Čovječanstvo kao robovska mravlja kolonija

Ovaj tekst uspoređuje ponašanje čovječanstva s ponašanjem kolonija mrava kod stvaranja robovske kolonije. Želi se stvoriti trajni odnos gospodara i roba, koji se nikada više ne može promijeniti ili poništiti, te možda takav sustav vuče podrijetlo iz same ljudske psihe. 

U romanu "The Road" ("Cesta"), inače precijenjenog Cormaca McCarthyja, neimenovani protagonist pokušava preživjeti, zajedno  sa svojim sinom, u postapokaliptičnom paklu. Kanibalske bande silovatelja lutaju krajolikom, jer su zalihe hrane i vode ozračene i otrovane, a Zemlja je pokrivena stalnom, postnuklearnom maglom, koja blokira sunce i sprječava rast usjeva. Roman je poslužio kao scenarij za snimanje sumornog, ali i prilično dobrog (istoimenog) filma. 

Da li će ovako izgledati naša budućnost?

Zapadnjaci su zasigurno ovakvim scenarijem bili puno više zabrinuti tijekom vrhunca Hladnog rata: baby boomeri su odrastali dok su se izvodile vježbe nuklearnog udara, skrivajući se ispod svojih klupa u školi, a objavljeni su i alarmantni filmovi, poput: "Ratne igre" (1966.), "Dan poslije" (1983.) i "Niti" (1984.), koji su dodatno rasplamsali nuklearni plameni strah. Čak je bilo i nekoliko prijavljenih bliskih incidenata, poput pada Goldsboro B-52 (1961.), i incidenta sa sovjetskom lažnom nuklearnom uzbunom (1983.), što je spašeno i zaustavljeno djelovanjem Stanislava Petrova.

Naravno, bilo je i drugih bliskih incidenata, poput Kubanske raketne krize. Možda je prijetnja nuklearnog Armagedona imala pozitivne učinke na društvo; vjerojatno je smanjila društvenu nepromišljenost, potičući vjeru u Boga, zastalo je pred opasnostima izravnog rata između nuklearno naoružanih sila i omogućila zemljama da se spreme na nevolje - u smislu skloništa od radioaktivnih oborina, rezervi hrane, planova za hitne slučajeve - u slučaju da se nešto stvarno dogodi. Pogledajte nas sada, pijani smo od arogancije i kul-eida, dok za to vrijeme Amerika, predvođena intelektualnim potomstvom Victorije Nuland, donosi rat na ruski prag. I to putem zemlje koja se na ruskom zove "Borderlands", i koju bi možda 10% Amerikanaca jedva moglo pokazati na karti.

Ipak, ako netko gleda na svijet kao nešto kontrolirano od strane vlasnika središnjih banaka (kao što ja vidim), onda ipak globalni nuklearni rat nije na stolu. Ipak, ostaje kao rezervni plan, ako se populisti približe svrgavanju financijske lignje Rothschilda, ali trenutno nije primarni, čak niti sekundarni cilj. Autor Guido Giocomo Preparata je proučavao je ponašanje mrava koji stvaraju robove i vjeruje kako to baca svjetlo na odnos čovječanstva s parazitima-nadmoćnicima. Evo intervjua u kojem govori o tome:

Preparata vjeruje da je čovječanstvo vrsta mravinjaka, gdje su ljudski prirodni instinkti i psihologija usmjereni prema uspostavljanju odnosa robovlasnika i gospodara, i gdje gospodari iskorištavaju veliku većinu ljudskih robova. To se sigurno događa od pojave poljoprivrede prije 10 000 godina (prije toga, priroda malih lutajućih plemena lovaca-sakupljača prisiljavala je čovječanstvo da ostane relativno egalitarno). Isto je u svakom društvu, uz istu piramidalnu strukturu s malim brojem ljudi na vrhu, bez obzira na religiju ili ideologiju. Jeremy Irons je o tome govorio u sjajnoj sceni iz filma o financijskom kolapsu iz 2008. godine: 

Jedina je razlika u tome što se naši pravi vođe sakrivaju u sjeni iza korumpiranih aktera, koji djeluju kao političari u gruboj simulakrumu takozvane "demokracije". U "demokraciji", oni koji oblikuju javno mnijenje su naši vladari, stoga uvijek potražite tko posjeduje poluge masovne komunikacije kako bi pronašli čovjeka iza zavjese. To objašnjava i Rene Guenon, u knizi "Kriza modernog svijeta". No, vratimo se na mravlje robove: 

"Mravi robovi ili mravi robovlasnici su paraziti legla, koji hvataju legla drugih vrsta mrava, kako bi povećali radnu snagu svoje kolonije. Nakon što se pojave u gnijezdu robova, robovski radnici rade kao da su u vlastitoj koloniji, dok se parazitski radnici koncentriraju samo na nadopunjavanje radne snage iz susjednih gnijezda domaćina, proces koji se naziva pljačka robova.

Mravi robovlasnici specijalizirani su za parazitiranje jedne vrste ili skupine srodnih vrsta, i često su bliski rođaci svojim domaćinima, što je tipično za društvene parazite. Robovlasnici mogu biti trajni društveni paraziti (dakle, ovisni o porobljenim mravima tijekom cijelog života) ili fakultativni robovlasnici. Ponašanje je neobično među mravima, ali se nekoliko puta neovisno razvijalo." (wikipedia)

Slika lijevo: Polyergus lucidus se vraća s napada na Formica incerta. Dva od potonjih, koja su već uključena u miješanu koloniju, vidljiva su desno od ulaza u gnijezdo. Slika desno: Robotvorci iz roda Polyergus imaju nekoliko prilagodbi za pljačku robova, uključujući srpasto oblikovane mandibule.

Guido u gornjem intervjuu navodi:

"Zamišljam društvo kao mravinjake. Mnogo sam proučavao mrave koji stvaraju robove sa sociološkog gledišta i naučio sam jako puno toga, i još uvijek to proučavam. A analogije su fantastične, jednostavno zastrašujuće. Ljudi mi kažu "oprostite, mi nismo kukci“, a ja si mislim "pa, da, znam to; ipak, tim više što s ovom promjenom kojoj svjedočimo i koje se bojimo, umjetnom inteligencijom, kao i ovim novim transformacijama koje prolazimo, za mene je plan - i zato to gledam na anarhistički način - planovi ljudi zaduženih svojim imenima i adresama, koji upravljaju ovim strojevima kako bi zauvijek transformirali naša društva u mehanizirane pritoke, uz što više insektizacije naših života... Tehnologija sve to pojednostavljuje i regulira; uz sav ljudski vapaj o teoriji roda, prilično je jasno što žele učiniti, a to je počelo prije otprilike pedeset godina, kampanjama za pobačaj. Radi se o upravljanju spolnošću i prokreaciji. Što se tiče njihovih prehrambenih potreba, elite, koje su u državnom smislu parazitsko tijelo, treba im puno za ovaj prijenos resursa, ali za njihove potrebe i prema tehno-strukturnim potrebama elite, ipak oni ne trebaju toliko mnogo nas da radimo za njih i ne znaju što bi sa ostatkom.... sve to prekomjerno meso i očito... [nuđenje] kontracepcije i pobačaja,  kako bi se smanjilo to ogromno meso s kojim ne znaju što bi, ali ni to nije dovoljno. Dugoročno i na velikim planovima, oni stvarno žele preoblikovati cijelu stvar, zato trebaju razbiti obiteljsku jezgru i uloge prokreacije... duboko u sebi, ono što oni žele jest riješiti se ovog problema. Jednostavno im ne treba toliko ljudi da se brinu o njima. Tehnologija služi tome, ne trebaju im znanstveni geniji; trebaju im visokokvalificirani fizičari i matematičari kako bi održavali i dalje pronalazili tehnologije koje održavaju raspodjelu resursa od dna do vrha, dok ih neprestano usavršavaju..."

Nastavlja dalje. 

U ovakvom sustavu je parazitizma, tj. vlasnicima središnjih banaka, potrebna poslušna i podložna populacija za rad, kako bi mogli parazitirati na njihovoj proizvodnji. Žele smanjiti prosječni IQ populacije, te povećati njezinu pasivnost tijekom vremena kako bi na kraju dosegli točku u kojoj pobuna nije moguća i kako ne bi morali koristiti silu za održavanje kontrole (otuda ljepota i elegancija nadolazećeg CBDC rješenja, gdje globohomo može modificirati vaše ponašanje pomoću programabilne valute, ili vas u potpunosti isključiti iz financijskog sustava pritiskom na gumb). Zatim se mogu više okrenuti svom radu na evoluciji "nad-klase", pomoću genetskog inženjeringa, dok sive mase s IQ-80 godinama neprekidno rade za elitu, u osnovi kao sve odvojenija i različitija vrsta. I ne treba im previše radnika, jer tehnologija sve više zamjenjuje ljude robotima, makar za industrijsku proizvodnju. Čovječanstvo se ispravno smatra nečim tko isisava previše svjetskih prirodnih resursa. Ali, ovdje nema fine ravnoteže: znaju elite da ukoliko odjednom i previše pritisnu ljudsku populaciju, onda to može izazvati pobunu. No, istodobna je opasnost i sustavni kolaps, gdje radni ljudi postaju previše bezvoljni i radije ne bi ništa radili, čak bi prije i umrli, nego radili za gospodare.

Stoga, ono što žele postići jest kontrolirani pad kvalitete ljudske populacije. Globalni nuklearni rat je previše rizičan, previše nekontroliran, pa onda nema baš željeni ishod. Ako većina čovječanstva iznenada umre, na kome bi onda vlasnici središnjih banaka sutra parazitirali? Tko može obećati kako će uopće zadržali kontrolu među ruševinama? To ne znači da je ta mogućnost potpuno isključena; ako se mase probude i pobune protiv njih, gotovo sigurno bi radije sve uništili nuklearnim oružjem, nego da se odreknu kontrole. Zato ultrabogati grade nuklearne bunkere; nedavno su Mark Zuckerberg i Peter Thiel pripremili sebi dobro opskrbljene  bunkere. Bolje za njih je imati rezervu, ukoliko ovaj neviđeni eksperiment nekako krene po zlu.

Lijepi planovi za bunker sudnjeg dana gdje Thiel može provoditi beskrajnu homoseksualnu sodomiju, dok preživljava Apokalipsu.

Primjer iz povijesti pokazuje mentalitet naših gospodara. Nicholas Biddle, čelnik Druge banke Sjedinjenih Država, u Bankovnom ratu (1832.-1836.) protiv Andrewa Jacksona je teško urušio američko gospodarstvo i to je iskoristio kao polugu protiv Jacksona, kojega je okrivio za ekonomski slom koji je sam Biddle namjerno izazvao. Ova strategija je bila na korak do uspjeha, onda kada je Kongres osudio Jacksona. Upravo ta kombinacija nemilosrdnosti i upornosti navodi na pomisao da je čovječanstvo predodređeno za odnos parazit-domaćin. Netaknute, Sjedinjene Države su odbile tri pokušaja napada parazita na središnje banke (Banku Sjeverne Amerike, a zatim dvije banke Sjedinjenih Država), prije nego što su paraziti uspjeli u četvrtom pokušaju preuzimanja putem Federalnih rezervi. Kako netko može izdržati neprekinutu i beskrajnu parazitsku prijetnju? Postoji priča o Vragu i vitezu koji mu se protivi, sve dok i vitez ne popusti, što naglašava ovu točku.

Možda je ovaj parazitizam središnjih bankara jednostavno neizbježan, jer se čini kao da u ovoj stvarnosti nema ništa snažno što bi im se suprotstavilo. Je li Demiurg animirao njihovo ponašanje i ovaj svijet je jednostavno Pakao, pa smo kažnjeni za svoje postupke u drugom području? Schopenhauer je tako mislio. Čini se kako se i Preparata slaže s ovom teorijom....

Nadam se kako ova naša rasprava o trnovitim, teškim i mračnim pitanjima, možda može postaviti klicu u svijest društva kako bi se pokušali pronaći odgovori na temeljne uzroke svih ovih problema. Preparata smatra da nam je potrebna valuta s negativnim kamatnim stopama (tj. vezati kvarljiv novac za kvarljivu robu), a koja podsjeća na međuratni njemački Worgl eksperiment - ali, ključni problem ovdje proizlazi iz istog društva, pa se onda opet novac veže za kvarljivu robu i ponovno dopušta gomilanje bogatstva, uz izuzetno štetne učinke. Njegova je nada u tome da bi se takva zajednica mogla uspostaviti negdje daleko od znatiželjnih očiju parazita, slično kao što neovisne kolonije mrava koje nemaju robove mogu postojati u blizini kolonija mrava koje imaju robove. Sve bi ovo bilo pitanje pravog pristupa, možda nešto slično Amišima, koji su općenito (i sve do nedavno) ostavljeni na miru, jer ne koriste vanjsku radnu snagu, orijentirani su na zajednicu, također, očigledno im naselja ne sjede na prekrasnim prirodnim resursima, koje globohomo želi iskorištavati.

Na kraju, Preparata je u procesu ponovnog postavljanja svoje web stranice: https://guidopreparata.com/

Njegovu nevjerojatnu knjigu o Drugom svjetskom ratu, "Prizivanje Hitlera", još uvijek možete pronaći (najnovije izdanje koje Amazon pokušava zabraniti).  

Hvala na čitanju.