Guido von Listov preporod Templarskog reda u Armanenschaft (nasljednici Kraljeva Sunca) i arijevsko novo doba
"Kontinuitet takvih vjerovanja kroz Treći Reich, sa njegovom eshatološkom vizijom genocida... Samo religijska vjerovanja i mit mogli su objasniti uspjeh ideologije koja se bavila posebnim rasnim i ezoteričnim znanjem, kao i apokaliptičnim obećanjem grupnog spasenja u milenarističkoj apoteozi njemačke nacije."
(Nicholas Goodrick-Clarke: "Okultni korijeni nacizma: Tajni arijski kultovi i njihov utjecaj na nacističku ideologiju", 1985.)
U prethodnom nastavku raspravljali smo o političkoj situaciji u Austro-Ugarskom Carstvu koja je rezultirala radikalizacijom nekoliko skupina koje su se počele identificirati s ideologijom krvi i tla kao reakcijom na represivne zakone unutar Austro-Ugarske. Jedna skupina je bila OUN, koja se rascijepila na OUN-M i OUN-B, od kojih je potonju zloglasno predvodio Stepan Bandera.
Lijevo: Adolf Hitler. Desno: Guido von List sa crnim suncem. Kao što ćemo vidjeti, Hitler (slično Julijanu Otpadniku, kralju Luju XIV., koji se samoprozvao Kraljem Suncem, i Napoleonu, poznatom kao Rimski Kralj Sunca), također je imao vlastitu religiju štovanja sunca pod imenom Guido von List-ov "Armanen", što znači "nasljednici Kralja Sunca". Ova religija je imala izravnu vezu sa oživljavanjem modernog Templarskog reda, ili ponovnim uspostavljanjem drevnog Armanističkog reda (Armanenschaft), onoga što je List smatrao nasljednicima arijskih kraljeva Sunca.
Još jedna radikalizirana grupacija se počela formirati oko pokreta pangermanizma, prema kojima će armanističko-ariozofsku ideologiju Guida von Lista kasnije prihvatiti njemačke skupine poput Germanenordena (germanskog ili teutonskog reda) i Društva Thule. To je trebalo poslužiti kao romantizirana povijest i religija, koja bi zauzvrat opravdala njemački pogled na krv i tlo, ali koji je bio više utemeljen u fantaziji nego u povijesnoj stvarnosti.
Guido von List bio je u središtu ovog religijskog razvoja, a teozofija je trebala igrati središnju ulogu. Kroz mitove o stvaranju, koji su sadržani u Eddama (stvorene pod snažnim utjecajem kršćanskog milenarizma), kao i Blavatskyne priče o podrijetlu svemira i sedam korijenskih rasa (koje su uključivale arijevsku rasu kao petu korijensku rasu) - List je stvorio vlastitu ezoteričnu pogansku religiju nazvanu "Wotanizam", koja je također promovirala početak Novog doba u kojem će dominirati arijska rasa i predvoditi evolucijski uspon prema šestoj i sedmoj korijenskoj rasi (ponovno koristi Blavatskyn teozofski model).
Poput teozofa, List je također tvrdio da može vidjeti skriveno znanje i pravu prošlost svog naroda, koji su bili germanski narod (tj. nordijski narod), putem svoje vidovitosti. Razlog zašto nije ostalo nikakvih povijesnih zapisa o velikim germanskim civilizacijama, po njegovom tumačenju, jest stoga što su ih kršćani potpuno izbrisali sa lica zemlje, u zavjeri da porobe narod. Dakle, povijest njemačkog naroda i njihovo podvrgavanje hirovima carstva su omogućeni zbog ove kršćanske zavjere. Međutim, prilično čudno, List je dobio podršku od određenih visokorangiranih članova Katoličke crkve u nastojanju da uspostavi svoju novu ezoteričnu pogansku religiju, Wotanizam. Unatoč tome što nije ostalo tragova slavnih germanskih civilizacija iz prošlosti, List je govorio kako može vidjeti ovu skrivenu povijest germanskog naroda kroz svoje okultne "magične moći", jer je armanistički mađioničar, nasljeđe koje je dobio zato što je potomak loze svećenika-kraljeva.
Vrlo slično Blavatskyinom kreativnom pisanju, List je stvorio tajni red elite, koji je bio odgovoran za prenošenje njegovih poruka. Upravo kroz ovakav tajni red svećenika-kraljeva je povijest germanskog naroda sačuvana stoljećima, čekajući dan Novog doba, kada će njihov trud konačno biti opravdan i otkada će vladati zauvijek. Ovaj tajni red bio je poznat kao Armanenschaft.
Tijekom 1916. i 1917. godine je List napisao nekoliko članaka o onome što je prorekao kao nadolazeći nacionalni milenij za njemački narod. Tvrdio je da će se to dogoditi porazom Saveznika u Prvom svjetskom ratu i prorekao je Ragnarök, gdje će mrtvi ratnici prošlosti biti oživljeni kako bi se borili u posljednjoj velikoj bitci. Nepotrebno je reći kako je njegovo proročanstvo potpuno promašilo cilj. U ranu jesen se Habsburško carstvo počelo raspadati. Austrijanci su bili prisiljeni zatražiti mir 03. listopada 1918. godine. List je katastrofu promatrao u milenarističkom kontekstu: ovaj slom je nužan kao razdoblje nevolja, prije istinskog spasenja Ario-Nijemaca; što je vječna sudbina milenarističkih proročanstava: stalno odgađati datum spasenja, iako dovoljno blizu, kako ljudi još uvijek povjeruju kako će se to dogoditi za njihova života. Dakle, iako se njegovo proročanstvo nije ostvarilo, to nije zaustavilo vjerovanje među armanistima-arisofistima kako će uslijediti dan arijskog njemačkog milenarizma, što je i dalje ostalo snažno vjerovanje sve do Drugog svjetskog rata.
Upravo zahvaljujući svojoj "vidovitosti", List je uspio konstruirati ono što je tvrdio da je arijski protojezik, utemeljen na nordijskim runama, koji je pod postao poznat kao Armanen Futharkh, tj. Armanen Rune. Ne može se dovoljno naglasiti kako je upravo Listovo djelo u potpunosti pionirsko, što se tiče područja okultizma i narodnih runa.
Guido von Listove Armanen rune i njihove transkripcije. Armanen Futharkh je 18 pseudoruna, inspiriranih povijesnim runama Mlađeg Futharka, koje je izumio austrijski mistik i germanski revivalist Guido von List tijekom stanja privremene sljepoće 1902. godine, a opisane su u njegovom djelu Das Geheimnis der Runen ("Tajna runa"), objavljenom kao periodični članak 1906. godine i kao samostalna publikacija 1908. godine. Naziv nastoji povezati rune s postuliranim Armanenima, koje je von List smatrao drevnim arijskim kraljevima-svećenima. Rune se i danas koriste u ezoterizmu i germanskom neopaganizmu.
Kroz ovaj jezik, koji je List stvorio svojim maštovitim dešifriranjem runa (nešto, za što je tvrdio, kako je vidljivo samo iniciranim kraljevima-svećenima Armanenschafta), stvorio je razrađene "povijesti" germanskog naroda, i to isključivo na temelju svojih maštovitih interpretacija. Listovo samooplemenjivanje očito je bilo sastavnim dijelom njegove armanističke fantazije, budući (prema Listu) ne bi bio obdaren takvim magičnim moćima bez svog elitnog podrijetla. Stoga je promijenio svoje rodno ime Guido Karl Anton List u Guido von List, kako bi tvrdio da ima aristokratsko nasljeđe i čija obitelj seže u križarske ratove.
Zapravo, Križarski templarski red trebao je igrati sastavnu ulogu u Listovoj ezoteričkoj povijesti Armanenschafta. Prema Listovim magičnim moćima i vidovitosti, on je utvrdio kako templari zapravo nisu bili krivi za štovanje Bafometovog idola, već se radilo o gnostičkom znaku malteškog križa, najsvetijem znaku od svih. List je tvrdio da je malteški križ najsvetiji, jer je konstruiran korištenjem iskrivljenog okretanja svastika u smjeru kazaljke na satu i suprotno od kazaljke na satu.
Stoga je List tvrdio da su zapravo križarski redovi Templara, a kasnije i Malteški vitezovi, dio nordijske garde Armanenschafta.
Listov preporod templarskog reda – Armanenschaft
Riječ "Armanenschaft", koju je List primijenio na svoju drevnu hijerarhiju, "može se pratiti do njegove lažne adaptacije teutonskog mita, koji je ispričao Tacit u svojoj 'Germaniji'.“ Prema rimskom autoru su drevni Nijemci sačuvali prikaz svog podrijetla u tradicionalnim pjesmama. Ove su pjesme slavile boga koji je rođen na zemlji Tuisca i njegovog sina Mannusa, kao osnivače svoje rase. Manus je imao tri sina, prema kojima su nastala tri plemena drevne Njemačke i dobila svoja imena: obalna plemena zvala su se Ingaevoni; ona u unutrašnjosti Hermioni; a ostatak Istaevoni.
Suprotno Tacitu i drugim klasičnim povjesničarima, koji su pokušali identificirati ta plemena poznatim nazivima, List je tvrdio da ta imena označavaju društvene staleže unutar arijansko-germanske nacije. Tvrdio je da Ingaevoni, Hermioni i Istaevoni predstavljaju poljoprivredni, intelektualni i vojni stalež.
Upravo je intelektualni stalež, tijelo kraljeva-svećenika, činio osnovu Listove političke fantazije. Riječ Hermioni germanizirao je u Armanen, što znači nasljednici kralja-sunca, dok se njihovo svećenstvo nazivalo Armanenschaft.
Kada List spominje nasljednike kralja sunca, pri odabiru riječi Armanen, također je ovo zanimljivo u kontekstu slobodnozidarsko-okultne simbolike. Bog Helios je imao posebno značenje za Julijana Otpadnika (samoproglašeni sljedbenik Heliosa, boga sunca), kao što će i kasnije imati posebno značenje za kralja Luja XIV. (samozazvani kralj sunca) i Napoleona (prepoznao se kao rimski kralj sunca). Na Hitlera će također utjecati religija obožavanja sunca, ili Listov Armanen, što znači "nasljednici kraljeva sunca".
Pod Julijanom Otpadnikom se dogodio poganski preporod u obliku Mitraičkih misterija, kao zamjena za kršćanstvo unutar Rimskog Carstva; pod kraljem Lujem XIV. je oživljen moderni Templarski red; pod Napoleonom smo svjedočili preuzimanju Škotskog obreda u slobodnom zidarstvu u Francuskoj.
Također, zanimljivo je primijetiti da će Njemačka doživjeti vlastiti preporod modernog Templarskog reda, kao što se to dogodilo i u Francuskoj, pod kraljem Lujem XIV.
"... Filip, vojvoda Orleanski, brat kralja Luja XIV., Kralja Sunca, nastavio je kreirati ovo tajno društvo uskrsnulih templara, nakon što ga je kralj Luj XIV. navodno prognao. Kako bi ovom tajnom društvu dao utjecaj, kao pravoj kontinuiranoj liniji izvornih templara, isusovački svećenik – Bonanni, stvara lažni povijesni dokument sa izmišljenim popisom svih velikih majstora templara, koji su prema njemu nastavili liniju od Molayeve smrti. Ovaj lažni dokument je tvrdio kako je Red nastavio sa radom nakon smrti posljednjeg velikog majstora templara, Jacquesa de Molaya. Filip, vojvoda Orleanski, igrao je istaknutu ulogu u ovom tajnom društvu modernih templara.
Stoga je zanimljivo da se upravo za vrijeme vladavine kralja Luja XIV. dogodio pokušaj oživljavanja templarskog reda, pod izravnim nadzorom njegovog brata Filipa, vojvode od Orleansa."
Slučaj Njemačke nije toliko drugačiji…
Goodrick-Clarke piše:
"Iako se ideja viteškog slobodnog zidarstva prvi put pojavila oko 1737. godine u Francuskoj, prvi templarski obred je u Njemačku uveo barun Gotthelf von Hund, 1755. godine. Nazvavši svoj red Obredom strogog poštivanja, Hund je tvrdio da posjeduje tajne templarske dokumente iz vremena njihovog gušenja, koji su navodno dokazivali da njegov red predstavlja legalno templarsko nasljeđe. Hund je nagađao da su templari bili upućeni u tajne Solomonova hrama u Jeruzalemu, koji se smatrao izvorištem Zanata."
To opet izravno implicira na isusovce.
C.W. Heckethorn u svojoj knjizi "Tajna društva svih vremena", piše:
"Veliki Orijent je osnovan u vili koja je prije pripadala isusovcima u Parizu, i postao je revolucionarnim središtem. Udio Velikog Orijenta, oruđa vojvode od Chartresa, u događajima Francuske revolucije stvar je povijesti.
…Katoličke ceremonije, nepoznate u drevnom slobodnom zidarstvu, uvedene su od 1735. do 1740. godine, u Kapitolu Clermont, nazvanom tako u čast Louisa Bourbonskog, princa Clermonta, u to vrijeme velikog majstora Reda u Francuskoj.
Od tada se utjecaj isusovaca na bratstvo sve više osjećao.
Kandidat više nije bio priman u loži, nego u gradu Jeruzalemu; ne idealnom Jeruzalemu, nego klerikalnom Jeruzalemu, koji je predstavljao Rim. Sastanci su se nazivali Capitula Canonicorum, a u njima su prevladavali monaški jezik i asketizam. U kipovima se vidi ruka Jamesa Laineza, drugog generala, isusovaca, Cilj univerzalnog carstva odaje sam sebe, jer se prilikom prijema uzvišenih vitezova kandidatu čitaju posljednja dva poglavlja Apokalipse, blistava slika univerzalne monarhije, koju su isusovci nadali uspostaviti.
Sekta se brzo širila, jer kada je baron Hunde došao u Pariz 1742. godine, primljen je u najviše isusovačke stupnjeve. Po povratku u Njemačku je otkrio kako su ti stupnjevi već uspostavljeni u Saskoj i Tiringiji, pod vladom Marshalla, čiji je rad poduzeo promicati.
Iz napora ove dvojice ljudi nastao je "Obred strogog poštivanja", koji se činio kao da je neko vrijeme bio namijenjen pogodovanju u tragičnim nadama Kuće Stuart…
…Godine 1767. je u Beču došlo do raskola Strogog poštivanja; disidenti, koji su sebe nazivali "Činovnicima opuštenog poštivanja", izjavili su kako samo oni posjeduju tajne udruženja i znaju mjesto gdje su pohranjena sjajna blaga templara. Također, tvrdili su da imaju prednost, ne samo nad obredom Strogog poštivanja, već i nad cijelim masonstvom. Njihova obećanja i upute vrtjele su se oko kamena mudraca, vlade duhova i tisućljeća. Za inicijaciju je bilo potrebno biti rimokatolik i proći sve stupnjeve Strogog poštivanja. Članovi su poznavali samo svoje neposredne nadređene…
Slobodno zidarstvo postalo je oruđem i budalom kneza, i svećeničkog zanata."
Stoga, i u slučaju Francuske i u Njemačkoj imamo organizirani preporod Templarskog reda; u Francuskoj pod 'Kraljem Suncem', Lujem XIV. i u Njemačkoj pod barunom Hundeom; oboje je potaknula isusovačka inicijativa.
1911. godine je List osnovao Visoki armanenški red (Hoher Armanen-Orden), ili HAO, kao unutarnju skupinu armanističkih praktičara, unutar Listovog društva. Ovo oživljavanje modernih templarskih redova, u Francuskoj i u Njemačkoj, bilo je vrlo bitno za Listovu konstrukciju Armanenschafta. List je Templarski red vidio kao sastavni dio svećenstva koje je u službi kraljeva sunca, te je stoga uvelike posuđivao elemente iz slobodnog zidarstva i rozenkrojcerstva, kod formiranja svog HAO; također sa sobom osobno kao sa velikim majstorom...
Nichlas Goodrick-Clarke piše u "Okultni korijeni nacizma":
"Elitno svećenstvo bilo je podijeljeno u tri stupnja, koji odgovaraju stupnjevima Uspješnog šegrta, Suradnika i Majstora zidara, u hijerarhiji loža. Svaki stupanj predstavljao je određeni stupanj inicijacije u gnozu. Sa jasnom slikom masonskog rituala na umu, List je tvrdio kako svaki stupanj drevnog svećenstva ima svoje posebne znakove, hvatišta i lozinke. Početnik je provodio sedam godina učeći Eddu i elementarnu teozofiju, prije nego što je prešao na stupanj brata. U ovoj fazi obuke je putovao u druge armanističke centre, kako bi stekao radno iskustvo kao svećenik, guverner i edukator. Nakon sedam godina u ovom stupnju, prikladno kvalificirani brat mogao je prijeći na stupanj majstora, kao puni inicijant. Tada je bio posvećen u krajnje tajne gnoze, koje nisu mogle...komunicirati jezikom: List je ove tajne okarakterizirao okultnim formulama, poput 'izgubljene majstorske riječi', 'neizrecivog imena Boga' i 'kamena mudraca', odabrano iz masonskih, kabalističkih i alkemijskih predanja osamnaestog stoljeća, ili...
....njegov vlastiti gotički moto, koji je bio sastavljen od pet samoglasnika. Slobodno zidarstvo je tako Listu pružilo model za hijerarhijsko svećenstvo, a čija bi moć proizašla iz inicijacije.
Osim što je definirala autoritet majstora nad njegovom podređenom braćom, ova gnostička gradacija je podupirala kolektivni autoritet Armanenschafta, nad profanom većinom. Navodno je Armanenschaft uživao "nadmoćne privilegije" i posjedovao "uzvišeni i sveti status" među narodom. Prevladavali su u svim poslovima vlasti, dok su kralj i plemstvo dolazili iz višeg kolegija majstora. Budući da je gnoza svećenstva kombinirala znanost, religiju i pravo, njihovi su članovi imali potpunu vlast kao učitelji, svećenici i suci. Armanistička središta ili "visoka mjesta" (Halgadome), bila su sjedištima vlade, škole i suda. Sva vlast je bila obdarena apsolutnom legitimnošću svetosti."
Prema Listu, kraljevi-svećenici su bili odgovorni za svu vladu i obrazovanje u drevnom društvu. Ovu mudrost definirala je gnoza germanske teozofije. List je naglasio da ova gnoza nije bila jednako dostupna svim članovima društva i aludirao je na dvoslojni sustav egzoteričke i ezoteričke poduke u gnozi. Egzoterička doktrina (wotanizam) poprimila je popularni oblik mitova i paraboličnih priča namijenjenih nižim društvenim slojevima, dok se ezoterična doktrina (armanizam) bavila misterijima gnoze i bila je ograničena na pripravnike koji će obavljati visoke dužnosti.
Nicholas Goodrick-Clarke nastavlja:
"U svom prikazu povijesti Armanenschafta, List se nastavio oslanjati na okultni materijal rozenkrojcerstva, alkemije, vojnih vjerskih redova i slobodnog zidarstva. Tvrdio je da je Armanenschaft, nakon što je ugašen u drevnoj Njemačkoj, preživio do danas, budući su njegovu svetu gnozu njegovala tajna društva rozenkrojcera i slobodnih zidara, viteški redovi i znanstveni čarobnjaci renesanse, koji su se zalagali za hermetičke i kabalističke znanosti. Vezu između ovih različitih skupina nalazimo u dugovanju modernog okultnog preporoda zamršenoj mitologiji teozofa i tajnih društava u osamnaestom stoljeću.
…
List je bio upoznat sa rozenkrojcerskim materijalima, budući je koristio desetostupanjsku kabalističku hijerarhiju, koja je svojstvena nekim rozenkrojcerskim redovima. Ovu ideju je možda dobio od Franza Hartmana, koji je vjerojatno bio upoznat sa rozenkrojcerskom strukturom Reda Zlatne zore u Engleskoj, kao rezultat svojih kontakata sa Theodorom Reussom, koji je 1902. godine osnovao neredovite masonske i rozenkrojcerske lože u Njemačkoj, uz autoritet Williama Westcotta, osnivača Zlatne zore... Kada je List iznio daljnju tvrdnju kako su rozenkrojceri sedamnaestog i osamnaestog stoljeća bili agenti armanističke gnoze, time je regrutirao tajanstveno i trajno tijelo adepta za svoju tajnu tradiciju."
Okultni templarizam je procvjetao među kvazi-masonskim redovima, a najmanje dva specifično templarska reda osnovana su na kontinentu oko 1900. godine. Ordo Templi Orientis (OTO) nastao je u neredovitim masonskim aktivnostima Theodora Reussa, Franza Hartmanna i Karla Kellnera između 1895. i 1906. godine. Rasistički Ordo Novi Templi (ONT) osnovao je Lanz von Liebenfels oko 1907. godine. Pod utjecajem Parsivalove gralske mitologije, koja je također inspirirala Liebenfelsa, List se osvrnuo na ove mitove u svojoj tvrdnji da su Templari bili tajni agenti armanističke gnoze. List se osvrnuo na izvorne Templare, koji su štovali arijansko-germanski sveti simbol Malteškog križa, što je uzrokovalo njihov progon od strane Crkve, koja je željela istrijebiti Armanenschaft.
List je tvrdio kako su templari i rozenkrojceri "predstavljali više stupnjeve tajnog svećenstva, duhovnu i aristokratsku tendenciju, dok su slobodni zidari označavali niže stupnjeve... demokratsku tendenciju". Ali, osim elitističkih konotacija viteštva, Templari su bili važni i u drugom pogledu. Budući su bili progonjeni zbog svojih uvjerenja, List je mogao tvrditi kako je postojala zavjera protiv bilo kakvog oživljavanja drevne germanske religije i njezina svećenstva.
List je također vjerovao kako je postojala zavjera za suzbijanje kabalističkih knjiga, koje je smatrao dijelom armanističke ostavštine. List, čiji su spisi postajali sve antisemitskiji, nijekao je da je kabala židovskog podrijetla, nego je zapravo bila arijansko-njemačkog podrijetla. Upravo je ovim poricanjem pravog podrijetla kabale, List uspio zaobići ogromnu nedosljednost u svojoj antisemitskoj arijansko-germanskoj perspektivi, koja se uvelike oslanjala na misticizam kabale i rozenkrojcerstvo...
Goodrick-Clarke piše:
"Templari... kabalisti i rozenkrojceri, tako su bili uvršteni u redove imaginarne baštine, koja se proteže od modernih armanista poput Lista i njegovih sljedbenika do progonjenih svećenika-kraljeva, čiji je politički autoritet nestao u vrijeme pokrštavanja u ranosrednjovjekovnoj Njemačkoj. Ova je tradicija premostila jaz koji je kršćanska epoha stvorila između drevnog doba i njegovog budućeg oživljavanja. Tvrdnjom da Armanenschaft nikada nije uništen, već je preživio u tajnim konventuilima, List je mogao sugerirati kako je njegov vlastiti kult jedini preživjeli ostatak hijerofantske političke tradicije, koju je trebalo oživjeti, kako bi se u Europi moglo uspostaviti slavno pangermansko kraljevstvo.
Listov nacrt za novo pangermansko carstvo bio je detaljan i nedvosmislen. Pozivao je na nemilosrdno... podvrgavanje nearijevaca arijevskim gospodarima, u visoko strukturiranoj hijerarhijskoj državi... Herojska arijansko-germanska rasa trebala je biti oslobođena svih nadničarskih i ponižavajućih zadataka, kako bi vladala kao uzvišena elita nad robovskim kastama nearijskih naroda. List je kodificirao skup političkih načela za novi poredak: trebali su se poštivati strogi rasni i bračni zakoni; trebalo je njegovati patrijarhalno društvo u kojem je samo muški glava kuće imao punu većinu; samo ario-Nijemci su uživali privilegije slobode i građanstva; svaka obitelj trebala je voditi genealoški zapis, kojim bi se potvrdila njezina rasna čistoća; novi feudalizam trebao se razviti stvaranjem velikih imanja koja se nisu mogla razbiti na manje, nego ih je mogao naslijediti samo prvorođeni muškarac u obitelji. Ove ideje, objavljene još 1911. godine, imaju neobičnu sličnost s nürnberškim rasnim zakonima iz 1930-ih i nacističkom vizijom budućnosti.
Ali, List je otišao još dalje, predviđajući mistični elitizam SS-a u nacističkoj Njemačkoj. Hijerarhijska struktura Arijsko-germanskog društva (što je prilično ironično) bilo bi utemeljeno na kabalističkom Drvetu života. Ovaj okultni sustav, od deset stupnjeva uzastopno više inicijacije u gnostičke misterije, poslužio je kao osnova novog poretka... Prema Listu, osmi stupanj sastojao se od višeg plemstva, dok je deveti zauzimao samo kralj i njegov neposredni krug. Deseti stupanj simbolizirao je Boga. List je naglašavao mističnu jednakost uzlaznih i silaznih stupnjeva, i tumačio je tradicionalni kabalistički moto 'Kako gore, tako dolje' kao da znači da je Arijac bogočovjek. Ova primjena Drveta na političku hijerarhiju je tako smjestila sjedište vlasti u sveto područje. Dok se za drevno germansko društvo tvrdilo da je teokratska država, novi poredak trebao je obuhvaćati posebnu elitu čija bi moć bila sveta, apsolutna i tajanstvena. Listova idealna država bio je muški red sa okultnim poglavljem. Sličnost sa Himmlerovim planovima za SS red-državu je zapanjujuća.
Dokumentarni spisi dokazuju da su List i članovi njegovog HAO (Visokog armanskog reda) uživali u osjećaju pripadnosti tajnoj eliti. List je sebe nazivao Velikim majstorom reda i tako su ga oslovljavali njegovi sljedbenici, dok su ostale titule bile dodjeljivane članovima u skladu s hijerarhijskim stupnjevima drevnog svećenstva."
List je poticao "posebno suvremenu aristokraciju neka se odupre proslavenskim interesima i demokratskim tendencijama suvremene austrijske države, te da sebe smatra nasljednicima starih kraljeva-svećenika. List je također bio odani pristaša Habsburške monarhije i carske dinastije, koju je želio pretvoriti u figuru novog armanističkog carstva..".
Zamišljeni kraljevi-svećenici iz prošlosti su podržavali Listove tvrdnje o tajnom znanju i posebnom autoritetu. Istodobno, pretpostavljeno postojanje modernog Armanenschafta je sugeriralo vjernicima da bi se zlatno doba uskoro moglo obnoviti, te će se Njemačka i Austrija ujediniti u teokratskom pan-njemačkom kraljevstvu, gdje ne-njemački interesi neće igrati nikakvu ulogu. U roku od trideset pet godina je ova vizija uvedena kao službena vanjska politika Trećeg Reicha.
Kao što je već spomenuto, List je usvojio pojmove moderne teozofije za svoju rekonstrukciju drevne gnoze Armanenschafta. Od posebnog su značaja i imali na njega utjecaj - spisi Maxa Ferdinanda Sebaldta von Wertha (1859.-1916.).
Nicholas Goodrick-Clarke piše:
"...1897. godine počeo je objavljivati debele sveske na temu seksologije. Njegova djela 'Wanidis' (1897.) i D.I.S. 'Seksualna religija' (1897.) opisivala su seksualnu religiju Arijanaca, svetu praksu eugenike, osmišljenu za održavanje čistoće rase. Oba djela objavio je Wilhelm Friedrich iz Leipziga, izdavač poznat po svojim brojnim teozofskim izdanjima, a ilustrirana su magičnom svastikom sa zakrivljenim krakom teozofskog umjetnika Fidusa. Sebaldt je potom objavio 'Postanak' (1898.-1903.) u pet svezaka, koji su se bavili erotikom, bakhanalijama, libidom i manijom, unutar rasističkog i seksološkog konteksta.
...Prvi pokazatelj da je List poznavao Sebaldtov rad nalazi se u njegovom nepotpisanom članku 'Germanischer Lichtdienst', objavljen 1899. godine u 'Der Scherer' [Lovac na krtice], satirični tirolski mjesečnik koji je labavo bio povezan sa austrijskim pangermanskim pokretom. Raspravljajući o religijskom značaju poganskih vatri solsticija, List je sugerirao da ovaj ritual simbolizira izvorno rođenje sunca. Također je tvrdio da je svastika sveti arijski simbol, budući da potječe od Feuerquirla (vatrene metlice), kojom je Munderlföri (Sebaldtov bog, u njegovoj verziji drevne arijske kozmologije) - u početku zavrtio kozmos. U rujnu 1903. godine je bečki okultni časopis 'Die Gnosis' objavio Listov članak koji je ukazivao na njegov kontinuirani dug prema Sebaldtu. Raspravljao je o "staroj arijevskoj seksualnoj religiji" i mističnoj kozmogoniji, čije je faze ilustrirao hijeroglifima, kao što su:
...[Prema Listu] teutonski bogovi, Wotan, Donar i Loki, tumačeni su kao simboli ezoteričnih kozmoloških ideja, čiji bi sebeldtovski pečat bio sasvim očit suvremenicima. Ovaj članak označio je prvu fazu u Listovoj artikulaciji germanske okultne religije, čija je glavna briga bila rasna čistoća.”
Spajanje dvaju drevnih indoarijski simbola – germanskog sunčevog kotača i svastike – činilo je simboliku nacionalsocijalističkog pokreta, počevši od oko 1920. godine. Nacistička zastava sadržavala je crveno polje koje je simboliziralo čistoću arijske krvi, u čijem je središtu bio bijeli solarni disk, koji je predstavljao sunce. Svastika u središtu ovog bijelog diska simbolizirala je ponavljajuće energije života, "kako bi inicijant doživio životnu silu koja zrači iz sunca u središtu zastave, svastika se vizualno trebala zamisliti kao da se zapravo vrti u ovom solarnom disku."
Richard Noll u djelu "Jungov kult", piše:
"Zbog utjecaja istaknutih osoba, poput [Eugena] Diederichsa [1867.-1930.]... interes za indijsku simboliku mandale drevnih Arijaca počeo se širiti germanskom Europom. Jung... je nacrtao svoju prvu mandalu 1916. godine, a zatim je kasnije objasnio njezin značaj kao simbola sebe ili 'božje slike u nama'."
Zora arijskog novog doba
Prema Listu, zora arijskog novog doba bila bi ponovno uspostavljanje Armana (nasljednika kraljeva sunca), kao glasnika novog svjetskog poretka. Međutim, List u svom arijsko-njemačkom milenarizmu nije u potpunosti slijedio teozofski pogled na univerzalne cikluse. Prema Blavatskynom "skrivenom znanju" o svemiru: stvaranje će biti sadržano unutar sedam ciklusa, a između ciklusa će se dogoditi i uništenje/smrt, kao i stvaranje/rođenje, nove evolucijske vrste. To bi se stoga odnosilo i na petu fazu, arijevsku fazu, koja je bila predodređena da bude na kraju zamijenjena šestom korijenskom rasom, što se smatralo evolucijski superiornijom vrstom.
List je odbacio ovaj "orijentalni fatalizam u vezi s vremenom i sudbinom" u korist judeo-kršćanskih pojmova spasenja. Iako je usvojio teozofske materijale za svoju kozmologiju, nije htio prihvatiti njenu ograničenu soteriologiju. Njegove nade u obnovu tradicionalnog svijeta i nacionalni preporod dovele su ga do materijala zapadne apokaliptike. Njegove eksplicitne pretpostavke o linearnom vremenu i jedinstvenom, konačnom iskupljenju, neprestano se sukobljavaju sa cikličkim implikacijama teozofije, kroz sva njegova djela. U svjetlu Listovog ocrnjivanja kršćanstva, ovo usvajanje je ironično; baš kao i njegovo oslanjanje na židovsku kabalu. Vremenom se Listova vizija pangermanskog carstva gotovo u potpunosti temeljila na zapadnoj apokaliptici.
Goodrick-Clarke piše:
"I židovske i kršćanske apokalipse razlikuju se od drugih oblika proročanstva, navodeći apsolutnu i kvalitativnu razliku između sadašnjeg doba i budućnosti. Ova dualistička i linearna vremenska shema predstavljena je suprotstavljanjem pesimističnog pogleda na sadašnjost - fantastičnom i radosnom slikom budućnosti... U trenutku, i u narativu koji se podudara sa vremenom nastanka apokalipse, ovaj povijesni pregled ustupa mjesto pravom proročanstvu. Predviđa se kako će se prethodne nevolje pogoršati gorim nedaćama. Biti će znakova konačne katastrofe, poput nasilnih klimaksnih promjena, suše, potresa i požara.
Konačno, zli duh prvog doba se može pojaviti kao zmaj ili neka druga zvijer, kako bi mučio čovječanstvo. Kraj ovog doba se približava, dok ovi takozvani "mesijanski jadi" postaju sve nepodnošljiviji. Božanski ratnik vođa iznenada će intervenirati kako bi oslobodio svoj izabrani narod od njihove patnje. Njihov mesija će svezati ili uništiti zlog tiranina, prije nego što ponovno uspostavi svoje božansko i nepokvarljivo kraljevstvo na zemlji. Ovi činovi započinju novo drugo doba, kada radosni izabranici otkupljenih neće poznavati patnju niti oskudicu; ovaj novi svijet neće biti podložan uobičajenim zakonima prirode i fizičkim ograničenjima; sreća i dobra sreća vladati će vječno...Eshatološke ideje su stoga ostale vječna fantazija unutar judeokršćanske orbite religijskog utjecaja."
U travnju 1915. godine je List sazvao sastanak HAO u Beču. Održao je uskrsni govor, u kojemu je pozdravio rat kao početak milenističke borbe koja će uvesti svijet u novo doba. Upozorio je kako će ovo prijelazno doba u početku svjedočiti zaoštravanju nedaća, kao i "strašnim ogorčenjima i ludim mukama". Ali, ta će iskušenja na kraju zauvijek odvojiti dobro od zla, budući su se svi pravi Nijemci "pripremali za novo doba, u kojem ništa što se odnosi na staro doba ne bi moglo preživjeti, osim armanističke prirode."
Goodrick-Clarke nastavlja:
"Kako je List zapravo zamišljao ovo kolektivno spasenje? Za svoje opise tisućljeća je sklon korištenju mitoloških materijala iz srednjovjekovne njemačke apokaliptike, nordijskih legendi i moderne teozofije, kako bi prenio njegovu fantastičnu prirodu. Ispričao je srednjovjekovnu priču o caru Fridriku Barbarossi koji je spavao unutar planine Kyffhäuser. Nakon što se probudi, Barbarossa bi oslobodio val teutonskog bijesa diljem svijeta, prije uspostavljanja njemačke hegemonije. [Napomena autora: Najvjerojatnije je da je nacistička Operacija Barbarossa nazvana upravo imajući na umu ovu milenarističku interpretaciju.] Ova priča duguje svoju inspiraciju kompleksu srednjovjekovnih milenarističkih nada, koje su se izvorno kristalizirale oko careva Hohenstauffena u trinaestom stoljeću. Zbog raznih povijesnih i kulturnih okolnosti, te su se nade kasnije usmjerile na habsburške careve, Fridrika IV. i Maksimilijana I., u petnaestom stoljeću. Jedan milenaristički traktat iz tog razdoblja, pod naslovom Gamaleon, govorio je o budućem njemačkom caru koji će svrgnuti francusku monarhiju i papinstvo. Rimska crkva bila bi poništena, a njeno svećenstvo istrijebljeno. Nakon što bi njihovi tlačitelji bili pobijeđeni, Nijemci bi bili uzvišeni nad svim ostalim narodima. Umjesto Pape, novi njemački patrijarh u Mainzu bi predsjedavao novom Crkvom, podređenom caru, novom Fridriku, čija bi vlast obuhvaćala cijelu zemlju.
…List se oslanjao na tradicije ovog nejasnog povijesnog hilijazma, tvrdeći da je vladavina Fridrika IV. i Maksimilijana I. nagovijestila renesansu armanističkog duha, čiji je poticaj nažalost prekinut zavjereničkom luteranskom reformacijom."
Opet, imajte na umu da su isusovci bili u pozadini ovih događaja, posebno u slučaju oživljavanja moderne templarske religije, ali i u vrlo velikoj ulozi (koju su sami odigrali) u promicanju milenarističkih pokreta diljem svijeta. Njihova posebna uloga u promicanju takvog pokreta među Indijancima je bio poznat kao religija Gospodara života, a kasnije se razvilo u milenarističku religiju Ples duhova, uz veliki utjecaj mormona.
U slučaju religije Gospodara života (kojega ja nalijedio Ples duhova), obećanje spasenja je prorečeno plemenima američkih Indijanaca, gdje im je rečeno kako će svijet biti pogođen kataklizmičnim događajima, prije rođenja Nove zore. Ondje će njihov narod živjeti u raju, a njihovi mrtvi će se vratiti u zemlju živih. Proročanstvo je također predvidjelo veliku bitku, koja će se voditi između sila dobra i zla, a njihovi mrtvi ratnici će se vratiti kako bi se borili u ovoj posljednjoj bitci.
Postoji mnogo paralela s ovim i mnogim drugim mitovima o stvaranju, koji su nesumnjivo preoblikovani kršćanskim utjecajem, i gdje su isusovci odigrali istaknutu ulogu, uključujući i nordijsko proročanstvo Ragnarök. Čini se kao da je nordijsko proročanstvo Ragnarök, koje predviđa kraj svijeta i ponovno rođenje novog svijeta, bilo posljedica kršćanskog utjecaja koji je povijesno odgovoran za izrazito milenijske teme.
Dakle, čini se da je temeljni mit o stvaranju nordijske mitologije pretvoren u milenarističko proročanstvo pod kršćanskim utjecajem. To, naravno, nije mala stvar u našoj raspravi o pojavi arijsko-njemačkog milenarizma u 20. stoljeću. To bi također trebalo promijeniti naše razumijevanje onoga što predstavljaju Valkire i Valhalla.
Ratnici koji su poginuli u bitci su postali Einherjari i odvedeni su u Oðinnovu (tj. Odinovu) dvoranu, Valhallu. Tamo su čekali Ragnarök, kada će se boriti uz Aesire. Drugim riječima: nordijski ratnici (prema Ragnaröku) ne bi zaista umrli, već bi čekali u Valhalli, kada bi ponovno bili pozvani na zemlju na posljednju bitku, nakon čega bi se svijet ponovo rodio, kao Novo doba.
Ponovo: jako je ovdje puno prostora za političke manipulacije, najblaže rečeno.
Goodrick-Clarke piše:
"List je sugerirao kako će se austrijske i njemačke žrtve pokolja na bojišnicama reinkarnirati kao kolektivno mesijansko tijelo. Primijenio je princip karme, te je sad tvrdio kako će se stotine tisuća poginulih u ratu ponovno roditi sa urođenim milenarističkim žarom: ti mladići će tada formirati elitni mesijanski korpus, u kasnijoj poslijeratnoj nacionalnoj revoluciji.
Iz svojih izračuna, utemeljenih na 'kozmičkim i astrološkim zakonima', List je zaključio da su godine 1914., 1923. i 1932. imale blisku vezu s nadolazećim armanističkim tisućljećem. Godinu 1932. je smatrao vremenom kada će božanska sila posjedovati kolektivnu nesvijest njemačkog naroda. Ova generacija uskrslih revolucionara postala bi osjetljiva na božansku silu i predstavljala bi fanatičnu ligu, koja će uvesti novo doba. Red, nacionalna osveta i žar će tada transformirati moderno pluralističko društvo u monolitnu, vječnu i nepokvarljivu državu. Ova totalitarna vizija bila je Listov nacrt za budući Veliki Germanski Reich.
U svom iščekivanju nacističke Njemačke, njegov izračun je uranio samo godinu dana."
Hvala na čitanju.
Napomena: iako ostaje još nekoliko tema otvoreno, mislim kako je kroz ova tri teksta postignut cilj - pokazano je kako i zašto se iskrivljuju religije i mitologija. To je osobito bitno u današnja doba. I to se ponavlja neprekidno, opet i opet ponovno. Zapravo se radi o velikim izmišljotinama samoprozvanih magova i vještaca. I zato se stalno radi o uništenju, stalno i neprekidno...Ovim Listovim upletanjem su uprljane i zauvijek iskrivljene Edde, i stara predaja nordijskih naroda (ma tko oni bili).
Knjigu Goodrick-Clarka možete naći u internetskoj arhivi:
Add comment
Comments