Projekt koji je inspirirao renesansu

Do danas, više od 550 godina nakon izgradnje, katedrala Santa Maria del Fiore ostaje ponosno i cijenjeno talijansko nacionalno blago; privlači turiste iz cijelog svijeta da uživo dožive njenu veličanstvenost. Nije cijenjena samo zbog svoje nevjerojatne ljepote, nego i zbog najveće zidane kupole ikada izgrađene. Vidljiva je sa bilo koje točke u gradu Firenci, gotovo kao drugi mjesec, što je prikladno, jer je u mnogočemu uspoređivana sa projektom Apollo tog vremena. Međutim, mnogi možda nisu svjesni nevjerojatnih prepreka koje su stajale na putu njezina dovršetka i mnogi su, u to vrijeme, mislili kako je završetak nemoguć.

Ovdje na scenu stupaju briljantni umovi Dantea Alighierija, Filippa Brunelleschija i Leonarda Da Vincija.

Uvod u mračno doba

Prije nego što u potpunosti shvatimo što je postignuto uspješnom izgradnjom kupole, potrebno je razumjeti stanje, ne samo u Italiji, već i u većem dijelu Europe, u to vrijeme. Godine 1345. je Europu pogodio najveći financijski slom u dotadašnjoj povijesti. Obiteljske banke, Peruzzi i Bardi, kojima su upravljali Venecijanci, previše su se opteretile zajmovima, i to prvenstveno kralju Edwardu III. u njegovom ratu protiv Francuza, koji će završiti kao "Stogodišnji rat". Vrlo su visoko spekulirale u financijskom balonu vunene industrije, te su nakon desetljeća loših kockanja - bile potpuno uništene. Nakon što je kralj Edward III., 1343. godine, prema svim stranim bankama otpisao svoje ratne dugove, već previše opterećene banke Bardi i Peruzzi nisu se mogle više dugo održati. 1345. godine su Europu odvele u ono razdoblje koje će postati vrhunac mračnog doba.

Bez funkcionalnog bankarskog sustava, gospodarstvo diljem Europe brzo je propadalo, zatvarajući trgovinu za trgovinom.  Hrana je postajala sve teže dostupna; vodovodna kanalizacija nije se mogla održavati. Nedugo nakon toga, kuga je progutala ranjivu Europu, i dosegla je svoj vrhunac između 1347. do 1351. godine. Tijekom tog vremena, mnogi gradovi su pretrpjeli stopu smrtnosti od 50-70%, pomrlo je mnogo mladih i starih. Širenjem masovne smrti su nastale ogromne praznine u znanju, te je  ostavilo neobučenu i nedovoljno obrazovanu mladež odgovornom za opstanak europske civilizacije u budućnosti.

Boccaccio, u svom "Dekameronu", opisuje opisuje očajnu i jezivu situaciju u kojoj su se Talijani našli u samo nekoliko godina:

"Tako su, uvijek se držeći svoje neljudske odlučnosti da izbjegavaju bolesne, koliko god je to moguće, uredili svoj život, u ovom kraju patnje i nevolje našeg grada, časni autoritet zakona, ljudskih i božanskih, bio je ponižen i gotovo potpuno nestao zbog nedostatka onih koji su ih trebali primjenjivati ​​i provoditi, od kojih je većina, kao i ostali građani, bila ili mrtva, ili bolesna, ili toliko teško opterećena da nisu mogli obavljati nijednu dužnost, pri čemu je svaki čovjek bio slobodan činiti ono što je ispravno u njegovim očima."

Gornja slika: "Trijumf smrti", Pietera Bruegela Mlađeg, dobro prikazuje stupanj zablude koja je prevladavala u to vrijeme, pribjegavajući pukom 'življenju za trenutak u bakhanskom veselju', sve dok smrt nije došla po njih. Donja slika: "Povorka bičeva", Francesca Goye, pokazuje razinu ludila koja se formirala u određenim skupinama, tvrdeći da je mračno doba kazna za grijehe čovjeka, a spasenje leži u samobičevanju. To će se kasnije pretvoriti u oblik jakobinske rulje koja bi napadala Židove, okrivljujući ih za uzrok mračnog doba, te bi ih klala i spaljivala žive na ulicama.

Dante Alighieri pokreće Viziju Uzvišene i Rasipne Veličanstvenosti

Dante nije bio samo veliki pjesnik. Njemu se pripisuje osnivanje modernog talijanskog jezika, te je najpoznatiji je po svom djelu "Božanstvena komedija". On je, 1293. godine, obnašao i javnu dužnost, i dostigao je ​​najviši položaj u gradu Firenci, 1300. godine. Godine 1296. je Dante sudjelovao u pokretanju projekta rušenja Santa Reparate, kod izgradnje katedrale Santa Maria del Fiore. Već u ranim fazama bilo je poznato kako će to biti masivan projekt. Povrh toga, u to vrijeme nije postojao plan za izgradnju velike kupole. Treba napomenuti da su katedrale u to vrijeme uvelike imale i oblik gradskih znanstvenih centara, jer su vještine, domišljatost i kreativnost, potrebne za uspješnu izgradnju ovih masivnih katedrala - bile od najveće važnosti.

U to vrijeme nije postojala stvarna specijalizacija za 'arhitekta', 'inženjera', ili slično, nego se fokus stavljao na učenje 'osnova' kroz razna naukovanja. Većinu vremena, oni koji su odabrani za vođenje takvih projekata, često nisu imali prethodno izravno obrazovanje, niti iskustvo u arhitekturi. Osim što su katedrale bile nevjerojatna znanstvena djela, bile su i velika središta trgovine, te su na njih gledali kao na nešto što će povećati životni standard ljudi koji su živjeli oko njih.

Možda bi nam se u današnje vrijeme moglo činiti čudnim uložiti toliko truda i sredstava u izgradnju katedrale, i to nakon masovnog bankarskog kolapsa i usred kuge - Firentinci su shvatili kako bi upravo takav projekt omogućio izlaz iz siromaštva i očaja, koji su obavijali tadašnju Europu.

U firentinskim javnim zapisima nalazi se službena izjava koja opisuje težnju i namjeru Firence pri ostvarenju ovog nevjerojatnog  pothvata, "kao nešto najuzvišenije i najraskošnije od veličanstvenosti, tako da ljudska marljivost i moć ne mogu izumiti ili ikada pokušati postići išta veće ili ljepše."

Iz ove je izjave jasno kako bi pokretanje takvog projekta bilo usmjereno na nešto unutar ljudske prirode, nešto što bi imalo upliva u božanskom, nešto uistinu izvanredno i inspirativno, posebno zbog onoga u čemu su se Firentinci našli, 'bakanalijsko  veselje ili neki drugi oblik razbibrige', kako je to Boccaccio definirao, tijekom razdoblja kuge. Vrlo je prikladno što je Dante, otac moderne talijanske kulture, sudjelovao u rađanju koncepta ovog projekta koji će nadahnuti renesansu.

"Dante i Tri kraljevstva", djelo Domenica Di Michelina. Ova slika je dovršena 1465. godine, i izložena je unutar katedrale Santa Maria del Fiore, gdje se i danas nalazi. Slika prikazuje Danteov pakao sa lijeve strane, čistilište u sredini i raj sa desne strane - iz njegove "Božanstvene komedije", knjige koju drži u ruci. Santa Maria del Fiore smještena je unutar raja, kao dio nebeskog grada.

Dok je gradnja katedrale bila u tijeku, nisu se obazirali na sve veću devastaciju koju je prouzročila kuga. Čak niti katastrofe, koje su se događale u izgradnji katedrala diljem Italije i Francuske, što je ukazivalo na pesimizam i očaj koji su u to vrijeme harali, Firentinci su odlučili povećati svoju kupolu, točnije: promjer od 43 metara i 15 cm (ili 143,6 stope). Razlog tome je bio u tome što je, do tada najveća zidana kupola ikada izgrađena, bila ona koju su izgradili Rimljani, poznata kao Panteon, promjera 43 metra. Ako su Firentinci ozbiljno namjeravali postići "nešto što nijedna industrija, ili ljudska sila, ne bi mogla izmisliti ništa veće ili ljepše", morali su nadmašiti ne samo svoje moderne kolege, nego i rimska dostignuća u izgradnji kupola. Sve to usred mračnog doba.

Gore lijevo i desno: Rimski panteon. Primijetite da cilindrična zgrada koja obuhvaća samu kupolu, kao i donji dijelovi armature duž kupole, djeluju kao potpornji. Slika dolje lijevo (1296.): Planovi za zamjenu Reparate sa Santa Maria del Fiore (narančastom bojom) koja će kasnije, 1347. godine, biti povećana za kupolu promjera 143’6” (žutom bojom). To je učinjeno bez detaljnog plana o tome kako će se izgraditi kupola tako velike veličine. Dolje desno: Primijetite da kupola ne bi imala nikakvu potporu ili bačvastu potporu, nešto što se smatralo nemogućim za kupolu takve veličine.

Zagonetka koja će trajati više od stoljeća

Međutim, cvjetajući optimizam Firentinaca došao je u točku pucanja kada je konačno pristiglo vrijeme za izgradnju kupole, odnosno, njezinog krunidbenog dijela, gdje je stajala velika zjapeća rupa. Firentinci su počeli vjerovati da su se upustili u nemoguće, pesimizam je podivljao. Do trenutka kada je Filippo Brunelleschi stupio na scenu, 1420. godine, što je više od 100 godina nakon prve zamisli, uz učinke mračnog doba koji su još uvijek trajali - ovdje se nije radilo samo o gubitku vjere kako se rješenje može pronaći, nego se rodilo neprijateljstvo i prema samom prijedlogu. Antonio Manetti, Brunelleschijev suvremenik,  navodi u biografiji "Život Brunelleschija"':

"Iz Filippovih [Brunelleschijevih] riječi, čuvari su zaključili da se tako velika i takve prirode zgrada ne može završiti, da je bila naivnost tih arhitekata iz prošlosti i onih koji su zamislili cijeli projekt da tako vjeruju. Kada je Filippo, osporavajući to pogrešno mišljenje, rekao da se to može izvesti, svi su u zboru odgovorili: 'Kako će se izvesti centriranje?', ali on je ponovno inzistirao da se može graditi bez takvog centriranja. Budući da su o tome raspravljali nekoliko dana, čuvari su ga dva puta izbacili od strane svojih ljudi i ceha vune, kao da glupo razmišlja i govori samo smiješne stvari; do te mjere da se često prisjeća kako se u tom razdoblju nije usudio hodati ulicama Firence, imajući dojam da mu ljudi iza leđa govore: 'Pogledajte onog gada koji ima takve pretenzije!'"

Unatoč svemu, Brunelleschi je iznio svoj plan za kupolu unutar kupole, osmerokutnog oblika, na vrhu sa svjetiljkom za propuštanje svjetlosti, a sve bi bilo izgrađeno bez skele, ili središnjeg dijela. U to je vrijeme ovo bilo nešto potpuno nezamislivo. Bila bi to jedina kupola izgrađena, ne samo bez unutarnje ili vanjske potpore tijekom izgradnje, već bi i stajala samostalno, bez ikakvog oblika potpore ili bačvaste potpore. Veličina projekta bila je ogromna. Brunelleschi nije samo krenuo u izgradnju najveće zidane kupole koja je ikada izgrađena, nego bi to bila i jedina kupola koja je izgrađena bez ikakve potpore! Upravo zbog toga, iako je Brunelleschi uspio pobijediti na natjecanju koje ga je dovelo na čelo projekta, stanovnici Firence smatrali su ga apsolutnim luđakom zbog onoga što je predlagao. Antonio Manetti piše o situaciji:

"Onima koji su se pozivali na to kako je ovo nemoguće, Brunelleschi je oštro odgovorio da je kupola sveta građevina i da nas Bog, kojemu ništa nije nemoguće, neće napustiti."

Lijeva slika: Ovako je Santa Maria del Fiore izgledala 44 godine. Firenca je počela očajavati što su se upustili u nešto što je bilo nemoguće. Desna slika: Kip Filippa Brunelleschija, čovjeka koji će riješiti više od stoljeća staru zagonetku, kako izgraditi kupolu. Ovaj kip stoji ispred Duoma i gleda prema gore u svoje veličanstveno djelo, najveće zidane kupole ikada izgrađene, sa kompasom i komadom papira u ruci.

Brunelleschi nije promovirao slijepu vjeru, budući je svoje otkriće u konačnici podigao sam, već vjeru da uvijek postoji rješenje problema i da, što je najvažnije, to rješenje može postati poznato. Firentinci su to znali kada su prvi put osmislili projekt, ali su izgubili vjeru u svoju sposobnost da pronađu rješenje, nakon godina očajavanja u mračnom dobu. Brunelleschi je riješio zagonetku staru preko 100 godina - tako što rupu koja stoji na mjestu kupole nije gledao kao prazan prostor koji treba popuniti (u čemu su pogriješili njegovi kolege) - nego kao nešto što bi se zapravo držalo na mjestu i stabiliziralo vanjskim fizičkim silama, poznato kao lančani efekt. To je bila potpuno revolucionarna ideja u ovom području znanosti, i dotad još nije bila otkrivena. Tek će je Gottfried Leibniz dalje razviti više od 200 godina kasnije, jer je morao stvoriti matematički jezik za njen opis, tj. račun.

Brunelleschi je uspješno izgradio kupolu za samo 16 godina. Doživio je završetak izgradnje, 1436. godine. Do danas u Firenci nijedna građevina ne smije premašiti određenu visinu, tako da se veličanstvenost kupole može doživjeti, bez obzira u kojem se dijelu grada nalazite.

Renesansa je rođena 

Postavljanje Verrochijeve brončane kugle na vrh lanterne katedrale je trebao biti završni detalj, 1469. godine. Brunelleschi je preminuo 1446. godine, u dubokoj starosti od 69 godina. Da Vinci, tada 17-godišnjak, bio je Verrochijev šegrt i vjerojatno je sudjelovao u dizajnu brončane kugle. Nesumnjivo jest da je Da Vinci proučavao kako se kupola gradi. Brunelleschi nije iza sebe  ostavio potpuni nacrt, nego je ostavio jvlastitu zagonetku za velike umove koji će ga naslijediti, gotovo kao da kaže: "Ako sam ja mogao riješiti, onda možete i vi!". Jasno je kako je sve ovo moralo imati ogroman utjecaj na Da Vincija.

Čini se kao da je Da Vinci bio jedini koji je detaljno proučavao Brunelleschijeve izume; nastajali su tijekom izgradnje kupole i ostavljeni su u podrumu katedrale neka skupljaju prašinu, dok ih prikladan um ne bi ponovno mogao cijeniti. Nije bilo drugog zapisa o njihovom postojanju, te se određeno vrijeme pogrešno pripisivalo ​​zasluge za izume Da Vinciju. Iz pronađenih bilješki,  koje je sam napisao, jasno je kako je Da Vinci jasno naveo da su to Brunelleschijevi nacrti i izumi. Ako promotrimo Da Vincijev vlastiti rad, vrlo je očito da je, posebno kod formulacija sustava zupčanika, bio pod velikim utjecajem Brunelleschijevog rada, koje će dodatno i značajno unaprijediti. Zanimljivo je pomisliti kako bi Da Vincijev život možda bio drugačiji da Santa Maria del Fiore nikada nije izgrađena, i da nije naišao na Brunelleschijeve izume koji su čekali sakriveni u podrumu katedrale.

Brunelleschijev izum je bio sustav zupčanika, jedan od mnogih izuma koje je napravio zbog pomoći u dovršetka kupole. Ovaj sustav zupčanika koristio se za podizanje teških cigli potrebnih za izgradnju kupole. Na donjoj desnoj strani nalazila su se dva vola, koje su koristili kao pogonski motor.

Eto ga! Kako su se veliki umovi Dantea, Brunelleschija i Da Vincija preklapali u jednom od najvećih projekata ikada pokrenutih, pretvarajući mračno doba u renesansu, koja je porođena i bila u nastajanju. Zauvijek ćemo biti vječno zahvalni velikim umovima poput ovih, koji sjaje poput svjetionika nebeskog svjetla, bez obzira koliko je očaj mračan, podsjetnik svima nama da koliko god očajna ili uzaludna situacija izgledala, uvijek postoji rješenje koje će nas odvesti prema "Raju".

Hvala na čitanju. 

BY: Cynthia Chung, 2023. godine

Da. Dragi moji čitatelji. Iz mraka i neukosti - ovo. Ne kažem da Brunelleschi nije napravio pomoćne strojeve, niti da nije znao kako će uspješno završiti kupolu - samo se pitam kako je to uz alate i znanje toga vremena toliko sigurno znao da će u tome uspjeti?! Nevjerojatno, ali istinito: danas se tvrdi kako su najveće katedrale našeg vremena izgrađene upravo u razdoblju kraja tog "mračnog" srednjeg vijeka - kada je ova europska civilizacija bila na koljenima. Ili nisu izgrađene tada, ili nije bilo "mračnog" doba.  

Ono što vam želim predložiti. Ostavljam ovdje tri videa. Objavljeni su javno na YouTube. Još su tamo. Ja osobno moram primjetiti da odajem svako poštovanje tvorcu videa, jer je uspio LLM-stroju (ono što nazivamo UI) postaviti prava pitanja. Stvarno je potrebno puno strpljenja i unosa podataka da možete postaviti prava pitanja. Nije postavio pitanja samo UI, nego je napisao nekoliko pisama u Gradsku knjižnicu New Yorka. Mislim kako je vrijedno gledanja. Može biti da će biti interesantno u 2026. godini. Uživajte.