Putovanje naroda: R1A i R1B

Ovdje želim učiniti nešto malo drugačije i pokušati primijeniti dio svoje teorije u praksi. Dosta je ovdje dosad napisano o konceptu memorijskog prostora, mita i misterija, o načinu na koji čovjek treba imati korijene u vremenu i prostoru, ali ne smije biti previše kruto vezan tim stvarima, inače će njegovo samoshvaćanje, genij i cijelo njegovo postojanje - biti ugušeno tim kontekstom.

Kada je čovjek vezan kontekstom, odnosno pretjeranom kontekstualizacijom, njegov duh i intelekt se bore protiv ovih ograničenja, i to ne zbog nediscipline, već iz iskonske potrebe za mitom i misterijom. Čovjek ima potrebu razumijeti što je iza horizonta, bilo da gleda unatrag ili unaprijed, inače postaje zatvorena životinja, letargična i mrzovoljna.

Imajući to na umu, pokušati ću isplesti mit, onaj temeljen na zaključivanju, ali i na znanosti. Iako sam proces može biti samo napisan, ili točnije: opisan, ali to ne umanjuje njegov utjecaj. Ovdje će biti dodjeljena imena tim ljudima i mjestima, čak mitska i simbolična imena, što nama uvelike koristi u koncepciji i organizaciji.

Ovo je jednostavni prikaz mitološkog i povijesnog okvira, kao i narativa koji hrani sadašnjost, samo zato da bi bolje razumjeli luk naroda i civilizacija, koji stoje izvan priča, i koji su pojavili između 3000. godine prije Krista i 1000. godine, budući su ti narativi sada ugušeni prekrutom materijalnošću i određenom vremenskom linijom.

Prikaz skitskih ratnika

Prije tisuća godina, točnije, prije gotovo 20000 godina je živio Patrijarh na stepama. Živio je na Pontsko-kaspijskoj stepi, koja se protezala od Dona i Dnjepra, do Dnjestra i podnožja Kavkaza. Njegov narod održavao je inovativan društveni poredak, povezan patrijarhalnom konfederacijom. Ovaj veliki Patrijarh, kojeg možemo jednostavno nazvati Patros ili "Otac", bio je majstor konja i kotača, bio je mobilan, i selio se tijekom cijelog života, pri čemu je obilazio stepske rijeke, travnjake i planinska podnožja.

Možemo reći da je imao najmanje tri žene.

Prvo, bila je Agnija, dama iz stepe. Mogla je biti vatrene kose i zelenih očiju. Samo njeno ime znači "vatra". Vjenčali bi se pod vedrim nebom. Od Agnije, stepske supruge Patrosa, rođen je najstariji sin, Arku.

Od Arkua, ovog najstarijeg diferenciranog potomka Patrosa, dolazi genetski indikator poznat kao R1A. Mnogi veliki narodi stepe i indo-iranske visoravni, sve od antike - potječu iz ove linije - što dokazuju moderna genetika i arheologija. Stoga ćemo ga zvati Arku, što znači "Luk", jer je to postalo najistaknutije oružje njegovih potomaka.

Arku je bio usmjeren prema horizontu. Kako znamo da su ti muškarci često uzimali više žena i možemo približno odrediti odakle su ih uzimali, možemo reći da je Arku imao mnogo žena, ali ovdje ćemo navesti samo nekoliko.

Postojala je jedna žena, Danuwa, iz doline rijeke Dunav.

Na svojim dalekim putovanjima imao je drugu, Aryanu, iz civilizacijskog supstrata južnoazijskih poljoprivrednika u blizini Sapta-Sindhua.

Sinovi Arkua tada su bili Aryaman, što znači "Plemeniti pratilac", koji se nastanio u ravnicama Gange i oženio se tamnookom ženom. Njegov sin bio je i Indos, veliki pjesnik, koji se nastanio u bazenu Sindhu-Sarasvati, i oženio kćeri riječnih naroda koji su tamo živjeli, u ime primirja.

Sljedeći sin bio je Perzes, pročišćivač iranske visoravni, koji se oženio djevojkom sa gorja Araks. Tu je bio i Medos, mudri savjetnik, koji se oženio kćeri velike slane pustinje i trgovao je sa plemenima južnih pustinja.

Skautos, nemirni, oženio se stepskom ženom sa istoka. Njegovi sinovi bili su Sarmas i Masagos. Sarmas se oženio Alanijom, koja je i sama bila stepska princeza, ali Masagos je otimao žene iz Sibira, trgujući u oazi sa svojim bratom Toharom.

Arkuovi drugi sinovi bili su Baltas, čuvar svetih gajeva, koji se oženio Saule, djevojkom sunca, i Zeminom, djevojkom šume, sa kojima su se izrodili Letis i Litavis.

I tu je bio Slavos, osnivač sela, koji je također uzeo Danuwu iz riječnih plemena Dunava, i jednog Velesnu iz velikih močvara. Njegovi sinovi bili su Venetos, graditelj mostova, Antaios, doseljenik, i Sklavenos, stanovnik močvare. Svi su ovi sinovi razmjenjivali jantar i žito sa velikim ranim gradovima-državama na jugu, i svađali se međusobno oko šuma, farmi i močvara.

I na kraju, tu je bio Tokharos, lutalica, koji je uzeo kćer iz oaze za ženu, Oksanu, i sklopio karavanske paktove s Harapancima u Helmandu i otimao nevjeste kada bi karavane stale. Također je progonio glasine o svili i blagu.

Tako završava naša priča o najranijim potvrđenim karakteristikama i kretanju loze R1A, njihovom mitu i materijalnoj kulturi.

Tako se mit konstruirao u većem dijelu antike. Kombinirao je usmenu povijest, sjećanje, anakronizam i aproksimaciju, ali je u konačnici ovisio o misteriju. Postoje neke stvari koje jednostavno ne možemo znati, ali kao i sa zvijezdama, iako možda ne znamo sve o njima, i dalje možemo gledati u zviježđa i orijentirati se prema njima.

Ti ljudi, uključujući i ovog najstarijeg Patrosovog sina, štovali su fenomene povezane sa nebom, munje i samo sunce. Ovi Patrosovi sinovi također su očito štovali vatru, a ta se tradicija prenosila kroz simboliku i ritualne prakse, koje su povezane sa Zoroasterom.

(Koristeći studije genetskog mapiranja, arheološke i rekonstruktivničke tehnike i nalaze, poput onih iz arheolingvistike, želm iskoristiti ovaj prostor za konstruiranje novih mitskih konstelacija na ovaj način, ali i za bolje razumijevanje primordijalne tradicije.)

Kako bi nastavili ovu tablicu naroda, prijeći ću sada na drugog Patrosovog sina, prvobitnog Oca Stepe, a to je Doru, čije ime potječe iz naslova za "Koplje". Doru je nosio koplje u osvajačkim pohodima, kao i mnogi njegovi potomci. Samo koplje je oružje neba, to je čovjekov grom, koji se može koristiti za udaranje i bacanje.

Druga Patrosova supruga bila je Bratya, koja je možda bila žena iz Južne Stepe, blizu Kavkaza, obzirom na genetske sličnosti koje vidimo između Doruovih potomaka i naroda Anatolije i Kavkaza.

Doru je bio prvi brat koji se upustio na zapad i jug, na Balkan, u Grčku, Armeniju i dijelove Anatolije. Tamo bi pronašao neke ljude slične svojima, koji su i sami migrirali nekoliko tisućljeća, prije njegovog vremena.

Ali Doru, baš poput svog oca i starijeg brata, uzeo je mnogo žena i imao mnogo sinova, koji će formirati velike nacije antike.

Iz Talasije, kraljice pomorskih putnika, došao je Mikenja, otac Mikene.

Iz Zerine, gorštakinje sa Balkana, došao je Traik, otac Tračana.

Iz Ilitije, kraljice kamenih utvrda, došao je Ilirij, otac Ilira.

Iz Firgije, kraljice Anatolske visoravni, došao je Firgij, čiji je narod gradio velike humke i štovao Veliku Majku.

Iz Araksije, kraljice kavkaskih riječnih dolina, došao je Aramnos, koji će ubijati tirane i postati otac Armenaca.

Mikenja je vladao iz raskošnih palača, gradila je velike zidine i flote. Svađao se sa Traiksom i Ilirijom oko danaka i trgovine. Oženio se Aigialejom i Driopom, čiji su mu klanovi dali brodove i gorštačke ratnike. To je njegovom narodu dalo snagu na kopnu i moru.

Traik je slavio ekstatične obrede, i to izvan zidina palače. Napao je svog brata Ilirija, ali je zauzvrat slao svećenike i barde na strane dvorove. Oženio se Orfejom, sa čijim je narodom ujedinio pjesmu i glazbu, te stvorio razne svečane obrede. Iz tih pjesama proizašlo je ljudsko znanje o besmrtnosti.

Ilirij je gradio utvrde i flote, te je pljačkao zemlje svoje braće. Ali, također je dijelio trgovinu sa rođacima i konfederacijskim vijećima. Sa suprugom Sodrom postao je otac Taulantije. A sa ljubavnicom Trojom vjerojatno je postao otac Trojana.

Firgij je otputovao najdalje od sve svoje braće i svađao se oko obala. Oženio se Kibelom, i njegov je narod štovao kraljeve oluja i planinske majke.

I na kraju, Aramnos, branitelj visoravni. Oženio se Nanom i Araksijom, te ustanovio planinsko streličarstvo i riječne utvrde, obilježja armenske otpornosti.

Dakle, od Dorua i njegove loze potječu mnogi ljudi Grčke, Balkana i Male Azije. Kao i svi ostali, vjerojatno nisu došli kao ujedinjeni val osvajača, već kao avanturisti i sposobni ljudi. Uzimali su žene trgovinom, primirjem i bitkom, ali su na kraju svoje narode stopili u jedan, a njihovi sinovi i kćeri čuvali su štovanje prema bogovima neba, mora i zemlje.

Posljednji sin prvobitnog Stepskog Oca, u ovoj prvoj seriji kartografske mitologije, i sin koji je putovao najdalje, bio je Ksifos, čije ime potječe od riječi za "mač".

Ksifos predstavlja jednu od širokih lutajućih loza, iz razdoblja tzv. zvonastih pehara, kao i onu koja danas dominira zapadnom Europom. To su doista veliki ljudi mača, koji će postati Iberijci, Rimljani, Kelti, Britanci i Nijemci.

Dakle, za svoju treću ženu možemo reći da je Patros uzeo Saliju, ženu iz Zapadne stepe, ali ipak i rođakinju njegove druge žene, Bratye. Salija, koja je bila rođena na najširoj ravnici i najbliža zalasku sunca, čije ime i znači "sjati", rodila je sina koji je prirodno krenuo u potragu i potjeru za samim Suncem, prema zapadu. Čak i ime Ksifos govori o oružju koje je najsličnije suncu, oštrice gdje je sunčeva zraka utjelovljena u metalu.

Ksifos je na putu prema zapadu uzeo mnogo žena, ali prva je bila Albija, gospođa s Bijele rijeke, Labe, s kojom je dobio Manusa.

Sam Mannus oženio se Frisijom, kćerkom mora; Svebijom, kćeri šume; i Rhenijom, kćerkom rijeke. Sa njima je redom dobio Ingvaiona, Hermiona i Istvaiona.

Tako je Manusova loza donijela morske ratnike, simulirano pravo, kao i štitobran. Krutu trgovinu i svete gajeve. Mannusovi sinovi borili su se sa sinovima Slavona oko riječne trgovine; sa, sinovima Itala oko alpskih prijevoja, i često su uzimali žene od ljudi iz močvarnih kultova. Učili su istinu, čak i u progonstvu, i na skupštinama.

Zatim je tu bila Nemetona, gospođa iz mračne šume, sa kojom je Ksifos dobio Kelta. Od njezina naroda naučio je mračne zakletve.

Sam Keltos se dva puta ženio i patio je od nesloge između svoje dvije žene: Arduinne, lovkinje, i Brigantije, gorštačke kraljice. Bio je hvalisav i nestašan sa količinama popijenog vina. Od Arduinne rođen je Galatos, zapovjednik ratničkih četa, čiji su potomci pljačkali Rimljane i Grke. Od Brigantije je rođen Lugus, pokrovitelj obrta i poezije, koji je volio riječne brodove i pjesmu. Keltos se kretao nadaleko i naširoko, zaklinjao se na ratne sveze sa Traiksom, bratio se sa Skautosom, šutio u podnožju obalnih megalita. Iz ove udaljenosti naučio je što je to pamćenje.

Zatim je tu bila Tiberija, dama s druge strane Alpa, iz bogatih zemalja Italije, sa kojom je Ksifos izrodio Itala.

Sam Ital oženio se Romom, svečanom majkom obradive zemlje i slave, sa kojom je imao Latinoamerikance, Sabina i Umbera. Ova braća donijela su pravdu, ali i strogost i sumnjičavost prema strancima, i više od bilo koga drugog, među Ksifosovom lozom, svađali su se međusobno oko granica. Prodavali su broncu Mikeni i imali su pomorske ugovore s Iliriosom. Otkrili su čudne planinske rituale i prošireno srodstvo.

I tu je bila Marisna, dama s velike morske obale, sa kojom je Ksifos izrodio Atlasa.

Atlas se oženio Lusinom, planinskom djevojkom, sa kojom je dobio Hibera, najvećeg dobavljača bronce i željeza. Zatim se oženio Morwennom, sa kojom je dobio Armoricosa, graditelja luke; Belisamom, sa kojom je dobio Albiosa, gospodara bijelih litica; i konačno sa Eriu, djevojkom sa zelenog otoka, sa kojom je dobio Erinosa, kamenom okrunjenog kralja Otoka.

Neki kažu kako je Atlas otišao još i dalje od svog oca, jureći morske valove prema zapadu. Njegovi su sinovi naučili što je to duga osveta i vendeta, ali i što je to gostoprimstvo i izdržljivost. Njihove oči uvijek gledaju prema zapadu.

Tako su ovi sinovi lovca na Sunce, koji je i sam bio sin štovatelja Sunca, prirodno štovali velike kamene krugove na koje su nailazili, jer su označavali solsticije i godišnja doba. I tako su naučili da vrijeme ima veće cikluse - brojanjem zalazaka sunca. I jureći sunce, pronašli su na rubu vode narode i druide, koji su imali veliko znanje o svemu. 

Ali, bili su i najviše ljubomorni na žene na koje su naišli, jednostavne ljepote obala i otoka, farmi i šuma, a daleko od gradova-država, začina i svile. Zato su žudjeli za tim ženama, pa su ubijali suparnike i bili skloni ljubomori, ljutnji i ponosu...To je R1B.

Hvala na čitanju. 

Za sada ću se ovdje zaustaviti. Puno i previše je to podataka. Ali, negdje je zaista sve krenulo krivim putem...

Ali, ostavljam jedan video gdje je se prikazuju genetski otisci ljudi onoga što se kolokvijalno naziva Balkan (zapravo, ima puno i videa i tekstova o genetici i porijeklu naroda, zbog završene velike znanstvene studije tijekom 2023. godine). Zapravo, ja ću vas na ovoj stranici voditi na puno putova, a sami ćete morati prepoznati koji je pravi, vaš put. Mislim kako mogu reći: morate se sjetiti.