionistički/boljševički ratni vođe i Bog znaju.

To postavlja pitanje: Što mi u Americi možemo učiniti da zaustavimo ove ratne vođe?

Ulog je sloboda ili ropstvo 

Prilikom odlučivanja o smjeru djelovanja koji treba poduzeti kako bi se zaustavili cionistički/boljševički ratni vođe, dvije su ključne točke koje se moraju ponoviti i naglasiti:

1. Jedan krak trokuta nalazi se u NEW YORKU. Iz te baze je pružena financijska i organizacijska pomoć za provođenje boljševičke revolucije u Rusiji. Ova revolucija omogućila je uspostavu drugog kraka cionističke/komunističke vlasti, MOSKVE.

Da nije bilo kontinuirane podrške njujorških cionističkih/boljševičkih Židova, i njihove nacionalne mreže, komunizam bi se davno srušio. Ali, različiti aspekti moći koje drže ovi cionisti u Americi omogućili su im da prevare američki narod i podrže komunizam.

2. Komunizam ne bi započeo i većine problema sa kojima se suočavaju Amerikanci ne bi bilo da su MEDIJI obavještavali američki narod o postupcima cionista/boljševika. Međutim, ovi cionistički/boljševički (komunistički) Židovi su pametni. Prije nego što su započeli svoje subverzijske akcije u Americi, stekli su kontrolu nad glavnim novinama, a posebno nad informativnim servisima koji opskrbljuju nacionalne i međunarodne vijesti, ali i manjim dnevnim novinama. Budući da su kontrolirali, i još uvijek kontroliraju, glavne medijske kuće, uključujući radio i TV, mogli su iskriviti ili izostaviti istinu o svojim subverzivnim djelima.

Razotkrivanje je rješenje 

Godine 1920. je Henry Ford stariji napisao: "Ako američki narod ikada sazna istinu o ovoj skupini Židova, to bi bilo rješenje." Ono što je Henry Ford mislio jest: Ako američki narod ikada sazna istinu, poduzeli bi SVE POTREBNE AKCIJE kako bi zaustavili ovu skupinu cionističkih/boljševičkih Židova.

Mnogi pojedinci i skupine pokušavaju informirati američki narod o cionistima i opasnosti koju predstavljaju za Ameriku, ali i sve ostale nacije slobodnog svijeta, ali to je još uvijek premalo da bi bilo učinkovito. Bilo bi u interesu gotovo svake osobe koja JE SVJESNA da tiho, ali energično, pomogne u širenju informacija drugima. Ljudi koji imaju interes uključuju:

* Amerikance koji žele sačuvati svoju slobodu; 

* Arape koji žele ukloniti ovaj trn ugnjetavanja na Bliskom istoku; 

* Ljude iz zarobljenih europskih naroda koji žele osloboditi svoje domovine boljševičke pošasti; 

* Etiopljane i druge Afroamerikance koji su vidjeli kako im boljševici/komunisti preuzimaju domovinu; 

* Kineske Amerikance, Vijetnamske Amerikance, Korejske Amerikance i druge orijentalne Amerikance, koji su osjetili tešku ruku komunističkog ugnjetavanja.

Budući da se svaka od ovih nacionalnosti bori protiv istog destruktivnog neprijatelja - cionističkih/boljševičkih (komunističkih/socijalističkih) Židova, bilo bi daleko učinkovitije kada bi se svi udružili u ovom zajedničkom naporu.

Mogao bih dodati da bi borbu protiv cionističkih Židova trebali voditi PROAMERIČKI Židovi, poput mene, koji vole Ameriku i shvaćaju patnju i uništenje, koje je trokut New York/Moskva/Tel Aviv donio svijetu.

Država Sveta zemlja 

Budući da se zemlja koju sada okupira Izrael sa pravom naziva "Sveta zemlja" - svi kršćani, muslimani i anticionistički Židovi,  trebali bi surađivati ​​u nastojanju da se Izrael transformira u demilitariziranu državu Svetu zemlju, pod međunarodnim nadzorom. Tada bi iz ove svete zemlje mogla doći RIJEČ BOŽJA, umjesto MUČENJA, RATA I DROGE.

Želim ponovno naglasiti ključnu točku ovog teksta. GUBITAK VREMENA je govoriti o unutarnjim problemima sa kojima se Amerika suočava, OSIM AKO GLAVNI UZROK TIH PROBLEMA NIJE IDENTIFICIRAN. Uzrok su, naravno, cionistički orijentirani židovski međunarodni bankari, kao i cionistički Židovi koji djeluju iza plašta tajnosti.

Očekuje se da će sadržaj ovog teksta izazvati snažnu reakciju cionističkih Židova.

Dobro sam svjestan taktika koje VI, moja cionistička braćo, koristite kako bi ušutkali svakoga tko pokuša razotkriti bilo koje od vaših subverzivnih djela.

Ako je osoba nežidov, onda vičete: "Vi ste antisemit", što nije ništa više od dimne zavjese za skrivanje vaših postupaka.

Ali, ako je Židov osoba koja razotkriva, pribjegavate drugim taktikama:

* Prvo, ignorirate optužbe, nadajući se kako se informacije neće široko proširiti; 

* Ako informacije počnu dopirati do previše ljudi, ismijavate informacije, i osobu ili osobe koje ih pružaju; 

* Ako to ne uspije, vaš sljedeći korak je atentat na karakter. Ako autor ili govornik nije bio dovoljno uključen u neki skandal, vješti ste u izmišljanju skandala protiv osobe ili osoba; 

* Ako ništa od ovoga nije učinkovito, poznato je da pribjegavate fizičkim napadima.

Ali, NIKADA niti ne pokušavajte dokazati da su informacije pogrešne.

Dakle, prije nego što započnete sa pokušajima mog ušutkavanja, nudim vam ovaj izazov:

Vi, cionisti, okupite određeni broj cionističkih Židova i svjedoka koji će podržati vaš stav; a ja ću okupiti jednak broj anticionističkih, proameričkih Židova i svjedoka. Zatim će cionisti i anticionisti iznijeti svoje stavove i raspravljati o iznešenom materijalu u ovom tekstu, kao i o srodnom materijalu. Rasprava ĆE SE ODRŽATI NA JAVNOJ TELEVIZIJI.

Istražimo informacije koje obje strane mogu predstaviti i pustimo američki narod neka sam odluči jesu li informacije istinite ili lažne.

NIJE LI TO POŠTEN IZAZOV?

Svakako ćete rado prihvatiti moj izazov, ako je ono što sam napisao lažno.

Ali, ako pribjegnete vikanju "Laži, sve laži", i odbijete raspravljati, zapravo ćete američkom narodu reći kako je ono što sam ovdje napisao istina i činjenica.

   --- Jack Bernstein ---

https://www.antichristconspiracy.com/HTML%20Pages/TheLifeofanAmericanJewinRacist-MarxistIsrael.htm

 

Hvala na čitanju.