4. Titanomahija i knjiga Enoha

Prošli put nam je ponestalo prostora i raspona pažnje, pa sam morao skratiti esej.

Prije sam pisao još duže eseje i to je bio prilično veliki teret za moje čitatelje. Kada se uvučem u tok, jednostavno ne želim stati i idem naprijed koliko je ljudski moguće. Ali, pokušavam stvarno izbaciti nepotrebne stvari i razbiti teme u lakše upravljive blokove. Možda su još uvijek predugi i gusti. Ali, u svoju obranu, teme nisu baš jednostavne za shvatiti.

Danas moram objasniti još nešto o svećeništvu i ritualima tamne krvne magije, koje osobno smatram prilično neukusnima i dosadnima, ali koje je ipak važno razumjeti. Vidite, također moram objasniti prijelaz sa izvornog koncepta istočnog grijeha, koji je u biti bio "okaljana krv Titana", na ono što judeokršćanstvo sada uči, tj. da je Adamov pad iz milosti stvorio istočni grijeh.

Pavlovo farizejsko svećeništvo

Vidite, Pavao izmišlja kršćanstvo uz pomoć dva jednostavna lingvistička/teološka trika, u biti.

Prva inovacija koju uvodi jest univerzalizacija koncepta istočnog grijeha. Pavao naglašava da su "svi griješni". Argument je: 

   - Pogani griješe, jer krše Božji prirodni zakon (Rim 1,18–32); 

   - Židovi griješe jer su pod Torom i Bog ih osuđuje kada je prekrše (Rim 2,17–29); 

   - Stoga su "svi griješni" (Rim 3,9); 

   - Podrijetlo ovog grijeha potiče od kada Adam uvodi grijeh i smrt svima ("u Adamu svi umiru" — Rim 5,12).

Pavao pokazuje jasno poznavanje noahidizma, ili barem koncepta dvoslojnog nomokratskog sustava zakona. Kod Aristotela postoji prirodni zakon za robove, strance i barbare; kao i viši, bolji građanski zakon za građane. To je modelirano prema spartanskom slojevitom nomosu, koji se nejednako primjenjuje između helota i spartanskih građana. Kasnije, postaje model za formalni noahidizam pod Majmonedom, piscem Talmuda.

Demoniziranje Adama za stvaranje Isusa Krista

Prije Pavla nije postojala židovska doktrina prema kojoj je Adam izvor istočnog grijeha, ništa slično tome. Pavao je prvi pisac u povijesti koji je Adama pretvorio u metafizički izvor univerzalnog grijeha. Židovi ne misle i nikada nisu mislili da su rođeni inherentno grešni. Upravo je, zapravo, suprotno. Oni vjeruju da su rođeni blagoslovljeni zbog svoje krvi. Dovraga, sama Biblija izričito odbacuje Pavlove tvrdnje, u nekoliko ključnih odlomaka.

Npr. Ezekiel 18 izričito negira židovsku naslijeđenu krivnju: "Sin neće nositi bezakonje oca."

Zapravo su svi ostali ti koji imaju prokletu, grešnu krv prema Septuaginti i Knjizi Enoha, kao i ostatku Svetog pisma. Knjiga Čuvara (1. Enohova), Jubileji i kumranski svici uče da Zlo ulazi u svijet zato jer se Pali pobunio. 

Poput Titana Prometeja, njihov vođa Azazel podučava određene skupine ljudi zabranjenom znanju metalurgije i magije. Zatim stvaraju Nefile, koji vladaju znanjem umjetnosti, tehnologije i magije među čovječanstvom, da bi se borili protiv Čuvara/Anđela. Dakle, grijeh se širi svijetom zbog ovog slijeda događaja, a ne zbog Adama. Nije zbog Adama Jahve poplavio Terru, obećava da je neće ponovno poplaviti, ali svejedno je poplavljuje drugi put (da, u Postanku postoje dvije uzastopne poplave), a zatim se na kratko smiruje. To se događa zbog Titanomahije i Gigantomahije, tj. ratova Titana i Divova.

Sada, Pavao je očito upoznat sa enohijanskom literaturom, jer koristi potpuno isti jezik "zlih duhova koji kvare naš svijet". Ova učenja su središnja za judeokršćanstvo, koje vjeruje da je sam zrak naše rodne Terre zagađen "duhovima zraka", tzv. "lutajućim zemaljskim vragovima", a koji su duhovi poraženih Titana i Divova iz prethodnog nebeskog rata. Naći ćete reference i osude na njih u svoj kasnijoj kršćanskoj monaškoj literaturi.

Otvorite Serafima Rosea, Filokaliju, Jakovljeve ljestve, ako mi ne vjerujete.

Pavao preuzima koncept "grešne krvi" i sveprisutnu prijetnju duhovne kontaminacije koja lebdi u zraku samog planeta, zbog preostalih duhova poraženih Titana i Divova, i to izravno od Enoka. Ono što on tada radi jest konceptualno širenje krvnog prokletstva Palih i Nefilima i na svoje sunarodnjake Židove, da bi ih potaknuo neka prihvate otkupiteljsku krv njegovog novoizmišljenog krvavog spasitelja.

Stvoriti problem, ponuditi lijek, u biti.

Kako bi opravdao svoju tvrdnju da su i Židovi nekako kontaminirani, mora negdje u Svetom pismu pronaći „izvorni grijeh“, pa se odlučuje za Adama. To ima učinak univerzalizacije koncepta kontaminirane krvi, tj. izvornog grijeha, i omogućuje kršćanstvu da postane univerzalna religija u budućnosti, jer je Adam praroditelj svega čovječanstva u priči.

Mislim... pa... ne baš, zapravo.

Izvještaj iz Postanka spominje ljude koji žive izvan Jahvinog zoološkog vrta, među koje Adam i Eva odlaze živjeti nakon što ih oslobodi zmija-daimon... ali što god, to su za sada samo detalji. Kasnije će se kabalistička tradicija usredotočiti na ove problematične odlomke u Bibliji - kao daljnji dokaz da postoje dvije ljudske rase na svijetu - predadamovci i adamovci. Kada  dođemo do Darwina i njegovih pseudoteorija o evoluciji, iznijeti ću argument da je odatle dobio ideju da je čovjek majmun.

Ali, skrećem sa teme.

Dakle, Adamovo podrijetlo istočnog grijeha bila je prva velika Pavlova inovacija u judaizmu. Učinjena je u službi njegove agende da bi se formirao univerzalniji oblik judaizma koji bi se mogao proširiti na pogane, i koji bi se nosio sa poganskom okupacijom Rima ili s uništenjem Hrama u Jeruzalemu, a time i krajem judaizma u njegovom obliku u to vrijeme.

Druga inovacija bila je prilično grubi lingvistički trik.

Sveta Jahvina sperma

Pavlova nova religija suočava se sa očitim, i samo naizgled, nepremostivim problemom.

Septuaginta je sasvim jasna: Bog je izabrao samo jedan narod i mrzi sve ostale genocidnom strašću. Pa, kako onda Pavao može dovesti pogane u judaizam, kada Biblija i Knjiga Enoha sasvim jasno kažu da su oni vječni neprijatelji njihove vrste? Srećom, Pavao je farizejski svećenik i poznaje svećeništvo, tj. vješt je u manipuliranju jezikom.

On poseže u svoj retorički pribor da bi pronašao rupu u zakonu.

Ono što ću sljedeće objasniti vjerojatno je najzaostalija stvar koju ćete ikada čuti i to će vam otpuhati vjetar iz jedara kada shvatite koliko je zapravo jadan Pavlov lingvistički trik i kako je u biti izmislio kršćanstvo niotkuda. U osnovi, kršćanstvo se temelji na ispravnom tumačenju grčke riječi, σπέρμα, ili spérma na latinskom, ili sjeme na engleskom. Jahve obećava svijet Abrahamovim potomcima, sjećate se?

Postanak 13:15–16 (LXX grčki) glasi:

"15 Jer svu zemlju koju vidiš dati ću tebi i tvome potomstvu (τῷ σπέρματί σου) zauvijek.
16 I učiniti ću da je tvoje potomstvo (τὸ σπέρμα σου) kao prah zemaljski,
tako da ako tko može prebrojati prah zemaljski,
i tvoje potomstvo će biti prebrojano."

Pavao to mora nekako iskriviti kako bi to funkcioniralo za njegovu novu religiju. Stoga tvrdi sljedeće:

"Bog je rekao 'potomstvo', a ne 'potomci', stoga se Bog odnosi na jednu osobu, Krista", t. Pavao Farizej.

Ne, ozbiljno. To je doslovno ono što Pavao kaže. Evo Galaćanima 3:16:

"16 Obećanja su dana Abrahamu i njegovu potomstvu. Pismo ne kaže "i potomstvu", što znači mnogo ljudi, nego "i tvome potomstvu", što znači jedna osoba, koja je Krist."

Ali, vidite kako je ovo apsolutno retardirano. Evo što "potomstvo" zapravo znači u Septuaginti:

   - "Potomstvo" = ogroman broj potomaka

   - "Potomstvo" = Izrael kao nacija

   - "Potomstvo" = nepogrešivo množina, iako gramatički jednina

   - "Potomstvo" = nedvosmisleno opisuje etničku, genealošku lozu. 

Nema šanse da je ovo jedna osoba! Nema šanse da se ovo odnosi na mesiju!!

I nema šanse da se ovo odnosi na pogane!!!

Vidite li što je onda tamo učinio?

Pavao prevodi "potomci/sjemena" (množina) u "potomak/sjeme" (jednina) kako bi pojam učinio gramatičkom singularnošću i dao mu mesijansko singularno značenje: Stoga Pavlov "potomak/sjeme" mora značiti jednu osobu, a ne cijeli narod. Zbog toga, tek tako, može tvrditi da je Bog Abrahamu prorekao Krista. Pavlov argument je grub i pametan, te se nekako u potpunosti usredotočuje na tjelesne tekućine - kako stereotipno Izabrano, zar ne?

(Napomena: Zapravo se uvijek radi o korištenju riječi, izvrtanjem značenja i problemom oko prevoda. Ovdje se pojam zaista može prevesti kao "sjeme" (jedno i mnogo, zasijano), ali i kao "potomak"/"potomci". Koristim više "potomak/ci", iako može i "sjeme")

Opet: ovo se zove Midraš i nije ništa posebno. Pavao nije jedini koji to radi.

Midraš je izvorno zamišljen kao Platonova "Eros-manija", tj. potraga za Bogom i Božjom riječju u svetim tekstovima proroka i filozofa, kroz vješto manipuliranje jezikom i kreativno reinterpretiranje tekstova.

Talmud je jednostavno kodifikacija stoljeća ovih kreativnih interpretacija i reinterpretacija Biblije. A teologija je kršćanska verzija iste. Dok zapadna filozofija, što se toga tiče, samo beskrajno reinterpretira Platona.

Pavao je također poznat po tome što nikada nije sreo Isusa Krista.

Umjesto toga, tvrdi da je jednostavno imao viziju Krista. U stvarnosti, većinu svojih pisama provodi citirajući Septuagintu kako bi opravdao postojanje svog spasitelja. Što ako bi imali živog bogočovjeka koji može uskrisivati ​​mrtve i hodati po vodi, i koji sjedi pored vas, čini li se kao neozbiljno korištenje vašeg vremena toliko pisama?. Dokazi bi bili tu, pred vašim očima, i ne bi bila potrebna mučna egzegeza na starim i ustaljenim biblijskim tekstovima da bi išta dokazali. Nakon što Pavao napravi svoju malu jezičnu promjenu, sposoban je obrazložiti potpuno novu teologiju.

Ide otprilike ovako:

   - "potomak/sjeme" = jedan potomak

   - taj jedan potomak = Krist

   - dakle, obećanje Abrahamu se usmjerava do Krista

   - dakle, oni "u Kristu" (tj. svatko tko vjeruje u Krista) nasljeđuju Abrahamov savez, iako zapravo nisu njegovo potomstvo

I zato se judeokršćani smatraju nečim što nazivaju "Duhovnim Izraelom". Galaćanima 3:29 kaže:

"A ako ste Kristovi, onda ste Abrahamovo potomstvo (σπέρμα/sperma), baštinici po obećanju." 

Rečeno najgrubljim, najizravnijim i najiskrenijim mogućim riječima, oni vjeruju da su doslovno duhovno oplodeni Kristovom Spermom, što ih čini "duhovno Židovima" i time štiti od zlih Titaničkih i Nefilimskih duhova Terre i njihovog koruptivnog utjecaja. Tj. sve dok se cijepe u obliku euharistije, piju Isusovu krv i jedu njegovo tijelo, prihvaćaju njegovu duhovnu spermu.

To je također razlog zašto su, duhovno govoreći, kršćanski vjernici supruge ili "nevjeste" Isusa Krista, jer su duhovno oplođeni  Isusovom svetom duhovnom spermom, sjećate se? Nemojte mi vjerovati na riječ. Pogledajte 2. Korinćanima 11:2, gdje Pavao objašnjava svoju službu obraćenja sljedećim riječima:

"Jer zaručih vas jednom mužu, da vas predstavim Kristu kao čistu djevicu." 

Ovo ipak nije strogo Pavlov izum, jer Matej također prikazuje kršćane kao Isusove djevice nevjeste, a Isusa kao njihovog duhovnog oploditelja. To je sasvim jasno u Mateju 25:1–13, također poznato kao "Prispodoba o deset djevica". Ovdje je Isus budući zaručnik, a vjernici su prikazani kao djevice koje čekaju. Ova parabola je, usput rečeno, upućena njegovim muškim učenicima i budućim apostolima. Kako biste se osjećali da svećenik vašem malom dječaku kaže da će uskoro postati Isusova djevičanska zaručnica?

Moja je poanta ovdje da se cijeli židovski pristup duhovnosti vrti oko tjelesnih tekućina.

Bilo da se radi o krvi, za koju pogrešno vjeruju da sadrži njihove duhove, duše i njihovog boga, sve u jednom. Bilo da se radi o metaforama koje koriste za duhovna pitanja, u biti, sveta sperma, djevičanske maternice i sveta kastracija.

Obrezivanje kao oružje protiv zemaljskih duhova

Znate li zašto Odabrani obrezuju svoje muškarce?

Vjerojatno ste čuli obično objašnjenje: Jahve im je to rekao kao dio svog saveza sa njima; stoga je to ritualna obveza ili krvna žrtva kojom potvrđuju svoju odanost svom bogu. Kako pobožno i dirljivo. Ali, gotovo sigurno niste čuli druge, PRAVE razloge za ovu čudnu i krvavu praksu.

Jednostavno rečeno: Židovi su vjerovali da obrezivanjem drže zle poganske duhove Nefilima podalje. Vidi Jubileje 15:26–27:

"Jer je zapovijed [o obrezivanju] određena za savez… da sinovi Izraelovi ne budu oskvrnuti nečistim duhovima i demonima."

Ovdje se argumentira da su neobrezani muškarci ranjivi na duhove i demone Nefilima, te obrezivanje pruža magičnu zaštitu!

Također, imamo eksplicitne kumranske verzije Postanka koje tvrde sljedeće:

"Abraham je oslobođen od vlasti zlih duhova savezom [obrezanjem] koji je Bog s njim uspostavio." (1Q20 / Apokrif Postanka)

Imate to i u Talmudu!

"Sve dok je dijete neobrezano, u opasnosti je, jer ga opsjedaju zli duhovi." (Tanhuma, Tazria 5)

I opet:

"Zašto se dijete obrezuje osmog dana? Jer do tada zli duhovi imaju moć nad njim." (Pirkei de-Rabbi Eliezer 29)

I na kraju, imamo zloglasni incident sa Mojsijevom ženom, Ziporom, iz same Tore. To je priča u kojoj neki duh Jahve odluči nasumično ubiti Mojsija, a on je spašen tek kada njegova žena odreže vrh penisa njihovom sinu i razmaže krv po Mojsijevom penisu, kako bi stvorila magičnu barijeru oko njih, koju Jahve ne može probiti.

Ne izmišljam. Vidi Izlazak 4:24–26:

"I Jahve ga srete i traži da ga ubije.
Tada Zipora uze kremen i odreza kožicu svome sinu,
i dotakne se njime njegova penisa ['stopala'],
i ​​reče: 'Ti si mi zaručnik krvi!'
I on se odmakne od njega." 

Kako sada proširiti ovu duhovnu zaštitu duhova Terre na poganske obraćenike, koji su se pridružili Pavlovom judaizmu?

Problem jest bio u tome što doslovno nijedan poganin nije htio imati ništa sa ovom "svetom" i "moralnom" praksom. Odbijaju odrezati vrhove svojih penisa, a to je bilo glavno sredstvo duhovne obrane koje su Židovi koristili protiv poganskih duhova Nefilima, i to je najsvetiji čin u cijeloj njihovoj religiji. Zapravo, kako tvrdim u ovoj seriji eseja: cijela svrha judaizma, a time i judeokršćanstva, jest nastaviti rat opisan u Titanomahiji i Gigantomahiji protiv duhova Palih Čuvara i Nefilima. To se radi putem krvne magije, i prije svega sakaćenjem vrhova penisa.

Pavao je prisiljen koristiti lingvistiku da bi se izvukao iz teološke zagonetke.

Na kraju jednostavno kaže kršćanima da ih Isusova krv može cijepiti protiv zlih duhova koji lutaju zemljom, na isti način na koji je krv dječjeg penisa cijepila Židove. Pavao tvrdi da je vjera u Krista dovoljna da izazove neku vrstu duhovnog osakaćenja koje pruža istu zaštitu. Kršćanski pogani su, teološki govoreći, Isusom duhovno "obrezani u srcu". 

Vidi Rimljanima 2:29:

"Ali, Židov je Židov iznutra, a obrezanje je stvar srca, po Duhu, a ne po slovu. Njegova hvala nije od čovjeka nego od Boga."

Ili, Kološanima 2:11–12:

"U njemu ste obrezani obrezanjem koje nije učinjeno rukama… obrezanjem Kristovim." 

Zamislite sljedeću sliku.

Kada rabin izvodi bris, nakon što odsiječe vrh djetetovog penisa, siše krv koja izlazi. To se zove mecica b'peh i to je ono što su sveti ljudi iz svete knjige radili svojoj djeci i što nastavljaju raditi do danas. Sada se kršćanskim obraćenicima, nežidovima, isti proces događa duhovno.

Zamislite da Isusov duh izvodi... ovo na novom obraćeniku:

Poganski neznabošci, koji su prirodno bili zli i nemoralni, barem prema Bibliji i Knjizi Enoha, NISU izvodili takve moralne i božanski nadahnute rituale sakaćenja i ceremonije ispijanja krvi beba. Zapravo, bili su toliko zli i mrzili Boga, kao i nazadni u svojim poganskim običajima, da su zapravo odbili sudjelovati u tim ceremonijama, pa čak ih zabranili na svojim teritorijima.

Zabrana pijenja krvi penisa beba doslovno je pokrenula Makabejske ratove, o kojima smo pisali prošli put.

Da. Nemoralna, nesveta i podmukla poganska grčka zabrana ove svete, duhovne i duhovne prakse bila je doslovno povod, božansko opravdanje, koje je uvjerilo Makabeje da započnu genocid. Ovo nije kontroverzna tvrdnja:

Sada malo bolje razumijete zašto su Židovi to shvaćali toliko ozbiljno.

Jer su zapravo vjerovali da je zabrana sakaćenja penisa doslovno demonski, duhovni, poganski napad nefilimskih duhova na njihov narod! Bez te prakse, bili bi na milosti i nemilosti zemaljskih duhova koji nastanjuju Terru. Nema krvi dječjeg penisa = nema magičnog polja sile koje bi ih zaštitilo od Titana!

Još jedan primjer: uzmite Ljestve Jakova, židovski roman o kraju vremena, koji ocrnjuje vječnu slavu Rima i njegovih sotonističkih legija. Ovo je tekst koji je središnji za kršćansku monašku tradiciju, i rečeno vam je da ga pročitate ako vas zanima pravoslavno monaštvo. Možda ste već vidjeli umjetničko djelo koje prikazuje njegov sadržaj: 

Zapazite "duhove zemlje/zraka" koji uznemiravaju Židove dok pokušavaju doći do Jahve i njegovih anđela. Također, zapazite magično energetsko polje koje štiti Židove od duhova, u donjem desnom kutu: