Napomena: Prije ovog teksta nije loše pročitati prethodni, jer se vežu jedan za drugi (iako, naravno, nije obavezno). Iako se ne želim baviti judaizmom, cionizmom i općenito tom skupinom - moram, zato jer je njihov utjecaj, odnosno razine izvrtanja i prevara, u našim današnjim društvima - nevjerojatno velik. Smatram iskreno kako se priča raspada, ali također i da će cenzori učiniti sve redom da to čim više uspore. Tijekom ovog mjeseca ću dosta raspisivati o velikom istraživanju genoma, bukvalno po cijelom svijetu su radili analize genoma i haplogrupa. Istraživanje jest stvarno interesantno i nekako mislim da ljudi koji o tome pišu ne bi tek tako izdali svoje ime i ugled, pa prenosili izmišljotine. Mene je sve to redom iznenadilo, jer nisam obraćala pažnju na porijeklo, sve dok me sad nisu natjerali potražiti svoje porijeklo. Zato uživajte, budite zdravi i veseli...
BY: Lawrence Erickson; 10.05.2024.
Kultura židovskog naroda, nakon Kristove smrti, stoljećima je zbunjivala kršćane. Kako su ljudi Starog zavjeta, koji su slijedili Boga (iako nesavršeno), mogli ustrajati u odbacivanju Krista i postojati u onome što se činilo tako jedinstveno amoralnim stanjem? Židovi u srednjem vijeku bili su poznati po okrutnosti i pohlepi, a postoje čak i dokazi da su povremeno žrtvovali kršćansku djecu (pogledaj prethodni tekst).
Neki vjeruju da današnji aškenaski Židovi nisu Židovi iz Biblije, već potječu od srednjovjekovnih turskih obraćenika, u onome što je poznato kao hazarska teorija. Međutim, genetsko testiranje proturječi tome; čini se da sefardski Židovi nisu imali znatno bolji ugled. U teološki uvjerljivijoj teoriji, srednjovjekovni kršćani vjerovali su da su Židovi prokleti zbog ubojstva Krista, a sveti Toma Akvinski i papa Grgur IX. govorili su da su osuđeni na vječno ropstvo zbog odbacivanja Krista. Iako bi to zasigurno moglo objasniti njihov gubitak nacionalnosti i uništenje Drugog hrama, također je jasno da je veliki dio te korupcije prethodio Kristu, inače ga nikada ne bi razapeli.
Druga teorija, koju je iznio Ron Unz, u članku "Prof. John Beaty i pravo podrijetlo Židova", može pružiti dodatni kontekst o tome zašto su odbacili Krista, zašto su i dalje toliko tvrdoglavi u odbacivanju i zašto se čini da imaju tako jedinstvenu crtu kulturnog nemorala. Teorija tvrdi da većina modernih Židova potječe od kartažanskih/feničanskih obraćenika, koji su počeli prelaziti na judaizam nakon rimskog uništenja Kartage, 146. godine prije Krista. Ako je to istina, implikacije toga protežu se dalje od genealogije.
https://www.unz.com/runz/prof-john-beaty-and-the-true-origin-of-the-jews/
Kratak sažetak kartažanske teorije
Za one koji nisu pročitali članak, kartažanska teorija savršeno rješava čudnu zagonetku u vezi s modernim židovskim podrijetlom. Unz sažima zagonetku na sljedeći način:
"Većina vodećih stručnjaka čini se kao da tiho priznaje kako je Sand bio u pravu kada tvrdi da je, do vremena Rimskog Carstva, velika većina Židova koji su živjeli uz obale Sredozemnog mora vjerojatno bila konvertitskog podrijetla, malo podrijetla od Izraelaca iz Palestine. Ipak, genetski dokazi prikazuju vrlo drugačiju sliku za glavne kasnije židovske populacije.
Kao što je spomenuto, čini se da aškenaski Židovi potječu od muškaraca sa Bliskog istoka, koji su se u stoljećima nakon pada Rima ženili Europljankama. U međuvremenu, sefardski Židovi muslimanske Španjolske također su bliskoistočnog podrijetla, bili su najbogatija i najbrojnija komponenta židovstva tijekom većeg dijela srednjeg vijeka, prije nego što su ih 1492. godine protjerali Ferdinand i Izabela. Dakle, ako je samo mali dio Židova imao korijene u Palestini, čini se prilično čudnim da bi oni bili preci i sefardske i muške aškenaske loze. Čini se da su genetski dokazi u suprotnosti s jakim književnim i povijesnim dokazima."
Ove naizgled kontradiktorne dokaze objedinjuje kartaška hipoteza (ili kao u naslovu, teorija Kartage). Kartažani/Feničani bili su kanaanski narod, blisko srodni Judejcima, stoga razlika između njih dvoje ne bi bila uočena našim nedovoljno preciznim genetskim testiranjem. Kartaga je bila ogromno carstvo, od otprilike četiri milijuna ljudi, pa je stoga pružala obilje obraćenika diljem Mediterana. Nakon uništenja Kartage od strane Rima, poraženi i bezdržavni Kartažani smatrali bi religiju svojih pobožnih rođaka vrlo privlačnom, obzirom na to da je proricala mesiju koji će spasiti njihov narod. Kartažani su također bili poznati kao izvrsni trgovci i bili su većinom stanovnici gradova, slični današnjim Židovima, ali sasvim različiti od seljaka Judeje. Kao što ćemo ispitati u nastavku, ova teorija bi također povezala moderne Židove sa kanaanskim precima Kartažana.
Ljudi Knjige?
"I reče: Proklet bio Kanaan; sluga slugu biti će svojoj braći." (Postanak 9:25)
Biblija koristi izraz "Kanaanci" kako bi opisala autohtona poganska plemena u zemlji Kanaan (današnji Izrael i Libanon). Priča o Kanaancima započinje njihovim imenjakom, Kanaanom. Biblija opisuje kako je Kanaanov otac, Ham, vidio Nou gologa, i rekao svojoj braći o tome, umjesto da pomogne pokriti Nou. Kao kaznu, Noa proklinje Kanaana, kao što piše u Postanku 9:25. Kanaanovi potomci naseljavaju se u zemlji Kanaan, osuđeni su zbog prakticiranja incesta, homoseksualnosti, bestijalnosti i žrtvovanja djece (Levitski zakonik 18). Bog na kraju zapovijeda Izraelcima neka ih uklone iz južnog dijela zemlje (današnji Izrael). Dok neki imaju dojam kao da su Kanaanci potpuno uništeni, Biblija, u Sucima 3 1:4, navodi kako je Kanaancima na sjeveru zemlje (današnji Libanon) bilo dopušteno preživjeti zato da bi testirali buduće Izraelce u bitkama.
Dok Biblija opisuje ljude ove zemlje kao Kanaance, Grci su za njih imali drugačije ime: Feničani. Kartagu su osnovali Feničani kao koloniju u 9. stoljeću prije Krista, otprilike 300 godine nakon što moderni znanstvenici vjeruju da se dogodilo raseljavanje Kanaanaca od strane Izraelaca. Međutim, nema puno razloga misliti da su ovi Feničani/Kartažani bili išta drugo osim izravnih potomaka biblijskih Kanaanaca. Ephraim Stern, predsjednik Instituta za arheologiju, Hebrejskog sveučilišta u Jeruzalemu, izjavio je da su Feničani potomci Kanaanaca iz biblijskog doba, protjerani iz Palestine oko 1200. godine prije Krista.
https://library.biblicalarchaeology.org/article/phoenicia-and-its-special-relationship-with-israel/
Već se ovdje pojavljuje nevjerojatna ironija. Moderni znanstvenici suptilno priznaju kako velika većina rimskih Židova nikada nije napustila Palestinu, što znači da su moderni Palestinci najbliži potomci drevnih Izraelaca. Drugi su već istaknuli koliko je ironično da se cijeli cionistički projekt opravdava tvrdnjom da su oni potomci Izraelaca, ali u stvarnosti protjeruju stvarne potomke Izraelaca iz svete zemlje.
Kartaška teorija dodatno produbljuje ovu već izvanrednu ironiju. Cionistički doseljenici nisu samo strani entitet koji napada prave Izraelce, nego su zapravo potomci ljudi koje je Bog prokleo i izričito naredio da se uklone iz zemlje, prema svetim spisima, u koje sami religiozni cionisti vjeruju. Oni imaju vezu sa svetom zemljom, samo to nije ona koju žele.
Iz kršćanske perspektive: priča o modernom cionizmu je priča o ogorčenom narodu koji pokušava preokrenuti Božji sud nad sobom bez Krista, i kojemu je dopušteno postojati kako bi iskušao Izraelce u borbi. To na kraju ostaje istinito teološki, u smislu da su kršćani novi Izraelci i da su kršćanska društva preuzele židovske organizacije, a to je ponovno postalo istinito, doslovno, u smislu da su izraelski potomci sada fizički u borbi s kanaanskim potomcima u svetoj zemlji.
Definiranje modernog judaizma
Uobičajeno je vjerovanje da su moderni Židovi sljedbenici Starog zavjeta, a od kršćana se razlikuju samo po odbacivanju Isusa kao Mesije. Čini se kao da hebrejski spisi jasno ukazuju na Isusa kao Mesiju i kršćane je stoljećima frustriralo židovsko odbijanje prihvaćanja te činjenice. Međutim, istraživanje profesora Israela Shahaka je pokazalo da moderna židovska religija uključuje širok raspon čudnih, naizgled poganskih praksi. Mnogi su ih optuživali za opće štovanje vraga, i zato bi kanaansko podrijetlo moglo pružiti veću jasnoću o biti njihovih vjerovanja. Kao što smo ranije spomenuli, Kanaanci u Bibliji bavili su se mnoštvom uznemirujućih poganskih praksi, uključujući žrtvovanje djece. Moglo bi se pomisliti da je tri tisuće godina predugo da bi ikakva veza ostala. Možda je migracija u Kartagu rezultirala značajnom promjenom kanaanske kulture, ili je možda uništenje Kartage i masovno preobraćenje na judaizam rezultiralo preispitivanjem njihovih vjerskih praksi. Međutim, povijesni zapisi pokazuju da to nije slučaj. Unatoč udaljenosti između Kartage i Fenicije, fenički Kartažani zadržali su neraskidivu vezu sa svojom izvornom religijom, a to je uključivalo i praksu žrtvovanja djece. Godinama se sumnjalo da su Kartažani zapravo žrtvovali djecu, ali nedavna otkrića pružila su uvjerljive dokaze da su to i činili.
https://www.ox.ac.uk/news/2014-01-23-ancient-carthaginians-really-did-sacrifice-their-children
Članak u Haaretzu daje koristan sažetak:
"Iako su se raspršili po zapadnom Mediteranu, Feničani su ostali ujedinjeni svojim vjerskim običajima. Stoljećima je Kartaga svake godine slala delegaciju u Tir, kako bi prinosila žrtve u hramu gradskog boga Melkarta. U samoj Kartagi glavna božanstva bila su božanski par Baal-Hamon, što znači "Gospodar žara (vatre)" i Tanit, identificirana sa Astartom. Najozloglašenija karakteristika feničke religije bila je praksa žrtvovanja djece. Područje oko zapadnog Mediterana (Kartaga, Zapadna Sicilija, Južna Sardinija) prepuno je ukopa žrtvovane djece, ali uistinu je ta praksa bila uobičajena u feničkim gradovima diljem Levanta. Diodor Sicilski izvještava da su 310. godine prije Krista, tijekom napada na grad, Kartažani žrtvovali preko 200 djece plemićkog roda, kako bi umirili Baal-Hamona."
https://www.haaretz.com/archaeology/2016-07-28/ty-article/did-the-phoenicians-even-exist/
Znanstveno istraživanje prof. Ariela Toaffa pokazuje da ta praksa nije završila uništenjem Kartage, i da su europski Židovi prakticirali žrtvovanje djece sve do srednjeg vijeka. Postojanje kartaškog žrtvovanja djece snažno podupire izvještaje o kanaanskom žrtvovanju djece u Bibliji, kao i istraživanje profesora Toaffa, te pokazuje značajnu vezu između rabinskog judaizma i kanaanskog poganstva.
Još jedan intrigantan kontinuitet je uloga Saturna u židovskoj kulturi. Povjesničar Euzebije bilježi da je feničko vrhovno božanstvo El bilo obogotvoreno kao zvijezda Saturn. Rimljani su također povezivali Saturn sa vrhovnim božanstvom Kartage, Baal-Hamonom, što je moguće pojačano činjenicom da je Saturn jeo svoju djecu, prema rimskoj mitologiji.
https://topostext.org/work/230
Rimski i srednjovjekovni židovski izvori svjedoče da je barem neki oblik štovanja Saturna/Baal-Hamona preostao, čak i nakon što su Kartažani masovno prešli na judaizam. Šlomo Sela, profesor na Odsjeku za židovsku misao Sveučilišta Bar Ilan, analizirao je djela Abrahama ibn Ezre, istaknutog srednjovjekovnog židovskog komentatora, koji je napisao opsežno djelo pokušavajući obraniti vezu između Židova i Saturna. Sela je napisao kako je ova veza "povijesno potvrđena u gotovo svim izvorima, koji su gore predstavljeni, kako bi se pokazala postojanost veze Saturn-Židov, od antike do srednjeg vijeka. Dakle, i Tacit i sveti Augustin tvrdili su da su Židovi subotu učinili svojim danom odmora kako bi počastili ili obožavali Saturn."
Kako netko ne bi pomislio da je ovo samo rimska ili kršćanska propaganda, Sela također navodi: "Židovsko društvo talmudskog razdoblja je prepoznalo istu povezanost. što pokazuje činjenica da babilonski Talmud (Šabat 156a) Saturn naziva Šabat, tj. zvijezda Šabata (subote)."
https://katz.sas.upenn.edu/resources/blog/saturn-and-jews
Sam Ibn Ezra nije porekao da je Šabat (Sabat) povezan sa Saturnom, ali ga je branio rekavši da se Židovi odmaraju kako bi zaštitili od Saturnovog zloćudnog utjecaja, koji je navodno najjači tog dana. Židovske novine 'Forward' također priznaju ovu vezu, ali tvrde da su Židovi Saturn nazvali po suboti jednostavno zato što su Rimljani vjerovali da se Židovi odmaraju u čast Saturna.
https://forward.com/news/9794/the-sabbath-planet/
Oba ova objašnjenja postavljaju ozbiljna pitanja. Stari zavjet jasno i više puta navodi da je Bog blagoslovio dan subote, učinio ga svetim, te da ga treba posvetiti samo Bogu (Izlazak 20:8-11). Ako pobožni Židovi odmaraju za Saturn, čak i ako vjerujemo da je to kako bi se zaštitili od Saturna, to bi bilo u najmanju ruku vjerski pogrešno. Uz to, moglo bi se pomisliti kako su pobožni Židovi bili duboko uvrijeđeni rimskom optužbom da su subotu posvetili zlonamjernom poganskom božanstvu i da bi se žestoko opirali takvoj vezi, obzirom na oštra biblijska upozorenja protiv idolopoklonstva. Umjesto toga, čini se kao da nisu imali problema sa imenovanjem Saturna "zvijezdom subote", što baca sumnju na ideju da su Rimljani u vezi s tim pogriješili.
Obzirom na to da se Židovi dvije tisuće godina opiru preobraćenju na kršćanstvo, pod ogromnim pritiskom, te da čak koriste drugačiji matematički znak plus, jer naš previše sliči križu, pogrešno nazivlje bi se ovdje činilo kao prilično veliki propust.
https://www.jewishencyclopedia.com/articles/4776-cross
Uz povijesne dokaze, prof. Shahak je u svojoj knjizi, "Židovska povijest, židovska religija: Težina tri tisuće godina" istaknuo još nešto zanimljivo:
"Možda najsvetija židovska formula, 'Čuj, Izraele, Gospodin je naš Bog, Gospodin je jedan', koju svaki pobožni Židov recitira nekoliko puta dnevno, u današnje vrijeme može značiti dvije suprotne stvari. Može značiti da je Gospodin doista 'jedan'; ali također može značiti da je određeni stupanj u sjedinjenju muškog i ženskog božanstva dosegnut, ili da se promiče pravilnim recitiranjem ove formule.“
Nakon što sam ovo prvi put pročitao, bio sam zbunjen i pitao sam se kako je tako neobično vjerovanje moglo završiti u modernom judaizmu. Međutim, u kontekstu teorije Kartage, ovo ima savršenog smisla, jer su Kartažani štovali božanski par, muškog Baal-Hamona i žensku Tanit, kao što je gore spomenuto.
Pod pretpostavkom da je kartaška teorija istinita, onda ovi dokazi upućuju na to da je moderna židovska religija svojevrsni hibrid između pravog judaizma Tore i kanaanskog poganstva. To ne bi trebalo biti iznenađujuće, budući su Feničani bili ponosan narod, sa carstvom koje je trajalo tisućljeće, te se vjerojatno nisu bili skloni potpuno odreći vlastite religije u korist one koja dolazi od njihovih siromašnih seoskih rođaka. To je također nagovijestilo njihovo konačno odbijanje prihvaćanja kršćanstva, koje je ostatak Rimskog Carstva (čak i Judeja) prihvatio, a gorka sjećanja na rimsko osvajanje dodatno su učvrstila njihovu tvrdoglavost.
Farizeji i Remfanova zvijezda
"Teško vama, učitelji zakona i farizeji, licemjeri! Putujete kopnom i morem da biste pridobili jednog obraćenika, a kada uspijete, učinite ga dvostruko većim djetetom pakla nego što ste vi sami." (Matej 23:15)
Do vremena Kristovog sukoba sa farizejima, gotovo dva stoljeća nakon uništenja Kartage, većina kartaških obraćenja vjerojatno se već dogodila. Utjecaj toga na Jeruzalem je vjerojatno bio znatan, posebno obzirom na utjecaj koji moderno židovsko stanovništvo obično ima na urbana područja. Enciklopedija Britannica navodi da su obraćenici postajali "sve brojniji u Palestini" tijekom tog razdoblja, a mnogi su "poštivali jedno ili više židovskih običaja, a da nisu bili potpuno obraćeni".
https://www.britannica.com/topic/Judaism/Hellenistic-Judaism-4th-century-bce-2nd-century-ce
Istaknutost farizeja mogla je sama po sebi biti primjer ovog utjecaja, budući su ovi uvelike odbacivali grčki utjecaj, uz njihovo žarko prozelitiziranje u inozemstvu, pa bi njihov pokret mogao biti usko povezan sa obraćenicima Kartage, koji su bili ogorčeni zbog dominacije grčko-rimske civilizacije. Britannica kaže:
"Uspon farizeja stoga se u određenom smislu može promatrati kao reakcija na dublju helenizaciju koju su favorizirali saduceji, koji su bili saveznici fihelenskih Hasmonejaca.”
"Želja farizeja da pridobiju obraćenike potvrđena je u Evanđelju po Mateju (23:15), koje navodi da će farizeji 'putovati morem i kopnom kako bi stvorili jednog prozelita'."
Prof. Shahak istaknuo je kako je moderni judaizam fiksiran na rituale, ponekad bez obzira na to štuje li se Bog ili Sotona. Ova opsesija ritualom nad supstancom jest također nešto zbog čega je Isus osudio farizeje, što bi mogao biti dokaz da su napravili kompromis sa svojim novim saveznicima. Lako se može zamisliti da su farizeji mogli imati dobre namjere, u svojoj misiji obraćenja kartaških masa, ali su ih otkrili kako su ovi tvrdoglaviji nego što su se nadali. Iskušani bogatstvom i moći, koje bi im ovi potencijalni novi obraćenici mogli donijeti, farizeji su u biti sklopili faustovsku pogodbu sa Kartažanima, umanjujući teološke razlike i naglašavajući područja manjih kontroverzi, poput površnih rituala i dolaska mesije. Kao rezultat toga, kartaški saturnizam postupno je zarazio farizeje, a ova nova sinkretička religija ih je zaslijepila za Mesiju, koji ne bi oživio carstvo.
Tragičan pad, na ovakav način zapravo bi bio samo povijest Rima, budući Stari zavjet uključuje mnoge priče o Izraelcima koji su bili pod negativnim utjecajem okolnih pogana. Čini se da sveti Stjepan aludira na ovo u svom govoru Sinedriju (Djela 7), gdje uspoređuje njihove postupke sa postupcima neposlušnih Izraelaca u Starom zavjetu, uključujući neke koji su odlučili štovati Moloha i Remfana umjesto Boga:
"Da, uzeli ste šator Molohov i zvijezdu svoga boga Remfana, likove koje ste napravili da im se klanjate: i ja ću vas odvesti dalje od Babilona." (Djela 7:43)
Remfan (ili Refan) je egipatski naziv za Saturn.
https://www.internationalstandardbible.com/R/rephan.html
Stjepan se poziva na Amos 5:26 kada spominje zvijezdu Remfana:
"Nego ste nosili šator svog Moloha i Kiuna, svoje likove, zvijezdu svog boga, koju ste sami sebi napravili." (Amos 5:26)
Kiun je hebrejski naziv za Saturn. Jamieson-Fausset-Brownov biblijski komentar o ovom stihu navodi da je Saturn vjerojatno bio predstavljen simbolom zvijezde: "Vjerojatno je na glavi lika idola bio lik zvijezde koji je predstavljao planet Saturn; stoga "likovi" odgovaraju "zvijezdi" u paralelnoj rečenici."
https://biblehub.com/commentaries/jfb/amos/5.htm
Čini se sasvim mogućim da je kartaški utjecaj doveo do oživljavanja korištenja ovog simbola Saturnove zvijezde, i da je to ono što je navelo Stjepana da se osvrne na ovaj određeni stih.
Kada se pitamo kako je ovaj simbol zvijezde mogao izgledati, naravno, postoji jedan vrlo očit kandidat: Davidova zvijezda. Čini se da mnogi kršćani nisu svjesni toga, ali u Starom zavjetu nema spomena niti o kakvoj Davidovoj "zvijezdi", simbolu zvijezde za Davida, ili bilo čemu drugom što bi moglo uvjerljivo povezati Davida sa ovim modernim židovskim simbolom.
https://www.gotquestions.org/star-of-David.html
Teorije o podrijetlu Davidove zvijezde su nejasne i raznolike, ali stranica Židovske virtualne knjižnice o toj temi zanimljivo kaže: "Najstariji neosporni primjer se nalazi na pečatu iz sedmog stoljeća prije Krista, pronađenom u Sidonu."
https://www.jewishvirtuallibrary.org/magen-david
Sidon je bio glavni kanaanski/feničanski grad, a 7. stoljeće prije Krista je stoljeće nakon što se kaže da je živio prorok Amos.
https://www.britannica.com/topic/Book-of-Amos
Na stranici se također navodi kako su arapski i židovski izvori heksagram nazivali "Solomonov pečat", te da to povezuje simbol sa ranom "židovsko-kršćanskom" magijom, poput magičnog djela iz prvog stoljeća, nazvano Salomonov testament.
https://web.mit.edu/mjperson/Desktop/mjperson/OldFiles/Assassin/Darkness/Books/testament-solomon.txt
Prema ovom nekanonskom djelu: Bog daje Solomonu prsten sa ugraviranim pentagramom, koji mu omogućuje kontrolu demona, dok priča završava Solomonovim štovanjem Moloha i Remfana, u zamjenu za seks. Čini se da je ovo najraniji dokumentarni izvor za Davidovu zvijezdu, koja slučajno potječe iz vremena Stjepana, i slučajno povezuje simbol sa Saturnom/Remfanom.
Jesu li Amos i Stjepan govorili o Davidovoj zvijezdi kada su osuđivali ovaj simbol Saturnove zvijezde? Možda, vjerojatno to nikada nećemo moći apsolutno potvrditi. Ali, obzirom na to da najstariji primjer Davidove zvijezde potječe iz vremena Amosa, u velikom gradu štovatelja Saturna i njene prve dokumentirane pojave ja također povezuju sa Saturnom, i u Stjepanovo vrijeme, to se čini vrlo vjerojatnim. Također, čini vrlo vjerojatnim kako je poganski utjecaj Kartage odigrao ulogu u židovskoj korupciji, što je dovelo do Kristovog raspeća, kao što je kanaanski utjecaj odigrao sa odbacivanjem Amosa.
Ono u što ću se sada upustiti će biti čista spekulacija i moglo bi se činiti neobičnim, ali mislim da logički proizlazi iz kršćanskog vjerovanja. Ako ste kršćanin, vjerujete da je Bog govorio i otkrivao mnoge stvari Izraelcima u Starom zavjetu, također vjerujete da Sotona postoji i da barem povremeno komunicira sa čovječanstvom. Imajući to na umu, Židovska virtualna knjižnica navodi otkrivajući motiv, iza široko rasprostranjene upotrebe Davidove zvijezde: "Glavni motiv iza široke upotrebe znaka u 19. stoljeću je bila želja za oponašanjem kršćanstva. Židovi su tražili upečatljiv i jednostavan znak koji bi "simbolizirao" judaizam, na isti način na koji križ simbolizira kršćanstvo."
Kršćani su dugo smatrali sunce prirodnim simbolom Boga, i ako je Bog stvorio prirodni simbol Sotone, Saturn bi bio logičan izbor. Saturn je najudaljeniji planet od Sunca kojega su drevni ljudi bili svjesni, također je doslovno okovan svojim prstenovima. Godine 1981. je misija Voyager otkrila izvanrednu heksagonalnu oluju na Saturnovom sjevernom polu, nešto čega drevni ljudi nisu mogli biti svjesni, što čini vrlo slučajnim da je heksagram na kraju predstavljao Saturn.
Prema grčkoj mitologiji, Saturn je bio okovan Jupiterom, još jedna slučajnost, obzirom na to da drevni narodi također nisu bili svjesni Saturnovih prstenova. Je li Sotona razotkrio aspekte Saturna kako bi namamio Kanaance na idolopoklonstvo? Je li zatim oživio simbol koji su stvorili, kako bi ga mogao suprotstaviti križu, nakon Kristova uskrsnuća? Naravno, ovo je čisto nagađanje, ali ovo je niz slučajnosti o kojima mislim da vrijedi razmisliti za svakog vjernika kršćanina.
https://trisagionseraph.tripod.com/Texts/Cicero2.html
Daleko od toga da je jednostavna priča o podrijetlu židovskog naroda, teorija Kartage rekontekstualizira tisuće godina kršćansko-židovskih odnosa i biblijske povijesti. Cionisti bi se našli kao zlikovci u vlastitoj priči. Posljednja tri tisućljeća izgledala bi kao kontinuirana priča o borbi između Božjeg naroda i zlog Saturnovog kulta. Umjesto principijelne predanosti hebrejskim spisima, za koju rabinski Židovi tvrde da je njihov razlog za odbacivanje Krista, pravi razlog bi više izgledao kao poganska korupcija, u kombinaciji sa vječnom mržnjom prema Rimu i njegovoj Crkvi, koji su im ukrali carstvo na isti način na koji su ih Izraelci protjerali iz njihove domovine. Ako bi Rim naslijedio Izraelce na ovaj način, to bi unaprijed označilo Rimsku crkvu kao novi Izrael. Umjesto da se pridruže novom Izraelu, Židovi i dalje traže stari Izreal, potpuno nesvjesni da nikada nije ni bio njihov. Možda bi, boljim poznavanjem svog podrijetla, konačno mogli pronaći poniznost i prekinuti svoje lutanje pustinjom.
Hvala na čitanju.
Add comment
Comments