Prometej i Pandora

Jedan od najsnažnijih mitova je priča o Prometeju i Pandori. Mnogi kažu "koliko je dubok" zapravo sadržaj ovog mita. Priča o Prometeju i Pandori pokazuje kako mit prenosi značenje, te koliko je utemeljen u vjerovanjima i vrijednostima društva.

Smještena na početku grčke mitologije, ova priča poslužila je kao izvorni mit o žrtvovanju - što jest bio najvažniji ritual u grčkoj religiji, kao i razlog Pada iz zlatnog doba. Prema Hesiodu (pjesnik koji je napisao "Teogoniju"): prikaz podrijetla bogova, krajem 08. stoljeća prije Krista, bilo je vrijeme kada su ljudi živjeli zajedno sa bogovima, dijeleći sa njima radost i sreću iskonskog raja. Međutim, ovo Zlatno doba je prekinuo čin prevare, koji je zauvijek rastrgao nebo i zemlju, te nas odvojio od božanstava.

Razlog pada je bio čin Titana, Prometeja, koji je smislio lukav trik, zato da bi prevario vrhovnog boga Zeusa prilikom žrtvovanja,  na mjestu zvanom Mekone. Prometej je ubio i rasjekao vola na takav način da je Zeusu ponudio gole kosti umjesto sočnog mesa. Hesiod piše:

"Za njega je u kožu stavio meso i utrobu bogatu masnoćom, prekrivši je u volovskom želucu, dok je za ljude stavio volovske bijele kosti, koje je pažljivo složio, lukavim trikom ih prekrio blistavom masnoćom."

Zeus je shvatio da je prevaren (ili, barem tako kaže Hesiod), ali je odabrao manji dio, kosti prekrivene masnoćom. Možda ovo implicira kako je Zeus bio zao i odabrao kosti, jer je želio izgovor kako bi kaznio ljude. No, još je vjerojatnije kako Zeus uopće nije u potpunosti shvatio da je prevaren, ali Hesiod je to pobožno iskrivio. Bog groma se jako naljutio i sakrio je tada vatru od svih smrtnika. Prometej, kao predstavnik ili zaštitnik smrtnika, otišao je na Olimp kako bi ukrao vatru od bogova i podijelio je među  ljudima. To je još više razljutilo kralja Olimpa, te je odgovorio novim planom.

Zeus stvara prekrasnu ženu po imenu Pandora i naređuje svim bogovima neka joj nešto poklone. Nakon toga, Hermes, glasnik bogova, odvodi je Prometejevom bratu, Epimeteju, koji je prima unatoč upozorenju svog brata da nikada ne uzima nikakve darove od bogova. U tom trenutku ona otvara posudu (ne kutiju!), te bezbrojna zla izranjaju iz te posude i prenose bolesti, brige i probleme svih vrsta. Samo Elpis (obično prevedeno kao 'nada') ostaje u posudi.

Prometej je kažnjen i vezan za stijenu u planinama Kavkaza. Orao svaki dan dolazi i rastrga mu jetru, ali ona se noću regenerira. Nakon bezbroj godina patnje, Heraklo će Prometeju priskočiti u pomoć i osloboditi ga u zamjenu za informaciju o tome tko bi mogao biti Zeusov nasljednik.

Ovo je nacrt priče koja ima mnogo slojeva i može se interpretirati na različite načine. Jean-Pierre Vernant je pokušao razložiti mit na njegove sastavne elemente, odabirući mnoge teme koje rezoniraju sa širim aspektima ljudskog stanja i grčkog društva.

Prva tema je metis, starogrčka riječ za inteligenciju. Ime Prometej sastoji se od glagolskog korijena met - misliti i pro - prije ili naprijed. Dok metis definira Prometeja, lukavog i sa predviđanjem, njegovom bratu Epimeteju upravo nedostaje ta kvaliteta. On razmišlja tek nakon što prihvati Pandoru: epi je grčki prijedlog koji označava na ili poslije. Bolje razmisli prije nego što djeluješ! 

Žrtva 

Sljedeća očita tema mita je žrtva. Prometej izvodi svoj trik, u kontekstu žrtvovanja, kojim odvaja smrtnike od besmrtnika. Način na koji podijeli porcije odgovara raspodjeli dijelova životinja, nakon ritualnog ubijanja. Grci su bogovima dali kosti i dio životinjske masti, ali su najbolje dijelove (većinu jestivog mesa) zgodno zadržali za sebe. Mit je stoga objašnjenje (ili etiologija)  načina žrtvovanja u staroj Grčkoj.

Funkcija žrtvovanja je u grčkom svijetu bila društvena. Dijeljenje mesa i žrtvena gozba su igrali svoju ulogu pri povezivanju zajednice vjerskih sljedbenika. Naši stari nisu jeli meso svaki dan. U većini slučajeva, žrtvovanje je bio normalan okvir za gozbu, gdje se onda poslužuje meso. To je bio način da se dobije božansko odobrenje za ubijanje životinja i priprema gozbe nakon  toga (kako tvrdi Walter Burkert u knjizi "Homo Necans").

Žrtvovanje uokviruje ulogu čovjeka u kozmosu. Prema ovom gledištu, životinje ne štuju bogove i sigurno ništa ne žrtvuju. To je ritualni čin koji definira čovjeka (daritelja) - u odnosu na boga (primatelja). Prema ovom hijerarhijskom pogledu, čovjek se stoga nalazi između božanskog i životinje (iako su granice zapravo mnogo fluidnije, kao npr. Dioniz). 

Zlatno doba 

Prometejeva žrtva je smještena u kontekst Zlatnog doba, onda kada su ljudi i bogovi živjeli zajedno, i nije bilo potrebe za radom ili brigom. Nasilna žrtva je stvorila jaz koji je trajno poremetio ovu harmoniju. Posljedica toga je da "bogovima skrivaju hranu", dok je Zeus sakrio vatru od čovječanstva. Kao što Vernant kaže: čin žrtvovanja je izravno u suprotnosti sa činom sakrivanja ili  krađe. Žrtva znači dati nešto, dok krađa znači nešto oduzeti.

Tema Zlatnog doba nije samo vezana uz san o savršenstvu i davno izgubljenom raju. To je mitsko objašnjenje potrebe za radom: zašto nam dobra Zemlja jednostavno ne može dati sve što nam treba, bez imalo truda? Rad je bitan za ljudsko stanje.  

To otvara jedno od ključnih egzistencijalnih pitanja, koja muče čovječanstvo od zore vremena: zašto postoji zlo? zašto patimo? Pandorin čin pruža objašnjenje za bezbrojna zla u svijetu, od bolesti i siromaštva, do tjeskobe i starosti.

Vatra 

Sljedeća očita tema je vatra. Prometej krade vatru od bogova i daje je ljudima, omogućuje im tako razvoj tehnologije. Vatra je  dvosmislen simbol. Ljudi je prvo koriste za kuhanje hrane, odvajaju se od životinja koje jedu sirovu hranu. Međutim, koriste je i za spaljivanje drva i oblikovanje metala, uzrokuju prijelaz iz zlatnog doba u srebrno, brončano, i konačno željezno.

Vatra sama po sebi nije dobra ili loša, nego se može iskoristiti u pozitivne i negativne svrhe. Opet, to je temelj samog ljudskog stanja. Tehnologija je oduvijek bila dvosmislena, kao i korištena u različite svrhe. Noževi proizvedeni u željeznom dobu korišteni su za pripremu hrane, odvezivanje čvorova, ubijanje ljudi i životinja. Osnovna poanta ostaje ista i danas, kada umjetna inteligencija brzo mijenja dosta područja našeg života. Međutim, možda je najsnažniji primjer i dalje nuklearna tehnologija, koja može uništiti planet, ali se desetljećima koristi i za proizvodnju električne energije. 

Elpis 

Možda najbogatiji od svih aspekata mita je Elpis, jedina preostala osobina u Pandorinoj posudi, nakon kobnog pada. Obično se ova riječ prevodi jednostavno kao 'nada', ali opseg grčke riječi je zapravo puno širi. Elpis znači očekivanje budućnosti i to u pozitivnom smislu (npr. "Nadam se da ću dobiti posao"), kao i u negativnom (npr. "Očekujem otkaz na poslu"). U oba slučaja pokušavamo nešto predvidjeti, ali zapravo ništa ne znamo. Nitko ne zna što budućnost nosi sa sigurnošću, ali nada nam pomaže da se nosimo sa tom budućnošću. 

Naravno, postoji jedna stvar, koja je za sve sigurna u budućnosti: smrt. To je temeljni aspekt ljudskog stanja; dolazi od latinskog mors (smrt). Za razliku od besmrtnih bogova, ljudi moraju umrijeti, ali nada nam omogućuje popuniti prazninu između sada i smrti. Nada je nevidljivo svjetlo, koje uvijek sja na putu koji je pred nama. Bez nje bi bili neprekidno u smrtnoj tami.

Pandora 

Konačno, tu je i prekrasna žena, Pandora. Heziod je mizoginist i prikazuje Pandoru kao prokletstvo, jer nanosi zlo cijelom svijetu. Zeus ju je namjerno stvorio takvom kako bi prevario smrtnike i natjerao ih neka pate. Heziod objašnjava njeno ime kao "Svedarovita", odnosno, kao posljedicu svih varljivih čari koje su joj dali bogovi. Heziodov prikaz Pandore nije samo stereotipan, nego je i potpuno negativan.

Međutim, Pandora se lakše može prevesti i kao "svedarovi" ili "svedariteljica". Ovo je bio epitet božice Majke Zemlje (Geje), koja nam pruža sve što imamo na ovom planetu. Dobra Zemlja koja je toliko darežljiva je pretvorena u negativni pandan, kako bi se objasnilo svo zlo koje snalazi čovječanstvo. To nije samo reduktivno, već i obmanjujuće, iako je u skladu s grčkim patrijarhatom.

Ali, kako su ljudi postojali prije Pandore? Heziod ne daje nikakvo objašnjenje, samo kaže kako je ona bila prva žena. Pandora postaje simbolom ženskog spola. Riječ dolazi od latinskog sexus, što doslovno znači podjela (sexus potječe od secare - rezati). Muški i ženski spol nastaju tek onda kada se bogovi i ljudi razdvoje. Logika iza ovoga jest takva da besmrtnicima nije potrebna djeca, jer oni nikada ne umiru. Smrtnicima je zapravo potrebno potomstvo, jer je to jedini način nastavka vrste nakon smrti.

Međutim, ako je rađanje toliko važno, zašto onda prikazati prvu ženu na toliko loš način? Heziodov prikaz mita je poprilično  paradoksalan, ali sam mit pruža mogući put prema rješenju.

Pandorina kutija je moderni izum. U svim drevnim verzijama mita - Pandora drži vrč, tj. posudu, koju su stari narodi koristili za pohranu žita, ulja, vina, itd. Posuda podsjeća na maternicu. Zato je jedino što ostaje u vrču Elpis. Nada leži u obećanju djece. Nema budućnosti za čovječanstvo u svijetu u kojem nitko ne rađa. 

Posuda ukazuje na potencijalni uzrok mizoginije, koja je povezana sa poljoprivrednom nužnošću. Obrada polja bila je najvažniji način uzgoja hrane u antičkom svijetu. To je i glavna tema Hesiodovog djela "Radovi i dani". U ovom svijetu (bez kontracepcije) rađanje djece bio je blagoslov i prokletstvo. Bilo je više ruku za rad, ali i više usta za prehraniti (i to mnogo prije nego što su zapravo mogli raditi). Usjevi su mogli, kao i što jesu, propadali iz raznih razloga. Elpis je dvosmislena riječ. Činjenica što ostaje u posudi bi mogla značiti kako je to nada koja je dostupna ljudima, ali i moguće očekivanje loših stvari koje dolaze, onih koje ne možemo vidjeti skrivene u tami posude.

Poljoprivredna revolucija potpuno je transformirala ljudsko društvo. Uspon gradova je potaknuo novu društvenu organizaciju,  koja je bila strukturiranija i hijerarhijskija. Neke države u nastajanju su podijelile društvene uloge tako da su neki ljudi postali poljoprivrednici, drugi vojnici, treći birokrati, itd. Uloga dodijeljena ženama je često bila restriktivna i temeljila se na imperativu države koja je željela imati više ljudi, tj. djece, koju bi onda mogli iskoristiti (iako je ovo pojednostavljenje vrlo složene povijesti). 

Poljoprivreda i seksizam su bili isprepleteni, od samog početka grčke povijesti. Muškarci su bili na poljima; žene u kući s djecom. Analogija između ženskog i zemlje prožima starogrčki jezik, npr. seks se opisivao kao "oranje". Grčki jezik tumači ženski spol kao plodan, ali prevrtljiv.

Srećom, možemo razotkriti pravo značenje Pandore u samom njenom imenu. Majka Zemlja je svedajuća, kako u smislu iskonskog zlatnog doba, tako i u neizvjesnim plodovima zajedničkog ljudsko-zemaljskog rada u poljoprivredi. Hesiod se usredotočio na ovo potonje, jer je bio uronjen u kontingentnost svog društva i njegovo oslanjanje na strogu odvojenost muškaraca i žena. Rod je, naravno, druga strana spola, i to je ono što Hesiodov prikaz priče stavlja u prvi plan. Rod je bitna osobina ljudskog stanja. Postoji više od biologije, u načinu na koji društva tumače rod.

Prevara 

Na kraju, tu je i prevara. Grčki tekst se uvijek iznova vraća opisu Prometejevog čina kao prevare (grčki dolos), čin obmane. Ova tema provlači se kroz cijelu pripovijest. Pandora se naziva zamkom, prevarom koju Zeus šalje da se osveti za Prometejevu prevaru. Opisana je kao lijepa izvana, ali zla iznutra. Slična dualnost se može utvrditi i za vatru (Prometej je sakriva u stabljici komorača), ali i Elpis (sakriva i smrt, kao što smo vidjeli).

Laganje nije ovdje samo kako bi obogatilo radnju preokretom. Postoji cijela znanstvena literatura o tome zašto su primati razvili inteligenciju. Terenska promatranja pokazuju da primati rutinski varaju jedni druge, što sugerira vezu između inteligencije i društvenih trikova. Npr. podređeni čimpanza može sakriti hranu od dominantne jedinke, uzima je tek kada nitko ne promatra. Babuni daju lažne alarme, odvlače pažnju drugima, kako bi se mogli prokrijumčariti pristupu hrani ili partnerima. Ovi činovi zahtijevaju zauzimanje perspektive - predviđanje onoga što drugi zna ili ne zna - što je kognitivno zahtjevno.

Slično tome, razvoj teorije uma kod ljudske djece (sposobnost pripisivanja uvjerenja, želja i namjera drugima) je usko povezano sa njihovom sposobnošću obmanjivanja. Oko 3. do 4. godine djeca počinju uvjerljivo lagati (npr. sakrivanje igračaka, poricanje kako su pojeli kolačić). Eksperimentalni dokazi pokazuju kako su djeca koja bolje prolaze na testovima lažnih uvjerenja, također vještija u obmanjivanju. Kao društvene životinje, ljudi su razvili inteligenciju kako bi razumjeli što oni drugi misle, a ne samo zato da bi se nosili s okolinom.

Jezik je u svemu tome odigrao ključnu ulogu. Bez obzira na to je li namjera istinita ili lažna, priroda jezika jest da bude varljiva. Možemo ispričati bilo koju priču o našem prošlom životu, ali ona nikada neće biti izravan i vjeran prikaz iskustva, točno onako kako se dogodilo. Također, možemo pričati priče o stvarima koje se nikada nisu dogodile, ili o onima koje čak niti ne postoje. Možda nam je i teško svoje osjećaje izraziti riječima.

Jezik je oblik apstrakcije, koji je oduvijek barem djelomično varljiv. Zato toliko mitologija govori o varalicama, poput Prometeja, u samom početku vremena; npr. Loki u nordijskoj mitologiji, Anansi u akanskoj religiji, Kojot u tradicijama američkih Indijanaca, svi su oni varalice koje izvode neke radnje koje su bitne za funkcioniranje kozmosa. Ako postoji lekcija, ona nije samo varati, već i biti spreman biti prevaren! Zato je Epimetej glupi brat: nije bio spreman biti prevaren.

Postoji jedan aspekt koji dosad nije spomenut. Prometej je simbol otpora. Nikada nam nije rečeno koja je zapravo bila njegova motivacija. Jedan vrlo ljudski motiv može biti i pobuna protiv autoriteta. Svaka sila stvara otpor, kako je to Michel Foucault slavno tvrdio. Mit o Prometeju privuče mnoge tinejdžere, zbog pobune protiv autoriteta za koje smatraju da ih varaju.

Mit o Prometeju ima mnogo toga za reći o ljudskom stanju, istražuje niz tema: inteligenciju, smrt, nadu, spol i rod, jezik i tehnologiju. Ovo je bila posebna vizija ljudskog stanja iz perspektive grčkog društva, gdje je žrtvovanje igralo ključnu ulogu u komunikaciji sa bogovima. Čovjek je smrtnik (latinski mors = smrt), koristi jezik koji je sklizak i prijetvoran, ubija druge životinje kako bi komunicirao sa bogovima (religija), ali koristi i druge alate i elemente, poput vatre.

Mit o Prometeju je grčki način objašnjenja svijeta i uloge ljudi u njemu. Tamo su bogovi nesavršeni, pa čak i zli; npr. Zeus namjerno kažnjava smrtnike za nešto što nisu učinili. Ljudi se razlikuju od bogova po svojim različitim rodnim ulogama i podložnosti bolestima i smrti, ali su sposobni komunicirati sa njima putem žrtvovanja i jezika, te napredovati korištenjem vatre i stvaranjem novih tehnologija. Samo mit ima sposobnost prevesti sve ove teme, velike dubine, u oblik jedne priče.

Mit nije samo obična priča, nego je sredstvo značenja i razotkrivanje misterija božanskog.

Hvala na čitanju. 

U današnje vrijeme je još i bitnije poznavati mitove, jer naši vrhovi piramida koriste junake iz mitova kako bi ih iskoristili u svoju korist. Na slici dolje je Prometej prikazan kao simbol izumitelja i dobročinitelja, ispred Rockefellerovog centra u New Yorku.