Kako je nastala doktrina o "izvornom grijehu"
Danas se moramo usredotočiti na/objasniti koncept istočnog grijeha.
Vjerujem da koncept proizlazi iz Knjige Enoha i ako ste pratili, ovaj zaključak bi trebao biti očit. Za svaki slučaj, dopustite mi da sažmem zaključke prethodnog eseja.
U zajedničkoj naraciji Henokove knjige i Knjige Jubileja, odvija se sljedeća priča:
- Pali Čuvari silaze;
- Pare se sa ljudskim ženama;
- Njihovo potomstvo (Nefili/Divovi) osnažuje, obrazuje, i time kvari dio čovječanstva;
- Jahve ih fizički istrebljuje u Potopu;
- Njihov utjecaj ima trajne posljedice na neke skupine preživjelih miješanih ljudi;
- Duhovni ostatak Nefilima traje i na samoj Zemlji u obliku "ljuski", ili lutajućih "zemaljskih duhova/vragova".
Jubileji 7:20–25 izričito kažu:
"I zli duhovi izašli su iz njihovih tijela; jer su stvoreni odozgo, njihovi duhovi ostali su na zemlji… da zavedu sinove ljudske."
To postaje ključno, jer objašnjava prisutnost Zla u svijetu nakon Potopa. Ovo je ponavljajući problem u judeokršćanskoj teologiji.
Samo razmislite: Jahve stvara sve i "čini to dobrim", ali Zlo se ipak neprestano pojavljuje da bi osujetilo ili zasjenilo njegove planove. Prvo, zmija-demon u njegovom vrtu, zatim Pali, zatim Nefili, itd. Nakon Nefilima, cijelo Stvaranje je trebalo biti očišćeno od Zla… Ali, nije. Nikada nije sasvim uklonjeno.
Zlo i dalje postoji zato jer Jahve nije bio u stanju suzbiti preostali utjecaj hibridnih duhova divova/Promatrača, preživjele nefilimske krvne loze, koje nisu izbrisane u Potopu. Važno je samo da postoji objašnjenje zašto Zlo još uvijek postoji, u judeokršćanskom metafizičkom okviru, nakon posljednje izravne intervencije njihovog boga da uništi Zlo potopom.
Moj argument od prošlog puta bio je sljedeći: "Enohijska literatura prikazuje Grke i pogane kao nasljednike korumpiranog "divovskog sjemena". Knjiga Jubileja navodi da su poganski narodi korumpiraniji, jer potječu od postpotopnih loza na koje su utjecali grijesi Čuvara. A makabejska propaganda to koristi kako bi opravdala svoj rasni sveti rat. Dakle, "ukaljani" Nefilim je rođenje koncepta metafizičke kontaminacije koja je eksplicitno rasizirana i usmjerena na druge etničke skupine."
Religija čistoće krvi
Biblijska i enohijska literatura opsjednuta je održavanjem čistoće krvi, kako bi se izbjegla ova metafizička ukaljanja. To je zato što su vjerovali da židovski duh i duša (a kasnije i sam Jahve) prebivaju samo u židovskoj krvi.
"Život (nefeš) tijela je u krvi."
(Levitski zakonik 17:11)
Vjerovali su u sljedeće:
- Židovska krv sadrži židovsku dušu; nežidovska krv sadrži duhovnu mrlju;
- Židovska krv mora se održavati čistom poštivanjem stalnih rituala čišćenja;
- Prolivena krv može govoriti, čak i vapi (Kain i Abel);
- Jedenje životinjske krvi je zabranjeno, jer znači kontaminaciju vlastite krvi duhovima Terre;
- Zato su židovski recepti do danas tako čudni; košer ili halal je način ritualnog klanja životinja (namjerno bolno za životinju), zato da bi se nekako izbjegla kontaminacija mesa krvlju/duhom;
- Pogani kontaminiraju svoju krv, tj. svoje duše, upijajući i poštujući domaće duhove Terre u svojim obrocima;
- Hramski svećenici čiste grijeh koristeći životinjsku krv i krvne žrtve;
- Nečista krv mora se izbjegavati pod svaku cijenu.
Ovo je u osnovi religija hipohondra, koji pokušavaju zadržati duhovne klice i viruse dalje od sebe.
"Ne smijete jesti krvi, jer krv je život... tko jede krv, protiv njega ću okrenuti lice."
(Levitski zakonik 17:10–14)
A razlog zašto se Židov, koji je prestao poštovati micve, smatra da je u ozbiljnoj moralnoj i teološkoj opasnosti jest zato što nije održavao svoju krv čistom, od mrlje koju sam život na Zemlji čini da se prirodno stvara u ljudima. Ovakav svjetonazor je inherentno i vrlo anti-Tera, jer implicira da je ovaj naš svijet inherentno okaljan, te da samo veliki umjetni napori mogu držati tu mrlju podalje. Čak je i samo drveće, rijeke, ptice i zrak ovog planeta inherentno antisemitski, u biti.
Nasuprot tome, pogani nisu kategorizirali krv na isti način.
Poganski koncept krvi je povezana sa biologijom i osobnošću, a ne sa metafizičkim stvarima. Vjerojatno ste čuli za ovaj model, iako u srednjovjekovnom kontekstu. Krv je samo jedna komponenta njihovog biološkog modela:
- Krv (haima) — Topla, vlažna vitalnost Zrak; Vene, srce
- Sluz (phlegma) — Hladna, vlažna Voda; Mozak, pluća
- Žuta žuč (chole) — Vruća, suha Vatra; Jetra, žučni mjehur
- Crna žuč (melaina chole) — Hladna, suha Zemlja; Slezena, probavni trakt
Krv je stoga vezana za temperament i biološko zdravlje, nije počivalište duše ili duha. Poganski duh, ili pneuma, sadržana je u ljusci oko tijela, a ne krvi, tzv. "Eteričnom tijelu" u okultnoj tradiciji, ili pejorativnom "Qlippoth" u kabalističkoj tradiciji.
A duša se nalazi negdje sasvim drugdje, manipulira našim somama/tijelima na isti način kao što lutkar koristi konce za pomicanje svojih lutaka.
Ukratko, u grčkoj/poganskoj znanosti i metafizici:
- Krv ne sadrži psihu/dušu;
- Psiha je odvojena;
- Pneuma/duh je odvojen;
- Krv nije duhovno ili moralno značajna;
- Ne postoji tabuu, vezano uz krv za prehranu, ili operaciju, ili nešto drugo;
- Krv ne "vapi", niti nosi grijeh u sebi!!!
Iako ovo još nije Istočni grijeh kakav danas poznajemo, ono o čemu smo raspravljali već je prilično blizu. Objasniti ću sljedećih nekoliko konceptualnih koraka kako bi stigli do stanja u kojem se sada nalazimo.
Cjepivo Svete Krvi protiv Istočnog grijeha
Rani kršćanski pisci poput Pavla vodili su se idejom:
- Ljudi su univerzalno pokvareni;
- Grijeh se nasljeđuje rođenjem;
- Čovječanstvo se ne može osloboditi bez božanske intervencije (krvi rabina Ješue/Jašua);
- To jasno odražava enohijanski pojam naslijeđene pokvarenosti.
Pavao također izričito vjeruje u zle duhove; čak kaže kako su svi ljudi pod okriljem tih pokvarenih duhova. To proizlazi izravno iz enohijanskog svjetonazora demonskih duhova koji potječu od Nefila, koji lutaju Terrom i kvare ljude. Moderni kršćani ne razumiju o čemu Pavao govori u svojim pismima, jer ne razumiju razliku između Pneume i Psihe.
Pavao govori o duhovima (pneumata) kao o Zlu. Ali, mora se pročitati tekst verzije na grčkom kako bi se to shvatilo. Glasi ovako:
"Ne borimo se protiv krvi i mesa,
nego protiv poglavarstva, vlasti,
svjetovnih vladara tame,
i zlih duhova (pneumata) na nebesima."
(Efežanima 6:12)
Dakle, još jednom inherentna anti-Pneuma/anti-Duh/anti-Nefilim/anti-Grčka/anti-Rim agenda svojstvena judeokršćanstvu.
Naravno, Pavao tvrdi kako se židovski zakoni o ritualnoj čistoći (korišteni u Hramu) sada mogu demokratizirati i univerzalizirati. Razlog za nužnost ove doktrinarne prilagodbe nalazi se u povijesti.
Vidite, slavne legije samog Lucifera/Sotone upravo su osvojile Svetu zemlju.
U ime Boga-Cara Rima, i kroz gnjev samog Marsa, Carski orao je nabijen na kolac usred Jeruzalema, a "Sveta zemlja" je poražena snagom nepokolebljivih rimskih legija. I ne govorim neozbiljno kada Rim izjednačavam sa Sotonom i Luciferom.
Nisam ni najmanje pogrdan.
Knjiga Otkrivenja i priče Novog zavjeta jasno pokazuju da je Sotona = rimske legije. Uostalom, kako Sotona odgovara kada se predstavlja dobrom rabinu u pustinji? Kaže najgnusniju stvar koju sam ikada čuo (izvan WH40k okruženja).
Kaže: "Ja sam Legija."
U ime Boga-Cara Rima, neka nitko ne preživi!
Rimljani su isprva davali sve od sebe da budu tolerantni prema Židovima, kao što su činili sa svim novoosvojenim narodima, pretpostavljajući da slijede isti osnovni indoeuropski panteon i strukturu. Brzo su shvatili da to nije slučaj. Uslijedile su brojne pobune protiv Rima, koje su predvodili fanatici Posljednjih vremena i koji su tvrdili da su reinkarnacija Jošue, Enoka ili Davida. Sve su pobune propale i Židovi su morali smisliti sve složenija teološka objašnjenja da bi se nosili sa objašnjenjem zašto su njihovi vjerski tekstovi i proroci očito prevara.
Na kraju je Hram uništen kao odmazda za židovske zločine počinjene nad Grcima i Rimljanima u Siriji i Palestini. Kao rezultat toga, judaizam utemeljen na Hramu postaje nemoguć. To stvara dijasporu i teološki rascjep unutar judaizma.
Oni koji se integriraju u Rimsko Carstvo i iznutra ga podrivaju - kršćanski su Židovi. Oni koji su održali svoju odvojenost i ritualnu čistoću najbolje što su mogli, unatoč tome što im je nedostajao hram - rabinska je židovska tradicija.
Okupacija Rima teško im opterećuje um i dan danas:
Pavao piše svoja pisma neposredno prije ili nakon uništenja Hrama od strane Rima (ovo je revizionistički mitski pogled), i tako stvara model judaizma koji nije usredotočen na Hram, tj. ono što danas nazivamo kršćanstvom. Vjerojatno su neka od pisama napisana prije uništenja Hrama, a druga (npr. Poslanice Hebrejima) nakon uništenja, jer pisma pretpostavljaju da više nema Hrama u koji Židovi mogu otići.
Pavao je bio farizej (glavni svećenik jeruzalemskog hrama) i morao je smisliti novi način održavanja praksi čistoće krvi i držanja nefilimskih duhova na distanci, i to dok je djelovao pod poganskom okupacijom i/ili bez hrama Jahve i svećenstva, koje bi u Hramu moglo nastaviti rituale čišćenja krvi.
Zato je uloga ovog Isusovog entiteta postala toliko važna.
Možda ovo ne znate, jer tako malo kršćana zna išta o vlastitim doktrinama i vjerskim učenjima, ali žrtva rabina Ješue omogućila je poganima da pređu na judaizam, jer se Ješuina židovska krv koristi za pročišćavanje okaljane krvi pogana. Zato će vam protestantski američki misionari u kafiću u Minsku prići i umjesto: "Bok, kako si?", pitati: "Jesi li opran u krvi?", dok pokušavate napisati esej o Andropovu.
Istinita priča.
Ovaj oblik protestantskog pozdrava je izveden iz citata u Otkrivenju 1:5, koji kaže da nas je Isus "oprao od grijeha naših u svojoj krvi", te se poziva na Otkrivenje 7:14, gdje se opisuje veliko mnoštvo koje je "opralo svoje haljine i učinilo ih bijelima u krvi Jaganjčevoj". Ali, to također zadire u samu srž onoga što zapravo znači biti kršćanin!
Obraćenje, ili prihvaćanje Ješuine krvi, zahtijeva sljedeće:
- Prihvaćanje tvrdnje da ste vi, kao Slaven, Nijemac, Britanac, Hibernijanac, Grk, što god, imali prokletu, nefilimsku krv, koja je za početak trebala pranje;
- Samo su Židovi (Odabrani od Boga, sjećate se?) imali čistu krv prije Ješuinog dolaska;
- Njihovi svećenici su mogli odvratiti mrlje od nefilima svojim ritualima čistoće;
- Ješua se žrtvuje sebi (Jahvi) kako bi VAS poštedio gnjeva sebe (Jahve punog ljubavi). On je, u biti, Dr. Jekyll i gospodin Hyde. Ješua/Jahve je bio u osnovi spreman udariti svakog ne-Židova na planetu, jer se usudio osvojiti Palestinu i tamo podići poganska svetišta, neposredno prije nego što je Ješua intervenirao i spriječio da se ova osveta provede;
- Ješua ispunjava ulogu žrtve, žrtvenog jarca. Jahve zahtijeva krvne žrtve da bi zadržao svoj ljubavni gnjev podalje i usmjerio ga na druge. To se događa mnogo puta u biblijskoj pripovijesti (vidi: Pasha).
Gore na slici leži "jaganjac Božji", ritualno zaklan, baš kao što će kasnije biti Ješua, a njegova krv se koristi kao talisman za odbijanje gnjeva Jahvea, koji će te noći krenuti u ubilački pohod.
Prihvaćanjem Ješuine žrtve ste "oprani u krvi janjeta". Sada je vaša okaljana, nefilimska krv, onečišćena zato jer je sada vaša krv metafizički procijepljena krvlju rabina. Sada ste i vi djelomično Židov, dio onoga što kršćani nazivaju "Duhovnim Izraelom", jer je, opet, vaša poganska krv zamijenjena židovskom, Isusovom krvlju.
"Tko jede moje tijelo i pije moju krv, ostaje u meni i ja u njemu" (Ivan 6,56).
Kada idete u crkvu, doslovno trebate piti Ješuinu krv i jesti njegovo tijelo, kako bi metafizički zamijenili vlastitu prljavu krv i okaljano meso. Isusova krv se smatra toliko moćnom, stoga vam je zapravo dopušteno ne poštivati sve zakone o ritualnoj čistoći sadržane u micvama Tore i većinu njih ne prihvaćate. Ali, ipak, npr. pravoslavni svećenici i dalje će vas ukoriti ako jedete krvavice. Ako ne prihvatite pranje svoje poganske, nežidovske krvi i njenu zamjenu Ješuinom krvlju, biblijske naredbe za vaše iskorjenjivanje ostaju na snazi, jer ste okaljani nefilima.
Sve što sam upravo gore objasnio (o žrtvi krvi) je 100% košer i odobrena crkvena doktrina. Kršćani jednostavno pobijesne kada im objasnite njihovu vlastitu religiju. To samo učvršćuje moje uvjerenje da bi, kad bi samo znali što piše u njihovim svetim knjigama, ustali u ogorčenju i razapeli svakog svećenika kojega bi mogli dohvatiti. Nažalost, odbijaju proučiti vlastite doktrine, vjerojatno zato što se boje onoga što će otkriti.
U svakom slučaju, sada kada je dosadna teologija zaboravljena, evo moje dodatne teorije zavjere za koju mislim da ima uporište:
- Koncept cjepiva protiv virusa izmislili su Židovi, a izveden je iz koncepta euharistije;
- Euharistija je poput cijepljenja koje bi trebali primiti svake nedjelje protiv vlastite inherentno zle, grešne, poganske krvi;
- Poput koncepta virusa, i euharistija je prevara. U vašoj krvi ne plutaju nikakvi zli iskonski grijesi od kojih vas spašava cjepivo od vina i krekera, te ritualni blagoslov koji daje čovjek u bijelom mantilu sa diplomom iz brbljanja (teologije/alopatske medicine);
- Paranoici, žene, invalidi i neinteligentni lako se prevare i povjeruju u ove gluposti, a zatim moralno okrive ostatak društva kako bi se složili sa njihovim smiješnim ritualima samoponižavanja;
- U osnovi nema razlike između COVID-izma i crkvenosti, jer su oboje oblici moralne i metafizičke histerije, koju je konstruirala elita zbog nepostojećih prijetnji.
Ali, ovaj je članak u ovom trenutku jednostavno predug. Moram ga sada naglo prekinuti i vratiti se na temu u četvrtom dijelu.
Ključno je razumjeti sljedeće iz današnjeg eseja:
- Židovi su se bojali nefilimske krvi, kako u biološkom, tako i u metafizičkom smislu;
- Cijela njihova religija stvorena je oko borbe protiv zloćudnog utjecaja nefilimskih duhova i krvnih loza, za koje su vjerovali da su sa njima pomiješane;
- Njihova metafizika, znanost i rituali usredotočeni su na čistoću krvi, utemeljeno na pogrešnom, anti-pneuma svjetonazoru;
- Ova ekstremna mržnja prema prirodnom svijetu, duhovima, drugim skupinama ljudi, kao i vrlo mukotrpnim i kompliciranim ritualima, koje su provodili (i još provode) služili su istoj funkciji kao i spartanska Ksenelazija;
- Njihovi strogi običaji i zakoni protiv stranaca držali su ih izoliranima i omraženima; sve pod budnim totalitarnim nomokratskim svećeničkim nadzorom;
- Isti bizarni stavovi prema krvi i duhovima divova su demokratizirani i univerzalizirani putem Pavlovog kršćanstva, i krvi njegovog spasitelja;
- Kršćanstvo je stoga svojevrsna metafizička obrambena mreža protiv nefilima.
Čini se kao da se svi najviše boje moći Primordijalnog, koja ponovno budi svijest poganskih rasa.
Više o tome sljedeći put.
BY: Slavlander (bivši Rurik)
https://slavlandchronicles.substack.com/
(Nakon puno teksta o kabali i tajnim društvima, mislim da ovaj dio nedostaje. I da. Stvari zaista jesu toliko jednostavne. Meni osobno ovaj serijal treba zato da kad govorim o psihološkim operacijama, dobru, zlu, anđelima i demonima - čisto da se zna na što se konkretno referira. Možda je sada puno jasnije zašto se u Vatikanu danas održavaju masonske ceremonije. Također, isto kao što Rurik kaže, ja moram za kršćane govoriti Mi, jer jesam krštena u katoličkoj crkvi. Primila sam sakramente i nisam ih službeno prekinula, prema tome ne želim biti licemjer i govoriti o drugim kršćanima kao Onima, jer sam "službeno" dijelom skupine (iako se ne pričestim). No, to nikako ne znači da ne mogu pisati kritiku religije, ideologije, povijesti i mitologije. Ovo je toliko jednostavno. I koliko je vrhunski jednostavno, toliko je i vrhunski opasno, jer vidimo kamo nas je sve to dovelo. Mi smo, kao kršćani, ipak druga razina i nikako nemamo isti status kao oni koji sebe smatraju od Jahve Odabranima. Pa, iskreno, dosta je toga. Sve laž na laž, prevara i još malo dodatne prevare. Hvala na čitanju.)
Add comment
Comments