Ernst Junger: "Šumski prolaz"

Napomena: Ovaj se esej sastoji od tri dijela. Objediniti ću sva tri u jedan upis, ali ću označiti svaki dio. Esej je napisao jedan izvrsni tip, jedan od mnogih koji imaju svoj stav i izgrađeni put. Možda to nije najbolji opis, ali Junger je zaista bio izvrstan pisac, a nekako je malo zastupljen u današnje vrijeme. Sada, što se samih šuma tiče - mislim da tu ne trebam ništa komentirati. Pisac eseja voli sebe nazivati The Forest Rebel (i da, zaista živi u šumi, ali ne želi objavu svog pravog imena, niti mjesta stanovanja). Esej je napisan tijekom nekoliko mjeseci, početkom ove godine. Da. Dugačko je, ali mislim i više nego vrijedno pažnje. Uživajte. 

1. DIO

Godine 1951. je Ernst Jünger napisao knjigu "Šumski prolaz". To je meni osobno najdraža njegova knjiga. Tvrdim da je "Šumski prolaz" danas jednako relevantan kao što je bio u vrijeme objavljivanja, ako ne i više. Doba totalitarizma je samo prividno prošlo (porazom Hitlera, Mussolinija i Japana, a kasnije i padom SSSR-a), ali ne i stvarno. Zapravo, vjerujem da je liberalna demokratska država možda najpodmukliji, najmoćniji i najdominantniji oblik totalitarizma koji je ikada postojao. Moderna demokratska država je, kako Schmitt kaže, totalna država. Stoga nas Jüngerov "Šumski prolaz" može mnogo naučiti o prirodi današnje situacije i kako se možemo oduprijeti suvremenom totalitarizmu.

(Citati su iz izdanja knjige "Šumski prolaz" izdavačke kuće Telos Press Publishing, u prijevodu Thomasa Friesea i s uvodom Russella A. Bermana, objavljenog 2013. godine. Toplo preporučujem da sami kupite ovo izdanje. Ja kao prevoditelj dodajem kako je prijevod sa engleskog na hrvatski isključivo moj, tako i sve greške koje pri prijevodu uočite.) 

Gdje smo

Prije nego što uđemo u sam tekst "Šumskog prolaza", potrebno je da uzmemo u obzir naš sadašnji svijet.

Do sada, u 2025. godini, mi smo intimno upoznati s pravom moći i tiranskim sposobnostima moderne demokratske totalne države. Svako od nas je to iz prve ruke iskusio tijekom pandemijskih godina, počevši od 2020. i, na nekim nesretnim mjestima, koje su trajale kroz cijelu 2023. godinu. Vlade, na svim razinama, poduzele su akcije dotad nečuvene na poslijeratnom Zapadu. Države diljem svijeta uvele su obavezne karantene. Tvrtke i bogomolje su bile zatvorene, neke tjednima, neke mjesecima. U mnogim zemljama, uključujući i Sjedinjene Države, pozitivan test na COVID-19 mogao je značiti situaciju da vam država naredi obveznu karantenu u vlastitom domu; ali, na mjestima poput Australije, čak i u interniranim logorima. Na nekim je mjestima zapravo postalo kazneno djelo napustiti kuću, dok ne prođe određeno vrijeme, nakon pozitivnog testa. Nošenje maske postalo je obavezno gotovo svugdje, bilo zakonom ili politikom poduzeća. Javna okupljanja su bila zabranjena, osim, naravno, ako su bila dijelom izljeva ljubavi 'Građanske religije', tijekom rasnih nereda 2020. godine. "Socijalno distanciranje" se provodilo u javnoj i privatnoj sferi; dok ostaci ove smiješne mjere još uvijek postoje ispisani na podovima nekih trgovina i restorana, tu i tamo. Zakonom je ljudima bilo zabranjeno posjećivati članove obitelji, još i više grliti jedni druge.

Izvor slike je iz teksta upravo nevjerojatnog naslova: https://www.nytimes.com/2020/10/16/world/will-we-remember-how-hugging-works-when-we-are-allowed-to-do-it-again.html

Nakon što su razvijena cjepiva, ona su postala obavezna za sudjelovanje u većini aspekata svakodnevnog života, bilo vladinom silom, ili prijetnjom isključenja iz gotovo svake javne sfere, uključujući radna mjesta i mjesta indoktrin-, mislim, "učenja“. Djeca, koja su već mjesecima ili godinama nosila maske, zatim su sakupljena na hrpu i ubrizgana, unatoč njihovom plaču. Činilo se kao da ta djeca u svom malom otporu razumiju pravu prirodu stvari. Poslodavci su otpuštali radnike koji su odbili cijepljenje. Pripadnici oružanih snaga su otpuštani zbog nepoštivanja pravila. Rečeno vam je da morate dobiti karticu za cijepljenje i da je uvijek imate sa sobom. Uostalom, nikada niste znali kada će vlasti, javne ili privatne, moći tražiti ove dokumente!

Prisjećajući se još malo više, možemo se prisjetiti logora za interniranje u Australiji, navodno demokratskoj i slobodnoj zemlji, gdje su muškarci i žene, pod prijetnjom fizičke sile, bili smještani u "dobrovoljne“ logore, okružene bodljikavom žicom, a rutinski su ih nadzirali policija i zdravstvene vlasti. Ako bi otišli, bili bi kažnjeni novčanom kaznom, ili čak zatvorom. Možemo se prisjetiti kako je u Kanadi država poduzela oštre mjere protiv prosvjednika kamiondžija, potpuno ih zgnječivši punom snagom policijskog aparata, debankinga, pa čak i zatvora. Liječnici su gubili posao, samo zato što su se pitali jesu li neke državne mjere nepotrebne; policajci države Kentucky postavljali su čavle na ulazu parkirališta crkve i skupljali registarske tablice kada su vjernici pokušali prkositi naredbama i bili prisutni na uskrsnoj službi. Svima nama ostalima je rečeno da ako vjerujemo u teoriju o curenju laboratorijskih podataka (što se pokazalo istinitim), da smo ludi teoretičari zavjere. Kako su brzo neki sve ovo zaboravili!

Osim odgovora na COVID-19, prisjetimo se i načina na koji je američka država mobilizirana kako bi pronašla i procesuirala stotine ljudi koji su sudjelovali, čak i na daljinu, u događajima od 06. siječnja. Navodno je čak 13% sredstava FBI iskorišteno kako bi "radili" na slučajevima od 06. siječnja! Prisjetimo se kako je FBI progonio pro-life aktiviste zbog mirnog zalaganja za nerođene. Prisjetimo se kako je Donald Trump gotovo 4 godine bio podvrgnut pravnom napadu, tijekom Bidenove administracije.

Bilo bi pogrešno misliti kako je sve ovo novo ili jedinstveno. Stvari su loše već neko dulje vrijeme. Možda je stariji, ali je i dalje relevantan primjer kako moderna država, unatoč svojim liberalno-demokratskim prerušavanjima, može provoditi invazivne i totalitarne mjere: podsjećam na mjere nakon 11. rujna i PATRIOT Act. Tada se Država nadzora doista pojavila, na način na koji nikada prije nije bila ostvarena, čak niti u sovjetskom bloku. Rečeno nam je kako sve naše slobode treba ograničiti kako bi se borili protiv terorizma, i većina ljudi je to i prihvatila. Gotovo nitko danas ne prigovara stotinama tisuća sigurnosnih kamera,  koje prate svaki naš pokret, ili internetskom masovnom prikupljanju naših privatnih podataka. Oni koji upozoravaju budu obično ismijani kao ludi libertarijanci, ili ljudi samo slegnu ramenima i kažu: "Koga briga, čovječe?“

Prije TOGA, znamo da je američka vlada (često putem CIA) sudjelovala u nevjerojatnom broju suludih programa, koji su bili ništa manje nego monstruozni. MKUltra, prisluškivanje u zemlji, trgovina drogom, bezbrojni pokušaji puča, Operacija Ptica rugalica i još mnogo toga. Popis bi se mogao nastaviti. Također sada znamo kako je USAID korišten za financiranje raznih programa. koji promiču progresivnu ideologiju u zemlji i inozemstvu; kao i potiču tzv. obojene revolucije diljem svijeta.

Konačno, sjetimo se zakona o bogohuljenju u mnogim zapadnim zemljama sada. Ne, ne bogohuljenje protiv Boga, nego bogohuljenje protiv tzv. "zaštićenih klasa“. Moliti se tiho u blizini klinike za pobačaj u Velikoj Britaniji ili Škotskoj, čak i u VLASTITOM DOMU? Policija vas može i hoće uhititi. "Govor mržnje" na društvenim mrežama protiv jedne od zaštićenih klasa? Na nekim mjestima, poput Njemačke, biti ćete uhićeni. Na svim ovim mjestima su vaš posao i egzistencija ugroženi. Pregaziti autom i ostaviti tragove kočenja na zastavi ponosa, koja je naslikana na ulici? Pronaći će vas i biti ćete prisiljeni platiti štetu. Danas nema većeg zločina od "netrpeljivosti“ i "netolerancije“. Nakon pucnjave u školi u Nashvilleu, 2023. godine, najveća briga medija, vlade i slavnih osoba nisu bili ubijeni kršćanski školarci, već zaštita transrodnih osoba, toliko da su ljevičari na internetu prikazivali transrodnog napadača kao žrtvu!

Važno je istaknuti ulogu nevladinih organizacija u provođenju službene ideologije i 'Građanske religije'. Theodore Kaczynski to dobro opisuje u 73. stavku svog manifesta: 

"Kontrola se često provodi neizravnom prisilom, psihološkim pritiskom ili manipulacijom, te od strane organizacija koje nisu vlada, ili od strane sustava u cjelini. Većina velikih organizacija koristi neki oblik propagande kako bi manipulirala stavovima ili ponašanjem javnosti. Propaganda nije ograničena na 'reklame' i oglase, a ponekad je ljudi koji je stvaraju čak ni svjesno ne nazivaju propagandom. Npr. sadržaj zabavnog programa snažan je oblik propagande."

Većina nasjeda na to i nije sposobna izdržati utjecaj propagandnog aparata. Kao što Jünger kaže: "Mase će slijediti propagandu, koja ih prebacuje u čisto tehnički odnos sa zakonom i moralom“ 

Kamo idemo?

Iako je Trumpova administracija poništila ili ukinula razne DEI programe, pomilovala pro-life zagovornike, pomilovala prosvjednike 06. siječnja i poduzela korake za smanjenje savezne vlade - još nismo ni blizu izlaska iz opasnosti.

Naša osobna privatnost, posebno online, i dalje je u opasnosti. Generativna umjetna inteligencija nastavlja napredovati brzim tempom; tehnološke tvrtke otvoreno zagovaraju stvaranje opće umjetne inteligencije i singularnosti. Također, monstruozni zakoni u korist eutanazije koji se provode diljem Zapada, poput Kanade i Nizozemske. Pobačaj ostaje i dalje sporno pitanje, uz bezbrojne bebe, koje se svake godine zakolju u maternici. Masovne migracije, koje potiče većina zapadnih vlada, prijete potpuno promijeniti sastav cijelih nacija, kao i potaknuti građanske nemire i pritisak na vladu. Velika zamjena nije teorija zavjere; jednostavno nije u redu biti protiv nje. Kapitalizam nas i dalje čini manje slobodnima svakim danom. Nikada nije bilo skuplje posjedovati dom. Pravo vlasništvo nad bilo čime, od glazbe do videoigara i knjiga se smanjuje, dok plaćene pretplate i online streaming zauzimaju mjesto vlasništva. Naše se informacije prikupljaju i prodaju na načine koje ne možemo istinski niti zamisliti. Naša se pažnja usmjerava na poboljšanje Algoritma, kako bi konzumirali sve više i više.

"Moramo paziti na sve. Izviđački napori uvlače svoje organe u svaki gradski blok, u svaki dom... vidimo pojedinca kako se pretvara u vlastitog policajca i doprinosi vlastitoj eliminaciji.“ 

Ne posjedujem ništa, nemam privatnost i život nikada nije bio bolji.

Diktatura, državna moć i kontrola

"Imati sudbinu ili biti klasificiran kao broj - ta je odluka danas nametnuta svima nama i svatko od nas se s njom mora suočiti sam. Pojedinac je danas suveren, kao i pojedinac u bilo kojem drugom razdoblju povijesti... jer kako kolektivne moći dobivaju na značaju, pojedinac se odvaja od starih ustaljenih udruženja i mora se sam zauzeti za sebe. Postaje Levijatanov antagonist, zapravo, njegov osvajač i njegov krotitelj."

Prvo moramo shvatiti da se, u vrijeme pisanja, "Šumski prolaz" posebno bavio diktaturama koje su postojale u to vrijeme ili su upravo bile pobijeđene. Odjeljci od 1 do 9 su posebno usmjereni na raspravu o životu unutar diktature. Jünger priznaje postojanje država u kojima se održavaju pravi izbori, te razlikuje svijet diktatura od liberalnog svijeta. Ne vjerujem da to diskreditira njegovu analizu u prvom dijelu knjige, ali moramo shvatiti kako je dio napisanoga specifičan za život pod diktaturom, dok je dio univerzalno primjenjiv. Npr. on provodi puno vremena raspravljajući o lažnim izborima; vrsti izbora gdje 98% birača glasa za ono što je dobro za režim. Sjetimo se izbora u Sjevernoj Koreji. Dakle, moramo dio ovoga ostaviti po strani,  kako bi došli do onoga što je najrelevantnije za našu današnju situaciju, koja se zapravo i promijenila od 1950-ih godina. 

Okrenimo se njegovom opisu procesuiranja lažnih glasova u totalitarnim državama. Ovdje je važno napomenuti kako država i propagandni aparat potiču određene načine glasovanja. Svi mi to implicitno razumijemo. U svakom izbornom ciklusu mi smo suptilno, ili ne tako suptilno, potaknuti da donesemo određeni izbor. Obično ljevičarske kampanje i inicijative za glasanje dobivaju milijune dolara financiranja i puno vremena u emiteru. Svi najveći utjecajni ljudi, sve tvrtke i izvršni direktori, svi kasnonoćni voditelji, mainstream medijski stroj i neprofitne organizacije, govore nam da moramo glasati na određeni način, inače smo neupućeni, fanatični, rasistički, mizogini, ili čak nedemokratski! Tipično, kampanje za povećanje izlaznosti birača i druge slične stvari, koje se naizgled čine tek "promicanjem demokracije", jedva su prikriveni pokušaji da se ljude potakne glasati za demokrate. Republikanci, iako niti na koji način ne predstavljaju stvarnu opasnost za bilo koga, ili za državu (iako je DOGE možda to donekle promijenio), često nemaju koristi od takvih kampanja, iako imaju vlastite propagandne mreže.

Neki će, međutim, neizbježno prozreti ovu šaradu. Jünger piše: "Pretpostavimo da je naš birač, zahvaljujući svojoj moći razlikovanja, izdržao dugu, nedvosmislenu propagandnu kampanju, koja je mudro pojačana sve do dana izbora. To nije bio lak zadatak. Sada, povrh svega, izjava koja se od njega traži je odjevena u vrlo respektabilne formulacije: pozvan je neka sudjeluje u glasanju za slobodu, ili možda na mirovnom referendumu. Ali, tko ne voli mir i slobodu? Samo čudovište." Tko ne voli "ženska prava?" Tko ne voli "tjelesnu autonomiju?" Tko ne voli "toleranciju?" Tko ne voli "demokraciju?" Samo čudovište! Čudovišta vole rasizam. Vole nacionalizam. Vole bijelu supremaciju. Vole fašizam. To su riječi koje se koriste za opisivanje bauka u današnje vrijeme. 

Te su ideje toliko opasne. te liberalno-demokratska Totalna Država poduzima izravne akcije kako bi spriječila one koji ih zagovaraju, kako bi došli na vlast demokratskim sredstvima. U Rumunjskoj je populistički kandidat nedavno uhićen, uz obrazloženje kako je proruski fašist. To se događa nakon što je rumunjski visoki sud doslovno poništio rezultate izbora, uz obrazloženje da ih je manipulirala Rusija. Zaprijetio je svetim formulacijama liberalne demokracije i njenoj građanskoj religiji. Dakle, ne smije mu se dati niti prilika da dođe na vlast, na slobodnim izborima. U međuvremenu: u Njemačkoj je AfD pretrpio nekoliko državnih postupaka protiv sebe; dok se desnocentristički CDU udružio sa ljevičarskim SPD-om, samo kako bi spriječili  AfD da dođe na vlast, unatoč njihovim ogromnim rezultatima na nedavnim izborima. Konačno, u SAD-u ću vas samo podsjetiti na sve poduzete akcije protiv Trumpa, od 2021. do 2024. godine, a sve se to mora shvatiti kao pokušaji njegovog potiskivanja. U svim tim slučajevima, država djeluje na način koji je potpuno suprotan njenim navodnim temeljima (iako je istina da liberalizam na taj način djeluje sa namjernom, kako piše Adrian Vermeule).

Jünger dalje ističe kako je "za istraživanje, promatranje i kontrolu ovih točaka potreban veliki broj policajaca“. Sjedinjene Države su policijska država, kao i Ujedinjeno Kraljevstvo, Kanada, Australija i sve ostale zemlje na Zapadu. Znamo da će policija, bez oklijevanja, sprovesti Građansku religiju, dok istovremeno suzbija sve protupokrete. Znakovito je što je je glavna briga Bidenove administracije bila "bijeli supremacisti". Ako ste desničar, te se nađete u samoobrani i na pogrešnom mjestu, možete biti spremni na uhićenje i kazneni progon od strane države. Policija vam neće pomoći. Pravosudni sustav nije vaš prijatelj. Kyle Rittenhouse i Daniel Penny su izvrsni primjeri. Ljevičarska rulja će zauvijek imati povlašteni tretman. Silovatelji, ubojice, lopovi i ovisnici o drogama će biti pušteni, posebno ako su pripadnici zaštićene klase (uostalom, njihovo uhićenje se i naziva "sistemski rasizam“). Ista se pravila neće odnositi na heteroseksualne bijelce koji počine zločin samozaštite, ili se usude prosvjedovati protiv građanske religije. Naravno, još uvijek postoje neka dobra mjesta diljem SAD-a, gdje se policija bori protiv anarhije ili normalno obavlja svoje funkcije. Ali, nikada ne možemo stvarno računati na to da će policija biti protiv establišmenta i oni će najčešće provoditi ono što Totalna Država nametne, baš kao tijekom ere COVID-19.

"Ne postoji očajnija sudbina od umiješanosti u proces u kojem je zakon pretvoren u oružje" 

Možda najgore od svega je to što: "Otpor samo jača vladajuće sile, pružajući im dobrodošlu priliku za poduzimanje ofenzivnih akcija." Grupe koje se organiziraju i prosvjeduju protiv države, Građanske religije i organizacija povezanih s njima, čini se, daju državi još više moći. To državi daje priliku da vas i vašu obitelj proglasi domaćim teroristima ili prijetnjom demokraciji. Oni će to objeručke iskoristiti kako bi opravdali bilo kakve akcije protiv vas i bilo koga drugog tko na bilo koji način dijeli vaše stavove, bilo da se radi o cenzuri ili nečemu nečemu gorem.

Osim sirove moći države, moramo razmotriti kako se čovjeku danas još oduzima sloboda.

Državna moć nije jedina metoda kontrole

Živimo u dobu neviđene udobnosti i sigurnosti. Većina ljudi danas uživa u tome; stoga često neće činiti ništa što je neugodno ili nesigurno. "Otpor zahtijeva veliku žrtvu, što objašnjava zašto većina radije prihvaća prisilu“. Mnogo je lakše popustiti propagandi, prihvatiti "napredak", potvrditi Građansku religiju, okrenuti leđa i krenuti dalje. Zapravo, malo je vjerojatno da će država uopće dopustiti ljudima da sudjeluju u bilo kakvoj opasnoj ili nesigurnoj aktivnosti, budući su bezbrojne sigurnosne mjere ugrađene u zakon. Dakle, možemo čvrsto tvrditi da je čovjek sve više pripitomljen od strane modernog društva. To je poanta koju i Ted Kaczynski ističe u svom manifestu. Više ne moramo prolaziti kroz proces moći. Od nas se sve manje zahtijeva fizička borba. Naši životi postaju sve udobniji, sve automatiziraniji, sigurniji i sigurniji, ali ovo je opasno. Ljudi nisu voljni odreći se tih udobnosti i prihvatiti će gotovo svako zadiranje u svoje slobode, sve dok njihova udobnost nije ugrožena. Mislim da je potrebno citirati odlomak koji Jünger posvećuje tome:

"Općenito, čovjek će se oslanjati na sustav ili mu se pokoriti, čak i kada bi već trebao crpiti iz vlastitih resursa. To pokazuje nedostatak fantazije. Trebao bi znati u kojim trenucima ne smije biti naveden da se odrekne svoje suverene moći odlučivanja. Sve dok su stvari u redu, biti će vode u cijevima i struje u vodovima. Kada su život i imovina ugroženi, alarm će pozvati vatrogasce i policiju. Ali, velika opasnost je u tome što se čovjek previše oslanja na tu pomoć i postaje bespomoćan kada se ona ne ostvari. Za svaku udobnost mora se platiti. Stanje domaće životinje vuče za sobom stanje životinje iz klaonice".

Kakve dirljive riječi. Čovjek, kada je pripitomljen, samo je korak udaljen od ropstva i klanja. Naša udobnost ne dolazi besplatno. Kada postanemo ovisni o državi ili o ogromnim tehničkim aparatima, postajemo slabiji i nesposobniji da se sami održimo u vrijeme krize. Naše oslanjanje nas vodi u ropsko stanje ovisnosti. Možemo zamisliti sve ljude koji se oslanjaju na državnu pomoć u gotovo svakom aspektu života. Kada uzmemo u obzir te ljude, zamišljamo li da će oni uglavnom podržavati status quo i Levijatansku državu, ili će biti protiv nje? Kada dođe do problema, malo je vjerojatno da će biti protiv države, jer ih ona održava.

Unatoč svoj udobnosti i brzom tehnološkom napretku društva, moderni čovjek se sve više boji. Boji se kriminala, rata, nasilja, klimatskih promjena, svjetske katastrofe. Treba samo nekoliko minuta pogledati X i vidjeli bi koliko smo panični. "Postaje očito da su praktički svi [ljudi] u stisku vrste panike koja je ovdje bila nepoznata od srednjeg vijeka.“ Osim toga: "Zbog straha, čovjek ograničava vlastitu moć odlučivanja u korist tehnoloških rješenja. To donosi sve vrste pogodnosti - ali nužno mora rezultirati i sve većim gubitkom slobode." Kakvu pogodnost donose umjetna inteligencija i automatizacija! Kakvu pogodnost donose bezbrojne aplikacije! Kakvu pogodnost pružaju pretplatničke usluge! Kako je praktično odreći se dijela privatnosti za jednostavnu tehnologiju. Sve je to tako praktično; još nas je lakše kontrolirati, kada sami to prihvatimo, kao što i činimo.

Naš strah je primjetan u našem odnosu prema 24-satnom ciklusu vijesti, koji je sada dostupan na našim telefonima, baš u svakom trenutku. Svaki dan primamo strašne vijesti o nekom novom zločinu, političkom događaju, međunarodnoj tragediji. "Potreba da se vijesti čuju nekoliko puta dnevno je već znak straha; mašta raste i paralizira se u rastućem vrtlogu. Bezbrojne antene, koje se uzdižu iznad naših mega-gradova, nalikuju dlakama koje se dižu na glavi i izazivaju demonske kontakte."

Što učiniti?

Suočen sa svim tim strahovima, propagandom, prisilom i automatizacijom, "pojedinac mora odlučiti hoće li odustati od igre, ili će ustrajati svim svojim najdubljim snagama. U potonjem slučaju odlučuje se za šumski prolaz.“ 

Oni koji se odlučuju za šumski prolaz su šumski buntovnici, koji su opisani kao takvi:

"Šumski buntovnik je onaj pojedinac koji, izoliran i iščupan iz svoje domovine velikim procesom, vidi sebe konačno predanog uništenju. To bi mogla biti sudbina mnogih, zapravo svih - stoga se definiciji mora dodati još jedan faktor: to je odlučnost šumskog buntovnika da se odupre i njegova namjera da se izbori u borbi, ma koliko beznadna bila. Šumski buntovnik stoga posjeduje iskonski odnos prema slobodi, koji se, iz perspektive našeg vremena, izražava u njegovoj namjeri da se suprotstavi automatizmu i da ne izvede njegov etički zaključak, koji je fatalizam." 

U drugom dijelu istražiti ćemo tko je šumski buntovnik.....

2. DIO

Ako ste mladić poput mene, bez sumnje osjećate izolaciju, o kojoj Jünger piše u gornjem citatu. Osjećamo se kao da smo iščupani iz korijena. Govore nam da je naša domovina nevažna, da nije naša, da ne bi trebali biti ponosni na nju, te da ako smo ponosni, onda smo fanatici i rasisti. Vidimo kako se naša domovina radikalno mijenja, na više načina. Većina nas može se samo osvrnuti na ono što je nekada bilo i vidjeti koliko je nisko palo. Budućnost se čini prilično sumornom. Svijet je sve opasnije, skuplje, iscrpljujuće i zagušljivije mjesto. Pa ipak, ne želimo očajavati. Ne želimo popustiti nihilizmu i fatalizmu modernosti. U internetskom smislu, ne želimo ucjenjivati, iako to često činimo. Mora postojati nešto više. Mora postojati drugi način. Moramo se oduprijeti. Ali, kako?

Tko je šumski buntovnik?

Prvo, moramo početi razgovarati o tome što je točno, ili tko je, šumski buntovnik. Kakav je on? Koje su njegove kvalitete? U što vjeruje i za što se zalaže?

Šumski buntovnik je "opkoljena osoba". On je introspektivan. Razumije sebe i svoju bit. On je tragatelj za istinom. On je također netko, u odnosu sa drugima. On je manjina, što znači da većina ljudi nisu šumski buntovnici. Često može biti normalan član društva, barem naizgled. On je također duhovan.

Zadržimo se na trenutak na ovoj ideji "opkoljenog pojedinca".

Pojedinac

Jünger piše da upravo u umjetnosti sve više pronalazimo temu "opkoljenog pojedinca". Samo se sjetite nekih popularnih filmova sa ovom tematikom: Pad, Klub boraca, Vožnja, Taksist, Joker, Conan barbarin, Umri muški, Konvoj, Rambo i mnogi drugi. Sjetite se svih knjiga koje sadrže ovu temu (previše ih je da bi ih nabrajali). Shvaćate ideju. Priče o čovjeku koji je doveden do ruba sloma ili koji mora poduzeti drastične mjere, kako bi spasio sebe i one oko sebe, unatoč svim izgledima. Mislim da je primjer par excellence "opkoljenog pojedinca", iz djela Patricka McGoohana. U toj knjizi, "Zatvorenik", Broj 6 je protagonist, arhi-individualist protiv sila kolektivizma i kontrole, a svaka epizoda govori o silama sustava koje na bezbroj načina pokušavaju slomiti njegovu volju i dovesti do pokoravanja konformizmu. Međutim, on im se čvrsto protivi, slavno izjavljujući: "Nisam broj, ja sam slobodan čovjek!“, ili: "Neću biti gurnut, podvrgnut, žigosan, indeksiran, informiran, ispitan, ili numeriran! Moj život je moj!“ Ovi citati se savršeno uklapaju u temu šumskog buntovnika, koju nalazimo u "Šumskom prolazu". Jünger piše: "Imati sudbinu ili biti klasificiran kao broj - ova odluka je danas svima nama nametnuta, i svatko od nas se mora s njom suočiti sam." 

Vrlo je važno razumjeti što Jünger zapravo misli kada piše o pojedincu. Kaže:

"Govoreći o pojedincu ovdje, mislim na ljudsko biće, ali bez prizvuka koji su se toj riječi nagomilali tijekom posljednja dva stoljeća. Mislim na slobodno ljudsko biće, kakvog ga je Bog stvorio. Ova osoba nije iznimka, ne predstavlja nikakvu elitu. Daleko više, on je skriven u svakome od nas, a razlike proizlaze samo iz različitih stupnjeva u kojima pojedinci mogu ostvariti slobodu koja im je dana. U tome mu je potrebna pomoć - mislilaca, znalaca, prijatelja, ljubavnika." 

Jünger u tom odlomku izražava vrlo katoličko shvaćanje ljudske osobe. Odlomak 1700 Katekizma Katoličke Crkve nam kaže: "Dostojanstvo ljudske osobe ukorijenjeno je u njezinu stvaranju na sliku i priliku Božju…“

Stoga, da bi postali šumski buntovnici, moramo biti slobodne individue, slobodni ljudi, iako to ne znači da moramo biti izolirani, kako Jünger ističe: pojedincu treba pomoć drugih oko sebe. Šumski buntovnik vjeruje da su svi ljudi slobodna bića, da su Božja stvorenja, te nam je potrebna pomoć da bismo bili u potpunosti svoji.

Čovjek u vezi

Na kraju odlomka koji sam upravo citirao, Jünger kaže da šumskom buntovniku treba pomoć, iako je on individua i u konačnici mora donositi odluke koje samo on može odabrati. Nije individua u potpunoj izolaciji, jer da bi ostvario svoju slobodu, potreban mu je odnos, bilo bratski ili romantičan.

"Šumski prolaz" je uvelike proces susreta s vlastitim istinskim Ja, odlaskom izvan površinske razine, a to zapravo uključuje susret s drugima. Postoji prekrasan odlomak u kojem Jünger pojašnjava ovu točku:

"Šumski buntovnik je konkretna individua i djeluje u konkretnom svijetu. Nema potrebe za teorijama ili zakonima, koje je izmislio neki stranački pravnik, kako bi znao što je ispravno. On se spušta do samih izvora morala, gdje vode još nisu podijeljene i usmjerene u institucionalne kanale. Stvari ovdje postaju jednostavne, pod pretpostavkom da nešto neiskvareno još uvijek živi u njemu. Već smo vidjeli da je veliko iskustvo šume - upravo susret s vlastitim Ja - vlastitom neranjivom jezgrom, bićem koje održava i hrani individualni fenomen u vremenu. Ovaj susret, koji tako snažno pomaže u povratku zdravlju i uklanjanju straha, također je od najveće važnosti u moralnom smislu. Vodi nas do onih slojeva koji su temelj cjelokupnog društvenog života i zajednički su svima od samih početaka. Vodi do osobe koja čini temelj ispod individualne razine, iz koje proizlaze individualnosti. Na toj dubini ne postoji samo zajednica; postoji identitet. Na to aludira simbol zagrljaja. Ja prepoznaje sebe u drugome, slijedeći vjekovnu mudrost: "Ti si to." Taj drugi može biti ljubavnik, ili može biti brat, supatnik ili bespomoćni susjed. Pomažući na ovaj način, Ja također koristi sebi u vječnom. I time se potvrđuje osnovni poredak svemira." 

Čovjekov zagrljaj je trenutak kada on istinski susreće samog sebe.

Kada je riječ o odnosu šumskog buntovnika i njegovih bližnjih, Jünger ne zamišlja da šumski buntovnik ostavlja druge da umru. Zapravo, sasvim je suprotno. On zamišlja kako šumski buntovnik:

"....[istupa] iz beživotnih masa, kako bi pružio ruku pomoći drugima. To se događalo čak i u zatvorima, zapravo posebno tamo. Kakva god bila situacija, tko god bio drugi, pojedinac može postati to drugo ljudsko biće, pa time otkriti svoju izvornu plemenitost. Podrijetlo aristokracije leži u pružanju zaštite, zaštite od prijetnje čudovišta i demona. To je obilježje plemenitosti i još uvijek sja u stražaru, koji potajno dodaje komad kruha zatvoreniku. To se ne može izgubiti i na tome svijet opstaje." 

Na taj način, vidimo kako šumski buntovnik nije čovjek samo za sebe, nego je čovjek i za druge. On je plemenit, ne na neki snobovski ili superioran način, već na isti način na koji vitez štiti damu ili kako snažan muškarac štiti nevine. Pružanje ruke drugome, kaže Jünger, prava je plemenitost. Šumski buntovnik, budući da je plemenit čovjek, mora se shvatiti kao onaj koji djeluje u ime drugih, a ne samo u svoje ime.

Jünger piše više o moći ljubavi i međusobnih odnosa u svom eseju "Preko linije":

"Druga temeljna moć je eros; kada dvije osobe vole, otimaju tlo Levijatanu, stvarajući prostor koji on ne može kontrolirati. Eros će uvijek trijumfirati, kao pravi glasnik bogova, nad svim titanskim konstrukcijama."

"Eros je također živ u prijateljstvu, koje se, suočeno s tiranijom, podvrgava konačnoj kušnji. Ovdje se pročišćava i testira, poput zlata u peći."

U mom eseju, "Jünger o Erosu u 'Preko linije'", napisao sam:

"Levijatan - koji nastoji kontrolirati i uništiti, s modernom tehnologijom i strojevima na raspolaganju - osujećen je erosom, jer eros prkosi Levijatanu, i po tome što dvije osobe formiraju vezu toliko jaku i toliko neraskidivu, pa te pojedince navodi da djeluju izvan granica koje je postavio Levijatan. Nepredvidljiv je, divlji, strastven i pun života, sve ono što Levijatan mrzi. Eros, kako Jünger kaže, stvara prostor koji Totalna Država ne može kontrolirati. Zato Levijatan zapravo preferira svijet u kojem se muškarci i žene ne vole, gdje se obitelji raspadaju, gdje su pojedinci usamljeni i izolirani. Dvoje zaljubljenih ljudi je sila, sa kojom se treba računati, dok su usamljeni i frustrirani atomi, koji besciljno lebde okolo - lako kontrolirani i manipulirani."

Evo cijelog eseja, ako ga želite pročitati, jer vjerujem da se savršeno povezuje s onim o čemu Jünger govori što se tiče ljubavi i odnosa: https://theforestrebellion.substack.com/p/junger-on-eros-in-across-the-line

Manjina

Iako je svaka osoba pojedinac, koja je slobodna i stvorena od Boga na svoju sliku, nisu svi sposobni to vidjeti. Nisu svi sposobni za otpor i borbe za slobodu. Činjenica jest da su vrlo malo ljudi šumski buntovnci. "Samo mali dio velikih masa će moći prkositi moćnim fikcijama vremena i zastrašivanju, koje iz njih proizlazi... inicijativa će uvijek prijeći u ruke odabrane manjine, koja preferira opasnost više od ropstva." Međutim, kao što sam istaknuo prije nekoliko trenutaka, šumski buntovnik to ne zamjera svom bližnjemu i trebao bi biti spreman pomoći onima koji, iz bilo kojeg razloga, sami nisu ušli u šumski prolaz.

Duhovni čovjek

Još jedan vitalni aspekt šumskog buntovnika, koji se mora shvatiti, jest njegova duhovna priroda. Jünger kaže:

"....važno je da svatko tko namjerava poduzeti rizičan pothvat prvo stekne preciznu predodžbu o sebi...čovjek uključen u pokrete i povijesne pojave mora se osvrnuti na svoju latentnu nadvremensku bit, koja se utjelovljuje u povijesti i transformira u njoj. Pothvat ove vrste će privući snažne duhove, poput šumskog buntovnika. U tom procesu, zrcalna slika promatra prvobitnu sliku, iz koje proizlazi i u kojoj je nepovrediva... Ovo je samotni susret i u tome leži njegova fascinacija; neće biti prisutan nijedan bilježnik, svećenik ili dostojanstvenik. U toj samoći čovjek je suveren, pretpostavlja kako je prepoznao svoj pravi položaj. On je Sin Oca, gospodar zemlje, rezultat čudesnog stvaranja... Kao i u najdavnija vremena, čovjek ponovno prisvaja svećeničke i viteške moći za sebe. Ostavlja iza sebe apstrakcije, funkcije i podjele rada, te se stavlja u odnos prema cjelini, prema apsolutu - i u tome leži duboka sreća." 

Ovo je za mene bio posebno dirljiv odlomak i mora se komentirati.

‘Der Astralmensch’, Sascha Schneider

Naš identitet se može pronaći samo u našem odnosu s Bogom. To je ono što mi u biti jesmo. Kada Jünger kaže da ostavljamo iza sebe apstrakcije, funkcije i podjele na poslu - on time misli kako moramo odvojiti sebe, svoje pravo ja (kao Božji sinovi ili kćeri) od naše ideologije, rada tj. ovog ili onog posla, pa čak i našeg životnog stanja (u braku ili smo samci). Ništa od ovih stvari nije nevažno, ali nije niti bitno, može nestati ili se može promijeniti (naš supružnik može umrijeti, možemo dobiti drugi posao, možemo promijeniti mišljenje o stvarima). Ipak, naša sloboda i dostojanstvo, kao ljudske osobe s dušom, kao djeteta Božjeg, ostaju. Kada to shvatimo, i mislim ovdje shvatiti u punom smislu te riječi, postižemo istinsku sreću. Pogađaju me Jüngerove ponovljene aluzije na kršćanske ideje i Boga u "Šumskom prolazu", jer vjerujem kako ovo pokazuje koliko su glupi ljudi koji podcjenjuju njegov kršćanski karakter i kasno obraćenje. Ali, to nije niti ovdje, niti tamo.

Jünger dalje ističe kako si šumski buntovnik "ne može priuštiti čekanje na crkvu, ili na duhovne vodiče i knjige, koje bi se mogle pojaviti." Svatko tko razumije kako Crkve danas funkcioniraju razumije o čemu se ovdje govori. Ponekad se može činiti kao da Crkva jedva da se i suprotstavlja modernosti. Ponekad znam kako mojoj vjeri nisu posebno pomogli određeni postupci Crkve, niti onih unutar nje. To ne znači da Crkva nije važna ili da nije od pomoći, ali šumski buntovnik mora biti spreman djelovati čak i onda kada njegova Crkva zakaže. Mora biti spreman sam provesti ovo duhovno iskustvo, ako je tako potrebno. Ne može čekati da mu utjecajne osobe izgovore što da misli, ili kako da djeluje.

Jünger također kaže da šumski buntovnik mora biti spreman "računati s vremenima i regijama u kojima crkva jednostavno više ne postoji. Država će se tada osjećati pozvanom da popuni prazninu, koja je ovdje nastala ili je razotkrivena vlastitim sredstvima – što je pothvat u kojemu se samo može propasti." To već danas vidimo. Znamo koliko su crkve pale i kako se čovjek okrenuo od religije. Pobožna religija zamjenjuje se građanskom religijom; Crkva je zamijenjena državom. Naravno, oboje je izopačeno i nesposobno zadovoljiti čovjekove najdublje potrebe za Bogom. Ipak, praznina se mora popuniti, čak i nepotpuno, ili na štetan način.

Piše kako je crkva, kao institucija, sastavljena od ljudi i stalno je ugrožena "ukočenošću i posljedičnim isušivanjem njenih blagotvornih snaga. To objašnjava tmurne, mehaničke i besmislene aspekte mnogih crkvenih službi, ponavljajuće nedjeljne muke i, naravno, sektaštvo. Institucionalni element jest istovremeno i ranjivi aspekt; oslabljena sumnjom, građevina se preko noći ruši - ako jednostavno nije pretvorena u muzej." 

Sjetite se svih nekada velikih i svetih katedrala i crkava u Europi koje su pretvorene u muzeje; u nekima se i danas možda održava misa ili služba, a možda i ne. Također, s velikom tugom, kažem da je vjerojatno slučaj kao da većina crkvenih službi danas više iscrpljuje čovjeka od vjere, nego što ga ojača. Ako šumski buntovnik može pronaći onu koja nema taj učinak, trebao bi je iskoristiti, ali u konačnici šumski buntovnik mora biti sposoban ustrajati u svojoj vjeri, čak i onda kada crkva to ne uspije učiniti, niti je poticati.

"Kada sve institucije postanu dvosmislene ili čak neugledne, i kada se otvorene molitve čuju, čak i u crkvama ne za progonjene već za progonitelje, u ovom trenutku moralna odgovornost prelazi u ruke pojedinaca. Šumski buntovnik je konkretna osoba i on djeluje u konkretnom svijetu. Ne trebaju mu teorije ili zakoni koje je izmislio neki stranački pravnik da bi znao što je ispravno. On se spušta do samih izvora morala, gdje vode još nisu podijeljene i usmjerene u institucionalne kanale. Stvari ovdje postaju jednostavne - pod pretpostavkom da nešto neiskvareno još uvijek živi u njemu." 

Doista, danas crkva često surađuje s državom i progoniteljima, pa čak i prodaje građansku religiju, koristeći kršćanski jezik. Sjećate li se kako su kršćani bili žestoko izgrđeni tijekom BLM Ljeta ljubavi, ili kako su crkve surađivale i gurale COVID tiraniju, ili kako crkve sada zahtijevaju neka dopustimo beskonačnu migraciju? Popis se nastavlja. Uz sve ovo izrečeno, Jünger primjećuje kako se ipak "veća snaga može sačuvati u crkvama i sektama, nego u onome što se danas naziva svjetonazorima." Drugim riječima: možemo položiti puno više nade u crkve da se suprotstave modernosti i služe kao pokretači promjena, nego što se možemo nadati u ideologije i političke pokrete, čak i onda kada crkve posrću ili ne uspijevaju zadovoljiti svoju dužnost prema Bogu i istini. Ako ste katolik poput mene, onda vjerujete, bez obzira na sve, vrata pakla neće nadvladati. Crkva će čvrsto stajati. Moramo to imati na umu i, kao oni koji žele postati i živjeti kao šumski buntovnici, ozbiljno shvatiti duhovnu dimenziju ovog otpora.

3. DIO

U drugom dijelu raspravljali smo o tome tko je šumski buntovnik. Sada moramo raspraviti čime se on bavi....

Neustrašivost

Možda najosnovniji korak koji šumski buntovnik mora poduzeti jest prevladavanje straha od smrti, budući da to otvara vrata beskonačnom broju mogućnosti. Jünger kaže: "U svakom trenutku, na svim mjestima i u svakom srcu, ljudski strah je isti: to je strah od uništenja, strah od smrti." Prevladavanje straha od smrti je bitan korak za šumskog buntovnika kod potvrde njegove individualnosti. Strah od smrti jest jedan od glavnih motivatora masa u održavanju njihovog konformizma. Za mnoge je bolje biti "konformiran", nego umrijeti. Jünger primjećuje: "Nikoga nije lakše terorizirati od osobe koja vjeruje da je sve gotovo kada se njezin prolazni fenomen ugasi." Vraćajući se na raspravu o COVID-19 (u prvom dijelu ove serije), lako je vidjeti kako je strah od smrti motivirao konformizam, tiranijom i lažima tijekom tog vremena. Šumski buntovnik mora biti sposoban prozreti takve krize i ne ustuknuti čak niti kada mu je život u pitanju.

Umjesto da se prilagodi radi udobnosti, buntovnik uzvikuje: "Dajte mi slobodu ili mi dajte smrt!". U konačnici, "prevladati strah od smrti znači istovremeno prevladati svaki drugi teror, jer svi oni imaju značenje samo u odnosu na ovaj temeljni problem. Šumski prolaz je, stoga, prije svega prolaz kroz smrt. Put vodi do samog ruba smrti - zapravo, ako je potrebno, prolazi kroz njega". Dakle, očito je: šumski buntovnik je netko tko je sposoban postati mučenik, što sa sobom nosi religijsko značenje.

To nije slučajnost. Jünger nas podsjeća: 

"[Kršćanski mučenici] su bili jači od stoika, jači od cezara, jači od sto tisuća gledatelja koji su ih okruživali u areni - slijedili su ih i bezbrojni drugi, koji su umrli netaknute vjere. Do danas je to daleko uvjerljivija sila nego što se na prvi pogled čini. Čak i kada se katedrale uruše, ostaje baština znanja koja potkopava palače tlačitelja, poput katakombi. Već na tim temeljima možemo biti sigurni da čista upotreba sile, primijenjena na stari način, ne može dugoročno prevladati. Ovom krvlju, supstanca je ulivena u povijest i s dobrim razlogom još uvijek brojimo godine od ove epohalne prekretnice. Ovdje vlada puna plodnost teogonije, mitska generativna moć. Žrtva se ponavlja na bezbrojnim oltarima." 

Mučenik je snažan simbol otpora, ali i slobode. Kršćanski mučenik pokazuje svojim ubojicama da je prevladao strah i da ga nešto veće motivira da smrt vidi kao nešto poželjno, nešto što mu nitko ne može oduzeti.

Možda će doći vrijeme kada će se katedrale doista urušiti i kršćani će se ponovno suočiti sa smrću od ruku progonitelja. Možemo također zamisliti figurativne katedrale koje se raspadaju, katedrale morala i čovječanstva. Šumski buntovnik je osoba koja je sposobna za mučeništvo, zaroniti u smrt i time prinijeti žrtvu sebe, žrtvu koja može zasjeniti samu fizičku silu koja je uopće dovela do njegove smrti. "Ne postoji velika riječ i plemenita misao za koju nije prolivena krv." 

Umjesto da se prepusti fatalizmu i nihilizmu, koji navode moderne ljude da se toliko boje smrti i toliko su spremni prihvatiti bilo kakvu tiraniju koja obećava preživljavanje, šumski buntovnik mora znati "da je svaki čovjek besmrtan i da u njemu postoji vječni život, neistražena, a ipak naseljena zemlja, koju, iako on sam može poricati njezino postojanje, nijedna pravovremena sila ne može mu je oduzeti." To je nešto što je u suprotnosti s određenim frakcijama desnice danas. Iako razumijem da nismo u stanju postići konsenzus o religiji, čini mi se kao da nema budućnosti za desnicu, kojoj nedostaje vjerovanje u vječno i Božansko. Potvrda  besmrtnosti čovjeka i vječnog života nije mala stvar i apsolutno je nužno za šumskog buntovnika. 

Nepoštivanje propisa

Šumski buntovnik se također mora osloboditi metoda sudjelovanja koje odobrava država. Svijet nam predstavlja navodne "demokratske izbore", koji u konačnici unapređuju njihove ciljeve, na bilo koji način. "Zašto bi onda [šumski buntovnik] trebao glasati u situaciji, u kojoj izbor više ne postoji“, pita Jünger. Jünger preporučuje jednostavno suzdržavanje u tim situacijama i umjesto toga sudjelovanje u suptilnim, ali snažnim oblicima prosvjeda. Navodi primjer pisanja stvari poput "NE" na javnim mjestima (npr. tijekom referenduma gdje su izbori "da“ ili "ne"), ili pisanja riječi "otpor" u javnosti.

Sada moramo razumjeti što se ovdje zapravo govori, ispod površinskog čitanja. Jünger ne kaže da vi i ja trebamo ići iscrtavati grafite na obližnjem zidu. Moramo prihvatiti kako su se stvari promijenile. Za početak, živimo u doba interneta. Za drugo, moramo se vratiti na prvi dio ove serije, gdje sam objasnio kako je Jünger prvenstveno pisao o stvarnim diktaturama, gdje su postojali pravi lažni izbori i referendumi. Ne bi trebali pokušavati to generilizati do te mjere da svaki pravni politički čin smatramo farsom. Takav stav bi doveo do svojevrsnog političkog kvietizma koji, umjesto da pomiče stvari, ostavlja nas nepokretnima i bez ikakvog utjecaja.

Unatoč okolnostima njegovog pisanja, koje su malo drugačije od naših, još uvijek se mnogo toga može naučiti iz njegove poruke. Šumski buntovnik mora razlučiti što je stvarno, a što lažno; što je učinkovito naspram onoga što je nemoćno, što je prijateljsko ili pokorno prema Totalnoj Državi, a što nije. Pojedinac mora biti razborit i prepoznati kada je glasovanje možda potrebno, ili ima neki legitimni utjecaj na nešto što je krajnje besmisleno.

Unatoč tome, u određenim vremenima i mjestima možemo vidjeti kako zapravo nema dostupnog stvarnog pokretača promjena. Sada razmišljam o Ujedinjenom Kraljevstvu, gdje su konzervativci nekako uspjeli dovesti više stranaca nego ikada prije, i gdje se stranka 'Reforma' ne čini dovoljno vitalnom kako bi predstavljala otpor. Što se tiče toga može li takva apstraktna gesta pisanja "Ne", ili neke druge subverzivne fraze, imati bilo kakav utjecaj na stvari, predlažem da razmotrimo internetske memeove i geste, koji su moderna verzija takvih radnji. Objavljivanje transgresivnog političkog mema možda ima čak i veći utjecaj od onoga što Jünger sugerira, obzirom na to da ga vide ljudi diljem svijeta. Očito je ovaj čin dovoljno subverzivan, pa čak i  opravdava zatvorsku kaznu u određenim "slobodnim" zemljama.

Umjetnost, filozofija i teologija

"Ovakva vrsta kockanja [šumski prolaz] može se nadati uspjehu samo ako joj tri velike sile - umjetnost, filozofija i teologija - priskoče u pomoć i probiju novi put u bezizlaznoj situaciji." 

Umjetnost, filozofija i teologija su prema Jüngeru, tri velike sile koje su na raspolaganju šumskom buntovniku. Raspravimo pojedinačno svaku od njih.

Umjetnost

Šumski buntovnik mora vježbati svoju maštu u kreativnim pothvatima, te se baviti umjetnošću. Jünger posebno ističe pjesnika,  kao veliku prijetnju režimu. "Svakoj borbi za moć prethodi provjera slika i ikonoklazam. Zato su nam potrebni pjesnici - oni pokreću svrgavanje, čak i ono titana. Mašta, a s njom i pjesma, pripadaju šumskom prolazu." Martin Heidegger je zaključio svoje "Pitanje o tehnologiji" time što predlaže poeziju kao potencijalnog spasitelja od tehnološkog uokviravanja. Poezija, kaže on, još je jedan oblik otkrivanja stvarnosti, ali s poezijom je čovjek aktivno uključen i sudjeluje u poetskom otkrivanju.

Zamisliti nešto, te dovesti zamišljeno u postojanje jest jedinstvena ljudska aktivnost, ona u kojoj se pojavljuje gotovo neograničena sloboda. Osoba može zamišljati stvari koje zapravo ne postoje i ne mogu postojati. Snove možemo smatrati jednim od najviših prikaza mašte na djelu. U snu, naši umovi idu toliko daleko da stvaraju alternativne svjetove s kojima možemo komunicirati, pa čak i biti lucidno svjesni. Poezija i pjesma su slično tome - mašta na djelu. Čovjek priča svoju priču kroz poeziju i pjesmu. On povezuje mit kroz poeziju i pjesmu. On razumije stvarnost kroz poeziju i pjesmu. On izražava svoje emocije kroz poeziju i pjesmu. On hvali Boga poezijom i pjesmom. On gradi bratstvo i zajednicu poezijom i pjesmom. Jünger piše: "...pjesnik, u svojim djelima i u svom životu manifestira ogromnu superiornost svijeta muza nad tehničkim svijetom. On pomaže ljudima da pronađu put natrag do sebe - pjesnik je šumski buntovnik." Jedna od glavnih stvari koje treba shvatiti iz "Šumskog prolaza" jest, dakle, važnost pjesnika i poezije. Kroz poeziju čovjek može vježbati svoju maštu, to je istinski slobodan prostor koji Totalna Država ne može u potpunosti kontrolirati i kapacitet koji nijedan stroj ne posjeduje. Mašta i kreativnost omogućuju pojedincu da se izrazi u terminima izvan onih koje pruža sustav.

Štoviše, sama težnja za ljepotom može biti oslobađajući čin. Može biti čin slobode koji pogađa u srž ružnih i demonskih sila koje su u igri. Na hrbatu prvog tiskanog časopisa koji je IM-1776 objavio piše: "Ljepota je bojno polje gdje se Bog i vrag bore za dušu čovjeka", i mislim da je ovo vrlo prikladan citat koji šumski buntovnik treba uvijek imati na umu. Mnoge demonske sile koje danas djeluju karakteriziraju ružnoća i nered, djeluju iz ogorčenosti prema lijepom i prilagođenom. Šumski buntovnik trebao bi njegovati naviku stvaranja, a ne samo konzumiranja. Zato sam se okušao u poeziji; vježbanje mašte jednako je važno, kao i vježbanje tijela.

Filozofija i teologija

Što je zapravo filozofija? To je ljubav prema mudrosti i istini. Što je teologija? To je proučavanje Boga i onoga što je s njim povezano. Toliko je toga o ovoj temi, te se mučim da ne objavim sve, pa ću se morati zadovoljiti s nekoliko odlomaka. Evo nekoliko ključnih odabira:

"Drugo pitanje je: kako se čovjek treba pripremiti za put koji vodi u tamu i nepoznato? Ispunjenje ovog zadatka pripada uglavnom crkvama, a u mnogim poznatim i mnogim nepoznatijim slučajevima, to je učinkovito postignuto. Potvrđeno je da se u crkvama i sektama može sačuvati veća snaga nego u onome što se danas naziva svjetonazorima - što obično znači prirodnu znanost uzdignutu na razinu filozofskog uvjerenja. Zbog toga vidimo tiranske režime koji tako bijesno progone takva bezopasna stvorenja poput Jehovinih svjedoka, iste tiranije koje rezerviraju počasna mjesta za svoje nuklearne fizičare,"

"To pokazuje zdrav instinkt da današnja mladež počinje pokazivati novi interes za religiju. Čak i ako se crkve pokažu nesposobnima zadovoljiti taj instinkt, inicijativa je važna, jer stvara okvir za usporedbe. Otkriva što je bilo moguće u prošlosti i stoga, što se s pravom može očekivati od budućnosti." 

"Osoba koja se probija, ako ne u pravoj pustoši, onda u zapuštenoj zoni, poput nekog industrijskog grada, kojoj se udahne tek bljesak, kratak dašak goleme moći bića - takva osoba počinje osjećati kako nešto nedostaje u njenom životu. To je preduvjet da počne tražiti. Sada je važno da teolog ukloni ljuske s očiju, jer će samo na taj način ovaj tragatelj imati ikakve izglede postići svoj cilj."

"Čovjek koji tako umire od žeđi sasvim ispravno gleda na teologa da ublaži njegovu patnju, da je ublaži prema izvornom teološkom modelu štapa, koji udara vodu iz stijene." 

Mnogo više o teologiji, crkvama i duhovnosti ima u knjizi "Šumski prolaz". Ova tema posebno zaslužuje svoj jedinstveni tretman. Ipak, moram reći nekoliko stvari.

Prvo, uočimo paralelu između našeg vremena i njegovog, u pogledu mladih i njihove potrage za vjerskim identitetom. Svima je očito kako današnji mladi pokazuju interes za religiju, što, recimo, milenijalci i generacija X nisu imali. Internet je pun mladića i žena, koji se obraćaju ovoj ili onoj vjeri, i učine je velikim dijelom svog života i identiteta. Zapravo, mladići su danas čak i religiozniji od svojih vršnjakinja, nevjerojatan razvoj koji nitko nije mogao predvidjeti. To je dobra stvar. To je zdrava stvar. Ali, kako Jünger ističe: crkve moraju biti voljne i sposobne susresti se s tim mladim ljudima i zasititi njihovu žeđ za duhovnim stvarima. Jesu li crkve dorasle zadatku? Teolog je taj koji bi se morao pobrinuti da budu. 

Jünger smatra da teolog igra temeljnu ulogu u pomaganju ljudima da pronađu smisao i nadu, kada su suočeni gušljivom rutinom i materijalizmom modernog doba.

U drugom odlomku, Jünger govori o zadatku teologa i crkava u susretu s ljudima tamo gdje jesu. O tome sam prije nekog vremena napisao esej: https://theforestrebellion.substack.com/p/meeting-people-where-they-are

Ono što me fascinira kod "Šumskog prolaza" jest to što se teologiji, kršćanskoj simbolici i crkvama, posvećuje puno više tinte nego tradicionalnoj filozofiji. To ne znači da je filozofija nevažna. Uostalom, cijela knjiga može se promatrati kao vježba iz filozofije. Pa ipak, čini se da je Jünger vjerovao kako našem svijetu očajnički treba teologija na poseban način. Zašto? Jer mislim da je Jünger duboko u sebi razumio religijski značaj našeg vremena. Mislim da je također razumio kako čovjek ima urođenu želju za Bogom u svom srcu. Ima rupu u obliku Boga (Pascal). Na kršćanskim je ljudima danas da preuzmu zadatak teologije i ponude svom bližnjemu nešto za što vrijedi živjeti i umrijeti. Na Crkvi je da se obrati čovjeku kakav jest, da mu govori jasno i čvrsto, te da mu pokaže Svjetlo. Crkva se mora vratiti svojoj najosnovnijoj misiji: spasenju duša i štovanju Svemogućeg Boga.

Zdravlje

Još jedna Jüngerova preporuka uključuje njegovanje fizičke vitalnosti. On predlaže: "Izbjegavanje liječnika, vjerovanje istini tijela i osluškivanje njegovog glasa, jer je to najbolja formula za zdravlje... Kakvo god mišljenje netko imao o svijetu zdravstvenih planova, osiguranja, farmaceutskih tvrtki i stručnjaka, osoba koja se može odreći svega toga je jača, upravo zbog toga." To nam ostavlja pitanje što bi Jünger mislio o našim suvremenim "zdravstvenim stručnjacima" koji su upravljali krizom COVID-a, koji nam stalno prodaju besmislene "zdravstvene" savjete, poput izbjegavanja jaja, mesa i alkohola.

Jünger daje još jednu šokantnu izjavu u vezi s cjepivima, koja nikada nije bila relevantnija nego sada. Kaže: "Redovito cijepljena i dezinficirana posada, naviknuta na lijekove, visoke prosječne dobi, ima manje šanse za preživljavanje od posade koja o svemu tome ništa ne zna. Minimalna stopa smrtnosti u mirnim vremenima nije mjera pravog zdravlja, jer se preko noći svijet može pretvoriti u svoju suprotnost. Čak je moguće generiranje prethodno nepoznate zaraze. Tkivo ljudi slabi, postaje osjetljivije na napad." Koliko je ovo blisko našem mišljenju, obzirom na katastrofalni neuspjeh cjepiva protiv COVID-19? Ono što on ovdje misli jest da dezinficirano društvo zapravo nije sigurno, niti je to zdravo društvo. Imamo najbolju medicinsku tehnologiju ikada dosad razvijenu, no koliko je toga zapravo posvećeno samo liječenju i održavanju ljudskog zdravlja? Šumski buntovnik je, dakle, netko tko vjeruje u vlastito tijelo, tko ne slijedi hirove zdravstvene i prehrambene industrije, netko tko izbjegava prerađenu hranu, komunikacijske veze i priključke za komunalne usluge, kao sve ostale sinkronizacije ponavljanja i prijenosa. Biti sposoban odvojiti se od tih sustava i postojati izvan njih je ključno. Ako je čovjek ovisan o svim zamkama modernosti, je li onda slobodan?

Zaključak

Šumski pobunjenik može se ubrojiti među "ljude koje nije svladala mržnja, teror, mehanika klišea. Ti su ljudi odoljeli propagandi i njezinim očito demonskim insinuacijama. Sloboda koju šumski buntovnik prihvaća ista je sloboda koja predstavlja temu povijesti općenito i označava njezine granice: s jedne strane je protiv demonskih carstava, a s druge protiv pukog zoološkog događaja. To je unaprijed prikazano u mitovima i religijama, i uvijek se vraća; tako se i divovi i titani uvijek manifestiraju s istom prividnom superiornošću. Slobodan čovjek ih ruši; i ne mora uvijek biti princ ili Herkul. Kamen iz pastirske praćke, zastava koju je podigla djevica i samostrel već su se pokazali dovoljnima." 

Totalna Država, Levijatan, Golijat; sve ih mogu srušiti oni koji se na prvi pogled čine slabima ili malo vjerojatnim za uspjeh. Zanimljivo je da se Jünger ovdje poziva na Davida i Ivanu Orleansku, još jednom ilustrirajući svoje kršćanske sklonosti. Dok se moderna Država i globalni poredak mogu činiti nepobjedivima, šumski buntovnik može se ubrojiti među druge podcijenjene sile i figure kroz povijest, koje su trijumfirale unatoč svim izgledima.

Što možemo učiniti?

U ovom trenutku i nakon što ste pročitali sve dijelove, možda se pitate: "U redu, Forest, naučili ste nas o Jüngerovoj ideji šumske pobune i postajanja šumskim buntovnikom. Ali, kako to zapravo izgleda u stvarnom životu?“

Na to ću pitanje odgovoriti sažeto, dajući svoj osobni savjet o tome što mislim da bi šumski buntovnik trebao raditi danas.

Prije svega, vjerujem da šumski buntovnik mora biti čovjek vjere. Mora imati snažnu vjeru u Boga, mora biti aktivan u svojoj vjeri i mora njegovati vrline, i prirodne i nadnaravne. Mora se boriti i prevladati svoje poroke i loše navike, te biti čovjek kojeg drugi mogu pogledati i reći: "Dobar je čovjek."

Šumski buntovnik mora stalno učiti. Trebao bi čitati klasičnu literaturu, čitati o filozofiji, čitati o teologiji, čitati o povijesti, itd.  Trebao bi jačati svoj um i oštriti svoj intelekt. Prije svega, trebao bi težiti Istini.

Šumski buntovnik trebao bi biti fizički spreman i aktivan. Ne postoji nešto poput debelog i lijenog šumskog buntovnika. Ne morate biti David Goggins, ali morate biti u stanju pretrčati milju ili napraviti 25 sklekova. Nije toliko teško. Trebali bi se dobro hraniti. Ne, ne morate se pridržavati nekakve dijete, dovoljno je ne jesti pomije 24 sata dnevno, 7 dana u tjednu.

Također vjerujem da se šumski buntovnik mora udružiti sa svojim sunarodnjacima i formirati male ćelije, možda ne veće od pola tuceta. Male autonomne ćelije inteligentnih, sposobnih i religioznih muškaraca, karakteriziranih snažnim osjećajem bratstva, moći će djelovati s vrhunskom učinkovitošću protiv demonskih sila. U osnovi, morate stvarati dobre prijatelje koji zajedno čine dobra djela. Bilo da se radi o osnivanju kluba knjiga, odlasku na streljanu, zajedničkom dizanju utega, okupljanju za borbenu obuku i obuku vještina preživljavanja, kampiranju ili bilo čemu drugom, trebali bi se baviti formativnim, ali istovremeno i  ugodnim aktivnostima s kolegama muškarcima, kojima možete vjerovati i na koje se možete osloniti. Šumski buntovnik može biti brojčano nadjačan, ali ne mora biti sam.

U tom smislu, šumski buntovnik mora pronaći utjehu i podršku u svojoj obitelji i, ako je ima, u svom supružniku. U knjizi "Preko linije", Jünger je napisao kako romantična ljubav između dvije osobe može stvoriti prostor izvan Levijatanove kontrole, i ja u to istinski vjerujem. Ljubav je važna i ne bi se trebali zatvarati pred svojim voljenima.

Još jedna stvar koju bih želio dodati jest da se šumski buntovnik danas suočava s mnogo blažim i dvosmislenijim neprijateljem nego što je Jünger možda zamišljao u svoje vrijeme. Neprijatelja sada nije ni približno tako lako prepoznati, kao totalitarne režime 20. stoljeća. Danas neprijatelj djeluje na javnoj i privatnoj razini. Neprijatelj se infiltrirao u gotovo svaku instituciju na svakoj razini. Država često ne mora primijeniti nikakvu stvarnu silu protiv disidenata. Umjesto toga, rulja, koja djeluje u ime te države će se organizirati i napadati svakoga tko se usudi dovesti u pitanje Narativ i Građansku religiju. Tvrtke neće oklijevati riješiti se svakoga tko miriše na pobunu ili neusklađenost s današnjim najvišim vrijednostima. Šumski buntovnik, kako Jünger sugerira, mora se naučiti uklopiti i voditi svoj rat pred njihovim nosom. Mora biti anoniman. Mora svladati njihove taktike i postati stručnjak za njihove metode, pa čak i njihovu logiku, a zatim je upotrijebiti protiv njih. Šumski buntovnik danas, međutim, mora prije svega paziti da ne izgubi razum. Država, Hollywood, društveni mediji, vijesti, tvrtke, pa čak i crkve, provode psihološku operaciju kakva nikada prije nije viđena.

Ne poludjeti, ne pasti u dopaminski 'spas', ne koristiti tablete kako bi funkcionirali, ostati vjeran svojim uvjerenjima - velika je pobjeda suočena sa suvremenom nihilističkom kampanjom, te je pravi izraz slobode i individualnosti. Šumski buntovnik zna da posjeduje "bogatstvo koje mu nitko ne može ukrasti" i čuva to bogatstvo od nihilističkih napada svijeta. Također zna da je prije svega slobodno biće. On je pojedinac. On je svoj. Ima suverenitet koji mu nitko ne može oduzeti i nastoji to potvrditi u sadašnjem trenutku, u kojem mu je sudbina odredila postojanje."'Ovdje i sada' je moto šumskog buntovnika - on je duh slobodnog i neovisnog djelovanja." Moramo biti šumski buntovnici. Moramo biti slobodni i neustrašivi. Moramo se oduprijeti stroju i njegovoj propagandi. Moramo preuzeti inicijativu. "Inicijativa će uvijek prelaziti u ruke odabrane manjine, koja preferira opasnost od ropstva. A njihovom djelovanju uvijek će prethoditi razmišljanje." Razmislimo svatko od nas o tome kako bi uistinu mogli biti sami sobom - slobodni ljudi plemenitih srca i besmrtnih duša, bez straha od smrti i progona stroja - u ovom vremenu ogromnog pritiska da se prilagodimo istinski demonskom duhu.

Dodatak

Jadna alternativa šumskom pobunjeniku nije ništa manje od Nietzscheovog Posljednjeg Čovjeka: 

"Što je ljubav? Što je stvaranje? Što je čežnja? Što je zvijezda?" - tako pita posljednji čovjek i trepne.

Zemlja je tada postala mala, a po njoj skače posljednji čovjek koji sve čini malim. Njegova je vrsta neistrijebiva, poput vrste buhe na tlu; posljednji čovjek živi najduže.

"Otkrili smo sreću" - kažu posljednji ljudi i pritom trepću.

Napustili su krajeve u kojima je teško živjeti; jer im je potrebna toplina. Čovjek još uvijek voli svog bližnjega i trlja se o njega; jer mu je potrebna toplina.

Razboljevši se i nepovjeravajući, smatraju se grešnima: hodaju oprezno. Budala je tko se još uvijek spotiče o kamenje ili ljude!

Malo otrova, s vremena na vrijeme, to stvara ugodne snove. I puno otrova na kraju za ugodnu smrt.

Čovjek još uvijek radi, jer je rad razonoda. Ali, pazi da mu razonoda ne naškodi.

Više se ne postaje siromašan ili bogat; oboje je previše teško. Tko još želi vladati? Tko još želi slušati? Oboje je previše teško.

Nema pastira, a jedno stado! Svi žele isto; svi su jednaki: onaj tko ima druge osjećaje, dobrovoljno ide u ludnicu.

"Prije je cijeli svijet bio lud", - kažu najsuptilniji od njih i trepću.

Pametni su i znaju sve što se dogodilo: pa nema kraja njihovom podbadanju. Ljudi se još uvijek svađaju, ali se brzo pomire - inače im to pokvari želudac.

Imaju svoja mala zadovoljstva za dan i svoja mala zadovoljstva za noć, ali brinu se za zdravlje.

"Otkrili smo sreću", kažu posljednji ljudi i pritom trepću...."

Hvala na čitanju.