Kako je okultno podzemlje oblikovalo svijet

Prije početka teksta: osvanula je jedna vrlo zanimljiva emisija Claytona Morrisa iz "Redacted". Gost je bio dr Salla, koji je više nego kompetentan za stvari o kojima govori. Moram vas upozoriti, ali kao i svugdje drugdje, kada bi zaista nešto iz ovog intervjua smetalo upravljačima, ne bi ga bilo na YT. Jednostavno je tako. Bez obzira na sve, ovu emisiju vrijedi popratiti: 

Red templara, poznat i kao Red Salomonovog hrama, nastao je tijekom križarskih ratova, 1118. godine u Jeruzalemu, i sjedište im je bilo na Hramskom brdu. Templari su bili francuski vojni red, katoličke vjere. Također, samo kao napomena, ovdje ću se više  usredotočiti na Vatikan i isusovce, ali istovremeno dodajem kako nikako i nikada iz ovog pogleda ne smijemo izgubiti Veneciju, jer je Venecija zapravo odigrala veliku ulogu u oblikovanju Vatikana. Tijekom vremena je bilo jako puno mletačkih katoličkih kardinala, koji su također odigrali važnu ulogu u oblikovanju protestantsko-katoličkog rata u Njemačkoj. Dio te priče je ispričan u prethodnom tekstu, opisu Scillerovog "Vidovnjaka". Prema tome, konkretno Veneciju ostavljam za neki drugi dan...

Templari su bili Francuzi i objedinili su karakteristike redovnika i ratnika. Službeno su bili podržani od strane Rimokatoličke crkve dekretima poput papinske bule Omne datum optimum, pape Inocenta II., Templari su postali omiljena dobrotvorna organizacija diljem kršćanskog svijeta. Templari su se zakleli "posvetiti svoje mačeve, oružje, snagu i živote obrani misterija kršćanske vjere" i "iskazati apsolutnu poslušnost Velikom majstoru". Veliki majstor odnosi se na vođu vojnog viteškog reda, a kasnije će se koristiti i u tajnim masonskim redovima.

Templarski komanderijati, tj. okruzi, koji su bili pod kontrolom zapovjednika viteškog reda (kasnije će se isti naslov koristiti i u odnosu na skupštinu ili ložu u tajnom redu), bili su podijeljeni na istočne i zapadne provincije. Istočne provincije su obuhvaćale  Jeruzalem, Tripoli, Antiohiju, Cipar; dok su zapadne obuhvaćale Portugal, Kastilju i Leon, Aragon, Francusku, uz Flandriju i Nizozemsku, kao i Englesku, Irsku, Njemačku, Italiju i Siciliju. Dok je Jeruzalem bio u rukama kršćana, glavno sjedište Templara bilo je u tom gradu; nakon toga je preneseno u Pariz, gdje su podigli veliku zgradu, koja je sve do nedavno bila poznata kao Hram.

Pred kraj 12. stoljeća je Red brojao oko 30000 članova, uglavnom Francuza, te je i Veliki majstor Templara uglavnom biran među Francuzima. Zahvaljujući velikom broju svojih pridruženih članova, mogli su okupiti veliku vojsku u bilo kojem dijelu istočnog svijeta; njihova flota je monopolizirala trgovinu diljem Levanta. Templari su bili prva korporacija. Njihova Crkva Hrama (Temple Church) je izgrađena u Londonu 1185. godine, i služila je kao prva londonska banka, što je bila i prva banka Vatikana, moglo bi se tako reći. 

Dakle, to je bila ideja, način kako prevoziti plijen, jer je nažalost plijen bio vrlo veliki faktor u križarskim ratovima, a ne toliko širenje dobrih učenja. Dakle, prva banka u Londonu bi poslužila kao bankarski sustav koji bi služio križare, koji su putovali Mediteranom u Jeruzalem. Ovaj sustav je omogućio templarima putovanja, bez potrebe da sa sobom prenose ogromno bogatstvo i novac; mogli su putovati na velike udaljenosti, i podizati novac iz svoje templarske banke, koja je isto imala drugo sjedište u Jeruzalemu.

Vrlo je važno napomenuti kako templari, kao prva korporacija, imali dosta sličnosti sa svim onim što će isusovci kasnije osnovati u službi Vatikana: Vatikanska banka, City of London, svi slično vode ovu predstavu.

Sjećate se one priče iz "Umirućeg boga" gdje govori o lubanji i kostima iz Sidona? Skull and Bones?

Ova slika prikazuje jedan od nadgrobnih spomenika, iz konkatedrale sv. Ivana, u Valletti na Malti. Dakle, ovdje je su Malteški vitezovi, na kraju, uspostavili svoje sjedište. Pod ovog baroknog svetišta je prekriven prikazima memento mori. Priča o ovim leševima jest neraskidivo povezana sa povijesti Reda vitezova bolnice sv. Ivana Jeruzalemskog, poznati kao Vitezovi hospitalci. Godine 1530. su ovi vitezovi dobili stalno sjedište na Malti, koje im je dodijelio španjolski kralj. Postoji veza između španjolske inkvizicije i križarskih ratova, ali to je, opet, previše (sve redom je detaljno objašnjeno u serijalu "Umirući bog"). Vitezovi su morali zato svake godine na dan Svih svetih poslati jednog malteškog sokola španjolskom kralju kao naknadu.

Dekadentna katedrala, koja i danas postoji, izgrađena je između 1572. i 1577. godine. Gotovo 400 vitezova, koji su pali tijekom Velike opsade Malte su bili prvo pokopani negdje drugdje, ali su kasnije ponovno pokopani unutar ove spektakularne građevine. Pod, ispod kojeg se nalaze kosti vitezova, sastoji se od njihovih nadgrobnih spomenika.

Suvereni Malteški vojni red (SMOM), službeno: "Suvereni vojni hospitalski red svetog Ivana Jeruzalemskog, Rodosa i Malte", osnovan je u Jeruzalemu. Postoje i danas. To je katolički laički vjerski red koji tvrdi da postoji u kontinuitetu sa Hospitalskim vitezovima. Taj je viteški red (1099.) osnovao blaženi Gerard, u Jeruzalemskom kraljevstvu. Red predvodi izabrani princ i veliki majstor.

Blaženi Gerard je bio benediktinski svećenik, koji je stigao iz grada Amalfija, utjecajnog grada-države, koji je nastao nakon sloma Zapadnog Rimskog Carstva, i koji je iznjedrio moderni trgovački kapitalizam. U 09. stoljeću je Amalfi bio suparnik Veneciji. Vodeći rimski patriciji su naselili oba grada-države, preko kojih su počeli vršiti međunarodni utjecaj na mediteranske trgovačke rute, kod  priprema za križarske ratove. Amalfi je također bio kultno središte i imao je je kontrolu nad otokom Capri, koji je bio središtem  mitraističkih i cibelskih kultova, koje je uspostavio još car Tiberije, ali se održalo kao sjedište ovih misterioznih kultova do danas, zbog čega toliko slavnih, i ostalih, ljudi odlazi na otok Capri, pa čak tamo i živi.

Službeni amblem grada Amalfija je postao amblem Reda hospitalaca sv. Ivana Jeruzalemskog, Rodosa i Malte.

Templari su bili među prvima koji su koristili izraz Veliki majstor za zapovjednika viteškog reda. Jedini drugi red koji je to učinio prije Templara su bili upravo Vitezovi Hospitalci, i to manje od dvadeset godina ranije.

Međutim, Vitezovi Hospitalci nisu bili začetnici izraza Veliki majstor. Čini se da je katolički benediktinski red prvi iskovao taj izraz. Zapravo, čini se kao da je postojalo nekoliko vojnih redova, koji su se temeljili na Redu sv. Benedikta, ili su na neki način potjecali od njega i čini se kao da su bili temeljem svih kasnijih glavnih križarskih viteških redova.

Slijedeći su vojni redovi bili povezani sa Benediktinskim redom: (a) Vitezovi Templari, osnovani 1118. godine. Sveti Bernard od Clairvauxa sastavio je njihova pravila i uvijek su smatrali cistercite svojom braćom. Zbog toga su usvojili bijelu haljinu, na koju su dodali crveni križ; u Španjolskoj su postojali: (b) Vitezovi Calatrava, osnovani 1158., kako bi pomogli u zaštiti Španjolske od maurskih invazija. Vitezovi Calatrava duguju svoje podrijetlo opatu i redovnicima cistercitskog samostana u Fiteru. Generalni kapitul Cîteauxa sastavio je pravila i imao je opći nadzor nad njima. Crna kapuljača i kratki škapular koji su nosili označavali su njihovu povezanost s Cîteauxom. Red je posjedovao 56 komandorija, uglavnom u Andaluziji. Časne sestre reda Calatrava su osnovane su oko 1219. godine. Bile su zatvorene u klauzuru, poštujući pravilo cistercitskih časnih sestara i noseći sličan habit, ali su bile pod jurisdikcijom velikog meštra vitezova; (c) Vitezovi Alcántare, ili San Juliana del Pereyra, u Kastilji, osnovani otprilike u isto vrijeme, i sa istom svrhom kao i vitezovi Calatrava. Usvojili su ublaženu formu Pravila sv. Benedikta, kojem su dodani određeni običaji, posuđeni od Calatrave. Također su nosili crnu kapuljaču i skraćeni škapular. Jedno je vrijeme bilo predloženo ujedinjenje ovog reda sa vitezima Calatrave, ali plan nije uspio. Posjedovali su 37 komandorija; (d) Vitezovi Montesa, osnovani 1316. godine, ogranak Calatrave, osnovani od strane deset vitezova tog reda, koji su se stavili pod opata Cîteauxa umjesto vlastitog velikog meštra; (e) Vitezovi sv. Jurja od Alfame, osnovani 1201.godine i ujedinjeni s Redom Montesa 1399. godine.  

Naravno, imamo i Vitezove hospitalce (Malteški vitezovi), čiji je prvi veliki meštar bio benediktinski redovnik, blaženi Gerard, njihov tvorac. Također, vrijedno je spomenuti da su se isusovci (u svojoj strukturi) također ugledali na benediktinski red.

Dominikanski red se također ugledao na benediktinski red.

Grad-država Amalfi je zadobio svoj suverenitet od Bizantskog carstva 839. godine, i postao je pokretačka snaga pomorske trgovine, a ujedno i središte misterijskih kultova. Od 834. godine i sve do kraja trećeg križarskog rata, Amalfi je također bio vlasnikom zloglasnog otoka Caprija. Osim toga, vodeći amalfijski trgovci dogovorili su slobodan ulazak u Svetu zemlju, tijekom pregovora sa slaboumnim kalifom as-Zahirom, koji im je 1023. godine dao dopuštenje za obnovu crkve Svetog groba sv. Ivana.

Logotip 'Malteškog križa' je povezan sa rivalskim redom templara, koji su zapravo, kada su templari ukinuti, uzeli gotovo sve što su templari imali, i ugradili u svoje mreže. Dakle, mreža nikada nije ukinuta, i vjerojatno, templari nikada nisu u potpunosti ukinuti.

Dakle, malteški križ potječe s gradskog grba Amalfija. Benediktinski ultramontanisti su vjerojatno osnovali oba reda u isto vrijeme,  i iz istih razloga (tj. templare i hospitalce).

Na gornjoj karti se može vidjeti obala Amalfija, uz:

 - otok Capri, koje je još i danas žarište mitraističkih i cibelističkih kultova, koje je izgradio car Tiberije i održavao kao sjedište; 

 - grad Amalfi, čiji je grb amblem Hospitalskog reda sv. Ivana Jeruzalemskog, Rodosa i Malte, kasnije će preuzeti kontrolu nad otokom Caprijem;

 - Napulj i napuljska mafija, poznata kao Camorra, koja je nastala kao drugo kriminalno bratstvo, nakon Gardune.

Dakle, Amalfijska obala sadrži na vrlo maloj udaljenosti snažnu prisutnost mitraističkih i cibelističkih kultova, Malteških vitezova i ali i pojavu prvog mafijaškog bratstva u Italiji, Camorre u Napulju.

Malteški vitezovi, kao i Malteški masonski red, imali su veliki utjecaj u Palermu na otoku Siciliji, koji će postati rodno mjesto talijanskog mafijaškog bratstva, kao i na otoku Korzici, koji će postati rodno mjesto francuskog mafijaškog bratstva.

Bari, smješten na istočnoj obali Italije, bio je luka koju su koristili križari. Malteški vitezovi su bili razmješteni u svim križarskim lukama. Bari je također imao kratkotrajnu instituciju mafijaškog bratstva, koje je bilo potpuno odvojena pojava od mafijaškog bratstva iz Palerma.

Sve ovo ukazuje na popriličnu izravnu vezu križara Malteških vitezova (uz određene grupacije unutar Katoličke crkve), malteškim slobodnim zidarima i rođenjem mafijaških bratstava.

Podrijetlo mafijaških bratstava zapravo počiva u Španjolskoj, i u izravnoj je vezi sa njihovim služenjem španjolskoj inkviziciji. Tek su kasnije (kao izvozni proizvodi), uvezeni u Napulj, a zatim i u Palermo.

Dakle, postoji razgranata mreža, koja kroz vrijeme povezuje ove različite viteške redove. Također, bitno je napomenuti kako su križari, baš kao kasnije i mafija, imali kontrolu nad svim lučkim sustavima, u navedenim regijama. To će odigrati vrlo važnu ulogu u razvoju onoga što će postati poznato kao crno tržište: crni proračun za trgovinu drogom, oružjem, ljudima, itd. 

Možda će neke iznenaditi, ali Malteški vitezovi imaju izravnu vezu sa osnivanjem modernog slobodnog zidarstva (ili masonerije). Prvo osnovano u Londonu, 1717. godine, moderno slobodno zidarstvo se jako brzo proširilo Europom tijekom 18. stoljeća. Unatoč tome što je Papa osudio lože 1738. godine, oni su imali mnogo crkvenih članova, u svim katoličkim zemljama.

Zapravo, Malta se čini kao jedno od prvih područja na kojima se uspostavilo moderno slobodno zidarstvo, nakon Velike Britanije, Nizozemske i Francuske; prvi zapis o postojanju lože na otoku Malti, u gradu Msidi, datira iz 1730. godine.

Formosa, malteški plemić, koji je bio i nizozemski konzul, podržavao je jakobince i francusku okupaciju Malte. Također, je vrijedno napomenuti kako Napoleon Bonaparte potječe s Korzike, regije na koju su snažno utjecali Malteški vitezovi, i Malteški masonski red. Zapravo, Bonaparteova obitelj se borila se uz Korzikance protiv genoveške vlasti. Poslije su ti isti Korzikanci stvorili korzikansku mafiju, koja ima veze s Malteškim vitezovima i Malteškim masonskim redom.

Pierre Mollier u svom radu "Malta, vitezovi i slobodno zidarstvo" piše:

"Dakle, malteški masoni su koristili tipičnu francusku masonsku strukturu 18. stoljeća. Nakon tradicionalnih stupnjeva šegrta, člana i majstora, braća su koristila niz onih visokih stupnjeva, koji su bili privilegirani kao kanali ezoterizma i viteške mašte u stoljeću prosvjetiteljstva. Ti su rituali bili posebno popularni u ložama južne Francuske, posebno u Toulonu; ili oko Svetog Ivana Škotskog, u Marseilleu. Dakle, Vitez Sunca koristi zapanjujuću alkemijsku simboliku u vezi s Ružinim križem, koja se čini kao pokušaj obnove primitivnog kršćanstva, naglašavanjem njegove 'inicijacijske' dimenzije.“

U odnosu na ove Vitezove Sunca, prisjetimo se i ovih Bogova Sunca: Helios, Marduk, Apolon, Lucifer, itd...i svi oni dolaze iz istog izvora, sada počinjemo pronalaziti ovu vezu i u slobodnom zidarstvu. Opet, sve ovo nije bilo pravo kršćanstvo, već gnostički oblik kršćanstva kojim su pokušavali provesti gnostička tumačenja.

Masonstvo je bilo duboko prisutno u srcu Reda svetog Ivana Jeruzalemskog. Unutar Malteške lože, preko dvije trećine bili su vitezovi svetog Ivana Jeruzalemskog, dok su ostali bili svećenici, ili često važni zaposlenici Reda. Malteški vitezovi su mnogo putovali, a slobodno zidarstvo im je također poslužilo kao povezivanje s različitim centrima moći u Europi, odnosno sa mjestima gdje su se nalazili njihovi komandanti u Francuskoj, Italiji, Španjolskoj, Austriji, itd.

Unatoč tome što je Katolička crkva izjavljivala kako je protiv slobodnog zidarstva, jasno je da se to zapravo nije doticalo crkvenih križarskih redova. Malteški vitezovi su, također, bili stacionirani na raznim katoličkim dvorovima; vitezovi su bili zaposleni u mnogim nacionalnim mornaricama, bilo u sjedištima ili glavnim lukama. Bilo je puno više Malteških vitezova diljem kontinentalne Europe, nego što ih je bilo na otoku. To se ponovno jasno vidjelo u 20. stoljeću, kod veza američke mornaričke obavještajne službe i njihovom ulogom kod povrata talijanskoj mafiji sve više moći, pa i više svega, nakon Drugog svjetskog rata.

Pierre Mollier piše:

"...[suptilniji] i još tajanstveniji motiv dodatno objašnjava prisutnost vitezova u ložama: neki su pokazali jasan interes za kršćanski ezoterizam. Ovdje nećemo ponovno pratiti odnose između Lorasa i Cagliostra. Međutim, također je neobično primijetiti relativnu prekomjernu zastupljenost Maltežana u ložama, koje ispovijedaju Ispravljeni škotski obred.... 

Ipak, Ispravljeni škotski obred i njegov Red dobrohotnih vitezova Svetog grada su gledali na sebe kao na obnavljače istinskog viteštva, u službi najbitnijih misterija kršćanstva. Njihove su strukture bile strukture viteškog reda. Njihove su ceremonije i upute imale su za cilj objasniti odnose između Boga, ljudi i svemira, posredovanjem Isusa Krista i posredničkih duhova. Malteški vitezovi su stoga prakticirali vrlo prepoznatljiv tip masonerije."

Dakle, kod masonerije nalazimo egzoterične i ezoterične elemente, što se svodi na to da diktirate prijevod značenja različitim razinama svog članstva, pa se tako istina stalno mijenja kako bi odgovarala vašoj volji. Galska crkva, što je zapravo francuska katolička crkva, ili možda točnije: francuski izraz anglikanizma (Crkva Engleske), gdje je religija isključivo namijenjena za služenje caru i njegovoj vlasti. Imajte na umu kako je ovo bio nastavak Galske crkve kakva je bila organizirana pod francuskim kraljem Lujem XIV., koji se nazivao Kraljem Sunce.

Kralj Sunce je uspostavio kult, koji je bio sličan kultu Tiberija), i sagradio je "Apolonov hram" pored Versajske palače, po uzoru na Tiberijev hram na Capriju.

Puno se čudnih stvari događa tamo i danas, puno žrtvovanja...

Ovo je slika koja prikazuje jednu od Tiberijevih orgija na Capriju, kombinaciju ljudskog žrtvovanja i bakhanalijskih ludila tijkeom punog Mjeseca; ljudske žrtve možete jasno vidjeti sa lijeve strane slike: 

Orgija iz vremena Tiberija na Capriju, autora Henryka Siemiradzkog (1881.), prikazuje spoj ljudskog žrtvovanja i bakhanalijskog  ludila proslave Mjeseca.

Matthew Ehret, u svom radu "Sibilina špilja, templari i epicentar svjetskog okultizma", piše: 

"...otok Capri (uz obalu grada Amalfija, Italija)... bio je predan na upravljanje benediktinskom redu u 05. stoljeću. Na otoku se nalaze i ogromne Mitrine špilje i hramovi Kibele, gdje je car Tiberije (Pilatov ujak) održavao svoje orgijastičke rituale, spajajući seksualno ludilo Dionizija i Bakha, tijekom noći, pomiješano s apolonskim ritualima, obožavanja Sunčevog božanstva danju." 

Nije baš puno ostalo mašti na volju o tome što je samoprozvani "Kralj Sunce", kralj Luj XIV., imao na umu svojom inspiracijom Tiberijem, kod izgradnje vlastitog Apolonovog hrama, koji je opet bio povezan s benediktinskim redom, koji je bio izravno upleten u kultove misterija otoka Caprija (budući su nastavili djelovati i dalje, dok su bili pod benediktinskom kontrolom), kao i s Malteškim vitezovima iz Amalfija, koje je "slučajno" osnovao benediktinski redovnik, blaženi Gerard. Kralj Luj XIV. vratio je moderne templare, kroz novoosnovani škotski francuski obred.

Ovo je fontana Apolona, koji se uzdiže iz mora u svojoj kočiji sa četiri upregnuta konja, u vrtovima palače Versailles, koja je sagrađena u vrijeme vladavine kralja Luja XIV.. Ispod je slika kako je izgledala originalna fontana, sa tri velika obeliska.

C.W. Heckethorn piše u djelu "Tajna društva svih vremena":

"Čitamo kako je nekoliko dvorskih lordova Luja XIV., uključujući vojvodu od Gramonta, markiza od Birana i grofa Tallarda, osnovalo tajno društvo, čiji je jedini cilj bio užitak. Društvo se proširilo. Luj XIV. je, nakon što se upoznao sa njegovim statutima, protjerao članove Reda, čija je denominacija bila 'Lagano uskrsnuće templara'.

"Godine 1705. je Filip, vojvoda Orleanski, okupio preostale članove društva, koji su se odrekli svog prvobitnog opsega bavljenja politikom. Isusovac, otac Bonanni, učeni lupež, izmislio je poznati popis navodnih velikih majstora Hrama od Molaya, počevši od njegovog neposrednog nasljednika Larmeniusa. Nijedna prijevara nikada nije bila podržana sa većom mudrošću. Dokument je nudio sve potrebne karakteristike autentičnosti, te je bio sračunat da prevari i najiskusnijeg paleologa. Njegov je cilj bio povezati novu instituciju sa drevnim templarima. Kako bi obmana bila savršenija, svezak koji je sadržavao lažni popis je bio ispunjen zapisnicima vijećanja na izmišljenim sastancima, pod lažnim datumima.”

Dakle, isusovac po imenu Bonanni je odgovoran za izmišljenu priču kako se templarska linija Velikih Majstora nastavila nakon Molayeve smrti, izmislio je popis imena, kako bi opravdao novu templarsku instituciju, koja je stvorena tijekom vladavine kralja Luja XIV. - što je postalo legitimnim nastavkom neprekinute linije Velikih Majstora, sve od Molayeve smrti.

Kralj Luj XIV. i njegova obitelj prikazani kao rimski bogovi na slici Jeana Nocreta iz 1670. godine. S lijeva na desno: Lujeva teta, Henriette-Marie; brat kralja Luja XIV., Philippe, vojvoda od Orléansa; vojvodina kći, Marie Louise d'Orléans, i supruga, Henriette-Anne Stuart; kraljica majka, Ana Austrijska; tri kćeri Gastona d'Orléansa; Luj XIV.; Dauphin Louis; kraljica Marie-Thérèse; la Grande Mademoiselle.

Gore je slika koju je naručio kralj Luj XIV., i prikazuje njegovu obitelj kao rimske bogove; možete vidjeti i njegova brata Filipa, vojvodu od Orléansa, koji izgleda gotovo identično kao kralj Sunce. Slično se dogodilo i kasnije, pod Napoleonom. Napoleon je poricao da je bio član, ili da je imao ikakve veze sa slobodnim zidarstvom tijekom svog carevanja. Kralj Luj XIV. je također poricao iste stvari. Ali njegov brat Filip, vojvoda od Orleansa, zapravo je bio izravno povezan, i bio je direktno uključen u ponovno  uspostavljanje reda, koristeći pritom lažni dokument koji je stvorio isusovac. Dokument u kojem se tvrdilo kako su legitimni nastavak Templara - ovi moderni 'Templari' Filipa, vojvode od Orleansa - također imaju izravnu vezu sa Škotskim obredom. 

Heckethorn u svojim "Tajnim društvima svih vremena" govori o Robertu Bruceu. Zapravo, ispada da je Robert Bruce iz filma "Robert the Bruce, King of Scots" i ako je Heckethorn bio u pravu, onda zapravo bio izdajnik. Opet, to ima dosta smisla, jer je zabio nož u leđa Williamu Wallaceu (nekoliko dijelova teksta, ali na engleskom):

Otuda dolazi naslov "Škotski obred". 

Dakle, ukoliko je sve ovo točno, onda je Robert Bruce zabio nož u leđa Williamu Wallaceu, ugrozio time pravu revoluciju Škota i Iraca, zatim instalirao lažnu revoluciju, ali je uvijek bio u službi Britanskog Carstva. Imamo francusko i britansko slobodno zidarstvo. Britanci su prvi vratili moderno slobodno zidarstvo. Dakle, Robert Bruce je kreirao lažnu revoluciju, dok je cijelo vrijeme zapravo bio kanal za aktivnosti slobodnog zidarstva. Zato ćete primijetiti da u Škotskoj ima puno oligarha; ima puno škotskih izdajnika, koji su postali vrlo moćni i utjecajni po Škotskoj, ali i Irskoj. Ovo bi moglo biti dobro objašnjenje zašto.

Heckethorn nastavlja:

Svega tu dalje ima, ali prste isusovaca zaista nalazimo svugdje, čak i što se tiče samog poticanja revolucije, od strane jakobinaca.  Bilo je mnogo igrača i na raznim stranama, unutar Francuske revolucije, ali jakobinci su sve uništili i pretvorili u krvoproliće. Isusovci imaju mnogo veza s dominikanskim redom. Zapravo, jakobinci su sami sebe nazvali po dominikanskom redu, podrijetlo riječi jakobin već je postojalo u odnosu na dominikance prije Francuske revolucije (i zgradu u kojoj su se sastajali): 

https://www.vijesti-iz-nesvijesti.com/kultura/1926390_dominikanska-veza

Nakon ove izdaje Roberta Brucea prema Williamu Wallaceu, trebali bi povjerovati da je Robert Bruce iznenada promijenio mišljenje, te je poželio predvoditi "pravu" bitku za škotsku neovisnost, nakon što je sabotirao upravo isto, ali pod vodstvom Williama Wallacea. Međutim, jasno je slijedeće: Robert Bruce je samo ojačao pozicije škotskih visokih lordova i vladajućih na štetu naroda, a čini se da je za vrijeme vladavine Roberta Brucea započelo sve ono što će formirati odvratni Škotski obred, spajanje francuskog templarskog reda i slobodnog zidarstva. Time će ponovno biti zaražena Francuska, i kasnije će obilježiti stvaranje Sjedinjenih  Država, i uglavnom je sve bilo posljedica Napoleonove vladavine.

Relevantnost teme sunca unutar Škotskog obreda je vrlo zanimljiva, posebno zato jer nalazimo dva francuska kralja/cara Sunca, kralja Luja XIV. i Napoleona, pri čemu je prvi bio istovremeno odan bogu Apolonu kao svom osobnom zaštitniku. 

Čini se kako je sve ovo izravno povezano, možda svojevrsni nastavak, djelovanja Apolonovog hrama u Delfima. Sve je jasnije kako su svećenici u Delfima koristili drogiranu ženu kao svoju proročicu. Ona bi izgovarala hrpetine besmislenih gluposti, koje bi zatim "tumačili" svećenici. Na neki način, ovdje se radilo o kontroliranju obavještajnih podataka, budući su mnogi različiti vođe i vojske grčkih država i šire, posjećivali hramove u Delfima radi proricanja.

Ženu-proročicu bi postavili iznad otvora u zemlji, odakle su dolazile plinske pare koje bi opile i drogirale ženu. Onda bi svećenici Delfa mogli slobodno tumačiti besmislice navodnog proročanstva, mogli su reći ono što su u tom momentu smatrali prikladnim.

Ono što je vrlo žalosno, ali očito istinito: ova su se proročanstva zatim koristila kao okvir za donošenja odluka grčkih država i šire, sve je bilo prilagođeno dnevnom redu Delfa, te su sabotirali mnoge planove koji njima nisu bili u interesu.

Moglo bi se čak uspostaviti realnu poveznicu između - Apolonovog hrama u Delfima, uz ostale Apolonove hramove po cijeloj Grčkoj, i dalje, do hramova koji su posvećeni Marduku u Babilonu i hramovi Horusa u Egiptu - sve bi se to moglo protumačiti kao dijelom vrlo pametno osmišljene obavještajne mreže (ali, ipak ja spadam u onu kategoriju koju nazivaju 'teoretičarem zavjera', tako svakome ovo ostavljam na razmišljanje). Nekako iza svega se uvijek pronađe "skrivena ruka". Ako se pitate zašto bi to radili, osim samog stjecanja ogromnog bogatstava i buduće kontrole stanovnika i vođa prevarenih zemalja, iskreno preporučam pogled na tekst prije ovoga. Nešto veliko i bitno je trebalo sakriti, i to svima pred očima (mnogim lažima i obmanama). 

Heckethorn dalje piše:

"Slobodno zidarstvo u Francuskoj nije bilo bez utjecaja na [Francusku] revoluciju. Nakon što je vojvoda od Chartresa izabran za Velikog majstora, sve lože su ujedinjene pod Velikim Orijentom; i otuda stiže ogroman utjecaj koji je kasnije imao. ... Veliki Orijent je osnovan u vili koja je prije pripadala isusovcima, u Parizu, i postalo je revolucionarno središte. Udio Velikog Orijenta, oruđa vojvode od Chartresa, u događajima vezanim za Francusku  revoluciju je stvar povijesti.

...Katoličke ceremonije, koje su bile nepoznate u drevnom slobodnom zidarstvu, uvedene su od 1735. do 1740. godine, u kapitulu Clermont, nazvanom tako u čast Louisa Burbonskog, princa od Clermonta, u to vrijeme i Velikog majstora Reda u Francuskoj.

Od tada se utjecaj isusovaca na bratstvo sve više osjećao....

Kandidat više nije bio priman u loži, nego u gradu Jeruzalemu; ne idealnom i pravom Jeruzalemu, već klerikalnom Jeruzalemu, koji je predstavljao Rim. Sastanci su se zvali 'Capitula Canonicorum', i tamo su prevladavali monaški jezik i asketizam. U kipovima se vidi ruka Jamesa Laineza, drugog generala isusovaca. Cilj univerzalnog carstva odaje sam sebe, jer se prilikom prijema uzvišenih vitezova, svakom kandidatu čitaju posljednja dva poglavlja Apokalipse, što je blistava slika univerzalne monarhije, koju su se isusovci nadali uspostaviti.

Iz truda dvojice ljudi nastao je "Obred strogog poštivanja", koji se neko vrijeme činio kao da je namijenjen pogodovanju tragičnim nadama Kuće Stuart…Godine 1767. je u Beču došlo do raskola ovog "Obreda Strogog poštivanja". Disidenti, koji su sebe nazivali "Činovnicima opuštenog poštivanja", izjavljivali su kako samo oni posjeduju sve tajne udruženja i znaju mjesto gdje su pohranjena sjajna blaga templara. Također, utvrdili su svoju prednost, ne samo nad obredom Strogog poštivanja, već i nad svim masonstvom.

Njihova obećanja i upute su se vrtjeli oko kamena mudraca, vladavine duhova, prethodnih tisućljeća. Za inicijaciju je bilo potrebno biti rimokatolik, proći sve stupnjeve "Obreda Strogog poštivanja", dok su članovi poznavali samo svoje neposredne nadređene…

Slobodno zidarstvo je postalo oruđem za kontrolu budalastih kneževa, ali i bitnim alatom svećeničkog zanata.”

Heckertonovo djelo možete potražiti u internetskim arhivama, ako vas zanima ova tema. 

Napoleon je nastavio sa Galskom crkvom, čime je uspio sebe postaviti kao Napoleona, tj. poglavara ove Crkve i cara svijeta.

Napoleon je inzistirao na tome da njegov pouzdani nadkancelar Cambacérès bude imenovan za Velikog majstora adjunkta, što bi praktički bilo imenovanje Velikog majstora svih postojećih masonskih loža u Francuskoj, i u stvarnosti - jedinog poglavara reda. Zapravo se vodila velika bitka između francuskog Velikog Orijenta i Ispravljenog škotskog obreda. Napoleon i njegov nadkancelar Cambacérès su favorizirali Ispravljeni škotski obred. Dakle, možda se i ne može tvrditi kako je sve u vezi sa slobodnim zidarstvom bilo loše na samom početku. No, kako je Ispravljeni škotski obred nastao na izdaji i bio loš, uz činjenicu da je potpuno preuzeo cijelo slobodno zidarstvo u Francuskoj za vrijeme Napoleona, kao što će kasnije učiniti i u Sjedinjenim Državama. 

Postupno su svi obredi, koji su dotada odvojeno postojali u Francuskoj, popustili i pristali uz carsku politiku; izabrali su Cambacérèsa za svog glavnog dostojanstvenika, tako da je ovaj na kraju imao više masonskih titula, nego bilo koji drugi čovjek prije, ali i poslije njega.

Ova veza između Londona, i američkog Charlestona, koja je išla putem Škotskog obreda, ključna je za razumijevanje kako su se sve ove mreže infiltrirale u Sjedinjene Države. Možda nije loše dodati kako je obitelj Bonaparte igrala ključnu ulogu, udružena sa  sicilijanskom mafijom, u borbama na strani Konfederacije tijekom Američkog građanskog rata. Prema novinskom članku iz tog vremena: članovi sicilijanske mafije su, u tim svojim najranijim danima, viđani kako marširaju sa oznakama Malteškog križa. 

Čini se kako je model za sliku Kralja Sunca kralja Luja XIV., kao i Napoleonovo sunce iz bitke kod Austerlitza, bio Julijan Otpadnik, koji je vladao kao Cezar Zapada od 355. do 360. godine, i kao rimski car od 361. do 363. godine. Julijan će boga Helija učiniti središnjim božanstvom, tijekom kratkotrajnog oživljavanja tradicionalnih rimskih vjerskih običaja u 04. stoljeću.

Neki tumače kako je 361. godine, Julijan Otpadnik uskrsnuo politeističko poganstvo kao religijsku filozofiju Rimskog Carstva, i tako  ponudio Mitrine misterije kao zamjenu za kršćanstvo. Julijan Otpadnik je također pokušao izgraditi Treći hram u Jeruzalemu, koji  nema nikakve veze sa stvarnim religijama judaizma i kršćanstva.

Ali, idemo sada na drugi kraj svijeta: 

Dakle, sada ćemo razgovarati o ulozi isusovaca u Vijetnamu, vezano uz dosada napisano. 

Vijetnam će biti osvojen od Francuske u 17. stoljeću, nakon dolaska isusovačkih svećenika. Isusovački su svećenici osnovali  Društvo francuskih misionara, koje je uključivalo njihove poslovne podupiratelje i koji se sastojali, ne isključivo samo od francuskog carskog poslovanja, nego i poslovanja sa Britanskom Istočnoindijskom kompanijom.

Treba napomenuti kako je jedan dio središnje funkcije isusovačkog reda bio bavljenje poslovnim pitanjima i u službi Vatikana, kao i njegovih pet kongregacija u: Italiji, Njemačkoj, Francuskoj, Španjolskoj, Engleskoj i Americi. Ovu je privilegiju Vatikan isusovcima odobrio u 16. stoljeću. Papa Grgur XIII. (1572.-1585.) je isusovačkom redu dodijelio pravo na bavljenje trgovinom i bankarstvom, pravo koje se sve do danas obilato koristi.

Svatko tko je upoznat sa ustrojem templarskog reda može primijetiti zapanjujuću sličnost između ova dva vjerska reda, kao i njihovo pravo bavljenja trgovinom i bankarstvom. Templari su bili poznati kao jedna od prvih, ako ne i prva, svjetska korporacija.

Gornja slika je s web stranice Isusovačkog reda, gdje pišu:

"U Kanadi i Sjedinjenim Državama, Družba Isusova je organizirana u pet provincija ili geografskih regija, a svakoj na čelu je provincijski poglavar, kojega imenuje generalni poglavar Rima.“

U gornjem lijevom kutu možete vidjeti 32 sunčeve zrake (amblem), opet se pojavljuje sunce uvijek kao trajni simbol.

Vatikan je odobrio Isusovačkom redu neka posluje u njegovo ime. Isusovački red je izuzet iz bilo kojih progona bilo koje vlade, bilo koje nacije, oni su iznad nacionalnog zakona, pa čak i međunarodnih zakona, oni odgovaraju samo zakonu Vatikana, koji je u biti zakon Pape. Dakle, isusovci odgovaraju samom Papi. 

City of London je još jedan primjer svjetske "Korporacije" koja funkcionira iznad nacionalnih zakona. Ovdje se radi o drevnom  financijskom centru, koji se nalazi usred Londona, a koji nekako opravdava svoje daljnje postojanje izvan svakog britanskog zakona, kao što ne moraju odgovarati britanskoj vladi. Tako zapravo funkcionira i banka za trgovinu drogom, HSBC.

Tijekom slijedeća dva stoljeća, nakon francuskog osvajanja Vijetnama, isusovački svećenici upleli su se u vijetnamsku politiku, što je na kraju pružilo izgovor za vojnu intervenciju. Iz straha da bi razjareni Francuzi mogli masakrirati cijeli grad, car se odrekao vlasništva nad tri pokrajine uz Saigon. Ubrzo nakon toga, vijetnamske luke su otvorene za europsku trgovinu, katoličkim svećenicima dopušteno je propovijedati gdje god su budističke, taoističke ili konfucijanske duše "vrebale u tami". Francuskoj je zajamčena bezuvjetna kontrola nad cijelom Kočinskom Kinom.

Ovako se francuska korzikanska mafija očito i uplela u posao sa heroinom u Vijetnamu. Zbog toga će doći do teritorijalne borbe između Francuza i Amerikanaca oko toga tko će u konačnici kontrolirati protok droge, dolaskom Edwarda Lansdalea i njegove saigonske vojne misije, 1954. godine.

Dakle, za Vijetnam se vodila borba iz nekoliko razloga: jedan od njih je bio tko će kontrolirati heroinske kanale, ali kao što ćemo vidjeti, postojao je još jedan, mnogo zlokobniji, razlog i ovdje će isusovci igrati središnju ulogu. U tom slučaju, isusovcima nije bilo važno hoće li Francuzi ili Amerikanci pobijediti u teritorijalnom sporu, oni će i dalje održati utjecaj, na ovaj ili onaj način.

Prisutnost isusovaca (time i Vatikana) mogao je biti dvostruki dobitak. Zaista, njihova je prisutnost imala središnju ulogu u formiranju Južnog Vijetnama (Republike Vijetnam), koji je poslužio kao bedem protiv Demokratske Republike Vijetnam, Ho Chi Minha, koja je proglašena 1945. godine.

Podsjetimo se: Ho Chi Minh se borio protiv Japanaca. Odnosno, mnoge azijske zemlje su se borile protiv japanskog fašizma, u nadi da više neće biti kolonije. Vijetnam je, u to vrijeme, još uvijek bio francuska kolonija. Kada je Ho Chi Minh proglasio neovisnost Vijetnama, budući je surađivao sa Amerikancima tijekom Drugog svjetskog rata i to mu je obećano - Francuzi su, samo nekoliko mjeseci nakon Drugog svjetskog rata, ušli ravno u Vijetnam kako bi zaštitili svoju kolonijalnu imovinu.

Na gornjoj slici: Edward Lansdale, koji je uspio preuzeti trgovinu heroinom u Vijetnamu uz pomoć Luciena Coneina, francuskog legionara, bio blizak korzikanskoj mafiji, ali ih je izdao. Edward Lansdale je uspio preuzeti korzikanske mreže, putem dobivenih  obavještajnih podataka od Coneina. Claire Chennault je bio jedan od glavnih igrača u prijevozu heroina; Paul Helliwell je bio još jedan važni igrač; CAT transport, Air America, svi su redom korišteni za prijevoz heroina. Anna Chennault je bila Claireova supruga, kao i što je bila na čelu lobija Kineskog Kuomintanga (KMT).

Samo želim nešto pojasniti: piše kako je bila šef kineskog lobija, te se ovdje mora shvatiti kako je Kina tijekom Drugog svjetskog rata Kina vodila građanski rat i istovremeno se borila protiv japanskih fašista. Građanski rat se vodio između Mao Zedonga i Chiang Kai-sheka (šef Kuomintanga, KMT). Kuomitang je podržavala američka OSS, u smislu borbe protiv japanskih fašista.

Chiang Kai-shek je zapravo frustrirao mnoge američke generale, jer ga zapravo i nije zanimala borba protiv japanskih fašista, nego samo pobjeda u građanskom ratu. Bio je tipičan ratni vođa, poznat po tome što je spaljivao cijele kineske gradove (zajedno sa ljudima), koristio je onda izgovore kao da su Japanci krenuli u tom pravcu, kako nije želio da iskoriste gradske resurse, i slično.

U svakom slučaju, on na kraju gubi građanski rat i odvodi svoje sljedbenike na otok Tajvan; potom se sa Tajvana proglašava legitimnim vladarom cijele Kine. O tome se radilo u tom kineskom lobiju, to se proglašavalo pod Kuomintangom Chiang Kai-sheka. Zato su to i nazivali Kineskim lobijem. Međutim, u tom su trenutku postojale su dvije vlade: vlada kontinentalne Kine i vlada Chiang Kai-sheka, koja je vladala iz Tajvana. Obje su tvrdile kako su legitimna vlada za cijelu Kinu.

Ljudi bi također trebali biti svjesni da je nakon Opijumskih ratova, Britanija povela i vodila Opijumske ratove i sa Kinom - za svoje pravo trgovine opijumom u Kini. Kina je izgubila oba rata, te je kao posljedica toga Hong Kong proglašen britanskom kolonijom na  99 godina. Vraćen je Kini tek 1997. godina, ali i danas postoje mnoge kolonijalne karakteristike, koje su povezane s Londonom. Britanija je dobila i veliku jurisdikciju nad Šangajem. Otuda dolazi naziv britanske banke za trgovanje drogom, HSBC, Hong Kong Shanghai Banking Corporation. Banka je stvorena za olakšanje britanske trgovine drogom, a sjedište joj je u Londonu.

Ove lučke regije Kine su bile pod kontrolom City of London i Istočnoindijske kompanije jako dugo vremena; danas u Hong Kongu postoji mnogo ostataka te prošlosti, a nešto manje u Šangaju.

Jedan vrlo jasan pokazatelj svega jest gornji prikaz današnje novčanice od 100 dolara iz Hong Konga, kojeg i dalje tiska HSBC. Inače, službena kineska valuta je juan, dok su u Hong Kongu dolari.

HSBC je do danas zadržao pravo tiskati 1/3 hongkonške valute. Jedine druge dvije dopuštene agencije su Standard Chartered Bank (još jedna britanska multinacionalna banka, sa sjedištem u Londonu) i Bank of China, jedina banka u kineskom vlasništvu. Dakle, Kina ima ovlast tiskati samo 1/3 hongkonške valute, iako je Hong Kong legalno priznat i dijelom je Kine. Osim toga, HSBC se nalazi na crnoj listi stranih tvrtki u Kini - jasan pokazatelj koliko Kina ima kontrole u Hong Kongu, u usporedbi s britanskim utjecajem.

Tajvan i Hong Kong, koji su bili izvan jurisdikcije vlade kontinentalne Kine, odigrali su ogromnu ulogu u onome što će postati posao,  proizvodnja heroina u Istočnoj Aziji, u području poznatom kao Zlatni trokut. To jest bilo nešto što je, nažalost, podržavala grupacija unutar OSS-a (kasnije postala CIA), i koju je, među ostalim igračima, predvodio Allen Dulles.

HSBC je i dan danas glavni igrač u trgovini drogom, uključujući i trgovinu oružjem, uz financiranje terorizma.

Godine 2012. je američki Senat proveo istragu HSBC-a, te je sastavljen opsežan popis zločina za koje su bili krivi. Ali, kao što je to već uobičajeno, jedan od argumenata je bio kako je HSBC "prevelika da bi propala", i stoga je ova kriminalna banka, gdje je većina posla koje obavlja kriminal, očito ispala previše važna za održavanje američkog gospodarstva...

Leopoldo Barroso, bivši direktor HSBC, u dijelu za sprječavanje pranja novca, rekao je dužnosnicima tvrtke u izlaznom intervjuu kako je zabrinut zbog građanskih i kaznenih sankcija, jer postoje "navodi kako 60 do 70 posto opranog prihoda u Meksiku" prolazi kroz HSBC-ovu podružnicu, prema izvješću američkog Senata.

Dakle, ovo je ne samo ogromno, nego je katastrofalno. Postoje informacije o tome kako je CIA obučavala meksičke kartele u Fort Braggu. Zelene beretke jesu, nažalost, uključene u veliki dio ove aktivnosti. 

Zlatni trokut je proizvod Kuomintanga, OSS-a/CIA-e i Vatikana: 

Gore su naslovnice časopisa Time koje prikazuju Chiang Kai-sheka, osim posljednje koja je naslovnica iz časopisa Life, Chiangova supruga. Henry Luce, koji je bio vlasnik časopisa Time, Life i Fortune, bio je veoma blizak s Allenom Dullesom, kum CIA. Časopis Time je bio poznat po tome što je objavljivao na naslovnicama Mussolinija, gdje bi Chiang Kai-shek bio kineski Mussolini, i po tome se može vidjeti koliko ga je favorizirala Dullesova klika. Također, treba napomenuti kako je velika većina Dullesove klike (uključujući članove OPC unutar CIA) bili članovi Malteškog viteškog reda.

Ho Chi Minh je u svojoj deklaraciji o neovisnosti Vijetnama, tj. Demokratske Republike Vijetnam, napisao citat iz Američke deklaracije o neovisnosti, dodajući ovdje kako vijetnamski narod, koji brani svoj suverenitet od kolonijalizma, zaslužuje biti slobodan i neovisan:

Ono što Ho Chi Minh ovdje naglašava: tijekom borbe protiv francuskog kolonijalizma, kroz više od osamdeset godina, komunisti nisu bili prvi u Vijetnamu koji su se borili protiv francuske dominacije. Već je sredinom 19. stoljeća postojala ogromna nacionalistička  aktivnost, točnije: razvijena anti-imperijalistička aktivnost protiv francuskog imperijalizma. Dakle, mreža onoga što će kasnije okupiti Ho Chi Minhovu grupaciju se nije dogodila spontano, nego je bila prirodni nastavak mreža, kadrova i obuke, koji su naslijedili vijetnamske domoljube 19. stoljeća, koji su se već i tada borili protiv francuskih kolonijalista.

Dakle, što je bila prijetnja Ho Chi Minhu? Prijetnja je, između ostalog, bila u prekidu proizvodnih i transportnih linija heroina (novac od kojeg je financirana operacija Gladio, što je zapravo bila tajna vojska NATO-a, ali i Vatikana), koje bi također bile uništene u ovom oslobađanju naroda od kolonijalizma. No, to je bila nepodnošljiva prijetnja smišljenim planovima operacija Gladio. 

Dakle, Južni Vijetnam je morao biti stvoren, doslovno, preko noći. Čovjek koji je izabran kako bi vodio ovu naciju bez vlade, poreznog sustava, policijskih snaga, zapravo bez ničega bitnog za funkcioniranje nacije, bio je potpuno nepoznato ime vijetnamskom narodu - Ngo Dinh Diem.

Diem je rođen u uglednoj katoličkoj obitelji. Njegov je otac bio visokopozicionirani mandarin za vladavine cara Thành Tháija, tijekom francuskog kolonijalnog doba. Diem se školovao u frankofonskim školama, te je razmišljao je o tome kako bi slijedio brata Ngo Dinh Thuca i školovao se za katoličkog svećenika, ali se na kraju odlučio za karijeru u državnoj službi. Brat Thuc je postao nadbiskup Huea, u Vijetnamu, te je odigrao je veliku, ali sporednu ulogu, tijekom Diemove vladavine.

Kako kaže priča (koja je uobičajeno sumnjiva): Diem se brzo uzdigao u svojoj karijernoj državnoj službi i onda mu je naglo palo na pamet da osudi tadašnjeg vijetnamskog cara Bao Daija kao francusko oruđe, što je ovaj gotovo sigurno i bio. Diem je, nakon što mu je propao pokušaj svrgavanja cara, prognan iz Vijetnama, početkom 1930-ih godine. Višegodišnje progonstvo provodi u Japanu i Sjedinjenim Državama, do 1953. godine. Nakon te godine nastavlja svoje progonstvo, izvan Vijetnama - u benediktinskom samostanu u Belgiji. (izvor: Proutyjeva knjiga, "JFK")

Dakle, ponovno susrećemo, ne samo isusovce koji i dalje zadržavaju bitnu prisutnost u Vijetnamu tijekom ovog razdoblja, nego i njihovu jasnu vezu sa Diemom, koji je prošao neku vrstu obuke u benediktinskom samostanu.

(Napomena: Benediktinski red je iznjedrio templarski red, kao i hospitalce (tj. Suvereni malteški red), tijekom prvog križarskog rata. Poput Ignacija Loyole, koji je osnovao Družbu Isusovu (tj. isusovce) 1000 godina kasnije, sveti Benedikt se izolirao u 'svetoj špilji',  gdje je tijekom tri godine prošao kroz svoje mistično iskustvo, što je dovelo do osnivanja njegovog novog reda, 529. godine. Također, vrijedno je spomenuti da se upravo u benediktinskom samostanu Gospe od Montserrata u Španjolskoj, španjolski plaćenik Ignacije Loyola posvetio osnivanju svog novog vjerskog društva.)

Pukovnik Fletcher Prouty, u svojoj knjizi "CIA, Vijetnam i zavjera za atentat na Johna F. Kennedyja", piše:

"Diem je stigao u Saigon 26. lipnja 1954. godine, sastao se s Lansdaleom 27. lipnja, te je formalno preuzeo dužnost 07. srpnja 1954. godine. Nakon izborne kampanje, koju su pažljivo orkestrirali CIA i Lansdale, Diem je postao predsjednikom Južnog Vijetnama, u listopadu 1954. godine." 

Naizgled niotkuda, car Bao Dai, 18. lipnja 1954. godine, odabire Diema za premijera vijetnamske vlade.

On postaje predsjednik nečega, što prije samo nekoliko sekundi, nije bila postojeća država.

Usput, car Bao Dai je bio francuska marioneta i veći dio života je proživio na francuskoj Riveri, nije čak niti živio u Vijetnamu.

Lansdale je bio taj koji će ostati najbliži američki savjetnik Diemu tijekom prvih nekoliko godina Vijetnamskog rata. Diem nije imao ništa - parlament, vojsku, policiju, porezni sustav - nije imao ništa što je bilo bitno za postojanje nacije. Ali, dobio je mnogo resursa na raspolaganje od Amerikanaca, za paravojne taktike i orvelovske koncentracijske logore.

Kako Prouty piše u svojoj knjizi: sasvim organizirano, i to putem Lansdaleove Saigonske vojne misije, došlo je do masovnih migracija, te je preko milijun Sjevernih Vijetnamaca prebjeglo u Južni Vijetnam.

Masovnu migraciju 1.100.000 Sjevernjaka u Južni Vijetnam je financirala CIA. U tu je evakuaciju bilo uključeno mnogo katolika, nagovorenih od strane katoličkih biskupija That Dien i Bui Chu. Sve je to bilo proizvod taktika psihičkog rata.

Ovo je prema Ženevskim sporazumima i međunarodnoj zajednici tumačeno kao humanitarni transport Sjevernjaka u Južni Vijetnam, jer ovi navodno nisu željeli živjeti pod vlašću Ho Shi Mina. Tim su ljudima obećani resursi u Južnom Vijetnamu, međutim, u stvarnosti i nakon što su im Amerikanci uglavnom olakšali putovanje, putem CAT transporta i američke mornarice, ovi jadni raseljenici su bukvalno bačeni u Južni Vijetnam i prisiljeni se sami snalaziti za hranu, vodu, sklonište i sve ostalo.

Ovi sjevernjaci su bili potpuno napušteni od svih, te su bili prisiljeni pljačkati sela, kako bi preživjeli. Dok se to događalo, Diem je  zapravo favorizirao sjevernjačke katolike i dovodi ih u svoju vladu. Ovdje zapravo i počinju orvelovske taktike, jer bi katolički migranti brzo pronašli posao na ključnim pozicijama u Diemovoj vladi, ali su bili dovedeni kao izvršitelji orvelovske strukture. Dakle, vrlo je zanimljivo da su katolici, zapravo, odigrali vrlo istaknutu ulogu u orvelovskim taktikama unutar Vijetnama, a ne komunisti.

Lansdale bi iskoristio orvelovske naslove za svoje programe, kao što bi bilo npr. "Produžena ruka za bratstvo", "Operacija Bratstvo", "Kampovi za prekvalifikaciju građana", koji su bili poznati i kao "Strateški zaseoci", "Program građanske akcije", "Narodne ruke bratstva", ili "Sestre otpora Bijele golubice". Primijećeno je kako su mnoga od ovih južnovijetnamskih sela posjećivali Amerikanci (često CIA pod krinkom vojske), vijetnamski prevoditelj i katolički svećenik…

Gore lijevo je oznaka SAS-a, Specijalnih zračnih snaga. To je dio britanske vojne obavještajne službe, koji je bio uzor američkim Zelenim beretkama, koje su i nosile beretku u čast SAS-a.

Suprotno onome što smo danas navedeni vjerovati, Zelene beretke nisu bile kreacija Kennedyjeve administracije. One su, zapravo, kreirane u Drugom svjetskom ratu, i namjena im je bila pridruživanje britanskim Specijalnim snagama, Specijalne zračne službe (SAS), koja je osnovana 1941. godine; rekonstituirane su kao Korpus 1950. godine, te su i danas aktivni. 

SAS je uglavnom bio u službi Britanske izvršne uprave za specijalne operacije (SOE), Churchillove tajne vojske. Ove tajne vojske, također nazvane i jedinicama "stay-behind", kasnije su postale dio tajne vojske NATO-a i vodile su Operaciju Gladio. Tajne su vojske iskorištene protiv europskih naroda, organizirali su događaje pod lažnom zastavom i terorističke akcije, pritom okrivili komuniste, zato da bi utjecali na podršku ljudi krajnje desničarskim vladama. Kennedyjevo ubojstvo je isto povezano sa Operacijom Gladio.

To je ono što su Zelene beretke, američke specijalne snage, stvorene su kao američko ogledalo britanskih snaga. Edward Lansdale, koji je pod vodstvom Allena Dullesa bio odgovoran za ponovno buđenje programa Zelenih beretki iz Drugog svjetskog rata, kako bi ih koristio u Vijetnamu i šire, igrao je središnju ulogu u opsluživanju zamišljenih orvelovskih projekata. Kasnije su prešli i u Srednju i Južnu Ameriku, te su nastavili svojim orvelovskim totalitarnim praksama u službi Gladiove Operacije Condor.

Ugled SAS-a bio je obavijen sramotom, zbog njihovih osjetljivih raspoređivanja diljem svijeta, uključujući: obuku Pol Potovih snaga,  Crvenih Kmera. Također, jedinice SAS-a su bile stacionirane u Sjevernoj Irskoj, gdje su na njih irski republikanci gledali kao na ništa manje od običnih terorista. Može se iznijeti vrlo jak argument kako je, čak i sa britanskog gledišta, SAS bio dijelom problema u Sjevernoj Irskoj, a ne dio rješenja.

Na gornjoj slici, sa desne strane se nalazi amblem Operacije Gladio, uz moto: "U tišini služimo slobodi". Drugim riječima, plašt i bodež, tj. Gladio (poznati rimski kratki mač) uočavamo na oba amblema, a to je vezano za križare.

Orwell je svoju knjigu "1984" napisao na temelju svojih iskustava u Burmi, gdje je bio policijski ispitivač. Također, uokolo kruži teorija kako su njegovi likovi, O'Brien i Wilson, iz knjige "1984", utemeljeni na dva policijska ispitivača, provoditelju i primatelju, te elektrošokovima i drugim zlostavljanjima, koji su korišteni kod ispitivanja. To su bili začeci Instituta Tavistocka i programa MK Ultra. Ponovno će isusovci odigrati veliku ulogu, kao kasnije SAS i Zelene beretke. Malay je također bio stvarno veliki poligon za obuku i laboratorij, korišteno kao nacrt za Operaciju Feniks. Gledali smo stalno iste ponavljajuće taktike, točnije orvelovske policijske taktike, koje su ponovljene u Vijetnamu kao Operacija Feniks, a kasnije u Srednjoj i Južnoj Americi kao Operacija Kondor.

Edward Lansdale jest bio onaj koji je stvorio Operaciju Feniks, a zatim i Operaciju Mungos. To je čovjek koji stoji iza oživljavanja  programa Zelenih beretki, tijekom 1960-ih godina. On je učinio jako puno toga kako bi se mogla slobodno nastaviti njegova  ostavština (pod strukturom Operacije Gladio), gdje bi Sjedinjene Države zadržale u sekundarnoj poziciji, odmah ispod prijestolja. Uostalom, Zelene beretke su primale upute i naređenja od svojih britanskih idola.

Ove tajne operacije OPC-a (Ureda za koordinaciju politike), što je zapravo odjel unutar CIA-e, djelovale su u službi strukture Operacije Gladio, koja je inherentno bila sastavljena od fašista, koji su se morali povući u ilegalu nakon poraza u Drugom svjetskom ratu. Ovi su ljudi zagovaratelji proimperijalističkog i promonarhističkog svijeta, pod upravom Lige naroda; opravdavali su svoje maskirne ludorije i užase pod prodemokratskom/antikomunističkom fasadom.

Zanimljivo je što oznake Malteških vitezova jako podsjećaju na oznake SAS-a i Operacije Gladio. Također, većina članova CIA-e, barem oni zloglasni, članovi su Suverenog Malteškog vojnog reda, pa se u svemu tome može vidjeti vrlo jasna križarska veza.

Amblem Programa Feniks (bez lubanja pod nogama).

Lansdale, koji će oživjeti i reformirati program Zelenih beretki, sve pod vodstvom Allena Dullesa, imao je svoju prvu i veliku funkciju u Vijetnamu, stoga je to i bio veliki eksperiment. Simbol i priča o ptici feniks je poznata: to je ptica koja se samozapali i uzrokuje  vlastito uništenje, ali se onda ponovno rađa iz pepela. Ovo je svojevrsni koncept MK Ultra "prazne ploče", kako bi se iskoristilo u kontekstu CIA-inog programa Operacija Feniks. Ovaj koncept spaljivanja sela kako bi se spasilo selo, takva je ideja. Treba u potpunosti slomiti nekoga, cijelo društvo ili cijelu zemlju, pa ih ponovno izgraditi onako kako vi to želite i zamislite. 

Vijetnam je bio jedan od prvih laboratorija (nakon Burme i Malaje) gdje su ove tavistokijanske taktike prvi put primjenjene kao eksperiment, prije nego što su iskorištene na britanskim i američkim civilima, kod kuće. Uz sve ovo je došlo i do reformi vojne nastave. Novi regruti u američkoj vojsci su se sada poučavali u ideologijama, filozofijama i funkcijama za koje su mislili kako su nastavak njihove patriotske ostavštine. No, oni su zapravo naučeni u potpuno novoj doktrini ratovanja, nazvana protupobuna. Ovdje nije bio zapravo okončati rat, niti održati mir, nego nametnuti trajni rat, sve dok se ne postigne centralna globalna kontrola.

Dakle, američka je vojska, pod izravnim nadzorom CIA-e u Vijetnamu, indoktrinirala slijedeću generaciju regruta (što se i jest događalo tijekom 1960-ih), koje bi potom učili da je njihova uloga - ne samo neutralizirati neprijatelja kroz programe "pacifikacije", poput Operacije Feniks - nego moraju i sudjelovati u reformi te zemlje na svim razinama, uključujući političku, ekonomsku i kulturnu. Sve što je imalo veze s policijskim aktivnostima bi također spadalo u nadležnost CIA-e. To je uključivalo i policijske aktivnosti unutar Sjedinjenih Država, gdje su Zelene beretke sve više i više preuzimale upravljanje i usmjeravanje policijskih snaga, i to unutar vlastite zemlje, koristeći pritom taktike koje nikako nisu bile zbog veće sigurnosti američkih građana.

Nije prošlo dugo vremena prije nego što su vojska, mornarica i zrakoplovstvo - razvile mnoge jedinice specijalnih snaga, koje su se specijalizirale za raznolike tajne operacije - ovdje su bile prisutne eskadrile pripremljene za specijalni zračni rat, ili jedinice SEAL (more, zrak, kopneni). Zatim bi bili poslani u bilo koju zemlju, koja bi ih bila voljna prihvatiti. Ovi timovi su uvelike popunjavani agentima CIA-e; kao što je i većina njihovog upravljanja na terenu bila pod operativnom odgovornosti CIA-e. Program Phoenix je tada postao internacionalan. Provodile su ga i osiguravale jedinice specijalnih snaga, po uzoru na britanski SAS, koje su bile u službi globalnog carstva.

Sada se moram malo vratiti u prošlost, jer moram objasniti kako se Vatikan uklapa u sve ovo.

Ono što je bitno prije svega primjetiti jest činjenica da Italija nije bila potpuna država, sve do kasnog 19. stoljeća. Tamo se nalazilo poprilično različitih i zaraćenih provincija. Ovdje je vrlo važno istaknuti Papinsku Državu, koja je imala vlastitu vojsku. Upravo je Papinska Država bila odgovorna za nametanje Prvih križarskih ratova caru Fridriku II., koji to nije želio. U tom slučaju se čini kao da se radilo o mirnom križarskom ratu, više diplomatskoj misiji, ali Papinska Država je nastavila dalje gurati ovu križarsku agendu.

Talijanske su provincije bile poprilično bijesne na Papinsku Državu, te su do 19. stoljeća, kada su dobili svoju neovisnost i Italija je  postala cjelovita država, ipak nisu uništili sjedište Vatikana, ali su im rekli neka ostanu na svom malom posjedu, ili će, ako krenu u daljnje širenje, zaista doći do obračuna. Dakle, od 1879. godine do uspona Mussolinija na vlast, ovo je bilo stanje u kojem se nalazio Vatikan. Ali, Mussolini je ponovno oslobodio Vatikan.

Na slici su Benito Mussolini i Pietro Gasparri, kada potpisuju Lateranski ugovor, 1929. godine, čime je Vatikan postao Grad, ali mu je također predan suverenitet i imunitet, drugim riječima: dobio je poseban status u domaćem i međunarodnom pravu. Papa Pio XI., koji je bio papa u to vrijeme je bio poprilično dobar papa (prema onome što piše), ali je zato papa Pio XII., koji je došao nakon Pia XI., 02. ožujka 1939. godine - bio potpuno druga priča.

Također, treba napomenuti kako je Talijanska narodna stranka (postojala od 1919. do 1926. godine) koristila križarski grb kao svoj simbol. Stranka je, kako nam se govori, raspuštena 1926. godine, zbog povećanog broja profašističkih članova, ali ova je odluka najvjerojatnije donesena kako bi se napravilo mjesta za Mussolinijevu, Nacionalnu fašističku stranku, koja je osnovana 1921. godine i koja je zauzela središnje mjesto, nakon raspuštanja Talijanske narodne stranke. Kada je Mussolinijeva Nacionalna fašistička stranka raspuštena, 1943. godine, iste je godine osnovana Kršćansko-demokratska stranka, koja koristi isti slogan i simbol, kao i Talijanska narodna stranka: riječ "Libertas" i križarski grb.

Kršćansko-demokratska stranka je bila politička opcija, koju je CIA Allena Dullesa vatreno podržavala; što je opravdalo prvu tajnu operaciju CIA-e, kako bi se osigurala pobjeda Kršćansko-demokratske stranke na prvim talijanskim izborima, nakon Drugog svjetskog rata. Kršćansko-demokratska stranka je bila provoditelj Operacije Gladio u Italiji. Također, poznata je po tome što je među svojim članstvom imala veliki broj talijanskih fašista.

Dakle, nakon što je Mussolini potpisao Lateranski ugovor, kojim je Vatikan postao suvereni i imuni entitet, bilo na domaće ili  međunarodno pravo, 27. lipnja 1942. godine su papa Pio XII. i Bernardino Nogara osnovali "Istituto per le Opera di Religione" (IOR), poznatiji kao Vatikanska banka. Ova ustanova je isto imala poseban status, opet vrlo sličan Londonskom Cityju, koji je bio svojevrsni uzor Vatikanu i Vatikanskoj banci, tj. ne može nikada pogriješiti, jer imaju imunitet na bilo koji zakon, osim svoj vlastiti.

Za više informacija o značaju izbora Vatikana da iskoristi Vesica Pisces kao simbol, sa obeliskom u središtu, pročitajte knjigu "Prava magija iza Vesica Pisces i okultno izopačenje svete geometrije", autora Matthewa Ehreta.

Baš kao i HSBC, i druge banke londonskog Cityja, Vatikanska banka je zapravo uhvaćena u mnogim kriminalnim aktivnostima u zemlji i inozemstvu, ali ne može biti odgovorna talijanskoj, kao niti bilo kojoj drugoj, vladi. Jedan od najvećih skandala se dogodio uz "Banco Ambrosiano", koja je u to vrijeme bila u vlasništvu Vatikanske banke. Banka je propala zbog ogromne korupcije, ili točnije, masivnog pljačkanja talijanskog naroda. To je uništilo talijansko gospodarstvo, ali vlada nije mogla ništa učiniti. 

Slijedi citat Paula L. Williamsa koji je pisao o vatikanskim Gladio mrežama:

Grof Coudenhove-Kalergi smatra se duhovnim ocem onoga što je danas Europska unija. Kalergi je napisao nekoliko autobiografija.

U gornjem lijevom kutu vidite originalnu zastavu koju je Kalergi zamislio za svoju Pan-Europu, za koju sam piše kako je trebala simbolizirati Apolona Sunce i križarski križ. Kasnije će je oko nje postaviti zvijezde. Vidite Europsku uniju koja usvaja ovu zastavu, sa praznim mjestom u sredini koje se, vjerujem, još uvijek naziva skrivenim simbolom, unutar zastave Europske unije.

Dakle, kao što vidite, opet se vraćamo na ideju Jeruzalemskog kraljevstva....stalni poticaj za ono kamo danas idemo. Kalergi dalje piše u svojoj autobiografiji:

To bi zapravo značilo: misija prema konceptu Lige naroda, sa nekoliko carstava, ali opet sva u službi Britanskog Carstva. Sve ostale zemlje bi bile satrapija, uz ponovljenu misiju uspostave Kraljevine Jeruzalema, što danas vidimo kako se oživljava....

Uz kratku napomenu: Južno zapovjedništvo Sjedinjenih Država se nalazi u Panami i njihov je zadatak štititi Panamski kanal. Ujedno je i središte za komunikaciju, koje koordinira daljnje aktivnosti Operacije Gladio, diljem Srednje i Južne Amerike: 

(Napomena: Panama je također bila sjedištem programa za obuku Zelenih beretki, koji su bili ključni za Operaciju Kondor, gdje su obučavali odrede smrti).

Hvala na čitanju. 

BY: Cynthia Chung; 09.01.2025.