2. Anatomija jedne revolucije

Sudbine Amerike i Francuske su isprepletene kroz posljednja stoljeća, velikim dijelom i zbog tih skrivenih veza bratstva, a zajednička povijest izuzetno je važna za otkrivanje istine o tome što muči ove zemlje, ali i cijeli svijet. Kršćanski je svijet stoljećima otrovan odvratnim otrovima koji mu kola venama. 

Jeli smo trulo voće i to je dovelo do kulturne pustoši koju vidimo pred sobom. Mjesto gdje je "obiteljski drag queen show" sada uobičajena fraza. Mjesto gdje veliki dijelovi našeg stanovništva žive u svakodnevnoj medicinski induciranoj izmaglici, i njihovi umovi su oskvrnjeni i uništeni našim kulturnim bojnim poljem; dok istovremeno navijaju za isto uništenje koje im je prouzročilo ovu bol. Mjesto lišeno Kristove Istine i mjesto pijano od vlastitih smrtonosnih obmana. Prije nego nastavimo raspetljavati veličanstveno zamršenu mrežu laži, koja nas je držala u ropstvu proteklih stoljeća, vratimo se malo unatrag. Moram predstaviti neke druge elemente ove priče, koji su tinjali ispod površine i koji će uskoro izbiti na vidjelo, i to kao ključni igrači u masonskoj revolucionarnoj eri, koja se odvijala u drugoj polovici 18. stoljeća.

Smatra se da je bankarska obitelj Rothschild jedna od, ako ne i najbogatija obitelji na Zemlji. Režimske propagandne krpe poput Forbesa mogu se pretvarati kao da Elon Musk, ili netko drugi nosi ovu titulu, ali budimo realni: središnji bankari su pravi vlasnici bogatstva. Povjesničari Rothschilda računaju bogatstvo obitelji ne u milijardama dolara, već u trilijunima, a te brojke su samo imovina u knjigama, ono što je poznato. Do početka 18. stoljeća je ova obitelj otvoreno ili prešutno kontrolirala glavne bankarske interese u svakoj većoj europskoj prijestolnici. Sinovi Mayera Amschela Rothschilda su, u to vrijeme, bili članovi i Iluminata i Slobodnih zidara, uz lože koje su bile posvećene njima, u Francuskoj početkom 19. stoljeća.

Porijeklo obitelji Rothschild seže u daleku 1558. godinu, kada je patrijarh obitelji, Isaak Elchanan Rothschild, nastanio obitelj u Frankfurtu. Grad je bio tada, i do danas je ostao, svjetsko središte trgovine, politike i kulture u Europi. Tijekom sljedećih 200 godina je obitelj izrasla u uspješne bankare i trgovce egzotičnom robom. Mayer Amschel Rothschild je rođen 1744. godine, u istoj frankfurtskoj židovskoj četvrti gdje su se njegovi preci naselili stoljećima prije.

Mayer je sa 13 godina postao šegrt u banci Oppenheimer u Hanoveru, samo 2 godine nakon smrti oba roditelja od boginja, 1755. godine. Njegova starija braća, koja su bila na čelu obiteljskog posla, poslala su ga neka se upozna sa trgovinom. Banka Oppenheimer bila je uspješna i svjetski poznata, navikla poslovati sa kraljevskom obitelji i elitama tog vremena. Kao rezultat toga, opsežno su se bavili i vanjskom trgovinom, kako unutar samog obnovljenog Svetog Rimskog Carstva, tako i u Europi, u cjelini. Stečena iskustva i veze dobro će poslužiti Mayeru u njegovoj budućoj bankarskoj karijeri.

Do 1769. godine, Mayer Rothschild se dodvorio princu Wilhelmu IX., izbornom grofu Hessea. Do Mayerovih kasnih 20-tih godina on je zapravo bio prinčev bankar i osobni agent, služio je kao posrednik i broker u međunarodnim poslovima; naravno, za skromnu naknadu. Hesenski plaćenici bili su poznati po svojoj brutalnosti i disciplini, te su se pokazali izuzetno unosnima za princa Wilhelma, jer ih je ovaj posuđivao kao vojnike najamnike. Upravo je Mayer Rothschild, kao prinčev glavni financijski agent, posredovao i pregovarao u tim poslovima. Hesenski plaćenici posuđeni su kralju Georgeu, 1776. godine, upravo u poslu kojim je posredovao Mayer. Hesenski plaćenici su svjedočili mnogim akcijama tijekom početnog Američkog rata za neovisnost: slavno ih je porazio George Washington u iznenadnom napadu na Božić, ali ta je pobjeda samo malo odstupanje u njihovim vojnim analima. Bili su smrtonosni, učinkoviti i nemilosrdni u borbi protiv američkih snaga, tijekom cijelog rata.

Mayer Amschel Rothschild

Na više je načina 1776. bila značajna godina. To je bila godina kada je Adam Weishaupt, profesor na isusovačkom sveučilištu i agent u službi Rothschilda, osnovao Red Iluminata. Bio je zadužen za infiltraciju u masonske lože i usmjeravanje njihovih članova prema revoluciji, ne samo protiv kršćanstva, već i protiv svih europskih vlada. Masonski povjesničari ukazati će na ovaj datum kao na razdoblje kada je masonstvo postalo korumpirano iznutra, ali znamo da je ovo neiskrena tvrdnja masona. Masonerija je usvojila poganske rituale i sotonističku simboliku i mnogo prije osnivanja Weishauptovih Iluminata. Također znamo da su masoni usmjeravali i vodili revolucije u drugim zemljama i mnogo prije osnivanja Weishauptovog Reda, tako da nije bilo neobično da predvode zadani pothvat. Ipak, u godinama koje su prethodile Francuskoj revoluciji, iluminati su se zajedno sa svojom masonskom braćom pripremali da bi postavili temelje za rastući ustanak protiv francuske krune i Crkve.

Godine 1784. godine, u nečemu što se može opisati samo kao Božji čin, grom je udario i ubio masonskog kurira na putu za Pariz iz Frankfurta. Kurir je nosio dokumente koje je napisao Xavier von Zwack, Weishauptov suradnik i kolega. Bili su namijenjeni masonskim ložama u Parizu; sadržavali su šifre, pseudonime zavjerenika, tajne rukovanja i sljedeće korake za procvat pobune. Nakon što je pročitala sadržaj dokumenata, policija je bila šokirana, i dokumenti su brzo predani bavarskim vlastima.

Bavarska vlada vjerovala je da su dokumenti dovoljno legitimni, te je naredila daljnje istrage o tvrdnjama iznesenima u tim dokumentima. Zwackov dom u Landshutu pretresla je policija. Tijekom pretrage, otkriveno je još više dokumenata koji se odnose na istu ovu zavjeru, uz knjige ritualne magije i raznih okultnih uređaja. Kao rezultat istrage, bavarska vlada odobrila je racije po masonskim ložama diljem Bavarske. Godine 1785. je Bavarska zabranila Red Iluminata i zatvorila sve masonske lože pod Velikim Orijentom Bavarske. Slijedeće su godine Izvorni spisi Reda i Sekte Iluminata objavljeni od strane vladajućih vlasti Bavarske, te poslani na uvid svakom šefu države i značajnom crkvenom vođi diljem Europe. Detaljno opisana zavjera protiv Crkve i francuske vlade koja je trenutno bila u tijeku, pronađena je u dokumentima i racijama na masonske lože u Bavarskoj. Njihova upozorenja nisu zapažena.

Pipci Iluminata stigli su i do Amerike. Najraniju ložu osnovali su, 1785. godine, guverner New Yorka DeWitt Clinton, Horace Greely, Charles Dana i Clinton Roosevelt (predak FDR-a i Teddyja Roosevelta). Do 1789. godine su se iluminati proširili po masonskim ložama Amerike, što je George Washington i potvrdio u svojoj osobnoj korespondenciji.

Adam Weishaupt, osnivač Reda Iluminata

Godine 1791., samo dvije godine nakon ratifikacije američkog Ustava, Prva banka Sjedinjenih Država dobila je ovlasti i mandat na  20 godina. Bila je to prva američka središnja banka prema novom Ustavu, a uglavnom su je posjedovali britanski i strani bankari. Među britanskim bankarima tog vremena glavni bankari su bili obitelj Rothschild, koja je prethodnog desetljeća osnovala podružnicu u Londonu. Najveći zagovornik ovakve sheme središnje banke bio je Alexander Hamilton, bogati bankar. Zapravo, Hamilton je bio veliki dioničar prve banke ikada osnovane u Americi, Bank of North America. Slobodni zidari, poput Thomasa Jeffersona (koji je bio optužen da je jakobinac zbog bliskih veza sa francuskim masonima) i Benjamina Franklina, također su bili dioničari banke.

Bank of North America učinkovito je služila kao službena banka američke vlade prije ustavnog razdoblja. Najveći udio kontrolirala je američka vlada, što je bilo osigurano kreditima francuskih i nizozemskih bankara. Unatoč tome što je novi Ustav dao Kongresu ovlasti za reguliranje i stvaranje valute, Kongres je odustao od moguće sposobnosti Amerike da kontrolira vlastitu valutu, a time i svoju sudbinu. Gotovo odmah nakon ratifikacije Ustava, američki političari predali su svoju financijsku sudbinu u ruke stranim bankarima, poput Rothschilda.

Dok su se masonski revolucionari u Francuskoj upuštali u svoju orgiju nepotrebnog krvoprolića i nasilja; preko oceana su sljedbenici Krista ovo promatrali sa užasom. Godine 1794., slobodni zidar, Thomas Paine, objavio je knjigu "Doba razuma", svezak u kojem je kritizirao organiziranu religiju. Kršćanstvo je bila glavna meta njegova gnjeva. Kao slobodni zidar nije se mogao u potpunosti odreći ideje stvoritelja, pa je tvrdio kako kršćanski Bog ili Isus Krist nije taj bog stvoritelj.

Godine 1797., Augustin Barruel, francuski isusovački svećenik, objavio je svoju "Mémoires pour servir à l’histoire du Jacobisime", dok je bio u egzilu u Londonu. Ovdje je detaljno opisao jasnu intelektualnu nit koja je izravno vodila od masonskih prosvjetiteljskih mislilaca do Francuske revolucije. Optužio je Weishauptove Iluminate za kvareći utjecaj, što je na kraju potaknuo francuske masone na djelovanje.

Samo godinu dana kasnije, 1798. godine, cijenjeni i poznati engleski profesor prirodoslovlja, John Robison, objaviti će još jednu knjigu, gdje detaljno opisuje masonski i iluminatski plan uništenja europskih vlada. Njegova knjiga, "Dokazi o zavjeri protiv svih religija i vlada Europe, provedenoj na tajnim sastancima slobodnih zidara, iluminata i čitalačkih društava", bila je vrlo detaljan prikaz ove zavjere. Robison je bio visokopozicionirani mason unutar Škotskog obreda, i regrutirao ga je sam Weishaupt. U ovoj  knjizi Robison otkriva kako je po dolasku u Njemačku bio obaviješten o pravoj prirodi ove revolucije, ne samo protiv zemaljskih tiranija, već i protiv navodne tiranije Isusa Krista.

Weishaupt je želio da Robison doprinese u kontinuiranoj infiltraciji masonskih loža po Engleskoj. Samozvani pobožni kršćanin je užasnut kada je saznao za ovu perfidnost, no mudro se pravio glup da bi prikupio više dokaza protiv zavjerenika. Robison je o  svojim otkrićima pokušao upozoriti američke masone, na zavjeru sa ciljem infiltracije u njihove lože, 1789. godine, bez uspjeha.  Slijedi kratki ulomak iz Robisonove knjige, u kojem detaljno opisuje zavjeru, koju mu je razotkrio mozak zavjere, Weishaupt:

"Otkrio sam da je tajna masonska loža korištena u svakoj zemlji za izražavanje i širenje osjećaja u religiji i politici, koji se nisu mogli javno širiti bez izlaganja autora velikoj opasnosti. Otkrio sam da je ta nekažnjivost postupno poticala ljude razuzdanih načela da postanu smjeliji i podučavaju doktrine koje su suprotne svim našim pojmovima morala - svim našim povjerenjem u moralnu vladu svemira - svim našim nadama u poboljšanje u budućem stanju postojanja - i svim zadovoljstvima i ispunjenjem našim sadašnjim životom, sve dok živimo u stanju građanske podređenosti. Uspio sam pratiti te pokušaje, poduzete tijekom pedeset godina, pod lažnim izgovorom prosvjećivanja svijeta bakljom filozofije i rastjeravanja oblaka građanskog i vjerskog praznovjerja što drže europske narode u ropstvu.

Promatrao sam kako se te doktrine postupno šire i miješaju sa svim različitim sustavima slobodnog zidarstva; sve dok konačno nije OSNOVANO UDRUŽENJE sa izričitom svrhom ISKORIJENJENJA SVIH RELIGIJSKIH USTANOVA I RIJEŠAVANJA SVIH POSTOJEĆIH VLADA EUROPE. Vidio sam kako se ovo Udruženje revno i sustavno napreže, sve dok nije postalo gotovo neodoljivo. I vidio sam da su najaktivniji vođe Francuske revolucije bili članovi ovog Udruženja, i da su svoje prve pokrete provodili prema njegovim načelima, te da su, uz pomoć njegovih uputa i pomoći, formalno zatražili i dobili. I, na kraju, vidio sam da ovo Udruženje još uvijek postoji, još uvijek radi u tajnosti, i da ne samo nekoliko nastupa među nama pokazuje da njegovi izaslanici nastoje širiti svoje odvratne doktrine, već da Udruženje ima lože u Britaniji, koje odgovaraju matičnoj loži u Münchenu, još od 1784. godine.

Udruženje o kojem sam govorio je RED ILUMINATA."

Zbog objavljivanja ovih knjiga, američki svećenici su bili potaknuti prozati ovu podmuklu zavjeru protiv kršćanstva. 09. svibnja 1798. godine, velečasni Jedediah Morse održao je vatrenu propovijed protiv Iluminata:

"Praktički su svi civilni i crkveni establišmenti Europe već potreseni do temelja ovom strašnom organizacijom; sama Francuska revolucija nesumnjivo se može pripisati njenim spletkama; uspjesi francuskih vojski mogu se objasniti na istom temelju.

Jakobinci nisu ništa više ni manje nego otvorena manifestacija skrivenog sustava Iluminata. Red ima svoje podružnice i svoje izaslanike na djelu u Americi. Pridružena jakobinska društva u Americi nesumnjivo su imala za cilj svog osnivanja širenje načela iluminatskog matičnog kluba u Francuskoj…

Smatram dužnošću, braćo moja, koju dugujem Bogu, religiji, svojoj zemlji i vama, u ovom trenutku, da vam, ovako iskreno i vjerno, objavim ove istine. Moj jedini cilj je probuditi u vama i meni dužnu pozornost, u ovom alarmantnom razdoblju, na naše najdraže interese. Kao vjerni čuvar, upozorio bih vas na trenutnu opasnost."

Kasnije u srpnju iste godine, predsjednik Sveučilišta Yale, Timothy Dwight, oštro je govorio protiv Iluminata, u svom javnom govoru u New Havenu:

"Hoće li naši sinovi postati učenici Voltairea i Muratovih zmajeva, ili naše kćeri, konkubine Iluminata?"

Yale je izvorno osnovan kao sjemenište, a njegov kršćanski temelj još je uvijek bio očigledan u to vrijeme.

Istog ljeta, velečasni G.W. Snyder je napisao pismo Georgeu Washingtonu, sa Robisonovom knjigom uključenom u paket. Washington je isprva odbacio Snyderovu zabrinutost, navodeći da je svjestan tvrdnji iznesenih u knjizi. Velečasni nije bio zadovoljan predsjednikovim odgovorom i napisao je još jedno pismo, tražeći pojašnjenje njegovog stava o tom pitanju. U kasnijem pismu Snyderu, iz listopada 1798. godine, Washington je pojasnio svoj stav velečasnom:

"Nisam imao namjeru sumnjati da se doktrine Iluminata i principi jakobinizma nisu proširili u Sjedinjenim Državama. Naprotiv, nitko nije zadovoljniji tom činjenicom od mene. Ideja koju sam htio prenijeti bila je da ne vjerujem da su lože slobodnih zidara u ovoj zemlji, kao društva, nastojale širiti đavolska načela prvih ili štetna načela potonjih. Da su to možda učinili pojedinci od njih ili da su osnivač ili instrumenti korišteni za osnivanje demokratskih društava u Sjedinjenim Državama možda imali taj cilj i zapravo imali na umu odvajanje naroda od njihove vlade, previše je očito da bi se dovodilo u pitanje."

Kao što jasno vidimo iz Washingtonovih pisama, bio je dobro svjestan iluminatskih planova u Americi. No, visokopozicionirani mason kao on, morao je održavati iluziju da slobodno zidarstvo u Državama nije korumpirano.

"Nije potrebno zakopati istinu. Dovoljno je samo odgoditi je, dok nikoga više ne bude briga."

(Car Napoleon Bonaparte)

Dok su pronicljivi i odvažni ratnici za Krista pokušavali upozoriti mladu američku naciju, zvijezda Napoleona Bonapartea nastavila je sjati u Francuskoj. Napoleon je rođen na Korzici 1769. godine, u politički aktivnoj i utjecajnoj obitelji iz korzikanskog pokreta za neovisnost. Njegov otac će na kraju postati predstavnik otoka na dvoru kralja Luja XVI. Iako nemamo konačne dokumente, niti dokaze koji utvrđuju Napoleonovu masonsku inicijaciju, posredni dokazi su više nego osuđujući. Njegov otac i sva trojica braće su bili slobodni zidari. Njegova prva supruga, Josephine, inicirana je u žensku masonsku ložu, i neko je vrijeme nosila titulu Velikog majstora. Njegov posinak, Eugene de Beauharnais, osnivač je Velikog Orijenta Italije; osnovanog nakon Napoleonove uspješne kampanje u toj zemlji. Od njegovih trideset feldmaršala, dvadeset i dvojica su bili slobodni zidari. Pet od šest članova njegova Carskog vojnog vijeća su bili slobodni zidari. Šest od njegovih devet ministara, analogno članovima kabineta u Americi, bili su slobodni zidari. Njegove kampanje, početkom 1790-ih i tijekom sljedećih 20 godina, dovele su do širenja masonskih loža, nakon njegovih osvajanja. Čak i prije njegove vladavine kao cara, masonske lože cvjetale su diljem Europe. Osim toga, imamo brojne slike iz tog razdoblja na kojima Napoleon prikazuje znak Majstora Drugog vela.