1. Aleister Crowley, Lokijevo leglo i bijes Hell

"Lanci su se zategli oko gipsa i trznuli me natrag u bolnički krevet, kao da sam levitirao u snu. Bio sam obliven znojem i na trenutak nisam znao tko sam, niti gdje sam. Kombinacija stezanja mojih ozljeda i okova prikovala mi je tijelo za krevet i osjetio sam kako me počinje obuzimati klaustrofobična panika. Prisilio sam se koncentrirati i procijeniti svoju situaciju. Sjećanja su mi odjednom navrla kao da je neka velika slavina otvorila podzemni bujicu čudnih slika i vrtložne tuge.

Sanjao sam. Bio sam u kući 'Boleskine', Aleistera Crowleyja, sa pogledom na Loch Ness. U zidu je bio ogroman otvor. Izgledao je kao neka vrsta trezora. Unutar trezora bio je prolaz koji su čuvali muško i žensko dijete. Djeca su imala oko 12 godina i orijentalnog su podrijetla. Oboje su nosili lepršave svilene haljine i nisu govorili, ali nekako sam znao da ih je Crowley koristio za izvršavanje uputa danih u MacGregor Matherovom prijevodu "Svete magije Abramelina Maga".

Crowley je osigurao kuću uz jezero i podvrgnuo se svim ritualima pročišćenja propisanim u rukopisu. U trenutku kada je ritual trebao kulminirati pojavom Anđela koji će, kroz predpubertetsko dijete, prenijeti uzvišena otkrivenja koja mogu pretvoriti čovjeka u Boga, Crowley je ritualu dodao svoj mali preokret. Prerezao je grkljan svakom od djece i odlučio se odreći nespretnih posrednika u korist toga da mu se znanje prenosi izravno.

Djeca su sada stajala kao vječni čuvari portala koji je otvorio. Pokazali su mi neka uđem i kada sam ušao, vidio sam da je Crowley pustio tri velika demona u svijet. Dva mračna Boga već su se uvukla u kolektivnu dušu ljudske rase, ali treći je još uvijek vrebao na dnu jezera. Vidio sam ih u njihovoj nezamislivoj prostranosti i svoj korupciji koju su donijeli na zemlju, koja je zaudarala na prljavštinu.

Odjednom sam shvatio da su svjesni moje prisutnosti, kao i onaj koji je spavao na dnu jezera. Onaj na dnu jezera bio je najmoćniji i možda zato što ga nisam mogao vidjeti, najzlokobniji. Uzdigao mi se u susret i obuzeo me strah. Poletio sam iznad beskrajnog uzburkanog mora koje je sve brže i brže jurilo kroz sivo i ljutito nebo. Teror za mojim petama poprimio je oblik građevinskih kontejnera i mogao sam ih čuti kako zveckaju dok su me progonili. Letio sam sve brže i brže dok me moj zamah nije bacio preko horizonta događaja snova i srušio se u bolnički krevet..." (Jack Heart: "Oni koji bi probudili Levijatana")

(...Bio je to samo san, ili ne? Znam više o Aleisteru Crowleyju nego što će itko ikada doživjeti da sazna. Učili su me svim njegovim najtajnijim tradicijama, ali prvo što su me naučili jest da nikada, nikada, nikada ne čitam ništa o Crowleyju što nije napisao on sam ili Israel Regardie, jedan od rijetkih ljudi kojima je Crowley ikada dopustio da ga stvarno upoznaju. Čak i uz sve što je napisao, a bio je i izvanredan pisac, Crowley je puno češće citiran izvan konteksta. Bio je ultimativni narcis, sa boljim razlozima od bilo kojeg kralja ili kraljice. Crowley je često pisao više odlomaka samo da bi rekao dobro jutro, prskajući rečenice poput mitraljeza koji izbacuje metke u Prvom svjetskom ratu, čiji je bio glavni inicijator. U osnovi nema ničega što Crowley nije rekao, u jednom ili drugom trenutku...) 

Do kraja ožujka 1933. godine, donošenjem Zakona o ovlaštenjima, nacionalsocijalisti su postigli apsolutnu vlast u Njemačkoj, a do lipnja te godine Crowley više nije mogao obuzdati svoj entuzijazam. U prvom od tri dijela serije članaka za londonski 'Sunday Dispatch', Crowley se hvalio: "Pri rođenju sam imao tri prepoznatljiva obilježja Bude. Bio sam vezan jezikom, imao sam karakterističnu membranu koja je zahtijevala operaciju, a iznad središta srca imao sam četiri dlake koje su se uvijale slijeva na desno, u točnom obliku svastike. Prije nego što je Hitler bio tu, Ja jesam." Dio "Ja Jesam"označava kako on nije samo sila iza nacionalsocijalizma, on je njegov Bog. Trgovcima ribom na tržnici i jedva pismenim tvorničkim radnicima koji čitaju Dispatch, ovo je možda zvučalo kao prazno hvalisanje. Ali, kraljevima i kraljicama zemlje koji također čitaju, onima koji vladaju iza demokratske fasade Zapada, sa vrha sinarhije, to je zvučalo kao činjenica. To je oduvijek bio njihov najveći strah i zbroj svih strahova. Crowley je postao odmetnik, te je sa sobom povukao njemački narod.

Iako je potomcima sinarhije, onima koji su znali da može izvesti bilo koje od čuda pripisanih Isusu i mnoga druga, govorio da je ovdje kako bi uveo Novi Eon. No, Crowley je imao samo jedan kategorički imperativ, a to je bilo ubiti Boga. U tu svrhu ne bi se zaustavio ni pred čim; sve je izgovorio svojim okultnim imenom, Frater Perdurabo, što na latinskom znači: "Istrajati ću do kraja". Crowley je rođen zato da ubije Boga. Ako bih se upustio u nagađanja, rekao bi da je Nietzsche napisao "Antikrista" kao dar za Bar Micvu. Crowley je imao 13 godina kada ga je Nietzsche napisao. Iako je Bibliju naučio napamet do svoje sedme godine, Crowley je gotovo od rođenja odbacivao svoj kruti odgoj 'Plymouth Brethrena'. Znao je da je on sam Zvijer iz Otkrivenja, prvi put kada je čuo za to. Slavni planinar, šahovski majstor i svetac gnostičke crkve, Crowley je bio samoprozvani ovisnik o drogama uz  intelekt kojim je mogao parirati čak i Nietzscheu. Zadatku se posvetio neljudskom uskogrudnošću.

Nakon što je na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće proveo nekoliko godina pod mentorstvom zastrašujućih okultista iz 'Zlatne zore', organizacije pune engleske aristokracije i njihovih gurua, Crowley je krenuo u borbu za prijestolje. Vjerovao je kako je u kontaktu sa dugo očekivanim Horusom Osvetnikom, putem svog duhovnog medija Aiwaza. Za njega je rekao da mu je diktirao "Knjigu Zakona" preko supruge Rose Kelly.

Prema samom Crowleyju, Aiwaz je opsjedao Rose, otkad je sa njim provela noć u Kraljevoj odaji Velike piramide u Gizi, 1904. godine. "Knjiga Zakona", koja opisuje Horusov Eon, nije objavljena za opću upotrebu do 1909. godine. Onima koji su je tada pročitali savjetovano je neka je unište nakon čitanja, jer samo oni koji će doći je imaju pravo proučavati.

U usmenim predajama učili su me da je Crowley imao sposobnost mijenjanja vremena, kao i biti na dva mjesta istovremeno. Mogao je ubiti čovjeka ili nadnaravno biće samo pogledom. Svi 'Iluminati' su se bojali bljeska njegovog urokljivog oka, što je značilo ništa manje od neizbježne smrtne presude. Činio je čudo za čudom, i tome je svjedočila europska aristokracija i američki industrijski tajkuni. Slavni vojni strateg i izumitelj blitzkriega, general-bojnik John Fuller, dao je pisani izvještaj o tome kako je Crowley pred sobom pretvorio prekrasnu mladu zavodnicu u smežuranu staru vješticu. Crowley mu je rekao da je vampir, koji se hrani životnom snagom njegovih sljedbenika. "Moonchild" je jedan od dva romana koje je napisao Crowley; drugi navodno govori o njegovim cjeloživotnim borbama s ovisnošću o drogama. Crowley otvara roman "Moonchild" bilješkom autora, koja završava: "Trebam li dodati da su, kao što sama knjiga bez ikakve sumnje pokazuje, sve osobe i incidenti isključivo plod poremećene mašte?" 

Kao što nagovještava upitnik na kraju rečenice, ovo je vjerojatno bila najveća laž koju je Crowley izrekao. Crowley se ponekad igrao laganja, demonstrirao je svoj prezir prema ljudskoj rasi. Knjiga koja je navela Ordo Templi Orientis (OTO) zaključiti da je on  Bog prikladno se zove "Knjiga laži". U Njemačkoj, OTO je bio metafizički ekvivalent Zlatne zore za germansku aristokraciju.

Nakon objavljivanja "Knjige laži" (1912.), Nijemci su odmah prigrlili Crowleyja i predali mu kontrolu nad OTO. No, ipak je, na kraju, morao upotrijebiti pištolj da bi uvjerio skeptičnije visoke svećenike iz Zlatne zore kako je on Horusov prorok. Možda zbog potpunog odbacivanja Biblije izvan Otkrivenja, stoga i anglo-izraelizma, ljudi poput W. B. Yeatsa, A. E. Waitea i MacGregora Mathersa nisu bili spremni prihvatiti Crowleyjeve planove za stvaranje novog eona.

Sekundarna svrha Crowleyjeve objave djela "Moonchild", za koje je Crowley tvrdio da ga je napisao 1917. godine, ali ga nije htio  objaviti do 1929. godine, bilo je ismijati Yeatove uzaludne pokušaje samostalne izvedbe Velikog djela. Yeats sve to kronološki opisuje u zbirci pjesama, "Michael Robartes i plesač", objavljenoj 1921. godine. U "Moonchildu" Crowley detaljno opisuje kako je zarobio dušu Mjeseca u utrobi Lise la Giuffria, prijateljice i stalne suputnice slavne Lavinije King. U prvom poglavlju predstavlja King kao "najpoznatiju plesačicu na cijelom svijetu". Kasnije u knjizi, Crowley uvodi Yeatsa pod likom Gatesa, nespretnog pjesnika sa prljavim noktima.

U knjizi zapravo nema izmišljenih likova. Ako čitatelj dovoljno zna o okultizmu, prepoznati će svaki lik iz "Moonchilda", djelo koje Crowley koristi kao platformu za klevetanje svojih neprijatelja i za laskanje svojim prijateljima. Allan Bennett, istočnjački mistik i Crowleyjev prijatelj, postaje Simon Iffe, križanac lika Davida Carradinea iz televizijske serije Kung Fu i Isusa. Svojim neprijateljima pristupa brutalno. Pompozni MacGregor Mathers postaje crni mađioničar koji podvodi svoju ženu. Previše opširni Waite uguši se vlastitim jezikom, dok je nespretni Yeats ubijen tarot kartom. 

Kao jedini čovjek koji je ikada dosegao uzvišeni rang Ipsissimusa, Crowley (to je bila dobro poznata činjenica u najelitnijim europskim tajnim društvima) je i službeno bio kandidat za osvajanje samog Nebeskog prijestolja. Mudraci, čak i sam Bog, bili su božanskim imperativom Duha Svetoga, obvezni mu otkriti najčuvanije tajne. "Mjesečevo dijete" nije ništa manje od djelomičnog prikaza Crowleyjeve izgradnje vlastite Babilonske kule, njegovog pokušaja ubiti Boga i preuzimanja njegovog prijestolja. Uživao je u provociranju svojih neprijatelja. Sekundarna svrha knjige "Moonchild" je bila ismijati Yeatsa, ali primarna svrha bila je ismijati sve koji bi mu se suprotstavili. U trenutka kada je napisao knjigu, znao je da je pobijedio i da je sve to bila unaprijed određena odluka. 

Crowley je izveo Amalantrah Working u proljeće 1918. godine, na otoku Esopus rijekei Hudson, New York. Obrede Abramelina Maga izveo je mnogo prije u kući 'Boleskine'. Kada je iscrpljujući ritual na rijeci Hudson završio, Crowley se povukao u Montauk Point na Long Islandu, navodno radi odmora i opuštanja. Tijekom tog vremena, provedenog u New Yorku i u završnim fazama Prvog svjetskog rata, Crowley je otvorio portale koji će donijeti Ragnarök ili novi eon, ili oboje. 

Slika, koju je Crowley naslikao kao svog vodiča tijekom Amalantrah Working, postala je prototip za ono što se danas naziva Sivi. Ono što je učinjeno nikada se nije moglo poništiti, ali Crowley nije mogao biti siguran hoće li se Veliko Djelo ikada dovršiti. I sam je pokušao tijekom Amalantrah Working i nije uspio. Za neuspjeh je okrivio svoju seksualnu partnericu, ili Grimiznu Ženu, i govorio je kako je dopustila da je ženski instinkti nadvladaju.

Kulminacija plana A morala bi pričekati dok se ne dezinkarnira, ali kao i svaki veliki strateg, Crowley je imao plan B. Plan B bio je nepromišljen do ludila, ali Crowley nikada nije dopustio da mu strah ili ljudska empatija stanu na put. Bio je pionir slobodnog penjanja, penjanja po planinama bez sigurnosnih užadi. Vodio je ekspediciju na tada neosvojeni Kangchenjunga u Himalaji, treći najviši vrh na svijetu. Nekoliko tisuća stopa od vrha, neki od njegovih ljudi odlučili su se vratiti, ali ih je zatrpala lavina. Crowley je čekao dan prije nego što je sišao da bi im pružio pomoć; do tada su već bili mrtvi. Crowleyjeva primjedba svjetskom tisku, nakon toga je: "Ovo je upravo ono za što nemam nikakve simpatije."

"Knjiga Zakona" jednako je cijenjena od strane Crowleyjevih sljedbenika kao što su Talmud i Biblija cijenjene od strane judaizma i kršćanstva. "Knjiga laži" učinila ga je Bogom među njemačkim plemstvom. On je efektivno vodio Njemačku do otvaranja Prvog svjetskog rata. Astrum Argentum (A.A.) postao je unutarnji red OTO.

'A.A.' će, zajedno sa Društvom Thule, postati Društvo Vril i mlada nacistička stranka; Deutsche Arbeiterpartei ili DAP.

U Saksonskom građanskom ratu, Crowley je bio i ostao zauvijek uzvišena duša nacionalsocijalizma. Baš kao i Otto Rahn, kao njegov fizički intelekt, Crowley je bio jedan od skrivenih majstora SS, o čemu je svjedočio i Miguel Serrano. Ian Fleming, izvanredni obavještajni agent i tvorac lika James Bonda, ukazao je na Crowleyja britanskom admiralitetu kada se Rudolph Hess, drugi najviše rangirani nacist nakon Hitlera, neobjašnjivo izvukao iz Drugog svjetskog rata, sletjevši padobranom u Englesku, u ranim fazama rata, mrmljajući o okultizmu. Do tada je Crowley već osudio Hitlera kao izdajicu i Crnog mađioničara. 

Imao je svoj vlastiti scenarij sudnjeg dana. Ubijte vjernike i njihovog Boga i sve za što se Bog zalaže umrijeti će zajedno s njima. Utjelovio bi Mjesečevo dijete; Hekatu, drevnu troliku Titanicu, sa kojom se čak bogovi nisu usudili suočiti. I utjelovio bi je u najzlobnijem od njena tri oblika; kao Hekatu Staricu. Drugi poput Guida von Lista pokušali su i nisu uspjeli. Neki čak kažu da je Hitler bio tamo kada List to pokuašo, ali oni nisu bili Aleister Crowley. 

U romanu "Moonchild", Crowleyjevo dijete stavlja se na brod za New York City i pod brigom Cremers, slabo prikrivene i proste karikature Annie Besant; poznate britanske teozofkinje, zagovornice ženskih prava i političke aktivistice. Ova djevojčica, koja je  vrhunskog magijskog rođenja i krvne loze, ultimativno je oružje za masovno uništenje. U "Moonchild": "...niti fizički nije obično dijete. Bila je prekrasno građena beba, sa dubokim plavim očima; rođena je sa četiri zuba i kosom dugom petnaest centimetara, tako svijetlom da je bila srebrnobijela. Poput tetovaže, odmah iznad srca, imala je slabašni plavi polumjesec." 

Kao što su Katari dobro znali, budući su zadržali svoje gnostičke korijene - seks je zamka koju Bog ovoga svijeta koristi da bi duše vezao za sebe. Zato su katolički svećenici (prema svim namjerama i svrhama su profesionalni mudraci), u celibatu, barem teoretski... Kada bi katarski muškarci i žene navršili četrdesetu godinu života, prakticirali su apstinenciju. Ali, orgazmička energija, ili orgonska energija (kako ju je Wilhelm Reich nazvao), može se koristiti kao razorno oružje. Ljudski orgazam i seksualno uzbuđenje koje do njega vodi su most (Pontifex kao u Pontifex Maximus) do uzvišenog, ekstaze, euforije, pozitivne struje koja oživljava ovaj svijet. Zato u seksu ljudi istovremeno pronalaze zadovoljstvo i ispunjenje, metodom koja omogućuje razmnožavanje i nastavak ljudskog postojanja.

Smrt i strah se dotiču negativne struje koja oživljava ovaj svijet, izvor njegove beskrajne boli i tuge. Uvijek postoje izmjenične struje, crna i bijela magija, iste kao i izmjenične struje koje pokreću kućanske aparate. I pozitivne i negativne mogu se koristiti za otvaranje portala vremena. Crowley ih je koristio da oslobodi Stare, Titane, tri Lokijeva potomka: Hell, Gospodaricu mrtvih; Zmiju Midgard (eufemizam za zviježđe Draco) i Vuka Fenrisa (eufemizam za trozvjezdani sustav Sīrius). 

Promatrali su iz nepristupačnih zakutaka noćnog svoda od pamtivijeka, postoje u najmračnijim hodnicima ljudske kolektivne nesvijesti bezbroj eona, čekaju svoj neizbježni povratak na obračun sa ovim Bogom, njegovim anđelima, njegovim svijetom, njegovim svećenstvom i svim njihovim sljedbenicima. Čekaju ono što su Nordijci nazivali Ragnarök. Crowley je baratao tim prethodnim strujama kao što je Musashi Miyamoto baratao mačem. Doveo je tiranskog Boga Abrahama, Boga kojega su on i Egipćani nazivali Ptah, na rub zaborava. Ali, nije bio u stanju izvršiti coup de grace, jer još nije imao „pravu supstancu“ kojom bi to učinio.

U "Psihologiji prijenosa", C. G. Jung ilustrira 11 faza, možda u znak poštovanja prema Sepher Yetzirah, od izvornih 20 onoga što se naziva Kraljevska umjetnost ili Rosarium philosophorum. Kraljevska umjetnost nije ništa manje od mnogo spominjanog i nikada objašnjenog Velikog djela "Iluminata", namijenjenog oslobađanju čovjeka ili barem njih samih, od njihovih parazitskih bogova. Koristi cijele stranice, reproducirane iz drugog sveska djela "De Alchimia opuscula complura veterum philosophorum", koje je objavljeno u Frankfurtu 1550. godine.

Na slici 1 Rosarium philosophorum: zauzimajući položaj koji bi Božja kruna zauzimala u Sepher Yetzirah, nalazi se dvoglava zvijer koja reži i čije se glave izbacuju u lijevi i desni stup. U Sepher Yetzirah, svi Sefiroti, uključujući Sunce i Mjesec, međusobno su povezani sa 22 staze. U Rosarium philosophorum se Sunce nalazi između stupa strogosti i srednjeg stupa; a Mjesec između stupa milosrđa i srednjeg stupa. Svaki od njih stoji sam i odvojen od zvijeri, odnosno šesterokrake zvijezde koja ih je zatočila,  okružujući ih svijetom koji je izbljuvala. Gledaju dolje izvor žive, jedini izlaz. Ali, Jung daje natpis kao upozorenje: "Činim i bogate i siromašne i zdravima i bolesnima. Jer zdrav mogu biti otrovan." 

Na slici 2, kralj i kraljica hvataju se za lijevu ruku, a golubica se spušta sa lijeve strane. Kako Jung primjećuje: Rosarium philosophorum započinje kao djelo lijevog puta. U ovoj drugoj fazi se praktičar upozorava neka ne napravi istu pogrešku koju su napravili svi ostali, koji su pokušali prije. Jung daje tekst: "Stoga, sve pogreške u umjetnosti nastaju zato što ljudi ne počinju sa pravom supstancom i zbog toga bi trebali koristiti časnu prirodu, jer se iz nje, kroz nju i u njoj rađa naša umjetnost, i niti u čemu drugom: i tako je naš magisterij djelo Prirode, a ne radnika." 

Samo Duh Sveti, simboliziran golubom, može odobriti sveti brak. Rosarium philosophorum nije magijsko djelo, i ne može se izvesti bez da dva utjelovljena boga budu njegov subjekt. Golubica izražava odobrenje djelovanja od strane najviše sile, od strane nečega izvan dobra i zla. Rosarium philosophorum je daleko više od djelovanja. To je čin koji je u skladu sa voljom Vrhovnog Bića, koji ima prednost nad svime što postoji. Tekst upozorava praktičara, ovog najistaknutijeg od svih magijskih djela, neka se boji Boga i bude čist, jer Bog može vidjeti kakav je čovjek i može ga ubiti u bilo kojem trenutku. Oni koji bi se usudili miješati u takvu operaciju ne trebaju očekivati ​​ništa manje. Na slici 3: kralj i kraljica sada stoje jedno pred drugim goli, dok se golubica spušta među njih; kralj duša prosi njezinu ruku, a kraljica duša odgovara da ga ne može odbiti.

Na slici 4 su kralj i kraljica prikazani goli, uronjeni u kupku. U tekstu se praktičaru govori: "Naš kamen treba biti izvađen iz prirode dvaju tijela..."

Za petu fazu Jung daje dvije ilustracije. Na slici 5 kralj i kraljica vode ljubav uronjeni u veliko more, ono što Jung naziva majčinskim morem, čineći ga time sinonimom za Binah, treći Sefiroth u Sefer Jeciri na vrhu Stupa Strogosti.

U 20. stihu "Knjige Skrivene Misterije", Ptahova djeca nam govore da je u početku svijet "bio bezobličan i prazan, i tama na licu bezdana, i Duh Elohima vibrirao je na licu voda." Ali, ispod voda postoje svjetovi nad svjetovima, "u obliku ogromne zmije koja se proteže ovamo i onamo". Ovo je iz prijevoda S. L. MacGregora Mathersa, sa latinskog na engleski, djela Christiana Knorra von Rosenrotha, "Razotkrivena Kabbala", objavljenog 1684. godine.

Mathers nastavlja jetkim deističkim ekstrapolacijama izvornog hebrejskog teksta, koji sam nije mogao pročitati. Dio vitriola je njegov. Neki, u zagradama, su Rosenrothovi, koji je još jedan deist i jedan od izvornih apostola anglo-izraelizma.

Od vremena Johna Deeja, suvremenika Rosenrotha, anglo-izraelizam je bio nevidljiva struja koja je pokretala plime krvi i rata, te su prvo zahvatile Englesku i Nizozemsku, a zatim Ameriku do svjetske hegemonije. To je fanatično uvjerenje elite među Anglosaksoncima, Frižanima i njihovim potomcima, kako su oni izravni potomci Izraelaca, kao i da se prijestolje Engleske (preko Reda podvezice) može pratiti do Davidove kuće u Bibliji. Stoga su Anglosaksonci i njihovi frizijski saveznici Jahvin odabrani narod.

"Knjiga skrivenih misterija" nastavlja o Levijatanu otprilike do 29. stiha: 

"I ovaj je zmaj kastriran otkako je njegov grb (ili mmbrum genitale), zajedno sa njegovim partnerom, potisnut, i odatle je formirano četiri stotine poželjnih svjetova. I ovaj zmaj ima u glavi nosnicu (na način kitova) kako bi mogao primiti utjecaj, i u sebi sadrži sve ostale zmajeve, o kojima se kaže: 'Slomio si glave zmajevima po vodama'." (Ps. lxxiv. 13)

Ono što Mathers i Rosenroth, zajedno sa ušljivim rabinima koji su sastavili Zohar, propuštaju reći svojim čitateljima jest ono što dalje piše u Ps. lxxiv. 14: "Slomio si glave Levijatanu u komade i dao ga za hranu ljudima koji žive u pustinji." Židovska je tradicija da će pravednici, koje nazivaju Zedekima, dobiti gozbu u zagrobnom životu, gdje će glavno jelo biti Levijatan.

U Talmudu se nagađa da će se gozba održavati na ženskom Levijatanu, kojega je Bog posolio i sačuvao u iščekivanju te prigode. Rashba i Maharal iz Praga, dva najveća rabina ovog tisućljeća, obojica su naučavali da je Levijatan duhovna sila. Rashba je učio da je gozba u zagrobnom životu potrebna za uspostavljanje vječne i neraskidive veze između duše i fizičkog svijeta.

Nepokolebljivi onim što najrelevantniji Židovi misle o judaizmu, Mathers i Rosenroth, dva židovska Vikinga, nastavljaju sa svojim lošim tumačenjem ove zlobne male knjige: "U njegovim ljuskama postoje otekline (tj. kao kod krokodila; jer je u njemu veliko gomilanje sudova). Njegova krijesta drži svoje mjesto (tj. u njemu nema daljnje moći žurbe prema stvarima izvana). [U razaraču nema "žurbe prema vanjskom", jer je centripetalan, a ne centrifugalni.]"

Rep muškog Levijatana "je u njegovoj glavi (tj. drži rep u ustima, kako bi mogao formirati krug, budući se kaže da obuhvaća svetost). Prebacuje glavu iza ramena (tj. podiže glavu na stražnjoj strani nevjeste Mikroprozopa, gdje je mjesto najtežih sudova) i prezren je (budući je u njemu krajnost sudova i strogosti, odakle je gnjev atribut njegovih oblika). On bdije (tj. on precizno istražuje i traži na kojem mjestu može ući u svetost). I on je skriven (kao da postavlja zamke; budući se ušulja u inferiorne, čijim grijesima ima pristup svetim stupnjevima, gdje mu je povjereno izvršavanje sudova.) On se očituje u jednom od tisuću kraćih dana." 

Nijedna od strana, odgovornih za "Knjigu skrivenih misterija", čini se kao da ne može odlučiti je li ženski Levijatan mrtav, ili jednostavno nema sreće jer je muškarac kastriran. Ono što je sigurno jest da se muški i ženski Levijatan nikada ne smiju spojiti "da ne bi pokušali umnožiti sudove...". Mathers će naglo umrijeti 1918. godine, u dobi od 64 godine, možda još jedan zarez na Crowleyjevom uroku.

Jung daje svoj prijevod pjesme sa Slike 5 Rosarium philosophorum:

"O Luno sklupčana u mom slatkom zagrljaju / Budi jaka kao ja, lijepa lica. O Sol, najsjajnije od svih svjetala poznatih ljudima / A ipak ti trebaš mene, kao pijetao kokoš." 

Jung, bez sumnje vještiji u latinskom od Mathersa ili Rosenrotha ili bilo koga drugoga koga su možda pozvali, daje svoj prijevod nevidljivog teksta ispod pjesme: "Tada se Beya [majčinsko more] uzdigla nad Gabricusom i zatvorila ga u svoju utrobu, tako da se ništa više od njega nije vidjelo. I zagrlila je Gabricusa sa toliko ljubavi da ga je potpuno upila u svoju prirodu i upila ga u atome." Jung zatim daje latinski tekst nekih stihova Merculinusa, uobičajenog pseudonima za srednjovjekovne alkemičare, koji su sljedeći citirani i ne pojavljuju se u njegovoj ilustraciji. Zatim daje svoj prijevod latinskih stihova u nastavku u zagradama: 

"Bijeloputa dama, ljubavlju spojena sa svojim rumenim mužem, omotana u zagrljaju u blaženstvu bračnog sjedinjenja, spajaju se i rastvaraju dok dolaze do cilja savršenstva: Oni koji su bili dvoje postali su jedno, kao da su jedno tijelo." 

Za sliku 5a (druga slika dolje) Jung je koristio ono što je zapravo ilustracija 11, u drugom svesku djela "De Alchimia opuscula complura veterum philosophorum". Slike su izvorno bile drvorezi i datiraju znatno prije 1550. godine. Također, nisu imali tekst. Bili su to uređaji za meditaciju. Tekst je dodalo njemačko bratstvo, najvjerojatnije preteča rozenkrojcera. Ilustracije 11-20 (prikaz slika sa srvoreza dolje) predstavljaju daleko mračniju eteričnu inverziju Rosarium philosophorum u drugom svijetu. Paralelni svijet, negativni svijet, u potpunosti je u skladu sa sadašnjom toroidalnom prirodom interaktivnog holograma, koji utjelovljuje svemir i koji se koristi za zatočenje ljudske duše.

"Činim i bogate i siromašne i zdravima i bolesnima. Jer zdrav mogu biti otrovan." Otrovan će biti ako se prekidač povuče u 4. fazi u vrućoj kadi, a 11. faza se provede u eteričnom carstvu bez odobrenja Duha Svetoga, bez ikakvog pravilnog izvođenja rituala u tijelu. Ako kralj i kraljica duša nisu spremni umrijeti za to, oboje zajedno u tijelu, Rosarium philosophorum proizvodi laž, baš poput one koju trenutno podnosi čovjek. 

Jung netočno tumači eteričnu kopulaciju (prikazanu na slici 5a) kao da se događa istovremeno sa kopulacijom koja se odvija na slici 5, jer zamjenjuje ono što je zapravo slika 11, sa podsvjesnim prikazom slike 5. Napominje da su kralj i kraljica često prikazani kao "dvije ptice koje se bore, ili krilati i beskrilni zmajevi". Za Zmajeve citira naslovnu stranicu djela Francesca Colonne, "Le Songe de Poliphile" (ili latinski: "Hypnerotomachia Poliphili"), enigmatične i neprocjenjive knjige iz 16. stoljeća o čovjekovoj nadrealnoj potjeri za ljubavnicom kroz fantastično ilustrirani krajolik snova. "Hypnerotomachia Poliphili" prethodi "De Alchimia opuscula complura veterum philosophorum" za pola stoljeća.

"Le Songe de Poliphile" prvi je put tiskao Aldus Manutius u Veneciji, u prosincu 1499. godine. Autor je nepoznat, iako se djelo  sumnjivo pripisuje Francescu Colonni, što je malo vjerojatno, budući je ovaj bio franjevački redovnik. "Le Songe de Poliphile" najvjerojatnije je napisala kurtizana, netko tko je puno više upoznat sa kraljevskim bontonom. Nagađanja autorstvo pripisuju  raznim rimskim plemićima, uključujući i samog Aldusa Manutia. U to vrijeme Venecija je bila ključajući kotao političkih intriga i magije, rodno mjesto sinarhizma, a neki kažu i samog nacionalsocijalizma.

Godine 1510., Antonia Contenta, rimska plemkinja sa tajnom podrškom mletačkog dužda, i zajedno sa vodećim mletačkim i njemačkim trgovcima, osnovala je 'Ordo Bucintoro', aristokratsku transgeneracijsku zavjeru koja je posvećena stvaranju novog eona i ujedinjenog Njemačko-Rimskog Carstva. Antonia Contenta, osim što je rođenjem bila rimska patricijka, pratila je svoje podrijetlo do Geoffroya de Saint-Omera. Bio je vezan za njenu krvnu lozu brakom sa plemićem iz Burgundije. U zoru 12. stoljeća je Burgundija bila središtem tajni onih istih cistercita koji će osnovati Templare. Geoffroy de Saint-Omer bio je jedan od devet osnivača Templara.

Prema predaji: Julietta Montefeltro bila je visoka svećenica reda od 1516. do 1562. godine. Nitko ne zna što se s njom dogodilo nakon toga, ali kaže se da tijekom tog razdoblja nije ostarjela dana. Muškarci su je se bojali pogledati, jer je to značilo biti očaran njezinom ljepotom. Pola stoljeća izazivala je strah i fascinaciju europske aristokracije. Svi su znali da je čarobnica. Dolazila je i odlazila iz Duždeve palače kao da je bila njezina. Mogla je biti u Rimu i Madridu; bila bi viđena kako je nose na nosiljci, u pratnji dvojice naoružanih muškaraca, kroz Piazza San Marco. Unatoč istaknutosti obitelji u europskoj povijesti, dokumentacija o Julietti Montefeltro ne postoji. Njezino pravo ime vjerojatno je bilo Livia Loredan, što se negira u pisanoj predaji reda, ali se njeno ime ponekad koristi naizmjenično sa Montefeltro, a ponekad kao njena nasljednica. Za Loredan se govorilo da je stvorila "Spiritus Eros", okultne doktrine reda. Leonardo Loredan bio je dužd Venecije od 1501. do 1521. godine. U sljedećim godinama, kada će Venecija biti sjedište zapadne moći, iz Kuće Loredan došla su još dva mletačka dužda. 

Slika 6 (dolje) pokazuje da su i kralj i kraljica umrli, njihov orgazam kulminirao je konačnim činom podređenosti, tako što su  podredili samoga sebe. U smrti su im se tijela stopila i sada su pokopani u sarkofagu kao jedno, beživotno plutaju po vodi. Citirajući Aleistera Crowleyja: "Najpovoljnija smrt je ona koja se dogodi tijekom orgazma i naziva se Mors Justi. Kao što je napisano: Neka umrem smrću pravednika, i neka moj posljednji kraj bude kao njegov!" 

Jung tumači stih u natpisu: "Ovdje kralj i kraljica leže mrtvi / U velikoj nevolji duša je jurila." Ali, on napominje: "Slika također nosi naslov 'Conceptio'. Smrt je samo prijelazno stanje, sjeme nečeg novog koje klija u utrobi vlastitog truljenja. Smrt je začeće. Nijedan novi život ne može nastati, kaže alkemičar, bez smrti starog." 

Na slici 8, reći bilo što više od onoga što je rečeno u natpisu bilo bi nagađanje. Jung daje tumačenje teksta: "Ovdje pada nebeska rosa, da opere / Zaprljano crno tijelo u grobu." 

Na slici 9 mali čovjek silazi s oblaka, dok tijelo kralja i kraljice i dalje besciljno pluta po vodi u sarkofagu. Dvije vrane izlaze iz dubina zemlje, a Jung daje tekst: "Ovdje duša silazi sa visina / da očisti tijelo koje smo nastojali pročistiti." Ne uspijeva shvatiti značaj vrana, Jung i svi pljesnivi stari alkemijski tekstovi koje je konzultirao za svoju psihološku egzegezu Rosarium philosophorum jednostavno ih ignoriraju. Duša silazi sa Neba. No, vrane, kao simbol uskrsnuća i mrtvih, uspinju se iz Pakla. Ovaj Rosarium philosophorum, ovo Uskrsnuće, odobrile su i sile Neba i Pakla. 

Na slici 10 prikazano je Uskrsnuće. Kralj i kraljica ponovno žive ujedinjeni kao jedno, okrunjeni na Mjesecu, kao krilati hermafrodit. Potpuni su. Zmajeva glava probila se kroz vode. To je kraj svih starih sila koje su pokretale stvaranje i početak nove sile, odnosno njihove. U lijevoj ruci drže zmiju sa grbom iznad pijetla, simbol Jutarnje zvijezde. U desnoj drže kalež ispunjen sa tri zmije, i grbom iznad drveta iz kojeg raste trinaest odrubljenih glava, sud mudraca nad Bogom Abrahamovim.

Veliki pečat Sjedinjenih Američkih Država

Na Velikom pečatu Sjedinjenih Američkih Država nalazi se trinaest zvijezda. Raspoređene su u okultnu formulu, za utvrđivanje pravih imena Boga Starog zavjeta. Jahve i Jehova samo su dva od četveroslovnih anagrama, koje mistici nazivaju tetragramaton,  a označavaju Boga Abrahama. Lažni su, jer ih je zabranjeno koristiti ispravne. Postoji dvanaest tetragramatona, po jedan za svaki mjesečev ciklus unutar godine. Čitaju se sa desna na lijevo: HVHY (Jehova), HHVY (Jahve), YHVH, HYVH, YHHV, HVYH, VYHH, YVHH, YHHV, HVYH, HHYV i HYHV. Zohar kaže: "Dva imena tetragramatona, jer je prvo doista savršeno ime, ali drugo je temeljito i potpuno savršeno." Dva imena potječu od toroidalne prirode ovog svemira, širenja i skupljanja, ili kako Zohar kaže: "Živa bića jure naprijed i vraćaju se." 

Veliki dio Zohara je posvećen prirodi Božje brade, za koju se kaže da je 13-struka i mora se "uspinjati i spuštati". Predstavljeno je  isprepletenim trokutima na Davidovoj zvijezdi, kao i rasporedom zvijezda na Velikom pečatu Sjedinjenih Američkih Država.

Svaka od 13 zvijezda koje tvore isprepleteni trokut na Velikom pečatu simbolizira jedno hebrejsko slovo; svako od slova ima numeričku vrijednost: Y = 10, H = 5, V = 6.

Prema Manly P. Hallu, u knjizi "Tajna učenja svih vremena": "Raspoređivanjem četiri slova Velikog Imena I, H, V i H, u obliku pitagorejskog Tetraktisa, manifestiraju se 72 moći Velikog Božjeg Imena." Samo deset slova nalazi se unutar Hallovog (Pitagorejskog) Tetraktisa, koji je trokut i stoji na svojoj bazi (slika dolje). Opet, Zohar je sasvim jasan da je priroda Božje brade 13-struka i da se mora "uspinjati i spuštati". 

Kada se trokuti isprepletu, brada se "uspinje i spušta", a tri slova koja nedostaju moraju se dodati da bi se popunile tri prazne točke, na onome što postaje šesterokraka zvijezda. Kada se slova poredaju prema pravilima koje je utvrdio Hallov Pitagorin Tetraktis, koristeći puni kontingent od 13 slova od 12 mogućih kombinacija i čitano sa desna na lijevo, samo HHYV (6-10-5-5) i HYHV (6-5-10-5) - kada se stave u bazu Pitagorinog Tetraktisa i prošire na 13 slova, zbrajaju se do 72. Na hebrejskom: AChD znači jedinstvo, a AHBH znači ljubav. Vrijednost oba u Gematriji, najčešće korištenom kabalističkom kodu, jest baš 13. Iz tog razloga se često kaže kako je broj 13 - broj Boga na hebrejskom.

Jung daje tekst za Sliku 10; zapravo prva četiri retka mnogo duže pjesme na njemačkom, očito napisane otprilike u isto vrijeme kada je tiskana u Rosariumu, 1550. godine, objašnjavajući prirodu Hermafrodita na sljedeći način:

"Ovdje se rađa Carica svih časti / Filozofi je nazivaju svojom kćeri. Ona množi / rađa djecu zauvijek / Oni su neraspadljivo čisti i bez mrlje"