Uz prikaz porijekla američke tajne policije
Anton Chaitkin je u svom nedavnom tekstu naslova: "Sklonite kip Pikea - iskupite SAD", opisuje zašto ne treba vratiti kip okultista Škotskog obreda, vođe Zlatnog kruga i suosnivača KKK-a, Alberta Pikea. Kip je podignut 1902. godine, nakon atentata (1901.) na predsjednika McKinleyja, te je poslužio kao trofej koji je ocrtao put SAD-a i koji je izopačio cijelo 20. stoljeće.
U daljnjem tekstu opisuju se drevna okultna društava koja su upravljala/upravljaju ratovima, financijskim i kulturnim politikama, i to danas gotovo i dulje od dva tisućljeća. Naučiti ćete o nešto temeljnoj metodologiji manipulacije, koja se koristila za poticanje glupih kraljeva i generala na samouništenje tijekom vremena Perzijskog Carstva, a koja se i danas koristi.
Ovaj pregled daje: 1. ukratko o britanskim korijenima Škotskog obreda slobodnog zidarstva, koje je osnovano 1801. godine, od strane britanskih velikih stratega u Južnoj Karolini; 2. viđenje osobe po imenu Albert Pike, koji je predvodio najveće širenje ove strane agencije unutar SAD-a, nakon Lincolnove pobjede 1865. godine; 3. opis "sjedišta vlade", tijekom vremena J. Edgara Hoovera, direktora FBI i masona 33. stupnja, koji je zapravo i upravljao SAD-u tijekom osam predsjedničkih mandata.
Protiv ovih mračnih likova, kao i ukupno mračne povijesti, postoje ljudi koji su posvetili svoje živote otporu protiv ove okultne agencije, uključujući: predsjednika Franklina Roosevelta, senatora Thomasa J. Walsha, kongresmena Halea Boggsa, glavnog državnog odvjetnika New Orleansa Jima Garrisona, Martina Luthera Kinga Jr., Bobbyja Kennedyja i njegovog brata Johna F. Kennedyja, uz mnoge ostale nepoznate ljude tijekom vremena.
Porijeklo američke tajne policije
"Spoznaj samoga sebe,
Nemoj pretjerivati,
Jamstvo donosi propast“
(uklesano u Apolonovom hramu u Delfima)
Mnogi su svjesni natpisa na Apolonovom hramu u Delfima i povezuju ovo sa riječima mudrosti, jer je zapravo Hram u Delfima bio središte globalne inteligencije. Kraljevi, carevi, državnici, generali, iz svih dijelova antičkog svijeta bi išli u Hram, noseći velikodušne količine zlata, u nadi da će im se podariti mudrost velikog boga Apolona, dati snagu i moć njihovom konkretnom cilju.
Jedno od najpoznatijih proročanstava koje je dao Kult Delfa, prema drevnom povjesničaru Herodotu, bilo je upućeno kralju Krezu iz Lidije. Kralj Krez bio je vrlo bogat kralj i posljednji bastion jonskih gradova, protiv rastuće perzijske moći u Anatoliji. Kralj Krez želio je znati treba li nastaviti svoju vojnu kampanju dublje na teritorij Perzijskog Carstva i treba li tražiti vojni savez u takvom podvigu.
Prema Herodotu, količina zlata koju je kralj Krez isporučio bila je najveća ikada darovana Apolonovom hramu. Zauzvrat, svećenica iz Delfa, poznata i kao Proročište (neka siromašna mlada djevojka odabirana jednom godišnje, "pravih osobina") brbljala bi besmislene gluposti, opijena isparenjima plina iz ponora nad kojim je bila prikladno postavljena. Svećenici bi zatim "preveli" proročanstvo Proročišta. Kralju Krezu je kao svoju proročansku zagonetku prorečeno: "Ako Krez krene u rat, uništiti će veliko carstvo." Krezu je također rečeno da se udruži s najmoćnijom grčkom državom, a on je odabrao Spartu. Krez je bio presretan i smatrao je svoju pobjedu sigurnom, te je odmah počeo raditi na izgradnji svoje vojne kampanje protiv Perzije. Ukratko, Krez je izgubio sve, a Perzijanci su preuzeli Lidiju. Spartanci se nikada nisu pojavili. Ispostavilo se da proročanska zagonetka nije bila pogrešna, već da je Krez nije dobro "shvatio" koje će veliko carstvo pasti.
Vjerojatno u ovoj priči ima mnogo istine. Riječi uklesane u Apolonovom hramu: "Spoznaj samoga sebe, nemoj pretjerivati, jamstvo donosi propast", postaju više nego slutnja svakome tko se usudi ući u takav hram u potrazi za mudrošću i moći; oni koji su "dostojni" boga Apolona imati će mudrost riješiti zagonetku iz svog proročanstva i pobijediti će, dok oni koji nisu dostojni Apolonove "dobre milosti" će propasti i biti uništeni.
Lijepa je to priča, ali je zapravo briljantan paravan za globalni obavještajni reket.
Kult Delfa doista je bio živčani centar vojne i političke obavještajne službe, koja nije dugovala "odanost" nijednoj državi ili carstvu, već je mogla koristiti obavještajne podatke koje su prikupljali svojom mrežom špijuna, zajedno s obavještajnim podacima koje su im davali oni dovoljno glupi da im povjere svoje planove (i svoje zlato). Svećenici Delfa tada bi odlučili koje informacije treba podijeliti s kim, kako bi odgovarale njihovoj svrsi: "proročanstvu" koje su oblikovali, poput pomicanja pijuna na šahovskoj ploči.
Pitanje za one koji bi se usudili posjetiti Delfski kult stoga nije bilo toliko o tome da li imaju dovoljno mudrosti da riješe prikriveno proročanstvo, nego: "Koji pijun si ti za svećenike Apolona?“
Morali i dogma Škotskog obreda
Oni koji traže mudrost i moć su obično zainteresirani i za područja "tajnog znanja". Uostalom, tko ne bi želio brzim putem stići do ostvarenja svih svojih želja? Tko ne želi vjerovati mu je sudbina biti bogat, privilegiran i moćan? Tko ne želi vjerovati da je odabran među nekolicinom, koji posjeduju posebne kvalitete (moglo bi se reći i nadnaravne), a koje ih čine superiornijima od većine?
Škotski obred formalno je organiziran u SAD-u 1801. godine, od skupine torijevskih partizana, koji su bili na gubitničkoj strani Američke revolucije. Jedan od glavnih ljudi, uključen od samog početka, bio je britanski general po imenu Augustine Prevost. Prevost je osvojio Charleston u Južnoj Karolini i tamo je uspostavio aparat tajne policije koji je postao i sjedište Škotskog obreda, nakon što je britanska vojska otišla. Škotski obred će zavladati američkim slobodnim zidarstvom tijekom 19. stoljeća. Albert Pike jest najvjerojatnije temelj tog uspjeha.
Godine 1859. je Pike izabran za "Soverenog Velikog Zapovjednika" Južne Jurisdikcije Škotskog Obreda. Godine 1871., djelo "Morali i Dogma Drevnog i Prihvaćenog Škotskog Obreda Slobodnih Zidara" (svojevrsna anti-Biblija Obreda) je prvi put objavljeno od strane autora, Alberta Pikea, bivšeg generala Konfederacijskih vojski, tijekom američkog Građanskog rata.
Zašto se spominje Pike i Škotski obred, kada je fokus ovog teksta na podrijetlu američke tajne policije?
Zato jer je čovjek, koji je izgradio FBI-a u masivni aparat domaće obavještajne službe kakav je danas, bio J. Edgar Hoover. On je "slučajno" bio i mason 33. stupnja Škotskog Obreda, gdje je kao takav "okrunjen" 1955. godine, nakon 35 godina članstva.
Ali, zašto je ovo relevantno? Zato jer ukoliko bilo tko želi razumjeti što predstavlja "Morale i dogmu“ kod takvog članstva (čiji je najuži krug bio Hoover), biti će jasno kako Obred ne samo da djeluje kao suprotstavljena crkva kršćanstvu, nego se zavjet na odanost ovom tajnom društvu odražava prije svega ostalog u ovom materijalnom svijetu, uključujući vladu i državu.
Iz tog razloga, mislim kako je prikladno podijeliti nekoliko citata…
Pišući o organizaciji od vrha prema dolje, Pike je u "Morali i dogma" napisao:
"Plavi [ili niži] stupnjevi samo su vanjsko dvorište… Hrama. Dio simbola je tamo prikazan Inicijatu, ali on je namjerno zaveden lažnim tumačenjima. Nije ovdje namjera da ih razumije, već je namjera da zamišlja kako ih razumije. Njihovo pravo objašnjenje rezervirano je za Adepte, Prinčeve masonstva...“
To su iste tehnike koje je koristio kult u Delfima, jer će "pravo objašnjenje simbola“ razumjeti samo oni koji su ih navodno dostojni, tj. ovdje su to "Adepti, Prinčevi masonerije".
Kako netko zna da li je netko Princ masona? Oni koji su dovoljno glupi i daju svoju potpunu vjeru u magiju okultnog, iskreno će pokušati razumjeti takve simbole. Međutim, istina je da su oni koji su odabrani zbog svog "razumijevanja", koji su tako približeni unutarnjem "svetištu", jednostavno odabrani zato jer su od koristi kao instrumenti za prikaz "više volje“. Iako ta osoba može biti pijun koji odlučuje igru šah-matom, ipak ostaje samo pijun.
"Ljudi su samo automati Providnosti, a Providnost [Providenae] koristi demagoga, fanatika i nitkova... kao svoje alate i instrumente da bi postigli ono o čemu ne sanjaju i što zamišljaju da su zaduženi spriječiti..."
Ovdje postaje jasno da ovaj Ritual većinu čovječanstva smatra instrumentima Providnosti, podčinjavanje volji takve Providnosti opravdava što Ritual tretira čovječanstvo kao takvo. Uskoro ću se osvrnuti o kakvoj providnosti govore.
Pike dalje objašnjava glavni vodič Rituala kroz svemir:
"Magija je znanost drevnih magova... Magija ujedinjuje, u jednoj istoj znanosti, sve što filozofija može posjedovati, što je najsigurnije, kao i religiju nepogrešivog i vječnog. To savršeno... pomiruje ova dva pojma... vjeru i razum... oni koji prihvaćaju [magiju] kao pravilo mogu svojoj volji dati suverenu moć, koja će ih učiniti gospodarima svih inferiornih bića i svih zalutalih duhova; to jest, učinit će ih Arbitrima i Kraljevima Svijeta..."
Opet vidimo koncept gdje će samo nekolicina odabranih biti oni koji su u stanju dešifrirati i koristiti magiju, i time se opravdava njihova vlast, "koja će ih učiniti gospodarima svih inferiornih bića...[i] učiniti ih Arbitrima i Kraljevima Svijeta."
Pike je napisao gornji citat kako bi uputio "Uzvišene Prinčeve Kraljevske Tajne", tj. gospodu 32. Stupnja.
U ovom trenutku je već jasno kako istinski imati ovakav pogled na sebe, čovječanstvo i "zakone svemira” znači da je netko u izravnom sukobu sa idejom demokracije, koja se opisuje kao "vlada naroda, od naroda, za narod”.
Na kraju je citat iz 1889. godine, dok je Pike boravio u Francuskoj, gdje izražava svoj stav o Bogu i što se treba smatrati "Dobrim":
"Masonska religija trebala bi biti, od strane svih nas inicijanata visokih stupnjeva, održavana u čistoći Luciferove doktrine. Da Lucifer nije Bog, bi li Adonay (Bog kršćana), čija djela dokazuju njegovu okrutnost, perfidnost i mržnju prema čovjeku, barbarstvo i odbojnost prema znanosti, bi li ga Adonay i njegovi svećenici klevetali?
Da, Lucifer je Bog, i nažalost, Adonay je također Bog. Jer vječni zakon je da nema svjetla bez sjene, nema ljepote bez ružnoće, nema bijelog bez crnog, jer apsolut može postojati samo kao dva Boga... prava i čista filozofska religija je vjerovanje u Lucifera, ravnog Adonayu; ali Lucifer, Bog svjetla i Bog dobra, bori se za čovječanstvo protiv Adonaya, Boga tame i zla."
Ovaj citat, prema povjesničaru Antonu Chaitkinu, dostupan je na francuskom i engleskom jeziku, u vertikalnoj datoteci Alberta Pikea, u knjižnici Južne jurisdikcije Škotskog obreda, na adresi 1733 16th St. NW, Washington D.C.
Kasnijih godina je tijelo Alberta Pikea pokopano unutar zidova hrama u Washingtonu. Nekoliko metara dalje, izgradili su potpunu repliku ureda i stola svog drugog najpoštovanijeg člana, direktora FBI-a J. Edgara Hoovera. Također, treba znati kako je veliki broj pripadnika FBI upleten u Škotski obred (npr. postoje određene washingtonske masonske lože sa nesrazmjerno velikim brojem agenata FBI-ja koji su njihovi članovi, poput Aleksandrijske lože).
Sjedište vlade
Dana 17. prosinca 1906. godine je Teddy Roosevelt promovirao svog mornaričkog tajnika, Charlesa J. Bonapartea, u državnog odvjetnika. Bonaparte nije gubio vrijeme i objasnio je Kongresu kako Ministarstvo pravosuđa mora imati "stalne policijske snage... pod svojom kontrolom". 27. svibnja 1908. godine je Kongres reagirao tako što je zabranio svim izvršnim vladinim odjelima korištenje agenata Tajne službe kao policajaca, uključujući ovdje i Ministarstvo pravosuđa. Tijekom tog razdoblja je samo Ministarstvo financija imalo ovlasti koristiti ljude iz Tajne službe.
Kako bi zaobišao ovu prepreku Kongresa, državni odvjetnik Bonaparte je 26. srpnja 1908. godine, prema uputama Teddyja Roosevelta, naredio stvaranje istražne agencije unutar Ministarstva pravosuđa. Ova je agencija poslije postala poznata kao Savezni istražni ured. To je početak onoga što će postati neizabrana oligarhija.
Usred svega toga: 22-godišnji J. Edgar Hoover je prvi put regrutiran tijekom 1917. godine. Tek što je završio pravni fakultet, postavljen je na čelo Ureda za neprijateljske strance, pri Odjelu za ratne hitne slučajeve, u Ministarstvu pravosuđa i brzo se upustio u divlje bezakonje, vezano uz ratne protupobune tijekom tzv. Prve crvene panike, između 1917. i 1920. godine. Anton Chaitkin piše o ovom razdoblju u svom radu "Hooverov FBI i angloamerička diktatura":
https://drive.google.com/file/d/10wRlhwa7kDNHUTXa5oL4DtRjdGkaS4Fw/view
"Glavni državni odvjetnik Palmer je kreirao Odjel za opću obavještajnu (ili "radikalnu") službu u Istražnom uredu i imenovao je Hoovera za njihovog šefa. Vojna obavještajna služba i Hooverovi agenti, radeći zajedno kao jedna tajna služba, sada su izgradili mrežu civilnih osvetničkih špijuna, doušnika i provokatora.
Ovi pomoćnici su zatim pušteni u "Palmerove racije", rat protiv sindikata, radikala, zagovornika građanskih prava, učitelja i imigranata, od studenog 1919. do siječnja 1920. godine. Međutim, ovom početnom padu u policijsku državu se snažno usprotivilo američko stanovništvo, što je izazvalo narodne prosvjede i bijes."
Edgar Hoover bio je dobar Palmerov zamjenik, bio je u nadzoru masovnih političkih uhićenja, deportacija, linčovanja, terorističke propagande i lova na vještice. Hoover će unutar samog Ureda uspostaviti južnjačku bijelu masonsku jedinicu, nazvanu Poglavlje Vjernosti. I inzistirati će na tome da njegovi agenti Biro i njegov ured nazivaju "Sjedištem vlade".
Godine 1922. je Walter Lippmann, u svojoj nevjerojatno utjecajnoj knjizi "Javno mnijenje", iznio kako je diktatura najveća potreba, kako bi se ispravile krize sa kojima se Amerika suočava, pa si zato više ne može priuštiti zavaravanje idejom ustavnog sustava. Lippmann je tvrdio kako šira javnost nije sposobna za razumno prosuđivanje. Tvrdio je da ljudi mogu razmišljati samo u "stereotipima" i tako su navedeni neka povjeruju u "zlikovce i zavjere". Stoga, kako bi prevladao ovakvo "neznanje", Lippmann je izjavio da konsenzus ne mogu generirati neobrazovani ljudi, već ga "konstruira" elitna klasa "stručnjaka", koja pritom koristi "propagandu". Ova elitna klasa zauzvrat treba upravljati vladom iznutra, postojati unutar svakog odjela, formirajuti tako trajnu diktaturu. Njihovi će članovi uprave biti imenovani, a ne izabrani, neka služe doživotno. To je "meka“ diktatura, ako bi se tako moglo reći.
Kada je SAD pogodila Velika depresija (1929.-1933.), Hoover je za opće bezakonje okrivio neučinkovite i korumpirane lokalne političare, kao i policiju. Koje je bilo rješenje? Pa, samo još više moći za "Bureau".
Predsjednici dolaze i odlaze, ali nešto ostaje konstanta
Dok je vodio svoju kampanju za predsjednika, Franklin Roosevelt je postavio svog bliskog prijatelja, Thomasa J. Walsha, za predsjednika demokratske konvencije, 1932. godine. Ovaj senator iz Montane je, takoreći, "znao gdje su tijela pokopana".
Razlog tome je bio u tome što je 1921. godine, senator Thomas J. Walsh predvodio bitku i saslušanja u Senatu o nezakonitim praksama Ministarstva pravosuđa. Tijekom saslušanja se osobno suočio sa Palmerom, ali i njegovim zamjenikom Hooverom, uz dokaze koji su pokazivali da su počinili "orgiju terora, nasilja i zločina protiv građana i stranaca..."
Walsh je ostao u Senatu, te je ostao odani neprijatelj J. Edgara Hoovera.
Franklin Roosevelt je pobijedio na izborima 08. studenog 1932. godine i dužnost je trebao preuzeti u ožujku. 15. veljače 1933. godine je talijanski slobodni zidar nižeg ranga, po imenu Giuseppe Zingara, pucao je na novoizabranog američkog predsjednika Roosevelta. Promašio je, te je umjesto njega ubio gradonačelnika Chicaga, Antona Cermaka.
26. veljače, Franklin Roosevelt objavljuje imenovanje senatora Thomasa J. Walsha za državnog odvjetnika SAD-a.
Dana 01. ožujka, The New York Times piše o Walshovom obećanju kako će "reorganizirati Ministarstvo pravosuđa kada preuzme dužnost, vjerojatno i gotovo potpuno novim osobljem.“ Navodno je tada Walsh izjavio da će jedan od njegovih prvih poteza biti smjena J. Edgara Hoovera. Walsh je pronađen mrtav sljedećeg jutra, dok je bio u vlaku putovao za Washington, D.C. na Rooseveltovu inauguraciju 04. ožujka, kao i vlastito polaganje prisege.
Počevši od srpnja 1933. godine, skupina dužnosnika Američke legije (koja je bila plaćena od J.P. Morgana) traži od generala marinaca, Smedleyja Butlera, neka predvodi državni udar protiv predsjednika Roosevelta. Kada je general Butler prikupio dovoljno dokaza, obratio se J. Edgaru Hooveru radi provođenja akcije. Hoover je odbio poduzeti bilo kakvu akciju, navodeći kako nema dokaza da je prekršen savezni kazneni zakon. General Butler nije imao drugog izbora, nego objaviti plan puča američkom narodu, kako bi spriječio fašističko preuzimanje vlasti.
Franklin Roosevelt umro je 12. travnja 1945. godine.
Drugi svjetski rat službeno je završio 02. rujna 1945. godine; OSS je raspušten tri tjedna kasnije, 20. rujna 1945. godine; CIA je "službeno" osnovana dvije godine kasnije, očišćena od svih domoljuba koji su bili podrška FDR-u.
Nakon toga, FBI je nastavio provoditi lov na vještice putem kongresnih odbora, predsjednika Trumana, senatora Josepha R. McCarthyja, kao i mladog kalifornijskog kongresmena Richarda M. Nixona.
Dana 22. studenog 1963. godine - predsjednik Kennedy je brutalno ubijen na ulicama Dallasa, usred bijela dana.
Dana 29. studenog 1963. godine je osnovana tzv. Warrenova komisija za istragu ubojstva predsjednika Kennedyja.
Stari kongresmen iz Louisiane, Hale Boggs, (bivši saveznik FDR-a) je bio član te Warrenove komisije. Boggsa je jako uznemiravao nedostatak transparentnosti i strogosti, koju je pokazalo vodstvo Komisije, te se uvjerio kako su mnogi dokumenti, koji su iskorišteni za inkriminiranje Oswalda - zapravo krivotvorine.
Godine 1965. je zastupnik Boggs obavijestio okružnog tužitelja New Orleansa, Jima Garrisona, kako Oswald nije mogao biti pucač koji je ubio Kennedyja. Boggs je bio taj koji je potaknuo Garrisona neka započne jedini kazneni progon, koji je bio vezan uz ubojstvo predsjednika, sve do dana današnjeg.
Nixon je inauguriran kao predsjednik Sjedinjenih Država 20. siječnja 1969. godine.
Hale Boggs je ubrzo nakon toga javno pozvao Nixonovog glavnog državnog odvjetnika, Johna Mitchella, neka pokaže hrabrost, i neka otpustiti J. Edgara Hoovera.
Ubrzo nakon toga je privatni zrakoplov u kojem se nalazio Hale Boggs nestao bez traga.
Jim Garrison je bio tužitelj okruga New Orleans od 1962. do 1973. godine. On je bio jedini koji je pokrenuo kazneni progon i naknadno suđenje za atentat na predsjednika Kennedyja. U knjizi Jima Garrisona, "Tragom ubojica", spominje se J. Edgar Hoover nekoliko puta zbog ometanja, čak i zaustavljanja istrage o ubojstvu JFK-a. Ovo je posebno bilo vezano uz dokaze koje je prikupila policijska uprava Dallasa, poput testa na nitrate koji je Oswald obavio i koji ga je oslobodio krivnje. Time je, zapravo, dokazano kako Oswald nije pucao iz puške tog kobnog 22. studenog 1963. godine. Međutim, iz razloga koji su ostali poznati samo vladi i njenim istražiteljima, ova je činjenica zadržana u tajnosti 10 mjeseci. Konačno je razotkrivena u izvješću Warrenove komisije, ali komisija, neobjašnjivo, nije pritom promijenila mišljenje kako je Oswald bio taj koji je pucao u Kennedyja.
Još jedan incident, koji bi u drugim okolnostima izazvao posebnu osudu, bio je vezan uz Zapruderov film, koji je bio u posjedu FBI, te čiju su "kopiju" poslali Warrenovoj komisiji zbog istrage. Ovaj film je zapravo bio jedan od vodećih dokaza korištenih za potporu "teoriji čarobnog metka". Prikazan je smjer pucanja u glavu, koji je dolazio sa leđa, čime bi se potvrdilo kako je Oswaldova lokacija bila adekvatna za takav pucanj. Tijekom suđenja za atentat na Kennedyja (1967.-1969.), Garrison je u nekoliko navrata zatražio Zapruderov film, a koji je iz nekog neobičnog razloga bio zaključan u nekakvom trezoru, i bio je u vlasništvu časopisa 'Life'. Prvi puta, u više od pet godina, Zapruderov film je javno objavljen. Ispostavilo se kako je kopija filma, koju je FBI dostavio Warrenovoj komisiji, pokazivala dva kritična kadra obrnuto, kako bi se stvorio lažni dojam da je pucanj iz puške bio straga.
Kada je Garrison došao do originalnog filma, otkriveno je kako je pucanj u glavu zapravo došao sprijeda. Zapravo, cijeli film je dokazivao kako je na predsjednika bilo pucano iz više pravaca, što znači da je bilo više od jednog napadača. Kada su upitali FBI kako je moguće da su dva kritična kadra obrnuta, samozadovoljno su odgovorili da se mora raditi o tehničkoj grešci...
Danas postoje oni koji nastavljaju pokušavati diskreditirati rad Jima Garrisona. Terete ga za navodni zločina osporavanja apsurdne naracije i otkrića Warrenove komisije. Međutim, svatko tko se potrudi pročitati izvješće Warrenove komisije, ubrzo će otkriti kako se tamo nalazi hrpa proturječnosti, uz mnoštvo zabluda i otvorenih izmišljotina. Ovo je bila ne samo apsurdna prevara, nego su zapravo i suučesnici u jednom od najsramotnijih prikrivanja u američkoj povijesti. Možda jednog dana američki narod i shvatiti kako njihova najveća prijetnja i prijetnja američkoj slobodi ne dolazi izvana, već iznutra, gdje boravi na zauzetim i staknutim položajima zadnjih 116 godina...
Hvala na čitanju.
Add comment
Comments