Ljeto ljubavi

Dr. Stephen Ward (o kojem je bilo riječi u prethodnom tekstu) je bio usmjerivač i Mary Anne MacLean, suosnivačicu sotonističke Procesne crkve Konačnog suda, koja je bila povezana sa zločinima obitelji Manson i koja je povezala brojne holivudske zvijezde i glazbenike, poput "Mamas and the Papas" i "Beach Boys", bila povezana sa filmom Romana Polanskog "Rosemaryna beba" (film koji prikazuje koven, gdje se događa rođenje Sotonina djeteta). Manson je došao u kontakt sa Procesnom crkvom nakon što se etablirao kao guru u Haight-Ashburyju u San Franciscu, tijekom "Ljeta ljubavi". Tamo se okupilo čak 100.000 mladih ljudi, koji su ispovijedali slobodnu ljubav, psihodelične droge, hipi glazbu i antiratni stav. Pjesma koja opsuje događaj je "San Francisco (Obavezno nosite cvijeće u kosi)", koju je napisao John Phillips iz "Mamas and the Papas", a otpjevao Scott McKenzie.

Osnivači Process Church su posjetili urede 'San Francisco Oracle', underground novina iz Haight-Ashburyja, koje su 1966. godine osnovali Michael Bowen (ikona Beat generacije i kontrakulture 1960-ih) i Allen Cohen. Novine su davale mnogo prostora spisima Garyja Snydera, Allena Ginsberga, Lawrencea Ferlinghettija, Michaela McClurea i drugih Beat pisaca, uz mlađe pisce u usponu. Prema Oracleu:

"Novi koncept slavlja ispod ljudskog undergrounda mora se pojaviti, postati svjestan i biti podijeljen, kako bi se mogla formirati revolucija renesansom suosjećanja, svijesti i ljubavi, te otkrivenjem jedinstva za cijelo čovječanstvo." 

Svjetsku je pozornost dobila renesansa San Francisca nakon što je u 'The Oracle' prvi put najavljen "Human Be-In", 14. siječnja 1967. godine, u San Franciscu, koji je organizirao Michael Bowen. Bowenov mentor bio je misteriozni guru po imenu John Starr Cooke, koji je bio u kontaktu sa Shermanom Kentom, desnom rukom Allena Dullesa tijekom Hladnog rata. Cooke je stekao slavu kao vidovnjak, kao i zbog posjedovanja tarot špila, rukom pisanim bilješkama njegovog prethodnog vlasnika, Aleistera Crowleyja. Iz svog sjedišta u Cuernavaci u Meksiku, Cook je poslao nekoliko svojih čuvara na razne lokacije događaja psihodeličnih aktivnosti u Sjevernoj Americi i Europi. Bowen je otišao u Millbrook kako bi namamio Learyjevu pratnju natrag u Meksiko gdje je Cooke vodio seanse dok je bio pod utjecajem Acida. Leary, sa ključnim utjecajem na Ljeto ljubavi, vjerovao je kako je on ponovno rođeni Aleister Crowley i da treba dovršiti djelo koje je Crowley započeo.

Poster za događaj "Human Be-In"

Među onima za koje se kaže da su posjetili Cookea u Meksiku bili su: Ralph Metzner, Leonard Cohen, Andrija Puharich, Seymour ("Head") Lazare, bogati poslovni suradnik Billyja Hitchcocka. Osim poslova sa ​​Resorts International, a prema Marin Lee i Bruceu Shlainu u knjizi "Acid Dreams": Hitchcock je imao privatni račun u Castle Bank and Trust the Bahamas, koju je 1962. godine osnovao zavjerenik Black Eagle Trust Funda, Paul Helliwell, blagajnik neuspješne invazije CIA-e u Zaljevu svinja i šef E. Howarda Hunta. Helliwell je služio mafiji u dvostrukom svojstvu: kao bankar CIA-e i kao pravni savjetnik. Helliwellova odvjetnička tvrtka također je zastupala Louisa Cheslera i Wallacea Grovesa, partneri u Resorts International, što je još jedna frontovska skupina CIA-e. Svrha Castle Banka, koji je opsluživao mafijaše, zabavljače, dilere droge i republikanske političare - bila je pomoći u pranju profita od LSD-a i marihuane. Richard M. Nixon je bio jedan od 300 istaknutih Amerikanaca koji su koristili Castle. Klijenteli banke su također bili: glumac Tony Curtis, rock- grupa "Creedence Clearwater Revival", izdavač 'Playboya' Hugh Hefner, izdavač 'Penthouse'  Bob Guccione, kćer Chiang Kai-sheka i njen suprug, te ekscentrični milijarder Howard Hughes. 

Prema Cookeovim uputama se Bowen, 1966. godine, nastanio u Haight-Ashburyju zato d bi proveo plan "Okupljanja plemena", poznato i kao prvi "Human Be-In". Human Be-In, okupljanje 30.000 hipija u parku Golden Gate u San Franciscu, privuklo je pozornost nacionalnih medija na kontrakulturni pokret, i poslužilo kao uvod u Ljeto ljubavi godinu dana kasnije. Be-In je najavljen kao odgovor na novi kalifornijski zakon kojim bi se zabranila upotreba LSD-a. Novi zakon trebao je stupiti na snagu 06. listopada 1966. godine, datum koji je poprimio mistično značenje za grupu Oracle. Glazbu su osiguravali Jefferson Airplane i The Grateful Dead. Među prisutnima su bili komičar Dick Gregory i Jerry Rubin. Među govornicima su bili Timothy Leary (njegov prvi nastup u San Franciscu), Richard Alpert (uskoro poznat kao "Ram Dass") i Allen Ginsberg (koji je pjevao mantre). Na tom događaju je Timothy Leary izgovorio svoju frazu: "Turn on, tune in, drop out." U intervjuu iz 1988. godine, Leary je izjavio da mu je slogan "dao" Marshall McLuhan tijekom ručka u New Yorku. Leary je dodao kako je McLuhan "bio jako zainteresiran za ideje i marketing te je počeo pjevati nešto poput 'Psihodelici pogađaju u sridu / Petsto mikrograma, to je puno', uz melodiju reklame za Pepsi iz tog vremena. Zatim je počeo: 'Uključi se, pojačaj, isključi se'."

"Mamas and the Papas": John Phillips, Michelle Phillips, Cass Elliot i Denny Doherty.

Laurel Kanjon

Opsežan online članak Davida McGowana, "Unutar LC-a: Čudna, ali uglavnom istinita priča o Laurel Canyon i rođenju hipi generacije", pokazao je kako je niz bendova koji su označili rođenje folk-rock fenomena, poput "Mamas and the Papas", "The Doors and Crosby", "Still and Nash", bilo povezano sa mrežom grupa koje su bile smještene u Laurel Canyon, okrug Hollywood Hills, Los Angeles. Ovi su ljudi bili uključeni u okultne aktivnosti, ali svi su imali veze sa vezama s vojnom obavještajnom službom, kao i OTO Aleistera Crowleyja, "Obitelji" Charlesa Mansona, kao i Crkvom Sotone La Yeya. Jedan od prvih koji se pojavio na sceni Laurel Canyona bio je Jim Morrison, čiji je bend "The Doors" nazvan prema Huxleyjevom djelu "Vrata percepcije". Jim je bio sin admirala američke mornarice, Georgea Stephena Morrisona; zapovijedao je ratnim brodovima koji su navodno bili napadnuti od strane Vijetkonga u operaciji pod lažnom zastavom, poznato kao Incident u Tonkinškom zaljevu (1964.). To je SAD-u pružilo izgovor za invaziju na Vijetnam. Prvi od bendova iz Laurel Canyona koji su producirali svoj album bili su "The Byrds", "Mr. Tambourine Man". Ubrzo su uslijedila izdanja "Mamas and the Papas" (predvođeni John Phillipsom), Franka Zappe i "The Mothers of Invention", te "Buffalo Springfield". David Crosby iz "The Byrds" je bio sin diplomca iz Annapolisa i časnika vojne obavještajne službe iz Drugog svjetskog rata, bojnika Floyda Delafielda Crosbyja. Crosby je kasnije izbačen iz "The Byrds", i pridružio se Grahamu Nashu i Stephenu Stillsu kako bi osnovali "Crosby, Stills & Nash".

Crosbyju, Stillsu i Nashu kasnije se pridružio još jedan bivši član iz "Buffalo Springfield" - Neil Young. Godine 1966., dok je bio u Torontu, Young se pridružio "Mynah Birds" (video gore), predvođeh Rick Jamesom, koji će se kasnije transformirati u stereotipnu personu svodnika i izbaciti hit "Super Freak" (1981.). Kako nam kaže priča: 1964. godine, James Johnson (Rick James), bjegunac bez dozvole boravka, stiže u Toronto i zamalo se potukao, ali su ga spasila dva lokalna glazbenika, Levon Helm i Garth Hudson. Helm i Hudson bili su bivši članovi benda "Hawks" iz Ontarija, Ronnieja Hawkinsa, i kasnije su osnovali legendarnu grupu "The Band". Njih su dvojica odveli Jamesa u lokalni bar, gdje je on skočio na pozornicu sa bendom koji je tada svirao. Grupa je bila impresionirana i pozvala ga neka im se pridruži. U početku poznati kao "Sailorboys", kasnije su promijenili ime u "Mynah Birds". Bend su činili Goldy McJohn i Nick St. Nicholas, koji će kasnije postati članovi rock benda "Steppenwolf". Pridružio im se i Bruce Palmer, koji je zajedno sa Youngom postao osnivač "Buffalo Springfielda", zajedno sa Stephenom Stillsom i Richiejem Furayem.

Ove su grupe bile blisko povezane sa Vitom Paulekasom, njegovom suprugom Zsou i Karlom Franzonijem. Vito je bio prvi rođak Eve Paul, supruge Winthropa Rockefellera. Prema Barryju Milesu, u njegovoj knjizi "Hippie": "Prvi hipiji u Hollywoodu, možda prvi hipiji bilo gdje, bili su Vito, njegova supruga Zsou, Captain Fuck [Franzoni], i njihova grupa od oko trideset i pet plesača. Nazivajući se Freaks, živjeli su polu-zajedničkim životom, bavili se seksualnim orgijama i slobodnim plesom kada god su mogli." Prema Milesu: Vito je vodio "prvi smještaj u Los Angelesu, kuću otvorenih vrata za bezbrojne bjegunce, gdje su svi dobrodošli na jednu noć, posebno mlade žene." 

Vito i Zsou Paulekas

U trupi je bila i većina mladih djevojaka koje će kasnije postati dio Zappinog GTO projekta, uključujući i Gail Sloatman koja će kasnije postati Zappina supruga. Prema McGowan: Frank Zappa je u ranim godinama bio očinska figura Laurel Canyonu. Predvodio je ostale u rezidenciji nazvanoj "Blog Cabin", a gdje je, riječima Michaela Walkera, autora "Laurel Canyona", "bjesnio rock and roll salon i dionizijsko igralište". Poput mnogih u Laurel Canyonu, Zappa je potjecao iz obitelji vojne i obavještajne pozadine. Zappin otac bio je specijalist za kemijsko ratovanje, te je bio dodijeljen Edgewood Arsenalu, objektu koji je često povezivan sa programima MK-Ultra i radom Andrije Puharicha.

Do sredine 1960-ih, grupa se proširila u pansion poznat kao "Kućica na drvetu" ("The Treehouse"). Među posjetiteljima ovog pansiona su bili Mick Jagger i njegova djevojka Marianne Faithfull, članovi grupe "The Animals", Mark Lindsay iz "Paul Revere and the Raiders", Alice Cooper koji se pridružio Zappinim "Mothers of Invention", Janis Joplin, kao i Roger McGuinn i Mike Clarke iz "The Byrds". Umirovljeni novinar, John Bilby, prisjeća se: "Tim Leary je definitivno bio tamo, George Harrison i Ravi Shankar su bili tamo." Zappini plesači dijelili su najamninu sa osobljem iz novina 'The Oracle'. Zappa je preuzeo komunu 1968. godine. Tamo je bio i Kim Fowley, koji je neko vrijeme radio kao mladi ulični prevarant, ali je najveći uspjeh postigao stvaranjem "The Runaways", sa Joan Jett u glavnoj ulozi. Fowley je grubo odjenuo članove benda u kožu i donje rublje, te se hvalio: "Svima se svidjela ideja 16-godišnjih djevojaka koje sviraju gitare i pjevaju o seksu." Nakon njegove smrti, 2015. godine, Jackie Fuch (poznata pod umjetničkim imenom Jackie Fox) je tvrdila kako ju je Fowley silovao 1975. godine, tijekom novogodišnje zabave, dok je bila uključena u bend. Fox je tvrdila da su Joan Jett i Cherie Currie svjedočile silovanju. Iako je Jet negirala kako je to vidjela, incident je potvrdio tekstopisac Kari Krome i drugi prolaznici.

Crna Dalija 

"Papa" John Phillips je bio sin kapetana američkih marinaca Claudea Andrewa Phillipsa, i majke koja je tvrdila da ima psihičke moći. Johnov otac je bio stacioniran kao marinac na Haitiju, u sklopu vojne okupacije 1927. godine. Iste je godine i otac Davida Crosbyja također boravio u toj zemlji. John je pohađao niz elitnih vojnih pripremnih škola na području Washingtona, što je kulminiralo imenovanjem u Američku pomorsku akademiju u Annapolisu. Nakon što je napustio Annapolis, John se oženio Susie Adams. Njen je otac, James Adams, Jr., bio uključen u ono što je Susie opisala kao "tajne poslove sa Zračnim snagama u Beču". 

Phillips se kasnije oženio Michelle Phillips, tada samo 16-godišnjakinjom, koja je postala osnivačica Mamas and Papas. Već u osmom razredu je Michelle postala štićenicom Tamar Hodel, kćeri dr. Georgea Hodela. Kako je opisano u članku 'Vanity Fair', iz prosinca 2007. godine, naslova "Kalifornijska djevojka snova": Hodel je bio "najviše patološki i dekadentni muškarac u Los Angelesu", "gradski car spolnih bolesti i neizostavan dio njegovog polusvijeta sa A-liste". Njegova treća od četiri supruge, Dorothy, prethodno je bila udana za redatelja John Hustona. Tamar, te njena braća i sestre su odrasli u holivudskoj kući njezina oca, koja je bila mjesto divljih zabava, kojima su se ponekad pridružili Huston i Man Ray (pohađao i društvo za seksualnu magiju Marije Naglowske, Confrerie de la Flèche d’Or.)

Godine 1947., nakon nečega što se činilo kao ritualno ubojstvo Amerikanke Elizabeth Short, poznate kao Crna Dalija, policija je Hodela počela smatrati osumnjičenikom. Nikada nije formalno optužen za zločin, ali je širu pozornost javnosti kao osumnjičenik privukao nakon smrti, kada je njegov sin Steve Hodel, detektiv za ubojstva u Los Angelesu, optužio Georgea Hodela za ubojstvo Short. Steve je također sumnjao kako je njegov otac bio tzv. ubojica Lipstick iz 1940-ih i ubojica Zodiac iz 1960-ih, te je možda bio odgovoran i za druga ubojstva.

U članku je također navedeno: "George Hodel je, zajedno sa Man ​​Rayem, dijelio ljubav prema djelu markiza de Sadea i uvjerenje da je težnja za osobnom slobodom vrijedna svega." Steve Hodel vjeruje da su strašni zločini njegovog oca proizašli iz njegove opsesije oblikovane svijetom umjetnosti. "Očevo osobno ludilo bilo je izravno povezano sa njegovim vjerovanjem u nadrealizam", rekao je Steve. "Dok su njegovi bliski prijatelji, Man Ray, William Copley, Marcel Duchamp i drugi, samo govorili, George Hodel je bio ono što je htio. On je zaista vjerovao da nema razlike između sna i budnog stanja. Bio je nihilist, mizoginist i sadist najvišeg reda." Ubojstvo, kako je to objasnio Steve, "bilo je njegovo odavanje počasti Man Rayu, repliciranjem njegovih umjetničkih djela. Man Ray je živio samo nekoliko kilometara od nas. Moj otac je vidio 'Minotaura' i 'Ljubavnike' - to su bile fotografije koje je napravio 30-ih." 

Posljednje umjetničko djelo Marcela Duchampa, "Étant donnés"

Jonathan Wallis, u članku "Slučaj otvoren i/ili neriješen", u 'The Marcel Duchamp Studies Online Journal', sugerira kako je  Duchampovo posljednje djelo, "Etant donnés", moglo biti inspirirano ubojstvom Crne Dalije. "Étant donnés", objašnjava Wallis, "zbunjuje znanstvenike od svog otkrića nakon Duchampove smrti. Godine 1968., slijedeći Duchampove upute, djelo su ponovno postavili u Muzej umjetnosti u Philadelphiji, Anne d'Harnoncourt i Paul Matisse, 1969. godine. Uz izuzetak odabrane skupine pojedinaca, među kojima su bili umjetnikova supruga Alexina Matisse i njen sin Paul, djelo je Duchamp stvorio u tajnosti u New Yorku. Sredinom siječnja 1947. godine, Duchamp se vratio sa boravka u Europi i stigao u New York dok se slučaj Dalije počeo odvijati". Wallis nagađa kako je Duchampov bliski prijatelj Man Ray proveo također tjedan dana u New Yorku, na povratku iz Pariza iste godine, i možda je podijelio ovu informaciju sa Duchampom. Rayov utjecaj na Duchampov koncept ovog djela su istaknuli i  drugi pisci. Prema Walllis: "Paralele između Crne dalije i djela 'Étant donnés' su brojne. Daleko najupečatljivija sličnost je između ta dva tijela. Prema fotografiji tijela Elizabeth Short na mjestu zločina, ona leži u gustoj, visokoj travi, slično grančicama koje okružuju tijelo u 'Étant donnés'; raširene noge otkrivaju njen spol." 

Jack Nicholson i John Huston u filmu Romana Polanskog, "Kineska četvrt", filmu o incestu

Krajem 1949. godine je Hodela njegova kćer, tinejdžerica Tamar, optužila za seksualno zlostavljanje. Hodel je oslobođen nakon što je Tamarina majka, Hodelova druga supruga, svjedočila da je njena kćer lažljivica. "Kada sam imala 11 godina", objasnila je Tamar, "otac me naučio oralno seksati sa njim". Otac ju je također "zasipavao erotskim knjigama, pripremajući je za ono što je hvalio kao njihovu transcendentalnu zajednicu", te je kćer slobodno dijelio sa svojim utjecajnim prijateljima. Tamar je pričala o tome kako je "često 'neugodno' pozirala gola za 'prljavog starca' Mana Raya i kako se jednom oslobodila grabežljivog Johna Hustona."

Incest je postao tema film-noire Romana Polanskog iz 1974. godine, "Kineska četvrt", u kojem glume John Huston, Jack Nicholson i Faye Dunaway, i koji se ipak često navodi kao jedan od najvećih filmova svih vremena. Sam Huston je režirao i film masonske tematike, "Čovjek koji bi bio kralj", utemeljen na Kiplingovoj noveli; glumili su Sean Connery, Michael Caine i Christopher Plummer.

Peter Fonda i Dennis Hopper u filmu "Easy Rider"

Tamar je "pripremala" Michelle, dala joj lažnu osobnu iskaznicu i amfetamine zato da bi se snašla u školi nakon što je cijelu noć ostajala budna. Kako bi spriječila Michelleina oca da se umiješa, objasnila je: "Tamar se savršeno ponašala pred mojim tatom i kada je bilo potrebno, spavala bi sa njim." Osim kolege iz benda, Denny Dohertyja, Michelle se na kraju udala za Dennisa Hoppera, te je imala afere, između mnogih drugih, i sa Jack Nicholsonom i Warren Beattyjem, bratom Shirley MacLaine. Beatty i Nicholson bili su dio mreže glumaca i glazbenika, koji su bili poznati kao holivudski "Mladi Turci". Oni su se pojavili u nizu filmova koji se danas  smatraju kontrakulturnim klasicima; tamo su glumili i Peter Fonda, Bruce Dern i Dennis Hopper. Jedan takav film bio je "The Trip" iz 1967. godine, kao pokušaj stvaranja filmske verzije LSD iskustva, scenarij je napisao Jack Nicholson. Nicholson će kasnije glumiti u filmskoj verziji Keseyjeve knjige iz 1975. godine, "Let iznad kukavičjeg gnijezda". Hopper je režirao, a Peter Fonda glumio u jednom od najhvaljenijih kontrakulturnih filmova desetljeća, "Easy Rider". Umjetnički direktor bio je Jeremy Kay, član Solarne lože OTO. Dva tjedna nakon premijere filma, 1969. godine, policija je upala u kompleks Solarne lože, nakon čega je jedanaest članova sekte optuženo za teško zlostavljanje djece.

Alfred Kinsey i Kenneth Anger posjećuju Crowleyjev hram Theleme na Siciliji.

Lucifer Rising

Jeremy Kay je radio i na, Crowleyjem inspiriranom eksperimentalnom filmu, "Scorpio Rising", Kennetha Angera, štićenika sinarhista Jeana Cocteaua, navodnog Velikog majstora Sionskog priorata. Seksolog Alfred Kinsey je bio blisko povezan sa Angerom, jer su obojica dijelili interes za Aleistera Crowleyja. Preko Kinseyja je Anger upoznao Parsonsovu udovicu, Marjorie Cameron. Anger je uživao kultni status u Hollywoodu kao autor dviju kontroverznih knjiga, " Hollywood Babylon", ali i kao eksperimentalni snimatelj filmova koji su bili inspiriranih Crowleyjem, te spajali nadrealizam sa homoerotikom i okultizmom. Angera, kao glavni utjecaj na svoj rad, naveli su mnogi razlićiti redatelji, npr. Martin Scorsese, David Lynch i John Waters. Neko vrijeme, tijekom 1950-ih, živio je u Crowleyjevom bivšem domu Boleskine, na obali jezera Loch Ness. Godine 1955., on i Kinsey posjećuju Crowleyjevu napuštenu opatiju Thelema na Siciliji, i snimaju kratki dokumentarac "Thelema Abbey". Anger je restaurirao mnoge erotske zidne slike koje su ondje pronađene, i navodno je na tom mjestu izveo i određene Crowleyjanske rituale. Dokumentarac je bio snimljen za britansku TV-seriju Omnibus, ali je naknadno izgubljen. Parsonsova supruga, Marjorie Cameron, glumila je u Angerovom filmu "Inauguration of the Pleasure Dome" (1954.), kao "Grimizna žena" ("Scarlet Woman"). U filmu se pojavila i Anaïs Nin kao "Astarte".

Angerov mentor bio je Harry Everett Smith, i često ga je nazivao "najvećim živim mađioničarem". Kao član OTO, Smith je tvrdio da je Aleister Crowley "vjerojatno" njegov biološki otac. Često je posjećivao Weiser Books u New Yorku, najstariju okultnu knjižaru u Sjedinjenim Državama, prvi put otvorenu 1926. godine. "Enciklopedija okultizma i parapsihologije" naziva je "možda najpoznatijom okultnom knjižarom u SAD-u". Jedan od stalnih kupaca bio je i Karl Germer, nasljednik Aleistera Crowleyja na čelu OTO. Godine 1955. je Germer Weiseru prodao neuvezane listove izdanja svoje knjige "Ravnodnevnica bogova" iz 1937. godine, koju je naslijedio od Crowleyja, zajedno sa drugim stvarima. Germer je također Weiseru prodao zbirku prvog izdanja Crowleyjevog remek-djela o tarotu, "Knjiga Thotha". Pojava kontrakulture 60-ih, ali rast popularnog interesa za okultno i istočnjačko religijsko, natjerali su Weisera proširiti izdavačke aktivnosti tvrtke. Regrutirali su mnoge suvremene autore, uključujući Israela Regardieja, koji je također bio njihov kupac. Weiser Books koristio je Smithov dizajn za svoje meko izdanje Crowleyjevih "Svetih knjiga Theleme". 

Marjorie Cameron, supruga Jacka Parsonsa u Angerovom filmu "Inauguration of the Pleasure Dome" kao Grimizna žena. 

Smith je bio povezan i sa Arthur M. Youngom iz Puharicheve Zaklade Okruglog Stola. Prema Edu Sandersu: Smith je bio ključni savjetnik Allena Ginsberga, kao i napore Fugsa za levitiranje Pentagona. Poznat po intenzivnom eksperimentiranju sa halucinogenim drogama, Smith je postao heroj, ne samo Beat generacije, nego i hipija, tijekom 1960-ih. No, u posljednjim godinama života financirao ga je Grateful Dead. Producirao je antologiju "Folkways", standardnu ​​zbirku na kojoj se temeljio preporod folk glazbe 1960-tih. "Folkways" je imao važan utjecaj na umjetnike (npr. Boba Dylan). 1991. godine, dodijeljen mu je  Grammy za doprinos glazbenoj industriji.

1961. godine su LaVey i Anger počeli organizirati redovite zabave u San Franciscu za prijatelje koji su zainteresirani za magiju i nadnaravno, poznato kao "Magični krug", što je postalo preteča Crkve Sotone. Inspiriran djelima 'Hellfire Cluba', Sir Francisa Dashwooda, LaVey je vjerovao da Magični krug može pružiti modernu verziju kluba. Predavanja su uključivala rasprave o vampirima, vukodlacima, duhovima, ESP-u, zombijima, među svim ostalim temama. Među gostima su bili Cecil E. Nixon, Michael Harner, Gavin Arthur, Chester A. Arthur III., danska barunica Carin de Plessen, uz mnoge pisce znanstvene fantastike, umjetnike tetoviranja, proizvođačima, ali i nekolicinom policajaca iz San Francisca.

Rođen kao Chester A. Arthur III., Gavin Arthur bio je astrolog i suradnik časopisa 'The Oracle', odgovoran za popularizaciju koncepta "Doba Vodenjaka". Unuk američkog predsjednika Chestera A. Arthura, sam je bio seksolog, kao i prijatelj Havelocka Ellisa, također je tvrdio da je imao aferu sa ljubavnikom Walta Whitmana, Edwardom Carpenterom, koji je tada imao 70-tak godina.  Za Arthura se govorilo da je bio intiman sa Neal Cassadyjem, da je bio prijatelj Allena Ginsberga, Alana Wattsa i Alfreda Kinseyja, te je bio aktivan u ranom pokretu za oslobođenje homoseksualaca.

Bobby Beausoleil u Angerovom filmu "Invocation of my Demon Brother" (1969).

Godine 1966. se Anger preselio u veliku viktorijansku kuću iz 19. stoljeća u San Franciscu, poznatu kao Rusko veleposlanstvo. Otprilike u isto vrijeme je počeo planirati novi film "Lucifer", utemeljen na konceptu iz Crowleyjeve "Knjige zakona", prema kojemu je čovječanstvo ušlo u Horusov eon. Crowleyjev suradnik i član OTO, Gerald Yorke, naveden je kao konzultant. Prvi kandidat za ulogu u Angerovom filmu "Lucifer Rising" bio je trogodišnji sin Zsou i Vita Paulekasa, prije nego što je umro u tragičnoj nesreći, što je i odalo veze sa Crkvom Sotone. Smrt ovog djeteta je u dokumentarcu "Mondo Hollywood", morbidnim sarkazmom opisana kao "liječnička greška", budući je Vito hranio dijete LSD-om, prije nego što je dječak pao sa skele i umro. Dijete je umrlo 23. prosinca 1966. godine, baš na zimski solsticij koji je najavio Doba Sotone, prema Antonu LaVeyu. Dječakova majka je sugerirala kako se pad dogodio tijekom "otkačenog fotografiranja", što bi moglo biti povezano sa činjenicom da su, prema Beausoleilu, neki od Angerovih filmskih projekata bili za privatne kolekcionare: "Sa vremena na vrijeme napravio bi neku sitnicu koja ne bi bila za javnu distribuciju." Prema biografu Billu Landisu: Kennetha Angera je jedno vrijeme istraživala policija zbog sumnje da je producirao snuff filmove.

Godine 1967., Anger putuje u "Swinging London" i ondje upoznaje John Paul Gettyja Jr., koji postaje Angerov pokrovitelj. U Londonu se Anger upoznao i sa Jimmy Pageom iz rock benda "Led Zeppelin". Page je skladao soundtrack za Angerov film "Lucifer Rising", koji nikada nije iskorišten. Anger je upoznao Pagea sa Crowleyjevim djelom, nakon čega je Page postao vlasnik jedne od najvećih svjetskih kolekcija Crowleyjevih memorabilija, uključujući i vlasništvo Crowleyjevog zloglasnog imanja Boleskine na obali škotskog Loch Nessa. Pageu je, pri osnivanju knjižare 'Equinox' u Londonu pomogao Eric Hill, član OTO, stalni stručnjak za Crowleyja iz Weiser Booksa. Kako je objasnio Gary Lachman, osnivač New Wave benda "Blondie", kao i autor knjife "Turn Off Your Mind: The Mystic Sixties and the Dark Side of the Age of Aquarius": "Priče o paktovima sa Vragom pratile su Zeppelin tijekom cijele njihove karijere, a priče o orgijama, crnim misama i sotonističkim obredima bile su uobičajene, i uglavnom usredotočene na zloglasni Chateau Marmont uz Sunset Strip." 

Anger je prisustvovao zabavama koje je organizirao bliski prijatelj Williama S. Burroughsa, Robert Fraser, poznat kao "Groovy Bob", ključna figura Swinging Londona. Burroughs je tvrdio da ga je Anger ukleo. Anger je bio poznat po tome što je bacao kletve na gotovo svakoga, čak je prijetio i svojim najboljim prijateljima, poput članova Rolling Stonesa. Tony Sanchez, prijatelj Rolling Stonesa, opisuje kako su Jagger i Richards, te njihove djevojke Marianne Faithfull i Anita Pallenberg, "slušali kao očarani,  dok ih je Anger upućivao na moći i ideje Aleistera Crowleyja." Anger je, komentirajući Anitu, rekao: "Vjerujem da je Anita, u nedostatku bolje riječi, vještica. Okultna jedinica unutar Stonesa bili su Keith i Anita, i Brian Jones. Vidite, i Brian je bio vještac." Dom Briana Jonesa, gdje se i utopio u vlastitom bazenu 1969. godine, Faithfull je opisala kao "pravi vještičji koven dekadentnih iluminata, rock prinčeva i hipster aristokrata." U rijetkim snimkama televizijskog specijala, "Rolling Stones Rock and Roll Circus", gdje tijekom izvedbe pjesme "Sympathy for the Devil", Mick Jagger skida majicu i otkriva tetovažu Baphometa, nacrtanu za tu prigodu.

Svećenik Procesne Crkve uvodi dva akolita, nakon čega oni postaju inicirani od strane Saveza Krista i Sotone.

Procesna crkva

I Mick Jagger i Marianne Faithfull bili su povezani sa Procesnom Crkvom. Ovu su crkvu osnovali engleski par, Mary Anne MacLean (poznata kao "Proročište", eng: "the Oracle") i Robert DeGrimston. Nakon što je završila aferu sa bivšim boksačkim prvakom, Sugar Ray Robinsonom, MacLean se vratila u Englesku. Od 1959. godine je radila u svom stanu kao prostitutka visoke klase, na rubu onoga što je postalo poznato kao Afera Profumo, i bila je jedna od djevojaka Stephena Warda. MacLean i de Grimston upoznali su se dok su bili članovi Scijentološke crkve, početkom 1960-ih. Par je ubrzo izbačen iz te organizacije. Uz financijsku pomoć prijatelja odvjetnika osnovali su grupu, koja je bila utemeljena na organizacijskim metodama Scijentologije i idejama psihologa Alfreda Adlera (poznato kao Analiza kompulzija). Adler je razvio ideju kompleksa inferiornosti, vjerovao je da ljude pokreću ono što je on nazivao "tajnim ciljevima" ili skrivenim nagonima, što bi dovelo do razvoja kompulzija i neuroza. Ideja je bila otkriti te motive i osvijestiti ih.

Procesijci su, u početku, živjeli u komuni u Mayfairu, zapadnom Londonu, prije nego što su se preselili u Nassau, a zatim u Xtul na meksičkom poluotoku Yucatan, gdje su osnovali svojevrsnu komunu. Upravo su u Xtulu Robert i Mary Ann, razmišljajući o učenjima Carla Junga, razradili vlastitu doktrinu o četiri "Velika boga svemira". MacLean i de Grimston dijelili su zajednički interes za učenja Carla Junga, koji je predložio rekonstrukciju Trojstva, gdje se četvrti "mračni" element, Vrag, pojavljivao iz podsvijesti, pretvarajući tako Trojstvo u "Kvaternost". Godine 1967. je Moore u crkvena vjerovanja uveo pojam četiri božanstva. Procesna crkva je izjavila: "Jehova je snaga. Lucifer je svjetlost. Sotona je razdvajanje. Krist je ujedinjenje." 

Procesna crkva često se smatrala sotonističkom, jer su štovali i Krista i Sotonu, za koje su vjerovali da će se pomiriti i ujediniti na kraju svijeta da bi sudili čovječanstvu. "Krist je rekao", napisao je de Grimston, "ljubi svog neprijatelja. Kristov neprijatelj bio je Sotona, a Sotonin neprijatelj bio je Krist." De Grimston je propovijedao milenijalističku doktrinu, prema kojoj je Sudnji dan blizu i  Krist i Sotona rade zajedno kako bi ga ostvarili. Sveta dužnost svakog člana bila je učiniti sve što može da pomogne u tim naporima. Tumačeći rat i Armagedon iz Knjige Otkrivenja kao nepotrebno nasilan događaj, de Grimston je shvatio da je Sotona Kristov krvnik. Doprinoseći smrti, kaosu, uništenju i propadanju društva koje je uslijedilo, članovi Procesne crkve su mogli pomoći u njegovom napretku. De Grimston je objavio tri knjige o temi rata: "Jehova o ratu", "Lucifer o ratu" i "Sotona o ratu", tvrdeći da riječi dolaze od samih triju bogova, koji djeluju kroz njega. U knjizi "Sotona o ratu", de Grimston potiče: "Oslobodite demona koji drijema u vama, jer je on snažan i nemilosrdan, a njegova moć daleko nadilazi granice ljudske krhkosti."

Članovi Procesne crkve su se odijevali u dramatične crne veste, halje i ogrtače, uz srebrni privjesak u obliku križa i Mendesove sotonske koze, istaknuto crvenim šavovima na poleđini njihovih ogrtača. Procesna crkva je štovala i Adolfa Hitlera, otvoreno se udvarala neonacistima; čak je i sam njihov simbol bila varijacija crvenog templarskog križa u izvedenici svastike. McLean je čak tvrdio kako je on reinkarnacija Josepha Goebbelsa.

U studenom 1966. godine, nakon što je njihov projekt u Xtulu uništio uragan, većina njih se vratila u srce 'Swinging Londona'. Članovi Procesne crkve bili su stalni posjetitelji knjižare 'Indica', koju je vodio Peter Asher, kroničar šezdesetih Barry Miles i suprug Marianne Faithfull, John Dunbar. Terry piše da je između 1966. i 1967. godine, Procesna crkva "tražila slavne, nastojeći preobratiti Beatlese i Rolling Stonese". Otvorili su knjižnicu i kafić koji je radio cijelu noć, i bio poznat kao 'Sotonina špilja', te je  privlačio ljude poput Chögyama Trungpe Rimpochea, menadžera Beatlesa Briana Epsteina i Marianne Faithfull. Prvo izdanje njihovog časopisa, 'The Process', prikazuje Faithfull gdje leži gola, kao mrtva, i drži ružu. Drugo izdanje, koje je bilo posvećeno "Slobodi izražavanja", na naslovnici je imalo dečka Marianne Faithfull, Micka Jaggera. Sam Jagger se zainteresirao za Crowleyja, a njegova pjesma "Sympathy for the Devil" bila je omiljena među Procesijancima i drugim okultnim skupinama.

Godine 1967. i 1968. su de Grimston i McLean putovali u Istočnu Aziju, Sjedinjene Američke Države, Njemačku i Italiju, gdje su posjetili ruševine opatije Thelema na Cefaluu, a koju je Crowley osnovao 1920-ih. 1968. godine se Procesna crkva proširila na Sjedinjene Američke Države, osnivajući crkve u New Yorku, Bostonu, New Orleansu, Los Angelesu i San Franciscu. Charles Manson je isto bio povezan sa Procesnom crkvom, čije se američko sjedište nalazilo u Haight-Ashburyju, samo dva bloka od mjesta gdje je živio Charles Manson.

Obitelj Manson

Ed Sanders, u knjizi "Obitelj" (1971.), tvrdi da je Charles Manson također bio član Solarne lože OTO, koja se specijalizirala "za ispijanje krvi, sado-sodo seksualnu magiju i mržnju prema crncima". U skladu sa očekivanjima teologije Procesne crkve, Manson je očito namjeravao izazvati rasni rat, koji bi pomogao uvesti Konačni sud. U tu svrhu, Mason je pokušao umiješati Crne Pantere, vjerujući da će doći do nasilne reakcije bijelog neonacističkog pokreta i što će dovesti do krvavog sukoba. To se podudaralo sa  priznanjem bivšeg člana Procesne crkve, sa ispitivanja koje je provela policija Los Angelesa, a koji je objasnio: "Oni su potpuno protiv onoga što nazivaju 'Sivim snagama', bogatog establišmenta ili crnaca." Dodao je: "Ali, također su željeli iskoristiti crnce u cjelini, kako bi započeli neku vrstu militantne stvari... Oni su stvarno dobri u prepoznavanju ljutitih ljudi." 

Prije zloglasnih ubojstava, Manson je proveo više od polovice svog života po popravnim ustanovama. U zatvoru je Manson studirao psihijatriju, hipnozu i okultno. Manson je pušten iz kalifornijskog zatvora u ožujku 1967. godine i zakonom je bio obvezan redovito se javljati službeniku za uvjetni otpust Rogeru Smithu, koji je bio smješten u besplatnoj medicinskoj klinici Haight-Ashbury (HAFMC) u San Franciscu. Klinika je bila projekt Nacionalnog instituta za mentalno zdravlje (NIMH), koji je osnovao Robert Hanna Felix, 33º Mason, direktor psihijatrijskih istraživanja Škotskog obreda. Kasnije je otkriveno kako je u sklopu programa MK-Ultra, pod Felixom, dr. Harris Isbell provodio eksperimente uglavnom sa crnim ovisnicima o drogama u Centru za istraživanje ovisnosti u Lexingtonu, Kentucky.

Kao što je pokazala Carol Greene, u knjizi "Ubojstvo u epruveti: Slučaj Charlesa Mansona", ravnatelj klinike Haight-Ashbury bio je Smithov kolega, David E. Smith (nisu bili u rodu), izdavač časopisa 'Journal of Psychedelic Drugs', kao i vodeći nacionalni zagovornik legalizirane upotrebe narkotika. David i Robert Smith dijelili su zajednički interes za istraživanje koncepta  "bihevioralnih sudopera", gdje bi štakori kao odgovor na prenapučenost prostora, prirodno postali skloni nasilju i kriminalu. Vjerovali da se iste sklonosti mogu pogoršati uzimanjem droga. David i Robert Smith su imali financiranje od strane NIMH-a za proučavanje učinaka droga, LSD-a i metamfetamina, na kontrakulturni pokret u Haight-Ashburyju. Manson je dobio dopuštenje od Rogera Smitha da se preseli iz Berkeleyja u Haight-Ashbury. On i njegovi, uglavnom ženski, sljedbenici redovito su posjećivali Rogera Smitha u HAFMC-u, tijekom boravka u Haightu. Manson je prvo uzimao LSD i često ga je koristio. David Smith je napisao kako je promjena Mansonove osobnosti tijekom tog vremena "bila najbrža koju je Roger Smith primijetio u cijeloj svojoj profesionalnoj karijeri". 

Mansona je bio fasciniran romanom "Stranac u stranoj zemlji", člana OTO, Roberta Heinleina, te je roman koristio kao svojevrsni model za svoju "obitelj", čak je i svog nezakonitog sina nazvao prema protagonistu knjige. Inspiriran procvatom slobodne ljubavi, tijekom Ljeta ljubavi, Manson je počeo propovijedati vlastitu filozofiju, koja je bila utemeljena na mješavini Heinleina, Biblije, Scientologije, Dalea Carnegieja i Beatlesa, što mu je brzo dovelo mnoge sljedbenike. Kako je Manson dirljivo komentirao: "Lijepe djevojčice trčale su posvuda, bez gaćica ili grudnjaka, i tražile ljubav. Trava i halucinogene droge su se dijelile na ulicama. Bio je to drugačiji svijet od onog gdje sam ikada bio, i onaj za koji sam vjerovao da je previše dobar da bi bio istinit. Nisam bježao od njega. Pridružio sam mu se, kao i generaciji koja je u njemu živjela." 

Prema Maury Terry: David Berkowitz, poznat kao serijski ubojica Samov sin, obavijestio je drugog zatvorenika da Manson pripada losanđeleskom ogranku kulta, te da radi "po naređenju" kada je naredio svojoj Obitelji neka počini ubojstva. Prema Vincentu Bugliosiju, zamjeniku okružnog tužitelja, kojem je konačno dodijeljen kazneni progon Mansona za višestruka ubojstva u Hollywoodu, tijekom srpnja i kolovoza 1969. godine, postoje prilično uvjerljivi dokazi da je Mason posudio neka od učenja Procesne crkve: "Oboje su propovijedali neizbježan, nasilni Armagedon, gdje će svi osim odabranih biti uništeni. Oboje su pronašli osnovu za to u Knjizi Otkrivenja."

Rosemary's baby

Mansonova ubojstva Stephena Parenta, Sharon Tate, Jaya Sebringa, Voyteka Frykowskog i Abigail Folger, nedugo nakon ponoći 09. kolovoza 1969. godine, uključivala su nekoliko asocijacija koje nagovještavaju bizaran i izopačen svijet u koji su uključene poznate osobe iz Laurel Canyona i crna magija. Prema riječima jednog operativca FBI-a, Folger je podržavao Frykowskog u poslu sa drogom. Frykowski i njegova djevojka, 25-godišnja nasljednica carstva kave Abigail (Gibby) Folger, živjeli su preko puta Mame Cass i dobro su je poznavali. Charles Melton, suradnik obitelji Manson, kaže: "Čuo sam da je Charlie znao odlaziti kod Mame Cass i svi su sjedili okolo, a ona bi donosila hranu. Squeaky [Fromme, koji je kasnije pokušao pucati u predsjednika Geralda Forda] i Gypsy [Catherine Share] bili su tamo. Svi bi svirali, zabavljali se i jeli." Ed Sanders primjećuje da je Manson upoznao Abigail Folder u domu Mame Case Elliot. Prema Terryju, Folger je povremeno posuđivala novac Mansonu, ali kada je prestala, Manson se okrenuo protiv nje. Folger je također financirala osnivanje Himalajske akademije, koja je povezivala Timothyja Learyja, Kennetha Angera i Charlesa Mansona. Tamo se Manson prvi put susreo sa Procesnom crkvom. 

John Phillips iz "Mamas and the Papas" bio je jedan od investitora u 'Sebring International', koji je osnovao Jay Sebring, frizerska  zvijezda, na čijoj je osobnosti utemeljen film "Shampoo" iz 1975. godine, sa Warren Beattyjem u glavnoj ulozi. Sammy Davis Jr., iz  LaVeyeve Crkve Sotone, upoznao se sa sotonizmom kada je na putu do rituala naletio na Sebringa. Susan Atkins, koja je Sharon Tate izbola na smrt, neko je vrijeme bila plesačica u LaVeyevoj 'Topless Witches Revue'. Sammy Davis Jr. je smatrao da bi vjerojatno  bio u istoj rezidenciji gdje su se desila Mansonova ubojstva, samo da je bio u Los Angelesu u to vrijeme. "Svi tamo", objasnio je, "u jednom ili drugom trenutku bili su zainteresirani za sotonizam ili su se, poput mene, bavili seksualnim uzbuđenjem." 

Manson i njegova "obitelj" su živjeli u kući člana "Beach Boysa", Dennisa Wilsona, na adresi Sunset Boulevard 14400, nakon što ih je Wilson pokupio autostopirajući. Godine 1968. su "Beach Boysi" snimili Mansonovu pjesmu "Cease to Exist", sa drugim naslovom kao "Never Learn Not to Love" (kao singl B-stranu), ali bez Mansonovog priznanja. Snimka Mansonove originalne verzije pjesme "„Cease to Exist" (1968.) se pojavila na njegovom debitantskom albumu "Lie: The Love and Terror Cult", koji je u ožujku 1970. godine objavio Phil Kaufman, preko diskografske kuće Awareness Records. Kaufman je upoznao Charlesa Mansona dok su bili zatvorenici u zatvoru Terminal Island. Godine 1968. se Kaufman nakratko uselio k Mansonu i njegovoj obitelji. Prema Kaufmanu: "Imao je seks sa više ubojica nego bilo tko drugi u šoubiznisu". Kasnije je napustio Obitelj, govoreći za sebe da je "prepametan". Nakon izlaska iz zatvora, ponuđen mu je posao vozača za Micka Jaggera i Marianne Faithfull. Preko Keitha Richardsa, Kaufman je upoznao Grama Parsonsa i pristao je biti voditelj turneje njegove grupe "The Flying Burrito Brothers". Kaufman je radio sa Emmylou Harris, Joeom Cockerom, Frankom Zappom, Hankom Williamsom III., Ettom James i mnogima drugima.

Manson je pokušao osigurati ugovor za snimanje preko Melchera, kojega mu je predstavio Wilson, ali nije uspio. Terry Melcher, sin Doris Day, živio je na adresi 10050 Cielo Drive, domu koji je dijelio sa svojom djevojkom, glumicom Candice Bergen, i glazbenikom Markom Lindsayjem, glavnim pjevačem "Paul Revere & the Raiders". Nekoliko godina ranije, kada je bila stara 18 godina, Bergen je bila na spoju sa Donaldom Trumpom. Kada je Manson uhićen, naširoko se izvještavalo da je poslao svoje sljedbenike u kuću neka pobiju Melchera i Bergen. Melcher i Bergen su se iselili iz kuće u Cielo Driveu, a zatim ju je vlasnik kuće, Rudi Altobelli, iznajmio filmskom redatelju Romanu Polanskom i njegovoj supruzi, glumici Sharon Tate. Atkins je izjavio policiji i pred velikom porotom kako je ta kuća odabrana kao mjesto ubojstava "da bi se utjerao strah u Terryja Melchera, jer nam je Terry dao riječ o nekoliko stvari i nikada je nije ispunio." 

Polanski je imao aferu sa Michelle Phillips u Londonu, dok je bio oženjen Tate. Tate je bila trudna osam i pol mjeseci u vrijeme kada je ubijena. Nju je u vještičarenje inicirao Alex Sanders, visoki svećenik Wicce Geralda Gardnera, tijekom snimanja filma "13", poznatog i kao "Oko đavola". Polanski je upravo režirao "Rosemarynu bebu", 1968. godine; film temeljen na istoimenoj bestseleru Ire Levina, čiji su glavni elementi inspirirani idejom Crowleyjevog 'Mjesečevog djeteta', uz publicitet koji je okruživao LaVeyevu Crkvu Sotone. U filmu, ulogu koju glumi Mia Farrow drogira sotonistički koven da bi je oplodio Sotona. Beba iz filma se rodila 1966. godine, iste godine kada je LaVey osnovao svoju Crkvu Sotone, što je u filmu proslavljeno kao "Godina jedan". LaVey je bio na  premijeri filma u San Franciscu zbog publiciteta. Tjedan dana prije premijere filma, u Los Angelesu, 12. lipnja 1968. godine, Polanski i Tate prisustvovali su zabavi koju je organizirao John Frankenheimer, redatelj filma "Mandžurijski kandidat"; Robert F. Kennedy je ondje bio počasni gost, iste večeri kada ga je kasnije ustrijelio Palestinac, Sirhan Sirhan, u hotelu Ambassador. Svjedoci pucnjave kažu da je Sirhanovo ponašanje bilo neobično mirno, a sam Sirhan tvrdi da se ne sjeća ubojstva. Sirhan je bio zainteresiran za  psihička učenja AMORC-a, što je tema koja je zanimala i Charlesa Mansona, dok je bio u zatvoru. Nakon uhićenja, Sirhan je zatražio primjerke Blavatskyne knjige "Tajna doktrina", kao i "Razgovori o putu okultizma, svezak I: U stopalima Učitelja", čiji su koautori Annie Besant i Charles W. Leadbetter. William Turner, bivši agent FBI-a i kandidat Demokratske stranke za Kongres, koji je sa svojim voditeljem kampanje, Johnom Christianom, bio koautor knjige "Atentat na Roberta F. Kennedyja: Zavjera i zataškavanje" (1993.), pokazao je da Sirhanova poznata bilježnica sadrži brojne aluzije na Iluminate i "Kuthumija", ekvivalenta Koot Humija, Uznesenog Majstora, a kojega je navodno kontaktirala Blavatskyna nasljednica Alice Bailey.

Prema biografu Beatlesa, Geoffreyju Giulianu, na zabavi u Kaliforniji 1973. godine, John Lennon je "poludio, bacio stolicu kroz prozor, razbio ogledala, bacio televizor o zid i vrištao gluposti o tome da je kriv filmski redatelj Roman Polanski." Lennon je upucan 1980. godine, ispred zgrade Dakota u New Yorku, koja je korištena u snimanju filma "Rosemaryna beba". Manson je naredio Beausoleilu neka prikaže ubojstva kao da su ih počinili crni revolucionari, jer je svojoj obitelji iznova predviđao kako je rasni rat neizbježan, što je nazivao 'Helter Skelter' (posuđeno iz istoimene pjesme Beatlesa, na tzv. Bijelom albumu). Beatlesi su lik Crowleyja uvrstili kao jednu od mnogih figura na omotu svog albuma "Sgt. Pepper’s Lonely Hearts Club Band", iz 1967. godine.

Timothy Leary je isto bio prisutan kada su Lennon i Yoko Ono snimili "Give Peace a Chance", 1969. godine, tijekom jednog od njihovih noćenja u Montrealu, a i spominje se u tekstu pjesme. Leary je Beatlese nazivao "četvoricom evanđelista", a mislio je na album "Sgt. Pepper’s Lonely Hearts Club Band". Leary (na koga se i odnosilo Pepper u naslovu albuma) je priznao: "Ja sam ionako već anakronizam u LSD pokretu. Beatlesi su zauzeli moje mjesto. Taj najnoviji album - potpuna je proslava LSD-a." Među ostalima koji su se pojavili na naslovnici albuma su bili: H.G. Wells, Aldous Huxley, William S. Burroughs, Hermann Hesse, Alan Watts, Carlos Castaneda, D.T. Suzuki, R.D. Laing, Jorge Luis Borges, Timothy Leary, Madame Blavatsky, J.R.R. Tolkien i Carl Jung.

Prema Maury Terryju, dva dana nakon ubojstava, Manson je vozio Mercedes-Benz koji je pripadao velikom dileru LSD-a, i koji je radio sa Hell's Angelsima. Čovjek, kojega je Terry nazivao pseudonimom 'Chris Jetz', "navodno je bio bivši Izraelac, koji je imao jake veze sa obavještajnom zajednicom." Prvi put je itko čuo za njega je bilo kada se jedan od njegovih izaslanika pojavio u New Yorku i susreo Williama Mellona Hitchcocka. Hitchcock, koji se tada pokušavao distancirati od trgovine drogom, uputio ga je na 'Bratstvo vječne ljubavi', koje je policija nazivala Hipi mafijom.

Dva pripadnika Procesne crkve su posjetili Mansona u zatvoru. Manson je kasnije napisao članak, za časopis Procesijanaca "Death", gdje je nazvao smrt "potpunom svjesnošću, zatvaranjem kruga, dovođenjem duše u sadašnjost". Neila Younga je sa Mansonom upoznao Dennis Wilson iz "Beach Boysa"; Mansonove glazbene sposobnosti su ga dovoljno impresionirale i preporučio gd je Mou Ostinu, predsjedniku Warner Brothersa. Prisjećajući se toga, nekoliko godina kasnije, Young se činio još uvijek očaran Masonovom osobnošću, rekavši: "Bio je ljutit čovjek. Ali, briljantan... Zvuči kao Dylan kad govori." Otišao je još dalje: "On je kao jedan od glavnih pokretača vremena - kada se osvrnete na Isusa i sve te ljude, Charlie je bio takav." Sa svoje strane, Manson je u intervjuu iz 1995. godine, iz zatvora u Kaliforniji, rekao da se svi njegovi stari prijatelji glazbenici "nisu brinuli", osim Neila Younga, prisjetio se, koji mu je jednom poklonio motocikl. Kao što je Neil Young objasnio: "Mnogi prilično poznati glazbenici oko Los Angelesa poznavali su ga, iako bi to vjerojatno sada porekli."