1. Anatomija jedne revolucije

Prije nego što mi kao građani možemo početi shvaćati kako se izvući iz naše kulturne i duhovne močvare, prvo se moramo vratiti i pokušati razumjeti pravu povijest naših zemalja. Rat između istine i laži, svjetla i tame, dug je i vijugav put; od Rajskog vrta do danas. Agenti oca laži poprimili su mnoge oblike i stvorili su tapiseriju zlokobnih organizacija kako bi ostvarili tu agendu. Među tim organizacijama glavne su masoni, iluminati, isusovci i sotonističke iluminirane krvne loze.

Do sada se ovdje prvenstveno raspravljalo o masonima, jer su oni otvoreno političko krilo ovog okultnog niza. Kao što Fritz Springmeir detaljno opisuje u svom pomno citiranom djelu, "Krvne loze Iluminata", glavne među tim vladajućim obiteljima su: "Mellonovi, Carnegieji, Rothschildi, Rockefelleri, Dukeovi, Astori, Dorrancesovi, Reynoldsovi, Stilimani, Bakerovi, Pyneovi, Cuilmani, Watsonovi, Tukeovi, Kleinwortovi, DuPontovi, Warburgovi, Phippsi, Graceovi, Guggenheimovi, Milnerovi, Drexeli, Winthropsi, Vanderbilti, Whitneyji i Harknessovi." Nadam se da će ova kronika u konačnici pomoći u daljnjem otkrivanju pravih sila koje stoje iza sve naše povijesti, jer ti gnjusni akteri muče ovaj svijet već mnogo stoljeća. Ovdje će se jasno pokazati okultne sile koje su pokretale barem posljednjih 300 godina naše svjetske povijesti, ako ne i više. Temelji naše civilizacije izgrađeni su na živom pijesku. 

Dubljim ispitivanjem postaje jasno da sve ove organizacije, u konačnici, služe istom gospodaru i istim ciljevima. Ono što se poganima, materijalistima ili ateistima čini kao kaos ili nejedinstvo među tim arbitrima kulturnog uništenja može se razjasniti kada primijenimo slijedeće: ono što je nekada izgledalo kao ratovi između elite ili suparničkih frakcija među narodima - može se ispravno protumačiti kao izmišljeni ratovi među vladajućom elitom u sjeni, kako bi se ostvarili njihovi zlokobni ciljevi. Kada kontrolirate ili financirate sve strane sukoba, tada je ishod u vašu korist osiguran.

Jedan od ključnih propisa (načela) masonerije jest (izvedeno iz Kabale) Ordo ab Chao ili Red iz Kaosa. Iz uništenja trenutnog poretka, oni mogu preoblikovati čovjeka na svoju mračnu i iskrivljenu sliku. Ne zanemarujem činjenicu koliko su vrlo niske ljudske želje pokretale moćne ljude kroz povijest, ali baš kao što se kršćanstvo mijenjalo i poprimalo različite oblike kroz povijest, tako su se mijenjali i sljedbenici boga ovog svijeta.

Kroz gotovo 2000 godina jedina organizacija koja se suprotstavljala interesima ovih slugu tame bila je Crkva, u svim svojim oblicima. Većim dijelom naše povijesti, nakon Kristovog uzašašća na Nebo, taj entitet bila je upravo Katolička Crkva, unatoč svim njezinim vrlo ljudskim manama kroz stoljeća. Iz tog razloga, agenti lažnog svjetla učinili su sve što je u njihovoj moći kako bi  unaprijedili svoje agende tako da oslabe utjecaj Crkve na um ljudi. Infiltrirali su se i podrijetli u Crkvu, stvorili imitacijske doktrine koje nastoje zavesti Njegovo stado, kao i mnoštvo duhovnih zamki kako bi zaveli Njegov narod. Razdoblje koje ćemo analizirati i raspravljati savršeni je sažetak ove sotonske agende. To je bio početak revolucije, ne samo protiv kralja ili crkve, već početni udarac grandioznog napada u tisućljetnom ratu protiv samog Boga.

Revolucija koja najviše utjelovljuje ove principe jest ono što nazivamo Francuskom revolucijom, ali je bolje na to gledati kao na  Treću masonsku revoluciju.

'Sloboda (Marianne) Vodi narod', ilustracija slobodnog zidara Eugènea Delacroixa

Kako bi bolje razumjeli zlokobne sile koje trenutno vladaju u ruševinama naših nekada kršćanskih civilizacija, moramo se vratiti i ponovno analizirati ono što smo mislili da znamo. Moramo ponovno otkriti i poslušati upozorenja naših proročkih predaka, koji su nas davno upozoravali na te skrivene sile.

Ova kronika počinje u Londonu. 24. lipnja 1717. godine. Masonski povjesničari navode ovaj datum kao osnivanje Ujedinjene velike lože Engleske, kada su se različite engleske lože ujedinile pod jednim priznatim autoritetom. No, sami masonski mitovi o njihovom osnivanju odaju mnogo stariju povijest organizacije. Što su točno ujedinjavali, ako je ovo bilo stvaranje navodno nove organizacije? Slobodni zidari i isusovci bili su sastavni dio Cromwellove revolucije u Engleskoj, i to samo 30 godina ranije, što jasno pokazuje dugovječnost raznih sličnih entiteta po Europi i prije navodnog datuma osnivanja 1717. godine. Ali, ipak, vidjeti  ćemo da dan i godina ovog osnivanja imaju duboko okultno značenje.

Datum osnivanja modernog slobodnog zidarstva, kako je gore navedeno, bio je 24. lipnja 1717. godine. I kao što već znamo, ovi ljudi ne biraju datume napamet. Fors Fortuna bio je drevni rimski festival koji se slavio 24. lipnja; festival posvećen rimskoj božici sreće, Fortuni. Tog datuma, 1717. godine, također je bila konjunkcija planeta Venere i Sunca, koji su oboje masonski i okultni simboli za Lucifera. U astrološkom smislu, kojem okultist pridaje duboko značenje, konjunkcija se formira kada se orbita nebeskih tijela dovede u savršeno poravnanje jedno sa drugim. Vidimo da je sam dan prizivanje sreće i pobjede, u zenitu Luciferove astrološke moći. Iz tog razloga mnoge su se bitke vodile na ovaj dan.

Kada se tumači kroz kabalističku gematriju: Yod (10) Zayin (7) je prikaz i aluzija na pobjedu. Također je i prikrivena referenca na 17. tarot kartu: Zvijezdu. Zvijezda se smatra simbolom obnove, sreće i moći. U poganskim religijama, iz kojih masoni crpe svoje simbole, osmokraka zvijezda predstavlja Ištar i Veneru. Osmokraka zvijezda se viđala na nakitu i hramovima posvećenim ovim poganskim božicama. Obje su prikazi različitih aspekata Lucifera i izravna inspiracija za pogansku božicu Amerike, Libertas. Dvostruki primjer broja 17 (kao što se vidi u godini 1717.) udvostručuje snagu zaziva, u očima praktičara magije. Unutar datuma i godine osnivanja modernog masonstva imamo razne zazive prema pobjedi, sreći, novom pothvatu i Luciferu.

Njegovi sljedbenici odabrali su taj dan za pokretanje svog novog reda, koristeći ogromnu zlu energiju u prizivanju i štovanju svog istinskog mračnog boga.

Primjetite također kako je prikazana Vodonoša (to će biti jasnije puno kasnije kod doba Aquariusa)

Slobodno zidarstvo je iz Engleske stiglo u kontinentalnu Europu 1688., 1721. ili 1725. godine, ovisno o izvoru i tradiciji. Ponovno vidimo da razlika u datumima odaje mnogo stariju tradiciju slobodnog zidarstva, nego što će većina masonskih povjesničara otvoreno priznati. Ono što je jasno: ove nove ujedinjene nacionalne lože učvrstiti će masone kao sjenu aristokracije, unutar europske i američke politike kroz stoljeća koja dolaze. Grand Orient de France navodi kako je njihovo osnivanje bilo 1725. godine, a prvi veliki majstor je bio Filip, vojvoda od Whartona. Svi izvori se slažu da su engleski masoni pomogli u osnivanju loža diljem Francuske, a veze između ove dvije grane slobodnog zidarstva su jačale tijekom 18. stoljeća.

Kroz sljedećih 13 godina, masonstvo će procvjetati u Francuskoj, a lože su osnivali i sačinjavali elitni članovi društva. Nakon provale u masonsku ložu u Firenci, papa Klement XII. izdao je sljedeću papinsku bulu:

"Smatramo svojom dužnošću bdjeti danju i noću, kao vjerni sluga doma Gospodnjeg, da takvi ljudi [slobodni zidari i druge okultne skupine] ne provale u kuću poput lopova, i poput lisica ne pokušaju uništiti vinograd, time izopačujući srca jednostavnih i probijajući ih svojim otrovnim strijelama. Da bismo blokirali taj široki put koji se može otvoriti nekažnjenim počinjenim grijesima, i iz drugih pravednih i razumnih razloga koji su nam poznati iz sigurnih izvora... nakon zrelog razmatranja i koristeći svu našu moć, ovime određujemo i propisujemo osudu i zabranu onih društava koja se nazivaju slobodni zidari, ili bilo kojim drugim imenom pod kojim se mogu zvati, i to činimo našim sadašnjim Ustavom, važećim zauvijek.

Stoga najstrože i na temelju svete poslušnosti zabranjujemo svakom i svim vjernicima Isusa Krista bilo kojeg stanja, stupnja, stanja, ranga, dostojanstva i istaknutosti, bili oni laici ili kleriki, svjetovni ili redovni, čak i onima koji imaju pravo na posebno spominjanje, da se usude ili pod bilo kojim izgovorom ili razlogom usuditi se ući u spomenuta društva slobodnih zidara ili kako god se zovu, ili ih širiti, podržavati ili primati u svoje domove ili im pružati sklonište ili ih skrivati, biti upisan među njih, pridružiti im se, biti prisutan s njima ili im dati moć ili sredstva za susret, ili im pomoći na bilo koji način - savjet, ohrabrenje ili podršku - bilo otvoreno ili tajno, izravno ili neizravno, osobno ili putem posrednika, na bilo koji način…" 

Dekret pape Klementa je malo učinio kako bi zaustavio rastući val masonskog utjecaja unutar Crkve i kršćanstva. Isusovački red već je bio prepun masona. Mnogi visokorangirani članovi svećenstva dugovali su svoju odanost masonima, unatoč Papinom pravednom ediktu. Za određene pariške lože se govorilo da su se sastojale isključivo od svećenika. Francuski parlament je odbio priznati ovu bulu i tako se masonerija uvelike proširila unutar zemlje.

Od 1738. do 1789. godine je razvoj loža napredovao diljem Europe i Novog svijeta. U Americi su masonske lože osnovane u Bostonu (1733.); Savannah, Georgia (1734.) ; Charleston, Južna Karolina (1735.); New Hampshire (1736.); New Yorku (1737.). Slobodni zidari djelovali su u Philadelphiji od 1730. godine. No, neke predaje tvrde kako je loža u Bostonu osnovana 1720. godine, i stoga je prva loža u Americi. U Francuskoj je do 1789. godine osnovano preko dvadeset masonskih loža u Parizu i Lyonu. Bordeaux, Caen, Marseille, Nantes, Rouen, Strasbourg i Toulouse postali su žarišta aktivnosti slobodnih zidara, dok je ova luciferska ideologija širila svoje pipke diljem Francuske. (L’Historie, broj 256, 2001.)

Loža Grand Orient de France (GODF) 

Francuski masonski inicijacijski ritual

Sjeme revolucije bilo je posijano. Intelektualne elite Francuske i mnogih drugih zemalja bile su zarobljene. John Locke, Isaac Newton, Anthony Ashley Cooper, Thomas Paine i Adam Smith samo su neki od značajnih engleskih znanstvenih elita, koji su  dugovali svoju odanost ovom drevnom bratstvu. U predrevolucionarno doba u Francuskoj, utjecajni slobodni zidari su bili:  vojvoda od Orleansa, markiz de Lafayette, odmetnuti svećenik Talleyrand, Jean-Paul Marat, Georges Danton, budući švedski kralj Jean Bernadotte, Jean-Jacques Rousseau, Voltaire, Maximilian Robespierre. Francuski masoni bili su glavni planeri ove početne revolucije, kao i ključni elementa pri postavljanju moralnih i psiholoških temelja pokreta.

Desetljećima prije Revolucije, masoni su intelektualno napadali Krunu i podrivali njen legitimitet. Nužno su napadali i potkopavali i Katoličku crkvu, jer je ona tada bila pravi temelj francuskog društva. Bili su pokretačka snaga radikalnog jakobinizma. Posjedovali su tiskare i novine, te oboje koristili za žestoke napade na kršćanstvo kao zastarjeli sustav vjerovanja. Bez intelektualnih sjemenki humanističkog unitarizma (maskirano kao vjerska sloboda), i praznih obećanja o jednakosti među svim klasama i spolovima - Francuska i Američka revolucija nikada ne bi zaživjele. 

Luj Filip II., vojvoda od Orléansa, veliki majstor Velikog Orijenta Francuske

Kako su francuski dugovi rasli zbog beskrajnih ratova u inozemstvu tijekom 1780-ih (zvuči nekako poznato?), parlament i francusko plemstvo odbili su prikupljati, kao i odobriti nove poreze za servisiranje ovog ratnog duga. Kada je dug narastao do neodrživih razina i zaprijetila je potencijalna nemogućnost plaćanja, kralj Luj XVI. zahtijevao je od svojih savjetnika neka  pronađu rješenje. U proračunskoj slijepoj ulici i zbog nemogućnosti prikupljanja novih poreza, devalvacija valute bila je jedina alternativa nemogućnosti plaćanja. Inflacija je rasla i valuta je gubila vrijednost, jedna ekonomska katastrofa zamijenjena je za drugu. Poljoprivrednici i grad su uništeni inflacijom i rastućim cijenama, što je još više rasplamsalo napetosti protiv Krune.

Ovo zaista zvuči jako poznato, ali nastavimo. Godine 1789. su ponovno uspostavljeni Generalni staleži da bi se riješio rastući val ogorčenosti, što je bila svojevrsna srednjovjekovna verzija Ustavne konvencije. Kompromitiran od tri staleža, ovakav dugogodišnji srednjovjekovni pravni okvir poslužio je i kao inspiracija za američku podjelu vlasti. Prvi stalež sastojao se od svećenstva, drugi stalež je plemstvo, dok je treći i najveći stalež naroda. Budući se kruna, svećenstvo i pučani nisu mogli dogovoriti ni o čemu, kamoli o promjenama u oporezivanju, poredak se na kraju destabilizirao i raspao.

"Osloboditi ćemo nihiliste i ateiste i izazvati veliku društvenu kataklizmu, koja će u svom svojem užasu jasno pokazati svim narodima učinak apsolutnog ateizma; izvore divljaštva i najkrvavijih previranja.
Tada će ljudi posvuda biti prisiljeni braniti se od svjetske manjine svjetskih revolucionara, i istrijebit će uništitelje civilizacije. Mnoštvo razočarano kršćanstvom, čiji će duhovi od tog trenutka biti bez smjera i vodstva i željni ideala, ali bez znanja kamo uputiti svoje obožavanje, primiti će pravo svjetlo kroz univerzalnu manifestaciju čiste Luciferove doktrine, koja će konačno biti javno iznesena.
Manifestacija, koja će proizaći iz općeg reakcionarnog pokreta i koji će uslijediti nakon uništenja kršćanstva i ateizma; oboje pobijeđeno i istrijebljeno u isto vrijeme."

(Albert Pike, suvereni veliki zapovjednik Škotskog obreda i slobodni zidar 33. stupnja)

Treći stalež, pučani, proglasili su novo revolucionarno vijeće, nazvano Nacionalna skupština. Pridružili su im se značajni masoni, kao npr. veliki majstor Louis Filip od Orleana, za kojega su mnogi u Francuskoj (uključujući i Mariju Antoanetu) mislili da se već neko vrijeme bori za prijestolje. Više od četvrtine Skupštine su bili osumnjičeni ili otvoreno članovi masona. Nacionalna skupština brzo je ratificirala masonsku deklaraciju o pravima čovjeka i građanina i prava svrha revolucije ubrzo je postala jasna. Ubrzo nakon ratifikacije ovog radikalnog novog ustava - Nacionalna skupština konfiscirala je svu crkvenu imovinu i dobra.

Godine 1790. su katolički vjerski redovi potisnuti i od svećenstva se zahtijevalo neka se zakunu na vjernost Novus Ordo. Godinu dana kasnije, drugi revolucionarni parlament, Zakonodavna skupština, bio je još žešći u svojim dekretima: razvod je prvi put  legaliziran ju francuskoj povijesti. Godine 1792. je neposlušnom svećenstvu izdan dekret o progonstvu. Reakcija je bila rašireni  napadi na svećenstvo i vjernike. Samo u Parizu, 400 svećenika i 1000 katoličkih plemića pogubljeno je giljotinom, po kratkom postupku ili brutalno pretučeno do smrti, u onome što je danas poznato kao Rujanski masakri. Ti su se napadi ponavljali diljem zemlje i revolucionari su iskaljivali svoj ateistički bijes na francuskim kršćanima.

Deklaracija o pravima čovjeka i građanina iz 1789. godine

U nastojanju da se uspostavi pravni okvir za revoluciju protiv francuske krune, Zakonodavna skupština je raspuštena i osnovana je Nacionalna konvencija u rujnu 1792. godine. Njen prvi čin bio je ukidanje monarhije i proglašenje rođenja Francuske republike. Sljedeće godine, nakon neuspjelog pokušaja bijega iz zemlje, kralju Luju XVI. i kraljici Mariji Antoaneti su odrubili glave giljotinom, u Parizu, pred bučnom gomilom. Tako je započela Vladavina terora, razdoblje kada su giljotine radile neprestano, te se govorilo da su ulice Pariza bile prekrivene rijekama krvi. Stotine tisuća ljudi bilo je zatočeno kao neprijatelji države. Zabilježeno je da su deseci tisuća ljudi dočekali svoj kraj pod oštricom giljotine.

U La Vendeeu, više od 200.000 civila masakrirano je od strane revolucionarnih snaga, od 1793. do 1796. godine. Kršćanski kalendar je uništen, zamijenjen je novim kalendarom bez katoličkih blagdana ili kršćanskih praznika. Notre Dame je opljačkana i pretvorena u bogohulni Hram Razuma. Libertas je ustoličena na glavnom oltaru ove katedrale, svetogrđe za božicu ove masonske revolucije. Svećenstvo je protjerivano, ubijano i zatvarano (često do razina mučeništva). Diljem zemlje crkve su bile opustošene, oskvrnute, nasilno pretresene, opljačkane, spaljene, ili potpuno uništene. To je, sve do danas, ostalo jedno od najkrvavijih i najprogonjenijih razdoblja u kršćanskoj povijesti.

Marie-Antoinette odvedena na pogubljenje, ilustracija Williama Hamiltona, 1794.

Pogubljenje, Place de la Revolution između kolovoza 1793. i lipnja 1794., ilustrirao Pierre-Antoine Demachy

Pogubljenje na Kapitolu, Place de la Révolution, ilustracija Pierre-Antoine Demachy

U propagandi iz revolucionarnog doba u Francuskoj vidimo obilje masonskih simbola. Crvena kapa slobode, koja se viđa u umjetničkim djelima i plakatima tog razdoblja, izvedena je iz rimskog pileusa, filcane kape koju su nosili oslobođeni robovi i kasnije članovi Iluminata. Kao što smo već spomenuli, rimska božica robova, prognanika i bludnica je Libertas. Libertas su francuski masonski umjetnici i kipari nazivali i Marianne, slično kao što je bila Columbia za Američku revoluciju. Možemo vidjeti da je frigijska kapa vrlo izravna oznaka poganske božice Libertas. Masonski kvadrat je prilično istaknut u obrnutom položaju, evocirajući piramidu i alkemijsko Veliko djelo. Svevideće oko također se često pojavljuje na plakatima, kovanicama i umjetničkim djelima tog doba, kao što možemo vidjeti dolje: 

Propagandni plakati iz Francuske revolucije, 1789.-1799., prepuni masonskih simbola i slika. "Sloboda, jednakost, bratstvo", masonski bojni poklič Francuske revolucije.

Na kraju će Revolucija, baš kao Saturn, pojesti vlastitu djecu.

Jednog dana čovjek bi bio heroj, a sljedećeg neprijatelj republike. Braća masoni okrenula su se protiv svoje braće masona, susjed protiv susjeda; i orgija krvoprolića i nasilja natavila se kroz Francusku gotovo desetljeće. Zemlja je bila preplavljena krvlju revolucionara i mučenika za Krista, dok su se svakodnevno odvijali prizori iz Knjige Otkrivenja, Izaije ili Daniela. Neispričani užasi harali su selima. Nasilje, rijetko viđeno, makar sve do svjetskih ratova 20. stoljeća, urušavalo je zemlju. Stotine tisuća, možda čak i milijuni Francuza dali su svoje živote da bi se društvo moglo preoblikovati na nesvetu sliku masonerije. "Velika društvena kataklizma", koju će Albert Pike kasnije opisati je prvi put oslobođena, i to na ništa ne sluteće francusko građanstvo.

To su bili plodovi Francuske revolucije, revolucije koju su iznjedrili masoni i okupali je svojim okultnim simbolima. To je bio ništa manje od vrhunca masonskih ideala slobode i jednakosti. Revolucija nije bila protiv tiranije ili nepravde, to je makar sada jasno, dok su sami revolucionari bili veći teror za narod, nego što je francuska monarhija ikada bila. Jednom rukom bi ovi licemjeri  pisali o radostima vjerske jednakosti, dok bi drugom bacali zapaljene baklje u francuske propovjedaonice. Sa slikama, koje podsjećaju na Otkrivenje 20:4, vjerni mučenici su obezglavljeni od strane onih koji su samo nekoliko trenutaka prije vapili za vjerskom jednakošću. Vapaji za "liberte" bili su jednostavno retorički trojanski konj za preuzimanje poluga moći. No, francuska revolucija bila je više od puke revolucije protiv etabliranih vlasti ili jednostavne pobune protiv crkve i monarhije. Bio je to sotonistički inspiriran napad na kršćanstvo, i koji će poslužiti kao mostobran za daljnja izopačenja i uništenja koja dolaze.

Očajnički tražeći spasitelja od ludih i demonski inspiriranih radikala koji su terorizirali Francusku, običan narod bi prihvatio bilo koga tko je sposoban stati na kraj njihovoj predugoj nacionalnoj noćnoj mori.

A slobodni zidari imali su baš pravog čovjeka za taj posao.

Nastavlja se....