Prije 13 godina sam napisao poprilično neobičan tekst naslova 'Zadatak'. Zapravo, to nije bio toliko esej koliko tok svijesti, pisani izraz nečega što se događa u mojoj glavi. To je poticaj mog "ja" iz 2012. godine, tajanstveni glas druge strane groba, neka i dalje imam hrabrosti slijediti istinu, psihološki i politički, neka idem "do samog srca onoga što nas ponižava".
"Ispod parlamenta, štakori; ispod bolnice, kuga – sve zapečaćeno u katakombama leševa i sumornih kostiju.
Ispod banaka, tvornica s radnom snagom; ispod škola, zatvora; ispod trgovačkih centara i njihove neonski osvijetljene obmane ključa jama otrovnog otpada."
Glas upozorava na "one lažne proroke koji drugima s istinskim ciljem blokiraju put“ i savjetuje:
"Ne gubite vrijeme ovdje, kažem – poslušajte svoje srce i prođite kroz to i dolje!
Neka vam neposlušnost bude kodeks, napisan u svakom vašem koraku, kao što je kmetstvo u tuđim.
Ne smijete prkositi samo naredbama, već i suptilnim prijevarama, koje vas skreću s puta i vode u živi pijesak.
Prozrite laži! Steknite naviku odbijanja i otpora!"
Opisuje kako ovom odlučnošću i nedostatkom samonapredovanja, ili samoočuvajućeg kukavičluka, konačno doći do srži stvari.
"Puzite između udarajućih šaka i okrutnih lukavstava, provlačite se kroz rulje linča, ili bande lopova čiji su sinovi gospodari.
Spustite se niz stepenice koje se pretvaraju u ruševine u špilju ustajalu, hladnu i tihu.
Kleknite i sastružite pocrnjeli pod ispod.
Slomljeni nokti nisu izgovor – kopajte jače tim nježnim rukama i rastrgajte ovu tortu.
Brže, dalje, dok konačno ne udarite u srž, u samu stvar ispod svega.
Dodirnite orahovu kožicu ove ogromne ciste, ovog čira, otvrdnutog gubitkom težine vremena.
Držite ruku tamo na njenoj ljusci i osjetite njeno zlo pulsiranje. A onda se pripremite za ono što morate učiniti."
Gledajući unatrag, osjećam kao da sam prošao kroz nešto slično ovom putovanju, koje sam tada zamišljao. To je posebno slučaj od 2020. godine, naravno, kada smo morali pronaći duboke unutarnje resurse, kako bi ostali zdravi i nastavili opisivati istinu kakvu smo poznavali. Dok sam istraživao entitet odgovoran za Covid puč, bio sam svjestan toga da probijam sloj po sloj iluzije i gaslightinga, kako bih se približio jasnom razumijevanju.
Dakle, ja osobno - identificiram kao neprijatelja čovječanstva ZIM (zio-imperialist mafia), tj. cio-imperijalističku mafiju. Ovakav moj stav je neizbježno izazvao bujicu uvreda, kako u stvarnom životu, tako i na internetu.
Obzirom na moju 30-godišnju političku povezanost s ljudima koji se smatraju "ljevičarima" (iako nikada nisam prihvatio tu etiketu), također sam izgubio podršku u nekim njihovim krugovima (ali, dobio je u potpuno drugim krugovima). Tako sam razotkrio u kolikoj je mjeri suvremena "ljevica" alat sustava, te da je sovjetski komunizam financiran od strane ZIM-a.
Drugi zaključak, koji mi je bilo teško jako izraziti, jer me je izveo izvan mog uobičajenog raspona jezika, bilo je to da postoji nešto "zlo izvan riječi", u vezi s globalnom kriminokracijom.
Shvatio sam kako sva patnja, smrt i razaranje, koji su uzrokovani njihovim ratovima, genocidima, terorizmom pod lažnom zastavom, navodnim industrijskim "razvojem", mnogobrojnim mrežama zlostavljanja djece, njihovim otrovnim lijekovima i totalitarizmom koji negira slobodu - nije samo kolateralna šteta njihove potrage za profitom i moći.
Globalna banda, zapravo, čini zlo radi sebe samih, uživa u vlastitim opscenim aktivnostima.
To je čini više od obične kriminokracije, pa ih je možda zato bolje nazvati demonokracijom.
Obzirom na zaključke o komunizmu i sotonističkoj prirodi entiteta koji stoji iza njega (i mnogo čemu drugom!), prirodno me zaintrigiralo kada mi je dopisnik proslijedio pdf knjige iz 1986. godine, pod naslovom "Marx i Sotona", američkog kršćanskog pisca, Richarda Wurmbranda.
Iako nipošto ne dijelim sve autorove društvene, političke i vjerske stavove, on pruža neke vrlo zanimljive informacije i analize.
Wurmbrandov prvi zadatak je bio razbiti dojam (koji smo možda imali i koji nam je nametnut) da je Karl Marx bio pristojan čovjek, motiviran uzvišenom brigom za radne ljude svijeta.
On zapravo opisuje kako je Marx bio krajnje neugodan čovjek, loše naravi, egoističan – i, još gore, bio je policijski špijun!
"Njemačke novine 'Reichsruf', od 09. siječnja 1960. godine, objavile su činjenicu da je austrijski kancelar Raabe donirao Nikiti Hruščovu, tadašnjem direktoru Sovjetske Rusije, originalno pismo Karla Marxa.
Hruščovu se to nije svidjelo, jer je bilo dokazom da je Marx bio plaćeni doušnik austrijske policije, špijunirao je revolucionare.
Pismo je slučajno pronađeno u tajnom arhivu. U njemu je naznačeno kako je Marx, kao doušnik, izvještavao o svojim 'drugovima', tijekom svog egzila u Londonu.“
Ključni element pri Wurmbrandovom identificiranju Marxovih sotonističkih veza jest citiranje nekih Marxovih mladenačkih djela.
Moram priznati kako to nije sasvim pošteno prema zrelom čovjeku, uostalom, tko bi od nas danas želio biti suđen po onome što smo rekli, ili napisali, kada smo imali 18 godina? No, ipak postoji nešto zapanjujuće u Marxoxom naglom prelasku s kršćanske vjere na ljutnju, koja nije čak ni bila toliko ateistička, koliko je bila u suprotnosti s Bogom, čije je postojanje još uvijek priznavao.
Marx u jednoj pjesmi izjavljuje: "Želim se osvetiti Onome koji vlada gore."
U drami "Oulanem" je napisao: "Sat je stao, patuljasta kuća se srušila. Uskoro ću prigrliti vječnost na svoje grudi i uskoro ću urlati gigantske kletve na čovječanstvo“.
To je svakako učinio!
Wurmbrand također navodi neobično priznanje, koje je Marx napisao u pjesmi naslova "Igrač", čije su značenje poslije umanjili on sam, kao i njegovi sljedbenici:
"Paklene pare se dižu i ispunjavaju mozak,
Dok ne poludim i srce mi se potpuno ne promijeni.
Vidiš li ovaj mač?
Princ tame
Prodao mi ga je.
Za mene on otkucava vrijeme i daje znakove.
Sve smjelije sviram ples smrti."
Wurmbrand, vezano uz ove stihove, dodaje:
"Ovi stihovi dobivaju posebno značenje kada saznamo da se u obredima viših inicijacija, u sotonističkom kultu, kandidatu prodaje 'začarani' mač, koji mu osigurava uspjeh. On plaća za to potpisivanjem saveza, krvlju uzetom iz njegovih zapešća, pristaje da njegova duša pripadne Sotoni nakon smrti....
Sada počinjemo shvaćati što se dogodilo mladom Marxu. Imao je kršćanska uvjerenja, ali nije vodio dosljedan život. Njegova prepiska s ocem svjedoči o rasipanju velikih svota novca na užitke, kao i stalnim svađama s roditeljskim autoritetom oko svega ovoga, ali i drugih stvari. Čini se kako je tada prihvatio načela vrlo tajne sotonističke crkve i primio obrede inicijacije".
U drugoj pjesmi je Marx napisao:
"Tako sam se odrekao neba,
Dobro to znam.
Moja duša, nekoć vjerna Bogu,
Odabrana je za pakao."
Zašto bi Marx mislio da je osuđen na pakao, ako je doista bio idealistički prvak naroda, kakvim ga njegovi sljedbenici prikazuju?
Wurmbrand tvrdi: "Nije imao viziju služenja čovječanstvu, proletarijatu ili socijalizmu. Samo je želio uništiti svijet, izgraditi sebi prijestolje, čiji bi temelji bili ljudski strah".
Dok i sam Wurmbrand priznaje kako ovakav književni dokaz, za bilo kakvu sotonističku pripadnost, može se smatrati tek "slučajnim“; dodatno, njegovu tezu potkrepljuje stvarnost Marxove političke agende.
Ovo je uključivalo i obranu ropstva u SAD-u, otkriveno u pismu Pierreu-Josephu Proudhonu, koji je zauzimao suprotan stav.
Marx je napisao:
"Bez ropstva, Sjeverna Amerika, najprogresivnija od zemalja, pretvorila bi se u patrijarhalnu zemlju. Izbrišite Sjevernu Ameriku s karte svijeta i imati ćete anarhiju – potpuni propad moderne trgovine i civilizacije. Ukinite ropstvo i izbrisati ćete Ameriku iz karte nacija.“
Oh, ne! Ne potpuni propad moderne trgovine! Kakva noćna mora za bilo koju anti-kapitalističku ikonu!
Ova čudno bešćutna Marxova reakcija nije bila jedina. Wurmbrand dalje navodi:
"Samo jednom, u svim svojim djelima, Marx je pisao o mučenju. Za života, mnoge njegove sljedbenike su mučile ruske carske vlasti. Budući da se Marx obično opisuje kao humanist, očekivalo bi se da će s užasom pisati o ovoj odvratnoj praksi. Ali, njegov jedini komentar je bio: 'Samo mučenje je dovelo do najdomišljatijih mehaničkih izuma, te je zaposlilo mnoge časne obrtnike u proizvodnji instrumenata'“.
Ovakvo odbijanje usvajanja etičkog protivljenja ropstvu ili mučenju je zapravo i bilo duboko ukorijenjeno u komunističkoj ideologiji, onako kako su to formulirali Marx i Friedrich Engels. Napisali su:
"Komunizam ukida vječne istine, ukida svaku religiju i svaki moral."
U potpunosti se slažem s Wurmbrandom kako marksizam predstavlja redukciju čovječanstva na razinu produktivnih ekonomskih jedinica, na ljudski kapital i pokušaj ukidanja prirodnog morala koji bi trebao spriječiti napredak ropstva, mučenja, "moderne trgovine", kao i totalitarnog globalnog zatvorskog logora, u koji nas to u konačnici treba odvesti.
On dalje objašnjava:
"Marksizam je prva sustavna i detaljna filozofija koja drastično smanjuje pojam čovjeka. Prema Marxu, čovjek je prvenstveno trbuh koji se mora stalno puniti i dopunjavati. Prevladavajući interesi čovjeka su ekonomske prirode; on proizvodi kako bi zadovoljio svoje potrebe. U tu svrhu stupa u društvene odnose s drugima.
To je osnova društva, ono što Marx naziva infrastrukturom. Brak, ljubav, umjetnost, znanost, religija, filozofija, sve osim potreba trbuha, sve je to nadgradnja, određena u konačnici stanjem trbuha".
Wurmbrand potkrepljuje svoju tvrdnju o vezi između komunizma i sotonizma nekim zanimljivim informacijama.
"Anatole France, poznati francuski komunistički pisac, upoznao je neke od najvećih francuskih intelektualaca s komunizmom.
Na nedavnoj izložbi demonske umjetnosti u Parizu, jedan od izloženih radova je bila specifična stolica, koju je taj komunistički pisac koristio za predsjedanje sotonističkim ritualima. Njeni rogati nasloni za ruke i noge bili su prekriveni kozjim krznom".
Wurmbrand također identificira nepotrebno krvožednu prirodu sovjetskog komunističkog režima kao snažan pokazatelj sotonskog utjecaja.
On navodi:
"Ubijanje političkih neprijatelja, vođenje rata i poticanje revolucije – čak i masovnim ubojstvima – dokazuje ljudsku grešnost.
Ali, ruski komunisti, nakon što su ubili milijune svojih neprijatelja, okrenuli su svoje nasilje čak i protiv svojih prijatelja, uključujući i svoje najslavnije drugove, glavne počinitelje svoje revolucije. To je pečat sotonizma. To je revolucija, ne radi postizanja cilja, već revolucija i ubijanje radi ubijanja, ono što je Marx nazvao 'permanentnom revolucijom'“.
Kako bi pružio uvid u sotonistički mentalitet, Wurmbrand daje neke ulomke iz spisa Aleistera Crowleyja, zloglasnog britanskog promicatelja crne magije.
"Ne sažaljevaj pale. Nikada ih nisam poznavao. Ne tješim. Mrzim tješitelja i utješene.
Lijepa si, o Babilone, i poželjna... O Babilone, Babilone, ti moćna majko, koja jašeš na okrunjenim zvijerima, dopusti mi da se opijem vinom tvog bluda; neka me tvoji poljupci razuzdaju do smrti."
Spominjanje Crowleyja podsjeća me na neke fascinantne detalje iz knjige Jima Macgregora i Johna O'Dowda, "Dva svjetska rata i Hitler" (2025.). Oni govore o otkrivenim dokazima kako bi pokazali da je Crowley bio uključen u zavjeru da Njemačka potopi 'Lusitaniju' i tako promijeni američko javno mnijenje, do te mjere da podupru ulazak SAD-u u Prvi svjetski rat - jedno od krvoprolića za koje sve više sumnjam da služe kao sotonistička ritualna žrtvovanja, kao i da promiču dugoročni program.
Crowley je ranije uspio dobiti svoje mjesto na Sveučilištu Cambridge zahvaljujući majčinom prijatelju Robertu Cecilu, markizu od Salisburyja, trostrukom britanskom premijeru, kao i članu tajnog društva 'Rhodes-Milner' (povezano s Rothschildima). Oni su bili u središtu zio-imperijalističke mafije u Londonu.
Kada je Crowley stigao u New York, blisko je surađivao s Ottom Kahnom, iz banke Kuhn, Loeb & Co (Rothschildove paravanne banke), i u kojoj je glavni partner, od 1929. do 1960. godine, trebao biti šef britanske/ZIM-ove obavještajne službe u SAD-u, Sir William Wiseman. Kahn, kažu Macgregor i O'Dowd, je bio "blizak i britanskoj obavještajnoj službi i JP Morganu Jr.“, dok istraživač Steve Jackson vjeruje kako je sam Crowley bio sponzoriran, za svoj obavještajni rad, od JP Morgana, "glavnog financijskog agenta britanske vlade u SAD-u", i zapravo glavni američki paravan za Rothschilde.
Tvrtka ostaje u središtu globalističke osovine zla. 14. svibnja 2025. godine su urede tvrtke u Londonu napali aktivisti iz tzv. Palestinske Akcije (tzv. zato jer su zabranjeni), a zbog suučesništva u ZIM-ovom kontinuiranom genocidu u Gazi.
Što se tiče Crowleyja i njegove uloge za britansku/ZIM obavještajnu službu: uloga je bila u tome da se pretvara kako je on irski protivnik britanskog imperijalizma, a koji simpatizira Njemačku. I kao takav - uspješno se infiltrirao u njemačku obavještajnu i propagandnu ćeliju koja je djelovala u New Yorku, čak se i družio s vrhunskim njemačkim diplomatima, poput Franza von Papena, koji će kasnije postati vicekancelar Njemačke pod Hitlerom.
Škotski autori ovako objašnjavaju: "Jako dobro svjestan kako je 'Lusitania' zaobilazila podmorničku blokadu, pritom prenoseći američko streljivo na svakom povratnom putovanju, natrag u Liverpool, zadatak Crowleyja nije bio pokušati sakriti tu činjenicu od njemačke obavještajne jedinice u New Yorku, nego je potpuno razotkriti“.
Jedan od prijatelja Crowleyja, kolega agenat, bio je Ernst „Putzi“ Hanfstaengl, čovjek koji je pripremao Adolfa Hitlera i pomagao izazvati još jedno đavolsko krvoproliće, Drugi svjetski rat.
Čini se kako je Crowleyja sa Hanfstaenglom upoznao Frank Harris, koji je (poput Hanfstaengla) bio prijatelj Winstona Churchilla.
Sam Crowley djelovao je kao britanski špijun u Njemačkoj od 1930. do 1932. godine, kako je Tobias Churton iznio u svojoj knjizi "Zvijer iz Berlina".
ZIM je uložio sve napore da se zaboravi na sudjelovanje Crowleyja, obožavatelja vraga, u njihovim ratnohuškačkim aktivnostima.
Profesor Richard B. Spence piše u tekstu o čovjeku kojega naziva "Tajni agent 666":
"Negdje u još uvijek zatamnjenim dosjeima MI6, ili možda MI5, nalazi se cijela priča o avanturama Velike Zvijeri u Prvom svjetskom ratu. Nekoliko njegovih otisaka stopala zadržava se u indeksu korespondencije Ministarstva vanjskih poslova, prije 1920. godine. Ali, svi ti dosjei, uključujući i onaj usmjeren na njegove antibritanske propagandne napore, odavno su 'uklonjeni' iz javne domene. Takvo temeljito čišćenje vjerojatno nije bilo slučajno.”
Vraćamo se Marxu. Wurmbrand promatra Mosesa Hessa (na slici dolje), kao "čovjeka koji je odigrao najvažniju ulogu u njegovom životu, čovjeka koji ga je doveo do prihvaćanja socijalističkog ideala".
Hess ga je ovako najavio: "Dr. Marx – moj idol, koji će zadati posljednji udarac srednjovjekovnoj religiji i politici“.
Još jednom danad svjedočimo kako se promiče kriminokratska agenda "promjena", tj. brisanje "srednjovjekovne" organske zajednice, utemeljene na tradicionalnoj etici i običajima, kako bi se nametnuo hladan, mehanistički i totalitarni novi svjetski poredak, utemeljen pod lažnom zastavom poboljšanja života ljudi.
Vrijedi istaknuti kako arhiva Međunarodnog instituta za socijalnu povijest (IISH), u Amsterdamu, sadrži korespondenciju tijekom nekoliko godina između Hessa i izvjesnog J.J. Speyera, identificiranog kao "privatni tajnik baruna Carla von Rothschilda".
Sam Karl Marx je zasigurno bio u rodu s Rothschildima. Neki tvrde kako su ga oni i zaposlili, iako još nisam vidio čvrste dokaze za to. Hessu se pripisuje preobraćenje i Marxa i Engelsa na komunizam, a na njegovom nadgrobnom spomeniku stoji: "osnivač Njemačke socijaldemokratske stranke".
Ovaj nadgrobni spomenik nalazi se u Izraelu, jer je 1961. godine njegovo tijelo iskopano s izvornog mjesta počivališta u Kölnu i preneseno tamo:
Neobično je to što je Hess bio i cionist. Neobično stoga, jer se takav sustav vjerovanja navodno ne slaže dobro s komunizmom, makar onakvim kakav nam se predstavlja.
Wurmbrand primjećuje: "Hess je internacionalist s jednom razlikom: židovski patriotizam jedino ostaje.
Židovski patriotizam revolucionarnog socijalista, koji poriče patriotizam svih ostalih nacija, vrlo je sumnjiv“.
Sam je Hess izjavio:
"'Novi' Židov, koji poriče postojanje židovske nacionalnosti, nije samo dezerter u vjerskom smislu, već je i izdajica svog naroda, svoje rase, pa čak i svoje obitelji. Ako je istina da je židovska emancipacija u egzilu nespojiva sa židovskom nacionalnošću, onda je dužnost Židova žrtvovati prvu radi druge.
Međutim, ova točka možda zahtijeva detaljnije objašnjenje, ali to da Židov mora biti prije svega židovski patriot, ne treba dokaz onima koji su primili židovsko obrazovanje".
Prilično je neobično što je također inzistirao kako je "rasna borba primarna, a klasna borba je sekundarna“.
Dvaput sam provjerio ove citate u online arhiviranoj verziji njegove knjige "Rim i Jeruzalem: Studija židovskog nacionalizma", toliko je izvanredan ovaj stav takozvanog međunarodnog socijalista!
U daljnjem obratu, čovjek koji je svom idolu Marxu povjerio zadatak neka okonča "srednjovjekovnu religiju", napisao je:
"Uvijek sam bio oduševljen hebrejskim molitvama... One su zapravo izraz kolektivnog židovskog duha; ne mole za pojedinca, već za cijelu židovsku rasu."
Wurmbrand optužuje Hessa kako je izmislio "specifičnu vrstu cionizma... iskrivljeni cionizam, cionizam rasne borbe", koji je iz perspektive 1980-ih godina, nadmašen.
Također tvrdi kako u modernom obliku cionizma "nema traga sotonizma." Ali, da je svjedočio današnjem demonskom napadu na narod Gaze i čuo potpuni prezir prema palestinskim životima, koji izražavaju cionisti posvuda, sigurno ne bi to mislio.
Zanimljivo je Wurmbrandovo zapažanje kako sotonizam djeluje u tajnosti, iza paravana. Tehnika je to koju, kako ističe, često koriste i komunisti....a ja bih dodao: i Rothschildovo poslovno carstvo.
On sugerira kako su i komunizam i nacizam, zajedno s toksičnom varijantom cionizma za koju je mislio da je izumrla, zapravo sotonistički paravani. Kada uzmete u obzir smrt i patnju koju su oslobodili, zajedno s činjenicom da se može dokazati kako iza svih njih vreba isti entitet, to se svakako čini mogućim.
Ako tome dodate Jeffreyja Epsteina i njegovu izraelsku obavještajnu operaciju ucjene djece seksualnim putem, uz opće ritualno zlostavljanje, mučenje i ubojstvo djece od strane globalnih pedofilskih mreža, u koje su uključeni bankari i političari, plus značajniji detalji, poput zloglasne fotografije Jacoba Rothschilda i Marine Abramović koji poziraju ispred portreta "Sotone koji saziva svoje legije" - onda to čak počinje zvučati vjerojatno!
I to se, sve redom, previše dobro uklapa u agendu depopulacije, toksične injekcije i sprejeve, cilj smanjenja životvornog ugljičnog dioksida na "nulu", poricanje naše tjelesne stvarnosti, planove za ukidanje majčinstva, transhumanistički pokušaj promjene činjenica "što znači biti čovjek", promicanje odvratne pornografije i kultovi zlouporabe droga i nasilja, a da ne govorimo o brutalnom napadu na prirodni svijet, na zdrave tradicionalne načine života, na mir, slobodu i pravdu....
Ne samo Karl Marx, nego cijela globalistička mafija, neprestano baca "gigantske kletve na čovječanstvo".
Dakle, mogli bi se pitati: pokreće li ZIM nešto još mračnije od ubilačkog židovskog supremacizma?
Jer, što mi to točno ovdje vidimo?
Bojim se da nemam sve odgovore, ali osjećam da smo, sa svim ovim, sada vrlo blizu "zlog, upaljenog pulsiranja" globalnog čira. Mislim kako je sada vrijeme da svi poslušamo glas koji sam onda opisao:
"Usredotoči se oštro i probij njegovu debljinu svojom oštrom istinom!
Prizovi rezonancu oko sebe i protresi samu njegovu strukturu ritmom koji se buni!
Baci se i sve što jesi u lomljenje zvijeri!
Rastrgaj se iznutra i baci svoje kosti i meso u bijesu i očaju!
Tada, baš kad više ne možeš, prizvani bljesak groma probija se kroz žulj i - gle! - lomi ga i raspada.
Gejzir smrdljivog gnoja!
Erupcija crne krvave žuči!
A onda tutnjava posvuda dok se pukotine pojavljuju odozdo.
Izbijaju zeleni izdanci!
Vitice i lišće i mladice i grane, a zatim i moćni hrastovi, uzdižu se probijajući se kroz razbijeno tlo i rastu dalje, rastu, probijajući se kroz gornje katovem dok krhotine pljušte.
Neblokiran, oslobođen, kaos obnove, uskraćeni život izbija s oslobođenom energijom!"
Hvala na čitanju.
BY: Paul Cudenec; 20.05.2025.
Add comment
Comments